Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Radosavljević

Aleksandar Radosavljević

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, evo došli smo, može se slobodno reći, do jednog od ključnih članova ovog zakona. Demokratska stranka je podnela amandman kojim smatra da je ovaj član apsolutno restriktivan, da je protivustavna kategorija, gospodine ministre, ograničavanje političkih sloboda.
Samo vas još jednom podsećam, to što ste, u obrazloženju zašto ne prihvatate naš amandman, pomenuli član 139. Zakona o radiodifuziji, ako se ne varam, u ovom slučaju ne stoji. Moj kolega Đurišić vam je pročitao član 2. gde ste pojedine izraze koje pominjete u Predlogu zakona objašnjavali, pa kažete – "oglašavanje jeste obaveštenje preko oglasnog sredstva, kojim se preporučuje oglašivač, aktivnost, proizvod, usluga, druga preporuka itd".
Gospodine ministre, samo da vas podsetim, svaka ozbiljna politička grupacija na vodi kampanju samo kada se raspišu izbori. Za svaku ozbiljnu političku stranku, a DS jeste, i ovde vidim još jednu ozbiljnu političku stranku, dijametralno dalju od DS-a, suprotnu, ali su zaista dve ozbiljne stranke. Mi vodimo kampanju, ne od trenutka kada se raspišu izbori, nego i u periodu koji je između izbora, pune četiri godine, a može da bude i pre, i uvereni smo da će biti pre.
Zašto ograničavate pravo bilo kojoj stranci da npr. o problemu koji postoji u državi skrene pažnju javnosti. Zašto ograničavate pravo DS-u da ako krene u kampanju, kada ste uveli pretplatu građanima, želi da se obrati i kaže – ova vlast je loša, katastrofalna, uvodi pretplatu, uvodi taksu na brojilo, vraća Miloševićeve modele vlasti. Zašto želite da nam to ograničavate?
Zašto želite da ograničavate pravo bilo kojoj partiji da problem koji postoji u državi i društvu, a koji je proizvela vlast, želi posebno da apostrofira.
Zaista mi je neshvatljivo obrazloženje koje dajete ovde, nemušto obrazloženje, pozivajući se na član 139. Zakona o radio-difuziji. To ne stoji i ne može da se prihvati.
Zaista, još jednom kažem, voleo bih da vas vidim kako ćete da primenite ovaj zakon, kako ćete da primenite odredbu člana 87. i nakon toga kaznene odredbe koje slede.
Ako ste želeli da uvedete sankcije zbog nekoga ko najviše pišti i vrišti, npr. vaš ministar finansija na vlasnika BK televizije, to možete primeniti kroz već postojeći Zakon o radio-difuziji. Ali, ne možete zato kažnjavati ozbiljne političke stranke u Srbiji koje žele aktivno da rade i da sa građanima komuniciraju na zakonom propisan i dozvoljen način.
Nemate pravo da ograničavate političke slobode ozbiljnim političkim strankama, koje sa građanima mogu da komuniciraju putem letka, putem oglašavanja kroz sredstva informisanja. To je pravo koje je zagarantovano Ustavom i sada želite to ovde da osporite.
Voleo bih da vidim kako ćete kazniti Velju Ilića. Evo, svakog dana prolazim starim putem Kragujevac-Beograd preko Topole i Velja piše: "Gradimo novu Srbiju". Baš bih voleo da vidim kako ćete da ga kaznite i voleo bih da vidim kako ćete da kaznite Mlađana Dinkića.
(Komentari iz sale se ne čuju.)
Da, njega ćemo da kaznimo vrlo brzo. Ali, očito je da ministar nema nameru da ozbiljno krene u rešavanje ovog problema, nego jednostavno smatra da je ovo što je on predvideo ovim članom nešto što je tekovina vlasti koju on predstavlja i smatra da je to moderno, savremeno, evropski.
Nije, ne možete sebi da date za pravo i ne želim da govorim o tome koliko su pojedine stranke ozbiljne ili neozbiljne, velike ili male, ali samo želim da vas podsetim da uvek kada pravite bilo koji zakon, vodite računa o tome da ćete jednog dana biti u opoziciji. Kako ćete onda da se odnosite prema članu koji ste predvideli u ovom zakonu?
Još jednom kažem, ovaj član zakona je protivustavan. Drugo, ova odredba je potpuno neprimenljiva, nemoguća je i voleo bih da vidim kako ćete da krenete da kažnjavate po Srbiji. A odavde vam poručujem, u ime DS-a, svoj posao ćemo da radimo na način na koji smo to radili i do sada.
Voleo bih da vidim Mlađana Dinkića da dođe i da mi ispostavi račun. Samo, sumnjam da će posle toga dobiti, i to vrlo ozbiljnu, pedalu koju zaista zaslužuje, a zajedno sa tom pedalom bićete i vi, i da jednom za svagda uvedemo red u ovoj zemlji.
Mislim, gospodine ministre, da je vreme da shvatite ozbiljno zamerke koje postoje na ovaj zakon. Ova odredba, ovaj član ne stoji, nije u skladu sa Ustavom. Ozbiljni ljudi bi se urazumili i shvatili našu argumentaciju. Očito da vi to ili ne želite da shvatite ili nećete da shvatite, ali neka vam to služi na čast.
Drago mi je što je ministar pomenuo maltretiranje političkih stranaka. Samo jedna ispravka – gospodin Nikolić je, čini mi se, u jednom delu bio malo neprecizan i dopunio bih ga. Stranke koje čine vladajuću koaliciju u Srbiji maltretiraju građane. U tom delu se slažem sa ministrom. Dakle, nema većeg maltretiranja nego što to čini vladajuća grupacija trenutno u Srbiji i mislim da tu delimo mišljenje.
Što se tiče konstatacije da je Milošević maltretirao građane, podsećam gospodina ministra, ne biste bili tu gde jeste da vas predstavnici te iste stranke ne podržavaju i daju manjinsku podršku. Prema tome, Koštunica jednako Milošević, u prevodu sve je to isto što se Demokratske stranke tiče, nema neke razlike. Vreme je da polako svodimo račune.
Što se oglašavanja tiče, gospodine ministre našli ste pogrešne odredbe da branite član 87, koji ste pomenuli. Pravo političkih organizacija je Ustavom zagarantovano da i van kampanje mogu da obavljaju svoje aktivnosti nesmetano.
Nisu samo ozbiljne političke organizacije, kažem i potenciram – ozbiljne političke organizacije, usmerene samo ka svojim aktivnostima u periodu izborne kampanje. One rade u vremenu od četiri godine, kada se sprovode redovni ili u kraćem periodu ako se radi o vanrednim izborima. Tako rade ozbiljne stranke.
Ovim predlogom zakona, konkretno ovim članom, ograničavate pravo političkih stranaka u Srbiji da svoj posao rade na valjan način, time što im ne date pravo da pojedina pitanja koja zadiru u njihove živote, kao što sam naveo taksu na brojilo, a želimo posebno građanima da skrenemo pažnju da ih animiramo, organizujemo – to je pravo političkih stranaka i ne vidim zašto biste to ograničavali.
Prema tome, nema većih političkih maltretiranja u Srbiji trenutno nego što to čini vladajuća grupacija.
Predsedniče, u trenutku kada ste bili van sale, a dok je sednicom predsedavao vaš potpredsednik, gospodin Mihailović, došlo je do povrede člana 88. stav 2. koji kaže – predsednik Narodne skupštine daje potrebno obaveštenje u vezi sa radom na sednici i drugim pitanjima.
Naime, radi se o tome da je ministar Dimitrijević rekao da nije u mogućnosti, iako uveren u ispravnost naših stavova vezanih za predlog za izmenu člana 87, odnosno brisanja člana 87, da interveniše i da, eto, on ostavlja poslanicima da u danu za glasanje to učine.
Predsedavajući je morao da obavesti, da da objašnjenje ministru koji očito ne zna odredbe Poslovnika. Gospodin ministar može do zaključenja rasprave da se izjasni o predlogu amandmana na predloženi član zakona i može da prihvati, ali je očito da nema dobre volje i očito da ne želi da ono što smo izneli u prilog argumentaciji za brisanje člana 87. i da nema hrabrosti da sam povuče potez, već traži dodatne konsultacije od viših instanci i očito da nema slobode u radu. To pokazuje kako funkcioniše ova vlada.
Gospodine ministre, imate pravo kao ovlašćeni predlagač da prihvatite amandman na član 87. Predloga zakona do okončanja rasprave o amandmanima i time ćete, barem delimično, popraviti ovaj predlog zakona koji je jako loš. Ali, eto prilike da ispravite lošu odredbu koja može imati veoma štetne posledice.
Ne možemo ovaj predloženi amandman da gledamo van konteksta člana 87.
Šta se ovim predlogom amandmana želi postići? Da uvedemo sankciju, to je ideja. Predlagaču ovog amandmana moram da iznesem par argumenata, zbog kojih Demokratska stranka smatra da zaista član 87. Predloga zakona ne treba da postoji. Nemojte i vi, poput ministra, da ulazite u zamku koja je definisana Zakonom o radio-difuziji.
Želim da vas podsetim, ako ste pažljivo čitali zakon, vraćamo se na član 2. – šta definišete oglašavanjem? To nije samo oglašavanjem putem medija. To su i plakati, leci, bilbordi i sve druge aktivnosti koje stranke sprovode.
Znači, praktično ovom odredbom člana zakona proširujete opseg koji postoji, definisan Zakonom o radio-difuziji.
Nakon toga, članom 109. im uvodite sankcije. Pitam vas, kada pogledamo širinu koju treba da definiše ovaj član zakona, da li je to u duhu sa političkim slobodama koje svako od nas promoviše i koje definiše Ustav Republike Srbije? Ili je to potpuno ograničavanje političkih sloboda?
Da li ćete se složiti sa mnom da političke stranke, ono što smo tokom čitavog pre podneva govorili, ne vode kampanju samo kada je izborna kampanja?
Vode kampanju tokom onog perioda, kao što je i sada, do raspisivanja izbora. To su aktivnosti političkih stranaka. Time želite da im ih ograničite.
Želim da vas pitam, a i vi ste bili u toj situaciji, da li će to značiti da nećete moći da imate one bilborde – "G17 plus u Evropu"? Zašto to sebi radite? Zašto to svi zajedno sebi želimo da napravimo?
Ne mogu da prihvatim ni formulaciju koju je rekao ministar, a koja je bila prilično loša, o političkom maltretiranju. To su političke aktivnosti, svako ima pravo na svoju prezentaciju.
Ali, složićete se sa mnom, pojedina pitanja, politička definisanja, stranke, imaju pravo da izađu i da kritikuju. Da li će to raditi letkom, plakatom, na bilo koji drugi način, svojom aktivnošću, pa pozivati građane, zašto im to ograničavati i uvoditi sankciju.
Želim još da vas podsetim, Srbija i političke stranke u Srbiji nemaju samo, u okviru političkog angažmana, svoje skupove. Širom Srbije postoje stranke koje prave humanitarne aktivnosti, pa pozivaju građane, potencijalne sponzore, na taj način ih animiraju da prikupe više sredstava.
To su sve aktivnosti koje stranke mogu da rade, koje su legitimne, definisane Ustavom, zakonom. Ograničavate im to pravo i sada želite da ih kaznite.
Sada ova odredba, a zaista to stoji u Zakonu o radio-difuziji; znači prestaje da važi ta odredba, proširujete opseg. Znači, širite se sa elektronskih medija, prelazimo na sve ostale aktivnosti koje stranke imaju i preko toga uvodimo sankcije.
To sigurno nije demokratski. Zato smo i predložili da se briše član 87. Molim vas, nemojte da nam govorite o tome da nismo dosledni u svojoj politici. Jesmo. Ali, ovo što vi radite je nešto što zaista ne može, ko je demokratski opredeljen u ovoj državi, da se shvati.
Zašto ograničavate pravo političkim strankama da i van izbornih kampanja mogu da sprovode svoje aktivnosti? Zašto želite da ih kaznite?
To je argumentacija sa kojom izlazimo pred poslanike, pred ljude koji vrlo dobro poznaju ovu problematiku, pa i građanima se obraćamo, koji to vrlo dobro znaju. To nije maltretiranje.
Ako je to maltretiranje, dajte da ukinemo političke partije u Srbiji i da praktično to svedemo na nešto što je bilo poznato građanima Srbije mnogo pre nego što je zaživeo parlamentarni život.
Zaista, ne mogu da shvatim i ne mogu da prihvatim argumentaciju sa kojom ste vi izašli. Želite da uvedete sankcije potpuno besmisleno. Još jednom apelujem na ministra, ovaj amandman ne može da se gleda mimo člana 87.
Član 87. je prilično restriktivan. Ako gledate definicije pojmova koje postoje u ovom zakonu, videćete o čemu se zapravo radi.
Svakome kome je stalo do toga da stranke mogu nesmetano da vrše kampanju, da agituju, da sa građanima komuniciraju, svestan je da će biti dovedene u tešku situaciju. Sa ovakvom odredbom doći ćete u situaciju da će zakon biti i neprimenljiv.
Želim da vas pitam, ko će biti taj koji će zbog bilo koje aktivnosti koje stranke preduzimaju, eventualno da izrekne sankciju i da sankciju sprovede?
Zaista vas molim da se uozbiljimo po ovom pitanju. Mislim da je jako važno, još jedanput podsećam, član 87. i predloženi amandman na član 109. je ograničavanje političkih sloboda u Srbiji.
Molim vas da shvatite vrlo ozbiljno argumentaciju Demokratske stranke, koju smo izneli po pitanju člana 87. i po amandmanu koji je kolega Lazarević podneo na član 109. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, naš predlog je vezan za članove saveta. Smatramo da je sasvim normalno i uputno da sastav saveta bude brojčano veći nego što je to predloženo u zakonu.
Naime, predlagač nam je dostavio da je broj članova pet i kao što smo u načelnoj raspravi rekli smatramo da ta ideja nije dobra, jer neće ostvariti cilj ono što je predlagač želeo, da se na taj način možda i spreči eventualni pritisak koji bi možda neko mogao da izvrši na članove saveta.
Ideja ovog amandmana je da broj članova saveta bude 11. Zašto 11? Zato što smatramo da ako je veći broj teže je i izvršiti uticaj na članove saveta i onda će svakako to telo imati i neki puni kredibilitet i u početku funkcionisanja neće dolaziti u situacije koje su sasvim realno moguće.
Ako imamo na umu da se radi o novom institutu, da savet treba da zaživi u svom punom obimu, onda smatramo da je predloženo rešenje od 11 članova sasvim prihvatljivo. Zašto još smatramo da je 11 broj optimalniji u ovom trenutku od broja 5? Iz prostog razloga što u daljoj razradi zakona predlagač predlaže da u slučaju da sednici prisustvuje četiri člana saveta i da bude neodlučan broj glasova po određenim pitanjima odlučuje glas predsednika.
To rešenje nije dobro. To rešenje je protivustavno. Samo vas podsećam na argumentaciju koju su predstavnici vladajuće grupacije imali po tački koja je bila vezana za radio-difuziju i radiodifuzni savet, gde su doslovce rekli da je neprihvatljivo za vladajuću većinu da član saveta iz Vojvodine ima pravo veta.
U ovom slučaju dolazimo u situaciju da predsednik bude taj koji će sebi dati za pravo da presuđuje u konkretnim slučajevima. Ko može da nam garantuje da on u pojedinim situacijama možda nije bio podvrgnut uticajima pojedinih grupacija, interesnih grupacija vezanih za pitanje koje reguliše ovaj zakon.
Prema tome, zaista smatramo da je predloženo rešenje koje smo dali u amandmanu, da broj članova saveta bude veći od onoga što se nalazi u Predlogu zakona, znači da broj članova saveta sa pet povećamo na 11, je nešto što će rasteretiti pritisak koji može da nastane u jednoj ovakvoj situaciji i da ne dođemo u situaciju da imamo protivustavna rešenja, a vrlo verovatno je da takvih situacija može biti.
A u slučaju da bude dva prema dva, da glas predsedavajućeg bude presudan, još jednom podsećam da je protivustavno rešenje, da nije dobro i smatramo da je naš amandman daleko bolji. Na taj način ćemo napraviti mnogo kvalitetniji sastav saveta, a još jednom kažem bićemo u situaciji da već prilikom formiranja jedne takve institucije odagnamo sumnju da može doći do zloupotreba ili pritisaka pojedinih interesnih grupacija. Hvala.
Dame i gospodo, poštovano predsedništvo, kolege poslanici, gospodine ministre, amandman na član 37. koji sam podneo u ime poslaničke grupe DS je sledstveno proizvodu amandmana koji smo imali na član 36.
Još jedanput želim da podseti predlagača da sastav saveta, po predlogu DS, mora biti brojčano veći. Sastav saveta po Predlogu zakona nije dobar. Očigledno je da će napraviti određene probleme prilikom samog konstituisanja, a da ne govorim o tome da u funkcionisanju može doći do ozbiljnih problema.
Zašto smatramo da je neophodno povećati broj članova saveta? Još jednom želim da podsetim, kada savet ima pet članova, na situacija da u trenutku donošenja odluke može da ima i četiri člana, te u slučaju jednakog broja glasova odlučuje glas predsednika, što nije dobro rešenje. To je protivustavno rešenje.
Želim da podsetim, pošto sada ministar ćaska, na nedoslednost politike koju sprovode predstavnici Vlade Republike Srbije. Podsećanja radi još jedanput, u savetu Republičke radiodifuzne agencije oduzimanje prava veta jednom članu iz Vojvodine pravdano je time da je to protivustavna odredba. Na koji način predlagač zakona želi da opravda činjenicu da predsedavajući ima pravo da, u slučaju jednakog broja glasova, presudi na jednu ili drugu stranu i donese valjano rešenje.
Takođe, postoji mogućnost da sa ovakvim brojem članova saveta dođe do blokade rada saveta, što je vrlo verovatno i moguće da se desi, da tri člana izgube status članova saveta, a procedura za izbor novih članova saveta može trajati i više meseci. Dakle, u tom slučaju, u toj situaciji, možemo imati potpunu blokadu rada saveta.
Zato je neophodno da imamo veći broj članova saveta i zato članom 37. predlažemo drugačiji postupak i izbor članova saveta, time što će taj broj od 11, za koji smatramo da je optimalan broj, daleko pogodniji, kvalitetniji, nego što je to predlog od pet, učiniti da savet funkcioniše nesmetano, pa čak i u slučajevima da pojedini izabrani članovi saveta izgube status člana saveta.
Time ćemo da izbegnemo situaciju, još jednom kažem - protivustavnu situaciju da predsednik saveta ima pravo da presuđuje u slučaju jednakog broja glasova na sednicama saveta. To je nešto što je nedopustivo. Iz tog razloga DS predlaže, po nama, kvalitetno i bolje rešenje nego što se nalazi u Predlogu zakona.
U cilj u efikasnijeg rada, a s obzirom da se i naredni amandmani na član 40. i 45. odnose i vezani su za amandman na član 36, znači za izmenu sastava članova saveta i broj članova saveta, ovu priliku sam iskoristio da obrazložim ta dva amandmana, neću se javljati povodom amandmana na član 40. i 45.
Još jednom upozoravam ministra da rešenje po kome je predsednik saveta ovlašćen i ima pravo da presuđuje u slučajevima jednakog broja glasova protivustavno rešenje. Mi nudimo kvalitetnije i bolje rešenje u ovom slučaju, gde nećemo biti u situaciji da u neko dogledno vreme možda i Ustavni sud Srbije ospori jedno ovakvo rešenje, koje imamo prema Predlogu zakona, koje nam nudi ministar Dimitrijević. Da li sam ga ubedio ili ne, verujem da jesam, verujem da shvata dobru nameru poslanika DS.
Još jednom, zarad javnosti, zarad vas kolega, želim da podsetim, na osnovu toga da li su ministar i njegove kolege spremni da prihvate naše amandmane, DS će ceniti da li će podržati ovaj predlog. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, član 50. Predloga zakona definiše finansiranje komisije. Ovde je predlagač ostavio odredbu koja kaže da sredstva za osnivanje i prvu godinu rada komisije obezbeđuju se iz budžeta Republike Srbije.
Predloženim zakonom smatramo da nije najbolje regulisan način finansiranja komisije, pogotovo ako imamo na umu kakva je nadležnost i kakvi su poslovi u narednom periodu, od trenutka stupanja na snagu ovog zakona i formiranja komisije, pred komisijom.
Komisija za zaštitu konkurencije će biti finansirana iz budžeta samo u prvoj godini. Postavlja se pitanje njenog daljeg postojanja ukoliko nakon prve godine iz budžeta više ne budu predviđena sredstva, odnosno neće biti predviđena sredstva, kako stoji po slovu Predloga zakona.
(Vjerica Radeta, dobacuje iz sale, ali se ne razume.)
To možemo da pretpostavimo. Znači, da li će to što je ministar rekao - biće predviđena neka sredstva, to nije jasno definisano.
Sredstva za osnivanje i prvu godinu rada Komisije obezbeđuju se iz budžeta Republike Srbije. Dosadašnje iskustvo pokazuje koliko je vremena bilo potrebno da bi komisije zaživele. Takođe, postavlja se pitanje i da li će ova sredstva biti dovoljna.
Kažem još jedanput, nešto što smatramo da je bolje rešenje, pogotovo ako imamo na umu da je ovo novi institut, nova institucija, pogotovo ako imamo na umu značaj posla kojim ona treba da se bavi, godinu dana je nešto što nije dobro.
Mogu da naslutim zašto jedno ovakvo rešenje. Zato što su i odnosi unutar Vlade i odnosi resornih ministara prema ministru finansija prilično loši. To jasno pokazuje nedostatak komunikacije i nedostatak spremnosti da ministar finansija izađe u susret nekim zahtevima koji su potpuno opravdani.
Ne bi me čudilo i ne čudi me ni informacija koju smo imali prilikom finansiranja i izgradnje žičare na Kopaoniku da resorni ministar trgovine i turizma gotovo da nije ni znao iz kojih sredstava se taj objekat investirao, ali smo zato imali priliku da vidimo ministre iz različitih resora koji nemaju veze sa resorom koji pokriva gospodina Dimitrijević, da su se tamo pojavili i objašnjavali javnosti, građanima, da su završili jedan važan i značajan objekat i da to doprinosi razvoju turizma u Srbiji.
Slažemo se, ali je svakako i bilo pitanje da li je to i predviđeno u budžetu Republike Srbije, da li je to bilo predviđeno u sredstvima sa kojima je Ministarstvo raspolagalo ili je to bila stvar dobre volje ministra finansija. Zato smatramo da, ako želimo da imamo jednu kvalitetnu komisiju koja će nesmetano funkcionisati, koja će barem u naredne tri godine, kao što amandmanom želimo da postignemo, moći nesmetano da funkcioniše, onda iz budžeta moraju biti predviđena sredstva za njeno finansiranje.
Takođe, finansiranjem komisije putem donacija može direktno da utiče na njenu nezavisnost u radu. To smo ovim amandmanom želeli da izbegnemo, iako zakon izričito navodi da privredni subjekti ne mogu biti donatori, ostavlja se prostor da doniranje privrednih subjekata može biti prikriveno. Može se izvršiti preko nevladinih organizacija.
Ovim amandmanom se isključuje finansiranje putem donacija, a s tim u vezi se predlaže i brisanje stava 3. ovog člana. Još jedanput zaista apelujem na ministra da prihvati ove naše amandmane. Što se stava DS tiče po ovom zakonu, jasno i glasno kažemo glasaćemo, ali ako amandmani koji u daleko većoj meri popravljaju predloženi tekst zakona budu prihvaćeni, DS će drage volje glasati. Ali, vidim da nema razumevanja i vidim da ministar nema spremnosti ni želje da amandmane koje DS predložila prihvati, pa na osnovu toga vam je i logičan zaključak kako ćemo se odnositi prema Predlogu zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 4. stav 4, samo želim, i zarad onih koji možda nisu pažljivo čitali zakon, a i zarad naših građana, da pročitam. Kaže: "Oglasna poruka može da sadrži statističke podatke ili rezultate ankete, pod uslovom da se na taj način podacima iz oglasne poruke ne daje veća vrednost od one koju stvarno imaju".
Smatramo da je u ovom slučaju u članu 4. reč "anketa" možda značajnije promeniti time što ćemo navesti precizniju formulaciju i iskoristiti reč "istraživanje". Pojam istraživanja je mnogo širi pojam od ankete. Anketa je javna metoda istraživanja, pa je termin "istraživanje" u ovakvom slučaju daleko adekvatniji nego što je to formulacija koju smo dobili od strane predlagača.
U stavu 5. se kaže: "Oglasna poruka može da sadrži naučnu ili prividno naučnu tehnologiju, pod uslovom", pa smo onda smatrali da je preciznija formulacija da se kaže "da se navede izvor statističkih podataka i rezultata istraživanja" i onda da dalje navedeni tekst u stavu 5. predloženog člana ostane isti. Kaže se da se na taj način podatku iz oglasne poruke ne daje naučni karakter koji taj podatak nema.
Šta je motiv jednog ovakvog predloga? Naime, navođenje bilo kakvih statističkih podataka ili rezultata istraživanja treba da bude, pre svega, praćeno izvorom tih podataka, posebno kada se podaci koriste u cilju oglašavanja proizvoda. Da bi podaci bili proverljivi, važno je napomenuti ko je obavio istraživanje i na čije se istraživanje oglašivač u navedenom slučaju poziva. Pružanjem ove informacije, mišljenja smo da bi se sprečilo da primalac oglašene poruke eventualno može da bude doveden u zabludu ili prevaren.
Očekujem od ministra da jedno ovakvo rešenje prihvati. Time ćemo potpunije i preciznije regulisati onu odredbu koja se definiše u članu 4. Predloga zakona.
Zahvaljujem. Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, član 14. tiče se TV oglašavanja i TV prodaje. Ono što je moj kolega Stanimirović želeo da kroz predloženi amandman praktično precizira odnosi se na stav 2. tačku 2) koja, između ostalog, kaže da saopštenja javnih službi i oglasne poruke neprofitnih organizacija za dobrotvorne i humanitarne akcije, kao i njihovi pozivi na dobrotvornu ili humanitarnu akciju, koji se obavljaju bez naknade.
Ono što je gospodin Stanimirović želeo da unese u predloženi tekst člana 14. stav 2. tačka 2) odnosilo bi se na obrazovne i kulturne manifestacije i akcije koje su neprofitne.
U obrazloženju koje smo dobili od strane Vlade ne vidim razlog da Vlada kaže - ne prihvata amandman zbog toga što su saopštenja javnih službi obuhvaćena članom 14. stav 2, što znači saopštenja koja se odnose na obrazovanje i kulturu.
Ko pažljivije čita tekst predloženog člana videće da zaista u ovom delu ne postoji preciziranje oblasti koju je amandman gospodina Stanimirovića postavio, a to je da se odnosi na obrazovanje i kulturu. Možemo da pretpostavimo, ali zaista to da li postoji preciziranje ili ne, i da li postoji praznina ili ne, ne želimo da pretpostavljamo.
Smatramo da je bolje da zakon sadrži sve odredbe u sebi, pogotovo ako to ne predstavlja nikakav problem za predlagača, a u neku ruku nam je i čudno zašto jedno ovakvo rešenje, koje smatramo zaista korektnim, koje ima cilj da popravi tekst zakona, nije prihvaćeno od strane predlagača.
Ali, to govori, u neku ruku, o samom predlagaču koji i ovakve stvari, koje se tiču pre svega obrazovanja i kulture i onih aktivnosti koje su usmerene u tom pravcu, smatra da je on dovoljno definisao kroz svoj tekst zakona.
Što bi narod rekao - niko se nije naučen rodio, pa nije ni ova vlada, pa nije ni ovaj ministar. Smatramo da je bilo krajnje korektno da se prihvati ovaj amandman, ali ostaje na predlagaču i na Vladi da snose odgovornost za jednu, pre svega, dobru ideju koju je DS imala što su predloženi amandman na ovaj član odbili tek tako, kroz jedno šturo obrazloženje, smatrajući da su oni ipak najpametniji.
Građani Srbije vrlo jasno vide da je ova vlada daleko od toga da je baš preterano pametna. Hvala.
Nastavljamo raspravu o ovom članu zakona i stavu 2. Zaista, sa pravom se diže velika prašina oko ovog stava.
Još jedanput, u prilog svemu onome što su moji prethodnici rekli, želim da podsetim da član 15. stav 1. kaže - vreme trajanja TV oglašavanja i TV prodaje u programima komercijalnih televizijskih stanica mogu iznositi najviše 20% od ukupno dnevno emitovanog programa. Tu treba da bude tačka.
Ne vidim zašto predlagač nakon toga stavom 2. želi da odredi kako i na koji način, u kojim procentualnim iznosima, ide TV prodaja i TV oglašavanje, a naročito to ako imate u vidu sledeći član 16. Jedan od mojih kolega je to pomenuo, on se tiče javnog servisa ili radiodifuznog servisa kome je predviđeno 10%, i tu nema podele na oglašavanje i nema podele na TV prodaju.
Onda se sa pravom postavlja pitanje, da li predlagač kroz ovaj zakon favorizuje jednu u ovom slučaju kuću, jedan servis, a komercijalne televizije se ostavljaju da se snalaze kako znaju i umeju. Još jedanput podsećam, izmenama Zakona o radio-difuziji, konkretno u ovom slučaju RTS finansiraće se po tri izvora: pretplatom ili TV taksom koju ste kao većina uveli, iz budžeta ili kako ste izmislili taj tzv. tranzicioni fond i finansiraće se po osnovu ovih komercijalnih prihoda koje sve TV stanice ostvaruju.
Onda dobijete obrazloženje da je to u skladu sa nekakvom evropskom direktivom. Poštujemo mi to i poštujemo obrazloženje onih ljudi koji kažu da RTS ima problema, ali nemojte mi reći da i ostale TV stanice u Srbiji nemaju sličnih problema. Ne vidim zašto predlagač želi da favorizuje u ovom slučaju samo jedan servis, a da ostale komercijalne TV stanice moraju da imaju ograničenje.
A pogotovo, ponovo se pozivam na Zakon o radio-difuziji, koji kaže vrlo jasno da 20% oglašavanja, što stoji u stavu 1. člana 15, mora biti predviđeno za oglašavanje, TV prodaju ili tzv. telešopove i to treba da ostane. Vi na ovaj način praktično ostavljate mogućnost da 15% iznosi za TV oglašavanje i 5% za TV prodaju.
Ako ste želeli, onda ste mogli barem da predvidite koliki je minimum koji može biti predviđen za pojedine delove komercijalnih programa.
Logično je da svaka komercijalna televizijska stanica, shodno svojoj poslovnoj politici i svojim interesima, obavlja oglašavanje putem emitovanja oglasnih poruka ili prodajom u obimu koje sama odredi. Zašto to predlagač zakona želi da uredi na ovaj način?
Ako znamo da zakon treba da bude jednak za sve, zašto onda favorizujete jedan javni servis, konkretno u ovom slučaju?
Želim da se zahvalim kolegama iz Odbora za trgovinu i turizam, koji su imali razumevanja za inicijativu koju je DS imala kroz jedan ovakav amandman, i da smo zajednički, kao Odbor, predložili ovaj amandman na član 15. Isto tako, želim da kažem ako je kolegijalan i korektan odnos postojao tada, treba da postoji i sada.
Gospodin Baralić je prozvao par funkcionera iz DS, iznoseći, u najmanju ruku, neistine i tvrdeći da su oni dobro obavešteni. Znam da oni nisu DSS, da su oni SPS i da su obavešteni, ali u konkretnom slučaju veoma loše i pogrešno. Hvala.
Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, član 17. stav 2. između ostalog kaže: "Ako su ispunjeni uslovi predviđeni ovim zakonom, oglasne poruke i poruke TV prodaje mogu da se emituju u toku emisija na način kojim se ne narušava celokupnost i vrednost emisija, odnosno ne povređuju autorska prava".
Ono što smo kroz ovaj amandman želeli preciznije da definišemo, a sve u cilju da bi se stvorili ravnopravniji uslovi za emitere u Srbiji, jeste da se ovaj član odnosno stav 2. odnosi pre svega na komercijalne televizije.
Ovako definisanim stavom 2. jasno ostavljamo prostor da u ovoj situaciji opet imamo ili stvaramo privilegiju za javni servis. Naime, još jedanput podsećam, javni servis će se finansirati iz tri izvora.
Izmenama i dopunama Zakona o radio-difuziji ostavili smo prostor da se radiodifuzni servis u Srbiji finansira kroz pretplatu, iz budžeta, odnosno kako ste ga preimenovali, iz tranzicionog fonda i kroz deo koji se ubira iz prodaje programa kroz oglašavanje.
Neosnovano je omogućavanje navedenim ustanovama da, pored prihoda koje će pod tim pomenutim osnovama ostvarivati, ostvaruju i dodatne prihode, pogotovo ako imamo na umu činjenicu da građani plaćaju pretplatu, plaćaju proizvodnju programa i da se taj program ponovo prodaje i da još jedanput javni servis ostvaruje svoj prihod i na taj način.
Ne postoji, složiće se većina, interes koji bi opravdao situaciju koju sam pomenuo. Dakle, da gledaoci plaćaju pretplatu za program koji emituje reklame na predloženi način za vreme trajanja samih emisija, pri čemu emitovanjem reklamnih sadržaja navedene ustanove ostvaruju vrlo značajne i respektabilne prihode.
Drago mi je što sam imao prilike da vidim da je i poslanik SPS, gospodin Zoran Anđelković, shvatio šta je to javni servis, s obzirom kada je bila rasprava o Zakonu o radio-difuziji, s obzirom da sve što je govorio o javnom servisu bilo suprotno od toga. I njegov amandman je gotovo istovetan sa amandmanom koji smo sada mi predložili. Drago mi je da je, ono što bi se narodski reklo, ukapirao.
Želim da verujem da će obrazloženje koje smo dali kroz ovaj amandman biti presudno, ali mi je žao što trenutno ministra nema, koji danas mudro ćuti i koji gotovo ni na jedno obrazloženje koje smo dali, bilo ko od poslanika koji su danas učestvovali u raspravi, nije sebi dao za pravo da da možda pojašnjenje.
Ili da nam, pored onih šturih objašnjenje koja smo dobili od Vlade Srbije zašto se amandmani ne prihvataju, da neko svoj dopunsko objašnjenje. Neko ovde u sali kaže - on je makar tu. Ali, ni od tog što je tu mi nemamo neke bogzna kakve vajde.
Koliko je vladajućoj grupaciji stalo do ovih zakona potvrđuje to koliko ih ima u sali. Neko je malopre pomenuo, kada bude dan za glasanje, doći će da glasaju ovde, ne znajući za šta glasaju. Tako su glasali i za uvođenje TV pretplate, toliko su znali o tome.
Tako su došli i bez uzdržavanja uveli građanima Srbije namet. Zašto kažemo namet? Zato što RTS nije transformisan. Zakon o radio-difuziji u tom delu nije do kraja sproveden, a RTS sada biva u situaciji da ima preimućstvo u odnosu na ostale kuće u Srbiji, tako što će se finansirati iz tri izvora, i to je najbolji primer.
Ovim amandmanom želimo da stvorimo ravnopravnije uslove i da omogućimo komercijalnim TV stanicama da mogu da se nose. Još jedanput podsećam, DS nije protiv javnog servisa, daleko od toga, ali je zadatak ove vlade i ove vlasti da pokaže ozbiljnost po ovom pitanju.
Na samom kraju, želeo bih da se obratim i gospodinu Vučiću. Mislim da je to što je još jedanput napao pokojnog predsednika Vlade nešto što nije korektno i nije časno. Što se DS tiče, vi ćete biti ti koji ćete to morati da dokažete, ali to u najboljem slučaju govori o vama samima.
Zaista mi je jako žao što ste još jedanput pokušali da na ovako prizeman način napadnete, pa konkretno u ovom slučaju pokojnog predsednika i DS.
Gospodine Vučiću, stari dobri običaj napada na DS. Imali smo prilike da vidimo trening kada ste bili u kampanji za gradonačelnika. Najgnusnije laži protiv gospodina Bogdanovića. Ovo što se sada izgovara mene i sve ostale članove DS ni malo ne čudi.
Izašao sam da vam kažem da nemate pravo da napadate nijednog člana DS, jer od 100.000 članova DS nisam imao prilike da vidim nijednog nečasnog i nepoštenog. Ne dozvoljavam vam da barem vi o članovima DS govorite. Što se dokaza tiče, iskreno se radujem da ćete sve to što ste rekli reći i pred državnim organima.
Nemojte misliti valjda da smo takvi ljudi kao što vi govorite, da bi nas ovaj ministar pravde, u liku i delu Stojkovića, tek tako milovao, pazio i čuvao. Čovek koji je bio blizak saradnik svih režima od 1980. do 1995, 1996, čovek koji je palio knjige i ostao u uspomenama po tome, sada je po vašim rečima neko ko je zaštitnik DS.
Nemojte da govorite tako. Što se nas tiče, iskreno se radujem tome što ćete doći tamo gde treba da to dokažete. To je ono što sam želeo da kažem, ali zaista mislim da je sramota da na taj način još jedanput napadate DS, krajnje prizemno, neljudski, nekulturno, ali to govori o vama i neka služi na čast.
Dame i gospodo, poštovano predsedništvo, gospodine ministre, na samom početku želim da u ime poslaničke grupe DS istaknem nezadovoljstvo što danas imamo objedinjenu raspravu o četiri vrlo važna zakona.
Ponovo ćemo imati prilike da slušamo hvalisanja vladajuće grupacije, kako ovaj parlament radi hiperaktivno, donosi mnogo zakona, a imamo situaciju da ovako važnu oblast rešavamo na način da se pošto- poto to donese.
To nije dobro rešenje. Kada smo već kod efikasnosti želim da vas podsetim da je Predlog zakona o zaštiti konkurencije i Predlog zakona o oglašavanju više puta do sada povlačen iz procedure. To samo govori o tome da, ipak, neko ko planira tok sednice i rad Parlamenta to ne radi na valjan način.
A, isto tako da kažem da zakonodavna aktivnost Skupštine Srbije, bar što se tiče oblasti koju pokriva gospodin Dimitrijević, resorni ministar, nije baš na visokom i valjanom nivou. Da vas podsetim samo da, u toku prošle godine iz resornog Ministarstva za trgovinu i turizam nismo imali nijedan zakon koji je Skupština usvojila i to je bio jedan od razloga što je nadležni skupštinski Odbor za trgovinu i turizam, prilikom usvajanja godišnjeg izveštaja o radu, smatrao da ovo ministarstvo nije na valjan način radilo svoj posao.
Dakle, da se vratim na objedinjenu raspravu. Četiri zakona su pred nama. DS će o njima dati svoj stav.
Predlog zakona o zaštiti konkurencije reguliše oblast ponašanja na tržištu pre svega velikih firmi, koje svojom veličinom imaju uticaj na kretanja na tržištu. Ciljevi postojanja ove grane prava mogu se definisati u nekoliko pravaca.
Želim da pomenem samo neke, da je tu, pre svega, u interesu zaštita potrošača, što se postiže putem direktnog sankcionisanja preduzeća koja ovaj proces narušavaju.
Time se želi sprečiti prelivanje bogatstva iz ruku građana u ruke velikih preduzeća. Takođe, cilj je i povećanje ekonomske efikasnosti tržišta. U sistemima gde ne postoji zaštita konkurencije preduzećima je ostavljena puna sloboda da se među sobom dogovaraju o podeli tržišta, podizanju nivoa cena i slično, što sve dovodi do stvaranje nesigurnosti.
Još jedan cilj zakona je, za koji DS smatra da je zaista važan i značajan, u punoj meri ostvaren u članicama EU, a to je stvaranje jedinstvenog tržišta. Ako to gledamo iz našeg ugla, moramo da kažemo da gledamo kroz proces privatizacije, otvaranja privrede, kroz mogućnosti da koncentrisanje kapitala u rukama pojedinaca ne dovede do situacije da se pozicija iskoristi na štetu građana, odnosno krajnjih potrošača.
Zakon o zaštiti konkurencije predstavlja preko potrebno rešenje. DS veoma dobro zna značaj ovog zakona. Zato i čudi želja i ponašanje vladajuće grupacije da pošto-poto donese ovaj zakon na način na koji to danas imamo ovde, da on bude u objedinjenoj raspravi i da Parlament i poslanici o njemu raspravljaju na način na koji to danas radimo.
S druge strane, ako imamo činjenicu da je vladajućoj grupaciji stalno na pameti ili da su puna usta Evrope, to kroz ovakvu aktivnost i kroz raspravu o ovim zakonima nimalo ne potvrđuju.
Ali, znajući značaj ovog zakona DS je prišla jednoj pravoj analizi. Moram da konstatujem da ovaj zakon ima prilično nedostataka. On se odnosi, a to smo i u raspravi koja je tekla i na sednici Odbora za trgovinu i turizam rekli, pre svega na komisiju za zaštitu konkurencije.
Po Predlogu zakona komisija ima savet. Savet broji pet članova. DS smatra da taj predlog nije dobar. Ako pažljivije pogledate dalje članove, videćete i zašto. Savet broji pet članova, kvorum je tri i mišljenja smo da je u tom slučaju lakše vršiti uticaj na članove saveta, uz dužno poštovanje svih budućih članova koje će Skupština Srbije izabrati. Smatramo da je lakše vršiti uticaj na manji broj članova saveta, nego što bi to bilo po predlogu DS da se taj broj poveća, čime bismo napravili čvršću i jaču vezu.
Takođe, postoji mogućnost i da dođe do blokade rada saveta, u slučaju da tri člana saveta izgube status. Procedura za izbor članova saveta je prilično komplikovana ili vremenski dugo traje i to se može prolongirati čak i do šet meseci.
Dakle, mišljenja smo da bi broj članova saveta, po predlogu DS, morao biti veći i time, još jedanput podsećam, onemogućavamo i sprečavamo eventualnu blokadu rada saveta.
Predviđeno je i pravo predsednika da u slučaju jednake podele glasova odlučuje glas predsednika. Mislim da ćemo imati u ovom slučaju pravni presedan. Ovaj zakon predviđa da sednici prisustvuje četiri člana i da imamo jednak broj glasova, dva-dva, odlučuje glas predsednika. Mislimo da takvo rešenje nije dobro i nije utemeljeno u Ustavu. Smatramo da će nadležni ministar, s obzirom na to da DS ima amandman po ovim članovima zakona, uvideti značaj onoga što želimo da apostrofiramo i nadamo se da ćemo imati razumevanje i da će se prihvatiti naše rešenje.
Takođe, finansiranje komisije predviđeno je iz budžeta. Samo u prvoj godini rada predviđeno je finansiranje iz budžeta. Postavlja se pitanje njenog daljeg postojanja u narednim godinama, dakle, šta će biti u drugoj, trećoj i svakoj narednoj godini. Takođe, ostavljena je mogućnost finansiranja putem donacija, što i pored zabrane, koja je jasno naglašena u Predlogu zakona da privredni subjekti mogu biti, odnosno ne mogu biti donatori, ostavlja mogućnost prikrivene donacije preko drugih subjekata, čime se može ugroziti nezavisnost u radu komisije.
Predložili smo amandmanom da je bolje rešenje da se ostavi mogućnost da barem u naredne dve ili tri godine komisija ima nesmetano finansiranje iz budžeta Republike Srbije, barem dok ovaj institut ne zaživi na dobar način.
Najveća zamerka koja se odnosi na ovaj deo zakona jeste što komisija nema mogućnosti da izriče sankcije, čime se u priličnoj meri obesmišljava ideja zaštite sistema, koja se kroz ovaj zakon želi postići.
Dakle, DS smatra da je ovaj zakon dobra ideja, ali ako zaista želimo da imamo kvalitetan zakon, moramo sarađivati svi u ovom parlamentu. U tom smislu želim da verujem da će ministar imati puno razumevanje i shvatiti kao dobru nameru i želju DS da zaista imamo jedan kvalitetan zakon i da će u tom smislu ceniti amandmane koje smo na ovaj zakon podneli.
Što se Predloga zakona o oglašavanju tiče, pisci zakona kao i da nisu pokušavali da predvide mogućnost da elektronska pošta, internet stranice, ekrani mobilnih telefona postanu oglasni prostor. Najveći prostor su kroz ovaj zakon usmerili na uređenje već postojećeg stanja, naročito u oglašavanju putem televizije, štampi i na otvorenom prostoru kroz bilborde i plakate.
Želim da konstatujem da to svakako nije dobar znak, pre svega za one koji kroz jedan ovakav vid vide dobar poslovni prostor za sebe. Neuređenost neće biti privlačna za onoga ko želi da investira u ovu oblast, odnosno za one koji bi za sponzorstvo nekog sajta bili spremni da izdvoje priličan budžet i priličnu svotu novca.
Ovaj zakon neće regulisati pitanja, kao što su koliko nivoa, odnosno koliko linkova mora da postoji između medijskog sadržaja i direktnog linka, do duvanskih, alkoholnih ili pornografskih sajtova, koji se kroz ovaj zakon oglašavaju, zabranjuju.
Slično ograničenje moglo bi da se postavi i unutar samog sajta. Kroz ovaj zakon ne vidimo na koliko nivoa ispod naslovne strane ne sme biti linkova prema sajtovima, čije reklamiranje je zabranjeno i ograničeno. Takva rešenja postoje na Zapadu, takva rešenja nisu predviđena u našem Predlogu zakona.
Zakon nije dovoljno jasan ni kod oglašavanja elektronskom poštom, na to želim posebno da se osvrnem, odnosno zabrane širenja, odnosno slanja neželjenih reklamnih poruka.
Član 9. spominje da je zabranjeno upućivanje oglasne poruke onima, koji su oglašivaču jasno stavili do znanja da ne žele da ih primaju što, složićete se sa mnom, ne sprečava da svaku poruku dobijete barem jedanput.
Ovako definisana odredba pogoduje, pre svega, nesavesnim oglašivačima, jer im omogućava da bez prethodno pribavljene saglasnosti šalju veliki broj oglasnih poruka, smatraju da imaju saglasnost svih koji se naknadno nisu usprotivili zbog toga što su dobili oglasnu poruku na jedan ovakav način.
Elektronska oglasna poruka mora da sadrži ispravnu elektronsku adresu, broj telefona, čijim korišćenjem primalac može da na jednostavan način, bez dodatnih troškova, uputi zahtev za obustavljanje daljeg slanja poruke. To ovim predlogom zakona nije definisano.
Obaveza oglašivača je da pre slanja oglasne poruke poseduje prethodno pribavljenu saglasnost primaoca i ona je sadržana kroz član 13. stav 1. Direktive Evropskog parlamenta i Saveta o privatnosti i elektronskim komunikacijama.
Sudeći prema Predlogu zakona, naročito će biti problema sa medijima i to želim posebno da istaknem. Kod komercijalnih televizijskih stanica predviđeno je da televizijsko oglašavanje i televizijska prodaja tzv. Telešop, po ovom predlogu zakona može uzeti 20 procenata od dnevno emitovanog programa.
Od toga, televizijsko oglašavanje sme da zauzme 15% od ukupno dnevnog emitovanog programa. Pre ove sednice imali smo izmene Zakona o radio-difuziji, i mogu reći da ovo nije u skladu sa Zakonom o radio-difuziji. Naime, on definiše da je određeno da 20% dnevno emitovanog programa sme biti namenjeno oglašavanju.
Za javni radiodifuzni servis dopušteno je da televizijsko oglašavanje i televizijska prodaja smeju da zauzimaju 10% ukupno od dnevnog emitovanog programa.
U slučaju da javni radiodifuzni servis prenosi sportske manifestacije od nacionalnog značaja, da li su to olimpijske igre, evropska ili svetska prvenstva, sasvim je svejedno, onda je taj procenat veći, odnosno može se po satu emitovati devet minuta reklame, s tim da emitovanje ne sme preći 10% od ukupne dnevne minutaže.
Član 18. Predloga zakona o oglašavanju za DS je, u najmanju ruku, neshvatljiv i pravno neutemeljen, jer nameće Radiodifuznu agenciju kao relevantan organ u definisanju koji su to međunarodni sportski događaji od nacionalnog događaja.
Ovim predlogom Republička radiodifuzna agencija direktno utiče na tržišne uslove. Ovakvo rešenje je neprihvatljivo. Još jedanput koristim priliku da zamolim ministra, s obzirom na to da postoji amandman po tom pitanju i s obzirom na to da su kolege iz Odbora za trgovinu i turizam prihvatili predlog DS i uputili kao amandman Odbora, da ministar ima puno razumevanje za jedan ovakav član i da prihvati našu argumentaciju i da ovaj član bude brisan iz Predloga zakona.
Takođe, čini nam se da će biti problema ako komercijalna TV stanica kupi TV prava, a sve smo češće u prilici da budemo svedoci takvih situacija. Da li onda oni mogu da povećaju minutažu koja je namenjena za prodaju oglasnog prostora? To nije jasno definisano. Verovatno ne.
Ovde treba pomenuti da ćemo odskoro, kako je to ministar rekao, od 1. oktobra, imati TV pretplatu, odakle će se finansirati javni radiodifuzni servis. To znači da će javni radiodifuzni servis u ovakvim slučajevima od strane građana biti finansiran, biti finansiran iz budžeta i biti finansiran i sa treće strane, a to je od oglašivača. Poređenja radi da uzmemo Bi-Bi-Si, finansira se samo od pretplate građana. Ne treba govoriti o tome šta je i ko je Bi-Bi-Si.
Nemojte misliti da je DS protiv javnog radiodifuznog servisa. Rekli smo svoj stav o tom servisu. Takav servis je neophodan, preko potreban je za državu, ali mislim da na ovaj način favorizujemo javni radiodifuzni servis u odnosu na ostale privatne komercijalne TV stanice, smatramo da nije dobro rešenje.
Interesantno je pitanje emitovanja reklama koje tokom serijskih programa, u ovom zakonu nije eksplicitno pomenuto, tako da možemo da očekuje da će serije biti prilično dugo, s obzirom na to da je ministar na početku rekao da ćemo imati zakon koji će sada ići u susret gledaocima i da će ih osloboditi kilometarskih ili višesatnih prekida zbog oglašavanja. To na ovaj način, Predlogom zakona, barem što se serija tiče, one su jako popularne, neće biti na valjan način definisano.
Ako film sme da se prekine tek u 45. minutu, a vreme trajanja reklama po satu iznosi 12 minuta, filmove će u tih 45 minuta prekidati dvanaestominutnim reklamnim blokom, pošto drugog termina za reklame neće biti. Dakle, za reklamni prostor služiće serije.
Što se radio-programa tiče, čini nam se da je on ostao prilično po strani. Naime, kroz Predlog zakona nam je ukazano da će se na radio-programe primenjivati članovi koji se odnose na televizije, odnosno čl. 18, 19. i 20. To nije dobro rešenje. Ne mogu biti primenjivane odredbe zakona koje se odnose na jedan medij koji potpuno različito funkcioniše i različit je od radijskog programa i radijskih emisija. Smatramo da je pitanje oglašavanja na ovom mediju veoma loše koncipirano i da neće napraviti valjani pomak.
Sve u svemu, da rezimiramo, DS ove zakone smatra veoma značajnim. Izneli smo brojne manjkavosti koje oni u sebi sadrže. Od toga koliko je predlagač spreman da amandmane koje smo uložili prihvati, cenićemo da li će DS i glasati za ove zakone.
DS ne bi volela da, po starom dobrom običaju, vladajuća grupacija sa osmehom, sa bahatošću prihvata i sasluša amandmane opozicije, a da posle toga predloge koje su oni uobličili glasaju u tekstu koji nam je predložen.
Smatramo da to nisu dobra rešenja i da to nikome neće ići na korist. Ako budemo ponovo u situaciji da nakon pet ili šest meseci menjamo zakone koje budemo danas usvajali, onda svakako oblast koju želimo da regulišemo nećemo regulisati na valjan i na kvalitetan način.
Želimo da Srbija u ovoj oblasti zaista dobije kvalitetne zakone. Spremni smo da kao odgovorna stranka pomognemo u tom poslu. Od ozbiljnosti predlagača, od ozbiljnosti Vlade zavisi da li ćemo imati i ozbiljne zakone.
Nadam se da kod nadležnog ministra ima spremnosti da prihvati ovu našu argumentaciju i da neće rasuđivati po principu – neće nama demokrate da sole pamet, mi smo najpametniji. Verujem da će biti razuma, verujem da će biti snage da se prihvati ono što smatramo da je dobro i kvalitetno. Dakle, izbor ostaje na predlagaču.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, koliko je Vladi stalo do ovog zakona i koliko je zaista značajan ovaj zakon za nju, kako nam je to gospodin ministar jutros govorio, najbolje potvrđuje to što njega danas nema tokom celog popodnevnog zasedanja. To govori o ozbiljnosti Vlade, to govori o spremnosti Vlade da se upusti u valjano rešavanje ovog pitanja i problema koje je kroz ovaj zakon želela da reši.
Što se DS tiče, mislim da smo to i u prepodnevnom delu rekli, a i danas ponavljamo, krupne zamerke postoje, iako po članovima jako malo izmena, ali veoma se loš zakon čini i biće gotovo neprimenjiv, biće potpuno obesmišljena njegova suština. DS smatra, ono što je prva i najvažnija zamerka je to da je produženje roka za privatizaciju lokalnih medija sa jula 2006. godine na 31. decembar 2008. godine, nešto što je nedopustivo i što će napraviti još veće i još štetnije posledice po lokalne medije čiji su osnivači lokalne samouprave, odnosno skupštine opština i gradova.
Ako imamo na umu da gotovo nema lokalne stanice u Srbiji koja se ne finansira iz budžeta lokalne samouprave, ovakvo rešenje znači da će se postojeće stanje, inače vrlo teško stanje u tim informativnim kućama, gotovo zadržati, ako ne i napraviti gore. Podsećam vas, Vlada već poseduje pravilnik o načinu privatizacije lokalnih medija, ali se niko u nadležnom ministarstvu nije setio da primeni taj pravilnik, naročito ne dotični ministar, koji je sebi dao za pravo da se jutros malo i izdere na opoziciju zato što je neko sebi dao za pravo da kritikuje njegov zakonski predlog.
Javna preduzeća, čiji je osnivač lokalna samouprava, još jedanput kažem, u veoma teškom stanju su, tehnički i materijalnu su gotovo dovedena do ivice. Znajući da su budžeti lokalnih samouprava dosta skromni i znajući kako je to gospodin Dinkić projektovao transferna sredstva, kako izgledaju budžeti lokalnih samouprava, možemo pretpostaviti da će u narednom periodu te lokalne TV stanice biti u veoma teškom finansijskom stanju. I pored toga što se na kašičicu izdvajaju sredstva iz lokalnih samouprava za rad tih javnih preduzeća, to i dalje ostavlja prostor da lokalni moćnici mogu da utiču na programsku šemu preduzeća čiji su osnivači lokalne samouprave.
Neće biti čudno, kao što smo to nedavno imali prilike da vidimo u Kragujevcu, da se urednici i novinari javnog preduzeća RTV Kragujevac pozivaju na informativne razgovore, jer je tobože vladajuća grupacija nezadovoljna reemitovanjem neke emisije. Sve češće ćemo imati prilike da vidimo kako opet neki, navodno članovi gradskih ili opštinskih veća zaduženi za informisanje, ovako rade.
Umesto da pomažu svoja javna preduzeća, kritikuju ili ucenjuju urednike i direktore tih javnih preduzeća zato što im se programska šema ne dopada, a ucenjivaće ih tako što će im uskratiti finansijska sredstva ili će plate kasniti.
Ako imamo na umu da se u budžetu jedne lokalne TV stanice u Srbiji nalazi ukupno negde oko 75 do 80% sredstava iz budžeta lokalne samouprave, a od 20 do 25%, u zavisnosti od toga da li je malo jača privreda ili je sposobnije rukovodstvo da iznađe nešto više sredstava, otprilike je to odnos sa kojim te medijske kuće raspolažu i sredstva sa kojima one raspolažu u toku godine.
Dakle, nije li namera da jednim ovakvim odlaganjem procesa privatizacije sam predlagač ide dotle da, prepuštajući ih slučaju, sama od sebe ta javna preduzeća i nestanu. Nelogično deluje činjenica da se težnja za formiranjem javnog servisa, smanjenjem javne potrošnje ili izdvajanjem iz budžeta sredstava za finansiranje RTS-a, ostavlja prostor da lokalne sredine ili skupštine opština i gradova izdvajaju iz svojih budžeta za finansiranje javnih preduzeća informativne delatnosti, čiji su osnivači lokalne samouprave. Zašto se tu ne ide u smanjenje te javne potrošnje? Još jedanput kažem, i to govori u prilog tvrdnji DS da je odlaganje roka za početak privatizacije za 31. decembar 2008. godine nešto što je besmisleno.
Amandman da se napravi neko kompromisno rešenje, pa da idemo na 2007. godinu, takođe je neprihvatljivo i da nećemo napraviti nikakav ustupak time što ćemo im taj rok skratiti na godinu dana, a i dalje ostaviti lokalnim čelnicima da mogu dobro da utiču i da kritikuju, ili da možda uskrate sredstava ako im se uređivačka politika ne sviđa.
Tu nećemo napraviti nikakav pomak, niti ćemo zaista doći u situaciju da kažemo, imamo zaista nezavisne i objektivne medije u lokalnim sredinama.
Ono što je vrhunac ovog predloga, to je vraćanje takse na brojila. To nije pretplata za javni servis, to je vraćanje servis na brojilo iz onog perioda, barem što se DS tiče, koja je to jasno i glasno i onda kritikovala, i sada kritikuje, to je taksa na električno brojilo i ništa drugo osim toga.
Očekujem, neko je malopre od mojih prethodnika pomenuo da ćemo uskoro, kako ova vlada funkcioniše, da imamo i one čuvene švedske detektore koji će da otkrivaju neuredne platiše.
Dakle, prema ovom predlogu izmena i dopuna Zakona nudi se finansiranje partijske televizije. RTS još uvek nije transformisana u javni servis i to je suština problema, i to je ono što DS ističe kao problem, nedostatak izmena ovog zakona.
Ko nam to garantuje da će u periodu od kada počne da se ubira pretplata RTS biti transformisana? Da li nam to garantuje Tijanić?
Ja njemu ne garantujem. Da li nam to garantuje Vlada ili Koštunica? Ni njemu ne verujem, ni njegovoj Vladi. Ko to garantuje da će se krenuti u proces transformacije RTS? Da li je garant Republička radiodifuzna agencija? Pravo da vam kažem, ni njima nešto puno ne verujem, s obzirom da se uopšte nisu oglasili prilikom izbora gospodina Tijanića za direktora RTS, svesno znajući da je njegov izbor protiv zakona.
Dakle, imaćemo jednu paradoksalnu situaciju, državna televizija pod kontrolom Vlade, podsećam još jednom, direktora bira Vlada, upravni odbor bira Vlada, a sada građani treba da finansiraju rad RTS. Logičan sled stvari je da se u skladu sa zakonom prvo pristupi transformaciji RTS, a nakon toga da idemo u raspisivanje konkursa za izdavanje dozvola.
Tek nakon tog procesa možemo, odnosno možete da izađete pred građane i da tražite plaćanje pretplate. Tada nećete imati partijski orijentisanu televiziju. Dokle god budete to tražili od građana, a niste završili posao koji je prethodio, nećete ih ubediti da to neće biti servis vladajuće grupacije ili bilo koje grupe koja na nekim narednim izborima osvoji vlast, jer zakon nije do kraja primenjen.
Stvaranjem javnog servisa isključuje upliv politike i to je osnovna zabuna ili zamena teza ili neznanje što su neki od mojih prethodnika imali prilike danas da pokažu, čak je i potpredsednik Skupštine pokazao kako on vidi javni servis. To je u najmanju ruku bilo krajnje smešno. Kada imate direktno finansiranje iz budžeta, logično je da ćete imati upliv politike.
RTS je preduzeće čijeg direktora i upravni odbor imenuje Vlada i vi sada hoćete da nam kažete da će to biti javni servis koji neće biti pod patronatom vladajuće grupacije. Nismo naivni, suviše smo ozbiljni ljudi, i vrlo dobro znamo kako će to funkcionisati.
Gospodin Tijanić nam je na sednici Odbora za kulturu rekao da je RTS gotovo dovedena do bankrotstva. Zaista, poslanici vladajuće grupacije bili su dužni da nam objasne, oni koji su izlazili ovde, ko je to doveo RTS do bankrotstva? Kao poslanik DS, zaista bih želeo i voleo da mi, ako ne neko od vas, onda barem ministar, ali žao mi je, nema ga, kaže ko je to potrošio sredstva. Zašto je RTS dovedena do bankrotstva i koji je to mađioničar Tijanić doveo RTS u tu fazu da danas imamo takvo stanje.
I zašto predstavnici vladajuće grupacije, koji danas zastupaju ovaj zakon i smatraju da je dobar i kvalitetan, kada smo imali rebalans budžeta nisu insistirali da sredstva koja su predviđena za normalno i nesmetano funkcionisanje RTS do početka transformacije ostanu RTS-u. Nego danas imamo situaciju da nam direktor kaže, nemamo sredstva, pred bankrotstvom smo, hajde, ko će da pomogne – građani. Kome da pomažemo? RTS-u?
Koja je razlika između pretplate Miloševićeve i Koštuničine? Nema razlike, osim što ste i suviše mnogo manira poprimili od njih, preuzimate im modele plaćanja i nameta za građane Srbije.
Znači, u ovom slučaju, pretplata o kojoj vi govorite nije pretplata, to je namet. To je namet za građane, a nije garancija da će građani zaista imati javni servis, da će novac koji su izdvojili za javni servis zaista biti usmeren u stvaranje jednog moćnog javnog servisa, da će ta sredstva ta zaista biti valjano utrošena. Ako su garancija za utrošak sredstava Koštunica, Tijanić i društvo u upravnom odboru, zaista imamo ozbiljnih rezervi.
Dakle, najbolje bi bilo da je ministar ovaj zakon povukao. Što se tiče DS-a, ona je svoje stavove iznela. Još jednom kažem, ovo je jedan loš zakon, nakaradan, koji će u dobroj meri usporiti reforme koje treba da se sprovedu u oblasti radio-difuzije i mislimo da od ovoga što ste ovde napisali neće biti gotovo ništa, tako da bi najbolje bilo da se ovaj zakon povuče. Apelujem na one savesne poslanike vladajuće grupacije da još jednom razmisle i da ne daju glas za ovaj zakon, a kako stvari stoje, iskreno se nadam da oni neće i da će biti one volje koja će uskratiti poverenje za jedan ovakav zakon. Hvala vam.
Zahvaljujem predsedavajući. Između ostalog, želim samo da pojasnim, pošto je u mom delu diskusije bila pominjana upravo pretplata, odnosno taksa na brojilo, tako da sam u tom delu prepoznao ono što je gospodin Tomašević govorio.
Zaista DS smatra da je to taksa na brojilo. I sami ste rekli, predlog Vlade jeste da se pretplata ubira na način kako smo to imali u javnosti proteklih dana da vidimo.
RTS je sa javnim preduzećima krenula u postupak dogovaranja kako i na koji način da reši problem ubiranja pretplate, i videli ste proteklih dana da je EPS čak i reagovala u nekim slučajevima žučno, ljutito.
A sada smo imali prilike da čujemo i pismo ljudi iz Elektrovojvodine, koji smatraju da način ubiranja pretplate preko električnog brojila za njih nije prihvatljiv. Oni su našli najidealniji način da to saopšte javnosti, pa i poslanicima i Vladi, da se radi o tome da će izazvati gnev kod svojih potrošača, odnosno građana Srbije.
Ali je u stvari prevedeno to zapravo taksa na brojilo i zato je DS protiv toga. Ne možemo da prihvatimo rešenja koja zaista liče na rešenja koja smo imali iz vremena Miloševićeve vladavine. Pokušajte, još jednom vam kažem, da javni servis, RTS transformišete, pa tek onda da govorimo o tome gde će ta pretplata i kako će se ubirati.
Vrlo dobro ste citirali predlog, odnosno zakon, ali niste govorili o tome kako se ubira pretplata. Izbegli ste taj deo zakona da kažete, da je Republička radiodifuzna agencija ta koja ubira pretplatu i koja dogovara sa javnim preduzećima iz okruga kako će se ubirati pretplata.
Prema tome, vi ste sada dali pravo EPS-u da ubira pretplatu, s tim što ćete napraviti veliki problem građanima Srbije. I zato kažemo, to je namet, to nije pretplata, to se ne rešava na način na koji ste vi predvideli. Prema tome, to je neprihvatljivo. Ako mi problem koji ste napravili sada obojimo jarkim bojama i kažemo, da, to liči na ono što je iz vremena Miloševića, to zaista liči i to je za DS neprihvatljivo.
Možete vi da se trudite da objasnite javnosti Srbije da to nije taksa na brojilo. To jeste taksa na električno brojilo po svim oblicima, kako god vi hoćete to da krstite, ali to DS zaista naziva taksa na električno brojilo i namet za građane Srbije.