Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Poštovane kolege, stalno izlazimo iz teme, ali mi to ne smeta.
Ponudila bih ovima koji govore o kriminalu: molim vas, hajde nas uhapsite. Zašto nas niste uhapsili, a već tri godine vam stojimo na raspolaganju? Bili smo u vlasti, bili smo ministri, pa za sve malverzacije, za sve krađe, za sve pronevere, zašto nas ne pohapsiste do danas, nego nam pretite sada kada više nemate vremena da nas hapsite? Gotovo je Mi ćemo sada vas da hapsimo (Aplauz u sali.)
Sada mi ulazimo u Vladu. Sada mi ulazimo u papire. Sada mi pronalazimo dokaze. U našim redovima sigurno je da neće biti ministra policije koji će tri-četiri puta reći da će podneti ostavku ako bude ovo ili ono, pa nikako da to učini.
Gospodo, vi niste hteli da oformite ni anketni odbor da bismo utvrdili pod kojih okolnostima je poginuo vaš predsednik stranke, premijer. Ko bi to bolje mogao da uradi nego Parlament, skupštinska komisija? Možda će to bolje da uradi Korać, a nikada nije objavio do čega je došao? Sada ga pozdravlja jedan od braće Burger i priča neku drugu priču. O kome vi pričate? Kriminalci su u vlasti, u Vladi, gospodo! Od toga ne možete da se operete. To narod zna. Vaše vreme je prošlo. Nema osvetoljubivosti, ali ko je učinio krivično delo, počevši od Čovića, za koga je dokazano da je od Jezde uzimao pare, pa nadalje. Taj mora u zatvor. (Aplauz u sali.)
Gospodine Pajtiću, 12 hiljada ljudi ste uhapsili!! To je bila politička odluka u akciji "Sablja". Sve ste ih, posle izvesnog vremena, pustili. Broj se sveo na nekih 44, a od toga ćete možda 10 da osudite, a pitanje je da li ćete da osudite prave i za ona krivična dela za koja treba da ih gonite.
Prema tome, ne znam o čemu govorite. Ovde nije bilo nikakve političke odluke, niti je bilo ikakve političke pretnje da ćete biti osuđeni. Verovatno je da vi konkretno niste činili nikakva krivična dela. Ali, što se tiče svih afera koje su izlazile iz Vlade, postoje papiri i to je neuništivi trag. Ti ljudi će morati da odgovaraju za taj kriminal. Ja samo hoću da vam kažem da mi nikada nismo bili kriminalci, to ste vi potvrdili i to je činjenica.
Prema tome, ko je kriminalac, taj mora da ide u zatvor, ne može da se štiti i mi nikada nećemo sarađivati sa kriminalcima, niti ćemo tražiti podršku kriminalca za bilo šta. Vi nažalost niste uspeli da se posle 5. oktobra otrgnete od kriminalaca koji su vam pomogli da dođete na vlast, to je vaš problem koji je rezultirao i ubistvom premijera, ali to je ono što ćete vi morati da nosite kao breme na svojim leđima i mi vam tu ništa ne možemo.
Prema tome, sudovi treba da rade svoj posao, tužilaštva takođe, ali ne ovakav tužilac kakvog vi imate sada, politički podobnog, ne ovakve sudije kakve imate samo politički podobne - imate, vidim koga unapređujete i koga šaljete sada u ove specijalne sudove, koje su to sudije i o tome ćemo tek da razgovaramo kada dođe vreme, ko su vam predsednici i članovi Ustavnog suda, takođe moralno-politički podobni, i to je ono što mi radikali nikada ne bismo uradili, jer se striktno zalažemo za poštovanje institucija i za odvojenost sudske, zakonodavne i izvršne vlasti i da se niko, naravno tu ne obruka i prozivati svoje iz svojih redova i na sud ukoliko su se ogrešili o zakon, a ne prikrivanje onih koji su učinili krivična dela, jer ko u ovoj Srbiji molim vas veruje da neko iz Vlade nije umešan u ubistvo Zorana Đinđića, ako nemamo Koraćev Izveštaj. Ko može da ne sumnja? Svi sumnjamo, zašto dozvoljavate da ta sumnja postoji, zašto ne iznesete činjenice do kojih ste došli?
Poštovane kolege, narodni poslanik Demokratske stranke koga ja, priznajem, prvi put vidim, mogla bih zaista da se obrukam negde na ulici da čoveku ni dobar dan ne nazovem, jer ga nikad nisam videla u Parlamentu, a nisam ga videla ni za ovom govornicom, izneo je na račun predlagača nešto što moram, na neki način da odbranim. Prvo, da smo čitali stenograme koji su prilično bili zamorni, to je istina, to čitanje je trajalo pola sata. Ja sam uz obrazloženje svoje namere iznela i izvinjenje i vama, kao narodnim poslanicima, a i onima koji prate sednice Narodne skupštine kraj svojih TV prijemnika, a namera mi je bila da "slikovito dokažem situaciju u Parlamentu" i sve ono što smo mi, kao opozicioni poslanici, doživljavali. Ja sam, naravno, tom prilikom bila potpuno fer, što bi se reklo u sportu i navodila imena i prezimena onih koji su u stenogramu govorili i izazivali "eventualno" konfliktne situacije i ono što je rekla Nataša Mićić i ono što je rekao neki od narodnih poslanika.
A gospodin koji je govorio u prilog odbrane Nataše Mićić bio je toliko netolerantan, da nije smatrao za shodno čak ni da navede poslanika koji je neku od tih uvreda izgovorio, i naravno, vraćao se na gospodina Maršićanina, o kome je tekla rasprava u ovom parlamentu po zahtevu SRS - ali je gospodin Maršićanin u toku rasprave shvatio da je bolje da podnese ostavku, nego da danima pričamo o njemu, verovatno shvatajući da niko ne zaslužuje da se Parlament njime bavi tri, četiri, pet dana. To je možda trebalo da uradi i aktuelni predsednik.
Pored toga, udaljujući se od teme, poslanik Demokratske stranke založio se za svog kandidata na predstojećim predsedničkim izborima, gospodina Dragoljuba Mićunovića, ne rekavši da je taj Dragoljub Mićunović osnovao Demokratsku stranku, a da su ga onda izbacili iz Demokratske stranke, a sad licemerno podržavaju nekoga koga su izbacili iz stranke, tako što je Vesić brojao glasove između Đinđića i Mićuna, odlučio se za mlađeg i perspektivnijeg, tada, Zorana Đinđića.
Tako da me ne bi čudilo gospodine dragi, da na nekim sledećim izborima, kod vas u stranci, sudeći po sukobima koji postoje, vi i Boško Ristić brojite glasove za Živkovića, a neko drugi za gospodina Čedu Jovanovića.
A što se tiče infrastrukture Srpske radikalne stranke.... (Predsedavajuća: Tri minuta.)
..... i da je Čedomir Jovanović ovde, potvrdio bi vam da je do izbornih rezultata i o broju glasova 2000. godine dolazio u izborni štab SRS da se informiše, kakvo je stanje na glasačkim mestima, pa ne bi trebalo baš tako da potcenjujete SRS. Koliko će ona dobiti glasova na sledećim i predsedničkim i parlamentim izborima, biće veliko iznenađenje za vas, ali za mene koja svaki dan prisustvujem mitinzima širom Srbije, to će biti ....
(Predsedavajuća: Četiri minuta.)
.... sasvim očekivano. Ovo nije bila replika. Ja sam u ime predlagača izašla. Gospođa Jovanović ima pravo na repliku.
Prema tome, istina je da je ovaj parlament svojevremeno, setila sam se samo tog jednog primera koji je gospodin izneo "dvorska luda". Ovaj parlament je zahvaljujući vašim glasovima izglasao i "dvorska luda" ne predstavlja nikakvu uvredu za ovaj parlament. Zašto se sada bunite? Ko je doveo do situacije da u ovom parlamentu može svašta da se kaže i da svi ostanu nekažnjeni? Ne radi se ovde o ovakvim stvarima, kako vi pokušavate tu da banalizujete, radi se o jednoj drugoj sramoti koju je ovde i predsednik Skupštine pokušala da demonstrira u svom izlaganju, naravno, braneći sebe, obraćala se nama kao predlagačima - sramota je, vi ste bili ovakvi, vi ste bili onakvi.
Sramota ima dosta u ovom parlamentu, ali sramota je pre svega onaj Zakon o lustraciji koji ste doneli, pa je sramota to što je predložila kandidate za tu jadnu Lustracionu komisiju, pa onda, u toku rasprave, ti isti kandidati su nama ovde podnosili svoje izjave rekavši da odustaju od toga, jer ih niko nije ni pitao. Zamislite predsednika Skupštine koji ima diskreciono pravo koje mu je Zakon dao, da predloži ko će biti u Lustracionoj komisiji, a tog čoveka i ne pita - hoćeš li ti to? Onda dođemo u situaciju da na sednici treba da razgovaramo o jednom sastavu Lustracione komisije i dobijamo izjave tih ljudi koji kažu - mene niko nije ni pitao, ja na to ne pristajem. To je sramota i sramota je ona krađa glasova, sramota je da govorite o SRS onako kako su to još neki govorili, ali nisu dobro prošli zbog toga što su tako govorili.
Sramota je da se predsednik Skupštine ovako grčevito bori za svoju funkciju i za privilegije koje ta funkcija donosi, svesna da ako ode ona, odlazi i Goran Svilanović, da odlazi i Gašo Knežević, da odlazi i Radmila Hrustanović, da ni Dargor Hiber više neće biti predsednik Upravnog odbora ili "Telekoma", ili "Mobtela", ja to stalno mešam. Tako da cela stranka praktično gubi one pozicije koje ima. To je ta grčevita borba ovde, a ne vidi da je puštena niz vodu i da i ovi poslanici koji izlaze da je brane, ne brane je nego joj tovare još više bede na vrat i pokušavaju da u javnosti Srbije, sada pred predsedničke izbore, navodno nešto kažu o SRS i drugim predlagačima što se već ne zna.
Svi smo već bili i na vlasti i u opoziciji. Pazite, sada građani sve znaju, sve nas, poznaju Tomislava Nikolića, šta on može da obeća, šta može da uradi, da li je čovek državnik ili nije. Vi zlouptrebljavate kao nekad Avramovića, čoveka od 74 godine, jer niste imali nijednog drugog da predložite da se dogovorite za predsedničkog kandidata, vi koji ste ga izbacili iz svoje stranke. Samim tim nema nikakvu vašu podršku. Džaba su vam ti bedževi koje nosite na reveru.
Poštovane dame i gospodo, ja gospodina Novakovića doživljavam kao izvođenje dokaza ovde u Narodnoj skupštini, zato što je on jedan od onih poslanika koji je saučestvovao u krađi glasova prilikom glasanja o Zakonu o radu, i umesto da bude ovde u Narodnoj skupštini, njegova kartica je bila tu, a on je u hotelu "Cimiski", u centru Soluna pio kafu. To znaju svi i ne mogu ozbiljno da shvatim čoveka koji se lažno predstavlja, jer gospodin Novaković nije nikakav gradonačelnik, nego predsednik Skupštine grada Novog Sada izabran po onom starom Zakonu, a novi gradonačelnik biće Maja Gojković, čim se raspišu lokalni izbori, a vidim da su na vidiku, ne samo ovi parlamentarni izbori.
Današnja diskusija se svodi na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Priča se o Vladi, ne priča se o Nataši Mićić uopšte. Nju niko ne brani, nju niko ne štiti, i do sada ste me već ubedili da treba da se spremamo i za lokalne izbore, što bi bilo veoma korisno, naravno da se održi istovremeno sa parlamentarnim izborima.
Dame i gospodo narodni poslanici, u svom, čini mi se završnom i poslednjem govoru u funkciji predsednika Skupštine gospođa Nataša Mićić je samo potvrdila da su naši argumenti koje smo izneli i koje smo ovih dana dokazivali sasvim na mestu i da Nataša Mićić ne može da bude u isto vreme portparol Vlade i predsednik Skupštine. Ona je sa ove govornice govorila kao neko ko zastupa interese Vlade Republike Srbije, a to je sa aspekta parlamentarne demokratije apsolutno neprihvatljivo.
Dakle, ne upuštajući se u sve ono lično, a ima toga mnogo, možda je najveći uspeh gospođe Mićić u političkoj karijeri to što se iz Užica preselila u ovu Užičku ulicu ili svi ovi krediti koji se spominju po novinama i žutoj štampi, a ja pravo da vam kažem, ne verujem dok to ne proverim. Priča se i o nekom kreditu njenog supruga od US-AD-a, tako da se ja ne bih stvarno upuštala u to, ali u ono što je veoma bitno za ovaj parlament, moram ponovo da skrenem pažnju, a to je da je samo njenom zaslugom ova skupština pretvorena zaista u pijacu, da se ovde ne zna ko je narodni poslanik, da se ovde trguje poslaničkim mandatima, da se ovde nekim narodnim poslanicima ne dozvoljava da rade svoj posao - Tomislava Nikolića, šefa poslaničke grupe SRS, gospođa Mićić je udaljila na neodređeno vreme, evo, sada da je pitamo do kada i zašto, ni sama ne bi znala da nam objasni, niti je pokušavala da nam na te konkretne optužbe da odgovor.
I gospodin Živković koji se ovde nekim čudom našao i umešao u ovu našu raspravu, a ne bi trebalo da bude ničim izazvan, jer on nije narodni poslanik, iako je predsednik Vlade, njega se ne tiče ko će biti predsednik Skupštine ili bar ne bi trebalo da ga se tiče, ako se držimo one podele vlasti. Ja razumem da gospodin Čedomir Jovanović dođe, jer kao potpredsednik Vlade on je u isto vreme i narodni poslanik i može da uzme u zaštitu aktuelnog predsednika Narodne skupštine i može da diskutuje o svim zakonima, ali po ovoj tački dnevnog reda, to je propust gospođe Čomić.
Gospodin Živković zaista nije imao šta da radi u Parlamentu i on je sam na teret i na dušu Nataši Mićić stavio to što nije mnoge zakonske predloge stavljala na vreme na dnevni red. Umesto da je odbrani, on je u stvari dodao još jedan argument na ono što smo mi izneli, a trebalo bi da utiče na to da poslanici na samom glasanju shvate i odluče da ne treba više podržavati ovakvog predsednika Skupštine.
Čuli smo mi ovde mnogo štošta, da je gospođa Mićić zaslužna za reforme, da je zaslužna za gasifikaciju, za čišćenje Dunava, za prenose putem interneta. Gospođo Mićić, znate li vi koji procenat građana Srbije koristi internet. Ja ne mogu svojoj deci da uplatim internet od svoje plate, ne mogu, nažalost, ne mogu. Dakle, to su stvari koje se ne tiču, pre svega nisu vezane za funkciju predsednika Narodne skupštine. Sećam se samo jednog, a vi ste spomenuli nešto vezano za listinge, jedne vaše rečenice koja doslovce glasi ovako na intervenciju gospodina Obradovića da mu se dostavi listing sa nekog glasanja, rekli ste: "Nedam vam listing, ja sam tako odlučila, ne dam vam listing jer niste bili na glasanju".
Sada vi hoćete sebe da predstavite ovde u nekom drugom svetlu i to čitajući govor koji vam je očigledno gospodin Hiber napisao, jer svi poznajemo vaš stil. Vaš stil su građani mogli da vide ovih dana, bili ste jedna od tačaka na mnogim televizijama kao "Utisak nedelje" i to naravno u "negativnom smislu". Građani su jako mnogo glasali za taj predlog. Vaše frustrirano ponašanje za ovom govornicom ne ide vam u prilog i danas ste očigledno morali malo više da se pripremite i da pročitate nešto što vam je neko drugi napisao, da biste sebe pokazali u nekom drugom svetlu, ali tri godine ovde gledamo mi vas i slušamo, kao što vas gledaju i slušaju i građani Srbije.
Još nešto gospođo Mićić, vama kao predsedniku Skupštine ne ide i ne sleduje to da vodite predsedničku kampanju. Vi ste mnogo grešili do sada i sada grešite. Opredelili ste se za kandidata koji će izgubiti, trebalo je da se opredelite za kandidata koji će pobediti, a on evo ovde lepo poručuje: (narodna poslanica za govornicom pokazuje sliku Tomislava Nikolića) "Pobediću DOS".
Dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa obrazloženjem koje je gospođa Čomić dala na reklamaciju Poslovnika od strane kolege Obradovića - da svako ima svoj način dokazivanja da je predsednik Skupštine radila u skladu sa zakonom i da je ova Skupština, zahvaljujući svim onim reformskim zakonima koje smo doneli, dovela do toga da bolje živimo i da povećamo životni standard, ja ću, u skladu sa tim da iznesem oprečne činjenice.
Pre svega, nova vlast, na čelu sa Vladom pred glasačima Srbije se 2000. godine obavezala na radikalne promene.
Tada su rekli, sa radikalnim promenama počećemo od sebe samih. A šta su u suštini građani tada, i šta dobijamo i sada, odsustvom bitnih aspekata reformi, pogrešne ili nikakve institucionalne promene. Setimo se svih ovih reformskih zakona donetih pod glasačkom dominacijom DOS-a. To je u početku bilo strašno, sa neuspelim izmenama, imali smo zakone koje smo za ove tri godine menjali i po nekoliko puta, na čiji pljačkaški i neekonomski cilj, mi smo u velikom broju amandmana pokušavali da dokažemo i skrenemo pažnju u Vladi na pogubne posledice svega toga. To je, pre svega, Zakon o privatizaciji i Zakon o radu i oni ostali, tzv. reformski zakoni.
Takođe su izostale i neophodne strukturne reforme, ukoliko pod njima Vlada ne smatra haos koji nameće, pojavne oblike privatizacije, odnosno rasprodaja preduzeća, svojim, socijalno i ekonomsko propadanje zaposlenih, onih koji traže posao, prenzionera, odnosno građana u celini, jer više nema kategorije stanovništva koja nije ugrožena.
Pod jedan, znamo da je ovogodišnji pad društvenog proizvoda negde na 5,5%, da smo planirali rast i Vlada je obećavala rast, a umesto toga imamo pad, a radi se o nezadrživom padu industrijske proizvodnje. Nažalost imali smo i sušu, i svi oni promašaji vezani za ekonomsku politiku, odsustvo svake politike u poljoprivredi. Industrijska proizvodnja u Srbiji posle višemesečnog posrtanja, opet je opala na 5,5%, mnogo više nego što su i najoprezniji ekonomski analitičari očekivali, a to su podaci statistički, tačni od kraja avgusta ove godine. Za prvih sedam meseci industrijska proizvodnja je u padu za 3,5%, a veća je bila sada u septembru, sigurno da se pad nastavlja dalje i da će industrijska proizvodnja biti manja od prošlogodišnje. Naše analize su ove tendencije predviđale, Vladu smo na to upozoravali, ali nije imao ko da sluša. Odnosno, da smo ranije imali na dnevnom redu tačku o izglasavanju nepoverenja Vladi Republike Srbije, verovatno bi to mogli da iznesemo i možda bi posledice bile manje.
Poljoprivreda beleži pad proizvodnje i realnog stanja u njoj, nezabeležen u novijoj istoriji i Srbiji. Na to je, pored svih ovih ekonomskih mera ili odsustva mera uticala i suša, a koliko sam čula za štetu od suše je Dragoljub Marković dobio odštetu od Vlade Srbije, iako ima 10 ari zemlje, 80.000 evra ili tako nešto. Pazite, on poljoprivredni proizvođač, a garantujem da je dobio odšetu zbog štete od suše! To mogu da potpišem, a koliku ne znam tačno.!!
Zatim, po jednom broju procena pada poljoprivredne proizvodnje će u ovoj godini biti između 10 i 15%. Spoljnotrgovinski deficit, gospodo za proteklih 30 meseci dostigao je cifru od 9,215 milijardi dinara, sa tendencijom povećanja. Prema procenama za ovu godinu će iznositi oko četiri milijarde i 45 miliona, to sam pročitala u Ekonomskoj politici 22. septembra 2003. godine, na strani 15. prof. dr Mlađan Kovačević o tome piše. Po proceni naših stručnjaka, ovogodišnji minus, odnosno spoljnotrgovinski deficit će biti veći čak i iznad pet milijardi dolara. Znate li vi šta je pet milijarde dolara?
Posledice su po ekonomsku krizu katastrofalne jer ubrzavaju proces samouništavanja. To su ti reformski zakoni i te reforme koje nas polako uništavaju i na dobrom smo putu da sve uništimo, da dokrajčimo i da nam onda više ne treba ni Vlada, ni izbori, ni Parlament, ni sudovi, apsolutno ništa. Naša zaduženost je ono što nas najviše brine. U avgustu je to bilo 13,5 mlijardi dolara. To možete da zovete dužničko ropstvo, dužnička kriza, ali postoji i na to permanentno upozoravamo i Vladu Srbije, međutim spoljnotrgovinski dug, to je ono što nas posebno zabrinjava, ne otplaćuje se, a ne znamo zašto se ne otplaćuje. Da li je moguće da se i dalje zadužujemo ako nismo sposobni ni kamate redovno da otplaćujemo. Na to će morati Vlada Srbije da nam odgovori i bolje je da nismo ni ratifikovali ono što smo ratifikovali, da nismo uopšte radili, nego što se neki hvale da smo toliko mnogo radili, tolik smo sreće i zadovoljstva doneli srpskom narodu.
Nezaposlenost - 970.000 nezaposlenih. Od početka godine mesečno bez posla ostaje 25.150 zaposlenih. To je onaj čuveni Zakon o radu i ovo što je gospodin Novaković glasao iz "Cimiski" hotela u Solunu. Srbija je preplavljena nezaposlenim radno sposobnim građanima. Ko može još da poveruje da samo prema zvaničnim podacima, 32,4% traži posao. Zaposleni primaju zastrašujuće niske plate, a u ne malom broju slučajeva, oko 250.000 zaposlenih mesečno i ove milostinje nema.
Nova vlast je darežljiva jer nameće tranzicionu bedu naroda, to je za vas tranzicija, mistifikaciju preživljavanja, tako niskog nivoa koji se nije mogao ni naslutiti, masovni strah od neizvesnosti ovakvog života, i još gore budućnosti. Od ovog broja zaposlenih, 1.282.000 koji rade u proseku tri i po sata dnevno, a od njih 194.000 nije primilo uopšte plate u julu mesecu. Kažu da negde oko 34.000 preduzeća treba da ide u stečaj, a u njima je zaposleno oko 468.000 ljudi. Preko 70% stanovništva živi u siromaštvu. To je ono što ne može da se sakrije.
Možete da pričate šta god hoćete, ali svaki građanin koji stavi ruku u džep i otvori frižider ili ujutru kad ustane pa treba deci da udeli za doručak, za prevoz, za knjigu, za svesku, i vidi da nema i mora da kaže - nemam, sačekaj, shvata čemu ove reforme vaše, kojima se toliko ponosite, vode.
Vlahović je 4. septembra ove godine izjavio da je do sada privatizovano 850 preduzeća. Kojih preduzeća, kako, zašto njih, zašto po toj ceni, po kom modelu..... O tome ćemo sa gospodinom Vlahovićem kad bude došao u ovaj parlament i kad bude ona druga tačka dnevnog reda za koju vidim da se vi polako spremate, jer ste bili uspavani tri godine, niste ništa radili, niste izlazili za govornicu, pa ste sada; na ovoj prvoj tački
dnevnog reda kada treba da govorimo o Nataši Mićić, vi se zagrevate za raspravu o Vladi. Srbiji je u svakom slučaju jasan smisao privatizacije tzv. inostrane partnere zamenila je aukcijska rasprodaja domaćoj nejasnoj strukturi novca, tu su vam oni vaši sa raznoraznim nadimcima, ne mogu ni imena ni nadimke da im popamtim, ali nema ih mnogo, moraću da se zauzmem dok ne počne ova druga rasprava, uz aktuelnu pripomoć nove faze koju možemo nazvati brokersko-berzansku prevaru.
Privatizacija puni nelikvidni budžet, iako Kori Udovički kaže da sve pare od privatizacije ne troše budžetski, nego stoje kao neka rezerva. To nije tačno i to ćemo videti kada budemo razgovarali o izveštaju o budžetu, na kraju godine. To ćemo lako dokazati.
Ono što ste postigli, zaista ste postigli brzometno, to je da povećate adminsitraciju. Zaposlili ste toliko ljudi u administraciji, da je to prosto strašno.! Osnovali smo ne znam koliko agencija. Imali smo ne znam koliko zakona koji su se samo zvali - osnivanje agencije za, pa ne znam ni ja zašta, za privatizaciju, pa za ovo, pa za ono.! Tu je ogroman broj ljudi zaposlen, koji je opet na teretu poreskih obveznika ove države, jer ovako mala država ne može da izdržava tako skupu i tako brojnu administraciju.
Penzije su došle do nivoa neizdrživosti. Milion i dvesta hiljada penzionera zaista je prinuđeno, ja mislim ove zime, da se uvija u jorgane, a da se zagreje na termoakumulacione peći, sigurno neće moći. Danas struju više niko ne može da koristi ni za dogrevanje, a kamoli za grejanje, zahvaljujući enormno visokim cenama koje su, opet, tema za ministra energetike koga, nažalost, nemamo. Nemamo tri ministra, ali to Vladu i ne brine. Nije važno, oni su u ostavci. Vlada čeka da i ona dođe na dnevni red I, ili podnese ostavku ili bude oborena ovde u Parlamentu i nije u stanju da se bavi popunom upražnjenih ministarskih mesta.
Srpska vlada je operativni organ DOS-a koji je na operativnoj vlasti, koja nije bila u stanju da ponudi socijalno-ekonomski program, bilo kakvu strategiju razvoja, način otvaranja perspektive građana. Nije ostvarila nijedno od svojih obećanja i Srbija je u ovom trenutku poprište virtuelnosti i lažnih obećanja Vlade, nezaposlenosti, gladi i štrajkova. Navedene posledice nestručnog ponašanja Vlade su više nego opravdanje da im javno saopštimo da što pre odu, manje će biti buduće posledice. To je ono što se tiče ekonomskih pokazatelja, jer su se neki od poslanika DOS-a ovde trudili da nam dokažu da je kvantitet - kvalitet. Kvantitet nikako ne mora da znači i kvalitet.
Mnogo bi bilo kvalitetnije da smo mi imali jednu dobru izmenu Zakona o privatizaciji, da smo Zakon o radu doneli na drugačiji način, nego ovako kako jesmo, pa potpuno obespravili radnika, da ne dozvolimo sebi da politizujemo sindikate, da se dogovarate da primite sindikalne vođe sutra u Parlament, jer sindikalci moraju da vode odvojenu borbu od političke borbe. Nemamo mi šta da se mešamo u odnose sindikalaca i Vlade. Mi treba o sindikalcima i o radnicima da mislimo kada donosimo zakone, kada Vlada predlaže zakone koji ne idu u prilog radnicima. Onda mi, kao predstavnici naroda, treba da se zauzmemo i da ih zaštitimo, a ne da ih dovedemo u poziciju da oni štrajkuju, pa rudari štrajkuju, a gospođa Mićić kaže - i mi smo ovde u Parlamentu kao u rudniku, grozni su nam radni uslovi. Da li je tako bilo? Jedan poslanik je ispevao pesmu "gospođa rudar", pa je "gospođa rudar" onda dala opomenu tom narodnom poslaniku.
Znate, o radnicima se ne misli onda kad vam oni ovde zakucaju na vrata i traže vašu podršku, a kad dođu ovde da traže našu podršku, oni traže političku podršku. Oni hoće da obaraju Vladu. Sasvim smo zamenili teze. Mi treba da obaramo Vladu, a ne oni.
Mi treba o radnicima i o svim strukturama građana da razmišljamo onda kada donosimo zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju, kada donosimo zakon o budžetu, kada donosimo poreske zakone, koliko ćemo da ih šibnemo po džepu. E, to bi bila odgovorna Skupština i odgovoran Parlament. A, pošto mi to nismo, mi smo, naravno, ovaj predlog podneli za smenu i Vlade i Nataše Mićić.
Verujte, nisam ni imala nameru da iznosim sve ove ekonomske podatke, ali kada mogu svi gradonačelnici iz Srbije da izlaze za ovu govornicu i da se zahvaljuju gospođi Mićić što je očistila Dunav, što je sistem zaštite otpada unapredila, mogu i ja da izađem i da kažem kakvi su ekonomski efekti Vlade.
Poštovane kolege, vrlo kratko. Ja bih vas zamolila, iako sam ubeđena da ste apsolutno u pravu na insistiranju da predsednik Skupštine bude u sali kada razgovaramo o razlozima za njeno razrešenje, tim pre što je zaista neizvesno hoće li gospođa Mićić biti razrešena ili neće, pa su sve one primedbe koje poslanici upućuju dobronamerne. Svako može da se koriguje, svako može da shvati da je grešio i da ubuduće, ukoliko bude obavljao taj posao, to radi na način koji je u skladu sa Ustavom, zakonom i Poslovnikom.
Takođe, trenutno predsedavajući mora da zna da može da inicira podnošenje predloga za svoje razrešenje, jer kako smo birali predsednika birali smo i potpredsednike i ne vidimo neku bitnu razliku između potpredsednika koji vodi sednicu i predsednika Narodne skupštine, sem u gestikulaciji.
Prema tome, malo tolerancije zaista je neophodno. Sama činjenica da nas gospođa Mićić nije udostojila da dođe na sednicu govori u prilog opravdanosti zahteva za njeno razrešenje. Dakle, iz dana u dan argumenti su sve jači. Doduše, nisam čula da je predsedavajući na početku sednice navela da je gospođa Mićić opravdala, kao narodni poslanik, svoje odsustvo sa današnje sednice. Možemo da pretpostavimo da će i danas, kao i juče, gospođa Mićić doći u pratnji nekog od članova Vlade ili eventualno predsednika Vlade, što će dodatno da nam dokaže ono što smo tvrdili da je ona isključivo u funkciji Vlade i da samim tim Parlament stavlja u podređen položaj u odnosu na Vladu, umesto da bude obrnuto, onako kako je Ustavom i predviđeno.
Mi smo, dame i gospodo, juče skoro pola sata slušali predsednika Vlade koji je ovde imao svoj oproštajni govor. Ne znam po kom osnovu. Tačka dnevnog reda nije neki predlog zakona koji je inicirala Vlada, narodni poslanik ili grupa narodnih poslanika, pa da je Vlada za to zainteresovana.
Ova tačka dnevnog reda isključivo se tiče Parlamenta, isključivo se tiče naših odnosa i nema tu šta Vlada da se meša. Šta će nama predsednik Vlade da govori o tome da li nama narodnim poslanicima odgovara predsednik Narodne skupštine ili ne odgovara. Mi možemo koga hoćemo da postavimo za predsednika Narodne skupštine ako imamo većinu, kao što možemo da razrešimo svakoga za ovim stolom, ako imamo većinu, nešto drugo je bilo u pitanju. Bila je akcija hapšenja gospodina Mladića u Košutnjaku oko pet sati i verovatno je gospodin Živković očekivao da će čuti povoljne rezultate i da će imati priliku da za ovom govornicom kaže - uhapsili smo generala Mladića. Na svu sreću, nije, a mi smo mu dobacivali iz klupe pitanje - a, ko će to da hapsi generala Lazarevića i kako će to sada da uhapsi generala Lukića.
 Dame i gospodo narodni poslanici, naravno, mi ovde ukrštamo argumente, a ima onih, doduše, malo je takvih, koji brane gospođu Mićić i smatraju da ona i dalje može da vodi ovu skupštinu. Ima nas, koji smo u većem broju, a to se videlo iz rasprave, to ćemo na kraju rasprave morati da sažmemo i u jednoj završnoj reči da podvučemo crtu i da vidimo do čega smo u raspravi došli, ali nije lepo da se imputira ovde opoziciji nešto što ne stoji.
Juče je gospodin predsednik Vlade, a i danas šef poslaničkog kulba DOS-a izrekao jednu neistinu. Zbog toga moram, kao predlagač, da reagujem, a ide na dušu opoziciji koja je navodno destruktivna, koja usporava reforme, donošenje zakona, koja ništa ne radi, nego samo prima platu. Ko god je gledao TV prenose dok ih je bilo, a evo i sada ih ima, ne znam na koji volšeban način je to predsednik Skupštine obezbedila, moglo je da se vidi ko u ovom parlamentu radi, a ko čita novine, žvaće žvake, jede bombone i gricka pogačice. Nema poslanika u ovoj skupštini koji su više radili od poslaničke grupe SRS. Naše pravo, kao narodnih poslanika koji su ostali u opoziciji, jeste da pokušamo na svaki način da ispravimo ono što Vlada predlaže, a za šta mi smatramo da je na štetu građana i da glasamo protiv toga.
Mi nikada ne bismo ovako uredili i doneli Zakon o telekomunikacijama, kao što ste vi uradili, nikada onakav Zakon o radu, nikada onakav Zakon o privatizaciji, nikad, ne daj bože, zakon o lustraciji, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku i Krivičnog zakona itd.
Takođe se govori ovde o velikom doprinosu doskoro poslaničke većine DOS-a i, navodno, Vlade, a to je juče isto predsednik Vlade rekao. Eto, dozvolili smo vam raspravu o tome. Molim vas, vi ste zaboravili izgleda 13 godina parlamentarizma ovde. Da li se vi sećate kako je pao Šainović 1993. godine. Tomislav Nikolić je danima i danima svoj ekspoze imao u Skupštini, dok na kraju Slobodan Milošević nije shvatio da je Vlada otišla dođavola, preklopio knjigu i raspisao vanredne parlamentarne izbore. Imao čovek sluha za demokratiju mnogo više nego što to vi danas imate. Vi nećete da shvatite da je ova vlada već pala, da nema podršku Parlamenta, da ne može da donosi više te vaše reformske zakone, koje vi tako nazivate, a da vam nema druge nego da raspisujete parlamentarne izbore.
Vi ste zaboravili koliko ste amandmana podneli 1994. godine na Zakon o lokalnoj samoupravi, dve hiljade i nešto i normalno da je povučen zakon iz procedure. To je bilo vaše poslaničko pravo, opoziciono, niko vam nije to osporavao. Ostalo je to zabeleženo kao parlamentarna istorija. Molim vas, vas je ovde bilo 176. Vi ste apsolutno mogli da radite, a da se niko od nas iz opozicije ne pojavi u parlamentu. Pustite vi to - primate platu. Ovde svi vi primate plate, i oni koji rade negde drugde primaju razliku u plati, a i nisu to neke plate. Zašto ne kažete ljudima da je to 24.000, zašto ne kažete, zašto ne kažete da je paušal 8.000 i da su to naše plate?!
Radimo od jutra do sutra, radimo ovde u Parlamentu, naterate
nas da radimo i subotom i nedeljom do ponoći da bismo predali amandmane na predloge zakona koje nam kasno dostavite. Ovi ljudi, koji žive u unutrašnjosti i vaši i ovi iz opozicije, dve stotine dana su sigurno bili van svojih porodica i van svojih kuća, mada mnogi rade na nekim veoma odgovornim radnim mestima. Ima tu lekara, koji moraju da ostave svoje pacijente i da dođu ovde da rade. Zbog čega? Zbog toga što vi niste u stanju da predložite zakon koji je prihvatljiv. Kada vas upozorimo na vreme na to, niste spremni da se korigujete. Silina, mnogo vas je, mogli ste da donosite u početku kakve god hoćete zakone.
Onda ste videli da vas više nema toliko, onda ste oborili i kvorum za rad, onda ste smanjili broj poslanika koji je neophodan da sedi ovde da bi se raspravljalo o predlozima zakona. Kukate na opoziciju što neće da vam dođe u Parlament. Ne moramo da dođemo da slušamo to. Vama naši glasovi ne trebaju da biste vi te zakone izglasali. Mi smo danas zainteresovani da sedimo ovde, jer hoćemo da prođe naš predlog, jer mislimo da smo mi u pravu. Vaš je, naravno, interes da sedite ovde i da ne date da naš predlog prođe. To je sasvim normalno.
Zato, nemojte molim vas vi da govorite o tome da smo mi ti koji smo destruktivni, da su retrogradni. Ako je vama retrogradnost sinonim za radikalno, onda nešto tu fali u vašem obrazovanju. Molim vas, parlament je nešto što mora da se čuva u demokratskom društvu kao zenica oka. Ako mi svi nismo kadri to da učinimo, onda nama pomoći apsolutno nema. Svako može da nam dođe iz belog sveta i da nam kaže šta god hoće, a mi možemo samo da se saginjemo, da klečimo, da se klanjamo i da radimo i ono što se od nas ne traži. Mislim da to nije interes ovog naroda, nije interes ove države.
Ova rasprava nije upućena na adresu Nataše Mićić kao Nataše Mićić, diplomiranog pravnika iz Užica. Ona nas kao takva uopšte ne iteresuje. A da je tu robot koji obavlja taj posao, mi bismo morali da se osvrnemo na program tog robota i da tražimo da se on sredi, jer ne može tako da funkcioniše.
Dakle, mi instituciju predsednika skupštine i predsednika i samog parlamenta moramo da sačuvamo. Zbog toga smo samo tražili ovu raspravu, jer mislimo da je to u interesu jednog demokratskog društva, koje gradimo godinama i kome težimo, koje uvek može da se usavršava i za koje smo zaduženi da usavršavamo. Inače, nema razloga da ovde sedimo. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, izvinjavam se svima vama i javnosti koja je pratila sednicu Skupštine u četvrtak, kada smo prekinuli rad, zbog onih pola sata koje sam vam oduzela čitajući stenografske beleške. Verujte, i meni je bilo teško da ih čitam, ali je to bilo sa namerom da pokažem i dokažem da je bilo još teže sve to izdržati ove tri godine. Ako je teško bilo da se sluša, verujte, nama je bilo još teže da to podnesemo za ove tri godine, ali kao što vidite izdržali smo i kucnuo je čas da se sada malo preslišamo pa da podsetimo gospođu predsednika Narodne skupštine šta je ona to sve činila, a nije trebalo da čini, i šta je to nekada poslanička većina DOS-a činila i pomagala predsedniku Skupštine u njenoj osionosti da omalovažava ovaj parlament i da dođemo u situaciju da ona svoju funkciju predsednika Skupštine koristi tako da izazove teške posledice i po politiku, i po demokratske procese i po Srbiju uopšte.
Tačno je da je gospođa Nataša Mićić prva žena predsednik parlamenta - to niko ne spori, nadamo se da će ih biti još - ali i žena koja je dokazala da nije dorasla ovoj funkciji. Jedan očigledan primer koji smo imali za ove tri godine je da predsednik Narodne skupštine ne zna koliko narodnih poslanika ima u parlamentu, desio se u jednom trenutku kada je gospodin Nikolić reklamirao da nakon glasanja o jednom amandmanu nije bilo 126 poslanika u skupštinskoj sali. Na to mu je predsednik Skupštine gospođa Mićić odgovorila: "Gospodine Nikoliću, tačno je da je Ustavom predviđeno da Narodna skupština ima 250 narodnih poslanika. Članom 82. Poslovnika o radu Narodne skupštine kaže se da kvorum za rad Narodne skupštine postoji ako je na sednici Narodne skupštine prisutno više od polovine ukupnog broja narodnih poslanika. Obaveštavam vas da je ukupan broj narodnih poslanika u Narodnoj skupštini 248, pošto su oduzeta dva mandata, tako da je kvorum za rad 125 narodnih poslanika i zbog toga sam čekala izveštaj Administrativnog odbora, koji nisam dobila, ali to obaveštenje ćete dobiti. (Žagor u sali)."
Možete misliti kako su svi ostali poslanici reagovali na ovakvo neznanje predsednika Narodne skupštine koji bi morao da zna da u svakom trenutku Skupština ima 250 narodnih poslanika i da je za odlučivanje tada i sada bilo potrebno da u sali sedi 126 narodnih poslanika. To je argument za našu tvrdnju da Nataša Mićić nije dorasla funkciji koja joj je dodeljena, a koju je ona prihvatila. Mogla je da proceni da nije dorasla toj funkciji pa da se zahvali, da kaže - ja procenjujem da to ne mogu, prvi put sam poslanik u Narodnoj skupštini, treba mi malo iskustva, možda neki drugi put.
Ali ona je vrlo rado tu funkciju preuzela i od ove skupštine napravili smo pijacu i napravili smo takvu situaciju da su narodni poslanici vrlo nerado dolazili u parlament i izlazili za ovu govornicu očekujući svakog trenutka da mu neko sa leđa skrene pažnju da nije u temi, da je tri sekunde prekoračio vreme za izlaganje. Naravno, posle toga kreću raznorazne kazne.
Svima nam je bio cilj da u Skupštini budemo i da svi učestvujemo u glasanju po pojedinim temama.
Pored toga želim da istaknem još jedan primer, s obzirom da je to dosta zainteresovalo javnost, a to je Radiodifuzni savet i glasanje prilikom izbora članova Radiodifuznog saveta. Ja ovde imam tri listinga sa glasanja, recimo za gospodina Radenovića, gde u listingu stoji da su poslanici koji nisu glasali, a koji su naravno dali kvorum, dr Branislav Blažić, Branislav Vakić, Velimir Živojinović. Za njega zaista ne znam, jer nisam mogao da proverim, ali pročitaću samo poslanike Srpske radikalne stranke: Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Nijedan od tih poslanika nije bio u sali.
Glasanje prilikom izbora gospodina Cvetkovića, takođe Radiodifuzni savet, navodno poslanici koji nisu glasali su: Veroljub Arsić, Branislav Vakić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Još jedno glasanje, za gospodina Cekića, takođe poslanici koji nisu glasali su: Veroljub Arsić, Branislav Vakić, Branislav Blažić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Nijedan od ovih poslanika nije bio u sali, niti su njihove kartice bile u sali. Dakle, neka zloupotreba jeste. Ko je zloupotrebu izvršio mi ne znamo, ali ko treba da vodi računa o tome da do zloupotreba ne dođe to svakako znamo i to jeste predsednik Narodne skupštine.
Još nešto što je nakon što smo utvrđivali dnevni red zainteresovalo javnost, to je sudbina zapisnika koji nisu usvojeni i razlozi zbog čega nisu usvojeni, kao i posledice neusvajanja zapisnika. Ja sam se potrudila da uzmem stenogram sa sednice od 22. jula, sporne sednice zbog dva poslanika koji nisu bili u sali, a čije su kartice očigledno zloupotrebljene. To je imalo izvestan epilog pred državnim organima, odnosno javni tužilac je doneo odluku da ne postoji osnovana sumnja da je gospođa Neda Arnerić na neki način saučestvovala u izvršenju tog dela, jer se držala pasivno nakon iznošenja u javnost činjenice da je bila prisutna na sednici kada se glasalo o guverneru i Savetu Narodne banke.
To naravno oslobađa odgovornosti Nedu Arnerić, za koju smo mi radikali smatrali zaista da je nevino optužena i da je verovatno žena i sama bila iznenađena da je njenu karticu neko zloupotrebio, ali to samo potvrđuje činjenicu da delo postoji, da je neko zloupotrebio karticu i zaista sa čuđenjem prihvatamo činjenicu da javni tužilac dalje ne istražuje koje je to nn lice koje je tu karticu zloupotrebilo. Dakle, ono što ste ovih dana mogli da pročitate vezano za slučaj Nede Arnerić tačno je da oslobađa gospođu Arnerić odgovornosti, ali dokazuje da krivično delo postoji.
Ja ću ovom prilikom samo kratko da ukažem, i vama i javnosti, na nekoliko primera. Smanjila sam onih mojih 200 strana na nekih 30 i neću to u jednom cugu da vam sve iznesem, nego povremeno da se javim za reč, da vas previše ne zamaram, da vam slikovito dokažem da je predsednik Narodne skupštine bila pristrasna, neobjektivna i nepravedna.
Na jednoj od sednica 26. juna 2001. godine mr Srboljub Živanović se obraća narodnim poslanicima rečima: "Dame i gospodo, srećući se svakog dana sa građanima Srbije sa razlogom se ljute na nas narodne poslanike. Građani odobravaju da svako ko izađe za ovu govornicu izađe sa ciljem da iznese problem građana. Rečeno je da Skupština, kao zakonodavno telo, ima zadatak da kontroliše izvršnu i sudsku vlast, nezavisno od ličnosti koju predstavljaju, ali građani se ljute na nas koji sedimo u klupama i svojim ponašanjem, kao da smo deca u obdaništu, ne shvatamo ozbiljnost situacije u kojoj se zemlja nalazi, doprinosimo neozbiljnom radu ovog parlamenta. Takođe, predsedavajući mora imati sluha, snage, volje da na mestu na kojem se nalazi mora da bude pravedna."
Gospođa Mićić odgovara: "Predsedavajuća ima snage i volje da vam izrekne opomenu na osnovu člana 101. Izričem vam opomenu zbog prekoračenja vremena... Gospodine, pričate o ozbiljnosti državnih poslova, a prekoračili ste vreme od tri minuta koliko traje pravo replike ili kršenje Poslovnika."
Da li je ovde gospodin Živanović učinio bilo šta što je predviđeno tim članom 101, sem što je malo prekoračio vreme u izlaganju, na šta nije bio ni opomenut, da bi mu se izrekla mera opomene. Očigledno je da nije, ali tada je gospođa Mićić još uvek, a i sada je, kao što ste videli, u odgovoru na moj ekspoze u ime predlagača grupe narodnih poslanika, njih 54, rekla: "Žao mi je što nisam bila još stroža", kao da je redar ili žandarm u Skupštini.
Nadam se da ni vi koji ste glasali za predsednika Narodne skupštine niste želeli da predsednik Skupštine bude žandarm i zbog toga bi, bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripadate, u želji da sačuvate zaista dostojanstvo ovog doma, trebalo dobro da razmislite da li nam treba takav predsednik Skupštine i da li ćemo, ako ostane ovakav predsednik Skupštine, ubuduće moći da očekujemo da imamo neki drugačiji parlament u kome ćemo moći da ukrštamo stavove bez bojazni od toga ko nam sedi iza leđa i sa kakvim štapom ili kanapom.
Mislim da građani Srbije i te kako osuđuju sve nas zbog atmosfere koja je u parlamentu. Prosto su izgubili volju da političare slušaju i gledaju zbog toga što su imali prilike da vide kako sami ovde dozvoljavamo da se u parlamentu dugo čega na početak rada i na utvrđivanje kvoruma i na falsifikovanje glasova i na ovakvo dobacivanje kao što je i sada.
(Milka Marinković dobacuje sa mesta.)
Imamo i ometanje govornika, izricanje kazni ni zbog čega i na taj način smo stvorili jednu sliku o sebi koja bi mogla da dovede do toga da nam jednog dana neko sa strane kaže - gospodo, vi očigledno niste sposobni da se bavite politikom, niste sposobni da izgradite institucije, doći ćemo mi ovde sa svojim tenkovima, pa ćete vi lepo živeti pod patronatom. Ako nam trebaju patroni iz inostranstva, ako mi zaista nismo sposobni da sačuvamo ovu instituciju, ako nismo sposobni da držimo pod kontrolom, a u našoj je nadležnosti Ustavni sud koji je veoma važan, kao i druge institucije, vidite kako gospođa Brkić kao predsednik Vrhovnog suda izlazi u javnost i komentariše sve presude nižih sudova.
To je nečuveno, da komentariše nešto što joj uopšte nije u kompetenciji, ali svakog dana možete da čujete da je gospođa Sonja Brkić izjavila to i to.
Nema ko drugi nego mi ovde da se time pozabavimo i da to osuđujemo. Ako čekamo da samo kao članovi političkih partija na našim konferencijama za štampu iznosimo stavove, onda to jeste jedno od mesta, ali nije pravo mesto za to, jer mi možemo da osuđujemo, da napadamo, a ovde, draga gospodo, ipak donosimo odluke.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam utisak da smo, samo nepažnjom trenutno predsedavajućeg, već sat vremena van teme. Želela bih da vas podsetim na temu dnevnog reda. Vlada još nije došla na dnevni red, a vidim da ste nestrpljivi da završimo sa ovom prvom tačkom danas i sutra, pa ćemo govoriti naširoko o Vladi Srbije. Ovaj predlog za razrešenje Nataše Mićić podnet je u cilju zaštite parlamenta i parlamentarizma. Zato bih vas molila da nas ne delite, niti stavljate u neke nemoguće, neprirodne i nepostojeće koalicije.
Nema ovde nikakvih koalicija. Ovde postoji predlog koji su podnela 54 narodna poslanika, u skladu sa Poslovnikom. Iz rasprave je proizašlo da još mnogo drugih poslanika misli isto i da želi raspravu i podržava ovaj predlog. Ne vidimo šta je u tome loše i zašto to inicira sada neku koaliciju. Vi kao da ste bolesni od nekih koalicija. Neću da se uplićem u to šta vi međusobno imate. Onih prvih 176 koje ste imali 2000. godine, pa sada ste, kako kažete, spali na 127, ako ih ima i toliko, ali postoji ona jedna izreka - sa broda koji tone prvo miševi beže.
Dakle, vaš broj se stalno smanjuje, a koliki je znaćemo tek posle glasanja o predsedniku parlamenta i naročito o poverenju Vladi. Međutim, ona mržnja koju je predsednik Skupštine danas za ovom govornicom, a i juče takođe, iskazala prema srpskim patriotama i patriotizmu uopšte toliko je velika, toliko je ogromna da me zaista ne bi začudilo da se u nekom procesu pred Haškim tribunalom pojavi kao svedok C117, recimo.
Ne možete takođe, draga gospodo, da nam imputirate, a sve ide na to ovih dana otkako je ova tačka u proceduri, da sada zaustavljamo neke reforme i da mi stalno nešto opstruišemo. Molim vas, znam da je za vas taj zakon koji spominjete, i o železnici i o energetici, od vitalnog značaja, treba što pre, ali to će energetski sistem uništiti i rasprodati i tome slično. Mi to, naravno, želimo da zaustavimo. Odavno je to u proceduri. Mi smo odavno podneli amandmane; vi ste ih povlačili i ponovo sada vraćali. Sada se, kao, vama žuri, a mi nećemo da radimo. Ako je neko radio u ovom sazivu parlamenta, radila je opozicija.
Meni je žao što ovakvu tačku dnevnog reda i nepoverenje Vladi nismo imali onda kada smo to podnosili, ovo je već treći put. Konačno bismo čuli i te poslanike grupe DOS - Reforma Srbije kako govore. Videli bismo ko su i šta su. Doduše, jesu se kultivisali za ove poslednje tri godine, i te kako, ovde u Beogradu, završili su raznorazne škole, naučili i da se ophode i da se oblače. Ako bismo uporedili sliku parlamenta 2000. i ovu sada, stajling je potpuno drugačiji, ali to nije ono što interesuje građane Srbije. Njih interesuje nešto drugo, da li imaju perspektivu ili nemaju.
O svemu tome pričaćemo kada bude na dnevnom redu druga tačka dnevnog reda i kada budemo razgovarali o Vladi Srbije. Sada vas molim, ukoliko imate dodatne argumente za odbranu svega onoga što smo stavili na teret predsedniku Skupštine, da ih eventualno iznesete, a ako nemate, raspravu možemo i da završimo, možemo da pristupimo glasanju.
Apsolutno je jasno da gospođa aktuelni predsednik Narodne skupštine nije dorasla funkciji koju je obavljala i da je na to bila svojevremeno upozoravana. Predsednik Šešelj joj je jednom dobronamerno rekao - dobro bi bilo, gospođo Mićić, da prestanete da maltretirate opozicione poslanike, a posebno poslanike SRS, i da jednom shvatite da su sva ta maltretiranja samo na vašu štetu i na štetu koalicije kojoj pripadate.
Ubeđena sam da je ovo zaista na vašu veliku štetu, a da najveću štetu zbog vašeg ponašanja upravo trpi vaša koalicija. To je rizik koji je ona sama želela da podnese. Imali smo prilike u parlamentu da vi kao predsedavajući slepo slušate samo poslaničku većinu, da ne radite svoj posao u skladu sa Poslovnikom, štiteći instituciju parlamenta.
U jednom trenutku je gospodin Jovanović izneo jednu, nažalost, istinu koja nam je tada još uvek bila daleka, a to je bilo 25. februara 2002. godine. Pazite, godinu dana pre nego što je Vojislav Šešelj otišao u Hag. Čedomir Jovanović je posle izlaganja predsednika SRS dr Vojislava Šešelja rekao: "Gospodine Šešelj, nervozni ste zbog Haškog tribunala, zbog ratnih zločina koje ste organizovali i vršili". Onda je dalje rekao: "Budite sigurni da ćete da odgovarate za sve ono što ste uradili". Tada je Čedomir Jovanović znao da u narednih nekoliko meseci mora ta optužba da se priprema. Tada je on tvrdio kao da ima dokaze da je neko vršio ratne zločine, optužio je, presudio, stavio na dlan sve ono što je imao ili nije imao, što je izmislio ili ne znam ni ja šta je radio. Tada gospođa Mićić nije reagovala uopšte u parlamentu, a trebalo je da reaguje.
Često smo se u ovom parlamentu, dame i gospodo, pozivali na dostojanstvo Narodne skupštine. U jednom izlaganju tadašnjeg predsednika, šefa poslaničkog kluba DOS-a, koji je posle postao potpredsednik Vlade, svi narodni poslanici su nazvani dvorskim ludama. Na ukazivanje dr Vojislava Šešelja predsedniku Skupštine da je to ponižavajuće za sve narodne poslanike, ona je samo rekla - žao mi je, gospodine Šešelj, što ste se u tome prepoznali. Ona ne smatra da su uvređeni svi narodni poslanici tim činom. Svi poslanici mogu da budu dvorske lude ako to kaže Čeda Jovanović. Tada je to bio Čeda, a posle toga neko drugi, ali uvek neko ko je imao uticaja iz Vlade Srbije na ovaj parlament.
Stavljeno je na glasanje to da li je uvreda to što su poslanici dvorske lude ili nisu i, naravno, poslanička većina je izglasala da je dvorska luda nešto što nije uvredljivo za narodne poslanike i da je to uobičajeno, a da je situacija bila obrnuta, pa da sada slučajno kažem - gospodo, vi ste dvorske lude, verujem da bi gospođa Čomić morala da reaguje. Ja bih na njenom mestu reagovala. To tada nije bio slučaj.
Dalje, obrazloženje gospođe Mićić za te dvorske lude bilo je -u stvari čitava zabuna je došla zbog toga što ste se vi prepoznali kao dvorska luda, da niste izašli po tom osnovu, apsolutno, mi smo glasali da se to nije odnosilo na vas, nego na sve poslanike koji se tako ponašaju. Razumete, rečenica je naravno nerazumljiva baš do kraja, ali smisao je jasan. Mi smo ovde za gospođu Mićić mogli da budemo nazivani svakojakim pogrdnim imenima, ali onda ne daj Bože da smo samo rekli nešto na račun Vlade vezano za kriminal koji se dešavao, za afere koje su se dešavale, upozoravali na to mnogo ranije nego što je počelo da se pojavljuje u štampi. Tada su to bile neosnovane optužbe. Tada je to bilo, kako ste to umeli da kažete, zadiranje u privatnost; čini mi se da je takva konstrukcija bila.
Dame i gospodo, ne bih temu prebacivala na drugi kolosek. Trebalo bi da se zadržimo na ovoj temi, na izglasavanju predloga o razrešenju Nataše Mićić, kao predsednika Skupštine. Nataša Mićić kao Nataša Mićić za nas nije interesanta. Štiteći instituciju predsednika Skupštine, štiteći parlament, mi štitimo državu. Interes države je u pitanju. Ako nam Nataša Mićić ne smeta, ovakva kakva jeste, onda znamo kuda idemo. To kuda mi idemo, mislim da će nam najbolje potvrditi birači na predstojećim izborima. Oni će nam kazati ko od nas greši, ko nije u pravu.
Sećam se da je gospodin Mićunović prošle godine u listu "Vreme" u jednom intervjuu na pitanje da li hoće da se kandiduje za predsednika Republike rekao - nikada, ne pada mi na pamet. U listu "NIN" je rekao - suviše sam mator za tako nešto, ja sam čovek penzioner. Otkud sada da je Dragoljub Mićunović odlučio da se kandiduje, to je stvarno pitanje na koje ćemo dobiti, nadam se, odgovor posle izbora.
Biračima je valjda jasno da moraju da se odluče i da imaju samo dve alternative: jednu koja zastupa navodne reforme, retoričke reforme koje nas vode u propast i drugu - reforme koje mogu da izvedu srpski radikali sa svim kadrovima, kao patriote, ljudi koji znaju kako i kuda treba voditi ovu zemlju.
Još nešto, gospodo, ono što stalno govorite - da mi nećemo u Evropu i tome slično; Srbija i ne treba da ide u Evropu, Evropa treba da dođe u Srbiju. Evropa će doći u Srbiju onda kada u Srbiji budu postojali svi uslovi da ona može tu da oplođuje svoj kapital i da ima sigurnost za kapital koji unosi. Ovako, dok ih reketiraju pojedini članovi Vlade, od toga nema ništa. Zahvaljujem.
Poštovane  dame i gospodo, želela bih da upozorim predsednika Narodne skupštine na član 221. Poslovnika Narodne skupštine. U njemu stoji: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika Odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
Dame i gospodo, želim da vas sve podsetim da smo u utorak imali zakazanu sednicu sa početkom u 10,00 časova i da tu sednicu, evo, počinjemo sa 49 sati zakašnjenja. Predsednik Narodne skupštine nije našla za shodno danas na početku ove sednice da da bilo kakvo objašnjenje narodnim poslanicima zašto toliko kasnimo. Ono što se u utorak desilo, još jedan je razlog više i potvrda da smo bili u pravu kada smo tražili razrešenje predsednika Narodne skupštine, jer je ovo takvo poniženje za parlamentarizam u Srbiji i za sve narodne poslanike, bez obzira kojoj političkoj opciji i kom poslaničkom klubu pripadaju.
Mi srpski radikali smo utemeljivači srpskog parlamentarizma, dužni smo da čuvamo i unapređujemo parlamentarizam i stoga zaista mislim da delim mišljenje svih narodnih poslanika koji ne mogu da se osećaju drugačije, nego poniženim i uvređenim ovakvim ponašanjem predsednika Skupštine.
Pre svega, dame i gospodo, mi smo u utorak bili taoci predsednika Skupštine i Vlade Republike Srbije. Mi smo devet časova ovde čekali da otpočnemo rad. Sednicu nismo zakazali mi, sednicu je zakazala predsednik Skupštine, čuli smo, kalkulisalo se oko toga, čekali smo Svilanovića, Živkovića, povratak iz Beča, dogovori, ucene, trgovine. Sve je to moguće u političkom životu, ali neko je morao da udostoji ovaj parlament i da siđe i da kaže - gospodo narodni poslanici, sednica se odlaže za 15 časova, za 17 časova, za 24 sata u ponoć, jer mi smo bili spremni i da noćimo u Narodnoj skupštini, a da se situacija razreši i da sačekamo, na kraju krajeva, i taj politički dogovor, koji mislim da je sasvim u redu u političkom životu.
Gospođa Čomić je u deset minuta do 19 časova uveče sišla u Parlament da nam kaže i da iznese neistinu, ne znam da li su TV kamere to zabeležile i da li je to otišlo u etar da je sednica navodno odlagana u toku dana. To nije istina i moram da podsetim i vas i javnost da je tom prilikom izrekla jednu grubu neistinu.
Ja sam citirala ...
Pa, dobro, gospođo Mićić, zahvaljujem i ja vama, ali pošto smo mi imali strpljenja da vas čekamo devet sati u utorak, vi možete danas malo da pokažete toleranciju, da date i nama malo vremena. Zahvaljujem.
Poštovane kolege poslanici, mi smo danas došli u jednu situaciju koja nije uobičajena u parlamentu, a to je da ne usvojimo zapisnik sa neke od sednica koje su se u međuvremenu održale. Izlazim povodom člana 110. koji reguliše postupak usvajanja zapisnika i postavljam logično pitanje - šta je posledica neusvajanja zapisnika? To Poslovnikom nije regulisano, jer se pretpostavlja i tako je bilo u parlamentarnoj praksi, da su sve primedbe na Poslovnik uvek bile opravdane, moguća je neka greška u sačinjavanju zapisnika ili neki nenameran propust i nismo imali ovakvu situaciju.
Međutim, sada su u pitanju stvari preko kojih ne možemo da pređemo tek tako. Ne možemo da zažmurimo nad činjenicom da je gospodin Rafailović, pre pet minuta, izašao za ovo govornicu i rekao svoju istinu, da on nije glasao, a znamo da je na toj sednici od 22. jula bilo 126 poslanika u sali, ne računajući gospođu Arnerići, neću da govorim o tome da li je neko zloupotrebio njenu karticu ili ne, tu će pravosudni organi reći svoju istinu, ali mi sada znamo da je bilo 125 poslanika i otuda ovoliki broj narodnih poslanika koji su glasali protiv usvajanja tog zapisnika. Logička posledica bi bila, ako hoćemo da primenimo logičko tumačenje jedne pravne norme, da ništa što je na toj sednici urađeno ne važi.
Molim kolege narodne poslanika, pogotovo one kojima je pravo struka, da razmisle o ovome, da o tome otvorimo diskusiju, mada se o zapisniku ne diskutuje, ali ako ovo ne prevaziđemo na takav način, ovo današnje glasanje narodnih poslanika biće samo još jedan dokazni materijal pred nadležnim sudom koji se već bavi problemom falsifikovanih kartica i glasanjem na onoj sednici kada je izabran guverner Narodne banke.
Dakle, barem oni poslanici koji su glasali za usvajanje tog zapisnika, a i predsednik Skupštine hoće da prenebregne tu činjenicu, pristaju da zažmure nad istinom koja je nesporna. Tog dana u parlamentu nije bilo 126 posalnika. Nismo taj zapisnik usvojili i to je sasvim dovoljno da protumačimo da ovaj način koji sam predložila....
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
.... da ni jedna odluka doneta tog dana ne može da važi. Neka me pobiju oni koji misle drugačije. Zahvaljujem.
Poštovane kolege poslanici, izašla sam da istaknem povredu Poslovnika koju je predsednik Skupštine načinila u prepodnevnom delu zasedanja ove sednice. Zaista sam veoma začuđenja da i danas kada raspravljamo o zahtevu za smenu predsednika Skupštine, ona sebi daje za pravo da tako grubo krši Poslovnik.
U toku utvrđivanja dnevnog reda, kada smo odlučivali o hitnom postupku o Predlogu odluke o poništavanju odluke predsedavajućeg sednice Narodne skupštine Republike Srbije od 18. marta 2003. godine, javila sam se za reč, obzirom da po članu 87. imam pravo na to. Predsednik Narodne skupštine nije uopšte obratila pažnju, odnosno vrlo dobro je mogla da vidi da insistiram da dobijem reč i da imam potrebu da taj predlog obrazložim. Zato je gospodinu Pajtiću, u jednom privatnom razgovoru ovde, dozvolila da izađe za govornicu, praktično ga prozvala da izađe za govornicu i da povuče svoj predlog koji je imao, da se ova tačka skine sa dnevnog reda.
Šta bi bilo, pitam vas, i predsednika Skupštine, da sam odustala od svog predloga. O čemu bi se Skupština izjašnjavala? Da li poslanici uopšte znaju o čemu su se izjašnjavali po ovoj tački dnevnog reda, bez mog obrazloženja, a na koje sam imala pravo po članu 87, poslanici su apsolutno bili neupućeni o čemu glasaju, sem što su znali da je predlagač narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.
Dakle, smatram da je prekršen Poslovnik u članu 86. i 87. i da sam morala da dobijem reč prilikom utvrđivanja dnevnog reda. Eto, još jedan dodatni razlog, pored svih onih koje ćemo danas, naravno, istaći raspravljajući o zahtevu za razrešenje predsednika Skupštine, pa ćemo na kraju videti kako će sve to izgledati.
Zaista bi morali da prestanemo da imamo dvojne aršine kada je ova Narodna skupština u pitanju, bez obzira da li se radi o predlozima poslanika opozicije ili onih koji su na vlasti, onih koji su u milosti predsednika Skupštine ili nemilosti. Predsednik Skupštine bi morao da se ponaša podjednako prema svim narodnim poslanicima i da uvaži njihova poslovnička prava. Tražim, naravno, da se Administrativni odbor o tome izjasni.