Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Reč ima narodni poslanik Ksenija Milivojević, a neka se pripremi narodni poslanik Nataša Jovanović.
Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović, a neka se pripremi narodni poslanik Đorđe Mamula.
Predlažem da završimo rad za današnji radni dan. Određujem pauzu do sutra u 10,00 časova.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo počinjemo sa radom danas, sa dva i po sata zakašnjenja, jer poslanici koji bi trebalo da održavaju Vladu jutros nisu hteli da ubace kartice u svoje poslaničke jedinice.
Rasprava ide dalje, ne razumemo naravno predlog i poziv na pregovore oko toga da se danas glasa, jer narodni poslanici još ništa nisu rekli o Vladi. Moguće je da će narodni poslanici koji su se prijavili za diskusiju da podrže Vladu, pa mi zbog toga nije jasno zašto se ministri ovoliko upinju da sami sebe brane i svoju vladu, a ne dozvole narodnim poslanicima da oni kažu šta imaju.
Očigledno i oni sami znaju da više ne uživaju poverenje ovog parlamenta i sa strepnjom čekaju diskusiju narodnih poslanika. Ovo je još jedan razlog i još jedna potvrda da smo u pravu kada tražimo razrešenje ove vlade, izglasavanje nepoverenja ovoj vladi, jer ova vlada ne uvažava parlament koji je istu birao.
Ukoliko poslanici nemaju mogućnosti da kažu ono što misle da treba da kažu, a vezano za ovu tačku dnevnog reda, od plejade ministara koji zloupotrebljavaju ovu govornicu i po dva sata, jasno je da se Vlada polako urušava. Ona je očigledno već pala, treba to samo da se potvrdi. Očigledno se odugovlači, treba Živković da se vrati iz Kine i da raspiše izbore, ali ostaće zapisano da su srpski radikali predlogom za izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije izdejstvovali raspisivanje prevremenih parlamentarnih izbora. Ono što smo građanima i obećali i ono što građani od nas i očekuju i kada kažem nas, očekuju od svih nas narodnih poslanika da im omogućimo da se ponovo izjasne i da svoje glasove daju onima u koje imaju najviše poverenja.
Ova vlada i ovaj parlament više ne uživaju poverenje građana i to je sasvim jasno. I da se vratimo malo juče na izlaganje gospodina ministra Vlahovića, ministra za privredu i privatizaciju, da bih vam malo objasnila zašto je ministar imao potrebu da dva sata izlaže i da se pravda da nije lopovska privatizacija i šta je bio neposredni povod za to.
Juče smo gospodin ministar i ja direktno bili uključeni u program koji je išao u Evropu, u Strazburu je bio neki sastanak novinara na evropskom nivou, ne znam već kako se to zove, možda neka konferencija i trebalo je da se pokaže kako se izveštava iz srpskog parlamenta. Na pitanje novinara šta to zameramo privatizaciji i Vladi Srbije po pitanju privatizacije, kao predlagači, ja sam naravno, onako kako su me i milili, to rekla u dve ili tri rečenice.
Rekla sam da se vrši rasprodaja državne i društvene imovine, da je vrednost prodatih preduzeća daleko ispod zaista procenjene vrednosti, njihove stvarne vrednosti, da se novac iz privatizacije upumpava u budžet i koristi za javnu potrošnju a ne za investicije, da je ovakva raspodaja državne i društvene imovine učinjena zbog toga da se preko nje mali broj ljudi koji je došao do prljavog novca obogati, odnosno da prljav novac opere i da je socijalni program, i državni i onih koji kupuju preduzeća, takav da su oni koji ostaju bez posla potpuno neobezbeđeni.
To sam rekla. Naravno, ministar je koristio jedno pet minuta ne bi li to porekao, ali to je otišlo u svet, to se čulo, šta mi zameramo ovoj vladi i onda je ministar Vlahović imao potrebu ovde da dva sata obrazlaže da to nije tako. To je bio neposredan povod, to je bilo 1:0 za mene pred Evropom, a ministar Vlahović ni u produžecima nije uspeo da izjednači.
Dakle, još uvek je 1:0 za mene po pitanju privatizacije. Pošto se ministar razume u sport, ima jedan sportski klub, to sam sportskim rečnikom rekla. Dakle, produžeci vam nisu ništa doneli, ostalo je na onome što jeste istina.
Što se ministra Vlahovića tiče, ministar Vlahović i Boža Đelić su se hvalili da je Vlahović prijavio imovinu veću od 20 miliona, a to znači možda 40, 50 i 150 miliona, i ako nešto poštujem, zaista, to je bogatstvo pojedinaca i smatram da društvo može da bude bogato samo ako ima mnogo bogatih pojedinaca. Naš je problem što imamo malo bogatih pojedinaca i naravno, nemam ništa protiv bogatih, ali imam protiv onih koji se nisu obogatili na častan način.
Naravno, ne tvrdim da se ministar Vlahović nije obogatio na častan način, ali pošto znamo da nam je došao iz Deloitte & Touche kao savetnik i kao vlasnik - bili ste akcionar, čini mi se u jednom delu te firme koja se bavi procenom vrednosti kapitala i još uvek se bavi time u našoj zemlji - postavlja se pitanje da li je ministar Vlahović tih 20 miliona stekao pre nego što je postao ministar ili posle toga, dakle, dok je ministar.
Jer ako je stekao tu imovinu pre nego što je bio ministar, znači da je stekao procenjujući naša preduzeća u bescenje, koristeći se nečim u saradnji sa onim direktorima koji su doprineli tome da privatizacija ide lošim tokom ili da se obezvređuje imovina, onda ne razumem zašto kritikuje prethodnu vlast i taj prethodni period. Ako se obogatio u vreme dok je bio ministar, onda to opet mora da ima neke veze sa privatizacijom, jer od plate nije mogao.
Dakle, to je jedno pitanje, možda je privatne prirode, ali ne može ministar da bude zaštićen i od ovakvih pitanja i mislim da to takođe interesuje javnost Srbije.
U svom govoru u jednom momentu, mene je to zaista iznenadilo, kritikujući prethodne zakonske projekte koji su regulisali privatizaciju, osvrnuo se i na pokojnog premijera Đinđića, koji je 1994. godine zaustavio privatizaciju, ako se sećate u Saveznoj skupštini, kritikujući to i onda sam shvatila šta je u pitanju. Ministar Vlahović je ostao dosledan, on je tada 1994. godine, kao član SPO-a, zaista tako i mislio i onda je zaboravio da je sada član DS i da treba da revidira malo svoj stav po tom pitanju.
Što se tiče te privatizacije koju ste vi juče branili, rekli ste da je nemoguće namestiti tendersku privatizaciju, nemoguće je namestiti aukcijsku privatizaciju, juče Marija Rašeta-Vukosavljević još uvek ministar, jer još uvek nije razrešena u Skupštini, kaže i optužuje neke iz Vlade, a ne znam koji su ti, ona verovatno zna, da neke devojke nekih vladinih, odnosno članova Vlade u brokerskim firmama dobijaju svaki druge tender, i kada građanin to pročita, naravno da sumnja i u ministra Vlahovića i u ovu vladu.
Znači, ako jedan ministar iz Vlade kaže da je ovo moguće da se namešta, zašto bih ja sumnjala. Apsolutno u to verujem, kao što verujem i u ono što je danas Mihajlović izjavljivao u novinama vezano za Čovića i ostalo. Evo jedan konkretan primer, samo nekoliko da iznesem, jer me ono čitanje gospodina Vlahovića nije ubedilo u to da kod nas privatizacija ide pravilnim tokom, da nema zloupotreba, da nema namernih spuštanja vrednosti preduzeća, a to je privatizacija "Putnika".
Vi znate da "Putnik" ima hotel na Novom Beogradu, pa hotel "Nais", pa neki hoteli u Bečićima, neki hoteli dole u Bujanovcu, u Raški. Prilikom prodaje "Putnika" bilo je oduševljenje zaposlenih u "Putniku", dolazi naš čovek iz dijaspore, kupuje "Putnik", a dogovor je bio da pet godina ne sme da se menja namena tih objekata i da neće biti otpuštanja radnika.
Šta se u međuvremenu desilo? Agencija daje odobrenje za promenu namene, prvo hotela "Putnik" na Novom Beogradu, otpuštaju se radnici i to bi negde na Zapadu bilo normalno da nije bilo ovog dogovora prilikom prodaje da mora da ostane takva namena. U Americi danas vidite jednu zgradu sa jednom namenom, a sutra vidite da su tu srušili i podigli nešto sasvim drugo. Onaj ko je kupio ima pravo da radi šta hoće, ali pošto smo mi u tranziciji i pošto imamo ovakav zakon, pošto smo imali ovakve uslove, trebalo je onaj ko je kupio hotel "Putnik" i preduzeće "Putnik" da se pridržava tih obaveza.
Dakle, on menja namenu hotela u neku poslovnu zgradu, otpušta radnike i sada polako rasprodaje ovu drugu imovinu u Raški, u Bečićima i sa tim kapitalom renovira one objekte koje hoće da zadrži. Gde su te pare? Kupio je još i hotel "Ambasador" u Nišu na isti način. To je ono što izaziva sumnju i što potvrđuje stav da se radi na sopstvenu štetu, da mi radimo na sopstvenu štetu.
Nama je ovde rečeno da smo mi radikali protiv privatizacije. To pre svega nije tačno. Mi smo programski opredeljeni za privatizaciju, protiv smo društvene imovine i toliko smo toga o tome rekli da je to prevaziđen način sticanja imovine koja nema titulara i tome slično, da sada ne pričam teoriju. Dakle, mi jesmo za privatizaciju, ali ne za ovakvu privatizaciju i ne za onakav zakon kakav ste vi predložili, jer smo sumnjali pre svega u one koji će sprovoditi ovaj zakon i pokazalo se da smo apsolutno u pravu.
Što se tiče onih šećerana, ovde nam je dokazivano da one stvarno nisu vredele više od tri evra. Moguće je da nisu vredele više od tri evra, ali je na zalihama šećerne repe u tim šećeranama bilo 800.000 tona. Od toga se proizvede 80.000 tona šećera i to košta 40 miliona evra. Taj samo što je dao tri evra zaradio je odmah 48 miliona evra. Ko može sada da nas ubedi da je sve to po zakonu i da je to tako moralo da bude? Ko je prenebregao činjenicu koliko je robe bilo na zalihama i kolika je vrednost ovih šećerana? O "Zastavi" ne bih da pričam sada.
Da podsetim ministra da mi imamo dva sudska spora pred Međunarodnim trgovinskim sudom u Parizu. Ako ta dva sudska spora izgubite, a izgubićete jer oni i te kako štite tamo privatnu imovinu i to je oko "Jelen dola" i ne znam koja je druga firma u pitanju, onda ćemo tek znati na koji način su se dešavale tenderske i aukcijske prodaje u Srbiji.
Što se tiče cementare Novi Popovac, evo ovde tržište novca, papir, piše - poštovani akcionaru, obraćamo vam se u skladu sa nalogom nemačke kompanije "Brajtenburger", novog većinskog vlasnika cementare Novi Popovac, dakle neko je već bio pre toga, a u cilju realizacije ugovorene obaveze između Agencije za privatizaciju Republike Srbije i "Brajtenburgera"; nastala je prilikom privatizacije cementare Novi Popovac.
Iza ovog "Brajtenburgera" stoji većinski vlasnik Bedžep Pacoli, neki Albanac ili Šiptar, kako je to kome interesantnije ili značajnije da čuje.
Toliko za sada o privatizaciji, da vas ne podsećam, i možda ću malo kasnije imati priliku, na "Brodogradilište" u kome ste imali veliku ulogu, jer je ministarstvo zajedno sa Vladom dalo zeleno svetlo da se uvede stečaj u ovaj naš gigant iz oblasti borodogradnje. To je bio gigant u oblasti brodogradnje i u Evropi, ali neću sada. Dozvoliću vam da mi odgovorite na ove primedbe koje sam vam sada izrekla.
Ovo se tiče Milana Beka koji je zajedno sa nekim, da li svojim kumom, ne znam ni čijim više kumom, kupio ovo preduzeće. Kaže - kao direktor projekta on sa svojom ekipom uspeva da u relativno kratkom periodu proceni vrednost društvenog kapitala Brodogradilišta na iznos, to ste vi uradili sa "Deloitte & touche", 19.801.800 američkih dolara, a kažu da Brodogradilište ima samo plac od 24 hektara i samo poređenja radi, plovna dizalica od 500 tona vredi više od 20 miliona dolara.
Dakle, vi ste za vrednost jedne plovne dizalice prodali celo Borodogradilište i to vam je sve lepo pisalo u "Velikoj Srbiji", u septembru mesecu 2001. godine. Pratimo vaš rad i zloupotrebe od onog momenta kada ste stupili na funkciju ministra za privatizaciju.
Sada bih se vratila na ministra građevina, nema ga ovde, jer zaista zbunjuje narod ono što on govori za ovom govornicom i što posle pred televizijskim kamerama kaže vezano za legalizaciju, pa bih ga molila, ukoliko je u zgradi ili će imati mogućnosti popodne ili u utorak, kada nastavimo rad, neka izađe ovde i neka tačno kaže koliko košta legalizacija zgrade od 100 kvadrata u zoni 1, 2, 3, 4 i 5 u Beogradu.
Ništa drugo od njega ne tražimo, jer juče smo čuli od njega da je to 45.000 dinara, pa posle uveče čujemo da je to 900 dinara po kvadratu ako platite odmah, a ako platite u ratama to je onda 180.000 dinara, pa više niko ne zna šta će stvarno da bude dužan da plati ako krene u postupak legalizacije. Za Beograd može da prikupi podatke i neka kaže da je zona 1 toliko, zona 2 toliko, 3, 4 i 5. Zona 6 i ne postoji, jedino ako je neka zona sumraka. Koliko je meni poznato šesta zona građevinska u Beogradu ne postoji.
Ministar građevina govorio je da se za džabe dobijala struja i da je zato struja morala da poskupi, da su tu bile neke velike malverzacije oko toga, pa bih htela da ga podsetim kako se to danas transparentno radi. Osvetljeno, dakle sve se lepo vidi kako se krade struja i ko krade struju, ko dalje uništava elektroprivredu. Radi kompletnosti informisanja u vezi nekog članka koji je bio objavljen u jednom dnevnom časopisu dobila sam jedno pismo u kome se kaže - trebalo bi se pozabaviti načinom plaćanja utrošene električne energije ne samo na bilborde, već i za ostale svetleće reklame koje se nalaze na stubovima Javnog preduzeća "Elektrodistribucija Beograd" i Gradskog saobraćajnog preduzeća, a koji se izdaju u zakup od strane EPS, JP "Elektrodistribucija Beograd" firmama "Alma kvatro", TV "Multimedia", "Žižgin" itd.
Po Zakonu o elektroprivredi i tarifnom sistemu svako priključno mesto sa koga se prodaje električna energija potrošaču mora da, pored ostalog, ima odobrenu elektroenergetsku saglasnost za priključenje na mrežu i uređaj za merenje, odnosno brojilo koje će evidentirati utrošak električne energije koja se plaća Elektrodistribuciji pod uslovima, odnosno cenama koje važe za sve potrošače električne energije.
U tom slučaju nije tako. To je za građane. Kada su ove svetleće reklame, koje vidite šta sve reklamiraju i ko se sve nalazi na bilbordima i ko je vlasnik ovih agencija koje imaju bilborde, to je sasvim drugačije. Kako? Pomenute firme ne samo da nemaju elektroenergetsku saglasnost, već utrošenu električnu energiju plaćaju paušalno, odokativno, na bazi neke instalisane snage, koja je značajno ispod realne, po ceni električne energije koja je ispod cene za širu potrošnju. Čak ispod cene koja je za građane i za domaćinstva. To bi bukvalno značilo da se bilo ko od potrošača priključi na električnu mrežu Elektrodistribucije bez brojila i plaća električnu energiju po ceni ispod propisane, sa paušalno određenim iznosom plaćanja.
Kada bi mi to mogli, nas ne bi mnogo ni interesovalo kolika je cena struje, ali ne možemo, pa nas sve veoma zanima. Inače, ova pomenuta snižena cena električne energije, ona ista niska benficirana cena koja je odobrena Skupštini Grada Beograda od strane EPS-a za javno osvetljenje, čak se i ovde obračun vrši bez brojila. Iz ovoga se jasno vidi trougao EPS, Skupština grada, firme koje izdaju u zakup reklame, svetleće reklame koja ova reklamna mesta prodaju po enormno viskim cenama, sve zarađujući profit, a na štetu budžeta Grada i svih potrošača električne energije, jer se ovaj gubitak nadoknađuje uvećanom cenom električne energije za široku potrošnju, kao i uvećanim troškovima održavanja Javnog preduzeća Elektrodistribucija Beograd.
Reklamna mesta se prodaju od strane pomenutih firmi - ovi kažu, zaista ne znam, pretpostavljam da je ovo sve tačno - od 2000 do 3000 evra godišnje po stubu, zavisno od lokacije. Ako se uzme u obzir da je do sada zaposednuto oko 3.000 stubova, to je zarada ovih firmi na račun potrošač, minimum 6.000.000 evra godišnje. Eto teme za javnog tužioca i antikorupcijski savet, zbog štetnih ugovora.
Inače, da bi dobili odobrenje da se kao privrednik reklamirate na tim svetlećim panoima, javite se prvo Javnom preduzeću Elektrodistribucija Beograd, čiji su stubovi osnovno sredstvo. Oni vas upute usmeno na Direkciju za puteve, koja je u sastavu Skupštine grada, koji vas opet usmeno upute na gore pomenute firme, tako platite zakup i posle toga vam Skupština grada daje dozvolu za vaše reklamiranje. U okviru predsedničke kampanje, reklamiranje na bilbordima se plaća, s tim što se novac izvrti u krug, kandidat DOS-a plati ovo firmama, a onda mu ove firme vrate to kao donaciju. Vinovnici ovih rabota, ovde su neka imena, ne bih da pročitam koji su to, ali nemam razloga uopšte da sumnjam u to, obzirom na izvor ovog dopisa, da je apsolutno sve istina.
Za sada ne bih više da zloupotrebljavam kako vi kažete govornicu, ali pokušavam da spasim ugled narodnih poslanika, koji nemaju mogućnosti da za ovu govornicu uopšte dođu, pošto još uvek nije počela rasprava o Vladi, a kao predlagač u njihovo ime mislim da govorim ono što većina ovde u ovom parlamentu i misli.
Očekujem da ćemo dobiti odgovore i da ćete konačno dozvoliti da poslanici kažu o vama šta imaju da kažu, a vi na kraju podnesite izveštaj, mi nemamo ništa protiv, mi ćemo sačekati da čujemo i te vaše izveštaje i da glasamo o vašem poverenju, a vi gledajte da red bude obrnut, jer to znači poštovanje parlamenta. Ako ne poštujete onoga koji vam je dao te pozicije na kojima se nalazite, kako onda tek da poštujete građane Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo ovde međusobne retoričke napade između predstavnika jedne i druge demokratske stranke, ali nije dovoljno da u nazivu stranke neko ima reč "demokratska" pa da to apsolutno znači da se zalaže za demokratiju.
Ovde ima stranaka koje i nisu, gospodine potpredsedniče, za pluralizam. Stranka koja se zalaže recimo za Zakon o lustraciji nije za pluralizam. Mislim da možemo na takav način da razmišljamo i to da konstatujemo. Stranke koje podržavaju Zakon o lustraciji, takođe nisu za pluralizam. Stranke koje se koriste tuđim identifikacionim karticama, takođe nisu za pluralizam jer kradu glasove.
Ovo je, gospodine potpredsedniče, Vlada u rasulu, Vlada koja se polako ali sigurno urušava, Vlada koja nema četiri ministra veoma značajnih ministarstava, koja nije u stanju da ih ponovo izabere, niti da bilo kog svog člana više razreši i samim tim to je Vlada u odumiranju. Koliko će to odumiranje trajati, to zavisi isključivo od vas. Znate onu narodnu - heroj gine samo jedanput, a kukavice dozvoljavaju da ga mrcvare. Prema tome, presecite to već jednom, pustite nas da mi, u onih 10 sati, mislim da nije ostalo više od osam, kažemo šta imamo, izglasamo ono što treba da se izglasa, razrešimo Vladu ili sami sebi skratite muke, mada vas mi na to ne primoravamo, jer će ostati zabeležno da vas je Skupština razrešila, što je nama mnogo draže nego da vi podnesete ostavke i to na zahtev i predlog SRS.
To je ono što je značajno u ovom političkom i istorijskom trenuktu. Možemo sada ovde demagogiju raznu da iznosimo, po raznim pitanjima da pričamo. Ovde je stvar o tome koliko je ova vlada u raznim segmentima bila efikasna ili neefikasna.
Jedno od pitanja koje se meni ovih dana nameće, a i zbog pisanja u štampi jeste, zašto je sada normalizacija trgovinskih odnosa sa SAD i to - sad se vama ne dopada što se prebacujem na drugu temu, to namerno radim, Vlahovića nema, nećemo o privatizaciji, to smo apsolvirali, videli smo ko krade, ko ne krade - posle izjava Zorana Živkovića da smo spremni da šaljemo vojsku i policiju u Avganistan i Irak, a i Mihajlović to isto kaže, može policija, nije nikakav problem, jeftinije je Amerikancima da Srbe šalje u Avganistan i u Irak i da se oni vraćaju u kesama, da mi malo izvozimo oružje sa SAD, jer oni cene svog građanina i štite ga, jer oni kontigenti koji su otišli iz Hrvatske i Rumunije vratili su se 60% u kesama. Tako će se vratiti i naši.
Da li je, dakle, interes ove države da mi idemo tamo ili ne, to je razlog zbog čega mi tražimo da se izglasa nepoverenje ovoj vladi, jer se ona zalaže za to da naša vojska i policija idu u Avganistan i Irak. I da apsurd bude veći, predsednik Vlade kaže - ići će se dobrovoljno, niko nikoga ne može da natera, a ako neko neće da ode, neće snositi štetne posledice. Logika onda nalaže da će tamo ići svi oni koji su mogući haški optuženici, svi oni koji su išli na ratišta na Kosovo i Metohiju da brane Srbe biće ucenjeni - ili ćeš u Hag, ili ćeš u Avganistan i Irak. Tako ljudi razmišljaju, a mi ovde samo artikulišemo ono što čujemo od naroda i zbog toga tražimo da se izglasa nepoverenje ovoj vladi.
Zašto još to tražimo? Zato što Vlada nije uspela da razreši neka ubistva, tj. ministar Mihajlović nije, a obećao je da će to uraditi i to - Milana Pantića, novinara iz Jagodine, na njega ste vidim zaboravili, on nije interesantan, pošto je verovatno samo novinar, ali se ministar Mihajlović nije posebno trudio oko toga. Zatim, što je nabavka opreme za MUP išla preko preduzeća "Lutra", čiji je vlasnik ministar Mihajlović. Gde je tu sukob interesa, to bi trebalo vi da nam odgovorite.
Ali vidimo da ovi iz G-17 plus čitaju knjige Vojislava Šešelja u izdanju "Velike Srbije" i SRS i da sve ovo što sada piše u novinama, u stvari piše u onim knjigama koje smo mi svojevremeno izdavala i ovde prodavali. Mogli ste, ako ste to čitali, svi sa tim na vreme da se upoznate. Zbog kadrovske politike koju je ministar Mihajlović vodio u MUP-u, pa je dozvolio da se jedan Karleuša, koji je dokazan švercer umetničkih slika i starog novca, a sećamo se da se poslednji put pojavio u javnosti prilikom hapšenja Cece Ražnatović, posle toga ga nigde nije bilo, niti zašto je uhapšena, ni kako je puštena, posle o tome se više nije pričalo, on se našao tu kada je trebalo hapsiti Cecu, verovatno je mislio ima tu nekih umetničkih slika i neke numizmatičke vrednosti koje njega interesuju i koje on kasnije prodaje u inostranstvu.
Zbog Čumeta, vašeg zaštićenog svedoka; kad kažem vašeg, mislim na ministra Mihajlovića, a mislim i na celu Vladu, jer je on vaš ministar, da li će mu se suditi i za izvoz i prodaju oružja u Liberiju, preko koga je to išlo, vezano sa SDPR, u kome je ministar Mihajlović tada bio predsednik upravnog odbora, pa da vidimo kakve su sve to veze.
Zbog toga tražimo smenu, izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije. Zbog otmica koje su se dešavale: Miškovića, pa "Verano motors", sećate se toga. Ali su posle kupovani automobili od "Verano motorsa", pa se postavlja pitanje da li su ovi ljudi morali da budu oteti, pa onda da se automobili od njih kupuju i ko je od koga reket tražio.
U sredstvima javnog informisanja mogli smo povodom svih ovih afera, nisam ih navela, ni ovih nerazjašnjenih slučajeva ubistava, otmica, da čitamo sve i svašta, da su svi ministri i hapsili i najavljivali presude i presuđivali, a onda kada su neki od tih ministara bili tuženi, onda se u Vladi donosio zaključak da su oni zaštićeni imunitetom. Evo jednog slučaja: potpredsednik Vlade Nebojša Čović tuži Vojislava Šešelja za klevetu. Posle izvesnog vremena Vojislav Šešelj tuži Čovića za klevetu i traži da se ta rasprava objedini. Šta se dešava? Zaključak Vlade, potpisao ga je Čeda Jovanović, koga nikako da vidimo u parlamentu otkako je počela rasprava o ovoj tački dnevnog reda, ne znamo zašto, donosi zaključak da se uspostavlja imunitet Nebojše Čovića.
Ne može ministar da tuži koga hoće, a kada on bude tužen, onda mu se uspostavlja imunitet.
Zbog toga mi tražimo da se izglasa nepoverenje Vladi, koja nije u stanju da podnese svu odgovornost koju ima. To su neki od razloga na koje sam htela da vas podsetim, zato što vidim da ova rasprava ide po jednom demagoškom principu ljutnje nekih koji su bili svojevremeno u koaliciji, pa se iz nje povukli, shvativši da ih ta koalicija neće odvesti daleko, ili čuvajući svoj kredibilitet za neka druga vremena, a da li će građani to umeti da prepoznaju ili neće, naravno, to će se videti već na sledećim parlamentarnim izborima, ali ti parlamentarni izbori su sasvim već izvesni.
Evo, iz kuloara, već i novinari javljaju preko nekih sredstava informisanja, u kafanama se, kažu, samo o tome priča, gde god vidite tri čoveka da stoje, razgovaraju o tome kada će ti parlamentarni izbori i samo se kalkuliše da li je to 21. ili 28. decembar.
Dakle, vi apsolutno znate koji je to datum, kada će to biti i pokušavate sada, koristeći ovu raspravu koja ne bi trebalo, naravno, da ide ovim tokom, da stvorite neke preduslove koji su inače vezani za kampanju koja ne bi trebalo da se odvija ovde u parlamentu.
Pravo da vam kažem, da smo znali da će biti raspisani predsednički izbori kada smo ovaj predlog podnosili, mi to ne bismo radili, mi bismo išli među narod i vodili kampanju, a ovako ste nas onesposobili umnogome, jer smo u velikom broju u parlamentu prisutni svi tu, umesto da idemo na teren. Večeras, evo, imamo termin za televizijsku emisiju u Nišu, ja moram da sedim ovde, a predsednički kandidat mi ostaje nepokriven, u četiri okruga me ljudi gledaju ako bih otišla na tu televizijsku emisiju.
Dakle, ako mislite da raspisujete te izbore, pustite narodne poslanike, možda će neki da vas brane, možda vas i odbrane.
Dozvolite nam na kraju da glasamo i da vidimo kako ste prošli u parlamentu. To šta će narod posle reći na nekim novim parlamentarnim izborima, to ćemo svi videti prema zaslugama, ali neka bude prava demokratija onda na delu. Neka narod kaže svoju, a mi smo samo dužni da im omogućimo ono što oni traže i što im pripada.
Puna usta demokratije ne znače ništa, pluralizam, dokazala sam vam, kod mnogih političkih partija ne postoji, pa čak ni kod vaše, ni kod ove vaše većine koju ste doskora imali, ako ste mogli da donesete Zakon o lustraciji.
Molim vas, gospodine Korać, sve što nismo rekli ovde ili što nismo stigli, možda se rasprava neće završiti, 11. novembra u 17,00 časova na velikom mitingu na Trgu Republike mi ćemo dodatno objasniti narodu.
Dame i gospodo, ovo izlaganje aktuelnog ministra vera pokazalo je da Vlada Srbije odgovara i na ono za šta je ne optužujemo, odnosno da su zamislili da nam podnose izveštaje o svom radu, a ne da odgovore na optužbe na koje SRS kao predlagač ovde insistira, ne bi li ubedila i ostale poslanike, a verujemo da smo već  zadobili većinu za glasanje o predlogu koji treba da razreši ovu vladu, odnosno da joj se izglasa nepoverenje, a o javnosti Srbije da i ne govorim.
Dakle, mi Ministarstvo vera nismo uopšte u predlogu spominjali. Što se nas tiče, ovo vaše izlaganje, gospodine ministre, prilično je degutantno, obzirom da je crkva zadužena za duhovno stanje građana i ne bi trebalo da se uopšte meša, kada je u pitanju jedan državni organ kao što je Ministarstvo vera i da prepusti nama, narodnim poslanicima i Skupštini Srbije, da ocenjujemo da li ste vi dobro radili ili niste. Naravno, mi vas nismo uopšte spominjali, ali to ne znači da eventualno nemamo nekih zamerki na vaš rad.
Recimo, možemo da vam zamerimo da ste propustili i da se niste dovoljno angažovali ni kod vaših prijatelja u svetu, odnosno kod Evropske unije, niti kod Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, da zajedničkim snagama omogućite jednom episkopu Filaretu, episkopu Mileševskom, da putuje u zemlje Evropske unije, jer je on izrazio želju da ode u Holandiju, da ode u Haški tribunal i poseti sve Srbe zatočenike i da im da duhovnu potporu. To je bio vaš zadatak.
Zašto baš episkopu Mileševskom, gospodinu Filaretu ne daju da ide u Holandiju i Hag? Zato što je on poznat kao patriota, antiglobalista, antihegemonista. To je razlog, a vaše je bilo da na taj način pomognete i Srpsku pravoslavnu crkvu i samom episkopu Filaretu, a i Srbima koji se nalaze u Hagu, da mogu da se susretnu sa vladikom Filaretom. To je ono što mi možemo da vam zamerimo i eventualno i to, mada to nije od malog značaja, što niste uspeli za tri pune godine da nam dostavite predlog zakona o verskim zajednicama, a smatramo da je on neophodan. Ako izađete da mi kažete - što to niste vi uradili dok ste bili na vlasti, moram da vam kažem da smo imali gotov predlog, gotov zakon o verskim zajednicama i još uvek ga imamo, ali nismo stigli, zbog one "oluje" 2000. godine, da ga u skupštinsku proceduru ubacimo. Nadam se da ćemo već od nove godine to moći da uradimo i da će to mnogo značiti.
Nemojte da se dičite time da ste i vi i crkva zadovoljni time što je veronauka uvedena u škole, jer je to isključivo zasluga Gaše Kneževića, koji je, da bi ubacio građansko vaspitanje, morao da ima neki pandan, pa je to bila veronauka, pa je onda bilo, sećate se, nedefinisano koje su to verske zajednice i nisu bile samo ove koje su vas sada, kao tradicionalne crkve, podržale, nego još i mnoge druge. Zahvaljujući amandmanu poslanika SRS jasno je definisano da to mogu da budu samo Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica, Katolička crkva, Slovačka evangelička crkva, Evangelička hrišćanska crkva i Reformatska hrišćanska crkva, kao i Jevrejska zajednica. To je bio naš doprinos, barem da se to definiše i da se deca odbrane od mogućih sekti u školama.
Neću ništa da kažem povodom hvala koje je crkva uputila vama. Koliko sam ovde mogla da zabeležim, vi ste, kako ste ono rekli, protoneimar Crkve svetog Save. Međutim, niste rekli da se tu pojavljujete u trostrukoj ulozi, kao izvođač radova, podizvođač radova i investitor. Dakle, trebalo bi to da objasnite, kao ministar, kako ste sebi dozvolili da se u tri uloge nađete i da zloupotrebite svoj položaj kada je u pitanju izgradnja Hrama svetog Save.
Dame i gospodo, rasprava o predlogu  SRS za izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije će početi tek za koji dan.
Tek pošto ministri iznesu svoje izveštaje, a to je očigledno, odugovlači se sa raspravom, a kao predstavnik predlagača Srpske radikalne stranke koristim to pravo da malo razbijem monotoniju između izveštaja jednog ministra i izveštaja drugog ministra. Ne znam koliko je još njih preostalo, ali izdržaćemo mi te njihove izveštaje, a onda ćete svi dobiti mogućonst da izrešetate Vladu, pa ćemo videti kako će se to završiti.
Ja sam očekivala, gospodine Milovanoviću, da ćete vi takođe izaći za ovu govornicu sa brojnim telegramima podrške radnika širom Srbije, ali izgleda da vam telegrami nešto slabo stižu, ali zato nama stižu raznorazni faksovi, telegrami, pisma i jutros mi je jedan čovek ispred Skupštine dao ovu jednu računicu, tabelu, vezano za vašu konstataciju da ste zadovoljni porastom zarada, koja je sada u proseku 11.953 dinara, i tvrdnje da je potrošačka korpa 0,89%.
To vaša statistika kaže, a evo jedan građanin kaže - hleb, decembar 2000. godine, cena je bila tri dinara, januar 2003. godine, 20 dinara, 666% čovek računa, pretpostavljam da je dobro izračunao. Ulje 11, sada 70, to je 636 %. Šećer 8 dinara, 45 sada, 563%. Meso je poskupelo 325%, flaša piva, kaže, 525%, karta za gradski prevoz 500%. Cigarete "klasik" 2000. su bile šest dinara, sada 30, to je 500%. Dnevna štampa 400%. Komunalije, kaže, za stan od 50 kvadrata nekada je bilo 500 dinara, a sada 1.600 dinara. Mleko je bilo sedam dinara, a sada 24. Telefon, minimalna potrošnja, ako je bilo 100 dinara 2000. godine, sada je 600 dinara. Gorivo od osam na 45 sada, dakle 563% više. To su neke računice i nisam ih baš sve proveravala, ali ih dobro osećam svako jutro kada dođem u trgovinu da kupim ono što mi je najneophodnije.
Juče, jedna mala digresija, ministar za nauku je govorio, ne znam u kom kontekstu tačno, ne mogu da se setim, ali o daljinskom grejanju je pričao, kako je to veliki napredak. Dođem kući, a ispred moje kuće stiglo 10 metara drva, što smo naručili za grejanje. Doduše, prolazi plinovod pored moje kuće, ali treba 2.500 evra za priključak. Ne znam kako, gosopodine ministre, to da platimo, znamo mi šta je dobro i šta je efikasnije, ali ne možemo od ovih 11.000, ne mogu od ovih 26.000, što ih dobijam, da platim, a kamoli ona armija nezaposlenih ili oni koji žive od invalidnina ili socijalnih davanja.
Ministre, trebalo bi da pročitate jutarnje novine, evo vas Marija Rašeta-Vukosavljević sve ovde kvalifikovala onako kako ja ne bih želela za ovom govornicom, da ne rizikujem opomenu, ali da postoji sukob interesa i kod vas, očigledno da postoji, jer ne možete vi u isto vreme da budete i sindikalni vođa, ili ste to bili, i sada predsednik jedne partije, kako ste je nazvali, "Laburističkom partijom".
Druge odgovore mi od vas očekujemo. Kako ćemo mi da zaposlimo ovih 970.000 ljudi koji su trenutno bez posla i kako ćemo da zaposlimo one ili kako da sačuvamo one koji tek treba da ostanu bez posla, a to je ogroman broj, imajući u vidu broj preduzeća koja su pred stečajem ili su već u stečaju? Zaposleni primaju izuzetno male plate, ne u malom broju slučajeva. Oko 250.000 zaposlenih mesečno nema ni ovu milostinju koju vi ovde spominjete kao nešto čime treba da se ponosimo.
Vi nama namećete tranzicionu bedu. Zaposlenih ukupno ima 1.282.049, u državi koja ima osam miliona stanovnika, a milion nezaposlenih. Koja to država može da podnese i šta radnici mogu tek da očekuju. Preko 70% stanovništva živi u siromaštvu. To je ono što biste vi morali da ovde iznesete za ovom govornicom, kako vi mislite da to prevaziđete i zašto ste doveli do ovoga do čega ste doveli.
Mislim da građane Srbije ne treba uopšte da ubeđujem da ono što ste vi govorili nema nikakvog smisla. Oni vrlo dobro znaju šta je istina, a šta nije, ali sam dužna da vas obavestim da sindikalci za sutra najavljuju neki štrajk ovde u Beogradu, da vam danas "Mitros" štrajkuje na raskrsnici, na tzv. "Malti", i štrajkuju zbog toga što kažu - "Krmivoprodukt" nudi za preduzeće "Mitros" tri evra i socijalni program, a gospodin Vlahović se sa njima nagađa i kaže - dobiće milion evra i socijalni program. Oni su nezadovoljni i jednim i drugim i očigledno je da se "Mitros" prodaje isto kao što se i "Karneks" prodavao "Krmivoproduktu", ali počelo je to davno, još onda ako se sećate kada su paštete "Karneksa" proglašene kao zdravstveno neispravne, iako im ništa nije falilo, ali se polako obarala cena "Karneksa". Danas "Krmivoprodukt" ima "Karneks", a ubeđena sam da će uspeti i ovaj "Mitros" da dobiju.
Evo jutros ovih 12 radnika iz IMT-a, koje sam vam pre neki dan ovde spominjala, pokušali su jedan dopis svim narodnim poslanicima da dostave ovde u Narodnoj skupštini, da dođu do prijavnice u zgradi Narodne skupštine. Sprečili su ih u tome policajci. Na 12 ljudi šest policajaca, koji su im rekli da dalje od ove prodavnice "Teranova" ne mogu.
Prošao je tuda Tomislav Nikolić i uzeo petnaestak tih primeraka koje smo podelili i novinarima, pa sam dužna obzirom da se na vas odnosi da vidite šta ovih 12 radnika koji reprezentuju u stvari ovih 970.000 nezaposlenih misle o vašem učinku u Ministarstvu za rad.
"Nas 12 radnika Industrije mašina i traktora, naslovljeno je na poštovani narodni poslanici, dakle odnosi se na sve, bez ikakvog vidljivog razloga i povoda, voljom i naredbom predsednika upravnog odbora IMT-a, Dragana Milovanovića, i aktuelnog ministra za rad i zapošljavanje, izbačeni smo sa posla kao poslednji kriminalci i zabranjen nam je ulazak u IMT.
Izbacivanje sa posla sproveli su, po naredbi Dragana Milovanovića, direktor IMT-a Vidan Đoković i direktor opšte sektora IMT-a Radomir Beloševac, izmišljajući razloge za otkaz. Od tada, 8. decembra 2002. godine, traje naša borba da dokažemo da nismo učinili ništa što nam se stavlja na teret i da je jedini razlog za naše izbacivanje sa posla neslaganje sa načinom rada i metodama koje sprovodi Dragan Milovanović u IMT-u. Obraćali smo se Vladi. Upoznat je bio i pokojni premijer Zoran Đinđić. Inspekciji rada, kojoj je ministar Dragan Milovanović šef, Ministarstvu za rad, sudu, ali i posle godinu dana, iako su zakon i argumenti na našoj strani, mi smo i dalje na ulici.
Naša nastojanja da ostvarimo naše pravo na rad ne zasniva se na pukom povratku na posao već na skidanje sramote i poniženja kojim smo bili izloženi prilikom izbacivanja sa posla i zabrane ulaska u IMT, u kojem smo svi radili preko 25 godina, iz kojeg nas je svojom bahatošću i necivilizacijskim postupkom izbacio Dragan Milovanović, čovek kome su puna usta radnika i njihovih prava.
Nažalost, stvarnost je mnogo surovija. Izbacivanjem bez ikakvog razloga i povoda, nas 12 radnika IMT-a, bivši kolega, a sada ministar i vlast Dragan Milovanović, raskinuo je svaku vezu i svako pravo da se poziva na radničke interese, a sprečavanjem našeg povratka u fabriku zloupotrebljava položaj ministra u Vladi Republike Srbije.
Poštovani poslanici, molimo vas da založite vaš uticaj i ovlašćenja koja imate, kako bi se nas dvanaestorica radnika IMT-a vratili na posao i tako jasno pošaljete poruku svima onima koji su dolaskom na vlast umislili da su bogovi koji mogu bez ikakvog obzira odlučivati o sudbinama ljudi i egzistencijama njihovih porodica. U nadi da ćete reagovati, s poštovanjem, 12 izbačenih radnika Industrije mašine i traktora Novi Beograd".
Bila sam dužna, obzirom da smo došli u posed ovoga, svima vama to da prenesem, jer se odnosi na sve narodne poslanike, a gospodin ministar može da im odgovori ili da im ne odgovori. Ministre, brojni su faksovi koji stižu kao dodatna argumentacija da vaše ministarstvo nije uradilo ništa da zaštiti radnike i da nešto uradi u korist radnika, već naprotiv samo na njihovu štetu. Mnogo veće razočarenje je zbog toga što ste vi nekada bili vođa jednog sindikata, a onda taj sindikat preveli u političku partiju.
Kada govorite o politizaciji sindikata, verujem da mislite na sebe. Ako neko nije nikada politizovao sindikata, niti se mešao u sindikalnu borbu, onda je to SRS. Mi smo uvek davali podršku radnicima, u okviru onoga za šta sindikati treba da se zalažu, a to je poboljšanje položaja radnika, visina plata itd, a kada je politička borba u pitanju, onda smo uvek molili radnike da to ostave nama, političarima, da u okviru institucija rešavamo. Sve ovo što govorim ovde, govoriće i predsednički kandidat Tomislav Nikolić danas u Pančevu na mitingu u 15,00 časova.
 Dame i gospodo narodni poslanici, meni je pripala ta dužnost da u vaše ime vodim ovde diskusiju sa ministrima iz Vlade Srbije. Može ovo da se reši, naravno, na drugi način, imajući u vidu demokratske principe i smisao zahteva za izglasavanje nepoverenja Vladi.
Vlada bi trebalo da sasluša sve narodne poslanike, pa da onda izađe i da odgovori argumentovano na njihove argumente. To bi bila prava parlamentarna demokratija i uvažavanje parlamenta. Ovako, mi smo došli u situaciju da smo ponovo instrumentalizovani od strane Vlade. U svakom slučaju, pristajem da zastupam svih ostalih 250 poslanika, dok vi izdržite, ali doći će na red i ostali narodni poslanici da kažu šta imaju.
Što se tiče ovih podataka, statističkih, naravno, o kojima je gospodin Milosavljević govorio, kao ministar za trgovinu i turizam, gospodine Milosavljeviću, to je statistika. Hajde vi malo pričajte o životu. Nemojte meni, koja sam domaćica, između ostalog, da pričate šta je pijaca i šta je prodavnica, jer sam jutros ustala u šest sati, išla u mesaru da kupim meso, išla u prodavnicu da kupim deci doručak, išla na pijacu da kupim zeleniš, pristavila kupus da se kuva, ostavila deci samo da ga zaprže i vrlo dobro znam koliko šta košta.
Kažite vi meni - pošto je hleb, pošto je ulje, pošto je šećer, pošto je kafa, pošto je krompir, pošto je meso? Govorite vi o tim temama i da li od toga može da se živi. Da li to građani naši mogu da izdrže? Dajte da govorimo tako, da vidimo tu potrošačku korpu, da vidimo tih prosečnih 11 hiljada, da vidimo onih 970 hiljada što nemaju ništa, onih 970 hiljada nezaposlenih, da vidimo ove penzionere kojima ste sitemom drugačijeg obračuna penzija, smanjili penzije, jer sada imate ono pola-pola, pola rast troškova života, pola rast plata, pa su im penzije sve manje, pa da onda razgovaramo i da ukrštamo argumente.
Molim vas, statistika nije nikakva nauka, statistika je jedna lažljivica. To je jedna metodologija, može da bude ovakva ili onakva. Statistika i papiri ne mogu da nam pokažu kako živimo, nego samo ono što mi osećamo i znamo, jeste gospodine Bogdanoviću, boreći se svakodnevno da preživimo od prvog do prvog, evo verujte, meni teško pada i ovo zakašnjenje naše plate od nedelju dana, jer ne znam kako da nadoknadim taj minus koji ću imati na tekućem računu kada dobijem ovaj prvi deo ove plate. Ako je tako nama koji živimo od plate, vi možda, Bogdanoviću, ne živite od plate, ali ima nas ovde koji živimo samo od ove plate, tako teško. Ne mogu, prosto, da se stavim u ulogu ovih 970 hiljada ljudi koji su bez posla, za koje prosto ne znam kako preživljavaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto su nas vratili na raspravu o učinku Ministarstva vera, htela bih da postavim pitanje jedno  pitanje ministru vera, obzirom na činjenicu da, čini mi se, od 1972. godine, kada je bio uhapšen episkop Žički Vasilije, nijedan crkveni velikodostojnik nije bio hapšen, niti je protiv njega vođen sudski spor. Sada se protiv nekoliko episkopa vode sudski sporovi. Toliko o toj "novoj demokratiji", koja ima neki odnos prema crkvenim velikodostojnicima i crkvi.
Da podsetim ministra vera na njegove zasluge, zasluge ove vlade i uvažavanje Srpske pravoslavne crkve, da su 1. februara ove godine policijske snage pretresle Patrijaršiju, da je 3. februara patrijarh srpski gospodin Pavle protestno pismo uputio Vladi i nekim ministrima i da se niko od njih nije po tom pitanju oglasio. Dakle, javnost uopšte ne zna za ovu činjenicu. Pitanje je šta su oni tamo tražili? Takođe je 24. marta policija, do zuba naoružana, ušla do oltara u sedište Mileševske eparhije. Šta je policija tamo tražila? To je odnos ove, kako vi kažete, "prve demokratske vlade" prema crkvi, prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i prema crkvenim velikodostojnicima.
 Poštovane kolege narodni poslanici, iako kao predlagač imam neograničeno vreme i prednost uvek da se javim i kažem šta imam po tački dnevnog reda koja je u toku, to pravo, naravno, imaju i ministri, ali je red da se završi krug replika, ukoliko postoje, pa da se onda daje reč i ministrima i meni, kao predstavniku predlagača, pa sam zbog toga i dozvolila da, iako sam se javila i pre ministra Gaše Kneževića za reč, upozoravajući predsednika Narodne skupštine da ipak mora da vodi računa o nekom redosledu, gospodin Obradović govori pre mene.
Danas vidim u jednom dnevnom časopisu, a bila sam ovako prijatno iznenađena da su svi razlozi zbog kojih mi tražimo izglasavanje nepoverenja ovoj vladi, a najmanje smo se u predlogu osvrtali na kriminal, iako je kriminal ove vlade umnogome dokazan, u mnogim knjigama dokazan, sada jedna stranka i jedan ministar iz vlasti ponovo tereti vlast. To je stranka koja sebe sada naziva Liberalima Srbije, a to je Nova demokratija, koja je uvek bila u vlasti, sem dok su radikali bili u vlasti.
U dopisu Savetu, a misle na Savet za borbu protiv korupcije, liberali su, između ostalog, naveli da je Dinkić prilikom otvaranja Nacionalne štedionice potvrdio da državi pripada 50% vlasništva te banke, ali da to nikada nije realizovano i da država u toj banci ima, kao rezultat zloupotreba, samo minimalni procenat od 12%.Čijih zloupotreba Samo Vlade Srbije. On je ovde direktno optužio Vladu Srbije. Tu treba da dobijemo odgovor od premijera zašto se na štetu države Srbije kod Nacionalne štedionice umesto 50% došlo na 12% učešća kapitala kojim raspolaže država.
Dakle, ništa mi iz opozicije nismo izmislili, ovo je ministar policije znao, ako je znao, postavlja se pitanje gde je do sada bio. Dakle, njegova je odgovornost što je tri godine ćutao. Kada je Dinkić ulazio u Narodnu banku sa dugim cevima, Mihajlović je to znao i protivio se tome, kažu, a onda ćutao tri godine. Evo, i sada ćuti i ne preduzima ništa. Možda će i da odgovori na sve to, pošto je Dinkić sada rešio da se obračuna sa Mihajlovićem i nekim sukobom interesa koji postoji ili ne postoji, to će valjda sudovi da dokažu oko onoga što ministar Mihajlović, kao član Vlade i kao privrednik, kao biznismen radi.
Mene čudi, zaista, da ministar Mihajlović ne čita ove knjige koje SRS izdaje. Evo, ovo je jedna knjiga "Laufer mi javlja", tu su na slici Vesić, Pitić, Čanak, Batić, Čović, Mihajlović, a evo ga i Čeda, i Dinkić je tu i sadašnji premijer Živković i mnogi drugi. I u njima sve lepo piše.
Znate, svojevremeno je Mihajlović obećao javno nagradu, ukoliko mu neko dostavi podatke koji mogu dovesti do toga da se otkriju učinioci tri zločina, a to je ubistvo Pavla Bulatovića, Gavrilovića i Stojčića. Vojislav Šešelj mu je dostavio sve što je imao u vezi sa ta tri ubistva, naravno pouzdane podatke dobijene iz Službe DB. Nemojte da mislite da je ovaj Laufer izmišljen. Laufer sedi ovde u našoj sali. Laufer je iz DB-a, i to su sve podaci za koje ministar Mihajlović zna da su istiniti. Duguje nam 450.000 evra. Još uvek je taj spor pred sudom, a nadamo se da će se završiti u našu korist i da će nam država dati tih 450.000, jer ako je ministar kao najviši državni činovnik to obećao, njega to obavezuje i mi smo ubeđeni da ćemo te pare dobiti pre ove kampanje za parlamentarne izbore, da možemo i mi malo tu kampanju modernije da sprovedemo, nego što to sada činimo, idući od grada do grada u dva automobila, držeći mitinge.
Danas je inače miting u Kosovskoj Mitrovici. Nažalost, Tomislavu Nikoliću UNMIK nije dozvolio da dođe u Kosovsku Mitrovicu, jer kaže da ne može da mu garantuje bezbednost, a nigde Tomislav Nikolić nije bezbedniji nego u Kosovskoj Mitrovici. Otišli su drugi, miting će biti održan, biće veličanstven kao i uvek i opet će broj glasova koje će Tomislav Nikolić dobiti među Srbima na Kosovu i Metohiji biti sigurno 90%.
Sve ove knjige, i ova poslednja koju smo izdali, a i ona ako se sećate ubistvo Pavla Bulatovića, nakon Anketnog odbora koji je formiran u Saveznoj skupštini i gde je jasno ukazano i ko je Maka i ko je Cane Žabac, i ko je Cepter i u šta su sve umešani, sve te knjige su u stvari dokaz da se radi o jednoj kriminalnoj vlasti.
Ne optužujemo ni vas da ste kriminalni, već se vi samo optužujete da ste vezani sa kriminalom. To je ono što građani prepoznaju, to je ono što oni sasvim dobro osećaju i to je ono što ih najviše boli i što ne žele kriminalnu Vladu. To je najveći razlog zbog koga ćete vi pasti. Vi možda možete građanima i da objasnite da niste mogli ništa da uradite više u socijalnoj sferi, da je moralo toliko ljudi da ostane bez posla, i ako nije moralo, ali ne možete nikako da im objasnite... Možda je Zoran Živković u pravu kada tvrdi da je nemoguće namestiti tender ili licitaciju. On čovek ne zna, to ide mimo njega, to radi ova druga ekipa. Pare prolaze mimo njega. Njemu su prsti šuplji, pare uzimaju neki drugi, ali u njegovom okruženju.
Ja ću vam pročitati samo jedan deo iz ove knjige od 6. juna 2001. godine: "U razgovoru sa ministrom u Vladi Srbije Goranom Pitićem moja operativna veza saznaje da je između ostalog na pitanje o problemima u Ministarstvu zdravlja Zoran Đinđić juče izjavio da on nije imao uticaja na izbor Obrena Joksimovića i tom prilikom dodao - njega je predložio DSS i to je njihov uticaj i njihova odgovornost. U svojoj izjavi Đinđić se takođe distancira od još nekoliko svojih ministara, tako što kaže - za sve osim njega (Joksimovića), Gaše Kneževića, Vladana Batića i Dragana Veselinova odgovaram ja, jer su oni bili moj izbor. Čiji su bili ovi drugi, to zaista ne znamo, jer kada je ta vlada formirana, a ovo je Vlada kontinuiteta, pokojni Zoran Đinđić nam je predložio resorne ministre.
Ne znam da li danas Zoran Živković može da podnese izveštaj o tome, s obzirom na to da on sve vreme govori o Vladi kontinuiteta i podnosi izveštaj za 1000 dana rada ove vlade. Komentarišući Đinđićevu poslednju rečenicu, Pitić ističe da je ona najblaže rečeno nekorektna, jer kako sam kaže - kako je moguće da šef poslaničke grupe DOS u republičkom parlamentu optužuje srpske radikale samo zato što su bili u koalicionoj vladi sa SPS-om i JUL-om, dok njegov šef govori da on kao premijer ne odgovara za postupke ministara u Vladi koji su mu nametnuti. Dakle, gospodo "žuti", sada treba da date neke odgovore na neka pitanja koja su postavljena.
Juče nam je ovde jedan potpredsednik Vlade, Žarko Korać, podneo izveštaj o zdravstvu. Možda je on kao resorni potpredsednik nadležan za praćenje svih tokova u zdravstvu, ali on očigledno ima i mnoga druga zaduženja, a između ostalog trebalo bi da podnese ovde izveštaj o onome do čega su došli istražujući okolnosti pod kojima je ubijen predsednik Vlade. To je ono što ovaj parlament interesuje i to je razlog što mi tražimo ostavku ove vlade, jer nemoguće je da Korać to istražuje, dođe do određenih zaključaka, a o tome ne obavesti javnost i parlament.
Taj izveštaj je nama ovde potreban, jer nam niste dozvolili da mi ovde formiramo komisiju koja će da dođe do istinitih podataka. Dajte već jednom te kasete koje postoje, a kažu postoji 11 kaseta iz Šilerove, da ih svi zajedno pogledamo, pa ćemo i sami doći do nekih zaključaka, pretpostavljam i istinitih i boljih nego što su oni do kojih je došao Žarko Korać.
Što se tiče nekih insinuacija da ja iznosim neke neistine, pogotovo od ministra Vlahovića, moram da kažem da smo zaista pretrpani faksovima koji stižu, ali da zbog racionalnosti ove rasprave nisam u mogućnosti da se pozabavim svakim konkretnim preduzećem. I to je na dušu gospodinu Kneževiću koji je na čelu te komisije koja treba da raspravlja o svim tim žalbama vezanim za privatizaciju, a on nije podneo ovde nikakav izveštaj o tome zašto od tih 800 nije nijednu rešio.
Stižu opet demanti iz preduzeća "Čonoplja", daju dokaz da je Vlahović govorio neistinu, zatim PD "Ratkovo", Apatinska pivara, gde su oštećeni manjinski akcionari od strane konzorcijuma i brokerskih agencija. Od "Kolubare" stiže jedan interesantan faks koji kaže ovako - organizacija Sindikata Kolubara - površinski kopovi je krajem prošle nedelje dva puta upozoravala kako poslovodstvo, tako i Ministarstvo, Vladu Srbije, poslanike u Skupštini Srbije i građanstvo o krajnje alarmantnoj situaciji koja je aktuelna na površinskim kopovima. Niste imali sluha za te naše zahteve, već ste nas uputili na Ministarstvo rudarstva i energetike.
U njemu mi nemamo sa kim da pregovaramo, jer ministra nema, to valjda svi znamo. U situaciji kada je zima na pragu, jednostavno prelazite preko naših apela da sa nekim kompetentnim razgovaramo o ceni rada, aneksu kolektivnog ugovora, a nikada se do sada nije desilo da radnici kopova ni krajem novembra nisu otišli na medicinsku rehabilitaciju. Zbog čega je tako, najbolje je da pitate vašeg ministra Milovanovića, jer samo on zna odgovor na to pitanje. Zahtevamo od vas hitan razgovor, i to pre vašeg puta u Kinu, a ukoliko ne udovoljite ovom našem zahtevu, bićemo prinuđeni da obustavimo rad na površinskim kopovima Kolubare. Organizacija sindikata Kolubara - površinski kopovi, predsednik u potpisu.
U tom i takvom rudniku površinskih kopova ovaj sadašnji zamenik ministra na koga ga vi upućujete, na koje i vi njih upućujete da sa njima razgovara, a nekada zamenik direktora tog istog rudnika, evo za septembar mesec njegova plata je 150.000 dinara. To radnici znaju i to su nam radnici i poslali. To su njegova primanja.
I, sindikat "Nezavisnost", sindikalci metalaca, Granski sindikat metalaca "Nezavisnost", poslao je obimnu dokumentaciju poslaničkim klubovima koja oslikava lik i delo, pošto je ovde još uvek u modi da se govori o liku i delu, pa i oni ljudi prihvataju taj lajtmotiv, ministra Vlade Republike Srbije Dragana Milovanovića, aktuelnog ministra za rad i zapošljavanje.
U tom dokumentu stoji način na koji je Dragan Milovanović izbacio 12 radnika IMT-a na ulicu, kao predsednik Upravnog odbora IMT-a. "U štampi poznat kao traktorista, mašinbravar, domaćin, programer, sestrić, Dragan Milovanović zloupotrebljava svoju funkciju koju ima. Dvanaestorica mojih kolega, radnika IMT-a, imaju samo jedan greh, a to je da imaju svoju glavu, da su časni radnici i da nisu spremni da budu poslušnici Dragana Milovanovića. Poslanici", mole, "pokrenite ovaj slučaj. Ovo su obični građani, radnici, očevi, oni su ti koji su vas birali sa velikim očekivanjima".
Dakle, izneverili ste očekivanja radnika. To je apsolutno jasno i to ne treba više ni dokazivati. Verujte i mi smo razočarani, koliko i svi ovi radnici, iako smo mi o vama mnogo toga znali, ali smo i mi očekivali da će rezultati ove vlade biti mnogo veći nego što jestu, u stvari, oni su poražavajući.
Što se tiče svega onoga što je gospodin Gašo Knežević izneo u svom izveštaju vezanom za prosvetu, neću da se šire osvrćem na to, jer mi imamo dva zahteva za izglasavanje nepoverenja ovom ministru. Nažalost, zloupotrebom ovlašćenja predsednika Skupštine, nikada to nije došlo na dnevni red i nikada nismo o tome razgovarali. Materijal ste dobili i sa materijalom ste upoznati, a roditelji imaju sada šansu i mogućnosti da se upoznaju sa pogubnom politikom obrazovanja koju vodi Gašo Knežević i koja vodi ka denacifikaciji stanovništva, pogotovo mladih naraštaja, dece koja tek treba da se obrazuju, pre svega, u nacionalnom duhu.
Ono što ste govorili o donacijama, gospodine ministre, znate kako vi dobijete donaciju? Tako što vas uslove, kao, recimo, u ovoj školi u selu Duboka. Čuli ste, to je ona Duboka gde se proizvodi ona kisela voda, koju jedna mlada gospođica iz Niša reklamira. Na školi stoji nemačka zastava. Uslov je: daćemo vam pare, ali mora da stoji nemačka zastava na školi. Tako vam je i sa programima. To je ono što ne valja, to je ono što ostavlja stravične posledice i to je ono što građane jako boli, jer ne mogu deci da objasne ni ono što ste uradili u bukvaru za prvi razred, ni ono zbog čega ne mogu da uče Njegoša i koji su razlozi da se Njegoš ne uči. Kažete da ne možete vi, ali to je ono što smo mi govorili, da nije dobro da vi formirate ne znam koliki broj komisija koje će se time baviti, bez neke centralne kontrole.
Pogledajte vi udžbenik za francuski jezik za treći razred gimnazije, pa ćete videti kakvi su to tekstovi. Čemu oni vode? Upravo onome što mi ne želimo, a to je ubijanje svega što je nacionalno u našoj omladini. To je do te mere perfidno da je prosto zapanjujuće. Prvo, neobično su teški tekstovi, očigledno dobro smišljeni i ubačeni da naša deca potpuno izgube osećaj za pripadnost naciji. Ako jedan predsednički kandidat, Dragoljub Mićunović, ne zna kako izgleda srpska zastava i još deca moraju da gledaju strane zastave na svojim školama, onda ne znam šta mi možemo da očekujemo.
U tom vašem redosledu, gospođo predsedavajuća, uvek ministri imaju, naravno, prednost, pa dozvolite da dva ministra govore jedan za drugim, da biste meni, eventualno, dali reč. Evo, od podne do sada u četiri sata, predlagač nije mogao da izađe za ovu govornicu.
Ministar Vlahović, koliko smo mi čuli, odlazi sutra za Kinu. (Ne.)
Ostaje da nam podnese izveštaj. Ovo samo odgovara na naše optužbe. Ako sam ja iznela, možda, gospodine Vlahoviću, nešto sa čime se vi ne slažete, tvrdeći da je to neistina, ja sam samo iznela ono što su predstavnici raznih preduzeća koja su ušla u privatizaciju ili su privatizovana dostavili nama u poslanički klub da mi javnosti to ovde iznesemo i vas pitamo. Prema tome, javnost zna ko je ovde slagao, ko nije slagao i kakva je situacija zaista u tim preduzećima.
Kada govorite o "Sartidu", zašto ne kažete da niko nije ili mi ne znamo ko je preuzeo dug od milijardu i sedamsto miliona. To nam kažite da čuju svi, pošto ste vi procenili, odnosno vaša kuća "Deloitte & Touche", da je vrednost "Sartida" 450 miliona dolara, a prodata je za 23 miliona dolara. Samo to da nam objasnite, da li ovde kada govorite, govorite kao ministar koji štiti interese države ili govorite kao savetnik "Deloitte & Touche", jer vi ste mu odavde više puta rekli - ne bih nikada savetovao da uloži pare u ovo, ne bih mu savetovao da uloži pare u ono, ali bih mu savetovao da uloži pare u ono, i sada ako brokeri slušaju šta vi pričate, znaju tačno šta se dešava na berzi.
Vi se odlučite, ili ste u "Deloitte & Touche", ili ste u Vladi Srbije. I, odgovorite na ovo pitanje konkretno koje sam vam postavila, samo nećete moći odmah, jer hoću da odgovorim gospodinu Domazetu. Ne možete odmah, moraćete malo da sačekate, jedno dva sata.
Dakle, milijardu i sedamsto miliona, gde je taj dug, ko je njega preuzeo, da li država ili neko drugi?
Ostala sam dužna jedan odgovor ministru prosvete, ali pošto nije ovde, taj konkretan odgovor ću mu dati u njegovom prisustvu, a ovde pred sobom imam jedan časopis za mlade, taj časopis za mlade zove se "Impuls", oslobođen je poreza na promet na osnovu člana 11. stav 1. tačka 8) Zakona o porezu na promet, po mišljenju Ministarstva kulture i javnog informisanja. List je upisan u registar sredstava javnog informisanja koji se vodi u Ministarstvu pravde i lokalne samouprave Republike Srbije i distribuira se uz saglasnost i podršku Minsitarstva prosvete i sporta Republike Srbije. Ponavljam, zbog sadržaja koji ću izneti, list se distribuira uz saglasnost i podršku Ministarstva prosvete i sporta Republike Srbije.
U osnovnoj školi "Vlada Aksentijević" podeljen je taj časopis, naizgled sadržina ne mnogo interesantna, izbori raznorazni za neke proizvode, srednja strana atraktivna za našu omladinu, ovo je osnovna škola, gotovo nikakav sadržaj, sem jedne interesantne stranice koja se zove: "Seks za početnike". E, to je uz saglasnost Ministarstva za nauku i kulturu, molim vas, obratite pažnju ovo je veoma interesantno.
(Zoran Živković, sa mesta: To nije za vas.)
Gospodine predsedniče Vlade, vi ste već rekli šta je za mene, vi ste već rekli da je meni mesto ispod Plavog mosta, zato dozvolite da ja ovo obrazložim kao majka troje dece, i ono što ne bih želela da moja deca u školi dobijaju, zato pokažite malo strpljenja.
Znate, bila sam skoro u Nišu, prekopavaju Niš, vidim ja kopa se Niš, a ne znam šta se gradi, ne vidim da nešto niče, pitam - šta tražite, kažu - diplomu Zorana Živkovića. Pa nije ona tu - kažem ja - ona je u Peći, tamo je kupljena. Gospodine Živkoviću, vi ne razumete ovo, možda se ne bavite ni vaspitanjem svoje dece, ali ja da.
Prema tome, ovo dakle pričam i zbog vas i zbog javnosti, šta naša deca dobijaju u ovom novom sistemu obrazovanja i ovo nije časopis koji se kupuje na kioscima, ovo je časopis koji se besplatno deli deci u školi i ja samo zbog toga govorim o tom sadržaju. Da je on na kioscima, molim lepo, dostupan svima, znači nije Ministarstvo za obrazovanje naročito zainteresovano za to, ali ono očigledno jeste.
I evo, kaže:"Milovanje ili hvatanje (molim vas, ja čitam ono Što deca čitaju), zajedno sa poljupcima, spada u oblast predigre. Razlika između poljupca i milovanja je u tome što se poljupci obavljaju usnama, tj. jezikom, a milovanje rukama tj. prstima. Neke osobe više uživaju u poljupcima, neke u milovanju, ali ima i onih koji preferiraju kombinaciju.
Savet za sva tri slučaja glasi (ovo je savet za decu koja su u osnovnoj školi): milujte polako, a najbolje je da idete korak po korak. Korak prvi: ruka - ruka. Korak drugi: ruka - rame. Korak treći: ruka - grudi. Ili, korak prvi: ruka - koleno, korak drugi: ruka - butina, korak treći: ruka - ona stvar". I tako naša deca za onu stvar, je li, imaju taj naziv - ona stvar.
"Napomena: što je opuštenost partnera veća, to će i krajnji rezultat biti uzvišeniji. Pod krajnjim rezultatom se ne misli samo na seksualni odnos i orgazam, već i na uzajamnu bliskost, nežnost i radost. "
Molim vas, možete vi ovde da se smejete, ovo nije nimalo smešno. Hoću ovo da pročitam, to su naša deca u ovoj školi i to se čita, ja ne vređam uopšte ovu govornicu time, ne.
"Nekada je za milovanje neophodna atmosfera, poluzamračena ili još bolje zamračena prostorija, tiha muzika, lagano dahtanje i partner, naravno, ali ponekad je dovoljno samo ovo poslednje.
Upozorenje: oblasti koji se najčešće "vataju" (pazite banalizaciju) su grudi i ona stvar sopstvene devojke. "
Da li je moguće da ovo Ministarstvo za obrazovanje oslobađa, molim vas, plaćanja poreza i doprinosa i da se ovako nešto deli našoj deci?
Prosto nisam mogla da odolim, a da vam ovo ne pročitam, ne zbog toga što tema odnosa polova ne treba da bude zastupljena, nego zbog načina na koji se to banalizuje. Evo, baciću ga ovako, toliko sam bila revoltirana kada sam ga dobila i kada mi je došao u ruke. (Narodna poslanica Gordana Pop-Lazić baca časopis pored govornice). A sada da se vratim na ministra... (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem drugarice učiteljice. E, sada što se tiče Ministarstva za... (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Vi se ponašate u skladu sa ceduljom koja vam je stigla od predsednika Vlade i evo ja ću nastaviti da se ponašam u skladu sa vašim preporukama. Dakle, što se tiče, gospodine Domazet... (Isključen mikrofon.)
Hoću da razgovaram sa gospodinom Domazetom, samo neće gospođa Čomić da mi dozvoli. Ne znam, ako ona iščekuje neki incident ovde, da ja napravim incident, meni ne pada na pamet. Gospodin Domazet je vrlo prijatno raspoložen prema meni, očekivao je ovu raspravu, jer sam mu rekla da isto ovoliko koliko je on izlagao o nauci ja sam pripremila referat takođe o učinku ove vlade, vezano za nauku.
Znam da to možda sada nije popularno u 16,00 časova kada nas gledaju najširi slojevi stanovništva, jer se ovo što Ministarstvo nauke radi odnosi uglavnom na jedan manji broj ljudi koji se bave naukom, istraživačkom delatnošću i naravno omladinu koja studira i koja ima želju da se bavi naukom. Pogotovo sam svoje izlaganje htela da posvetim onima koji studiraju prirodne nauke i onima koji studiraju istoriju. To je veoma važno i ne vidim zaista šta sam ovde pogrešno uradila kada sam se obratila gospodinu ministru, sem ako je to nedopustivo u parlamentu.
Malo sam se vratila na beleške, vezano za vaše izlaganje, a onda ono što sam mislila da treba da javnosti kažemo, gde su promašaji ovog ministarstva. Za Ministarstvo za nauku i razvoj, za zgrade i građevinske objekte izdvojeno je 450 miliona dinara, a za usluge po ugovoru 200 miliona. Vi ste ovo uveličali u svom izlaganju, kao odvojili ste velika sredstva za rešavanje stambenih problema naučnih radnika i za objekte koji služe u naučne svrhe, i to su sada jako velike pare, a kada uporedite to sa iznosima koji se tiču usluga po ugovoru vidite da je to odnos 1:2. Dakle, to su nikakve pare za takve stvari.
Specijalizovane usluge, rekli ste tri milijarde i 100 miliona, ali ste se ogradili i rekli da je to u stvari za celokupnu Vladu. Međutim, budžet je ukupno predvideo pet milijardi i 690 miliona za specijalne usluge, pa je razlika dve milijarde i 500 miliona. To je ono sa čim vi raspolažete.
Hvalili ste se planom rada Ministarstva i vaše izlaganje se više odnosilo na to šta ćete vi ubuduće, kao da sada ovde Vlada podnosi neki ekspoze, bez obzira što je cela ova rasprava pokušaj da se javnosti prikaže da Vlada podnosi neki izveštaj. Ne podnosi Vlada nikakav izveštaj. Ovde Srpska radikalna stranka traži podršku ostalih poslanika u raspravi da se izglasa nepoverenje ovakvoj Vladi Republike Srbije.
Dakle, to što vama predsednik Skupštine dozvoljava da vi iznosite izveštaje to je jedno, ali to građani vrlo dobro prepoznaju i nemojte kada izlazite ovde da govorite o tome šta ćete uraditi, jer nećete imati vremena ništa da uradite, sem ako ne budete u nekoj drugoj vladi. To je moguće, da se nađete opet u nekoj drugoj vladi i onda imate naravno viziju šta biste ako budete opet ministar za nauku, ali ako budete i to je pod znakom pitanja.
Kažete da je došlo do reformisanja naučno-istraživačkog rada u Srbiji. Sve to vezano za naučno-istraživački rad u Srbiji i sve ovo vezano za Vinču, to je dobro što ste pomenuli, koliko ćete idućeg meseca samo za opremu da izdvojite za Vinču. Ja ću sa osvrtom na problem Vinče da vam dokažem koliko vodite pogrešnu politiku. To je najveći institut u Srbiji i u onoj staroj Jugoslaviji, koji se bavi naukom.
Hvalite se da ste povezali 5.500 računara. Molim vas, šta se dobija na računarima? Raznorazni izveštaji. Nauka se ne radi na računarima i ako ste već povezali toliko računara, što bar jedinstveni birački spisak ne napraviste da nam nečemu služi, da tu nauku već jednom iskoristimo i dođemo dotle da Srbija tačno zna koliko ima birača, a ne da uvek nagađamo koliko nas je živih, a koliko mrtvih na biračkim spiskovima.
Dobro je što se kupuje 590 naučnih časopisa i sigurno su naučnici gladni toga, s obzirom na to da su im plate toliko mizerne da više ne znam kako imaju motiva da se bave naukom, jer danas baviti se naukom u našoj državi stvarno je luksuz. Čovek od nečega mora da živi, a od nauke ne može da živi.
To kakve zakone tek mislite da donosite, to ćemo videti, da li ćete stići i kada ćete stići, a što se tiče oblasti mladih istraživača i omladine, vi ste zaboravili, gospodo, šta ste omladini obećavali. Obećavali ste da će kada dođete na vlast moći da se školuju besplatno, da stiču diplome, da neće ići u inostranstvo, da će se i oni koji su u inostranstvu vraćati, ali redovi naših svršenih intelektualaca pred ambasadama sve su veći i veći. Intelektualci odlaze u svet bežeći, jer ovde ne mogu očigledno da se razvijaju.
Obećala sam vam da ću na jednom osnovnom problemu vezanom za nauku, jer sve počinje kod nas u Vinči kada su prirodne nauke u pitanju i sve se završava u Vinči, da vam dokažem koliko vodite pogrešnu politiku, imajući u vidu da ste vi mašinac i da ovo možda ne razumete, a meni su pomogli eksperti Srpske radikalne stranke da napravimo presek stanja u Vinči. Uvažavam da vi možda to i ne morate da znate, ali imate pomoćnike u Ministarstvu koji su za to stručni i koji bi tu mogli da vam pomognu, a na osnovu vašeg izveštaja takođe smo mogli da zaključimo da je to zbir izveštaja raznoraznih i različitih resora vašeg ministarstva.Ko je koliko bio kadar da vam pomogne on vam je toliko i pomogao, gospodine ministre, jer se vi naukom nikada niste bavili, koliko se sećam iz onoga što je pisalo u vašoj biografiji kada su vas ovde birali za ministra. Vi dođoste isto iz inostranstva, Singapur ili tako nešto, u vreme kada ste postali ministar.
Glavni naučni projekat ove vlade po sredstvima koja se u njega ulažu jeste Akceleratorska instalacija "Tesla", a u daljem tekstu AIT u Vinči, čija je osnovna mašina ciklotron vinsi. Vođe projekta javno priznaju da je do sada za ovu stanicu potrošeno preko 18 miliona dolara. Oni koji malo više znaju i prate šta se dešavalo od početka bliže su cifri od ukupnih 30 miliona dolara. Jedno je sigurno, za 20-tak miliona dolara moguće je bilo kupiti tri ciklotrona sličnih performansi kao što je ovaj u Vinči.
Ministar Domazet je odmah po stupanju na dužnost bio detaljno upoznat sa svim aspektima ovog promašenog poduhvata. Ovo čitam zbog toga što ste se razbacivali parama koje nemamo i bacali u jamu bez dna, a posle ste prodavali ono što nije trebalo da prodajete nego da zadržite, jer je to Vinči potrebno, ali kada budemo zaokružili priču biće vam jasno šta sam htela da vam kažem.
Tokom proleća 2002. godine pominjana je mogućnost uzimanja međunarodnih kredita i izdvajanja novih posebnih sredstava Vlade Republike Srbije za delimično dovršavanje onoga što je, prema preuzetim obavezama i planovima još od pre 15 godina, trebalo da radi već od kraja 1995. godine. U zaključku inostranih eksperata stoji da je za završetak instalacije trebalo još dve faze od po tri godine i po osam miliona dolara za svaku fazu.
Vladi Republike Srbije i njenom ministru za nauku, tehnologiju i razvoj je jula 2002. godine predočeno da treba da su svesni činjenice da je donošenje odluke o produžetku gradnje ove instalacije ekvivalentno donošenju odluke o praktičnom uništavanju svih ostalih prirodnih nauka u Srbiji. Upozoreni su da su prethodnim nepromišljenim bacanjem novca za ovu stanicu sve prirodne nauke u Srbiji dovedene na ivicu ponora i da im je potrebna pažljiva terapija i svekolika pomoć. Vlada, izgleda, misli da bez prirodnih nauka Srbija može preživeti u ovom veku i stoga vodi politiku uništavanja domaćih osnovnih ili kako neki više vole da ih zovu fundamentalnih naučnih istraživanja.
Na čemu baziramo ove zaključke? Pre svega, Ministarstvo je za nabavku eksperimentalne opreme za sve naučne projekte u Srbiji izdvajalo oko 1,5 miliona evra godišnje, za projekat ciklotrona treba izdvojiti po 2,5 miliona dolara godišnje u toku sledeće tri godine, i to ovim tempom, ukupno 16 miliona dolara za sledećih šest godina. Objasniću vam zašto to nije trebalo da se uopšte radi.
Za zemlju kakva je Srbija, a tu pre svega mislim na ekonomsku snagu Srbije, ciklotronski projekat je očigledno potpuni naučni, tehnološki i ekonomski promašaj koji vi finansirate. Naši najcenjeniji stručnjaci kažu da je to toliki promašaj da bi ciklotron u Vinči trebalo zatvoriti, čak i da ga neko nekim čudom besplatno dovrši i pusti u pogon, a ne da bacite ovih 16 miliona evra. Uostalom, mnogo bogatije zemlje u svetu, Kanada, Francuska, Amerika, Rusija, zatvaraju takve i mnogo bolje ciklotrone.
Za ovu našu stanicu "Tesla" u Vinči i za prirodne nauke u Srbiji danas sigurno novca nema i može da se izabere ili jedno ili drugo. Bez hitne suštinske materijalne podrške osnovnim istraživanjima u biologiji, fizici i hemiji i pažljivog plana za nabavku eksprimentalne opreme, prirodne nauke u Srbiji biće potpuno uništene pre kraja ove decenije. Kako bi se to moglo spašavati, moj ministre, samo ću kratko da vam kažem.
Prestankom gradnje ove stanice oslobodilo bi se 2,5 miliona dolara koje graditelji traže da bi napravili, pazite, betonsku zaštitu koja se intenzivno radi ovog leta i, navodno, popravljaju neke greške u konstrukciji zgrade. Tu stavljam i znak pitanja i znak uzvika. Odustajanjem od završetka prve faze ciklotrona, oslobodilo bi se dodatnih 5 miliona dolara koje traže nezasiti graditelji. Ako bi Vlada investirala ovih 7,5 miliona dolara, mogle bi se u sledeće tri godine oformiti tri savremene laboratorije koje zadovoljavaju sve evropske standarde. Po jedna za svaku od prirodnih nauka.
Vi se hvalite da je 500 novih istraživača zaposleno. Gde ste ih zaposlili, kada laboratorije nema ili kada su u lošem stanju. Za ove pare umesto što ulažete i bacate u ovu rupu bez dna i u ovaj promašaj od koga su svi u svetu odustali, treba da se vratite na ono što je potrebno, a to su laboratorije, i to za ove osnovne prirodne nauke, jer je ciklotron, u stvari, za nauku teška industrija. Ne znam da li vi to sve razumete, ali to vam je tako.
Problem prioriteta u nauci još uvek niko u Srbiji ozbiljno nije postavio. Najbrojnija (a dobro je što ide predsednik Vlade, pošto ništa ne razume) naučna grupacija u Institutu Vinča jesu fizičari, to znate. Na naučnom veću, a u oblasti fizike, donela je neke zaključke i oni su se tu vama konkretno obratili i rekli da zahtevaju od vas da se više ne finansira izgradnja te akceleratorske instalacije "Tesla". Zašto vi i dalje na tome insistirate, njima nije jasno, a oni, valjda, naučnici bolje znaju šta im treba, a šta im ne treba; da li im treba teška industrija ili im treba neka novija tehnologija za istraživački i naučni razvoj. Hemičari su, takođe, podržali fizičare na tom njihovom naučnom veću.
Gospodine premijeru, alo, gospodine Živkoviću, sedite u prvom redu, ja vas molim, stvarno me dekoncentrišete, govorim o stvarima koje su veoma bitne, a vi toliko galamite i mene, verujte, grlo boli. Ne morate da slušate. Najlepše vas molim da budete malo tiši, čitajte novine.
Ministar Domazet je nastavio po svojoj, kažu, pameti, ne slušajući naučnike iz Instituta Vinča, ni fizičare, ni hemičare. Ne zaboravite, radi se o pameti ministra Domazeta, nemojte, molim vas, zaštitite me, gospođo predsedavajuća. Zašto me niko ne zaštiti?
 Ja sam za govornicom, molim vas.