Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, govorio sam u ime poslaničke grupe SRS i mi smo se dogovorili da niko od nas više ne govori o ovoj tački dnevnog reda. Smatrali smo da vam je zaista do pomirenja.
Znate, kada seljak kupi prase ima problem šta će sa ostalim prasićima u oboru i onda kada pusti u obor novo prase sve prasiće poprska gasom ili nečim da ih skrdi. Vi, evo, predlažete nam zakon kojim ćemo da se smirimo i pomirimo, a uleteli ste u veoma veliku svađu. Mislim da ste naseli.
Ne znam čija je ideja bila da se svađamo oko ovog predloga zakona, ali prekinite da se svađate. Nema razloga uopšte. Dokazujete da više ništa ne može da vas pomiri. I jedni i drugi ste za pomirenje, pustite sve to, neka ostane, neka se zakopa. Svi su ga već zakopali, a sada poslanici otvaraju raspravu pred veoma sudbonosne dane koji nas čekaju.
Imam zvanje četničkog vojvode. Živeo sam u stanu tasta koji je prvoborac bio, preminuo je. Mislite da mu je to smetalo? Nije. Cenio je to što sam uradio i stalno je govorio – uradio si isto što sam uradio i ja. Tamo u Glamoču gde je on otišao da se bori bilo je samo četnika. Da je bilo partizana iznad sela otišao bi u partizane. Jedina podela je bila koja je jedinica bliža. Nemojte više da pričate ni o Draži, ni o kralju, ni o Titu, ni o Šubašiću. Ta istorija je napisana.
Ako hoćete tu raspravu zakažite neki naučni skup. Neka srpska istorijska nauka konačno opredeli šta je ko radio, a mi ćemo to da saznamo. Nismo mi dovoljno spremni danas i ovih dana da otvaramo raspravu o tom pitanju. Naći ćete u svakoj vojsci, u svakoj jedinici naći ćete čestitog i onog drugog koji to nije.
Ja sam Srbiji dao više nego taj kralj Petar drugi. Ako je on mogao da pozove na pomirenje, evo i ja da vas pozovem na pomirenje. Prekidajte to. Dajte da izglasamo ovaj zakon.
Hoće li još neko da govori? Nemojte da vređate one druge, nemojte da izazivate replike. Vi niste predložili zakon da biste izazivali svađe, a i vi se uzdržite malo, jer ako krenu da pričaju šta ste vi pobili, nema kraja tome.
Zaista Skupština nije mesto gde ćemo da pričamo koja je ideologija više Srba pobila, jer su ubijali i jedni i drugi. Te nemačke odmazde bile su zbog četnika i zbog partizana, i vi to dobro znate, jer su zajedničkom akcijom na Rapaj brdu masakrirali pripadnike sanitetske nemačke kolone. Odatle je počelo to kažnjavanje.
Evo prekidam, zaista prekidam, samo vas molim, a rekao sam vam juče da sam znao da će to ko predlaže izazvati raspravu. Ima među vama mnogo časnih ljudi, trebalo je da vi istupate u javnosti, a ne Vuk Drašković. Sve ovo se vrti oko Vuka Draškovića i vi to dobro znate.
Gospodine Dačiću, ako ste imali istorijsko pomirenje sa Vukom Draškovićem, nemojte sada da mu spočitavate ništa. Ako je za vas bio dovoljno dobar da bude ministar spoljnih poslova nema više greške, nema ono – oprostio sam, ali nisam zaboravio. Kada si oprostio zaboravio si. To je pravo pomirenje.
Mi nećemo učestvovati u ovome. Pretpostavljam da nemate nameru da nas čačkate, jer svakako ćemo vam odgovoriti. Molim vas da prestanete između sebe, tim pre što ste blagodeti postkomunističkog, postratovnog komunističkog perioda uživali i jedni i drugi. Ova podela je počela 1990. godine, kada se nekima učinilo da je to sada dobro, profitabilno da budu četnici.
Gospodin Aligrudić je u pravu, ako ste hteli prava za ravnogorce, morali ste ozbiljan zakon da napišete. Ako usvojimo ovaj zakon, nađite mi opštinskog činovnika koji će moći da isplati ravnogorcima jedan dinar. Nema uporište, neće da krši zakon. Ići će u zatvor.
Trebalo je da se napravi studiozno. Nemoj da vam smeta onaj bivši savezni, a sada republički zakon. On je izvor, rekao sam vam juče. Mogli smo deklaraciju da usvojimo o pomirenju i o priznavanju prava ravnogorcima i da ovo uopšte ne otvaramo, da se ovim poslom ne bavimo. Ako hoćete zaista i neka prava da ostvare, to mora da se uradi mnogo ozbiljnije.
Da ste čitali taj zakon videli biste da i unuci nosilaca Partizanske spomenice imaju određena prava, živi su. Ako imaju invaliditet koji je trajan imaju prava. Zašto da to ne obezbedimo i unucima ravnogoraca? Niste predvideli kako će da dokažu da su ravnogorci. Ko će da im svedoči?
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS prihvata raspravu o ovom predlogu zakona kao put ka pomirenju i zato zameramo predlagaču sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je i taj što u svom predlogu ne nudi pomirenje.
Dakle, valjalo je načiniti dobar zakon, glasaćemo i za ovaj, i izneću vam tehničke primedbe na zakon, ali mnogo više me interesuje zašto ovim predlogom zakona, u stvari, ne nudite pomirenje. Čak i predstavnik predlagača kaže za partizane da nisu svi bili društveni talog, kaže da su bili komunističkototalitarni borci. U obrazloženju Predloga zakona koriste se izuzetno grube reči prema partizanima, a treba sve to pomiriti, ne tako da 60 godina posle rata pobedi neko drugi, nego da shvatimo da će borci za slobodu zemlje uvek da pobede, bez obzira na to na kojoj se strani nalaze.
Ratovao sam, gospodine Pejčiću, u Skupštini grada Kragujevca, tada je to bila opština, sa predstavnicima vaše vlasti kao odbornik SRS, kada su ukidana imena ulica poginulih partizana. Znaju to vaši poslanici i tada, kao i sada, iznosim stav da onaj koga su ubili Nemci zaslužuje da ga pominjemo sa poštovanjem, Nemci u Drugom svetskom ratu.
Dešavalo se vašim veoma visokim predstavnicima u vašoj stranci da ukinu naziv ulice partizana koji je poginuo 1942. godine. Ubili su ga Nemci, a rođen je u toj ulici. Čak 55 godina kasnije ideološki mu ukidate ulicu u kojoj je rođen. Šta mu zamerate? Nije ni dočekao oslobođenje, nije stigao da vam pokaže da li je totalitarac ili demokrata.
Trebalo je da se studiozno uradi ovaj zakon zato što izvire iz saveznog zakona. Njemu je izvor savezni zakon koji obezbeđuje prava. Republički zakon samo određuje kako se prava ostvarena saveznim zakonom koriste. Vi ste sada kao izvor prava koristili republički zakon i tu ste upali u priču koju bismo mogli da otegnemo unedogled, da li su ovim obuhvaćeni invalidi, da li su obuhvaćena deca i unuci ravnogoraca. Da vas upoznam, i unuci partizana nosilaca spomenice ako imaju trajna oštećenja imaju pravo na invalidninu sve dok su živi.
Znam da ovaj zakon nije posvećen ravnogorcima, malo ih je, nego jednoj ideji, jednom pokretu, ali otkud to da se Vuk Drašković zalaže za tu ideju i za taj pokret, jer sve što je svetlo u četništvu pomračio je Vuk Drašković i umom i delovanjem.
Zato očekujem, bar od nekih od vas, da iskreno ovu ideju zastupaju i da četništvo veličaju u njegovom izvornom obliku, u kome ga je SRS pronela širom srpskih zemalja, jer ne zaboravite, i vi što vičete au i ou, svi srpski borci u Krajini i Republici Srpskoj nazivali su se četnicima, njihovi neprijatelji nazivali su ih četnicima. Tamo su u istom rovu bila i deca partizana i deca četnika.
Ako me pitate, kao poznavaoca, u rovovima u Krajini i u Republici Srpskoj bilo je više dece partizana nego dece četnika. Nije im smetalo to što su ih nazivali četnicima. Shvatili su osnovnu misao četništva, borbu za odbranu Srba izvan države, za prisajedinjenje matici.
Ovaj zakon je težak, kasno dolazi, kasno za mnoge, čak i za mnoge žive, a da ne pričamo o mrtvima. Oni nemaju rehabilitaciju. Verujem da se i dole tuku međusobno. Ako mu je želja da unuke pomiri, pomirili smo se mi odavno. Nas je neprijatelj pomirio. Ako shvatimo da su i četnici i partizani 1941. godine bili u pravu, onda smo mi pomireni.
Istorijski pokret Draže Mihailovića nije uspeo. Istorijski nije uspeo, ali ovaj zakon se ne odnosi na istaknute četnike, svi su izginuli. Ne odnosi se skoro ni na one koje je kraj rata zatekao u četničkim odredima, ili su se priključili partizanima ili su izginuli na Sremskom frontu. Znate da su na Sremski front uglavnom slati četnici, mobilisani, i to im je bilo neko pročišćenje. Ne zaboravite, bio sam momčić kada se sudilo nekom Požarevcu. Verovatno neki od vas starijih to znaju. Bio je strašan koljač, ali je kraj rata dočekao u partizanima.
Zato je tako dugo trajalo otkrivanje. Nisu svi četnici bili borci za slobodu. Imam pravo to da kažem. Pitajte u Šumadiji, jesu li ostali u najboljoj uspomeni četnici, nisu. Da li su se oni banditi koji su se izdvajali, otišli iznad sela, maltretirali selo i okolna sela, pa im donošeni pilići, gibanice, snaše, ostali su u lošoj uspomeni kod ljudi, ali to i nisu četnici. Za takve se ne borim. Ne borim se ni za 90% onih koji idu u kafane i viču da su četnici. Ne borim se ni za mnoge od onih koji idu na Ravnu Goru, jer se najedu i napiju.
Ovaj zakon je zakon opomene za nas Srbe, jer više je Srba izginulo u okršajima četnika i partizana nego od Nemaca. Neka istorija, koju smo učili do sada, govorila je da su kriv četnici. Znao sam da nisu krivi. Naš obrazovni sistem još uvek nije rešio tu dilemu. Naša nauka istorijska još uvek nije rešila tu dilemu.
Da vas podsetim, mog strica koji je bio kraljev vojnik, kralj je pozvao da se priključi partizanima Josipa Broza Tita. Imao je tešku dilemu da li da sluša kralja kome je položio zakletvu ili da sluša svoju zakletvu, pa da nikada ne izda onoga kome se zakleo i da ne pređe u partizane.
Ovo je rehabilitacija za moju širu familiju i za mog dedu koga su ubili partizani, i za jednog strica koga su ubili ustaše, i za drugog koga su ubili četnici. Uvek nosim u sebi sve dileme koje Srbi u sebi nose. Vama, koji Srbiju nemate kao svoju otadžbinu, vama je lako svemu da se sprdate. Vi čekate evropejske zakone, a Srbi čekaju na pomirenje.
Samo vas upozoravam, Vuk Drašković nije ličnost koja zaslužuje da se za nju veže ovaj zakon. Četništvo je nešto najsvetije i najlepše što Srbi imaju, ali to Vukov poziv da se ne brane srpske zemlje nije. Vukov poziv da izdamo sve junake i da ih predamo Hagu nije četništvo, to je četništvo koje priželjkuju partizani, četništvo koje priželjkuju snimatelji filmova od 45. godine pa naovamo.
Ali, takvom četništvu se nije nikada priklanjala SRS, nego pravom izvornom. Jeste li nas ikada čuli da izgovorimo jednu reč protiv partizana koji su izginuli u ratu. Niste. Mi smo to pomirenje u stranci odavno obavili. Ako je ova sednica Narodne skupštine prilika da i Srbija obavi to pomirenje, evo nas tu, iako smo mi možda u najtežoj dilemi od kako se proglašavaju zakoni u Skupštini Srbije. Mi imamo birače i među četnicima i među partizanima.
Neću da koristim sve, završavam. Nemojte da naljutite ni jedne ni druge, ni četnike ni partizane, jer raspravljamo o nečemu što se desilo pre skoro 70 godina. Imajte uvek na umu tu vremensku distancu.
Ono što su drugi kvarili posle rata, to se ne vezuje za partizane. Ono što su koljaši kvarili za vreme rata, ne vezuje se za četnike. Oni ne zaslužuju da se nazovu četnicima. Zato sa ponosom mogu da kažem – svi koji su se 1991. godine pa naovamo odazvali da brane srpske zemlje i srpski narod, neka se slobodno nazovu i četnicima i partizanima.
Mene su na frontu zvali četnikom, a nosio sam šlem sa petokrakom. Nije bilo drugog šlema. Da je bilo drugog, da sam mogao da biram, birao bih, ali tada je bilo važno sačuvati glavu, a glavu ne čuva ideologija, nego oprema. Takvu opremu smo imali, takvu smo opremu koristili i nije nam smetala, i niko nam se u Krajini nije smejao što nosimo šlemove sa petokrakom, nego su nam se smejali po Beogradu. Oni koji su se krili ženi pod suknju kada dođe pozivar i gasili svetlo, oni su govorili – kakvi ste vi četnici sa petokrakom. To su najbolji četnici.
Zato vas molim, ima jedan deo obrazloženja koga bi trebalo da se odreknete. Taj deo obrazloženja lirski pisan, u trenucima ne znam čime izazvanog nadahnuća, pripisujem Vuku Draškoviću. On zaista može svašta da napiše. I može i mnogo toga dobrog da napiše, ali u pola obrazloženja on nas ponovo svađa. To ne prihvatam.
Prihvatam da se pomirimo, i prihvatam da se pomirimo i mi koji smo posvađani akcijom Sablja, i to je bila deoba na vas koji ste bili moćni i na nas koji smo tada bili slabašni. I vi se odrecite onoga što ste uradili u akciji Sablja. Ako je ovo dan za pomirenje, a Božić je jako blizu, mislite i na to, hajde da se svi izmirimo. Upozoravam vas, izmireni ćemo mnogo lakše da sačekamo mart ove godine, kada predviđam velike nevolje i za državu i za narod.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS je u principu protiv bilo kakvog specijalnog suda, protiv bilo kakve specijalne organizacije, zato što smatramo da to sve može da se organizuje normalno i zato što mislimo da na taj način zemlja pokazuje da mora da se dodatno organizuje, kada god iskrsne neki problem, ali razumem i motive predlagača zakona.
Možda postoje nekakvi dogovori o kojima javnost Srbije ništa ne zna, zato što nas je neko ubeđivao da će i donošenjem ovog zakona koji sledi posle nekakvih dogovora biti moguće da se u Srbiji sudi onima koji su optuženi od strane suda u Hagu, pa još to nismo doživeli. Evo da se nadamo da su ove izmene ne samo kozmetičke, da se nadamo da su sa nekim dogovarane, usaglašavane, da se nadamo da je i ovo način da dođemo do prava da se našoj državi prizna da može da sudi, a može da sudi mnogo bolje i pravičnije od onoga kako se to radi u Hagu.
Još jedan, ovde se ne pominje, razlog zašto ovaj zakon treba da postoji. Mislim da ovaj zakon ne postoji samo za suđenje građanima Srbije koje optuži Haški tribunal, jer u članu 3. osnovnog zakona piše da taj sud sudi, da Republika Srbija sudi za sve zločine počinjene na teritoriji bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo počinioca ili žrtve.
Mene interesuje šta je bilo sa onim presudama donetim od strane naših sudova, protiv lica koja su počinila stravične zločine na teritoriji Srbije i Crne Gore, u većini na teritoriji Srbije, protiv lica koja su dolazila u Srbiju čak i dok im je bila na snazi presuda, a onda je neko na volšeban način ukinuo sve presude protiv predsednika države, vlada, komandanata, vojski, članica NATO-a koje su bombardovale Srbiju.
Za mene je to ozbiljan problem, zato što smo povlačenjem tih presuda, ne znam ni ko ih je sve poništavao, neobnavljanjem postupka, jer ako je došla demokratska vlast 5. oktobra, ona je mogla demokratski da sudi. Evo, sud u vreme naše vlasti sudio je diktatorski, po nalogu. 5. oktobra su došle demokratske snage, sud sudi po nalogu demokratske vlasti.
Demokratska vlast kaže da sudi pravično po Ustavu, zakonu, međunarodnom pravu i evo za ove četiri godine niko od vas se ne seti da sudi onima koji su počinili ratni zločin. Ne pravi se ravnoteža između Srbije i Haga tako što ćete naći dobrovoljca da se preda. Hajde na drugi način da uspostavimo ravnotežu.
Vi na posredan način priznajete da smo mi ratni zločinci. Ima nas mnogo, samo neki hoće da se predaju, neki neće. Neke moramo da jurimo, za neke ne znamo ni gde su, ali mi smo u principu narod čiji su predstavnici počinili ratne zločine i hajde sada da vam dokažemo da smo u stanju da svojim zločincima sudimo.
A što se odrekoste toga da su nad nama vršeni ratni zločini, da su ih vršili oni koji bi sada da nam sude, jer kada imate da upoređujete dva tereta, vi ih stavljate na vagu, ovde je sve stavljeno na jednu stranu, na stranu koja optužuje Srbe, napada i sudi.
Sada se iz Srbije organizuje da sude Srbima, da ih napadaju, u vrlo malom broju slučajeva i da ih brane. Zašto sad Srbija ne bi počela da napada, optužuje i da sudi ne samo Srbima. Nema te države u svetu koja je u svom ustavu zapisala da će suditi samo svojim građanima. Da je tako, mi nikad ne bismo izručili bilo koga u Hag ili nekoj drugoj državi. I to je predviđeno, čak i nacrtom ustava Vlade Republike Srbije.
Na teritoriji Srbije u vreme NATO agresije počinjeni su ratni zločini. To je očigledno. Tzv. međunarodna zajednica pronalazi Srbe koji su počinili ratne zločine, pronalazi Srbe koji su za njih znali, a nisu ništa preduzeli, pronalazi one koji su ih naredili, pronalaze one koji to nisu znali, ali čiji su potčinjeni počinili ratne zločine. Ako ovako nastavite, međunarodna zajednica može svakom Srbinu da kaže – gledao si na televiziji, i sam si u tome učestvovao, i ti si ratni zločinac.
Zašto mi ne kažemo ko je nad nama počinio ratne zločine? Da li se ijedan naš predstavnik, koji se tamo zalaže da nas tretiraju kao državu i kao narod i naš pravosudni sistem kao relevantan, da li se tamo iko zalaže da dokaže da su nad nama činjeni ratni zličini. To je sve tragično počelo kada ste pustili skoro 2.000 pravosnažno osuđenih lica na slobodu, oni su dočekani slavom, vozila su ih čak i vozila našeg Ministarstva pravde, i čim su prešli na teritoriju Kosova i Metohije dobili su puške u ruke. Sad se već spremaju da ponovo tim puškama krenu, da ubiju ko ne bude pobegao.
U vreme kada je donošen ovaj zakon imali smo amandman na sam njegov naziv, brutalno ste nam odbili taj amandman. Sad vidim da prilagođavate naziv zakona normalnom pravnom poretku, pa kažete da nije kriv niko ko nije osuđivan.
Tako je, tužilac nema postupak protiv ratnog zločinca. Sa ratnim zločincem posla imaju samo zatvori, jer ratni zločinac je onaj koji je osuđen pravosnažnom presudom i ide na izdržavanje kazne. Sad se tamo brine da li on ima hleba, da li ima vode, da li ima uniformu. To je postupak prema ratnom zločinu i ratnom zločincu. Sve drugo su okrivljeni, optuženi, osumnjičeni, nevini dok se ne dokaže. Znate vrlo dobro da će tamo biti osuđeni i ljudi koji uopšte nisu krivi, ali će na pravosnažnosti presude da se zasniva i njihova krivica i postupak prema njima.
Dakle, da sumiramo ono što sam hteo da vam kažem. Ako je želja i ako postoje dogovori da omoguće ono za šta se i sam zalažem, da u Srbiji vodimo postupak protiv lica osumnjičenih ili optuženih za ratne zločine, ako žele da to nadgledaju, da vrše medijaciju, da snimaju, da budu prisutni dan i noć, svetske kompanije, predstavnici Haškog tribunala, suda iz Haga, Rima, odakle hoće, mi smo na to spremni. Ako je ovaj zakon put da Hag prestane da bude kaznionica, onda je taj zakon dobar.
Ali ako je ovo kozmetika, da se oko ovoga zamajavamo, ako pregovori idu potpuno drugačijim tokom, jer nama neko duguje da kaže – kako to da neke ljude optuže, neke ne optuže. Kako to da neke ljude puste da se brane sa slobode, a druge ne puste.
Ubeđen sam da Vlada Srbije ili onaj ko pregovara sa Hagom, možda čak nije u Vladi, možda je predsednik Srbije, ne znam ko pregovara sa Haškim tribunalom, ali ubeđen sam da zna ko će biti pušten i zašto. Ako Hag pusti one koje ste ovde uhapsili i odveli u Hag, onda morate da nam kažete – kako to da niste izdejstvovali da puste one koji su se dobrovoljno predali. Odnos prema odbrani sa slobode, njegov stav prema optužnici, ako vam neko dokaže da je spreman da ode kad god ga pozovu iz Haškog tribunala i to pokaže prema optužnici, ode odmah da se izjasni da li je kriv ili nije, zašto se onda ne borite svim snagama da se taj brani sa slobode.
Ne moram da vam ponavljam da su ovde optuženi Srbija i svi njeni komandanti vojske, policije i svi ljudi koje je Srbija birala na neku funkciju. Nije ni vama ni nama, koji smo tamo direktno zainteresovani zbog svog predsednika, svejedno kako će proći ti postupci. Želeo bih da tamo imaju pravo na potpunu odbranu.
Kako može da se odbrani Vojislav Šešelj, kome još nije počelo suđenje i ne zna se kada će početi? Tako što može da sprema svoju odbranu.
Kako to da vas ne zanima da neko ko je optužen sedi u ćeliji izolovan, bez mogućnosti da skuplja dokaze za svoju odbranu, a da Vlada, jedna, druga, Savez ministara, predsednici ovi, oni, neprekidno sarađuju sa tužiocem, koji sad na miru prikuplja nekakve dokaze kojima će kao da učvrsti svoju optužnicu.
Kad smo mi to podigli glas ovde u Srbiji pa rekli – stanite ljudi, šta je suđenje, da li je suđenje davanje mogućnosti i tužbi i odbrani da ravnopravno vode postupak, da bi sudije mogle da zaključe da li ima krivice ili nema, i kolika je krivica i kakvu kaznu treba da izrekne.
U slučaju haških pritvorenika favorizuje se isključivo tužilaštvo. Ono može sve, da menja vlade po Evropi, posebno ovu našu, slabašnu, da nam bira lica, da postavlja, da nas ucenjuje, da nam uvodi sankcije, da radi šta hoće, da uvede u tribunal sve za koje smatra da tamo treba da budu, u tu pritvorsku jedinicu, i da ih tamo drži koliko hoće.
Nije svejedno ako su tamo generali vojske, generali policije, nije svejedno kako će se oni odbraniti i vi to dobro znate. Braniće stotine hiljada ljudi tamo. Ako se tamo nađu svi oni koje oni žele da vide, ako se nađu oni koji su nas branili...
Mogu li da iskoristim sve? Niste me opominjali, pa zato pitam.
(Predsedavajući: Kako da ne. Nisam želeo da vas opominjem.)
Ako se tamo nađu oni koji su nas branili na Kosovu i Metohiji, oni će braniti sve ono što Srbija još ima. Znate da generali nisu sposobni da se brane. Tamo im treba adekvatna odbrana. Advokati koje tamo Srbija ima nisu sposobni da ih brane. Oni su sposobni da se pogađaju za novac. Skoro svi su ogrezli u to.
Haški tribunal je zapeo, advokati se pogađaju sa optuženim, sa tužiocem, sa državom, pa optuženom kažu – priznaj, imaćeš manju kaznu, odredićemo državu u kojoj ti želiš da izdržavaš kaznu, porodica će da ti dobije dovoljno novca da mirno živi, vidiš da će svakako biti osuđen. Priznaj, ali prihvati i da svedočiš protiv nekog drugog.
Po ubrzanom postupku je završeno nekoliko slučajeva. Svi ti ljudi već su predloženi da budu svedoci optužbe protiv ostalih koji se ne nalaze u Hagu. Nemojte više da se branite, vi koji sad odlučujete kako će to da bude. Vidite, pošto ste se neadekvatno branili od ovih iz Haga, sad već imate mogućnost da se branite i od ovih iz Srbije. Što se vi slabije branite, sve je više onih koji staju na drugu stranu. Podigli su glavu svi neprijatelji Srbije, i spolja i ovi unutra. Nije Hag kužno mesto, nije Hag samo mesto u kome se nalaze samo zločinci, tamo ima i zločinaca.
Kada smo mi to u Srbiji branili zločince, ali smo uvek branili nevine. Ne sme nijedan nevin da bude osuđen, a nevin je svako ko nije lično počinio ratni zločin, ko ga nije naredio.
Vi ćutite pred činjenicom da je predsednik države tamo optužen zato što je neki vojnik počinio ratni zločin, zato što je neki policajac počinio ratni zločin, zato što je postojala ideja velike Srbije; pa šta. I dan-danas postoji ta ideja i neće nikada niko moći da je ugasi. Kako će da se zove država, to ćemo videti.
Svi narodi, svaki čovek na svetu ima svoju ideju. Svako je sprovodi na određeni način. Da li ste čuli nekada radikale da optužuju za ratni zločin Bošnjake u Raškoj koji žele da imaju svoju državu, dalje, koji to iznose verbalno; Mađare na severu Vojvodine koji kažu da su južna Mađarska. Da li je to zločin, da li je to ratni zločin? Nije, svako ima svoju ideju, svako sanja svoj san.
Ako uzme pušku u ruku, ako krene protiv ustavnog poretka, tada dolazi u sukob sa zakonom, a ne zato što izađe na tribinu pa govori svoje ideje. U Hagu se polovini ljudi sudi za ideje. Još jednoj četvrtini zato što su odbranili zemlju kada god je bila ugrožena. Ima tamo i ratnih zločinaca, ali ne dajte da jedan nevin bude osuđen samo zato što vam je politički suparnik.
Da li vidite vi kako ovaj život sastavlja suparnike, a razdvaja najbolje prijatelje, u politici, mislim, baš kao i u životu. Danas sa nekim pališ Beograd, a sutra bi ga spalio što te u to uveo ili što se posle toga pokazalo da je loš čovek.
Naš odnos prema ovom zakonu, gospodine ministre, isti je kao prema svim zakonima koje Vlada Srbije predloži, zaista treba mnogo razloga da bismo bili za u ovoj skupštini po bilo kom osnovu.
Zakon, kažete da nas približava danu kada ćemo da sudimo. Nemojte da nam pomru oni u Hagu do tada, do tog dana, jer tamo se svašta dešava. Da bih glasao za ovaj zakon, neko ovde mora da izađe sa podacima i da kaže, jeste, dogovorili smo se, toliko i toliko optuženih prelazi pod jurisdikciju suda u Srbiji i zove se, taj tako, taj tako, optužen za to i to.
Ovo mi sve liči na celokupno naše zakonodavstvo od 2000. godine naovamo i sve nešto činimo da bismo pokazali kako smo spremni, pa smo spremni, pa smo sve spremniji i sve dalje od Evropske unije. Ovim zakonom mi sada pokazujemo da smo sve spremniji za suđenje za ratne zločine, ali recite nam da li može da se desi da nam to nikada ne prepuste. Šta će nam onda sve ovo, trošimo dragocenu energiju. I građana Srbije koji nas sada gledaju, pa misle, stvarno se nešto valja krupno, čim su ovi krenuli, daju garancije, menjaju zakon.
Evo, pitam vas kao čovek koji bi trebalo da bude obavešten, da li se nešto krupno dešava, da li se priprema nešto krupno, da li se priprema nešto krupno u odnosu na Hag-Beograd, zaista bih voleo da znam. Ako ste nešto uspeli, nemojte da to bude tajna za građane Srbije. Ako niste, nemojte da nam pričate da postoji mogućnost da uspemo.
Da bismo branili zemlju ponovo, a vi znate da ćemo uskoro biti u prilici da je ponovo branimo i moramo da znamo stav prema onima koji zemlju brane, a zato je moj stav prema izručivanju generala jasan i čvrst. Evo, po ko zna koji put da vam ponovim, izručite li jednog od četvorice generala u Hag, mi ćemo srušiti Vladu Republike Srbije. Mi nećemo da krenemo u rušenje, mi ćemo da je srušimo. Vi znate kako jaka parlamentarna stranka ruši vladu koja povuče takav gest, imaćemo ovde većinu, to vam garantujem, jer to neće moći da vam prebole ni vaši.
Izručite li jednog generala, ne čekajte mart iduće godine, tada će vam trebati junaci i vi to dobro znate. Neće vam trebati ratni zločinci i ne trebaju Srbiji nikada, ali Srbiji će uvek biti potrebni junaci.
Nažalost, u situaciji smo da će nam uskoro trebati, pokažite svoj gest prema junacima. Ako neko može da se isprsi i da svojim telom odbrani nešto, pokažite i vi svojim političkim stavom da i vi možete negde da se isprsite i da i vi možete bar nekoga od ljudi koji to zaslužuju da odbranite. Hvala.
Mislim da je predsedavajući dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine i da Narodnu skupštinu zaštiti od očiglednih povreda Ustava, a posebno od uvreda koje iznose predstavnici predsednika Republike. Naime, nigde u Ustavu ne piše da se predsednik Republike u ime građana Srbije nekome izvinjava.
To što je uradio Boris Tadić, mogao je da uradi u svoje ime, u ime svoje političke stranke. U ime građana može Skupština nekom svojom odlukom. U ime naroda sudi sud, a da li još uvek sudi u ime naroda, ne znam. U ime naroda i u ime građana predsednik Republike ne sme da se izvinjava. Mogao bi narodu da se izvini, da se izvini, recimo, roditeljima vojnika koji služe vojni rok ili vojnika koji su učestvovali u ratu; recimo, meni bi mogao da se izvini, zato što on svoje savetnike šalje da služe vojni rok kod njega u kabinetu i u svojim krevetima.
Da li vi znate da njegov jedan savetnik, ćutao bih, nego šta mu bi da se slika u uniformi i da se hvali kako služi vojsku, taj njegov savetnik od 00,00 do 24,00 časa služi u Predsedništvu Srbije vojni rok. Drugi mu kod Labusa služi vojni rok ili to možda nije tačno. Hajde da proverimo i to.
Imao bih zbog čega i da se izvinjava predsednik Srbije Boris Tadić, a nikako u ime naroda. Mogao bi da se izvini što nam je ovako srozao vojsku, što nema vojska leba da jede, što nam je vojska dovedena na nivo da ne može da se odbrani od vojske Kosova i Metohije, pa neko drugi mora da nam pomaže.
Imao bi za šta da se izvinjava Boris Tadić. Bilo bi mu dobro da se izvini. Najpre, da nam se izvini zato što nije raščistio sa kriminalom u DS.
Zato što nije raščistio sa kriminalom DS-a u Skupštini Srbije, sa najtežim mogućim oblikom organizovanog kriminala, a na čelu je bio Bojan Pajtić. On je bio organizator. Ubeđen sam da je Boris Tadić bio podstrekač. Zašto biste vi krali glasove ako vas na to nije nagovorio Boris Tadić.
Imao bi zbog čega da se izvini Boris Tadić i za ono uznemiravanje javnosti kada je navalio na jedno kuče na Dedinju. Imao bi. Imao bi da se izvini što je lagao u kampanji da neće da živi na Dedinju. Imao bi da se izvini što je rekao, Tomislav Nikolić ruši Vladu ako pobedi, on je taj rušilački element, a ja, ja sarađujem sa Vladom, imam kohabitaciju sa Vladom; pa sada on ruši Vladu, a mene optužuje da neću da je rušim.
Imao bi za šta da se izvini Boris Tadić, samo neka se ne izvinjava za ratne zločine. Nemoj, još mi nismo taj posao završili. Još mi nismo utvrdili ko je činio ratne zločine i po čijem nalogu, a posebno nigde još nije utvrđeno da su građani Srbije činili ratne zločine. Činio je pojedinac, kako se zove, utvrdićemo na sudu, a da li je počinio, utvrdićemo na sudu. Ima ih i tamo, i tamo i tamo.
(Predsedavajući: Vreme.)
Ako optužite Slobodana Miloševića da je počinio ratni zločin, ako optužite Srbiju da je činila ratni zločin, zašto ćutite o tome šta je radila Hrvatska, šta je radila BiH, šta su radili njeni predsednici.
Što se sa njima družite? Što tu krvavu robu u "Merkatoru" kupujete? Što dovodite prodavce, proizvođače, špekulante iz Hrvatske i Slovenije? Šta će vam to u ovoj našoj lepoj zemlji? Jesu hteli da idu? Jesu nam ubijali decu da bi otišli iz ove države? Šta će vam sada? Za pare, za dolare, za evre, za marke, za nešto što će neko od vas da uzme. Imali bi vi mnogo zbog čega da se izvinjavate.
Malo pažljivije vodite ovu sednicu, ali ponovo je povređeno dostojanstvo Narodne skupštine. U ovoj skupštini niko ne sme nikoga da optuži da je uživao u ubistvu predsednika Vlade Republike Srbije, da se tome radovao, ali ne smete zbog dostojanstva Skupštine i Srbije da na bilo koji način uporedite Đinđića i Tadića.
Tadić Đinđiću nije ni do čukljeva dorastao. To što se desilo te večeri, vi ste uporedili sa atentatom na Đinđića, ne mi. Mi smo zbog toga bili uzdržani u izjavama i rekli smo – desilo se nešto strašno pre godinu i po dana. Sačekaćemo da vidimo šta se ovo desilo večeras, ali poznajući Tadića i njegov izborni štab rekao sam, ovo je samo neka ujdurma i kampanja, ali ne sme do kraja da ide otvoreno.
Druga stvar, ova koju ste rekli za vojsku, to je jako opasna stvar. Vojska je 2000. godine bila tako slaba, po vama, da je uživala najveći ugled među građanima Srbije, veći ugled nego Srpska pravoslavna crkva. Ta vojska je bila tako slaba da sam, kao potpredsednik Savezne vlade, svog sina smeo da dam u vojsku u rat. Ta vojska je bila tako slaba da, u odnosu na ovu, na odziv za mobilizaciju za rat je imala 95% pozvanih.
Vi sada na odziv za služenje vojnog roka imate 50% odziva, od toga polovina traži civilno služenje vojnog roka. Vi ste uveli Srbima civilno služenje vojnog roka, da peru pelene u obdaništima. Ja sam za civilno služenje, neka služi u kasarni bez puške.
Ima prigovor savesti, neće pušku, ne treba, može ašov, može budak. Ima na šta nema prigovor savesti. Ima da pravi puteve, da brani decu od poplava, ima šta da radi. A zamislite vi šta ste uveli. Pere pelene kada je mir, kada nas neko napadne, izbije rat, a on kaže – izvinite, ako bude pelena za pranje, ja ću da se odazovem, a onaj ko je nosio pušku taj sada neka ide neka ratuje. Kakve to građane B kategorije pravimo?
Još jedna stvar. Ta vojska koju ste sada vi izgradili, povučena je sa granica. Nama vojska više ne čuva državu, a smeštena je oko zgrade predsedništva Srbije da čuva predsednika Srbije.
Mislio sam da li da vas upozorim, predsedniče, da malo vodite brigu o dostojanstvu Skupštine, a odakle pravo predstavniku DS-a da sa oduševljenjem govori o Rusiji i Kini.
Otkud ta iznenadna ljubav prema Rusiji i Kini, gospodine Petroviću, kakvi su to autoriteti za vas. Vi ste zaboravili da okrenete glavu na tu stranu. Za vas ne postoje Rusija i Kina od kada ste došli na vlast, a kamo sreće da ste vrednovali stavove Rusije i Kine i mi sada ne bismo bili u blatu u kome se nalazimo. Znači, kada je bilo najgore, kada ste nas pljuvali zbog Rusije i Kine, sada da ćutite o Rusiji i Kini.
Znači, imate pravo da iznosite stavove ove ovamo, a možete da pričate šta o vama misle Nemci, šta misle Englezi, Amerikanci, a već za Francuze niste moćni, to će pre ovi iz DSS-a, bolje će oni da obrazlože stavove Francuske. Rusiju, Kinu, Indiju, Belorusiju, Ukrajinu, Irak, arapski svet, afrički svet, Južnu Ameriku vi ne pominjite. To su za vas narodi koji ne zaslužuju vašu pažnju. To su države koje ne zaslužuju saradnju našu. To su države koje su mogle da nas izvuku iz svega ovoga, a vi ste im okrenuli leđa.
Zato kada hoćete na nešto da nas upozorite, nemojte vi da nam iznosite ruske stavove. A da je Rusiji relevantna DS, onda bi gospodin Putin primio predsednika DS Borisa Tadića kada je ovaj bio u Rusiji. To što je Boris Tadić molio da ga primi predsednik Rusije, a ovaj je rekao neću da te primim dok si predsednik DS, o tome vi treba u stranci da razmišljate.
Samo vas molim, dok sam zastupao ovde stavove da treba intenzivno da sarađujemo sa Rusijom, vi ste se smejali i vikali, nije moglo u sali više da se živi od vas. Sad kad je maca došla na vratanca, sada kada su nas ovi iz EU udaljili za dodatnih 10 godina od EU, sada nam nešto pominjete Rusiju.
Upozoravam vas ovde već četiri godine. Nemojte ove naše zakone da usklađujete sa zakonima EU. Posebno nemojte ove finansijske, jer mi od toga nemamo ništa. Ako naši zakoni budu istovetni sa zakonima koji važe u EU zašto bi taj kapital dolazio ovde? U ovako nemirnu, nestabilnu zemlju da uđe kapital i da bude pod istim uslovima kao u Nemačkoj? Ovde morate da date pogodnosti, morate da date povoljnosti. Šta je naša pogodnost i povoljnost? Rusija. Ne može Nemac da napravi fabriku i da izvozi u Rusiju. Može, ali to mu je 30% skuplje nego da ide odavde.
Sedeo bih mirno, znam da gospodin ministar ima i prečih poslova od ove rasprave, ali samo vas molim, uzdržite se. Sve pričajte o radikalima, samo nemojte Rusiju da pominjete. Nemojte vi. I kada je pominjete, pominjite je negativno kao i do sada, jer to je vaš stav prema Rusiji. Ono pozitivno rusofilstvo, saradnju sa Rusijom ostavite nama, kad-tad doći ćemo na vlast da vam pokažemo kako se sarađuje sa Rusijom.
Mi iz SRS, naravno, nećemo glasati za ovaj zakon, iako smo, kako kažete, saradnici aktuelne vlasti, zato što smo jednom dali kvorum. Zahvaljujući tom kvorumu, DS je izgubila još jednu od privilegija koje se gube kada se izgubi vlast, a dotle je nije bila izgubila i taj kvorum vama služi da kažete kako mi sarađujemo sa DSS.
Da li smo u toj saradnji prljavi mi ili DSS, to još niste rekli, voleo bih da znam. Ako je suditi po vašem stavu prema DSS, onda smo to mi prljavi. Zašto onda zamerate prljavima ako se druže sa čistima?
Da vas podsetim, vi u Beogradu vršite vlast sa DSS. Sada, ako ne valja ova DSS, a ne valja, naravno, jer onaj ko kaže da valja, neka se učlani kod njih odmah, ako ona ne valja, šta ćete vi sa njima na vlasti u Beogradu, šta ćete vi u vlasti u Beogradu sa DSS koja toliko ne valja, da radikali ne smeju ni kvorum da joj daju nikada. Nešto tu ne odgovara.
Hajde da uravnotežimo malo. Nađite bar neku sličnost sa tim grehom saradnje u Beogradu, pa da kažem, jeste, u pravu ste, sarađujemo mi sa DSS.
U četiri godine postojanja dosovske vlasti jednom smo bili u sali da bi bilo kvoruma. Tačno je, dokle da vam to objašnjavam, ali da nije bilo tog kvoruma, ne bismo čuli posle raspravu o odustajanju od tužbe protiv NATO i vi to vrlo dobro znate. Da nije bilo tog kvoruma, do sada bi već neko odustao od tužbe protiv NATO. Ovako se uzdržavate vi, ljubitelji Haškog tribunala, još uvek da otvoreno krenete u to.
Pre sat vremena rekli ste, glasaćete za ovaj zakon. Ne izađoh da vam kažem da ste saradnici DSS, jer sam pretpostavio da glasate zato što je to neki vaš stranački interes, da vam zakon odgovara, da je dobar. Koliko godina se budemo bavili politikom, a ja ću duže nego vi, sigurno, jer toliko mi se sviđa ovo bavljenje politikom da ne mislim da odustanem tako lako, a i dokle god se budemo bavili vi ćete izaći za govornicu i reći, što ne zapamtite bar datum i vreme, pa tog i tog dana dali ste kvorum DSS da održi jednu sednicu; nađite nešto bolje.
Prepustio sam vas gospodinu upravniku da on sa vama polemiše, jer smatram da je u redu da od vas najbolje sazna o kakvoj se firmi radi, u kojoj mora da obavi jedan veoma odgovoran posao.
A vama obećavam, gospodine predsedniče, i već sam tamo naložio da mi dostave pismeno da ovlašćujem gospodina Krasića da završi taj posao, ja ću da potpišem i da vam predam, i više nećete moći da me opominjete da niste dobili napismeno da je Zoran Krasić određen za likvidacionog upravnika DS.
Dame i gospodo narodni poslanici, po pravilu, zakon koji ima jedan član skoro nikada ne zavređuje posebnu pažnju, obično se radi o usaglašavanju, na šta nas i sada upućuje predlagač zakona.
Samo želim da raščistimo jednu dilemu koja se javlja kod članova jedne poslaničke grupe, a pošto se radi o ovlašćenom predstavniku ministru Bubalu, koji je jednog dana izabran sa 129 glasova, a 129. glas je bio glas jednog poslanika SRS, da prvo to obrazložim.
Naime, naš poslanik je zaista laktom pritisnuo "za". Kada smo svi skočili na njega, on je iščupao brzo karticu, nesvestan toga da, kada izvadite karticu, ostane zabeleženo ono kako je glasao. Pošto je bio 129. glas, nije bilo bitno, ali ću da vam otkrijem kako se on iskupio predsedniku poslaničke grupe za grešku. Doneo mi je 50 kg kupusa iz Futoga. Toliki je to bio greh, tako da to vredi otprilike 50 kg, kilo tamo - ovamo.
Što se tiče samog zakona, naravno, vezan je sa Zakonom o stečajnom postupku, ali me interesuje, nije nam predlagač ovde rekao, koliko će zaposlenih sada morati da ima Agencija. Ovo je jedna potpuno nova, ogromna oblast za Agenciju, posebno u ovoj državi u kojoj su stečajevi svakodnevna stvar. Zato me interesuje da li je baš to sagledano na najbolji mogući način.
Zašto nije bila agencija za stečajeve, ako se sve već rešava agencijama, ako Narodna skupština neprekidno osniva nekakve agencije, nešto mi nije u vezi privatizacija sa stečajem. Sve sam nešto naivno verovao da je privatizacija u vezi sa proizvodnjom, povećanjem obima proizvodnje, povećanjem obima prometa, a ovde mi dovodite u vezu, samo ozvaničujete ono što se u Srbiji dešava od 2000. godine, dovodite u vezu privatizaciju sa stečajem. Samo mi to smeta.
Nema logičke veze, a pobornik sam privatizacije, favorizovali smo je u svojim političkim nastupima već 13, 14 godina. Da ne ispadne građanima Srbije da svi koji smo govorili o privatizaciji, da smo govorili o stečaju njihovog preduzeća. Nije privatizacija valjda put u stečaj, nego put u proizvodnju.
Nažalost, do čega smo došli sada 2004. godine, krajem njenim, otprilike stečaj i privatizacija ili ide prvo stečaj, pa privatizacija, ili ide privatizacija, pa stečaj, ali povezali ste nam strašno jako ta dva pojma. Sada preko agencije, konačno, tu simbiozu, tu vezu ozvaničujete.
Zato bih voleo da nije u Agenciji za privatizaciju stečaj, a naravno da imam strašnih primedbi na sve dosadašnje stečajeve, na stečajne upravnike, na privredni sud i na njegovo ponašanje, a posebno sudija koji su u javnosti ozvaničeni kao ljudi koji se nemoralno bave svojim poslom. Ako je ovo način da malo uredite ovu oblast, neka vam bude.
Rezultati dosadašnji ne govore da sam bio u pravu kada sam toliko favorizovao privatizaciju, bez obzira na to ko je na vlasti. Od sada sam zastupnik samo one privatizacije koja se obavi u vreme vladavine Srpske radikalne stranke. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo ću ukratko da svedem raspravu poslanika SRS o ovoj tački dnevnog reda, zato što mislim da je potrebno da građanima Srbije ponovimo još jednom o čemu se to ovde radi.
U Srbiji ima mnogo opština, a samo jedna Vlada. Već 13 puta učestvujem u radu sednice gde Vlada odlučuje koliko će kojoj opštini sredstava dati, nekada je to bio procenat ostvaren od poreza na promet na teritoriji opštine ili grada, a sada je nova metodologija zbog potpuno novog načina obračuna i poreza i zarada.
Nikada još, baš kao ova dva dana, poslanici SRS nisu podnosili amandmane kojim bi tražili da opštini u kojoj na izvestan način sudeluju u vlasti obezbede neki veći prihod, zato što je uvek postojao onaj drugi deo priče, a kome uzeti, jer sredstva su u Srbiji. Ako tražite za opštinu Lapovo, morate da kažete, hoćete li uzeti Vranju, nekom drugom.
Ministar je to lako rešavao sa mnogim poslanicima ovde, govorio je, pišite amandmane da se skida Beogradu. Nisam ni za to, nisam za to da bilo kom gradu bilo šta skinemo, samo sam za to da ustanovimo pravične kriterijume.
Zato su naši poslanici diskutovali principijelno, govorili vam kakvo je stanje u sredinama iz kojih dolaze, čak iako su tamo u opoziciji pokušavali da utiču na vas da pomognete tim opštinama, bez obzira ko je tamo na vlasti, zato što tamo vlast koja odlučuje o sredstvima prvo gleda opštine u kojima su njeni predstavnici ili predsednici opština ili utiču direktno na život, pokušavajući da obezbedi možda još jedan mandat u tim lokalnim samoupravama. Ovim zakonom se ti mandati ne obezbeđuju.
Zbog toga mi nećemo učestvovati u glasanju o Predlogu zakona. Zbog toga ostavljamo vama na savest: kako ste se dogovorili, tako će u Srbiji biti.
Sve dok nemate jasne kriterijume, sve dok su kriterijumi samo po tačkama navedeni, sve dok niste razradili koliko to donosi sredstava, razvijen, nerazvijen, poljoprivredni – industrijski grad, univerzitetski centar, nivo populacije, koliko dečije zaštite treba, koliko socijalne, sve dok to nije razređeno, dok je to samo sumarno navedeno, mnogi će u Srbiji biti nezadovoljni.
Pretpostavljam da ima nekih iz G17 plus koji vrše vlast i koji su sada na lokalu nezadovoljni i ne verujem da je baš sve zadovoljio ministar, mada je imao tu mogućnost. Videćemo da li se ogrešio. Nemojte slučajno da ustanovimo sada kada dođemo do cifara da je G17 plus bio povlašćen. Čuvajte se dobro toga.
Upozorio sam vas da ne dirate "Srbijašume", a juče ste promenili direktora, to će mnogo da vas košta i vi to dobro znate. To će mnogo politički da vas košta i vi ovde, narodni poslanici iz G17 plus, povodite se samo za nekoliko svojih pojedinaca. Nemate svoj stav, nemate svoje mišljenje, učestvujete u prljavom poslu i bojim se da ste se sami isprljali. Dokažite mi da niste.
Što se ovog zakona tiče, pokušajte da obezbedite većinu, ali da znate, izazvali ste nezadovoljstvo u mnogim opštinama. Nije izraženo veliko nezadovoljstvo, jer se ljudi ne snalaze i ne znaju kolika su ta sredstva. Mogu samo da pretpostave, ali kada bude počeo priliv i kada budu videli za šta su sve uskraćeni, imaćete sigurno nezadovoljstvo upereno protiv ministra finansija, a onda i protiv cele Vlade.
Nijedan ministar iz Vlade neće moći da se sakrije i da kaže, nisam imao o tome pojma, to je radio ministar finansija. Od ovoga zavisi lokalna samouprava, od ovoga zavisi demokratija u Srbiji. Kako finansirate lokalnu samoupravu, toliko imate decentralizaciju i vi to vrlo dobro znate.
Želeo bih da se iz Beograda ne silazi u blato, da se iz Beograda ne izlazi u provinciju, da se iz Kragujevca ne izlazi u blato, da se iz Novog Sada ne ide u blato. Želeo bih da dižete nivo onih nerazvijenih, a onima kojima je prošle godine promenjen asfalt pred kućom, neka sačekaju nekoliko godina. Ima onih koji od rata nisu videli asfalt, osim kada dođu u grad i o tome morate da vodite računa, o onima koji su ostali bez fabrika, koji su okrenuti selu, a vi ste to selo bezmalo uništili. I poslednje vaše mere su selo dovele na nulu i to će da se oseti ove godine.
Zbog toga vladajuću većinu koja mora subotom da radi, htela je i noćas da radi, pa da donese ovako važan zakon, i to radite samo zato što postoji lista govornika, a ne zato što mislite da je važna ova tačka, upozoravam, sve opštine čekaju ovaj zakon.
Zamislite sada opštine koje u roku od nekoliko dana moraju da sračunaju koliko im to dajete i pomislite samo kako će da se uhvate za glavu oni koji vide da ste ima dali manje nego što su ostvarili prošle godine.
Ako Srbija napreduje, ako je budžet mnogo veći nego što je bio, kako je moguće da neka opština dobije manje sredstava nego što je dobila prošle godine. Mi nikada nećemo upasti u zamku da pokušavamo opštinama, u kojima ljudi cene nas kao one koji vrše vlast, da obezbedimo bolje prihode.
Nikada, to vam garantujem, znaju to i naši koalicioni partneri kako je bilo kada smo bili u Vladi Srbije. Vi se toga niste čuvali. Imali ste amandmane. Neki su od amandmana odustali. Nešto ste se bili okomili previše na Beograd i to nije dobro. Nemojte Beograd da gledate samo po tome ko je trenutno u njemu na vlasti.
Vlasti dolaze i odlaze, a gradovi ostaju, i ljudi u njima ostaju da žive. E, to je bio naš motiv da ovoliko diskutujemo o ovoj tački dnevnog reda, ali tu osnova za repliku nije bilo. Mi smo samo iznosili probleme i upozoravali vas kakve ćete probleme napraviti ako ste se ogrešili, a očigledno je da ste se ogrešili.
Ministra nema kada je ovaj zakon u pitanju. Nema ga u sali. Nema ga da mu predsednik opštine, koji ne pripada G17 plus, postavi pitanje - šta je sa njegovom opštinom. On je tu kada treba da hvali Ministarstvo finansija. Kada treba da ga brani nema ga u sali. Tada dovodi činovnike kojima ovde nije mesto. Ministar mora da bude spreman da on brani zakon, a ne činovnici. Jer, ako činovnici brane zakon, onda nam ministri ne trebaju. Hajde da napravimo činovničku vladu, Skupština i činovnici iz Vlade da sarađuju.
Ovako važan zakon, a bez prisustva ministra finansija. I, nemojte da me ubeđuje da on danas ima druge obaveze. Danas je subota i za njega i za nas. Danas je otišao ministar na vikend. Kada bi bar trčao na tom vikendu, da se onoliko ne goji, pa opet bi neke koristi od toga bilo. Hvala.
Znam da vi niste dobro pripremljeni za skupštinsku raspravu, pretpostavljam da poslanička grupa ima i sposobnije da odgovaraju na pitanja i meni nije cilj obračun sa G17 plus. Obračun sa vama je završen. Čekaju se samo izbori. Vi ste svoj posao završili, samo što mi je žao što još uvek utičete na to šta se u Srbiji dešava.
A zašto da me ne tište "Srbijašume"? Ne mislite možda da imam nekog interesa finansijskog? Ne, samo moralnog interesa. Samo moralnog. Razlozi koje ste naveli za smenu direktora su da bi mogao da bude veći profit. Pazi majku mu, procenio neko da bi mogao da bude veći profit. Niti firma posluje sa gubitkom, niti ima krađa, niti su poremećeni međuljudski odnosi bili do juče.
Ne znam razlog. Od juče su poremećeni. Svi su na jednoj strani, a G17 plus na drugoj.
I, to što vam dozvoljava Vojislav Koštunica da haračite, da vršljate Srbijom, to će da košta Vojislava Koštunicu. To da znate iz DSS-a. To će da košta Vojislava Koštunicu i sve vas, jer je Miloševića koštao JUL. Koštunicu će da košta G17 plus.
A što se tiče Zemuna, a što da nam ne pomenete Zemun. Prvi sledeći izbori - mi smo se ponovo vratili na vlast u Zemunu. A 1997. kada smo osvojili vlast, evo tu je Gordana Pop-Lazić, može da me ispravi, tek od 32. biračkog mesta u Zemunu imali smo većinu; 32 mesta u centru i malo bliže centru bila su za neke druge opcije.
A molim vas, predsedavajući, od kog biračkog mesta smo sada u većini. Od?
Od broja 13. Ali, neću da se smirim dok od broja jedan ne budemo u većini u Zemunu. Jer, da smo mi bili loši u Zemunu, pa nikada se više ne bismo vratili na vlast. Jer vi vidite da se loši više nikada ne vraćaju na vlast. Na vlast se vraćaju samo dobri. Jer, demokratija je to. Višestranačje je to. Mogu i dobri da izgube izbore, ali znaju da mogu i da se vrate na vlast. Samo loši se nikad više ne vraćaju na vlast.
Samo mali ucenjivači nikad se više ne vraćaju na vlast. Jer, građani Srbije cene ko je veliki, ko misli na državu, i ko je mali i misli samo na sebe. Ako može Vojislav Koštunica da objasni Srbiji da G17 plus treba da vodi "Srbijašume", onda od ove državne nema ništa, onda će ova država brzo da propadne.
A kada ste već ... (Glas ─ oni su zbog JUL-a). Pa, zato je i propala država što je JUL vodio. Naravno, ali vi ste JUL plus.
A kada već smenjujete nesposobne, šta je sa ministrom odbrane. Šta je sa ministrom odbrane? Koliko on košta ovu našu državnu zajednicu? Šta on radi na poslu kojim se sada bavi? Što se novine bave ministrom odbrane? Što pominju desetine miliona evra? Hajde kada ste toliko pošteni.
Vi smenjujete nestranačke ličnosti u "Srbijašumama", nestranačke. Ničiji taj čovek nije. Vaša ga je vlada, čini mi se, i postavila. Nikome politički ne pripada, samo struci. Vi smenjujete čoveka iza koga stoji sva struka. Koga dovodite? Čoveka koji vodi za sobom još tri savetnika da bi znao da uđe u tu zgradu. To će sada da bude.
A znate i sami šta je "Srbijašume", "Srbijavode", da li znate šta je to, pa to je Srbija. Vi ćete da uđete u tu Srbiju, vi da preuzmete to da vodite. Jesam nešto obećao srpskoj javnosti, dok ne usvojimo ustav da neće biti vanrednih izbora, ali bogami, vama kažem iz DSS-a, treba što pre da vas oslobodimo ovog balasta.
Ovde sam prozvan kao predsednik Administrativnog odbora. Dakle, nema kažnjavanja poslanika. Administrativni odbor neće kažnjavati poslanike i mi smo se o tome dogovorili: ili menjajte Poslovnik ili sabirajte, pa kada dođe neko ko hoće da kažnjava poslanike, ovaj saziv Administrativnog odbora neće. Sada sam čuo da vi u G17 plus imate vrsne stručnjake, što ne idete da se bavite strukom, a zašto trune ovakav kapacitet ovde u sali.
Ako mislite na moju grobarsku struku, pa samo to i radim ovde već 13 godina.