Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Želim da potkrepim amandman koji je podneo narodni poslanik Petar Jojić, zato što se dešava svim ministrima finansija da misle da su bogovi.
Nemojte da mislite da je ovo izmislio Mlađan Dinkić. Jedan ministar pre njega je izmislio da ne možete da registrujete automobil ako ne donesete potvrdu da ste izmirili porez. To su građani trpeli i trpeli i na kraju je to moralo da padne, jer je potpuno nemoralno.
Tako vam je i sa ovim. Nije poreski zakon Ustav. On je ravan ostalim zakonima i u pravima i obavezama. On ne može da natura obaveze po drugim zakonima, a da on kao superiorni zakon bude osnova za sve. Upozoravam ministra finansija, njegovo ponašanje prevazilazi granice demokratskog društva.
Ovim zakonom još jednom on, po ko zna koji put, vređa Narodnu skupštinu i zakone koji u zemlji važe. Želim da vas upoznam, poreska uprava dobila je pismo od ministra finansija, po kome je dužna da u prekršajnom postupku izriče maksimalne kazne predviđene zakonom.
Mi smo se ovde, kao poslanici, dogovorili i izglasali zakone u kojima piše da neko može da bude kažnjen kaznom od 10.000 do 50.000 dinara, a ministar finansija naredi službama koje zakon sprovode da izriču isključivo maksimalne kazne. Šta smo mi onda ovde?
Mi da smo hteli da postoji samo jedna kazna, mi bismo rekli, kazna za neko delo je toliko i toliko. I mi smo predvideli da neko treba da ceni i da postoje razlike u prekršajima, a ministar kaže ne, nego samo maksimalne kazne. To je direktno mešanje u rad Narodne skupštine.
Tako vam je i sa ovim članom zakona. Jeste želja svakog ministra da naplati što više prihoda, ali ima ono što može i ima ono što ne može. Go se ne svlači, vi iz G17 plus, go se ne svlači, a sve što je hteo da uradi kao go, kao go može da uradi, dalje nema gde. Vi biste da svučete golog. Od kada vi vodite finansije, sve manje je poreskih obveznika i sve više su poreske obaveze. To je direktna povreda Ustava. Treba da se trudite da ima sve više poreskih obveznika i da sve manje obaveze budu.
Još jedna stvar, a što priliči Jovu ne priliči volu, pa odakle vama pravo da vi tvrdite da mi nešto pljačkamo po Subotici. Ko ste to vi iz G17 plus da ste utvrdili da mi nešto pljačkamo u Subotici? Da li je to govor mržnje? Da li ste vi podmašili Borisa Tadića da optužuje Narodnu skupštinu kako je ona problem za Srbiju, pošto u njoj vlada govor mržnje. Koga vi to optužujete za pljačke.
I ko nas to optužuje? G17 plus? Da se pokrijete vi lepo ušima, jer vi ste ogoljeni JUL, a oni su sve nešto sakrivali šta rade, a vi ogoljeno pljačkate ovu državu. Ako vas trpe ovi što moraju zbog glasova, ja ne moram da vas trpim, a posebno ne da nas ovde prozivate sa ove govornice za lopovluk. Vas, koji uzeste sve što u Srbiji može da se uzme, vas koji ste uzeli 10 puta više nego ovi što su deset puta jači od vas, izdržaćemo mi vas još nekoliko meseci, ali samo još nekoliko meseci.
Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine, zato što nikada nisam rekao da onima koji krše zakon treba opraštati i da im treba povlađivati. Samo sam pozvao da i na delu pokažete tu zaštitu Narodne skupštine, i rekao sam, ako smo mi u zakonu predvideli kazne od-do, ne sme ministar da naredi da se izriču maksimalne kazne. Ne sme.
Povredio je zakon. Povredio je ugled Skupštine. Predsedniku Srbije još poručite da je premnogo 65 sluga koji ga sada opslužuju iz Vojske Srbije i Crne Gore. Od spremačica, kuvara, obezbeđenja, cela gardijska brigada formacijski počinje da brine isključivo o predsedniku Srbije.
Druga stvar, baš me briga što ste vi pošli uzbrdo. Mene to uopšte ne interesuje.
Uzbrdo se mnogo teže ide nego nizbrdo. Umorićete se brzo. Sada mi je jasno zašto ste hteli da otmete "Srbijašume". Naravno, to nećete uspeti, to vam garantujem snagom SRS. Vama treba gde da se krijete posle ovih izbora.
Nije tu ministar, naravno, posao mu je da obrazloži svoja rešenje i da eventualno ukaže ako poslanik nije u pravu, tako da mi govorimo kao kada karavani prolaze. Mene interesuje nekoliko stvari u ovom članu.
Naime, koji su to novi propisi koji na drugačiji način razvrstavaju alkoholna pića, ako još uvek važi zakon po kome se pića razvrstavaju onako kako je do sada bilo rešeno akcizom, a ako je u pripremi zakon o rakiji, vinu i alkoholnim pićima ili kako je nazvan, on ne može da bude osnova za utvrđivanje akciza po zakonu koji će biti donet. Akciza može da se utvrdi u odnosu na pića samo ako su pića razvrstana po važećem zakonu, i to je jedna stvar.
Prejudiciranje da će neki zakon biti donet, pa da onda ne menjamo zakon o akcizama, nije zakonsko i Skupštinu na taj način ne treba vređati i ponižavati.
Druga stvar, u obrazloženju piše da predloženi iznos akciza na alkoholna pića i pivo odgovaraju sadašnjim iznosima, s tim što su uvećani za indeks rasta cena na malo koji se očekuje u poslednjem tromesečju 2004. godine.
Trebalo je u obrazloženju da nam napišete koliko je sada akciza, ne koliko je bila predviđena zakonom, kada je već dozvoljeno tromesečno usaglašavanje sa rastom cena na malo.
U zakonu piše da je predloženi iznos akcize, tada važeći na alkoholna pića, bio 30 dinara, a vi sada predlažete 53,83 dinara. To znači da je sada akciza negde oko 45 dinara ili se možda varam. To bi pomoglo poslanicima da u amandmanu predlože ne rešenje iz zakona, nego rešenje koje sada važi. Znam da sada akciza nije 30 dinara. Sa te strane, amandman ne bi mogao da bude opravdan. Nije dužnost poslanika da pita kolika je sada akciza, kada je ona usklađivana nekoliko puta tromesečno. To je dužnost onoga ko obrađuje predlog zakona.
Zato vas pitam, koliki je predviđeni rast cena na malo u poslednjem tromesečju, odnosno kolika je sada vrednost akcize na alkoholna pića. Onda bismo znali šta to predviđate za poslednje tromesečje, koliko će nam život poskupeti.
U pravu je narodni poslanik koji kaže da svaki ulazak u zakon o akcizama je motivisan željom da se naplate što veći prihodi. Možda je lako dokazati građanima Srbije da onaj ko pije treba i da plati. Nije poreska uprava, nije ministar finansija zadužen da odvikne ljude od pića, to rade socijalne službe, ljudi koji su za to školovani.
Poreski organ, kada propisuje izuzetno visoke cene pića, duvana, benzina, cigareta, akciznih roba, to ne može da pravda time da je to otrov. Nije to otrov, jer da je otrov ne bi ga narod koristio. To truje čoveka, ali se nalazi u prodaji. Otrova u prodaji nema.
Znači, sa jedne strane je želja da ljudi to što manje koriste, a sa druge strane da to koriste da biste imali prihode. Sada to treba uskladiti.
Imate ministra koji se bori za zdravlje ljudi, pa kaže, zabranjeno je reklamiranje cigareta, alkoholnih pića, pa onda izađu iz Ministarstva zdravlja i ukazuju na štetnost pušenja, a imate ministra finansija koji jedva čeka da vidi da se pali šibica i cigareta, i to razumem. Potpuno suprotstavljeni interesi, svako ih sprovodi u skladu sa svojim poslom, ali nemojte samo da preterujete.
Tu je teško naći meru. Alkoholno piće ne sme da bude skupo, ali vi znate da mnogi ljudi konzumiraju alkohol i čak ako je preskupo. Previsokim cenama alkoholnih pića možda ste mnogu decu osudili da nemaju hleba, jer čovek koji boluje od alkoholizma prvo misli da zadovolji svoje potrebe.
Pustite fabrike da rade, da namirujemo budžet iz proizvodnje, a ne iz potrošnje. Ovo namirivanje iz potrošnje i sve veće obaveze po potrošnji možda može da traje jednu, dve ili tri godine i onda će da se slomi, neće imati od čega da se naplati.
Zato bih voleo da mislite na proizvodnju, a ne na potrošnju. Voleo bih da ovde vidim tim stručnjaka iz ministarstva koji brine o tome kako da se prihodi uliju u budžet iz proizvodnje, a ne iz akciza, uvoza slovenačke i hrvatske robe.
To vama za nauk. Kod mene u Bajčetini kažu – s kim si onaki si. Pa, sad vidite s kim ste oko toga dogovarali. Ako Ministarstvo finansija hoće da isteruje strogoću, što ne zatvorite ove splavove; 99% splavova vode kriminalci. A, vi uđete u pekare i ako je neko kupio kiflu i nije dobio račun sa fiskalne kase –15 dana zatvorena pekara.
E sad, još i seljacima da naplatite akcizu na rakiju koju ispeku. S jedne strane nam obećavate brzi ulazak u EU (glas – za 20 godina), a tamo nema pečenja rakije. Tamo mogu da bacim posle onaj moj kazan, jer ćete da dođete po nalogu EU da mi zabranite da pečem rakiju. Ne ispunjavam uslove.
A, sve dok ne uđemo u EU, šta će vam taj prihod, brzo ćemo da uđemo, šta će vam taj prihod, samo da nervirate seljake. Šta je to 20 godina. U životu jedne države 20 godina nije ništa.
Dakle, da obećam seljacima – nećete da plaćate akcizu na rakiju koju ispečete, jer to ova vlast neće imati vremena još dugo da sprovodi. Sve sam mogao da verujem, ali da vi ogroman deo biračkog tela na ovaj način ogorčite, u to nisam mogao da verujem, jer mi je neshvatljivo. Hoćete li da počnete i sir i kajmak. Šta još seljak, jadnik, može da proizvede, a da mu niste stavili šapu na to.
Da li vam trebaju prihodi, dajte i prostitutkama fiskalne kase. Kupujmo domaće, oni će uvek da vam donose račune. Ako hoćete da pomognete, ako ste već raspisali tender za 200 furgona, da kupi Vlada Srbije, u stvari Telekom, što ste propisali uslov da Zastava – kamioni ne može da učestvuje a ima odgovarajući furgon, ako mislite na ovu državu.
Što ste isključili jedinog domaćeg proizvođača? Dvesta, to nije malo, to je njihova tromesečna proizvodnja. Na taj način razmišljajte o državi, a ne, čuli ste ko sve peče rakiju, hajde brže akcizu. Ovde sam lično zainteresovan, iskreno da vam kažem. Usudiće se neko da gazi blatnjavi put da dođe do Bajčetine da mi nađe rakiju. Samo, to ne prodajem, sa prijateljima pijem rakiju.
Što niste uveli i gde god zateknete ko da je nakrenuo čašicu, da proverite da li ima akciznu markicu. (Smeh.) Pa stvarno, sve što podleže akcizi mora da ima akciznu markicu. Seljak mora da kupi akcizne markice. Lepo obiđete koliki mu je voćnjak, procene znate roda, toliko akciznih markica mora da kupi. Mora da lepi i na čašu i na flašu. Kad dođe sa čuturom da zove na svadbu, na čuturi mora da bude akcizna markica. Inače, ne može da oženi sina.
Jesi platio akcizu na čuturu? Nisam. Ne možeš da ženiš sina, rekao je ministar finansija. Pa, vi ovde državu vodite do apsurda, do haosa dovodite državu.
Da li znate koliko je potrebno novaca da se jedan voćnjak podigne, koliko vremena i truda. Koliko puta taj voćnjak, ako hoćete da nešto rodi, mora da bude tretiran. Da li znate da su domaće sorte u izumiranju, da su nam se uselile strane sorte, od kojih nema velike koristi, ali rađaju svake godine.
Da li uopšte vi koji pišete ove zakone ikada odete u selo? Da li znate kako seljaci žive? Da li znate da više nema dovoljno ljudi da oberu taj voćnjak i kad rodi. Rodilo ne rodilo, on ne može mobu da skupi. Pričao je poslanik Baralić o mobi. Gde više da skupite mobu. Ljudi koji su nekad na četiri hektara pekli po 400 kazana rakije, sad tu ni srne ne mogu da prođu koliko je zašumljeno. Zato što vi u centru četiri ulice održavate, menjate asfalt svake dve godine, popravljate fasade i tu su vam birači.
A selo, koje ima 20 ili 30 živih duša, u njega više niko i ne zalazi. E, hoće da zalaze finansije, da naplaćuju akcizu na ispečenu rakiju.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih se upuštao u svrsishodnost ovakvog amandmana. Mislim da je dovoljno obrazložen od strane predlagača.
Mene samo interesuje, a tražim od predstavnika Vlade, znači od vas koji zastupate u ovoj skupštini Vladu, pošto ministra nema, a to znači od gospodina šefa poslaničke grupe G17 plus, koji je doneo blagostanje Srbiji, da mi kaže otkud vam ideja da ne oporezujete poklone zaposlenih deci starosti do 15 godina sa po 3.000 dinara za Novu godinu i Božić, i po kom osnovu izdvajate decu zaposlenih od dece nezaposlenih?
U mnogo gorem stanju su deca nezaposlenih. Oni nemaju od čega ni da kupe taj poklon, a ne samo da bude neoporezovan taj poklon. Kome se to ulagujete ovim dodatkom po kome će poslodavac biti oslobođen poreza na poklon detetu zaposlenog? Hoće li Vlada sada da izdvoji posebna sredstva, neoporeziva sredstva za poklone deci nezaposlenih? Jesu li nam sva deca u Srbiji jednaka?
Mislim da ne treba prihvatiti ovaj član zakona u ovom obliku ili da se Vlada doseti pa da nekim amandmanom omogući svoj deci u Srbiji do 15 godina starosti da dobiju poklon za Božić i za Novu godinu. Ako je bila svrha da deca radosno dočekaju Novu godinu i Božić, ima dece koja ne pripadaju hrišćanskoj veri, ima dece koja slave neki drugi verski praznik, pa kada pišete već predloge zakona i kada se njima hvalite, brinite o svemu zato što su nam u ovoj zemlji svi jednaki, zaposleni i nezaposleni, pripadnici jedne i pripadnici druge vere, deca do 15 i deca do 18 godina života.
Što ne bi dete do 18 godina dobilo poklon? Ne znam ko je smislio ova ograničenja, ograničenja u pogledu zaposlenosti roditelja, ograničenja u pogledu pripadnosti određenoj veri i ograničenja u pogledu godina koje dete ima da bi dobilo neki poklon.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je još jedan od sistemskih zakona kojim se jedna oblast dodatno uređuje. Ne kažem da nije bila uređena, ali zaista se desilo mnogo toga sa bivšom SFRJ, SRS, SRJ, a nadam se da nećemo morati da donosimo još jedan zakon kojim bismo i ovu drugu državu članicu potpuno isključili iz osnova za sticanje državljanstva.
Šta meni smeta u ovom predlogu zakona? Najpre to naglašavanje - državljanin druge države članice Srbije i Crne Gore. Ta druga članica ima svoje ime i ona se zove Crna Gora. Za mene nije - država članica. Za vas jeste. Za mene postoji jedna država i ona se zove Srbija i Crna Gora, ali hajde. Nemojte da bar iritirate tom rogobatnom složenicom - državljanin druge države članice Srbije i Crne Gore.
Posebno bih obratio pažnju na dva člana. Mislim da je Ministarstvo pretrčalo preko naših primedbi. Posebno na član 45. Da, zaista, po Evropskoj konvenciji dozvoljeno je poništavati rešenje o upisu u knjigu državljana, izdavanje državljanstva, ukoliko je došlo do falsifikovanja, ako postupak nije bio u skladu sa zakonom, ako su davane lažne isprave ili izjave. Ali, gospodine ministre, po članu 45. vi ste predvideli ovlašćenje Ministarstva za unutrašnje poslove da poništi brisanje iz državljanstva.
Razumem da poništi upis u državljanstvo i onda stavom 2. kažete - ako bi to značilo da ostane bez državljanstva ne može ni da mu se poništi državljanstvo, ali je opasno ako čoveku poništite rešenje o brisanju iz državljanstva.
Vi znate kako glase međunarodni sporazumi. U većini slučajeva, da biste stekli državljanstvo druge države morate da donesete potvrdu da ste izbrisani iz države koju napuštate.
(Glas - to nije tačno.)
Izuzev tamo gde postoje sporazumi o tome da postoji dvojno državljanstvo, draga moja gospođo.
Ako je naš građanin odneo u Ameriku potvrdu da je brisan iz državljanstva SRJ, pretpostavljam da još nije bilo i Srbije i Crne Gore, kratko je vreme, ali možda ima i takvih potvrda, i to je bio uslov da dobije državljanstvo Amerike, pet godina posle toga poništite mu prethodno rešenje, poništite mu osnov za sticanje američkog državljanstva. O tome obaveštavate američku vladu. Američka vlada poništava državljanstvo tom građaninu. I, on se vraća u Srbiju a nije mu to bila želja i Srbija mu je prihvatila želju da izađe iz Srbije, saglasila se sa tim, dala mu papire koji su mu potrebni.
Ako ne želite da brišete ovaj član 45, onda bih da obrišete bar ovo "ili prestanak državljanstva". Izazvaće ogromne probleme. Pitanje koliko je naših građana sa potvrdom o prestanku državljanstva steklo državljanstvo druge države.
Dalje, član 52, da li je bio potreban, on ili član 23, o tome možemo da razgovaramo, ali je to moglo da se reguliše i jednim članom. U principu, predvideli ste dva načina za sticanje državljanstva za pripadnike srpskog ili drugog naroda, ili za pripadnike - državljane bivše SFRJ. Jedan je automatski upis po članu 23. Naravno, pisanom izjavom, a drugi je zahtev za upis ukoliko je imao prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije u trajanju najmanje deset godina.
Ne znam, mi smo u poslaničkoj grupi SRS posumnjali na broj deset, ubeđeni u to da je namerno napisano deset godina, kako ne bi bila zahvaćena ovim upisom u državljanstvo i lica koja su Hrvati proterali "Olujom", a vi nas razuverite.
Međutim, odgovor Vlade na ovaj amandman mi nije jasan. Vlada kaže da ne prihvata amandman budući da po ovom osnovu izbegla i prognana lica ne mogu da reše pitanje svog državljanstva, jer nemaju regulisano prebivalište u Republici Srbiji, već samo borave.
Ovaj član se odnosi na lica sa regulisanim prebivalištem u Republici Srbiji, koja su se na teritoriji Republike Srbije zatekla na dan raspada prethodne SFRJ. Koji je to dan raspada prethodne SFRJ? Ima li ministarstvo taj datum o kome ništa ne znam? Koji datum Srbija zvanično proglasi kao datum raspada prethodne SFRJ? Da li je to formiranje SRJ, da li je to priznavanje Hrvatske od strane Vatikana ili od strane Nemačke, ili je to možda zahtev Vojislava Koštunice da SRJ bude primljena u Ujedinjene nacije?
Zaista me interesuje, o ozbiljnom ministarstvu se radi, kome čestitam na tome što je razotkrila aferu DS-a i njenih medijskih agenata i uverilo građane Srbije da su čestiti ljudi bezbedni ukoliko ih vlast ne napadne. Ponavljam, čestitam MUP-u na dobro obavljenom poslu. Interesuje me ovakvo ozbiljno ministarstvo da li može da se ovako ovlaš upušta u zakon kojim reguliše sudbine stotine hiljada ljudi. Nemojte da nam se i ovde osećaju kao prognanici. Hrvatska ih ne prima nazad. Priča da ih prima. Hvali se po svetu, ali ko god ode dobije bombu u avliju ili ga pretuku. Tamo se ne zasniva srpski život, tamo nema nataliteta.
(Dragan Jočić, sa mesta: Prihvatamo da se smanji 10 godina.)
Onda ne moram da objašnjavam.
Ovde se radi o povredi dostojanstva Republike Srbije.
Dakle, imali smo vlast koja je na ubistvo Zorana Đinđića reagovala tako što je u roku od pola sata objavila fotografije svih ubica, u roku od tri dana uhapsila 200 ljudi, u roku od 40 dana uhapsila 12.000 ljudi. Ni dan-danas se ne zna ko je ubio Zorana Đinđića.
Danas sam ponovo čuo optužbu, preko koje svi ovde prelazite, da DS optužuje DSS za učešće u tome. To je rekao šef poslaničke grupe DS. Hajde jednom izađite sa podacima na videlo. Radi se o novom događaju u kome policija nije ništa saopštila 15 sati, a onda je rekla sve što se desilo. Pre sam za ove koji za 15 sati kažu celokupnu istinu, nego za one koji za pola sata sve znaju, a posle toga se ustanovi da ništa nisu znali. Pre sam za ove kod kojih se svedoci nađu živi, nego za one kod kojih svedoke nađu sa puškomitraljezom pored njih, ubijene.
Jednu stvar samo ne znam. Da li je auto vozilo kuče ili čovek sa bradom? Da li je kuče imalo kupirane uši? To mnogo odlučuje, ti kupirani, oni su zlikovci, možda su oni vrdali volanom.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srbija se nalazi u takvoj situaciji da poslanici koji pripadaju opoziciji imaju zadatak da kritikuju i zakone naizgled dobre i da otvore četvoro očiju i da u njima traže ono što ne valja, a očigledno se poslanici vladajuće većine ne upuštaju ni u jedan predlog koji im ovde stigne. To je vidljivo iz dana u dan, iz sata u sat.
Pred nama se nalazi zakon za koji bi neko morao da kaže da je dobar zato što reguliše oblast naizgled regulisanu, neregulisanu, a vi znate da ponašanje ne zavisi od toga da li je neka oblast regulisana zakonom, nego kako se zakon sprovodi na terenu. Evropa je rekla da treba da napravimo neki zakon, kako bismo tobož i mi na nekom tržištu počeli da prodajemo neku robu koju ćemo sada, po ovom zakonu, da proizvodimo.
Šta se dešava trenutno u srpskim šumama? Skoro neprimetno gubar je ovladao šumama. Za Ministarstvo šuma skoro neprimetno. Ne znam šta je još trebalo da se desi da počne neka akcija lepljenja plakata po selima u kojima se nalaže seljacima da čiste svoja stabla, a sada su počeli na televiziji da nam prikazuju razmere najezde gubara na šume.
Ne znam kako je u drugim krajevima, ali u Šumadiji znam, zato što koristim subotu i nedelju da provedem u šumi. Odavno sam primetio i saznao od seljaka sa kojima se družim kolike razmere je ta pošast uzela. Sećam se, bio sam dete, kada su nas iz osnovnih škola, iz srednjih škola, kada su studente vodili u šume da na fizički način, a izgleda da je to najdelotvornije, odstranjujemo gubara sa šuma, kako bismo spasili to malo šuma koje su tada bile veliko bogatstvo.
Priznajem, kako se rukovodi šumama poodavno, naše šume nisu neko veliko bogatstvo. Dovoljno je da krenete izvan svakog grada pet kilometara, bilo kojim putem koji vodi u šumu, videćete razorne posledice nebrige o našim šumama. Sve je posečeno.
Dok su domaćini vladali šumama proređivalo se i seklo po vrzinama, krivo stablo, ono od kojeg se ne očekuje skoro nikakav napredak, šume su se sekle sekirama, pa je trebalo da provede dane i dane u šumi da naseče dovoljno drva. Sada su uletele motorne testere kao automatske puške. Pred njima padaju čitave oblasti pod šumom i stvara se prilika da mi dobijemo jednog dana područje koje će biti izloženo takvim erozijama i poplavama da od toga nećemo moći da se odbranimo.
Sad, mogu da posumnjam, zato što sam u opoziciji, a i zato što poznajem one koji predstavljaju predlagače ovog zakona, mislim na Vladu Srbije u celini, neću da izdvajam ministarku, neko će možda i da izdvoji i samu ministarku, a kaže se "dok se jednom ne smrkne, drugom ne svane". Nama gubar desetkuje šume.
Hoće li biti posla sada za one koji proizvode materijal regulisan ovim zakonom? Ako će biti, da priznam – treba regulisati to zakonom. Ali, kako to, da pođem od člana 10, da ne idem ranije, kako to stručne poslove priznavanja polaznog materijala Ministarstvo može da poveri preduzeću ili drugom pravnom licu koje ima zaposlenog jednog šumarskog inženjera sa najmanje tri godine radnog iskustva i da taj, na osnovu člana 12. stav 3, odluči da genetski modifikovan polazni materijal ne predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Celokupna svetska nauka se spori oko toga koliko je opasan genetski modifikovan polazni materijal i približniji sam, kao čovek koji bi želeo da živi na zdravoj planeti, da verujem onima koji kažu da od toga treba da bežimo ko đavo od krsta, a vi nama ovde zakonom predviđate u članu 12. da će se upisati u registar polaznog materijala i genetski modifikovan materijal za koga neki inženjer šumarstva, koji ima tri godine radnog staža i položen stručni ispit, utvrdi da ne predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu.
E, ne mogu da vam verujem i neću da vam verujem, i gde god budem pronašao te reči "genetski modifikovan materijal" posumnjaću na ovu vladu da ima umešane prste u to. Jer, ova vlada je svojevremeno od toga imala velike koristi. Pitanje je – ima li koristi od toga i dan-danas.
U principu proizvodnju obavlja onaj ko ima inženjera šumarstva sa dve godine staža, priznavanje sa tri, kontrola sa dve godine radnog staža, svešćemo se bogami na državu koja u stvari neće imati nikakvu kontrolu zato što znam da Ministarstvo za to nije osposobljeno i sve te poslove poveravaće, po principu, svakom ko je registrovan i ima inženjera, može da mu se taj posao poveri. Ili će možda neko iz Ministarstva da poznaje sve šumarske inženjere, pa će reći – ovaj može da vrši kontrolu, a ovaj kontrolu ne može da vrši.
Tako i u inspektoratu – tri godine iskustva, inspektor koji vrši kontrolu po članu 43, a u članu 44. ima pravo da, tu mi je interesantan stav 1. tačke 3), ima pravo da zabrani stavljanje u promet reprodukcionog materijala koji nije dorađen, nije propisno upakovan, nije u originalnom izvornom pakovanju, nema deklaraciju, ne odgovara propisanom i deklarisanom kvalitetu ili čiji kvalitet nije utvrđen na propisan način. Žalba izjavljena na rešenje na ovu tačku ne odlaže izvršenje rešenja.
I, vi ste sada u jednu tačku stavili materijal koji nema dokaz o kvalitetu i materijal koji nije propisno upakovan. Zar nije bolje da inspektor tu na licu mesta kaže – ovo ćete da stavite u drugu kutiju, zato što je kvalitetno, ima poreklo, priznato je, stavite ga samo u ovu kutiju i nastavite to da radite, nego će taj inspektor da donese rešenje, proizvođač
će da se žali Vladi Republike Srbije, najverovatnije Administrativnom odboru, ukoliko se sećam, ali šta će da bude sa njegovim materijalom, piše li ovde koja su ovlašćenja, hoće li da ga uništi? Hoće li da ga zapleni i da ga odnese u neko skladište u kome će da propadne.
Hoćete li vi u stvari to da zatvorite kod onih ljudi kod kojih vam to ne odgovara? Znam kada se Vlada okomi na nekog proizvođača ona mu svakog dana šalje sanitarnu inspekciju, pa mu ne piše – radno vreme, na klozetu mu ne piše – muški i ženski, i kažnjavaju ga svaki dan iz dana u dan. Zašto ovako rigorozno?
Na rešenje o tome da roba nije propisno upakovana – šta to znači, nije propisno upakovana, svaki materijal u jednu kutiju, pet materijala u veću kutiju, 20 u još veću i ako nije ispunjeno – zabrana prometa, a ti se posle žali. A, ako se radi o satima ili danima kada robu možeš da prodaš, roba propada.
U principu jesam za to da se sve reguliše, ali pogledajte koliko je oblasti života neregulisano. Pogledajte samo koliko se drveta proda obično subotom u gradovima u Srbiji. Da li su vaši inspektori utvrdili ima li na svakom drvetu obeležen čekić šumara koji je nadležan za to. Da li ste tu stavili zabranu prometa? Da li ste tu zaplenili materijal koji nije propisno obeležen?
Da li ste podneli izveštaj? Voleo bih da ste podneli izveštaj o tome u kakvom su stanju vaše šume. Da li ste uopšte, osim helikopterom, otišli u neku šumu da vidite taj jad i tu bedu. Mi šumama sada nazivamo čečvare, žbunje. Ima li u našim šumama više materijala od koga može da se proizvede nameštaj? Ima li oraha od kojih može da se napravi kundak za pušku? Nema.
Mi sečemo nedozrelo drvo i vi ste toga svesni. Kada se to bude uništilo džabe da menjamo Vladu. Ako vam je pristup da se sve u Srbiji popravi, saglasan sam da popravite i zakonom, a ne da popravljamo stanje na terenu ako je to ikako više moguće, jer je stanje užasno. Pitajte šumare i pitajte Vojvodinašume, šta oni rade i da li ste i vi saglasni s tim da se srpske šume dele na Vojvodinašume i Srbijašume. Da li ste saglasni s tim da se dele Vojvodinavode i Srbijavode i da li je tog časa prestala bilo kakva kontrola.
Pitam vas – ko vrši kontrolu u Vojvodini nad šumama kojima treba da gazduje Vojvodinašume, firma koja nikada nije ni formirana. Previše je problema da bi se samo hvalilo nešto. Zato vas molim da otklonite sumnje koje imamo. Mislim da bi to bila dužnost ministra da otkloni javnom rečju sumnje koje imamo, da bi o zakonu moglo da se raspravlja na neki drugi način.
U principu jesam za regulisanje. Očekujem mnogo zakona. Mislim da ovo nije bilo za hitan postupak.
Završavam, gospodine Anđelkoviću. Nisam od vas očekivao da branite autoritet Skupštine baš toliko. Završavam i to računajte kao da sam sve vreme govorio. Dakle, poslanička grupa SRS je opoziciona, neće vam glasati za ovaj zakon, ali da biste znali šta ćemo sa tim zakonom raditi u javnosti, molim vas da razmislite o primedbama.
 Dame i gospodo narodni poslanici, jednog dana valjda ću i ja da saznam sve ove tajne koje drugi ljudi znaju, a čuvaju, jer nisu za druge. A, vama preporučujem, predsedniče, da kao i svaka nova vlast menjate ono što zateknete a nije dobro. A ne da zateknete nešto loše i da nam se žalite kako ste zatekli nešto loše.
Ali, ja bih o zakonu, ove privilegije koje poslanici imaju, tako što mogu da idu na internet, to neka ostane za neki zakon koji ćete da izglasate, nadam se, u novom sazivu.
Nemam ništa protiv da se modernizuje država i da ide u korak sa ostalim državama. I ovo je nešto što nas je čekalo kad-tad. Ne vidim razloge za hitan postupak, ali ste požurili verovatno zbog toga što se navršava kalendarska godina, pa da saberete koliko je zakona Vlada predložila, a pretpostavljamo da će to biti i deo kampanje – mi smo ona Vlada što je predložila toliko i toliko zakona, više nego i jedna druga pre nje, s tim što ćemo mi da vas čekamo na tome kako se u Srbiji živi. Pa, vi pričajte šta ste sve usvojili, a mi ćemo kako ste srozali život u Srbiji. Da vidimo ko će da bude ubedljiviji.
Samo želim da pitam predlagača zakona, kada je već hitan postupak, a to znači – bile bi nanete štetne, nesagledive posledice, znate već koliko bi trebalo razloga da ima da Vlada se usudi da dođe pred Skupštinu i da traži hitan postupak, znate. Te razloge su pogazile mnoge vlade, a i vaša se uopšte ne trudi da otkloni taj manir hitnog postupka.
Ali, po članu 3. elektronskom dokumentu moći će da bude osporena punovažnost ili dokazna snaga zato što je u elektronskom obliku za sledeće poslove – pravne poslove kojima se vrši prenos prava svojine na nepokretnostima, ili kojima se ustanovljavaju druga stvarna prava na nepokretnostima, izjave stranaka i drugih učesnika u postupku za raspravljanje zaostavštine, formu zaveštanja, ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života, ugovor o doživotnom izdržavanju i sporazumu u vezi sa nasleđivanjem, kao i druge ugovore iz čitavog korpusa iz oblasti naslednog prava, ugovore o uređivanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, ugovor o raspolaganju imovinom lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, ugovore o poklonu, druge pravne poslove ili radnje, za koje posebnim zakonom ili na osnovu zakona donetih propisa, izričito određena upotreba svojeručnog potpisa u dokumentima na papiru ili overa svojeručnog potpisa.
E, kada ste već tako naumili da modernizujete državu, kada ste nam pripremili zakon o elektronskom potpisu, zašto država nije spremna za elektronski potpis? Zašto donosimo zakon koji neće moći da bude primenjen skoro ni u jednom slučaju.
Znači, ostaju šalteri za overu. Ostaje taksa za overu, možda je to razlog, da vidimo šta je. Neću da prihvatim obrazloženje da je drugim zakonima predviđen svojeručni potpis. Ovaj zakon je mogao da kaže – od dana stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi odredba člana tog i tog, tog i tog zakona, člana tog i tog, tog i tog zakona, to je za mene ministarstvo koje dostavlja predlog zakona, i to je za mene Sekretarijat za zakonodavstvo Vlade Srbije koji na to upućuje. Najlakše je napisati zakon pa reći – važi ako nekim drugim zakonom nije predviđeno da važi neka druga odredba. Tako pišu mala deca zakon.
Jedna normalna država, kažete da smo normalna država, idemo u elektronski potpis sa 0,3 posto korisnika dnevno na internetu, ali eto, hitno je, ali normalna država ne može sebi da dozvoli ovakvo pisanje zakona. Šta smo mi to onda regulisali elektronskim potpisom? Ono što je najvažnije, ono na čemu se plaćaju najveće takse za overu, za prenos, ostalo je na svojeručnom potpisu, na čekanju pred šalterom.
Šta sad? Stariji ljudi koji ne koriste internet, oni će i dalje da idu na šalter opštine ili u sud da overavaju svoj potpis, a deca za neke svoje transakcije za narudžbinu roba od velikih marketa, verovatno će tu da važi da je on naručio elektronski tu robu. Možda ćemo moći da plaćamo struju, telefon, videćemo šta, ali ono što je bitno u ovoj državi, ono na čemu najviše rade i opštine i šalteri opštine i sudovi, to ostaje na primitivnom potpisu, na overi svojeručnog potpisa.
Gde je ovde bio razlog za žurbu i za hitni postupak? Zar nije mogla Vlada da naloži nekome, s tim što ovde vidim da se u to mešaju i lica kojima neće biti potrebna posebna dozvola za to, znaće se da su ovlašćeni da izdaju sertifikat, ali zar nije mogla Vlada da naloži nekom od svojih stručnjaka da joj pretrese sve zakone i da joj ovim zakonom izmeni i one zakone na koje bi odmah moglo da se primeni. Tim pre što Vlada u obrazloženju nije navela pravi razlog zašto se ovaj zakon ne primenjuje na sve potpise.
Da vas pitam, savremena Evropa kojoj težite da li pored elektronskog potpisa ima i overu potpisa? Da li pored elektronskog potpisa, koji važi za ugovore koji vrede milione evra, ima overu potpisa za neku transakciju koja između građana treba da bude obavljena? Ako je to tako, onda smo mi pomodari. Onda mi nismo spremni za ovo što radimo. Ako smo spremni, hajde da uradimo. Ako smo sve drugo u Srbiji regulisali, hajde da regulišemo i taj elektronski potpis.
S tim što izuzev nekoliko kolega ovde, ne znam da li je ikome jasno šta se to dešava i šta je taj elektronski potpis i kako će to od sutra, kada zakon stupi na snagu, da bude povoljniji režim – za šta. Možda za izdavanje dozvole za nošenje oružja. Možda će zahtev za izdavanje dozvole za nošenje oružja moći da bude poslat elektronskim putem SUP Bela Palanka. Mislim da neće moći.
Sada me interesuje, ova hitnost u postupku, nastala zbog otklanjanja nesagledivih posledica koje mogu da nastupe ako zakon ne usvojimo, gde je. Kolika je šteta ako zakon ne bude usvojen po hitnom postupku? Ako bude vremena da se o Predlogu zakona izjasne i oni koji se u ovo razumeju. Najlakše je napisati ovakav zakon u kome polovinu reči dete koje završi fakultet nikada ne izgovori. Za manje obrazovane građane Srbije da ne pričam. Strane reči koje su postale normalna terminologija, ali su potrebne onima koji se time bave. Mnogi se od nas time ne bavimo i pišemo zakon za ogromnu većinu koja se time ne bavi.
Mislim da nismo došli u situaciju da počnemo da pišemo zakone za elitu. Uzdržavajte se od toga, ovo je zakon za elitu. Samim članom u kome postoje izuzetna ograničenja za primenu zakona, dokazujete nam da se zakon ne primenjuje na sve građane i na sve transakcije. Onda se postavlja pitanje da li smo ga mi to dovoljno dobro sagledali. Nećemo mi vas da sprečavamo da donesete zakon o elektronskom potpisu, ali ćemo da vas podsetimo da zakoni u kojima druga vrsta potpisa isključivo važi neće moći dugo da ostanu na snazi.
Vi niste ovde predvideli prelazni rok u kome će ostali zakoni biti prilagođeni ovom zakonu. Vi čak vređate Narodnu skupštinu i vređate zakon, pa kažete – zakon se ne primenjuje u slučajevima gde je nekim propisom predviđeno drugačije. Kažete – propisom koji je donet na osnovu zakona. Svaki je propis donet na osnovu zakona. Ne možete u jednom zakonu da kažete – ne važi ako postoji propis kojim je drugačije regulisano.
Sve ste vi u pravu. Znam samo da sabiram i oduzimam, i znam zašto sam izašao za govornicu. Mogli ste da usvojite zakon bez ikakve diskusije i ne bi se javnost ni zanimala previše za ovo, jer ovo nije zakon kojim se ulazi u neko mućkanje. Ovo je zakon kojim se zaista uređuje odnos u državi. Ali, molio bih gospodina predsednika, od sada ću da plaćam alko-testove na ulazu u salu, plaćam i za one kojima se dokaže da su pili i za one koji nisu. Prihvatam dobacivanje i sam imam običaj, ali kada neko toroče pet minuta bez prestanka to nije dobacivanje, to ga neka sila jača od njega tera. Ne dolazi iz želuca, nego se iz želuca raširila na druge delove tela.
Da završim, prihvatam elektronskim potpisom da overim ovu svoju obavezu da plaćam alko-testove ako se dokaže da nisam u pravu.
Nećemo vam smetati, samo vas upozoravam da bi bilo dobro kada nešto radimo da to više nijedan saziv skupštine ne mora da radi, da ne ispadne da smo radili samo zato da nam se pripiše još neki posao.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 87., kao ovlašćeni predstavnik grupe predlagača, dozvoljavam da Skupština glasanjem preinači ovaj moj predlog ali predlažem Skupštini da ne raspravlja o stavljanju po hitnom postupku Predlog zakona o Narodnoj skupštini zbog svega onoga što se u poslednjih 10 dana u vezi sa zakonom dešavalo u javnosti, zbog toga što narodni poslanici nisu imali dovoljno vremena da sagledaju zakon, zato što nismo u Administrativnom odboru dobili amandmane koje sam očekivao u vezi sa ovim predlogom zakona i zato što ima mnogo hitnijih stvari o kojima treba raspravljati.
Zbog toga predlažem Skupštini da skine oznaku "hitan" sa ovog predloga zakona i da o ovom predlogu zakona u nešto boljoj i povoljnijoj atmosferi raspravljamo u redovnoj proceduri, odnosno na sledećoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije.
Poslanička grupa Srpske radikalne stranke neće glasati za hitan postupak u donošenju ovog zakona, a podržava da se Predlog zakona o Narodnoj skupštini nađe na prvoj narednoj sednici, u redovnom postupku.
Povreda Poslovnika.
Povreda Poslovnika. Gospodine predsedniče, znam da demokratija i procedura bole vlast, ali morate da dozvolite da se ovde sve odvija u skladu sa Poslovnikom.
Vi ste, naime, pogrešno obavestili narodne poslanike, čak i pripretili da ubuduće nećete davati reč onima koji na to imaju pravo po Poslovniku.
Predlog za hitan postupak je predlog za izmenu dnevnog reda. Po članu 87., predlagač ili ovlašćeni predstavnik grupe predlagača o tome ima pravo da govori tri minuta i to više ne zavisi od vas. Ja sam se na vreme javio za reč, a to što vi govorite brzo kao mitraljez, ne dižete glavu sa akta koji čitate, to ne može da dovede do toga da ja ne dobijem reč kada je na vreme tražim. Vi ste učesnik u sednici i gledajte malo ko traži reč.
Naime, tražio sam reč potpuno po Poslovniku. Vi ste mi dali reč po Poslovniku. Niste mi učinili ništa i nemojte da pretite da u buduće nećete davati reč po Poslovniku, jer se onda postavlja pitanje da li vi uopšte možete više da odlučujete, tim pre što je danas Narodna skupština već utvrdila da ste već jednom povredili Poslovnik.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas je grubo narušeno dostojanstvo Narodne skupštine i ona je sprečena da izvrši svoju obavezu po članu 88. Ustava Republike Srbije. Da vas podsetim, član 88. stav 2. glasi – Kada Narodna skupština oceni da je predsednik Republike prekršio Ustav, pokreće postupak za njegovo opoziv. Danas ste, dame i gospodo narodni poslanici, većinom sprečili Narodnu skupštinu da oceni da li je predsednik Republike povredio Ustav. Danas je bila na delu kohabitacija. Danas ste nas, gospodine predsedniče, Vi lično sprečili da raspravljamo o odgovornosti najneodgovrnijeg i najnedostojnijeg na funkciji na kojoj se nalazi.
Sve je ovo bilo maslo koje ste svi zajednički zamislili, a Vi gospodine predsedniče Narodne skupštine, sproveli. Vi ste u javnosti stvorili utisak da ako ovo ne bude predloženo po hitnom postupku, neće se uopšte naći na dnevnom redu, a već ste se bili dogovorili da kada dođe taj predlog po hitnom postupku, glasate protiv da bude uvršćen u dnevni red po hitnom postupku. Sada pozivam one koji su rekli da se ove rasprave ne boje, da jedva čekaju tu raspravu, da jedva čekaju neuspeli referendum da bi došlo do novih izbora na kojima će da pobede. Sada ih pitam zašto su bili protiv toga da se ovo uvrsti po hitnom postupku.
DSS pita zašto je protiv toga da se utvrdi odgovornost Borisa Tadića i njegove stranke za sve što je učinio od kako je predsednik, posebno za dva poslednja čina, za stvaranje koalicije u Vojvodini sa izdajnicima Srbije, sa onima koje građani Vojvodine ne žele na vlasti i šta je sa ovom najnovijom izjavom Borisa Tadića da je njemu neprihvatljiva nezavisnost Kosova i Metohije na celoj teritoriji. Zatvarajte vi oči, dame i gospodo narodni poslanici, koliko god hoćete ali zlo se valja i postaje sve veće. Nagomilane probleme ćemo rešavati ili ih nećemo rešavati.
Hajde da se mirno lepo odavde raziđemo, neka naiđe neka nova vojna hunta, neka vodi državu. Narodni poslanici ovde nemaju nikakvih prava.
Ja Vas molim, gospodine predsedniče, da date pauzu u radu Narodne skupštine, zato što poslanička grupa SRS želi da obavi konsultacije u vezi sa ovim ruženjem dostojanstva Narodne skupštine, u vezi sa sprečavanjem Narodne skupštine da se izjasni.
Mi ovde nismo utvrdili da li je predsednik Republike prekršio Ustav ili nije. Niste nam dozvolili da iznesemo argumente. Vi ste se bojali naših argumenata. Da vi imate argumenata, da mi imamo dobrog predsednika Republike, danas bi počela rasprava, pa biste na svaku našu reč vi imali pet reči protiv. Poslanička grupa SRS će sada izaći na sednicu svog poslaničkog kluba i odlučiti kako ćemo dalje nastaviti da radimo sa vama.
Mislim da bi najbolje rešenje za član 11. bilo da bude brisan, zato što može da se dokaže njegova potpuna besmislenost. Najpre, zašto zakon propisuje da će stranke nastojati da nešto reše mirnim putem? To može u novinama da napiše predsednik države – molim sve stranke da građansko-pravne sporove rešavaju mirnim putem, bez suda. Ako se već dođe na sud, zar to nije rešavanje mirnim putem? Kakav je to još mirni put rešavanja spora ako nije na sudu?
Da je ovde pisalo da će mirovno veće mesne zajednice nastojati da se spor reši mirno pre suđenja, mogao bih da prihvatim, ali da sud nastoji u toku postupka da se građansko-pravni spor reši mirnim putem. Šta je onda funkcija suda, šta je njegova svrha, šta je funkcija suđenja i šta je svrha suđenja?
Mislim da je postupak pred sudom rešavanje spora na miran način, u skladu sa zakonom. Kad su stranke došle pred sud, sud će taj spor da reši na miran način. Ko je sud da on nastoji kod stranaka pre otpočinjanja postupka da spor reše bez suda? Da li će svi koji dođu u bilo kakav sukob biti dužni da obaveste nadležni sud? Kad god imate spor, prvo obaveštavate sud i kažete – nudimo vam da pokrenete postupak da to mirno rešimo, da se ne sudimo. Šta je svrha suda – da održava suđenje, a ne da miri građane?
Nisam video da smo dobili mišljenje Vlade na amandmane, ali po starom pravilu po kome se vlade ponašaju prema poslanicima, gotovo da sam siguran da nismo ni dobili stavove Vlade na podnete amandmane ili ih je dobio neko iz vladajuće većine, a mi iz opozicije ih ne dobijamo. Da se predlagač samo malo zadržao na Predlogu zakona ozbiljnije, a znam da je sposoban za tako nešto, i sam bi shvatio da poslanička grupa SRS nije pisala amandmane da bi imala o čemu da raspravlja sa ove govornice, nego u želji da popravi zakon koji je Srbiji potreban.
U obrazloženje za hitan postupak predlagač kaže da za ovako obiman zakon predlaže hitan postupak zato što je on od značaja za pridruživanje Evropskoj uniji. Sada vam kažem da 15 godina može da traje rad na donošenju ovog zakona, koliko smo mi blizu pridruživanju Evropskoj uniji.
Taj hitan postupak nema obrazloženje, nema osnova za hitan postupak, nema osnova ni za ovo izbegavanje rasprave u načelu, koju ste munjevito izvršili pre podne.
Sada se suočite sa raspravom po amandmanima. Mi smo za tu raspravu spremni. Da ste imali malo više spremnosti da tumačite amandmane SRS, a bilo je amandmana iz još jedne poslaničke grupe, shvatili biste da predlažete veoma ozbiljan zakon. Možda to narodne poslanike ne dotiče, ali ovaj zakon dotiče skoro svakog građanina Srbije. Trebalo je malo ozbiljnije da mu se posvetite, kako bismo eliminisali sporove na koje ukazujemo već sada u postupku donošenja zakona. Kako li će tek sudije u praksi da ih sprovode, voleo bih da vidim.