Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Jelena Žarić Kovačević

Jelena Žarić Kovačević

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala vam, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo raspravljao je Predlog zakona o ministarstvima koji je podnelo 167 narodnih poslanika poslaničke grupe „ Aleksandar Vučić – za našu decu“ i kao što smo naveli u izveštaju koji smo uputili Narodnoj skupštini smatramo da isti predlog jeste u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije. Dalje u diskusiju ću se detaljnije osvrnuti na taj predlog, sada samo podnosim izveštaj kao izvestilac Odbora. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, posle konstituisanja Narodne skupštine i posle izbora predsednika Skupštine, logično je da se pred nama nađe i Predlog zakona o ministarstvima. Očekujemo i da formiramo Vladu u narednih nekoliko dana i mislim da je ovo dobra prilika da se podsetimo rezultata, dobra je prilika da podvučemo crtu, ali isto tako i da govorimo o nekim ciljevima čijem ćemo ispunjenju težiti kako bismo mogli Srbiju nastaviti da vodimo napred.

Do sada su SNS i Aleksandar Vučić, koji je predsednik te stranke, pokazali da su rad, ozbiljnost i marljivost osobine onih ljudi koje je ta stranka delegirala da vode Vladu Srbije ili da budu članovi Vlade.

Želim da čestitam svom kolegi Vladimiru Orliću i sasvim sam sigurna pošto smo predložili Vladimira Orlića za jednog od potpredsednika Narodne skupštine Republike Srbije da ćemo istim tim smerom ići i dalje, da predlažemo vredne i marljive ljude koji zaslužuju da budu na tim funkcijama, jer to za njih znači samo veću odgovornost.

Uvek volim da se vratim na neki prethodni period i na rezultate, jer iza vlasti koju predvodi SNS stoje isključivo rad i rezultati. Možemo da nabrajamo duže vremena rad i rezultate koji stoje iza nas, ja ću samo pomenuti nekoliko. Svedoci smo, naravno, novih stotina kilometara autoputeva, novih obdaništa, škola, kliničkih centara, renoviranih ustanova kulture. Svedoci smo velike borbe protiv kriminala i korupcije, svedoci smo stabilnog budžeta, sada su plate i penzije ne samo stabilne, već se i povećavaju, svedoci smo najniže stope nezaposlenosti koja se sada kreće negde oko 7% u modernoj istoriji Srbije.

Prema tome, evidentno je da u svim oblastima iza vlasti koju predvodi SNS stoji isključivo rad i rezultati. Tako je i sa Narodnom skupštinom.

Narodna skupština je u proteklom periodu donela mnogo zakona i mnogo odluka koje su važne, pre svega za građane naše zemlje i ja sam sigurna da ćemo mi i nadalje nastaviti da unapređujemo naš zakonodavni sistem, ali isto tako i da sprovodimo politiku kojoj su građani dali veliku podršku na poslednjim izborima.

Danas je pred nama Predlog zakona o ministarstvima, ja ne bih govorila o svim ministarstvima koja su predložena. Samo ću zbog javnosti ponoviti tri nova ministarstva koja stoje kao predlog, dakle, ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, ministarstvo za brigu o porodici i demografiju i ministarstvo za brigu o selu.

U prethodnom periodu smo mogli da vidimo da je Vlada Srbije radila na unapređenju svih oblasti, ali i ovih oblasti, obzirom da nisu postojala ta ministarstva, na taj način što je donosila uredbe ili donosila neke mere, predlagala izmene i dopune već postojećih zakona i u tome se već vidi opravdanje za postojanje ovakvih ministarstava, da bi se oni na detaljniji i sistematičniji način bavili ovim pitanjima i svim problemima koji mogu da se jave u ovim oblastima.

U tom smislu, mi možemo da danas govorimo i o programu od 2020. do 2025. godine, gde će za mene posebno veliki značaj imati ministarstvo za brigu o selu, s obzirom na to da sam i odbornik u Gradskoj opštini Crveni krst u Nišu koja ima 23 sela, a od kojih u 19 sela postoje veliki problemi sa vodom, kanalizacijom i nekim drugim stvarima. Međutim, ja ću diskusiju o tome ostaviti za trenutak kada će pred nama ovde biti predsednik Vlade, odnosno predsednica Vlade i članovi Vlade, pa ću nešto detaljnije tada govoriti.

Na kraju, želim samo da konstatujem da nas podrška građana svakako obavezuje da nastavimo sa reformama, da omogućimo građanima Srbije da žive i rade u jednoj uređenoj zemlji, u Srbiji koja će moći, a mislim da već može da parira najrazvijenijim zemljama Evrope i sveta.

Na kraju, želim da kažem da će naravno poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu podržati Predlog zakona o ministarstvima o kome danas raspravljamo u načelu. Hvala.
Hvala vam predsednice.

Uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ponovo su pred nama danas izborni zakoni o kojima smo raspravljali pre uvođenja vanrednog stanja. Sada sa predlogom da potpise birača koji podržavaju izborne liste mogu overavati i opštinski odnosno gradske uprave.

Na ovaj način će se olakšati prikupljanje potpisa i nastavak sprovođenja izbornih radnji onako kako to budu odlučile izborne komisije.

Pre raspisivanja izbora, međustranački dijalog je trajao jedno određeno vreme i rezultirao je izmenama i dopunama određenih izbornih i nekih drugih zakona koji na direktan ili indirektan način utiču na izborni proces i na taj način smo mi izborni proces unapredili i praktično olakšali učestvovanje na izborima. Tada u dijalogu nisu učestvovali ovi koji su danas ponovo pokazali ogromno nepoštovanje institucija.

Huligani, na čelu sa Boškom Obradovićem danas su ispred Doma Narodne Skupštine napravili incident. Blokirali su ulaz Narodne skupštine, maltretirali su poslanike, maltretirali su zaposlene u Narodnoj skupštini, fizički su nasrnuli na narodnog poslanika Marijana Rističevića, povredili ga, iscepali mu sako.

Oni su danas pokušali da ovo legalno i legitimno telo, najviše zakonodavno telo u zemlji spreče da radi, ali mi ćemo danas ipak raditi, jer smo tu zbog svih građana Srbije i tu smo da pokažemo kako izgleda vredna, marljiva i pristojna Srbija. Tu smo da pokažemo da je Dom Narodne Skupštine zaista mesto za parlamentarni dijalog i za sprovođenje demokratije, a ne za sprovođenje nasilja.

Meni je žao, iskreno što je danas pažnju privukao taj fašizam ispred Doma Narodne Skupštine. Sasvim je jasno da oni žele krvoproliće, žele nasilje, žele ugrožavanje demokratije i ljudskih prava. To je poruka koju je danas u ime Saveza za Srbiju i Dragana Đilasa preneo, odnosno poslao Boško Obradović, zajedno sa svim huliganima sa kojima je bio ispred Doma Narodne Skupštine.

Oni su i danas pokazali po ko zna koji put na koji način bi oni vršili vlast. Ponašanje koje smo imali prilike da vidimo je ispod svakog nivoa. Ponašanje koje smo imali prilike da vidimo je ispod svakog nivoa. Propagiranje fašizma u Srbiji treba svi najoštrije da osudimo, jer svako od nas ustvari može da se nađe na meti tih huligana, svako od nas može da prođe sa njihove strane kao moj kolega Marijan Rističević danas, samo zato što ne delimo njihova fašistička opredeljenja.

Javnost Srbije mora da zna da će svako očigledno biti brutalno napadnut, tučen, gažen od strane fašiste Boška Obradovića i njegovih sledbenika, svako ko ne misli isto kao oni, svako ko se bori da građanima bude bolje, svako ko se trudi da naša deca imaju bolju budućnost u Srbiji, svako ko želi da Srbija bude moderna i razvijena zemlja u kojoj će biti mesta za sve ljude. I mesta i posla i boljeg života.

Ali, dame i gospodo, huligani iz Saveza sa Srbiju nećete nas uplašiti jer su poslanici SNS, a i neki drugi poslanici danas ovde u sali, mi radimo svoj posao, želimo da svima nama bude bolje, želimo da se Srbija razvija, želimo redovne i veće plate i penzije, stabilnu ekonomiju i privredu. Želimo da živimo u zemlji bez fašizma i nikakvo nasilje nas neće sprečiti da tako i bude.

Srpska napredna stranka na čelu sa Aleksandrom Vučićem nastaviće da vodi državu napred, jer našu želju i volju nikakvo nasilje ne može ugroziti, niti ugasiti i borićemo se da budemo uspešna razvijena i uređena Srbija, a građanima je danas Boško Obradović po ko zna koji put pokazao i poslao poruku kakav je program Saveza za Srbiju, da između Saveza za Srbiju i nasilja stoji znak jednakosti.

Jedva čekam 21. juni kada će građani pokazati da njihova izborna volja jeste SNS i bolja Srbija, a ne nasilje i fašizam.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi gospodine Dačiću, dame i gospodo narodni poslanici, danas smo na toliko očekivanoj sednici na kojoj raspravljamo o ukidanju vanrednog stanja, a i sami znate koliko ljudi se interesovalo za to kada će biti ukinuto vanredno stanje, da li će posle ukidanja vanrednog stanja i dalje važiti određene mere.

Smatram da je od velikog značaja to što ste vi gospodine Dačiću tu i gospođo Brnabić, koja trenutno nije, ali celog dana odgovara na pitanja, jer je od velikog značaja da se građanima zapravo razjasni šta se desilo, ali i kakav život uz ovaj virus na žalost nas očekuje.

Na prošloj sednici govorili smo o merama koje se odnose na zdravlje ljudi koje smo potvrdili, ali smo imali prilike da govorimo i o merama koje su nešto kasnije usledile, a odnose se na našu ekonomiju, na našu privredu, odnosno odnose se na one mere pomoći koje će biti primenjene da bi se prevazišle posledice ovog virusa. Na toj sednici je bilo poslanika koji nisu želeli da nose maske, ni rukavice, koji su se protivili tim merama zaštite i ja smatram da su oni naše zdravlje, nas ostalih koji smo se štitili od virusa, čak i ugrozili.

Danas je sednica počela na malo drugačiji način. Mogli smo da vidimo jedan performans koji je Dragan Đilas smislio i ponovo je poslao još jednog od svojih klovnova da prave cirkus od Narodne skupštine. Meni je drago što je to trajalo kratko i što im to nije uspelo, ali mi je takođe drago što su oni danas pokazali kako poštuju institucije, kako poštuju građane Srbije koji su za njih glasali da budu narodni poslanici, da rade svoj posao, da budu glas naroda, da primaju platu za taj posao. Drago mi je što su pokazali na koji način bi oni vršili vlast možda nekad, nadam se da i ne.

Još sam želela da kažem da smo svedoci teških udaraca koje svakodnevno trpi Aleksandar Vučić, ali nažalost i njegova porodica, jer njima nije dovoljno što napadaju samo njega, moraju da napadaju i njegovu decu i porodicu i da čak i decu i roditelje uvlače u jednu prljavu kampanju koju oni nazivaju političkom kampanjom. Tu u stvari nema politike. Zna se šta je politička borba, zna se šta je borba argumentima, borba činjenicama i borba između pristalica različitih političkih partija. Ovo što oni rade je isključivo pokazivanje mržnje zbog nemoći. Ovo su neuspeli pokušaji da se na svaki način oslabi predsednik i država. Ali, vidite i sami da Aleksandar Vučić iz svake te priče u koju je upleten i nasilno umešan izlazi sve jači.

Pravi političar, državnik, onaj koji je već mnogo puta dokazao da je najznačajnija borba za njega borba za građane i borba za Srbiju, Aleksandar Vučić je rekao da neće i nije odgovarao na svakodnevne napade, rekao je da neće i nije pominjao imena svojih političkih protivnika dokle god traje vanredno stanje, dokle god nije siguran da svi zajedno pobeđujemo u borbi za život i zdravlje naših građana.

Za to vreme, crta se meta na čelo članovima njegove porodice, nastavlja se sa podmuklom kampanjom koju predvode lideri Saveza za Srbiju. Oni su sve probali: kampovali su u parku, pravili su proteste, urlali su na ulicama, upadali su u RTS, u Narodnu skupštinu, u druge institucije, pozivali na linč predsednika Srbije i predsednice Vlade, maltretirali su predsednicu Skupštine, opsedali su Predsedništvo, rušili su radove na trgu, kršili su na kraju policijski čas. Sve ono što bi radili sutradan kad bi došli na vlast.

U svojim medijima, na portalima, na društvenim mrežama svakodnevno razapinju i Aleksandra Vučića i njegovu porodicu i svakoga ko stane u njegovu odbranu. Oni prvo nisu hteli na izbore, pa su onda malo hteli na izbore, pa opet malo nisu hteli na izbore, a sad ne znaju da li će na izbore. Njima zakoni jesu odgovarali jer su ih oni doneli, a onda im nisu odgovarali jer smo ih svi mi primenjivali. Oni ne znaju da li u našem društvu ima ili nema demokratije.

Da vam kažem nešto, dame i gospodo, svi vi koji ne možete da rešite da li ćete na izbore ili nećete na izbore, izađite na izbore konačno da vas SNS sa svojom koalicijom pobedi, da vam konačno stavimo do znanja gde vam je mesto i da prestanete sve nas da maltretirate svakoga dana sa time da li ćete na izbore, nećete na izbore, koji će političar da plače, a koji političar neće da plače.

Sve ovo nije dovoljno, već sada, naravno, i Vučićeva deca moraju da budu upletena u celu tu priču i da budu na tapetu. Onda se ljute kad neko na to ukaže. Šta treba KRIK-u da targetira Danila Vučića, da ga povezuje sa kriminalcima i da ga na taj način, vrlo moguće, dovodi u opasnost? Zašto Brkić iz „Tabloida“ poručuje da kad nas oni budu jurili jednog dana, sutradan, niko ne sme da pobegne, ni mali Vukan, ni Danilo, ni Milica? I zašto sve to prenose portali kao što je „Direktno.rs“? Zato što su to Đilasovi mediji. Zato što postoje ljudi koji su plaćeni da zastrašuju političke neistomišljenike Dragana Đilasa.

Sve to što se nama dešava mesecima unazad kulminiralo je zadnjih nekoliko dana, evo i tokom trajanja ovog vanrednog stanja, a posledica je isključivo nemoć onih koji nemaju nikakvu ideju, koji nemaju ništa iza sebe što su uradili, koji nemaju nikakav argument, koji nemaju program, koji nemaju politiku.

Dana 21. juna narod će takvim ljudima reći ne, a reći će da politici, programu i to programu Aleksandra Vučića i SNS. Hvala.
Hvala vam, gospođo Gojković.

Potrudiću se da budem kratka pošto ima dosta još naših kolega koji žele da govore o ovome.

Uvažena predsednice Vlade, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku želim da izjavim saučešće svima onima koji su nekoga izgubili u borbi sa korona virusom, vanredno stanje u kome se nalazimo i kome radimo, ne sumnjivo dodatno daje ozbiljnost ovoj sednici jer su pred nama uredbe Vlade o kojima raspravljamo u okviru predloga zakona o potvrđivanju tih uredbi.

Bez ikakve sumnje sve mere su išle u prilog čuvanja života i zdravlja građana, sve mere su bile važne koje su se odnosile na zdravlje našeg stanovništva, ali su jednako važne rekla bih i one mere koje su nešto kasnije usledile, a odnose se na podršku privredi kako bi se smanjile negativne posledice prouzrokovane korona virusom.

Juče smo mogli od vas, gospođo Brnabić da čujemo nešto što je jako važna informacija za sve naše građane, a to je da razgovaramo, odnosno da govorimo o pet milijardi evra. I, kao zemlja koja ima pet milijardi evra spadamo u krug najrazvijenijih zemalja koje će sprovesti mere pomoći privredi. Važno je da građani znaju da je naša država reagovala brzo i na odgovarajući način, da su svi resursi stavljeni u funkciju zaštite zdravlja i života građana i da je sigurnost građana bila prioritet prilikom donošenja svih mera.

Ako uzmemo u obzir da sve korake koje je država preduzela, rekla bih da smo vrlo dobro odgovorili na izazove i probleme sa kojima smo se susreli po prvi put. Evidentno je da su i Aleksandar Vučić i Vlada Srbije učinili apsolutno sve što je struka naložila, pre svega u cilju zaštite stanovništva.

Dok sa jedne strane imamo apsolutnu posvećenost borbi protiv virusa od strane najvišeg državnog vrha, od strane državnih organa, podsetiću vas da je SNS odmah prekinula svoje kampanjske aktivnosti i funkcioneri SNS su se složili sa predsednikom da se ne bavimo politikom, da ne komentarišemo, čak da ne odgovaramo ni na napade koji su nam upućeni, već da se svi zajedno izborimo za ljudske živote, svako na svoj način. Sa druge strane imamo i one koji su ovaj period koristili za nastavak prljave kampanje protiv vlast i sada naravno na kraju koristeći epidemiju svoje političko delovanje.

Neki su jedva čekali da kažu da će sada možda učestvovati na izborima, iako se još uvek ne govori o konkretnim izbornim radnjama, o datumima. U tom smislu, iz tog dela opozicije koji je okupljen oko Saveza za Srbiju nesumnjivo ćemo imati te samozvane političke lidere koji se sada laktaju za fotelje, želeći da preuzmu vlast samo i isključivo zbog toga. Ukoliko je to bilo pogrešno u trenutku u kome se Srbija borila za zdravlje i za živote stanovništva građani će im reći na izborima koji nas očekuju.

I dalje bez programa, okrenuti isključivo ka vređanju Aleksandra Vučića i Vlade Srbije koji se danonoćno bore da stvore uslove, da se sačuvaju ljudski životi, čak su i lekare i druge medicinske radnike napadali kako rade za vlast, kako rade za SNS i sada umesto da damo podršku lekarima, aplaudirajući oni pozivaju na lupanje u šerpe.

Naravno na perfidan način se koristi strah, koristi se nervoza koja kod svih nas prisutna, naravno to je vrlo normalno ako uzmemo u obzir situaciju u kojoj se nalazimo.

Na kraju bih želela da pozovem sve građane Srbije da imaju osećaj odgovornosti, da čuvaju svoje zdravlje, da čuvaju zdravlje ljudi oko sebe, da pridržavanjem mera pomognu državi, da pomognu sebi jer ovu borbu možemo da dobijemo samo zajedno, samo kao Srbija.

Biće vremena i prilike da se uđe u političku borbu i da se na kraju krajeva i proveri izborna volja građana. Prema tome, ja ne znam čemu nervoza i čemu nestrpljenje.

U svakom slučaju, i u ovom periodu od mesec i po dana možda smo mogli da vidimo jedno, a to je da je Aleksandar Vučić pokazao da je najbolji državnik koga je Srbija imala, a da je Vlada Srbije pokazala da se može uhvatiti u koštac sa baš svakom situacijom, da je za to sposobna.

Ozbiljnost i odgovornost, gospođo Brnabić i ministri koji ste pokazali je na visokom nivou, nije svaka zemlja mogla u ovakvim trenucima da se pohvali takvom odgovornošću i takvom brzinom i donošenje mere i rešavanje problema kao Srbija.

Naravno, Aleksandar Vučić, Vlada Srbije, Srpska napredna stranka i naši koalicioni partneri su po ko zna koji put pokazali da su građani i država na prvom mestu, dakle, pre stranačkih nekih ličnih ili bilo kojih drugih interesa. A upravo, lideri Saveza za Srbiju su ponovo pali na ispitu kod građana i to sada na ispitu solidarnosti, jer dok je zdravlje građana bilo ugroženo oni su spletkarili, bavili se politikanstvom, nekakvom kampanjom, umesto da svako na svoj način pruži podršku sugrađanima onako kako ume.

Na kraju bih želela da kažem da će se poslanička grupa Srpske napredne stranke u narednom periodu boriti još više i zasedati u vanrednom stanju ukoliko je to potrebno, daćemo podršku ovim predlozima o kojima smo raspravljali u danu za glasanje.

Pošto je moj uvaženi kolega Đukanović pokrenuo u parlamentu lavinu predloga kako možemo svojevremeno da utrošimo večeras, s obzirom da je večeras policijski čas od 18.00 časova, a ja pozivam građane da taj policijski čas ispoštuju, ali mogu i da pogledaju emisiju u kojoj će gostovati Aleksandar Vučić, pa da, evo i ja dam svoj doprinos sa predlozima šta za večeras.

Hvala.
Hvala, vam predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, imamo danas na dnevnom redu predloge koji nam daju mogućnost da u parlamentu govorimo o stabilnim i sigurnim finansijama, punoj državnoj kasi koja stvara pozitivnu klimu za domaće i strane investicije, za dalji razvoj Srbije, u ekonomskom i privrednom smislu i da govorimo i o otvaranju novih radnih mesta.

Juče je ministar Mali izjavio da će do 2025. godine BDP iznositi 73 milijarde evra. Do takvog rezultata možemo da dođemo zahvaljujući pre svega stabilnoj makroekonomskoj politici, povoljnim uslovima za strane investicije i ulaganjima od 14 milijardi evra u program Srbija 2025. u različite oblasti kao što su zdravstvo, obrazovanje, napredne tehnologije, infrastruktura i tako dalje.

Godine 2014. počeli smo sa sprovođenjem mera fiskalne konsolidacije koje su dale rezultate i zato možemo da kažemo da je godina iza nas, 2019. godina jedna od najuspešnijih za Srbiju zbog visoke stope rasta od 4.2%. U poslednjem kvartalu stopa rasta je bila 6,2%, što nas je pozicioniralo na prvo mesto u Evropi. Sada možemo da kažemo da živimo u zemlji koja godinama unazad ima suficit u budžetu. Zato i možemo da govorimo o povećanju plata u javnom sektoru od 8 do 15%, o prosečnoj plati od 500 evra u dinarskoj protivvrednosti. To su rezultati mera na koje se odlučio Aleksandar Vučić, jer je to bio jedini i pravi način da Srbija stane na noge, pre svega u ekonomskom smislu.

Godine 2012. prosečna plata bila je 329 evra, ali sa nestabilnim budžetom koji nije mogao da ponudi sigurnost da će plate uopšte moći da budu isplaćene. Stopa nezaposlenosti je 2012. godine bila 26%, a sada je najniža od kada se stopa nezaposlenosti prati, odnosno od 1996. godine i ono što je bio cilj Vlade Srbije jeste i ispunjeno, a to je da se stopa nezaposlenosti spusti na jednocifreni iznos. To smo uspeli i sada je ta stopa na 9,6%. Broj novih radnih mesta i dalje raste. U poslednje četiri godine otvoreno je 200 hiljada novih radnih mesta. Otvoreno je mnogo novih fabrika, samo u Nišu šest novih fabrika.

Niš je bio grad elektronike. Elektronska industrija je zapošljavala više od dvadeset hiljada radnika, površina na kojoj se nalazila fabrika u Nišu zauzima 65 hektara i više od 200 hiljada kvadrata poslovno-proizvodnog prostora. Nažalost, prethodna vlast nije želela takvog giganta da spasi i sve odluke tadašnje Vlade koje su bile donete 2009. godine ostala su samo prazna obećanja i mrtvo slovo na papiru. Tada su obećavali dovođenje francuske fabrike, povlastice za poslodavce, osnivanje tehnološkog parka i još mnogo toga, ali nažalost za Niš ništa nisu uradili.

Gradonačelnik u to doba 2009. godine bio je Miloš Simonović iz DS, a premijer je bio Mirko Cvetković, a sve u Nišu je u tom periodu jednostavno stalo. Nisu morali da obećavaju ako su znali da nisu u mogućnosti da ispune ta obećanja ili ako su znali da jednostavno ne žele da ulažu u Niš niti u jug Srbije.

U tome je upravo razlika između DS i SNS. Aleksandar Vučić je pre više godina obećao da će ulagati u Niš i čitav jug Srbije i to obećanje je ispunjeno. Lično on je otvorio šest novih fabrika i nova radna mesta u tim fabrikama. Dobili smo najmoderniji klinički centar koji nas je učinio regionalnim zdravstvenim centrom. Očekuje nas otvaranje Naučno-tehnološkog parka ove godine. U roku se rade stanovi za pripadnike snaga bezbednosti i tzv. socijalni stanovi. Rade se lokalni putevi. Niš izlazi sada na nove auto-puteve.

Prema tome, Niš tada kada je na vlasti bila DS i danas, kao da su dva različita grada. Danas je centar upravnog okruga u pravom smislu te reči. A šta i danas imamo da čujemo od naših političkim protivnika? Da će opstruirati izbore. Dakle, ne samo bojkot već i da će ometati izbore na biračkim mestima i izbornim komisijama kako je to već najavio Bastać u opštini Stari Grad. Dakle, Đilasovi upravo planiraju anarhiju i na dan izbora i verovatno posle toga. Ja ću evo danas iskoristiti priliku da apelujem unapred na državne organe da budu spremni za tako nešto i da obezbede regularne izbore i utvrđivanje izborne volje građana u skladu sa zakonom.

Na kraju predlažem da i ove predloge koji su danas pred nama podržimo u danu za glasanje. Hvala vam.
Hvala vam, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, pravo je vreme, evo, tik pred raspisivanje parlamentarnih izbora da sumiramo rezultate koje smo imali u donošenju i tzv. izbornih zakona i da podvučemo crtu posle međustranačkog dijaloga na kome se razgovaralo upravo o poboljšanju izbornih uslova.

U proteklim mesecima usvojili smo izmene i dopune zakona koji su bili upravo predmet međustranačkog dijaloga, a tiču se pre svega javnih nabavki, finansiranja političkih aktivnosti, sprečavanja korupcije, imali smo Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije kojim smo dali veća ovlašćenja Agenciji za borbu protiv korupcije.

Srpska napredna stranka je pokazala spremnost da aktivno učestvuje u dijalogu i da prihvati da radi na unapređenju izbornih uslova. Osim toga, imali smo na dnevnom redu i usvojili izmene Zakona o lokalnim izborima i Zakona o izboru narodnih poslanika, kojima smo uneli novine u izborno zakonodavstvo koje će u mnogome olakšati učestvovanje na izborima i izbornu utakmicu koja će za rezultat imati veću reprezentativnost kako u republikom parlamentu, tako i u lokalnim parlamentima.

Dakle, tri stvari bih ja ovde izdvojila kao važne, pre svega tu je smanjenje cenzusa sa pet procenata na tri posto, čime smo povećali, kao što sam rekla reprezentativnost, povećali smo šansu da više manjih partija uđe u parlament kako bi zastupali interese građana koji su za njih glasali na izborima i na taj način smo stvorili mogućnost da se čuju i različita politička mišljenja i ideje. Ovakvo smanjenje cenzusa, govorili smo i o tome, ne ide baš u prilog SNS zbog broja mandata ali smo i sada pokazali da smo interese građana i interese države stavili pre stranačkih interesa.

Druga stvar o kojoj bih želela nešto da kažem jeste, odnos prema nacionalnim manjinama. Taj odnosu u Srbiji je već na visokom nivou, a to možemo da vidimo i kroz izmene i dopune zakona koji se tiču izbornog zakonodavstva. Dakle, mi želimo da se omogući njihov ulazak u parlament i očekujemo da i na dalje aktivno učestvuju u donošenju odluka koje su važne za Srbiju. Mi smo predvideli da saveti nacionalnih manjina daju potvrde strankama nacionalnih manjina o njihovom takvom statusu upravo da bismo sprečili zloupotrebe koje su se ranije dešavale, jer stranke nacionalnih manjina zaista i u republičkom parlamentu i lokalnim parlamentima treba da zastupaju interese pripadnika nacionalnih manjina.

Treća stvar je veće učešće žena u zakonodavnoj vlasti, odnosno 40% žena na listama na taj način što će od petoro na listi dve sigurno biti žene. Ja se nadam da će i više žena biti u zakonodavnoj vlasti, u narednom periodu.

Formirali smo i Nadzornu komisiju u Narodnoj skupštini, koja će vršiti nadzor nad sprovođenjem izbora i svim učesnicima u izbornom procesu.

Dakle, ako sumiramo sve ovo, apsolutno svi uslovi su ispunjeni kako bi se održali legitimni izbori i jedna fer politička utakmica.

Srpska napredna stranka je zaista uvek spremna da proveri izbornu volju građana. Iza nas stoje rezultati o kojima smo često i ovde u parlamentu govorili, ali sa druge strane postoji dobar i vrlo jasan plan za dalji razvoj Srbije.

Mi želimo modernu, uređenu i finansijski stabilnu državu u kojoj će životni standard biti bolji, u kojoj će biti prostora, pre svega za mlade ljude da žive i rade umesto da iz naše zemlje odlaze u inostranstvo.

Mi ne želimo da se vrate razni Đilasi i Jeremići, mi ne želimo da vlast ima Boško Obradović, koji sa zastavom Srbije lupa na vrata Skupštine čiji je poslanik, mi ne želimo anarhiju i nesigurnost, koju su nam svakodnevno predstavljali lideri Saveza za Srbiju.

Mi ne želimo prezadužen budžet kao do 2012. godine, mi ne želimo afere i zloupotrebe kojih je bilo u vreme kada je Đilas bio gradonačelnik Beograda.

Mi ne želimo da se vrate oni koji su zatvarali fabrike, koji su otpuštali ljude, ne želimo ni sporne privatizacije koje su se dešavale u periodu do 2012. godine kada je SNS preuzela vlast.

Srpska napredna stranka na čelu sa Aleksandrom Vučićem pokazala je i dokazala mnogo puta da Srbija može da se razvija, da svi delovi Srbije mogu ravnomerno da se razvijaju, da može da napreduje i da može da bude na nivou zaista najrazvijenijih zemalja Evrope, pa i sveta. Sigurna sam da će građani takvoj politici dati podršku i na predstojećim izborima 26. aprila. Hvala.
Hvala vam, predsedavajući gospodine Marinkoviću.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o nekom predlogu, prvo moramo da znamo, naravno, koji su razlozi za donošenje konkretnog zakona, a onda i koji će biti benefiti za građane. Kada govorimo o konkretnom predlogu, pre svega ubrzaće se dostava, što znači da će rešenja biti brže i lakše dostupna strankama i očekuje se veći stepen pravne sigurnosti. Postupak upisa u katastar nepokretnosti će se ubrzati, što će uštedeti strankama vreme, ali i smanjiti troškove u nekim postupcima.

U dosadašnjoj praksi uočeni su problemi koji se odnose na dostavu akata u postupku upisa u katastar jer su se primenjivale odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, što na kraju podrazumeva da stranka ode u službu po rešenje ukoliko joj pismeno nije uručeno na adresu. Cilj je da se smanje gužve, da stranke više ne moraju da odlaze više puta u službu za katastar nepokretnosti, u zavisnosti od toga da li se pismeno vratilo iz pošte ili ne. Dakle, neophodno je jednostavnije uručenje pismena, objavljivanje rešenja na sajtu zavoda i veća kontrola samog postupka dostavljanja.

Ono što treba pomenuti jeste da će usvajanje ovog predloga poboljšati u krajnjoj liniji i poziciju Srbije na Duing biznis listi Svetske banke. Prema izveštaju koji stoji na sajtu Svetske banke, Srbija je svrstana u 42 svetske ekonomije koje su za 2018, odnosno 2019. godinu sprovele reforme u tri ili više od 10 ocenjivanih oblasti i na taj način unapredile uslove lakoće poslovanja. Srbija je napredovala za četiri mesta na Duing biznis listi Svetske banke za 2020. godinu. Sada zauzimamo 44. mesto, od 190 rangiranih zemalja.

Poslanici SNS će podržati ovaj predlog, kao što smo podržali i sve druge predloge koji su imali za cilj modernizaciju naše zemlje, povećanje efikasnosti u radnu javne uprave, smanjenje birokratije, u smislu lakše komunikacije sa građanima i zadovoljenja njihovih potreba i ostvarivanja njihovih prava.

Umesto potrebama građana, oni koji su bili na vlasti do 2012. godine bavili su se sobom i ličnim bogaćenjem, kako ko, u zavisnosti od njihovih ličnih interesa, umesto da vode računa o interesima države i građana.

I ovaj serijal ili emisiju, pomenuću i to, koju smo imali prilike da vidimo, smislili su verovatno isti ti ljudi, oni koji sad ne smeju na izbore a, tobože, nisu zadovoljni uslovima. U višečasovnom filmu možemo da vidimo čistu i veliku mržnju uperenu prema Aleksandru Vučiću, možemo da vidimo mnogo iskrivljenih i netačnih informacija koje za cilj imaju jedino diskreditovanje Aleksandra Vučića kao političara, ali i kao čoveka. Oni insistiraju na tome da je Aleksandar Vučić terao Srbe da ratuju sa drugim narodima. Oni insistiraju na tome da su Srbi krivi za sve što se devedesetih godina dogodilo. Najodvratnije laži stavili su na teret srpskog naroda. Oni su spremni da kažu da su Srbi izvršili genocid u Srebrenici. Oni su spremni da kažu da su Srbi bili okupatori u Glini, gde je Aleksandar Vučić držao govor.

Iznosim navode iz tog filma „Vladalac“, koji je usmeren ne samo protiv Aleksandra Vučića, već i protiv celog srpskog naroda. Pokazali su da njihova mržnja nema granice, da im ni država nije sveta, ni srpski narod, baš kao što su pre nekoliko dana pokazali da im ni deca nisu sveta kada su uputili najgore bljuvotine ćerki Aleksandra Vučića. To je ta prljava kampanja Dragana Đilasa i njegovih medija, Boška Obradovića i njegovih saradnika, Saveza za Srbiju koji bojkotuje izbore ali ne i svakodnevne napade na Aleksandra Vučića i na SNS, preko Marinike Tepić, na državu Srbiju izmišljanjem afera.

Dame i gospodo, nije još mnogo dana ostalo do 26. aprila, reći će im tada građani Srbije da im je kampanja bojkota propala, da su laži i obmane propale, da nisu urodile plodom. Mi želimo da nas vodi Aleksandar Vučić i SNS. Taj dan ja čekam, pa da ih ispratimo u još jednu šetnju po gradu, jer od ulice za bolje i nisu. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre sa saradnicima, predlog koji je danas pred nama će omogućiti formiranje ustanove kulture koje će biti posvećena sećanju na žrtve u istorijskim događajima na mestu današnjeg „Starog Sajmišta“, odnosno nekadašnjeg logora u Zemunu. Važno je da pošaljemo poruku da se stradanja ne smeju ponoviti i da čuvamo uspomenu na one koji su bili žrtve samo zato što su druge vere.

Dakle, 10. maja 1942. godine nacistički okupatori proglasili su Beograd gradom bez Jevreja, jer su svi jevrejski logoraši ubijeni. Zbog toga je Skupština grada Beograda 2014. godine donela odluku da se 10. maj proglasi Danom sećanja na žrtve Holokausta u Beogradu.

Godine 2019. formirana je Radna grupa pri Vladi koja je izradila Nacrt zakona o Memorijalnom centru „Staro sajmište“. U republičkom budžetu će u 2021, 2022. i 2023. godini biti izdvojena sredstva za adaptaciju centralne kule i za dalji rad centra. Dakle, odvojiće se sredstva za rekonstrukciju i adaptaciju objekata, ali i za mere zaštite tog kulturnog dobra. Memorijalni centar će obavljati i poslove prikupljanja i prezentovanja muzejskih i arhivskih dokumenata i organizovati manifestacije u znak sećanja na žrtve. Ja pozivam kolege da u danu za glasanje podržimo ovaj predlog.

Na kratko na kraju želim da se osvrnem na užasne stvari koje su upućene ćerki Aleksandra Vučića i zaista očekujem da će određeni sektori u policiji i tužilaštvu, sektori za visoko-tehnološki kriminal reagovati i da konačno znamo da su bar deca zaštićena od ovakvih gadosti.

Iz pristojnosti ne bih želela, citiram taj status na društvenim mrežama, ali želim da kažem da se radi o bliskom saradniku Boška Obradovića, koji je imao prilike da i ovde u holu Doma Narodne skupštine drži konferenciju za novinare sa Boškom Obradovićem. Nažalost, nije ni prvi put da poslanici reaguju na monstruoznosti i vulgarnosti koje su upućene deci Aleksandra Vučića i to rade oni koje ne smeju na izbore, koje neće izaći na izbore jer nemaju podršku građana, oni koji ne smeju da stanu na crtu ni Aleksandru Vučiću, ni SNS, jer nemaju program, odnosno njihov program je nasilje, vređanje i ništa im nije sveto, nije čak ni to da decu uvlače u politiku i da ih zloupotrebljavaju na najružniji način.

Oni su ništa drugo do kukavice, najobičnije kukavice i Boško Obradović i njegovi saradnici i svi koji se na taj način odnose prema deci i eto još jedne razlike. Srpska napredna stranka će na izbore izaći sa listom Aleksandar Vučić – za našu decu. Mi se borimo za njihovu bolju budućnost u Srbiji i štiti ćemo ih do kraja. Zahvaljujem.

(Aleksandar Šešelj: Jel to samo za vašu decu?)
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, veliku pažnju ovih dana privukao je novi Investicioni plan „Srbija 2025“ o kome ja želim da kažem nekoliko stvari, a koje podrazumevaju projekte i investicije u vrednosti od 14 milijardi evra.

Ovaj iznos će biti implementiran do 2025. godine, u različitoj oblasti, a najviše se govori o prosečnoj plati koja će dostići 900 evra i penziji koja će dostići oko 440 evra.

Jedan od prioriteta što sam ja izdvojila za početak jesu mladi ljudi u Srbiji. Želimo da se školuju u Srbiji, da ostanu u Srbiji, da rade i da žive sa svojim porodicama i prijateljima, a ne da odlaze u druge zemlje tražeći bolje uslove za rad. To podrazumeva, naravno, velika ulaganja kako bismo obezbedili iste ili bolje uslove u odnosu na zemlje u inostranstvu.

Investicioni plan predviđa 700 miliona evra za: izgradnju stanova za mlade parove; za finansiranje veštačke oplodnje; za novorođenu decu biće izdvojeno oko 200 miliona evra; za nove vrtiće 60 miliona evra; biće novih sredstava za zaštitu i prevenciju dece obolele od autizma i tako dalje.

U zdravstvo će biti uloženo 600 miliona evra, što će omogućiti da do 2025. godine bude izgrađeno 16 novih bolnica, šest novih klinika i dva nova „Klinička centra“.

To će biti nastavak ulaganja, u infrastrukturu, u zdravstvu koje smo započeli. Pomenuću samo nov Klinički centar u Nišu, koji je sada regionalni zdravstveni centar koji pokriva potrebe ljudi iz jugoistočne Srbije sa najmodernijom opremom na oko 50.000 kvadrata, koji građanima pruža odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, a sa druge strane mogućnost medicinskim radnicma da se zaposle, a već smo ovde u plenumu govorili o povećanju plata za lekare i medicinske sestre. Poslednje povećanje za lekare je bilo 10% a za medicinske sestre 15%.

Veća izdvajanja planirana su za infrastrukturu, za izgradnju novih autoputeva, za rekonstrukciju oko 5.000 kilometara postojećih puteva i železnice i to u iznosu od 9.000.000.000 evra. U ovom trenutku možemo da se pohvalimo sa stotinama kilometara novih autoputeva, a novi investicioni plan radiće dalje, naravno, na razvoju i vazdušnog i železničkog saobraćaja.

Sve ovo možemo da uradimo zahvaljujući reformi javnih finansija i primeni svih mera koje smo sproveli od 2014. godine.

Ako se podsetimo 2008. godine, tadašnji ministar ekonomije Mlađan Dinkić najavio je formiranje ministarstva za nacionalni investicioni plan. Ministar za nacionalni investicioni plan bio je Dragan Đilas, naravno, kao kadar DS. Umesto kapitalnih projekata za Srbiju, umesto, na primer, razvoja infrastrukture u najsiromašnijim opštinama u Srbiji, novac je ko zna na šta potrošen. To je dovelo do smanjivanja budžeta tog ministarstva da bi se u 2010. godini desilo da je to ministarstvo imalo 15,5 milijardi, a u 2011. godini 7,7 milijardi i situaciju da nije bilo para za data obećanja, infrastrukturu i razvoj Srbije.

Godine 2012. zemlja je bila na ivici bankrota, kada je SNS preuzela vlast, ali je preuzela i odgovornost da promeni stanje u Srbiji. Kompletna slika bila je užasna - od projekata ništa, državna kasa prazna, plate i penzije nesigurne, nova ulaganja u bilo koju oblast bila su nemoguća u tom trenutku.

Dragan Đilas je 2008. godine bio, dakle, ministar za nacionalni investicioni plan i kandidat za gradonačelnika Beograda. On je samo zapravo prešao sa jedne funkcije na drugu i ništa drugo se nije promenilo. Nastavile su da se ređaju afere. Imali smo rekonstrukciju Bulevara Kralja Aleksandra, podzemne kontejnere, privatizaciju Luke Beograd. Samo je softverski paket Grad Beograd koštao više od 9.000.000 evra. Tako je Đilas ostavio, prvo, Srbiju, a posle i Grad Beograd bez mogućnosti za investiranje, a Grad Beograd i sa dugovima oko 900.000.000 evra.

Srpska napredna stranka, kada je preuzela vlast 2012. godine, imala je jako tešku situaciju u zemlji i veliku odgovornost sa druge strane prema građanima koji su joj dali podršku. Morali smo da krenemo od najsitnijih stvari da bismo mogli da dovedemo prvo budžet na nivo stabilnosti, a onda da bismo razmišljali uopšte o bilo kakvom razvoju i tada oni koji su izgubili izbore od nas, kada smo predstavljali planove za budućnost Srbije, oni su nam se smejali, a verujem da im danas ni malo nije smešno kada vide šta smo sve uradili, jer mi imamo rezultate koje možemo da predstavimo građanima, a imamo i planove koji su ostvarljivi, jer smo uspeli da stabilizujemo budžet.

I sada čujemo u njihovim medijima da je novi investicioni plan Srbija 2025. samo spisak lepih želja, ali ima dana kada će i „N1“ i „Danas“ i svi ostali mediji objavljivati kako su i ti planirani projekti u Srbiji realizovani. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predstavnici Državnog veća tužilaca i VSS, danas su pred nama predlozi odluka koji se odnose na izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijske funkcije i odluka koja se odnosi na izbor zamenika javnih tužilaca.

Oni će po Ustavu i zakonima obezbeđivati ostvarivanje prava građana Srbije na pravo i pravdu i imaće obavezu da štite sudstvo, kao jednu od grana vlasti koja je nezavisna, ali koja svakako mora biti u ravnoteži sa zakonodavnom i izvršnom vlašću.

Ako govorimo o efikasnosti sudstva, možemo da kažemo da postoji napredak u tom smislu, pa smo na primer u 2017. godini imali podatak da je prosečna dužina trajanja sudskog postupka u Srbiji bila 360 dana, što je veliki uspeh ako uporedimo sa nekim zemljama članicama EU. Na primer, u to vreme je u Italiji dužina trajanja sudskog postupka bila 700 dana.

U tom smislu treba pomenut i Strategiju razvoja pravosuđa za period od 2019. do 2024. godine, koja predstavlja nastavak prethodne strategije za petogodišnji period i kontinuitet daljeg unapređenja efikasnosti pravosuđa.

Ako se setimo Strategije reforme pravosuđa za period od 2006. godine do 2011. godine, kada je uspostavljen određen normativni i institucionalni okvir, setićemo se i da je upravo ta strategija dobila najviše kritika zbog nepravilnosti, čije posledice i danas osećamo, a naravno to se tiče neustavnog i netransparentnog reizbora sudija 2009. godine, kao i uspostavljanja mreže sudova 2010. godine, koja se pokazala kao apsolutno neefikasna.

Takođe, bilo je tu još propusta, kao što je na primer nepostojanje kriterijuma za vrednovanje rada sudija i tužilaca.

Mnoga loša rešenja su ostala da ih ispravi Vlada koju je formirala SNS. Upravo, strategija iz 2013. godine morala je najpre da otkloni probleme da bismo mogli da razmišljamo o razvoju pravosuđa. Trebalo je vratiti sudije i tužioce koji su razrešeni 2009. godine, rešiti problem velikog broja starih predmeta, ali i uspostaviti novu mrežu sudova koji su bili preopterećeni.

Ako se vratimo na 2016. godinu, setićemo se da je još tada Evropska komisija konstatovala napredak u pravosuđu, naročito u donošenju određenih zakona, mada su ubrzo posle tog prezentovanja tog izveštaja usvojeni zakoni koji se tiču borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije i kompletna slika je svakako bila još bolja o stanju pravosuđa u Srbiji.

Borba protiv korupcije jeste strateški prioritet Vlade Srbije i Ministarstva pravde, koje je utvrdilo skup mera, ali i plan donošenja zakona kako bi se delovalo sa jedne strane preventivno, sa druge strane represivno.

Na primer, septembra 2018. godine, podsetiću vas, ovde smo doneli Zakon o lobiranju koji se primenjuje od septembra prošle godine. Time smo ispunili relevantne evropske standarde u sprečavanju korupcije.

Dalje, septembra ove godine treba da počne primena zakona o sprečavanju korupcije kojim su proširena ovlašćenja Agencije za borbu protiv korupcije i pooštrene odredbe koje se odnose na funkcionere.

Takođe, u dobroj meri smo zaokružili i represivni sistem donošenjem Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije.

Osnovana su četiri regionalna centra sa odeljenjima pri tužilaštvima i policiji. Oni se bave isključivo koruptivnim krivičnim delima, a rezultat njihovog rada je više od 13.000 krivičnih prijava i više od 800 osuđujućih presuda.

Očigledno je istrajnost u nameri Vlade da iskoristi antikorupcijske mehanizme u punom kapacitetu u o borbi kada je kriminala i korupcije.

Danas možemo da kažemo da smo zadovoljni ostvarenim rezultatima u poslednjim godinama u cilju jačanja stručnosti i nezavisnosti nosilaca pravosudnih funkcija i većom efikasnošću u radu.

Prethodni višegodišnji period obeležilo je, takođe, najveće infrastrukturno ulaganje. Izgrađene su zgrade sudova u Požarevcu, Pančevu, Raški, Užicu, onda Prekršajni sud u Beogradu je dobio svoju zgradu. Završena je rekonstrukcija Palate pravde u Beogradu, Kragujevac će takođe dobiti novu Palatu pravde.

Bolji uslovi za rad svakako će uticati i na povećanje efikasnosti sudova. Prema tome, strategija razvoja pravosuđa za period od 2019. godine do 2024. godine, kao konkretan plan razvoja, treba da ostvari strateške ciljeve koji unapređuju naš pravosudni sistem.

Nama je potrebno stabilno, moderno, efikasno i odgovorno pravosuđe. Što je najvažnije, moramo kod građana da vratimo poverenje u sudstvo, jer poverenje u sudstvo je upravo bilo poljuljano onda kada pravosuđe nije bilo ni efikasno, ni stabilno, jer je veliki uticaj na pravosuđe imala politika, odnosno aktuelna vlast te 2009. godine, kada je reforma pravosuđa dobila izgled obračunavanja sa političkim neistomišljenicima.

Čelnici u pravosuđu koji su argumentima i stavom sprečavali nelegitimnu reformu pravosuđa, takođe su bili smenjeni. Sve je bilo podređeno političkim uticajima i manipulacijama, a pravosuđe je trpelo posledice kršenja zakona i vršenja pritisaka.

Godine 2008. usvojeni su zakoni koji su bili direktno u suprotnosti sa Ustavom, ali su odgovarali političkoj partiji koja je tada bila na vlasti, naravno kao paravan za čistku u redovima sudija koje su politički neistomišljenici.

Sve je urađeno pod velom dobre namere za reformu pravosuđa, a u stvari sa ciljem da se sudska vlast stavi pod kontrolu tada vladajuće stranke, odnosno DS. Zbog toga je više od 700 sudija izbačeno sa posla, isterano na ulicu, bez ikakvog objašnjenja, bez izvinjenja što su im poljuljani i ugled, čast, dostojanstvo i stavljeni pod znak pitanja i rad i iskustvo.

Posledice te najgore reforme pravosuđa u Srbiji odrazile su se, naravno, i na budžet Republike Srbije, jer je ukidanje više od 700 odluka o nereizboru sudija njihov povratak odštete za povredu časti i ugleda, izgubljene zarade itd, koštalo Srbiju više od 30 miliona evra.

Sa druge strane, novoizabrane sudije bile su uglavnom članovi i simpatizeri DS, koji su bili zahvalni i lojalni naravno čelnicima stranke koji su ih postavili, pa prema tome i podložni njihovim uticajima prilikom donošenja odluka.

Vrlo često, umesto po pravu i pravci, sudilo se po partijskim instrukcijama. Takvu neujednačenu sudsku praksu mi i danas ispravljamo. Predmeti u kojima su oni nestručno, neprofesionalno i često naručeno presuđivali, izazvali su nove troškove za budžet Republike Srbije, a građani su ni krivi ni dužni snosili posledice.

Često smo pominjali primer iz Vlasotinca, kada su tadašnji predsednik opštine i predsednik opštinskog Odbora DS sastavili spisak podobnih kandidata za sudije i tužioce, čak ga i pečatirali sa jedne strane stranačkim, ali sa druge strane opštinskim pečatom, na koji način su učinili samo još jednu u nizu zloupotreba.

Danas je još uvek borimo sa takvim kadrovima, koji su ostali iz tog perioda, a nekako se ponašaju isto bahato i stranački opredeljeno kao i tada.

Najbolji primer za to je sudija Majić, koji krši sve etičke i profesionalne norme, zloupotrebljavajući sudijsku funkciju u dnevnopolitičke svrhe. Gotovo da se ne pojavi nijedna tema u Srbiji, a da on to ne iskoristi kao povod da napadne Aleksandra Vučića ili Vladu Srbije ili SNS. Potreba da po svaku cenu bude i priča protiv Aleksandra Vučića i SNS se pokazala i u trenutku kada smo izglasali ovde u parlamentu važne izmene u Krivičnom zakoniku, koje su istorijski pomak u kažnjavanju doživotnim zatvorom ubica i silovatelja dece.

Čudi me da neko ko je bio protiv tzv. „Tijaninog zakona“, ko je učestvovao u oslobađanju „gnjilanske grupe“, neko ko je oslobodio silovatelja maloletnice sa obrazloženjem da je kod Roma to normalno i prihvatljivo ponašanje, čudi me da je takav čovek dobio nagradu koja glasi – Doprinos godine Evropi. Ali, ako imamo u vidu da je uz njega istovremeno nagradu dobila i rektorka, onda je jasno da je dnevna politika tu umešala prste i uticala na izbor laureata.

Kada govorimo pravosuđu i korupciji, taj odnos se može posmatrati kroz značajnu ulogu pravosuđa u suzbijanju korupcije, ali i kroz pojavu korupcije u samom pravosuđu. To je jedan od najopasnijih vidova korupcije koji se ogleda i u donošenju odluka pod pritiskom i rezultira donošenjem nezakonitih odluka.

Nažalost, još uvek ima onih koji su zloupotrebljavali pravosudnu ili tužilačku funkciju ili koji zbog biranja partijski podobnog kadra nisu u stanju da uspešno obavljaju svoje sudijske ili tužilačke funkcije. Osim što se narušavaju kodeksi sudijske etike, njihove nezakonite odluke urušavaju i pravosuđe, pa samim tim i našu državu.

Pravosuđe je važan borac protiv korupcije, koji uspostavlja i garantuje pravni poredak u državi. Sudovi moraju biti nepristrasni, nezavisni i efikasni i samo će tako imati autoritet koji će kod građana probuditi poverenje u sudstvo.

Meni je žao što danas ne raspravljamo o kandidatima za predsednike sudova, ali sa druge strane, možda je i bolje, jer ko zna šta bismo sve čuli o tim kandidatima, s obzirom na to kakve zamerke smo imali prilike da čujemo na Odboru za pravosuđe.

Jasno vam je da ću reći da bi bilo dobro da se pažljivije sprovode konkursi kada su kandidati za predsednike sudova u pitanju, jer pored stručnosti i ostalih uslova, jako je važna dostojnost za obavljanje te funkcije.

Takođe, postavlja se pitanje šta je sa poštovanjem pravila o apolitičnosti koje važi za sudije i tužioce, a Visoki savet sudstva nam je predložio jednog člana jednog odbora DS. Da ne govorim o osnovanim sumnjama da su neki kandidati povezani sa krivičnim delima koja podrazumevaju zloupotrebe njihovih funkcija.

Očigledno je da su napravljeni propusti, namerno ili ne namerno ja u to ne želim da ulazim, ali budite sigurni da narodni poslanici rade svoj posao i prate kakvi su predloženi kandidati. O tim kandidatima će se diskutovati kada dođe na dnevni red i odluka o izboru 74 predsednika suda.

Zbog toga se i desio peh da na sednici Odbora za pravosuđe, kada je odbijen kompletan predlog Visokog saveta sudstva, upravo peh Visokog saveta sudstva za izbor predsednika 74 suda.

Ne smemo da dozvolimo da se više provlače kandidati koji ne ispunjavaju uslove, koji ne zaslužuju ili nisu dostojni vršenja sudijske funkcije.

S druge strane, kako možemo da posmatramo to vraćanje kompletnog predloga? Vraćanje kompletnog predloga je sve kandidate dovelo u vrlo nezgodan položaj u smislu preispitivanja njihove stručnosti i drugih osobina, a ja verujem da taj predlog sadrži i neke dobre kandidate.

Ovakvom odlukom Odbor za pravosuđe pokazao je da želi da sačuva i integritet Visokog saveta sudstva, osim toga što smo svi dužni da čuvamo integritet Narodne skupštine, jer bi se na sednici desio određeni broj osporavanja, što bi stvorilo lošu sliku o čitavom postupku izbora predsednika sudova. Ponavljam, radi se o izboru predsednika sudova.

Naše pravosuđe zaslužuje kvalitetne kandidate, stručne kandidate i bez straha da će u bilo kom trenutku biti pod uticajem bilo koje političke partije. Hvala.
Hvala vam, gospodine predsedavajući.

Govorili smo o značaju posla, odnosno značaju funkcija koje će obavljati sudije i tužioci. Govorili smo i o posledicama, najblaže rečeno, neodgovornog odnosa prema pravosuđu do 2012. godine i o tekovinama DS, a to su u pravosuđu bahati kadrovi koji misle da su Bogom dani da budu sudije i tužioci i da su mnogo jaki i stručni, jer je iza njih nekada stajala Demokratska stranka. I tada, 2009. godine, mislili su da su jači od prava, od pravde i od zakona.

Mnogo je vremena trebalo da se naše pravosuđe oporavi, da se vrati na pravi kolosek i to je bio jedan od prioriteta, kada je SNS preuzela vlast. Ali, time SNS je preuzela i odgovornost za funkcionisanje pravosudnog sistema i do sada smo pokazali da mogu ipak postupci i procedure da se sprovode u skladu sa zakonima koji važe u našoj zemlji.

Loše je kada je pravosuđe podložno političkim uticajima i moramo dobro da vodimo računa da se ne ponove situacije iz 2008. i 2009. godine, koje bi urušavale naš pravosudni sistem.

Zašto ovo kažem? Vidim da su danas u toku rasprave neke moje kolege iznele konkretne primere, pa ću vam ukazati na to ko se sve kandiduje i zašto insistiram na tome da se konkursi, odnosno da razgovori budu detaljniji, a da informacije koje imate budu prave.

Imate, na primer, vršioca funkcije Osnovnog suda u Zaječaru koji nije ni jednog trenutka sakrio da je u stranci Vuka Jeremića, da se viđa i sa članovima odbora, opštinskog odbora i sa koordinatorima za Zaječarski okrug Jeremićeve stranke, a on je želeo da bude predsednik suda.

Da li to stvara prostor za uticaj politike na sudije, kako će presuđivati, itd? Da li to stvara prostor za korupciju? Da li to navodi građane da gube poverenje u pravosuđe? Da li to šteti našoj državi? I, što je najvažnije, da li se vi sve ovo pitate kada razgovarate sa kandidatima i kada ih predlažete Narodnoj skupštini?

Zbog toga svi moramo jako pažljivo da pristupimo izboru predsednika sudova. Zaista, ja apelujem na vas da imate bolji pristup, da imate ozbiljnije sagledavanje činjenica, da imate detaljnije informacije, i zbog integriteta sudova i zbog integriteta Skupštine i zbog zaštite opštih i državnih interesa i građana Srbije. Zahvaljujem.
Hvala vam, gospođo Gojković.

Dame i gospodo narodni poslanici, danas raspravljamo u pojedinostima o predlozima koji će imati direktan uticaj na izborni proces. Zbog toga je važno da građanima, pre svega, objasnimo šta se menja, zašto i na koji način.

Mi smo u proteklim mesecima usvojili izmene i dopune zakona koji su takođe bili predmet međustranačkog dijaloga i koji se na direktan ili indirektan način odnose na izbore, a tiču se javnih nabavki, finansiranja političkih aktivnosti, sprečavanja korupcije i većih ovlašćenja koja su data Agenciji za borbu protiv korupcije.

Srpska napredna stranka je pokazala veliku širinu aktivnim učešćem u dijalogu, jer kao najveća politička partija koja je na vlasti mogla je samo da kaže ne. Umesto toga mi smo ušli u dijalog, mi smo bili spremni i dalje smo spremni da saslušamo predloge opozicije ili dela opozicije koji je učestvovao u tom dijalogu i da radimo na unapređenju izbornih uslova i izbornog procesa.

Mi želimo parlamentarni dijalog, želimo da budu zastupljena sva politička mišljenja u parlamentu, želimo veću reprezentativnost i svakako da izborna volja građana bude prikazana na bolji način u Narodnoj skupštini. Ne postoji idealan politički sistem, ali na strani SNS u svakom trenutku postoji mogućnost i spremnost da radi na tome da se taj sistem učini boljim.

Kao poslanička grupa mi smo podneli dva predloga sa ciljem da za narodni period obezbedimo veću ulogu parlamenta u političkom sistemu i političkom životu u Srbiji.

Narodna skupština je mesto gde treba da se vodi politički dijalog, gde treba da se iznose stavovi i ideje i da se raspravlja o odlukama koje imaju direktan uticaj na sve građane Srbije.

Zbog toga jedan od predloga jeste da se cenzus smanji sa 5% na 3%, upravo da bi se na bolji način prikazala izborna volja građana, da bi bila zastupljena sva politička mišljenja, da bi više političkih opcija dobilo šansu da uđe u parlament, što će povećati reprezentativnost i da bismo na kraju liberalizacijom izbornih pravila doveli do rasterećenijeg učešća na izborima i na kraju podigli stepen demokratije na viši nivo.

Drugi predlog se odnosi na nacionalne manjine, odnosno na njihovo učešće, kako na izborima, tako i kasnije u parlamentu i u donošenju odluka u Srbiji i tu mislim na stranke nacionalnih manjina koje to zaista jesu, a ne koje su samo formalno registrovane ili pre registrovane pred izbore da bi učestvovale pod povoljnijim uslovima, pa smatram da ćemo usvajanjem ovih predloga otkloniti i moguće zloupotrebe u tom smislu.

U toku današnjeg dana govorićemo i o tome u kom procentu će učestvovati manje zastupljeni pol, govorićemo još i o nekim stvarima za koje smo mogli da čujemo različita mišljenja na javnom slušanju koje je organizovao Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo.

Smatram da bi ovim predlozima zakona trebalo da priđemo, pre svega, sa strane praktične primene, jer je primena ovih zakona u praksi, zapravo od velike važnosti za iskazivanje i kroz brojke i kroz mandate izborne volje naših građana.

Odgovornost koju smo pokazali u vođenju države u svim oblastima pokazujemo i danas kada je jasno da želimo da unapredimo izborni sistem. Zbog toga ja pozivam kolege da ove predloge podržimo.

Hvala.
Hvala vam predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, raspravljali smo juče o autentičnom tumačenju jedne odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju, ali i o tom zakonu uopšte.

Samo kratko želim na kraju rasprave da rezimiram i da ponovim zašto je dobro da damo tumačenje kako stoji u predlogu. Sistem izvršenja i obezbeđenja će biti efikasniji, otkloniće se dileme koje postoje prilikom praktične primene ovog zakona i popraviće se stepen pravne sigurnosti, ojačaće se odgovornost klijenta prema advokatu i advokata prema klijentu.

Ono što su oni dogovorili advokati i stranke, odnosno njihovi klijenti, je njihov odnos poverenja i profesionalizma u koji niko ne treba da se meša i ovim ćemo otkloniti i normativni uticaj na taj odnos.

Advokatura je struka, profesija koja zaslužuje poštovanje. Advokati zaslužuju da za svoj rad budu plaćeni i da nikakva sumnja u to ne postoji ni u jednom konkretnom slučaju.

Juče sam navela i konkretne primere iz prakse koji pokazuju da će donošenje ovog autentičnog tumačenja smanjiti i troškove za stranke, prilikom overe punomoćja ili nekih podnesaka koji bi došli na naplatu na kraju u postupku izvršenja.

Na kraju samo želim da se zahvalim na jučerašnjoj konstruktivnoj raspravi i da pozovem narodne poslanike da u danu za glasanje usvojimo predlog i da donesemo autentično tumačenje onako kako je dato u predlogu. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog za donošenje autentičnog tumačenja odredbe člana 48. stava 6. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Ta odredba glasi – kada izvršnog poverioca u izvršnom postupku zastupa advokat, naplata dosuđenih sudskih troškova i troškova izvršenja izvršiće se na račun advokata i bez ugovora o prenosu potraživanja, na osnovu po zakonu overenog punomoćja kojim ga je izvršni poverioc ovlastio da naplatu troškova postupka zahteva i primi na svoj račun.

Očigledno je formulacija - po zakonu overenog punomoćja, stvorila različita tumačenja koja dovode do neujednačene sudske prakse, te postoji potreba za donošenjem autentičnog tumačenja koje će rešiti neke dileme.

Ako uzmemo u obzir članove Zakona o parničnom postupku koji se odnose na punomoćnike, videćemo da jasno stoji da ako je stranka izdala punomoćje za vođenje parnice, punomoćnik advokat je ovlašćen da podnese između ostalog i predlog za izvršenje, da od protivne strane primi i naplati dosuđene troškove i da nije propisana obaveza overe punomoćja koje je dato advokatu. Ove odredbe Zakona o parničnom postupku shodno se primenjuju i na izvršni postupak.

Zaključak je da ako je stranka dala advokatu punomoćje za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenje u punomoćju, advokat može na osnovu takvog punomoćja na svoj račun primiti sudske troškove i troškove izvršenja, odnosno troškove parničkog postupka i troškove izvršnog postupka i takvo punomoćje ne mora biti overeno.

Ja predlažem da donesemo ovakvo autentično tumačenje kako bi se otklonile dileme i nedoumice prilikom primene zakona.

Ono što je važno da zbog građana kažemo kako bi im bilo jasnije, ja potpuno razumem da je mnogima suvoparno ovo o čemu govorimo, jesu zapravo primeri koje bi trebalo da navedemo koji idu u prilog usvajanja ovakvog autentičnog tumačenja. Advokati su u praksi, dešavalo se da su se advokati dogovarali sa izvršiteljima, recimo, da glavni dug i kamata idu na račun stranke, a da troškovi koji pripadaju advokatima iz parničkog ili izvršnog postupka idu na račun advokata, ali se neretko dešavalo da advokati to čine podneskom. Taj podnesak se svakako naplaćuje i taj podnesak bi na kraju platio izvršni dužnik.

Prema tome, donošenjem ovakvog autentičnog tumačenja mi ćemo praktično skratiti troškove koji su eventualno mogli da se dese u nekim predmetima. Dakle, štite se stranke, konkretno izvršni dužnici. Takođe, za izvršne dužnike smanjuju se troškovi overe punomoćja. Punomoćje je nekada moglo da se overava u sudu, međutim sada kada stranka ode kod javnog beležnika, odnosno notara i zatraži overu punomoćja, ona je dužna da plati određenu taksu. Tu taksu logično plaća stranka ne plaćaju je advokati. Tako da je i u tom smislu dobro usvojiti ovo autentično tumačenje, jer ćemo ponovo uštedeti novac za jednu od stranaka u postupku.

Međutim, sa druge strane, ono što sam još htela da kažem, dešava se da stranka da generalno punomoćje advokatu za zastupanje u parnici i u tom generalnom punomoćju nije konkretno navela ovlašćenja za koja je advokat ovlašćen da postupa u tim stvarima. Međutim, kasnije dešavalo se i to, razgovarala sam sa advokatima, pa su mi preneli svoja mišljenja, postoje stranke koje na kraju nisu želele jednostavno da advokatima daju njihov novac za koji su oni radili, odnosno da naplate troškove parničkog i izvršnog postupka i onda su advokati tu bili u problemu. Prema tome, ovim autentičnim tumačenjem tačno će se znati šta ide na račun stranke, šta ide na račun advokata i štitiće se i advokati.

Osim toga, dovešće do efikasnijeg sistema izvršenja i obezbeđenja, uneće sigurnost usvajanje ovakvog autentičnog tumačenja, uneće sigurnost u čitav postupak, jer će svako od stranaka i advokata znati za šta mu je legao novac na račun. Takođe, pojačaće se odgovornost i stranaka prema advokatima i advokata prema svojim strankama koje zastupaju.

I današnja sednica će proći naravno u parlamentu u duhu parlamentarnog dijaloga ovde u plenumu, ali ponovo bez prisustva onog dela opozicije koji se ne interesuje za rad Narodne skupštine, niti kako će se odluke koje ćemo mi ovde doneti reflektovati na građane Srbije.

Želim nešto da vam pročitam. Kada čujete izjave tipa - Vučić najodgovorniji za aferu „Jovanjica“, ili Andrej Vučić nije jedini iz vrha režima koji je umešan u aferu, ili nereagujući na aferu tužilaštvo postalo javni servis vlasti, a ovo su sve dominantni naslovi u medijima proteklih dana, odnosno proteklih nedelja, očekujete da bi iza toga morali da stoje ozbiljni argumenti i dokazi. Ali, ne, to je još jedan talas izmišljotina i laži sa ciljem napadanja Aleksandra Vučića i njegovog diskreditovanja i kao predsednika Republike i kao predsednika najjače političke partije.

Naime, gore navedene optužbe izrekao je Miroslav Aleksić za koga se sećamo da je svoju partiju prodao Vuku Jeremiću, a sebe je izgleda prodao Draganu Đilasu, samo još cifru nismo utvrdili, sve ostalo je i više nego očigledno.

Šta se u stvari desilo? Na poljoprivrednom imanju kod Stare Pazove pronađena plantaža marihuane. Uhapšeno je devet osoba, među kojima i čovek koji se sumnjiči da je bio vođa te grupe koja se bavila proizvodnjom marihuane. Odmah su tu vest iskoristili lideri iz Saveza za Srbiju, koji već mesecima unazad izmišljaju afere ili umešanost Aleksandra Vučića u afere i maltretiraju njegovu porodicu, vršeći na taj način strašan pritisak na njega i vodeći na taj način najprljaviju kampanju.

Pored toga što se MUP oglasilo, i pored toga što je utvrđeno da ni predsednik Republike, ni njegov vrat nisu bili u kontaktu sa uhapšenim Koluvijom, Miroslav Aleksić je iz dana u dan besomučno lagao, pri tom, po mom mišljenju, zloupotrebljavajući pravo na sazivanje konferencije za novinare iz hola doma Narodne skupštine, jer je on tako nešto koristio isključivo za otvoreni rat protiv Aleksandra Vučića. Pošto je izneo na kraju toliko tešku optužbu, kako je tužilaštvo postalo javni servis predsednika, koji se rukovodi političkim motivima režima, Miloš Vučević se odlučio, gradonačelnik Novog Sada, na korak, a to je da podnese krivičnu prijavu protiv Aleksandra i Andreja Vučića kako bi se ispitali navodi o njihovoj navodnoj povezanosti sa aferom „Jovanjica“.

Šta ćemo sada kada je tužilaštvo utvrdilo da ne postoji nikakva njihova povezanost sa slučajem „Jovanjica“? Da krenemo od izvinjenja, koje od Miroslava Aleksića ne možemo da očekujemo i koje sigurno predsednik dobiti. Ali, šta sa dvomesečnom torturom, sa naslovima u novinama? Šta sa svakodnevnim blaćenjem predsednika Republike? Šta sa njihovim porodicama? Šta sa decom koja su svakodnevno izložena pritiscima?

Državni organi su svoj posao uradili što se tiče slučaja „Jovanjica“. Uhapšena su lica koja su se protivzakonito ponašala. Ali, naravno sa druge strane, to lidere Saveza za Srbiju ne interesuje, već samo način kako da iskoriste svaki momenat da lažima o visokim državnim funkcionerima obmanjuju građane.

Još nešto želim da pitam. Pošto je sada dokazano da je Miroslav Aleksić lagao, hoćemo li da čujemo konačno od raznih nezavisnih tela, od Zaštitnika građana ili možda od Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, i oni su se ranije oglašavali, od ostalih nezavisnih tela, osudu svakodnevnom razapinjanja na krst Aleksandra Vučića, ili je sada to samo postao neki predmet koji njima nije važan? Zašto su im drugi slučajevi važniji od ovog, pa često reaguju, a sad u vezi ovog slučaja ćute?

Još jedno pitanje možemo da postavimo. Da li ćemo dobiti izvinjenje od Marinike Tepić za sve laži iznete o tome kako se u Vojnoj ustanovi „Morović“ gaji marihuana? Za sve laži koje je izrekla, a odnose se na to da je tamo državna plantaža marihuane, a u stvari tamo se gaje koke nosilje.

Da li će neko, osim poslanika SNS i nekih ministara u Vladi, reagovati na konstantne višemesečne napade na vojni poredak Srbije, na direktno ugrožavanje bezbednosti i urušavanje ugleda naših organa i institucija? Podsetiću vas, to je ista ona Marinika Tepić koja je tvrdila kako država Srbija novcem od trgovine oružjem kupuje povlačenje priznanja lažne države Kosovo od država članica UN. Tom prilikom smo ostali uskraćeni za izvinjenje za tako tešku tvrdnju koja je zapravo gnusna laž.

Setimo se afere „Krušik“. Onog trenutka kada je Nebojša Stefanović najavio istrage povodom brojnih afera i malverzacija Dragana Đilasa, postao je meta napada Đilasovih jurišnika.

Njihov cilj je samo jedan, a to je da sklone pažnju sa sebe i sa svojih zloupotreba koje su činili i da je preusmere na neistinu koju su plasirali u određenom trenutku. Pri tome, uopšte ne uzimaju u obzir posledice koje će nastati. Tvrdnja da Srbija snabdeva teroriste oružjem je ozbiljna laž koja može ugroziti našu namensku industriju, ali takođe i položaj Srbije na svetskoj političkoj sceni.

Više puta je objašnjeno da MUP ne daje dozvolu za trgovinu oružjem, niti da to čini sam ministar unutrašnjih poslova, već da postoji čitav sistem u kome učestvuje više ministarstava, više raznih službi i uprava, mnogo sektora koji imaju svoju ulogu i ovlašćenja, a da zapravo MUP samo fizički obezbeđuje transport naoružanja i to samo kroz našu zemlju. Međutim, Đilasova kuhinja iz koje dolaze neosnovani navodi i optužbe, radi 24 sata na urušavanju čitavog sistema, jer misle da će se tako lakše dokopati vlasti. Ali, više su puta poslanici SNS u ovoj sali ponovili – novog „5. oktobra“ neće biti, nećemo dozvoliti da se vlast menja na ulici, već na legitimno održanim izborima.

Da se još samo na kratko vratim na aferu „Krušik“ od jednom se pojavio lažni uzbunjivač koji je predstavljen žrtvom države, a u stvari je on prodao svoju državu iznoseći informacije iz fabrike namenske industrije u kojoj radi.

To koristi Savez za Srbiju, lideri kreću u kampanju rušenja i Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vučića, ali i naše namenske industrije, vojske i bezbednosti naše zemlje.

Kada su se neki od njih pitali, podsetimo se „Krušik“ je bio na ivici propasti i njegovo poslovanje je stavljeno na kocku. Neki sadašnji lideri Saveza za Srbiju u prošlosti vodili su politiku propadanja Srbije i ništa drugačije se ne bi ponašali ni danas kada bi došli na vlast.

Ti isti lideri Saveza za Srbiju su zloupotrebili tzv. uzbunjivača, našli su mu advokata i počeli svakodnevno da korist njegov položaj za nanošenje udaraca, za nanošenje štete državi Srbiji. Odmah je naravno sve bilo jasno i zbog čega on nije uzbunjivač i koje su namere lidera Saveza za Srbiju.

Ne može neko dobiti, o tome smo ovde više puta govorili, ne može neko dobiti status uzbunjivača ako to ne zatraži od poslodavca, ako ne zatraži takav status od nadležnog državnog organa, ili ako ne uzbuni javnost na zakonom predviđen način, a Obradović od toga ništa nije učino.

On dobija advokata Gajića, inače šefa stranačkog pravnog tima Vuka Jeremića i kreće hajka u medijama, kreću gostovanja, govori na političkim skupovima itd. To je trajalo nedeljama. Sve dok i sam lažni uzbunjivač nije izašao iz kućnog pritvora direktno na protest „jedan od pet miliona“ i na taj način zapravo svima nama pokazao ko je i šta radi. Da bi njegov advokat Gajić plakao ispred suda i svima pokazao, ne samo koliko je neprofesionalan, već da zapravo ulogu advokata koristi za političke obračune sa SNS. Čini mi se da Dragan Đilas i suze dobro plaća.

Na samo nekim primerima, koje sam sada iznela, videli smo sistem po kome funkcioniše Savez za Srbiju. Oni izmisle aferu, plasiraju je preko svojih medija, onda danima vrte jednu istu priču iz hola doma Narodne skupštine. Na žalost, oni su deo političkom miljea u Srbiji. Onaj deo koji se nikada neće baviti građanima i državom već sobom, tračevima i politikom na nivou rekla - kazala.

I, kad smo kod onih koji čine politički život u Srbiji aktuelno je ovih dana formiranje nekih novih pokreta i pitanje ko će izaći na izbore, pa bih kratko da rezimiram i da ovde sa kolegama prokomentarišem.

Imamo prvo koaliciju „Metla 2020“ koju predvodi DSS, imamo „Narodni blok“ u kome su Velimir Ilić i grupa građana „Iskreno za Niš“.

Prošle nedelje je formiran pokret „Slobodna Srbija“, to su ovi što su se otcepili od Sergeja Trifunovića i od „Pokreta slobodnih građana“ zato što je „Pokret slobodnih građana“ rešio da bojkotuje izbore. Onda su se oni ocepili, stvorili novi pokret koji se zove „Slobodna Srbija“, pa su i oni doneli odluku da će bojkotovati izbore.

Imamo pokret koji je formirao Čedomir Jovanović „Zvono, a ne stranke“ sa još mnogo njih koji nemaju stranke, a jedan od pet miliona je rešio da izađe na izbore da bi vratili bojkot u parlament. Ostalo je da vidimo, konačno, ko će na izbore, a ko u bojkot i ko ozbiljno shvata kada se kaže da treba da se proveri izborna volja građana Srbije, a ko ne.

Čini mi se da ovaj deo opozicije o kojima sam govorila će se još cepati i dok se oni budu bavili sobom neće ni primetiti da je SNS uveliko pobedila i da je nastavila da vodi Srbiju napred. Zahvaljujem.