Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branislav Blažić

Branislav Blažić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo, Srpska radikalna stranka smatra da je sasvim besmisleno da danas Narodna skupština raspravlja o izmenama i dopunama Krivičnog zakona. Ne radi se o tome da li nama neki bolji zakon treba ili ne. Svaki zakon se može popraviti u zavisnosti od vremena u kome živimo, novi su zahtevi, nove procene, drugačije se sve to uređuje.  Mi smo imali krivični zakon, ali problem je u tome da li se primenjuje ovaj koji imamo ili se ne primenjuje.
Onaj bivši, nenarodni, diktatorski režim je zbog pokušaja ubistva raspisao poternicu za Ljubomirom Jovanovićem Staklenim, rođakom Čedomira Jovanovića. Rođak Čedomira Jovanovića, Ljubomir Jovanović Stakleni, pobegao je u inostranstvo. Kad je 5. oktobra demokratija pobedila u Srbiji i DOS došao na vlast, ...
Poternica je povučena, pa se Ljubomir Jovanović Stakleni vratio u Srbiju. Niko Čedinog rođaka nije uhapsio. Nijedan sud nije u stanju da Čedinom rođaku Ljubomiru Jovanoviću Staklenom sudi za pokušaj ubistva i teške, po život opasne povrede.
Nije šala u čoveka ispaliti osam metaka. Bolje je suditi lekaru, hirurgu koji je metke izvadio i Petru Paniću spasio život.
U znak zahvalnosti što je zaštitio svog rođaka, Ljubomira Jovanovića Staklenog ...
... surčinska mafija jeČedomiru Jovanoviću  poklonila trkačkog konja. Šta li je tek Stanko Subotić Cane poklonio Čedomiru Jovanoviću, da bi ga zaštitio od suda i zakona. Stanko Subotić Cane organizovao je ubistvo policijskog generala Radovana Stojičića Badže.
Hvala lepo.
 Dame i gospodo, ovde imamo jedno razmišljanje koje se, pre svega, svodi na to da li je visina predloženog povećanja takse adekvatna trenutnoj situaciji u društvu i materijalnim mogućnostima građana. Sve se svodi na to, jedna procena predlagača je da to treba da ide nekoliko puta, a  mi procenjujemo da trenutne mogućnosti i materijalne građana nisu takve i da je stvarno ovo jedan prevelik namete, da je ovo jedna represivnost. Nije dobro da stvaramo demokratsko društvo isključivo represivnim metodama.
Ovo (više) prelazi u neku participaciju građana u sudstvu, nego što možemo reći da su takse. Ovo je praktično učešće građana u sudskom procesu. Zbog toga mislim kako je ovde predloženo u članu 31. tarifni broj 29, da se sa 160 dinara taksa poveća na 1.000 dinara, mislim da je to ipak previše. Nekoliko puta sam pokušao da ispred SRS ovde, koliko toliko, ublažim i da dam jedan predlog koji bi bio možda konstruktivniji, znači na 300 dinara. Da je to povećanje duplo, možda bi moglo i više, ali u suštini toliko toga je povećano da građani ovo vrlo teško mogu da podnesu. Zbog toga mislim da ovaj amandman treba u svakom slučaju prihvatiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 5. koji glasi: "U članu 33. stav 3. reči "50 novih" zamenjuju se brojem "200". Predlog zakona je da se u članu 5. zamenjuje brojem "2.000". Znači, radi se o stavu 3 - ako predmet spora nije procenjiva, kao vrednost se uzimao iznos od 50 novih dinara, a sada se predlaže da ta vrednost bude 2.000 dinara, što je 40 puta više.
To je nezapamćeno. Ako se za predmet spora koji je neprocenjiv do sada u važećem zakonu uzimala vrednost od dve vekne hleba, kako je moguće da se predlaže za istu namenu vrednost 80 vekni hleba. Znači, sada ovde ne razgovaramo u markama, ne razgovaramo u dinarima, uzimamo neki drugi paritet koji je u današnjem vremenu za našeg građanina daleko važniji.
Mi se više od godinu dana bavimo uglavnom povećanjima taksi, kazni, poreza. Imam utisak da se za sve prošlo vreme i tešku ekonomsku situaciju u stvari okrivljuje prethodna vlast, da je ona bila pomalo, kada je u pitanju kažnjavanje naših građana, labavija u odnosu na današnju vlast, a ne da je ekonomska kriza, u stvari razlog što ove takse porezi ili kazne kao što su one koje se sada predlažu u saobraćaju, nisu bile tako velike.
Danas u ovoj državi, sem smrti i kazni koje su sigurne ništa više nije očigledno sigurno. Međutim, mislim da ta logika disciplinovana naroda, koja je danas na delu u smislu udri samo njega po džepu i sve će to doći na red, prepisivanjem i ugledanjem na Nemačku ili neke druge zemlje visoke discipline, neće baš tako lako kod nas da donese rezultate.
Ne možete, gospodo, očekivati od guske da manje gače ako joj što više perja skidate.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 112. predviđeni su uslovi da dođe do raspuštanja skupština jedinica lokalne samouprave. Predviđeno je u tački 1) da to bude ako se ona ne zakazuje duže od tri meseca a u tački 2) ako na vreme, koje je zakonom predviđeno, ne donese statut ili budžet.
U ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman kojim se dodaje tačka 3) koja će predvideti da ako Ustavni sud utvrdi da je neustavan i nezakonit opšti akt iz člana 108. da i to bude jedan od razloga za raspuštanje skupština jedinica lokalne samouprave. O čemu se konkretno radi? U članu 108. je predviđeno da na predlog Ministarstva za lokalnu samoupravu Vlada može obustaviti primenu opšteg akta ili nekog propisa zbog kojeg bi moglo da dođe do ugrožavanja slobode, pojedinačnih ili opštih prava građana, do povrede opšteg interesa ili do nenadoknadive štete.
Prema tome, mi sada imamo jednu varijantu koja bi mogla da se dogodi u lokalu, ali nemamo posledice: šta ako Ustavni sud nakon 15 dana, od kad je Vlada zatražila mišljenje, stvarno donese odluku da je došlo do povrede Ustava.
U nekim hotelima u Engleskoj ispod jastuka stavljaju Bibliju; verovatno da bi nekim ljudima mogle neke stvari da uđu u glavu dok spavaju. Mislim da bi DOS-u trebalo ispod jastuka da se stavi Ustav, da neke stvari shvate, da u ovoj zemlji treba taj ustav maksimalno da se poštuje, jer ako ga vi ovde, kao veliki DOS-ovci, ne poštujete i donosite neustavne zakone, kako će tek to da rade oni "mali" u skupštinama opština.
Sutra je Dan državnosti i slavi se taj ustav iako je prošlo skoro 170 godina od njegovog donošenja, odnosno od prvog ustava na Balkanu, a mi ovde u Srbiji niti imamo Ustavni sud niti donosimo ustavne zakone. Zato smatram da je daleko važnije da skupštine opština donose opšte akte ili propise po Ustavu, nego - da li će za tri meseca zakazati sednicu skupštinu opštine ili ne. Kakve su sada pojedine skupštine opština, možda je bolje da nikada i ne zakazuju sednicu.
Dame i gospodo, u cilju brzih reformi hitno i na vanrednoj sednici donosimo zakon koji će se primenjivati za dve i po godine, a možda i nikad. Suština je u koncepciji, jer je bitno da se zadrži ta koncepcija koja je predložena, a sada ovim izmenama i amandmanima mislim da se koncepcija potpuno promenila.
Sad ispade da u stvari predlagač i ne zna šta hoće, a prihvatanjem nekih amandmana pokazao je da čak neće ni ono što hoće. To što ima hiljade važnijih stvari, koje bi sada trebalo da budu ovde na dnevnom redu a ne nešto što će biti za dve i po godine primenjivo, to ovde nikoga nije briga. Važno je da se ljulja i da se stiče privid da se nešto i radi.
Francuska izreka kaže - što se stvari više menjaju sve više su iste. Ova vlast je čak i to malo izmenila, pa što stvari više menja, imam utisak da je sve gore i gore.
Ovde je suština da se insistira, a to je ta koncepcija koja je promenjena, da se zna ko je odgovoran. E, sad se bira predsednik opštine koji će biti odgovoran, ali on nikom neće odgovarati. On jedino, po ingerencijama koje će imati, može da odgovara Bogu i nikom više. A, u članu 51. on postavlja načelnika uprave. E, taj načelnik uprave odgovara njemu, a pošto ovaj ne odgovara nikome, ni načelnik uprave apsolutno nikom ne odgovara.
Čuli smo ovde objašnjenje predlagača da je ovo već primenjeno u nekim zemljama, između ostalih u Rumuniji i Makedoniji. Ako se ugledamo na Rumuniju, onda ćemo daleko da stignemo. U Rumuniji je tako dobro da bi sada Nikolaje Čaušesku, da učestvuje u izborima, ubedljivo pobedio.
Znači, suština je, gospodo, u tome da svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira. Nije dobro ovoliko ovlašćenje dati jednom čoveku, ni zbog njega samog a ni zbog te opštine koju će on da vodi. Prema tome, ovo što smo predložili u članu 51, kad već imamo sekretara koga bira skupština opštine na predlog predsednika skupštine opštine, koji je sada administrativno lice, ali kao funkcioner smenjiv, bilo bi logično da on i obavlja ove poslove kao rukovodilac uprave.
Nije logično da se sada bira još neki čovek koji apsolutno nikome neće odgovarati i apsolutno neće biti smenjiv.
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 29. stav 1. tačke 3) i 4) da se brišu, a u tačkama 6) i 7) reč "saglasnost" da se zameni rečju "mišljenje".
Po ovom članu 29. delimo vodu, vazduh, prirodu, ptice. Te ptice ćete malo teže da podelite. Verovatno nećete naći način kako da ih sprečite da preleću preko Dunava, Save, Tise ili ćete ih sve pobiti, pa onda nećete imati šta da delite, kao što se desilo da 120 hiljada ptica ode za Italiju.
Prema tome, danas kada se u svetu životna sredina posmata globalno i kada granice životnog prostora nisu državne granice, vi uvodite neku novu regionalizaciju i neke nove podele.
U tački 2) piše da autonomna pokrajina uređuje pojedina pitanja zaštite, razvoja i unapređivanja životne sredine od interesa za autonomnu pokrajinu. Molim vas, zaštita životne sredine pre je u interesu građana, a ne geografskog prostora. Zaštita životne sredine jednog Pančeva je u interesu građana Pančeva i pre Beograda nego Novog Sada, zbog blizine. Prema tome, sve je to pomalo apsurdno, da se čak i ovde, kako je u svetu tu naglašen interes globalizacije, pokušava da provuče neka autonomna težnja, bez ikakve logike.
U tački 3) predviđeno je da se osniva Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, kome se za teritoriju autonomne pokrajine poverava vršenje javnih ovlašćenja i poslova, itd. Ovo svakako, gospodo, nije ni interes, ni težnja biologa, ni ekologa, ni svih koji se tim poslom bave. Ovo može da bude samo težnja ostrašćenih političara koji čak i prirodu vide iz nekog svog interesa.
U tački 4) stoji da se osniva javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkom na teritoriji autonomne pokrajine. Molim vas, Javno preduzeće Nacionalni park Fruška Gora je već osnovan i nema potrebe da ga osnivaju ponovo. Sa druge strane, ne postoji jedinstveno javno preduzeće nacionalni park Srbije, nego svako javno preduzeće je potpuno autonomno, pa je na taj način potpuno autonomno i Javno preduzeće Nacionalni park Fruška Gora. Sama reč "nacionalni", vezana za park, valjda vam dovoljno govori da je to srpski nacionalni park i da ne postoje nikakvi nacionalni parkovi autonomije.
Danas, kada smo postali član Europarka, nacionalnog parka Evrope, jer je težnja da svi nacionalni parkovi u Evropi budu pod jednom kapom, danas Nacionalni park Fruška gora treba da se izvede iz nacionalnih parkova Srbije i Jugoslavije. Valjda i sami vidite koliko je to apsurdno i nema nikakvog smisla, a pogotovo što je, ponavljam, to preduzeće potpuno autonomno, samo donosi svoje planove programa i razvoja i unapređenja tog svog prostora.
Dalje, rekao sam da se saglasnost na analizu uticaja radova i objekata na životnu sredinu zameni mišljenjem, tako da, saglasnost na analizu uticaja donosi Ministarstvo za zaštitu životne sredine preko svoje posebne službe. Vrlo je bitno to da se ta saglasnost po Zakonu plaća 1% od investicije procenjene na bilo kom prostoru pre dobijanja građevinske dozvole i vi ste u obavezi da dobijete tu saglasnost. Ukoliko će sada pokrajina imati svoje službe koje će sve to raditi, u suštini ništa se ne dobija, samo se umnožava administracija, činovnički aparat i poskupljuje čitav taj proces.
Na osnovu svega iznetog, Srpska radikalna stranka smatra da je ne samo logično, nego apsolutno razumno da se ovako nešto prihvati.
Dame i gospodo, ovim članom Predloga zakona se, u stvari, razotkriva prava namera predlagača. Ovde ne može biti reči o nekom ekonomskom interesu kada je u pitanju visoko školstvo. Kakav je onda interes ako nema ekonomskog interesa?
Očigledno se ovde radi o razbijanju jedinstvenog sistema visokog obrazovanja u cilju indoktrinacije i manipulacije mladim ljudima na fakultetima. Mladim ljudima je najlakše manipulisati i to su pokazali i Amerikanci u periodu pre 5. oktobra. Ja ću vam reći kako je to bilo nekada u Vojvodini, kada su autonomaši bili na vlasti. Nakon završenog Medicinskog fakulteta i obavljenog staža polagali smo stručni ispit, takozvani državni ispit. Da bi dobili dozvolu da polažete u Beogradu taj stručni ispit, morali ste da idete u Izvršno veće Vojvodine i da im molbom tražite. Otišao sam tamo i dočekali su me kao da sam tražio ne znam šta; ona žena kojoj smo predavali tu molbu samo što nije pala sa stolice, zašto u Beogradu da polažemo stručni ispit?
Vratila me je, sutra sam ponovo išao u Novi Sad kod jednog čoveka koji mi je prvo držao neka predavanja da mi kaže zašto to posle završenog fakulteta, sada stručni ispit polažem u Novom Sadu. Mnoge moje kolege prošle su kroz to i najzad sam dobio tu potvrdu da mogu u Beogradu polagati stručni ispit, a mnogi to nisu dobili. Kolege iz Vršca morali su da putuju, da prolaze pored Beograda da bi otišli u Novi Sad da traže da mogu da u Beogradu polažu. Lakše je bilo dobiti dozvolu da idete u Segedin da tamo studirate ili čak polažete tamo neke stručne ispite, nego u Beogradu.
To je vreme onih priča koje se i danas pričaju o dobrim namerama autonomaša, da nije cilj razbijati Srbiju, nego da se lakše funkcioniše. Eto, kako smo funkcionisali, a te priče se i danas slušaju. I ovaj zakon je potkrepljen mnogim pričama, prošle godine slušali smo same priče, mnogo je bilo priča, Srbija se pretvorila u pričanje i nikada se nije više pričalo, a manje radilo.
Prema tome, ovo je u funkciji nekih pričanja, a pozadina svega je isključivo razbijanje države. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, postoje neke evropske države koje imaju svoje unutrašnje državne probleme, teritorijalne i nacionalne, ali to su države koje počivaju na čvrstim temeljima, nemaju tih problema i njih oni ne mogu da uzdrmaju.
Ovo je naš državni problem zato što mi nemamo tako čvrste državne temelje, ne znamo kakvu ćemo državu imati i kada ćemo je imati, a i kako će se završiti ova državna kriza. Kome je onda u interesu da danas, u ovako složenim državnim uslovima, još više komplikuje i usložnjava ove prilike?
Da li je ovde na delu povampirenje ustavopisaca iz 1974. godine, koji su istu priču pričali o demokratiji, o jednakim pravima, o dobrim namerama kada je u pitanju autonomija Vojvodine, a posle utamničili profesora Mihajla Đurića i srpske intelektualce koji su ukazivali na sve probleme koje će stvoriti Ustav iz 1974. godine, koji su ukazivali da će to biti okidač za eksploziju koja se desila u staroj Jugoslaviji, za zlo i nesreću koja nas je zadesila.
Da li je ovo povampirenje ljudi koji hoće da unište svaki pokušaj stvaranja stabilne srpske države na Balkanu ili se radi o pojedincima koji svoj egoizam i unutrašnju destrukciju u stvari pretaču u političku borbu. Ovde se decentralizacija vrši centralizacijom. Nema te centralizacije, gospodo, bez privatizacije, bez jačanja lokalne samouprave i bez depolitizacije.
Sve ostalo je politička manipulacija sada autonomaške vrhuške iz Novog Sada, koja u stvari svoj nacionalni defetizam, svoj egoizam i moralnu ravnodušnost prikriva nekim evropejstvom i autonomaštvom. Gospodo, ovde je tragikomično da je personifikacija ove borbe u liku jednog "ulubljenog čanka".
Po čemu on? I zašto je tragikomično? U stvari, tragično je što je on došao nakon borbe mojih predaka, Srba u Vojvodini, koji su se zalagali i svoju nacionalnu svest pretakali u zajedničku državu sa Srbijom. A, on je došao da razjedinjuje ono što su nekada drugi sjedinili. Došao je bez pasoša, a sada nudi pasoše u Vojvodini.
Dosta mi je više tih lažnih pacifista koji su nosili sveće po Vojvodini, kada su srpske kuće gorele u Krajini i Republici Srpskoj, pozivali na defetizam i dezerterstvo, a sada pričaju da će graditi barikade i obećavaju raznorazne vrste borbe za njihove političke ciljeve. A na tim barikadama, gospodo, nekada se i ostaje.
Poznajemo mi i pamtimo autonomaše. Sećam se kada su iz Kikinde iznosili sve što je vredelo, pa čak i žiro račun "Naftagasa", pa je Kikinda posle toga stagnirala. Vokabularom Čanka to znači - mi u Kikindi hoćemo naše novce, ali i Čanak hoće naše novce. Mi smo mala država i mali narod i nemamo moralno pravo da se više delimo.
Pamtimo istorijski, to nas uče u Vojvodini - da ne smemo biti nimalo naivni. Zbog toga, gospodo iz DOS-a, vi koj ćete glasati, treba dobro da znate da ovo nije politička volja građana Vojvodine. Iza ovog stoji jedva 25% građana Vojvodine. Nemojte iz DOS-ovih kontejnera glasova vaditi i govoriti da iza ovoga stoji Vojvodina, da je to njihova želja. To nije njihova želja.
Ako ne verujete, izvolite, gospodo raspišite izbore u Vojvodini, krenite sa ovim, pa ćete videti koliko će glasova za ovo biti. Prema tome, možemo govoriti o nekim nepravdama, možemo govoriti o nečemu što je nelogično u čitavoj organizaciji države, ali ne možemo decentralizaciju vršiti centralizacijom. Ne možemo decentralizaciju vršiti razbijanjem srpske države.
Mislim da smo dovoljno zreli i dovoljno pametni da sve to ispravimo bez razbijanja nečega što nam je uslov postojanja. Mi smo suviše mali. Ovde se govorilo o nekoj Bavarskoj i nekim drugim oblastima u drugim zemljama. Molim vas, cela Srbija je manja od jednog malog regiona evropski značajnih i moćnih država.
Dame i gospodo, Vlada se najviše ogrešila, po mom mišljenju, o zdravstvo. Ovim merama je to stanje u zdravstvu  postalo još više komplikovano.
Mi smo upozoravali da dve milijarde, koliko je bilo planirano za 2001. godinu, nisu dovoljne za funkcionisanje zdravstva. Tada je obećavano sve i svašta- pare od Svetske banke, pare od poreza na lekove, što se prvi put u Srbiji uvodi, ali se uvidelo da je sve to bilo nedovoljno jer se nije išlo na poboljšanje kvaliteta lečenja.
Sada imamo jednu drugu situaciju - da Vlada pokušava da skine porez koji je uvela. Ali ona ga skida samo sa pozitivne liste, sa koje polovine lekova nema u apotekama, pa građani, pošto ne dobiju odgovarajući lek, moraju posle da refundiraju sredstva i čekaju nekoliko meseci za svoje pare.
Prema tome, ovaj potez ne doprinosi poboljšavanju situacije u pogledu snabdevanja građana lekovima i bilo bi pošteno kada bi Vlada ukinula tu svoju meru i dala da se potpuno oslobode poreza svi lekovi koji su u prometu.
Još jedna dodatna priča postoji o tome - lekovi su za godinu dana za preko 30% poskupeli, u proseku. To je nešto što se sigurno ne može izdržati u ovako teškoj ekonomskoj situaciji.
Dame i gospodo, o štetnosti cigareta po zdravlje ne treba trošiti reči, a ni sekunde koje sam dobio. Međutim, kada je u pitanju šverc cigareta, on je štetan ne samo po zdravlje već i po budžet. Da li ćemo smanjiti tu njegovu štetnost po zdravlje i budžet, a povećati štetnost po švercere, to sve danas zavisi od vas. Očigledno je da ovaj anketni odbor mora da da odgovor na vezu između vrha vlasti, predsednika Vlade i švercerskih lobija kada su u pitanju cigarete, pogotovu u svetlu Uredbe koja je doneta.
Ima još nešto što karakteriše ovo vreme kada su u pitanju cigarete, a to je da nikada nije bilo veće reklamiranje cigareta u Srbiji nego danas; u svim medijima su, puni su ih reklamni panoi, reklamne table. Danas kada se u svetu vodi masovna kampanja protiv pušenja, u Srbiji je to masovno reklamirano. Opet je sve naopako.
Neverovatno je da u svetlu želje za razvojem ove države, pogotovo Đinđić, Velja Ilić, pa i Čanak, propagiraju razne fabrike cigareta i da će to da pomogne razvoju Srbije. Molim vas, danas u svetu hiljade ljudi umire od štetnog delovanja cigareta; danas se u Srbiji milioni troše na lečenje ljudi zbog posledica pušenja cigareta. Nikada ni u jednoj državi fabrike duvana nisu stvarale razvoj. Možda su od toga korist imali pojedinci i njihove fabrike, ali kada se taj problem malo kompletnije pogleda, vidi se da je veća šteta i ulaganje u lečenje tih ljudi, zatim u reklamiranje, jer se slabi i tanka volja pojedinaca koji žele da ostave cigarete. Prema tome, gospodo, ne gradite razvoj ove države na trovanju sopstvenog naroda.