Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, neću uopšte da vas pitam kada će biti održana sednica Administrativnog odbora. Juče sam bio prisutan na 34, a i na 35. sednici, gde je predsednik Administrativnog odbora na konkretno pitanje mr Dejana Mirovića odgovorio da će sednica Administrativnog odbora biti održana danas.
Javljam se na osnovu odredaba članova 77. i 104. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Vi ste delimično otklonili problem koji je prouzrokovala gospođa Nada Kolundžija kao šef poslaničke grupe ZES, jer u drugom stavu piše ko je nadležan da obavesti ili da zakaže sednicu Administrativnog odbora. Vi ste to otklonili i po tom pitanju nemam nikakve dileme.
Moram da vam kažem sledeće i zbog javnosti Srbije: SRS nije ni u kakvom sukobu sa Tomislavom Nikolićem, a pretpostavljam da ljudi sa tim imenom i prezimenom u Srbiji ima više. Oni su čestiti. SRS nema problem ni sa jednim svojim članom. To je jedna moderna stranka, koja ima svoje akte i na osnovu toga postupa, sa veoma razvijenim demokratskim principima u okviru donošenja odluka.
Srpska radikalna stranka, u ime građana Srbije, naspram sebe ima režim Borisa Tadića, i to je ono zbog čega mi postojimo i što je nama u političkom smislu cilj. U političkom smislu imamo velike ciljeve, a to su da obezbedimo građanima Srbije bolji život, bolje uslove. Jednostavno, Nada Kolundžija je rekla – mene napada. Niko nju ne napada. Ona je za mene televizor. Preko nje mogu da se informišem šta predsednik DS Boris Tadić upućuje građanima Srbije, i ništa drugo. Videli ste da postoje neki drugi koji se pojavljuju kada su teme mnogo prljavije i koji nastupaju u medijima i na drugim mestima.
Poštovani građani Srbije, ovo su načini Demokratske stranke da predstavi da oni koji vas zastupaju prave neku opstrukciju. Sinoć smo imali priliku da na Javnom servisu čujemo šefa poslaničke grupe stranke koja učestvuje u vlasti. Kaže, trebalo je da do 31. decembra 2008. godine usvojimo zakon o Narodnoj skupštini. Srpska radikalna stranka nije bojkotovala, nije učestvovala, u želji da vi sami što pre donesete takav predlog i predložite ga Narodnoj skupštini. On kaže da je do 31. trebalo da bude usvojen zakon o Narodnoj skupštini, a mi ga ni do danas nismo dobili.
U obrazloženju zbog čega se pristupa izmenama Poslovnika o radu Narodne skupštine kažete – zbog ubrzanog donošenja zakona koji će doprineti evropskim integracijama. Logično bi bilo da danas na dnevnom redu, a u ime skupštinske većine, imamo predlog da se smeni vlada propasti Srbije, a ne da menjamo Poslovnik, koji je inače restriktivan. Izvinjavam se, gospođo predsedavajuća, zbog malog prekoračenja.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsednice, narodni poslanici SRS-a žele isključivo da govore o temama koje su na dnevnom redu. Pored tema koje su na dnevnom redu, želimo da govorimo u smislu da svi zajednički rešimo probleme građana Srbije, koji su u ovom momentu jako veliki.
Moram da uputim vama jednu molbu. Vi ste u komunikaciji s predsednikom Republike, s premijerom ove vlade, pa pokušajte da rešite ove probleme. SRS nema nikakvih problema. Istina, imala je početkom septembra i to je veoma uspešno rešila.
Ukoliko vi ne znate kako mogu da se reše ovi problemi, da se odblokira rad ovog parlamenta, ukoliko ne želite, ili želite, ali nemate dovoljno stručnosti, mudrosti, javite se nekom iz SRS-a; zbog građana Srbije, mi želimo da damo doprinos i da poslednji atom i snage i znanja izvučemo iz sebe i usmerimo u bolji život građana.
Gospodin Tomislav Nikolić, nije tu, ali moram nekoliko reči da kažem. Kao član SRS-a, želim da se njegova porodica uveća do onog broja do kog on to želi.
On nema nikakvih problema s članovima SRS-a, možda će jednog dana imati problema s novcem, sa svojom savešću ili moralom, o kom on ne voli da govori, ali to su sve njegove stvari.
Kada je gospodin Dragan Todorović isticao da tu stranku vodi Aleksandar Vučić umesto njega, ni to nije naš problem. Ali, vidite jednu podudarnost, prvi je izjavio Aleksandar Vučić, ili mali Vučić, kako neki vole da ga zovu, da je SRS izdao prof. dr Vojislav Šešelj, pa je potom Tomislav Nikolić, dva puta uzastopno, koristio te reči za ovom govornicom.
Znate, drage kolege, na šta to mene podseća – na dete koje roditelji od pelena podižu, uspešno savlada srednju školu, potom ga odškoluju na fakultetu, i kada sve to završi, ono kaže za svoje roditelje da su ga izdali. To nije moguće. Želim jednu poruku da uputim onima koji su u zabludi – ne želimo mi iz SRS-a da se bavimo Tomislavom Nikolićem, to je veliki problem DS-a i Borisa Tadića; pravili su ga, rađali, neka ga sada ljuljaju, neka rešavaju taj problem.
Građanima Srbije, koji žive u velikoj zabludi u ovom momentu, želim da poručim sledeće, naravno, onima koji misle na način koji ću sada reći – ukoliko žele da ne zastupaju interese građana Srbije, da deo po deo teritorije predaju, da iz dana u dan građani Srbije žive loše, neka idu u DS. Ukoliko žele da pokušaju da sačuvaju teritorijalni integritet i suverenitet naše države, da pokušamo svi zajedno da uradimo nešto za standard i za boljitak građana Srbije, SRS im je otvorena.
Na kraju, samo da kažem jedno, dr Vojislav Šešelj je jedan, a Tomislav Nikolić je jadan, bar po ovome kako se ponaša sada.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Slavice Đukić-Dejanović, smatram da ste, par ekselans, stručnjak za ono što radite, napredovali ste od momenta kada ste preuzeli vođenje Narodne skupštine, ali ja vidim i u vama odgovornost za blokadu ovog parlamenta.
Pre svih, odgovorna je gospođa Nada Kolundžija, ona je potpisala podnošenje ove odluke, kod vas nije potpisano. Nisam ni siguran sad da ste pročitali, a vama Tomislav Nikolić treba ovde samo da biste oduzimali kvalitetno vreme poslanicima SRS-a, da raspravljamo o onome što jeste problem građana Srbije, umesto što se bavimo onim što je sporedna stvar.
Kad god Vlada Republike Srbije nema neko rešenje, ili Boris Tadić, od koga zahtevam da rešava ovaj problem, kao predsednik DS-a, ovde se pojavljuje gospođa Nada Kolundžija. Ne mislim ništa loše o gospođi Nadi Kolundžiji, ali ona je predložila ovaj predlog odluke.
Moram da vas podsetim, gospođo Nado Kolundžija, da pored vas sedi kolega Vlatko Ratković, koji je dobar pravni stručnjak, da ova odluka koju ste vi predložili nije u skladu sa članom 33. Zakona o izboru narodnih poslanika, jer predlagati mogu samo političke stranke koje su učestvovale na izborima i prešle cenzus u momentu predlaganja i donošenja ove odluke.
Poslanički klub je kategorija, ili ustanova, koju poznaje samo Poslovnik o radu Narodne skupštine. Nijedan drugi važeći pozitivni akt u pravnom sistemu Republike Srbije ne poznaje poslanički klub, ali zato političke stranke poznaje, pre svega, Ustav Republike Srbije, poznaje Zakon o izboru narodnih poslanika, Zakon o finansiranju političkih stranaka i niz drugih propisa. Vi niste mogli, uopšte, predložiti ovakvu odluku.
Znate o čemu se radi ovde? Ne znam koliko, neću o toj brojci ni da govorim, ali je za mene relevantno samo 78 poslaničkih mandata SRS-a. Oni se dobijaju na osnovu određenog broja glasova, 78 članova SRS, kao poslanika te iste stranke, u ime milion 219 hiljada i 436 građana Republike Srbije koji su izrazili svoju slobodnu volju na izborima. Ne smemo da to prepustimo tek tako.
Poslanički mandat nije Sreto Perić, nego poslanički mandat zavisi od broja građana, koliko njih izađe, iskaže svoju slobodnu volju. To je 20.000 slobodno izražene volje građana Republike Srbije i takav glas je potpuno isti, bez obzira na to da li je reč o akademiku, profesoru, o poljoprivredniku ili seljaku iz okoline Podrinja. To je dan kada se izjednačavamo svi.
(Predsednik: Vreme.)
Vi ovde ne pravite jasnu razliku, a mi, u ime milion i skoro 300.000 građana Republike Srbije, ne smemo to da vam dopustimo. Rešite problem, da ne bi bilo još gore. Nisu problem poslanici SRS-a, možemo raditi 24 sata.
Ne smemo da kao taoce vaše nesposobne i nespremne politike da rešavate probleme držimo građane Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, javljam se u skladu sa odredbama članova 27. i 139. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije.
Srpska radikalna stranka želi da raspravlja o problemima koje je malopre istakao narodni gospodin Milan Nikolić, poslanik SRS, onome o čemu gospodin Petar Jojić priča danima, o problemima koje imaju stanovnici Kosjerića, Pančeva, Bora i svih drugih mesta. Mi želimo da raspravljamo i o problemima i da zaštitimo živote građana Srbije na Kosovu i Metohiji, kako živote, tako i ekonomsko pitanje.
Želimo da se u ovom parlamentu, a u ime građana Srbije koji su nas izabrali, raspravlja i da se kroz zakonske predloge ponude rešenja za ono što njih muči a što je u nadležnosti Narodne skupštine Republike Srbije.
Po Ustavu i po Zakonu o narodnim poslanicima nema razlike između pozicionih i opozicionih poslanika, ali nakon formiranja Vlade potpuno jasno i precizno se može utvrditi ko su poslanici koji podržavaju Vladu, a ko su oni koji su u opoziciji.
Kolege narodni poslanici, ovaj put mislim najpre na vas koji podržavate Vladu Republike Srbije, učinite nešto.
Naime, nesposobna ili nedovoljno stručna vlada vrlo često radi protiv interesa građana Srbije i određene probleme premešta u ovaj parlament da bi ono što je ključno i što treba da se uradi protiv građana Srbije uradili nezapaženo i neprimećeno.
Molim i vas, gospođo predsedavajuća, da u konsultacijama sa predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije uradite nešto na tom polju.
Kolege poslanici koji podržavate Vladu, ne pristajte na takve ucene i na takva ponižavanja. Vi ovde prosto imate pasivnu ulogu da samo u danu za glasanje pritisnete zeleno dugme, i to je sve. Poslanici SRS ne mogu to da prihvate.
Mi želimo da raspravljamo i o tački koja je na dnevnom redu, a to je donošenje odluke o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama.
Član 239. stav 2. Poslovnika o radu Narodne skupštine ne dozvoljava takav način koji ste vi zamislili. Da vidimo šta kaže član 239. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije: "Predlog odluke o sastavu stalnih delegacija iz stava 1. ovog člana podnosi predsednik Narodne skupštine u konsultaciji sa predsednicima poslaničkih grupa, vodeći računa o proporcionalnoj zastupljenosti političkih stranaka i zastupljenosti polova." Kad se kaže političkih stranaka misli se pre svega na političke stranke koje su učestvovale na izborima.
Izvinjavam se, isteklo je vreme, javiću se ponovo po Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Građani Srbije danas imaju dnevne probleme koje teško mogu da rešavaju, a ja postavljam pitanje, odnosno tražim objašnjenje, pre svega od predsednika Republike Borisa Tadića, premijera, ministra spoljnih poslova i ministra za KiM.
Visoki predstavnik EU na Kosovu Piter Fejt izjavio je da je nezavisnost Kosova zatvoreno pitanje o kome ne može da se pregovara. "Nezavisnost Kosova je nepovratna, o tome ne može da se pregovara i to treba imati u vidu", rekao je Fejt. Prema njegovim rečima, potrebno je Srbiji jasno staviti do znanja da ne može da napreduje u evropskim integracijama ako nastavi da stvara probleme za uspostavljanje misije Evropske unije.
"U ovoj fazi našim prijateljima u Srbiji treba jasno staviti do znanja da neće moći da se približe institucijama EU dok stvaraju probleme i prepreke oko uspostavljanja misije Euleksa", kazao je Fejt. Pretpostavljam da on ovde svojim prijateljima naziva predsednika Republike Srbije i ministre u Vladi Republike Srbije, a nikako građane Srbije, pogotovo ne građane srpske nacionalnosti i drugi nealbanski živalj na Kosovu i Metohiji.
Ove izjave visokog predstavnika EU na KiM nedvosmisleno ukazuju na to da je na delu implementacija plana Martija Ahtisarija. Ovde je nekoliko narodnih poslanika, pre svega iz SRS, postavljalo određena pitanja i tražilo objašnjenja. Gospođa Slavica Đukić-Dejanović je upućivala na ministra za KiM. Izražavam opravdanu sumnju da ministar za KiM nije maksimalno i iskreno uključen u rešavanje ovih problema.
Podsetiću samo da 1. novembra 2007. godine, kada je sednica Odbora za KiM održana u Gračanici, ministar Goran Bogdanović, kao član Odbora za KiM, kao čovek koji živi na KiM, nije prisustvovao tom odboru, te stoga izražavam sumnju da na sva pitanja koja će biti prosleđena ministru Bogdanoviću on neće dati pravi i kvalitetan odgovor i da on nije čovek koji se zalaže za zaštitu KiM, za zaštitu građana Srbije koji žive na KiM.
Činjenica da se stvaraju Kosovske bezbednosne snage, odnosno vojska tzv. republike Kosovo, i ko će im sve pomoći, ko će im biti logistička podrška (Predsedavajući: Vreme, gospodine Periću.) i podrška u obezbeđenju materijalnih sredstava, ukazuje da građani Srbije, odnosno Srbi koji žive na KiM ne mogu očekivati ništa dobro od ove vlade i predsednika Republike Borisa Tadića. Izvinjavam se zbog prekoračenja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Đukić-Dejanović, poznato vam je da poslanici SRS na najstručniji mogući način razmatraju zakonske predloge i amandmane. Najčešće nisu bili zadovoljni zakonima koje je skupštinska većina usvojila, ali posle ih poštujemo.
Mnogo više, čini mi se, nego što treba poštovati zakone, treba poštovati Ustav, pre svega čl. 24. i 27. Član 24. Ustava garantuje pravo na život, a član 27. pravo na slobodu i bezbednost.
Izvinjavam se što ćemo se na trenutak od tema koje bi trebalo da budu na današnjoj sednici Narodne skupštine vratiti na drugu. Na osnovu čl. 225. i 226. tražim odgovor, odnosno objašnjenje od predsednika Republike, predsednika Vlade, ministra unutrašnjih poslova, jer se SRS zalaže za bezbednost svih građana, pa i za bezbednost Tomislava Nikolića ukoliko je ona na bilo koji način ugrožena.
Naime, on je dao izjavu u jednom nedeljnom listu gde kaže - policija nije istraživala pokušaj atentata na mene. Dao sam Tadiću adrese kuća u Beogradu punih oružja i eksploziva i po tom pitanju nije urađeno ništa.
Poslanike SRS zanima da li je takav zahtev Tomislava Nikolića upućen MUP-u, da li je Ministarstvo unutrašnjih poslova zauzelo stav po tom pitanju ili krenulo u redovnu zakonsku proceduru?
Čini mi se da Tomislav Nikolić, ako je istina ovo što mogu da pročitam, a neću prepričavati nego ću citirati, danas predstavlja čoveka koji zaista razvija govor mržnje. Kolege poslanici, obratite pažnju na samo tri izjave koje je dao u tekstu: "Da nije radikala, u Skupštini ne bi bilo neprijateljstva". To izjavljuje Tomislav Nikolić, koji je punih 18 godina bio član SRS.
Veći problem od toga jeste sledeće, gospođo predsedniče, moraćete da date odgovor na ovo pitanje, spisak lica kojima se obraćam je sada proširen: "Većina stranaka su jajare koje gledaju gde će kog svog da zaposle. Muvaju po javnim preduzećima, ambasade Srbije od njih imaju samo štetu". Predsedniče Skupštine, pokušajte da na ovo pitanje date odgovor.
Ima nešto što je opasnije od ove dve izjave. Kaže: "U Republici Srpskoj postoje ljudi koji nesmetano po Beogradu obavljaju prljave poslove." Tomislav Nikolić pokušava da na određen način zavadi braću u Srbiji i Republici Srpskoj.
Možda je život Tomislava Nikolića ugrožen. Ne tvrdim, ali postoji mogućnost da mu preti opasnost od njegovog zamenika, od tajkuna, od stranih ambasada, jer on kaže da se SNS profiliše u skladu sa potrebama ljudi koji su članovi ove stranke i potrebama stranih ambasada. Nisam u mogućnosti da pomognem Tomislavu Nikoliću. Možda Vojislav Šešelj može da mu pomogne. Možda Dragan Todorović, kao šef poslaničke grupe SRS, na izvestan način može da mu pomogne. Ako ima ikakvih potreba, neka im se obrati. Mislim da bi sa ovim trebalo prekinuti, gospodine Tomislave Nikoliću, ukoliko je tačno ovo što sam pročitao. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije pravoslavne veroispovesti, Hristos se javi.
Dozvolite mi da u svoje i vaše ime čestitam mnogim učesnicima danas koji su plivali za časni krst, a posebno onima koji su na petnaestak, možda i 20 takmičenja zauzeli prvo mesto.
Koristim ovu priliku da iznesem argumente zbog čega bi valjalo prihvatiti amandman koleginice Milice Vojić-Marković, ali bez uvrede, koleginice, samo da vam kažem, od vašeg amandmana je bolji amandman koji je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta, jer ona predlaže brisanje člana 25, pa stoga sve ove obaveze koje je Vlada predvidela ne bi opterećivale građane Srbije.
Takođe, amandman koji je podnela koleginica Donka Banović je potpuno prihvatljiv za poslaničku grupu SRS, jer se predviđa brisanje taksi koje su predviđene na izdavanje uverenja o državljanstvu. Možda vama zvuči da cifra od 11.940 dinara nije toliko velika, ali moram da vam kažem ovo što je koleginica Donka Banović govorila da je veliki broj građana Srbije koji su podneli uredno svu dokumentaciju vezanu za prijavljivanje, za dodelu besplatnih akcija.
Ona se bavila malo i statistikom, možda svaki peti građanin treba da podnese uverenje o državljanstvu. Mnogi građani odustaju, a ono košta, možda je to različito od mesta do mesta, od 480 do 600 dinara. Lično ne verujem da svi odustaju iz razloga što nemaju 600 dinara da bi uzeli uverenje o državljanstvu i prosledili ga do Agencije za privatizaciju, nego su mnogi izgubili poverenje u taj projekat i čini mi se da iz tog razloga to neće da urade.
Amandman koji je podnela koleginica Milica Vojić-Marković se odnosi na takse koje su vezane za tarifni broj 66, na rešenja po zahtevu za izvozne dozvole za klanice i druge objekte koji ispunjavaju uslove za izvoz pošiljki mesa, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porekla, kao i za rešenja po zahtevu za utvrđivanje da izvozni objekti ispunjavaju uslove za izvoz ribe, pernate živine, za priplod i jaja za priplod-reprodukcija.
Ovde smo više puta čuli da se baratalo sa cifrom od oko 300 miliona evra, koliko će budžet Republike Srbije primiti manje sredstava po osnovu jednostrane primene trgovinskog sporazuma sa zemljama članicama EU. To je jednokratno posmatrano, ali tih 300 miliona, koji će možda biti manji prihod po osnovu carina u 2009. godini, trajnije posmatrano će ostaviti mnogo teže posledice.
Naime, mnogi poljoprivredni proizvođači će biti motivisani daljom proizvodnjom ili bavljenjem poljoprivrednom proizvodnjom i izgubiće jednu utakmicu, koju inače neravnopravno vode sa zemljama članicama EU, jer su veće premije u zemljama članicama EU i dotacije za poljoprivrednu proizvodnju nego što je to u Srbiji. Videli smo da se i ove godine najavljuje ukidanje premija za neke poljoprivredne kulture.
Čini mi se, gospođo ministar, da zahtev narodnog poslanika Milice Vojić-Marković nije bio za veliko smanjenje već predviđenih taksi. One iznose oko 1.280 dinara, ali ovde nema volje da se izađe u susret narodnim poslanicima iz opozicionih političkih stranaka, ali mi ne tražimo ništa za sebe.
Naša je dužnost i obaveza da taj privredni ambijent malo upodobimo i olakšamo građanima Srbije, ali vi izgleda niste voljni za to. Puno nas otuđujete jedne od drugih i nema spremnosti da se u bilo kojem segmentu izađe u susret građanima Srbije.
Činjenica je da ste predvideli taksu od 8.730 za zadužbine, a da niste prihvatili amandman narodnog poslanika Miloša Radulovića, koji je predložio da se taj iznos smanji na 3.500, da se poveća iznos za prevoz opasnih materija na 184.580 dinara. Ukazuje da ono što ima u nameri da poboljša uslove životnog standarda, da otvori, možda, ionako mali broj radnih mesta, vi o tome ne vodite ozbiljno računa.
Činjenica da niste prihvatili ovaj amandman vezan za smanjenje taksi na zadužbine ukazuje da ne vodite računa o nečemu što bi moglo doprineti razvoju kulture, nauke i mnogo drugih stvari koje bi bile osnova za bolji život u Srbiji.
Reč zadužbina je bez sumnje nastala iz skoro zaboravljenog srpskog izraza zadužje, za dušu dato. Zadužbinarstvo u Srbiji se pojavilo na samom početku stvaranja srpske državnosti, u vreme vladavine Stefana Nemanje, oca Svetog Save, i kralja Stefana Prvovenčanog. Čitava istorija Srbije je od kraja 12. veka do danas bila obeležena velikim primerima zadužbinarstva.
To je bio, mogli bismo reći, neki oblik dobrovoljnog poreza Bogu i narodu od strane onih koji su imali najviše. Nekada je to bila privilegija kraljeva, kneževa, velikaša, dok je to u poslednje vreme postao plemenit cilj sasvim dostupan i ljudima bez plemićke titule i aristokratskog porekla.
Cilj ljudskog života je sticanje i umnožavanje kapitala Duha Svetog, Sveti Stefan Sarovski, to je rekao, trgovci sa dušom. Oni koji su umeli da zarade, ali da ne potroše, da steknu a da ne rasipaju, da uzmu više od svih ostalih, ne mislim od ostalih da uzimaju nego su snalažljiviji, vredniji, više su radili, da bi kasnije sve to što su stekli podelili sa najsiromašnijima i nemoćnima, sa onima kojima je to bilo najpotrebnije. Na njihovom trudu i darežljivosti je u stvari podignuta Srbija. Oni su njeni istinski graditelji i pravi heroji. Zato ćemo se danas, a danas posebno podsetiti nekolicine od njih.
Ilija Milosavljević Kolarac, rođen početkom 19. veka u Kolarima, selu nadomak Beograda, sa Tomom Vučićem Perišićem, vidite kakvih je bilo i Toma i Vučića, osnovao je Fond za pomoć onima koji su poginuli za otadžbinu, u početku od 250 dukata, a kasnije se taj fond svakako povećao.
Ilija Milosavljević Kolarac je osnovao dva fonda. Prvi je naimenovao za podizanje srpskih univerziteta. Drugi, Književni fond, kojim je nagrađivano pisanjem ćirilicom knjiga po celoj Srbiji, odnosno u svim srpskim oblastima. Postoji i danas jedan čovek i jedna politička stranka koji se izuzetno zalažu za očuvanje interesa svih Srba, ma gde oni živeli. Nije teško prepoznati o kojem čoveku se radi. To je prof. dr. Vojislav Šešelj i to je SRS. U svom testamentu Kolarac je napisao: "Želim da ove moje naredbe ostanu nepromenjene dok je srpstva i Srbije i da ne može ove moje naredbe preinačiti ni zakon, ni vlast države, ni ma ko drugi." Vidite šta je bila njegova poslednja želja, a kakav odnos ima ova vlada prema zadužbinarstvu.
Svakako treba pomenuti i Vladimira Lackovića, poznatog beogradskog sudiju i vlasnika ugledne advokatske kancelarije, i Milevu Lacković. To su ucveljeni roditelji, čiji je malodobni sin poginuo, pa su osnovali fond koji je dobio naziv po njihovom sinu, a fond se odnosio na prikupljanje sredstava za odevanje siromašne dece, đaka koji nisu mogli da se školuju, koji su pohađali gimnaziju i realku u Beogradu.
Zatim, Jovan Jovanović, seoski lekar u penziji, iz Vlasotinca. Fond je služio napretku nauke i umetnosti, za školovanje lekara i pravnika. Miša Anastasijević, rođen 1803. godine i živeo do 1885, rodom iz Poreča na Dunavu. Pomagao je Društvu za čitalaštvo, Narodnom pozorištu, crkavama, školama i sirotinji.
Sima Andrejević-Igumanov, rođen 1804. godine u Prizrenu. Podigao je Bogoslovsku učiteljsku školu u Prizrenu. Nikola Kiki, rođen 1841. godine, podigao je današnju bolnicu u Zvečanskoj. Aleksa i Dimitrije Krsmanović su trgovali kožom i šljivom. Šljivu su preko Trsta izvozili u Ameriku. U kući Krsmanovića 1. decembra 1918. godine, u velikom salonu, proglašeno je ujedinjenje srpskih zemalja u Kraljevinu SHS.
Velimir Viljemev, Mihajlo Todorović, pomagao je srpsku vojsku i pozorište. Zadužbina koju je uspostavio nazvao je "Velimirijanumom", a prvi upravnik te zadužbine bio je predsednik Državnog saveta, Nikola Pašić.
Milan Kujundžić, Abardar, rođen 14. februara 1842. godine na Dorćolu. Svaku godinu studija je završavao u drugim evropskim gradovima. Bio je biran za potpredsednika Narodne skupštine. Takođe je imao svoju zadužbinu.
Nikola Čupić bio je unuk čuvenog Stojana Čupića, Zmaja od Noćaja, rođenog u Šapcu 1836. godine. Poživeo je kratko. Svu imovinu, bila je znatna suma, zaveštao je svojoj zemlji, da je upotrebi za izdavanje moralnih i naučnih knjiga.
Šta mi danas radimo? Član sam Odbora za nauku i tehnološki razvoj. Nije tu profesor Šami. Kada smo razmatrali budžet predviđen za to ministarstvo videli smo da stoji za izgradnju objekata za ljude koji se bave naukom, da li na univerzitetima ili na institutima, predviđeno je hiljadu dinara.
Tada smo razmišljali šta je sa zadužbinarstvom u Srbiji? Umesto da podstičemo, da dajemo određene olakšice ljudima koji bi bili spremni, ne daje uvek najviše onaj koji ima najviše, nego onaj koji je plemenit i onaj ko želi. Mi od Delte ne očekujemo. Kada bi napravili jednu nadstrešnicu, gde bi građani Beograda ili nekih drugih gradova, dok čekaju autobuse sačuvali se, bili bi zadovoljni. Ne daju uvek oni koji najviše imaju, nego oni koji su dobri i plemeniti, a mi kroz ove takse ne podstičemo, ne iniciramo, ne otvaramo mogućnost takmičenja.
Na ovakav način ovo je dobra Vlada, Vlada propasti, ali već sledeći izbori, koji ma kada bili, gde će građani Srbije prepoznati ko najbolje i ko jedino želi da štiti njihove interese, onda ćemo na pravi način i na ovakav način, o čemu mi kroz naše amandmane i u raspravama u načelu govorimo, voditi Srbiju. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ako nećete da se ljutite, postavio bih vam jedno pitanje - kada će Vlada poslati Peru, šefa obezbeđenja iz Vlade za predstavnika?
Zaista, po ovih sedam predloga zakona čini mi se da je 80% članova Vlade prodefilovalo kroz ovu skupštinu i nije problem što prolazi, dobro je da oni dođu u Narodnu skupštinu nominalno, a realno to ćemo kasnije malo prokomentarisati, na neka pitanja sinoć, kako je premijer Mirko Cvetković odgovarao, da se zaključiti da je stvarni i realni premijer neko drugi.
Dakle, kada će Pera, šef obezbeđenja Vlade Republike Srbije, doći u ovu skupštinu? Ovo je malo šaljivo, ali imam za vas molbu, kada bude završen radni dan i kada budete okončali svoju obavezu u parlamentu Republike Srbije, molim vas da prođete kroz Pionirski park i da vidite kako na ovoj ciči zimi, a čuo sam da je u prepodnevnom delu dogovoreno da će današnji dan trajati nešto kraće zbog uslova u kojima putuju narodni poslanici, a možete misliti kako je, bilo je oko 30-ak, možda i više, zaposlenih u Robnim kućama "Beograd", koji već danima stoje tamo, a da se njihov problem ne rešava. Oni će biti zadovoljni ako vi samo prođete i javite im se, da znaju da nisu ostavljeni i prepušteni sami sebi.
Podneo sam amandman na član 9. Zakona o republičkim administrativnim taksama, a član 9. se odnosi na plaćanje republičkih administrativnih taksi vezano za izdavanje rešenja državnih organa.
Član 9. glasi - za rešenje, ako ovim zakonom nije drugačije propisano, ako se rešenje donosi po zahtevu više lica, taksa iz ovog tarifnog broja plaća se prema broju obveznika kojima se rešenja uručuju, znači bez obzira koliko ih ima, da svaki koji je tražio od državnih organa rešenje ili postupanje plaća taksu. Taksa za rešenje iz ovog tarifnog broja koje se donosi po žalbi takođe se plaća. Predložio sam u ime poslaničke grupe SRS da se ovaj član briše.
Moram da podsetim narodne poslanike i javnost Republike Srbije da se budžet puni iz poreskih i neporeskih prihoda. Kada je u pitanju punjenje budžeta iz poreskih prihoda, naravno, oni su mnogo značajniji od neporeskih i po planu, odnosno po Zakonu o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu sredstva koja treba da se prikupe po osnovu poreskih prihoda su 640 milijardi 156 miliona ili 91,6% od ukupnih prihoda budžeta Republike Srbije, a iz neporeskih prihoda, gde spadaju republičke administrativne takse, republičke sudske takse, prihodi od imovine i prodaje dobara i usluga, ukupno treba da se prikupi u budžet Republike Srbije 58 milijardi 600 miliona ili 8,4%.
Ovde je vrlo interesantno, a u četiri ili pet ovih zakona od ukupno sedam, Vlada polemiše, čini mi se, sa sobom, pa kaže - razmišljalo se da li treba doneti zakon ili se ovo može regulisati na neki drugi način.
Naravno, ova materija se reguliše isključivo zakonom i to su zakoni materijalne prirode, i ovo je čisto foliranje da li treba ili ne treba i onda sama Vlada konstatuje, odnosno predlagač ovog zakona, da bi sve bilo transparentno, da bi sve bilo u redu, mi se opredeljujemo da donesemo ovaj zakon. Po Ustavu, ovo je materija koja se reguliše isključivo zakonom i tu nema nikakve dileme.
Šta je Vlada Republike Srbije, u nameri da napuni budžet za 2009. godinu, radila, koje je sve zakone predlagala?
Prvi zakon koji jeste bio na dnevnom redu odnosi se na carinske tarife i to je jedan katastrofalan zakon i nadam se, gospodine ministre, da on u danu za glasanje, zbog savesti narodnih poslanika koji su ovde predstavnici svih građana Srbije, nezavisno od političkih stranaka kojima pripadaju, neće biti usvojen i neće biti prihvaćen. Krucijalni osnovni razlog jeste što Vlada Republike Srbije pristaje i dobrovoljno se odriče značajnih prihoda po osnovu carine, a da bi se štitila roba domaće proizvodnje.
Rečeno je da se neće plaćati carina na najveći broj poljoprivrednih proizvoda, o tome ću nešto i da govorim, što je neprihvatljivo, ne samo za Vladu Republike Srbije, nego mnogo više za građane Republike Srbije. Pa će onda biti posebne povlastice za uvoz delova ili poljoprivrednih traktora, smanjuje se carinska tarifa, smanjiće se tarifa vezano za uvoz novih ili polovnih vozila sa 20 na 12,5%.
Uvoz pilića ne preko 185 grama može da bude prihvatljivo, jer smo iz komentara nekih poslanika saznali da nemamo domaću proizvodnju, pa možda iz tog razloga carina se smanjuje sa 20 na 1%, može da bude prihvatljivo, ali carina se značajno smanjuje za mobilne i fiksne telefone.
Mislim da to nije trebalo činiti, jer pretpostavljam da sada u Vladi Republike Srbije svaki ministar ima po tri ili četiri mobilna telefona, jer veliki broj građana Srbije ima veći broj telefona. Mislim da će nam ministri u narednom periodu dolaziti ovde sa jednom torbom u kojoj će da donose mobilne telefone, jer će biti značajno jeftiniji kada se ukine carina.
Ali, zato smo na proizvode koji se proizvode u Republici Srbiji značajno povećali akcizu, što će samim povećanjem akcize dovesti do poskupljenja tih proizvoda, smanjiti kupovnu moć građana Republike Srbije, direktno se odraziti na njihova primanja, na lične dohotke, na kupovnu moć građana Republike Srbije, a direktno će uticati na smanjenje proizvodnje, samim tim i na smanjenje broja radnih mesta.
Često se pominjalo, doveli ste građane Srbije, pa ih malo zaledili pre ovih niskih temperatura, plašeći ih da će prestati da važe stare putne isprave sa 31.12, pa je Narodna skupština Republike Srbije donela zakon o izmenama i dopunama Zakona, odnosno da je taj rok produžen do 31.12.2010. godine, i mi izlazimo s tim da je to neki veliki uspeh Vlade u ovom sazivu što će veći broj građana imati putne isprave, prevedeno pasoše.
Ovim zakonom o republičkim administrativnim taksama predviđeno je smanjenje takse na izdavanje putnih isprava i to je dobro, to ne kritikujemo. Ali, badava je posedovati putnu ispravu ako građani Republike Srbije ne mogu da putuju.
Mislim da će mi pomoći državni sekretar Ministarstva za finansije, da priupitam koliko građana iz Valjeva može da otputuje na Divčibare, nije mnogo daleko, ne trebaju ni pasoši, ni viza, ne treba nikakva overa, koliko građana iz Užica može da ode na Zlatibor, koliko građana iz Bajine Bašte može da ode na Taru.
Namerno govorim o ovim mestima zato što su veoma lepe i interesantne turističke destinacije, a blizu stanovnika koji žive u ovim gradovima, odnosno opštinama koje sam nabrojao.
Dakle, nije dovoljno posedovati putnu ispravu, nego je potrebno da životni standard, da kupovna moć, da zaposlenost bude mnogo veća, pa onda možemo govoriti da će im posedovanje putnih isprava značiti nešto u njihovim životima, ali bez ozbiljnijeg odnosa Vlade Republike Srbije prema svojim građanima nema ni ozbiljne namere da se životni standard, da se uslovi u kojima građani Republike Srbije žive, promene i poprave.
U ovom parlamentu niko od predstavnika Vlade nije govorio o potrebi da se više ulaže u poljoprivrednu proizvodnju, da krajevi u Srbiji, poput ovih o kojima ću da pričam, Loznica, Mali Zvornik, Krupanj, Ljubovija, Bajina Bašta, Osečina, Valjevo, imaju fantastične uslove za ozbiljno bavljenje stočarstvom.
Ali se mi radije opredeljujemo za uvoz mesa sumnjivog kvaliteta iz Argentine, iz Brazila, iz ne znam odakle sve ne, mesa koje kad se uveze u Republiku Srbiju je skoro u fazi raspadanja, a imamo fantastično dobre uslove za bavljenje stočarstvom, samim tim i za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina kod nas.
To ne činimo sad u ovom momentu, kad se ozbiljno zalažete za integraciju sa EU, kada će nam u periodu, ako se do toga dođe, bazni osnov za određivanje kvota za proizvodnju, a i za izvoz, i u stočnom fondu, i kada su u pitanju poljoprivredne kulture, biti ograničen na ovom nivou, jer EU je jedinstveno tržište, biti ograničen na nivou koji imamo danas u vreme kada želimo da postanemo članovi EU.
Ovom problematikom se mora mnogo ozbiljnije baviti, ali mi jednu po jednu proizvodnju sistematski uništavamo. Krenuli smo sa malinom, koju smo nekada nazivali crveno zlato. Prisetite se, nije to bilo baš tako davno, kad su našoj državi uvedene nepravedne sankcije i zahvaljujući izvozu crvenog zlata ili maline mogli smo da uvozimo naftu, naftne derivate i neke druge proizvode koje nismo u situaciji da obezbedimo u dovoljno potrebnim količinama u našoj državi.
Imamo da smo za dve godine proizvodnju ovog jagodičastog voća sa sto hiljada tona smanjili na 60 hiljada tona. Potom smo ubrzano, znate kako je tekao razgovor prošle godine u Novom Sadu, ubrzano smo počeli da uništavamo domaću proizvodnju duvana.
Još jednom moram da kažem da se poslanička grupa SRS ne zalaže i ne čuva strane proizvođače cigareta, nego želimo samo da se domaći proizvođači, jer Zakon o duvanu je na dobar način, osim što je izmenama i dopunama tog zakona iz 2007. godine ukinuo obavezni otkup domaćeg duvana za proizvodnju cigareta u našoj zemlji, druge stvari tim zakonom su rešene na dobar način, i kvalitet sadnog materijala koji je potreban, i uslovi i način pod kojim se može baviti proizvodnjom ove poljoprivredne kulture, uslovi za otkup, za promet cigareta na veliko i malo.
Ali, čini mi se da to proizvođačima cigareta ne odgovara i da se ne iznenadimo, ministre, i vi i građani Republike Srbije, posebno proizvođači duvana, kojih nije mali broj, ako se onaj ko je kupio fabriku duvana Niš, jednog dana kad energenti kao jedan od osnovnog inputa poskupi i bude na nivou cene u EU, kada radna snaga bude trebala da ima drugi odnos i drugo nagrađivanje, ne izmesti tu proizvodnju cigareta potpuno izvan Republike Srbije. To će biti jedan veliki problem za otpuštanje velikog broja radnika koji su angažovani u fabrikama za proizvodnju cigareta, ali čini mi se da se svi u Vladi borite kako i na koji način da ostanete neki dan duže, a sve manje mislite o građanima Republike Srbije, čijim glasovima smo ovde, i vi sedite u Vladi.
Danas je vaš kolega iz DS član Administrativnog odbora, na kojem je Tomislav Nikolić smenjen sa mesta predsedavanja u tom odboru, rekao da pored ljubavi prema svojoj otadžbini, što ne manjka kod građana Srbije i članova SRS, treba voleti institucije države Srbije. Naravno da ih treba voleti, ali pre svega institucije treba poštovati.
Treba da poštuju ministri u Vladi Republike Srbije, treba da poštuje predsednik Republike Srbije i treba da poštuje portparol Vlade Republike Srbije Mirko Cvetković, jer iz sinoćnjeg intervjua koji je dao jednoj od televizija sa nacionalnom frekvencijom, nije se dalo zaključiti da je on prvi čovek u Vladi, jer na pitanje šta da je jedan od ministara ili njegovih zamenika podneo ostavku, on kaže - ne bih mogao direktno to da rešim, nego bi morao da ide na neko drugo mesto, na mesto kod predsednika Republike Srbije.
Ova vlada jeste Vlada propasti i zato se moramo, zajedno sa građanima Srbije, ozbiljnije pripremati za naredne izbore, kada će pravi predstavnici građana Republike Srbije doći na vlast, a to su srpski radikali. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, Vlada je nastavila i u toku današnjeg dana da menja predstavnike, pa se stiče utisak da se menjaju ministri kao na pokretnoj traci. Gospodine Duliću, vi sa ovim nemate nikakve veze, imate ovlašćenje da danas u ime Vlade budete ovde i to je tako. Ne bi bilo loše možda da je danas pored vas i ministar Bogoljub Šijaković, gospodin Ilić je tu svaki dan i vi, kao ministri u određenim resorima, možda niste ni imali priliku da dođete do saznanja kakve katastrofalne posledice ovih sedam zakona će ostaviti po privredu i po građane Srbije, i dobro je da više ministara iz Vlade bude prisutno u Narodnoj skupštini, a ministar za finansije, koji je resorni ministar po ovom pitanju, već je svoj stav izneo.
U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 17, koji se odnosi na član 34. osnovnog Zakona o porezima na imovinu. Član 34. ovog zakona ima pet stavova i prvi stav kaže: Obveznik poreza na imovinu dužan je da podnese poresku prijavu, sa tačnim podacima, do 31. marta u godini za koju se vrši utvrđivanje poreza na imovinu. Stav 2: Obaveza iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznike koji porez na dohodak građana za prihod od poljoprivrede i šumarstva plaća prema katastarskom prihodu. Znači, ova dva stava se ne menjaju. Stav 3: Na imovinu koju stekne, započne ili prestane da koristi u toku godine ili mu po drugom osnovu nastane ili prestane poreska obaveza, obveznik podnosi poresku prijavu u roku od 10 dana od dana nastanka takve promene. Znači, ovde onaj rok iz prvog stava ne važi, ovo je posebnost.
Stav 4. osnovnog zakona, a koji se menja, objasniću u čemu se sastoje promene: ''obveznik poreza na imovinu'', stajalo je ranije koji je podneo, pa se predlaže od strane Vlade da se briše "koji je podneo", a da se dodaju reči "koji ne vodi poslovne knjige, a podneo je", i dalje tekst sledi kao u osnovnom zakonu, ''poresku prijavu nije u obavezi da za istu imovinu podnosi novu prijavu, osim u slučajevima promene podataka sadržanih u prijavi koji su od uticaja na visinu poreske obaveze.''
Amandmanom sam predložio da se ovaj stav 4. briše, a iz razloga što je suština već sadržana u prvom stavu - obveznik, ako ne vodi poslovne knjige, obavezan je da podnese poresku prijavu do 31. marta tekuće godine za godinu na koju se odnosi. Sa ovim stavom 1. rešeni su problemi koje predlažete da se menjaju.
Ovde u obrazloženju zakona stoji da je Vlada imala dilemu da li uopšte ovu problematiku da rešava izmenama i dopunama ovog zakona ili možda uredbama, po čemu je Vlada DS bila poznata od 2001. godine do 2003. godine, kada su za najveći broj obaveza i odnosa u društvu i u pravnom sistemu Republike Srbije postojale uredbe, pa su se ipak opredelili za izmene i dopune ovog zakona, ali suština nije bilo kakva povoljnost za građane Srbije, nego samo šteta i štetne posledice.
Moram i danas da naglasim da je ova vlada vlada za propast. Čast određenom broju ministara ili možda državnim činovnicima koji rade u ministarstvima, i oni na vrlo kvalitetan način obavljaju svoju ulogu, odnosno dužnost, ali čini mi se da se ova vlada prema građanima Srbije ponaša kao da su ih odveli u neku drugu državu, s kojom se mi takmičimo u uništavanju privredne proizvodnje i svake druge aktivnosti, i tako se ponaša. Da li se radi o neznanju, nemoći ili obavezi preuzetoj prilikom formiranja ove vlade da se nanese što veći udarac privredi Srbije.
Juče smo govorili kada je na dnevnom redu bio zakon o dopunama Zakona o carinskim tarifama i oko 260 miliona evra, za koliko će budžet Republike Srbije u 2009. godini naplatiti manje prihoda, to je trenutno posmatrana štetna posledica, a ona će ostaviti daleko veće posledice u Srbiji. Jer ako ove godine, a već se to radi u kontinuitetu od 2001. godine, zadate ozbiljan i težak udarac privredi, a posebno poljoprivredi, onda će trebati znatno duži vremenski period da se to oporavi. U ovom periodu moramo ulagati više subvencija u poljoprivredu. Predviđeno je budžetom Republike Srbije za 2009. godinu 18.240.000.000, što u odnosu na ukupan budžet predstavlja veoma mala i neznačajna sredstva.
Slažem se sa poljoprivrednim stručnjacima i nekim ekonomistima koji kažu da ulaganje u poljoprivredu nije možda akumulativno. Da, potpuno sam saglasan, ali je neminovnost, to je nužda. Kako da spasimo selo, a mesto iz kojeg dolazim ima jedno selo u koje ide samo jedan učenik, a ima preko 450 stanovnika.
Poljoprivrednom proizvodnjom uglavnom se bave staračka domaćinstva, govorim za brdsko-planinska područja, a takvih situacija imamo i u izrazito poljoprivrednim krajevima naše Srbije, kada se tim poljoprivrednim aktivnostima bave staračka domaćinstva i ljudi koji nisu dovoljno edukovani za taj deo posla.
Šta bi trebalo da uradi Ministarstvo za poljoprivredu? Trebalo bi da podstiče takmičarsku aktivnost, pre svega da se takmičimo sa zemljama članicama EU, a ne da im podređujemo svoje aktivnosti i svoja prirodna bogatstva, a zatim da organizujemo takmičenje u proizvodnji u poljoprivrednim aktivnostima na svim nivoima i u svim oblastima, i da na taj način pokažemo mladim ljudima da ova država vodi računa o njihovoj budućnosti i o njihovoj perspektivi.
Ali, tu ima jedan veliki problem. Ova država, odnosno njena vlada nije donela strategiju o poljoprivrednoj proizvodnji ni posle osam godina demokratske vlasti i to je neshvatljivo. Ovim zakonom, zakonom o izmenama i dopunama Zakona o porezu na imovinu, vi ste pokušali da određeni deo obaveza prenesete na lokalnu samoupravu, a lokalna samouprava vapi za sredstvima, to je sasvim razumljivo.
Moram da vam navedem primer iz Ljubovije, odakle dolazim. Od osam privatizovanih preduzeća, tu je i jedno javno preduzeće, jedno glasilo. Privatizacioni prihod je bio dva miliona i 19 hiljada evra, uz ulaganje od 480 hiljada evra u nove investicije. Kad se zna da 5% od toga pripada lokalnoj samoupravi, onda možete da zamislite koliko su to beznačajna sredstva, a to mesto je veoma značajno po tome što se nalazi na granici naše države.
Još jedan problem postoji, što Vlada ima neravnopravan odnos prema lokalnim samoupravama, sve zavisno od toga ko vrši lokalnu vlast. Problemi su izašli iz tog delokruga, pa smo juče čuli ovde od narodnog poslanika iz DSS-a da slične probleme ima i grad Niš, čiji je gradonačelnik član DS-a, ali ova vlada ili Ministarstvo finansija nisu ispunili svoju obavezu, a kakvu situaciju da očekuju gradonačelnici ili predsednici opština u drugim gradovima ili opštinama Srbije gde njihove političke stranke ne učestvuju u vlasti na republičkom nivou.
Odnos prema građanima Srbije mora mnogo da se promeni i postoji odgovornost, kolege narodni poslanici, i vaša. U čemu je vaša odgovornost? Vaša odgovornost je u veoma pasivnom odnosu prema zakonskim predlozima koji dolaze iz Vlade Republike Srbije. Vi ste duboko svesni, kao što smo i mi iz SRS-a, da mnogi zakoni koji su doneti usmereni su protiv interesa Republike Srbije.
Prihvatanje misije Euleksa je najočitiji primer, iako deklarativno može da se čuje da Vlada koju vodi Boris Tadić kaže - ukoliko dođe u dilemu ili ukoliko bude problema oko pristupanja EU, ili odvajanja Kosova i Metohije od Republike Srbije, onda će naše integracije potpuno prestati sa EU.
Da bismo mogli da se integrišemo sa EU, što jeste vaša želja, mi moramo mnogo toga da poradimo kod nas. Moramo da pokažemo da radimo u interesu građana, i građani kad izlaze na izbore, oni ne poklanjaju svoje poverenje političkim strankama zato što ih predstavlja neko ko je mnogo lep, i nimalo se građani Srbije nisu zagrejali kada je predsednik Boris Tadić izašao i rekao - nema više problema, diplomatskim aktivnostima mi ćemo sada redovno dobijati gas. Od toga se ne greje.
U obrazloženju zakona o dopunama Zakona o carinskim tarifama kaže se da su naši privredni subjekti potpuno pripremljeni za ovakve carinske tarife, odnosno za jednostranu primenu trgovinskog sporazuma, da su potpuno spremni. Kako mogu da budu spremni kad ste videli da Dušan Bajatović, kao direktor Javnog preduzeća "Srbijagas", kaže da ovaj gas koji sad stiže, odnosno ove količine koje sad stižu da su dovoljne za zagrevanje samo domaćinstava, a da nijedan privredni subjekt koji kao energent koristi gas ne može da računa na taj deo.
Otkud tvrdnja da su naši privredni subjekti spremni za takvu primenu, odnosno jednostranu primenu sporazuma o trgovinskim odnosima sa zemljama EU? Prosto to nije tačno i to svi dobro znaju, to znate i vi, ali valjda vas stranačka disciplina obavezuje na to da glasate za one zakone koji samo štete građanima Srbije.
Čini mi se, gospodine Iliću, da ste jutros rekli da je ovaj budžet restriktivan. Saglasan sam s vama u jednom delu, on je restriktivan kad su u pitanju oni subjekti čija sudbina i privredna aktivnost umnogome zavisi od sredstava koja će dobiti iz budžeta, konkretno poljoprivredna proizvodnja, da, tu jeste restriktivan. Kad je u pitanju javna potrošnja za lične dohotke, za nagrade za učešće u nadzornim i upravnim odborima, tu se restriktivnost uopšte ne ogleda.
Da li možemo da računamo na ozbiljan napredak u momentu kada se naša poljoprivredna proizvodnja navodnjava samo sa 1%? Da li u takvim uslovima proizvodnje možemo da konkurišemo poljoprivrednoj proizvodnji iz zemalja članica EU?
Kakav odnos, zamolio bih kolegu Dragana da proprati ovo, Vlada Republike Srbije i Agencija za izvoz ima prema neto izvoznicima? Da li različito tretira neto izvoznike od izvoznika koji i uvoze i svoj ekstraprofit ostvaruju i na kursnim razlikama i na izrazito visokim cenama proizvoda koje one uvoze, u odnosu na neto izvoznike u čijoj proizvodnji nema uvoznih komponenti, nego je sve domaćeg porekla?
Odnos ove vlade, a i vas, kolege narodni poslanici, prema državi čiji ste vi predstavnici, građani su vam ukazali poverenje, mora da bude sasvim drugačiji i sasvim ozbiljniji.
Učinite nešto u ovoj teškoj situaciji, u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi Republika Srbija, u kojoj se nalaze njeni građani, a to je da ne glasate za ovakve zakone koje predlaže Vlada, jer Vlada ima potcenjivački odnos prema Narodnoj skupštini i to je manji problem personalno posmatrano prema narodnim poslanicima, ali mi smo ovde predstavnici građana, a odnos Vlade prema Narodnoj skupštini pokazuje i stalna promena ministara, ovlašćenih predstavnika po ovim tačkama dnevnog reda.
(Predsednik: Gospodine Periću, govorite minut duže.)
Završavam. Zna se da bi po ovim pitanjima, koja narodni poslanici iz opozicionih političkih stranaka postavljaju, najadekvatnije, odnosno prave odgovore mogli da daju predstavnici Ministarstva finansija, ni u kom slučaju ministar vera, ni u kom slučaju ministar za planiranje. On može samo da nam pomogne i pokaže kako i na koji način da zaštitimo životnu sredinu, ali od negativnog političkog uticaja Vlade za propast.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u jednoj domaćoj a sada popularnoj seriji jedan glumac kroz ulogu seljaka  reče svom sinu - sine moj, ti si mi ministar za propast. Sinovi naši, a ministri u Vladi, možda bez izuzetka su Vlada propast, i nema druge definicije. Naravno, sledeći izbori će pokazati nešto drugo i građani Srbije umeće da iskažu svoje poverenje ko treba da ih vodi.
Mi danas imamo na dnevnom redu amandmane po Zakonu o carinskoj tarifi, ali nije li bilo neozbiljno, kolege narodni poslanici, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, da je obrazloženje od strane ministra za Nacionalni investicioni plan za sedam zakona trajalo četiri minuta i 12 sekundi?
Gospodine Iliću, malo bolji referent u svakoj firmi računovodstva u Valjevu dao bi bolje i celishodnije obrazloženje, a navodno po oceni ministra gospođe Kalanović nije trebalo više, jer se raspravljalo kada je bio na dnevnom redu Zakon o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu.
Mi sad imamo na dnevnom redu sedam zakona i jedan je izuzetno štetan i opasan po građane Srbije, ovaj o kojem sad raspravljamo i ovde je postavljeno niz pitanja, i ma koliko čovek da se koncentrisao da pronađe pravi odgovor zbog čega je ovakav zakon predložen, teško je dati pravi odgovor.
Da li to samo EU zahteva donošenje ovakvog zakona? Mislim da ne zahteva samo EU, nego u ovoj našoj teškoj situaciji, a posebno od 2001. godine, jer znate, ljudi bez morala, gospodine ministre, uvek je bilo, uvek će i biti, ali oni su se posebno negovali od 2001. godine, i oni čini mi se, prepoznajem njihovu ulogu, tu pokušavaju u ovom siromaštvu i u ovoj bedi za građane Srbije da još nešto profitiraju.
Činjenica da se ovim zakonom predviđa smanjenje carinske stope na uvoz novih i polovnih automobila sa 20% na 12,5% ukazuje dovoljno da to ne može da bude samo stav EU, nego i pojedinih, pre svega tajkuna koji se bave uvozom tih automobila, bilo starih ili polovnih.
Ovde sam čuo jedan veoma interesantan komentar i ja ću ga upodobiti ovoj priči, vezano za ovaj moj amandman koji sam podneo na član 6, a on je logičan nastavak amandmana koje su podnele kolege iz SRS, naravno u sličnom sadržaju su podnosili amandmane i poslanici DSS. Predlažem da se član 6. briše. Praktično ovaj zakon nije trebalo ni predlagati, i ništa dobro, ama baš ništa dobro za građane Srbije on neće obezbediti, izuzetno za neke pojedince.
Smanjenje carine mora da dovede, poznato nam je da se budžet puni iz poreskih i neporeskih prihoda, i direktno će uticati na povećanje poreza i akciza. U slučaju povećanja poreza i akciza stvara se povoljnija klima za sivu zonu trgovine i prometa dobara i usluga, što je neko rekao - baš ovaj zakon sprečava to, a mislim naprotiv.
Ako znamo da će značajan deo sredstava manje stići u budžet Republike Srbije zbog ovog i ovakvog zakona, da bi država funkcionisala mora se preko poreza i akciza to nadoknaditi.
EU je možda tražila ovakav zakon, možda i ne, možda su pojedine zemlje članice, i kad neko hoće da kaže - Srbija mora da sarađuje i sa istokom i sa zapadom, pa mora pojedinačno, i treba da idemo u saradnju sa svim zemljama sa kojima možemo to da radimo, ali ako je nemoguće u ovom momentu, a pokazalo se eksplicitno da je nemoguće, jer Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je ova skupština usvojila, nije bio prihvaćen od svih zemalja članice EU, pa logikom jednog zemljoradnika ili seljaka kaže on - jedan čovek ne počinje graditi istovremeno 27 kuća ili pet, ukoliko ima pet sinova, nego jednu po jednu. Mi smo mogli da pravimo saradnju sa onim zemljama iz EU na ekonomskom planu i pogledu koje to žele i koje imaju korektan odnos prema Srbiji.
Pored ekonomskih problema i ekonomskog značaja da se ovaj zakon ne usvoji, mislim da nema poslanika, bilo da pripadaju poziciji ili opoziciji, koji nisu duboko svesni da je ovaj zakon štetan, ali naravno, oni će glasati onako kako treba, jer podržavaju Vladu, i nijedan drugi zakon nije očitiji koje će sve probleme doneti građanima Srbije kao što je to ovaj. Vi kolege iz DS, G17 plus, takođe niste za ovakav zakon, ali ćete glasati zato što to vaša partijska disciplina nalaže.
Mi na to ne možemo mnogo uticati, ali možemo ukazati i vama i građanima Srbije da treba pokušati izbeći ove štetne posledice koje će da nastupe po građane Srbije nakon usvajanja ovakvog zakona.
Ovde ima i pravnih problema za ovakav zakon, jer ste u obrazloženju rekli - ustavni osnov za donošenje ovog zakona jeste određena odredba Ustava Republike Srbije. To je osnov za Narodnu skupštinu da može da donosi zakone, ali nije osnov doneti takav zakon gde će Narodna skupština preneti određene obaveze i odgovornosti, rekao bih benefit na Vladu Republike Srbije da može najkasnije u novembru za tekuću godinu da vrši usklađivanje i da ima odnos prema integrisanim tarifama.
To je prosto nemoguće. Mi ne želimo da Vlada Republike Srbije vlada na osnovu uredbi. Imali smo jedan period i pokazao se kao veoma loš. Ukoliko se ovakav zakon usvoji i prihvati, najviše problema i štete će naneti našim poljoprivrednim proizvođačima, odnosno seljacima u Srbiji.
Vi to znate da je tako, ali nije problem što će u budžet Republike Srbije samo oko 260 miliona evra biti manje ubrano po osnovu ovih prihoda koji više neće postojati, nego je veći problem što će ljudi ostajati bez svojih prihoda.
Seljaci ne traže zaposlenje, oni traže da država vodi brigu o njihovim proizvodima i kada se pojave određeni poremećaji na svetskom tržištu da na određen način interveniše i da im pomogne.
To ne traže samo poljoprivredni proizvođači, nego i oni koji su uključeni u organizaciju poljoprivredne proizvodnje, da li na direktan ili indirektan način.
Jednom prilikom sam govorio kako država, odnosno ova vlada, a i prethodna, utiču na gašenje proizvodnje industrijskog bilja, kao što je duvan, i da se pogrešno ne shvati, SRS se ne zalaže i ne štiti interese stranih proizvođača cigareta, nego štiti interese poljoprivrednih proizvođača.
Sve dotle ćemo imati takav odnos, dok se cigarete proizvode u Srbiji, imaćemo nameru da štitimo interese proizvođača duvana. Donošenjem zakona o prestanku obaveznog otkupa, to je bila prva faza, i druga faza kada se planira ukidanje premije. Sledeći problem je nastupio kod proizvodnje kupine i već određeni broj hladnjača u Srbiji ima rod iz 2007. godine, po hiljadu tona iz 2007. nije izvezeno, i vrlo su raspoloženi i imaju čak urađene elaborate, i spremni su da investiraju pojedini vlasnici hladnjača u proizvodnju kaše od tih proizvoda.
Ali, zbog nesigurnosti, zbog neozbiljnosti Vlade, zbog Vlade koja ima funkciju da upropasti poljoprivrednu proizvodnju i svaku drugu u Srbiji, i da nema ništa od boljeg života koji su obećavali, ne usuđuju se i ne smeju, jer od 300 hladnjača koliko manjih i većih kapaciteta postoji u Srbiji, deset od njih izvoze preko 70% do 80% smrznutog voća i povrća, ali država ni u jednom momentu, izuzetak je Agencija za izvoz koja je samo pojedinim pomogla, i nema drugog zajedničkog nastupa oko prevazilaženja ostalih problema.
Najverovatnije rod maline iz 2008. godine je takođe u grožen, pa 2009. neće biti dobra i povoljna za proizvođače maline. A da vam ne govorim o proizvodnji šljive, gde je u Srbiji na 140.000 ha i negde oko 42 miliona stabala, i gde je bila prva u svetu po proizvodnji, pala na četvrto mesto u Evropi i sedmo u svetu. A o proizvodnji suve šljive nema ni govora.
Sve su ovo problemi kojim će ovaj zakon o dopunama Zakona o carinskoj tarifi da negativno utiče na poljoprivrednu proizvodnju i najveći broj od oko 1.000, ako se to tako može reći, oko 1.000 proizvoda, koji neće imati carinu, najveći broj iz poljoprivredne proizvodnje, i to je veoma opasno, ali dovoljna je činjenica ako pogledamo punjenje budžeta i znamo da po osnovu PDV-a iz zemlje, dakle domaćih proizvoda, treba da bude prihod od 98 milijardi 787 miliona i 400.000 dinara, a to je 29,15% PDV-a u odnosu na koji je iz uvoza - 236 milijardi 38 miliona i 700.000 ili 69,85%. Ovo ukazuje da nema zaštite poljoprivredne proizvodnje, ali nema zaštite ni domaće proizvodnje uopšte.
Narodni poslanik Zoran Krasić je rekao u obrazloženju prethodnog amandmana da je rečeno da su se privredni subjekti u Republici Srbiji već pripremili za ovako nešto.
Nisu se pripremili, niko živ se nije za ovo pripremio, jer je nemoguće u ovakvim uslovima privređivanja da se neko ozbiljnije pripremi za ovo.
Vrlo je interesantno što je koleginica Milica Vojić-Marković rekla da Veterinarska služba ima veliko potraživanje i da zbog toga neće moći da obavi svoju funkciju na najbolji način, odnosno na onakav način kako bi trebalo, a to je jedan od načina kako se smanjuje proizvodnja tovne stoke, jer nam padaju kvote zbog toga. Ako je bilo odobreno 7.000 izvoza junećeg mesa, pa se nije to ispoštovalo, pa se sada smanjilo na 1.000 tona, ali EU ima jedinstveno tržište.
Ako nekad, ne znam kada će to bili i da li će uopšte to biti, ne iz razloga što sam evroskeptik, nego zato što Vlada, ponašajući se ovako, ni u dalekoj budućnosti ne ukazuje da bi moglo biti integracije sa zemljama EU, dođemo u takvu poziciju, reći će - u nekom periodu ste imali tu proizvodnju, ona ostaje na tom nivou, a sve to na najdirektniji način je povezano sa zapošljavanjem građana Srbije, a samim tim i sa njihovim standardom.
To je otprilike cilj, da dođemo u ekonomsku zavisnost od nekog, a neko je onaj koji utiče na izborne rezultate u Srbiji, a kada ekonomske zavisimo ili zavise građani Srbije, onda je vrlo lako politički manipulisati njima.
Još jedan primer, ne ohrabruje ovo vaše predviđanje ukidanja, odnosno smanjenja carina na nova i polovna vozila sa 20 na 12,5%, jer jutros dok sam putovao iz Ljubovije preko Malog Zvornika i Loznice, ledom okovanim putem, nije bilo prijatno voziti se ni u vozilu sa četiri točka, video sam veliki broj ljudi kroz vrlo plodnu Mačvu sa biciklom. Onda priča uvoz, odnosno smanjenje carine na stare i nove automobile sa 20 na 12,5% nema opravdanja, a ova vlada je Vlada propasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, da mi je neko na početku ove godine rekao da ću s vama dočekati Novu godinu ne bih verovao. Ne protivim se, nego da ćemo imati obavezu da se nađemo ovde, ne bih mogao da poverujem.
Međutim, u poslednje vreme sve više sugestija od predsednika Skupštine prešla je na mene i optimista sam u pogledu usvajanja ovog zakona, pošto je gospođa predsednik nekoliko dana slala pozitivne signale, da je optimista po pitanju usvajanja budžeta Republike Srbije za 2009. godinu. Naravno da su i poslanici SRS imali istu nameru, ali su iznosili uglavnom u raspravi po tom pitanju svoje zamerke koje su imali.
Da se vratimo na raspravu po ovom zakonu - šta nama u poslaničkoj grupi SRS smeta? Smeta što Vlada Republike Srbije nema adekvatan tretman po pitanju pravosuđa, jer ne treba ispustiti iz vida da Ustav Republike Srbije sistem pravosuđa tretira sa 11 članova, Visoki savet sudstva tri i tužilaštvo još sa dva člana, posvećuje jednu veoma ozbiljnu pažnju, a Vlada Republike Srbije, možda i Ministarstvo pravosuđa, ima jedan sasvim drugi tretman.
Dovoljno je ukazati na činjenicu da se sada primenjuju dva zakonika o krivičnom postupku i da će posle današnjeg dana biti još jedan, to je znači tri zakonika o krivičnom postupku. Prvi je donet 2001. godine, drugi je doneti 2006. godine i danas ili sutra još jedan. Dakle, imaćemo tri zakonika o krivičnom postupku, koji će se paralelno primenjivati, a za ovaj koji treba danas ili sutra da usvojimo rekao bih da se radi o zakoniku u pokušaju iz tri puta.
Prvi Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku Vlada je uputila u proceduru Narodnoj skupštini 8. decembra, drugi 17. decembra i treći juče, 29. decembra, sa samo dva člana, gde se u jednom članu predlaže da se menjaju odredbe člana 555. Zakonika o krivičnom postupku iz 2006. godine, reči "31. decembar 2008. godine" zamenjuju rečima "31. decembar 2010. godine".
Razlog za ovo je što nisu izvršene materijalne, tehničke, a dodao bih i stručne pripreme tužilaštva za sprovođenje istrage, zbog čega se to odlaže. Ali, ima nešto što me donekle raduje, ministar Malović je u obrazloženju rekla da je prihvatila amandman jednog narodnog poslanika, pa rok koji je bio predviđen u Predlogu zakona od 17. decembra, sa 31. jula 2010. godine pomeren na 31. decembar 2010. godine. Mislim da bi Vlada radila efikasnije kada bi prihvatila veliki broj amandmana koje podnose poslanici SRS i poslanici drugih poslaničkih grupa.
Setimo se samo kada je bilo na dnevnom redu usvajanje zakona o teritorijalnoj organizaciji pravosuđa i tužilaštva, da su bili amandmani ispred svih poslaničkih grupa i da su bili prihvaćeni, imali bismo daleko efikasniju teritorijalnu organizaciju sudstva, što ne znači da do 31. decembra 2009. godine neće neko ko bude ministar pravde u tom periodu izaći sa novim predlogom da se taj rok produži ili da se taj zakon menja.
Smatramo da ne bi trebalo gubiti mnogo vremena, nego da bi u startu trebalo predlagati poslanicima zakone koji se mogu primenjivati, zakone od kojih će građani Republike Srbije imati koristi.
Uzalud je i Nacionalna strategija o reformi pravosuđa, koja je usvojena 25. maja 2006. godine ovde u Narodnoj skupštini. Uzalud je i Akcioni plan od 6. jula 2006. godine, koji je Vlada usvojila na svojoj sednici, a 22. juna 2006. godine formirana je Komisija za sprovođenje Nacionalne strategije, ako mi danas, 30. decembra 2008. godine, razmatramo zakon koji je trebalo da stupi 1. januara 2009. godine.
U Nacionalnoj strategiji za reformu pravosuđa poseban akcenat se bacio na četiri načela koja bi trebalo imati u vidu prilikom reforme pravosuđa, to je načelo nezavisnosti, transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti, iz kojih dalje proizilazi 12 principa koje treba koristiti prilikom reforme pravosuđa.
Ali, kako da kažemo da postoji nezavisnost kad znamo kako i na koji način se biraju sudije i javni tužioci, i tek kako će biti kada u narednom periodu se budu birali, kad to bude radio Visoki savet sudstva, koliki uticaj političkih stranaka će biti u tom periodu. Nije nam poznato da je do sada postojala odgovornost. Sumnjamo i u narednom periodu sa ovom vladom da će biti odgovornost nesavesnih sudija i tužilaca, a tek o efikasnosti u sistemu pravosuđa ne možemo uopšte govoriti.
Da vas podsetim da imamo slučajeva da se 20 godina vodi spor. To su, pretpostavljam, ekstremni i izuzetni slučajevi, ali ih ima od pet ili šest godina. Veliku zamerku građani Srbije imaju upravo na dužinu trajanja tog postupka.
Šta je predviđeno u Nacionalnoj strategiji za reformu pravosuđa kada je u pitanju baš provođenje Zakonika o krivičnom postupku. I tada je rečeno da će Komisija za sprovođenje Nacionalne strategije za reformu pravosuđa, koja je održala svoju sednicu 2. oktobra 2006. godine i donela odluku o formiranju komisije za primenu Zakonika o krivičnom postupku, dakle, onog iz 2006. godine. Zadatak komisije je da organizuje i koordinira aktivnosti i pruži podršku procesu za početak primene odredaba novog zakonika o krivičnom postupku. To je onaj zakonik čiju mi primeni danas odlažemo do 31. decembra 2010. godine.
Po tom pitanju, gospođo ministra, bez obzira što ste vi rekli da su u radnu grupu imenovani najstručniji ljudi, ona nije uradila dovoljno. Pristup SRS po pitanju koncepta provođenja istrage obrazložio je narodni poslanik Zoran Krasić u ime SRS i tu se postavlja dilema koji je koncept prihvatljiviji, koji je bolji. Mi znamo da ništa ne postoji apsolutno savršeno, ali najveća odgovornost biće na onim licima koja budu trebalo da provode postupak istrage.
Vi ste uveli ovim neodgovorno ponašanje pre svega Vlade. Vi ste korektno rekli da je Vlada povukla, zato što je Narodna skupština bila zauzeta, predlog koji je stigao u Narodnu skupštinu 8. decembra. Naravno, Vlada je znala da postoje neki drugi prioriteti, da postoji budžet, da postoje neki drugi zakoni.
Ne možete reći da je nešto prioritet ako stigne 30. decembra u Narodnu skupštinu i tek tada o tome treba da raspravljamo. Ne mogu da krivim lično vas. Vaša odgovornost ili doprinos tome je mala, ali DS snosi veliku odgovornost. Od 2006. godine ministar pravde je iz DS-a i za kašnjenje sa primenom ovog zakona možemo reći da je direktno odgovorna DS.
Koristim ovu priliku, s obzirom da je Zakonik o krivičnom postupku na dnevnom redu, da pozovem predsednika Republike, da pozovem ministra, gospođu Dianu Dragutinović, Nadu Kolundžiju, koja nije trenutno u sali, kao šefa poslaničke grupe ZES, da daju odgovor na pitanje pojedinih građana koji kažu da je SRS ili neko u ime SRS-a primio neki novac za ono što je obavezna DS ili skupštinska većina da vrati. Moram da kažem i vama i građanima Srbije da SRS vredi mnogo više. SRS se ne bavi trgovinom. To nije preduzeće.
Moram da vam kažem da je jedan moj prijatelj, član DS-a, iz Ljubovije, kaže - mi nismo preduzeće, mi smo kompanija, ali mi se ne bavimo trgovinom, naš uticaj je mnogo veći i mnogo značajniji. Naš smisao bavljenja politikom i postojanja na političkoj sceni jeste borba za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije, za obezbeđenje boljeg standarda građana, za ukupnu ljubav i donos i bolji standard, i to nema materijalnu cenu.
Ovom prilikom želim svim građanima Republike Srbije da čestitam božićne i novogodišnje praznike, svima nama da u narednoj godini radimo više i efikasnije. Vi da jednoga dana postanete mnogo aktivniji, da ponekada postavljate pitanja Vladi, vi gospođo predsedniče, zašto se kasni sa nekim predlozima. Juče sam rekao, doduše vi niste predsedavali, da li ste jednom za 47 dana kašnjenja predloga budžeta u Narodnu skupštinu postavili pitanje Vladi zbog čega se kasni.
Vama, gospođo Malović, želim sve najbolje u 2009. godini. Ono stanje u kome se vi sada nalazite, Srbiji toga treba, a da bi građani znali, oni to ne vide možda, vi ste blagosloveni, u drugom stanju. Želimo da takvih novosti u Srbiji bude što više. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, nije mi jasno zbog čega se digla ovolika prašina u javnosti, a i u samoj Vladi oko ovog budžeta. On nije mnogo loš, ima samo dva mala problema.
Prvi je što je ovaj predlog budžeta stigao samo sa 47 dana zakašnjenja u Narodnu skupštinu Republike Srbije i to nije ništa strašno, složićete se.
Malo me iznenađuju komentari predsednika Narodne skupštine. Sasvim je razumljiva njena želja, kao što i mi želimo da se jedan budžet usvoji u tekućoj godini za narednu godinu, ali ona prihvata da sva odgovornost bude na parlamentu Republike Srbije, a apsolutno je nema. Zanima me da li se ona za ovih 47 dana kašnjenja bar jednom zvanično obratila predsedniku Vlade da zatraži objašnjenje zbog čega kasni ovaj budžet.
Drugi mali razlog jeste što ovaj budžet ništa ne valja. Dokaz tome jesu amandmani koje su podneli poslanici svih političkih stranaka. Nije podnela LDP, ali kolega Maraš je tako zdušno branio neke amandmane da je imao opasnost da bude povređen na radnom mestu, sećate se onih lasera i ostalog.
Stoga zaista ne treba toliku prašinu dizati, ali treba dati odgovor ko je kriv za ovo što danas mi razmišljamo da li će biti usvojen budžet ili neće, i što samo i predsednik Narodne skupštine i premijer kažu, optimista sam i mislim da hoće biti usvojen. Da li je to dovoljno?
Treba dati jasan i jednostavan odgovor ko je kriv za to. Kriva je Vlada Republike Srbije. U Vladi Republike Srbije sede ministri, koji se ne bi tako ponašali da su u vladama nekih drugih država i sede oni, nažalost, njih je manji broj, koji pokušavaju nešto da urade. Imajući u vidu snagu onih koji ne rade u interesu svoje države, oni su nemoćni.
Ovde se postavilo pitanje ko može da komentariše i o poljoprivredi, pa je neko pošao od toga da bi svi narodni poslanici koji govore o tome trebalo da budu diplomirani inženjeri poljoprivrede, pa ako hoće o voćarstvu, da su stručni za to.
Ma ne, mi govorimo ono što nam govore građani, što se sami uveravamo na licu mesta, iako sam diplomirani pravnik, odgovorno ću pričati o jednoj temi gde država svesno, zapravo jedan njen ministar u ovom momentu se eksponirao kao takav i želi da uništi jednu industrijsku kulturu.
Gospođo Dragutinović, vi ćete meni biti adekvatan sagovornik za jedan deo mog amandmana, a o drugom delu na vašem mestu mnogo bi mi više odgovarao ministar poljoprivrede, gospodin Dragin.
Srbija ima neke probleme i nevolje sa tim ministrima za poljoprivredu, što, čini mi se, svaki pomisli da se mleko proizvodi u mlekarama.
Ljudi, treba se pripremiti za određene oblasti, pa nam je neko ovde rekao da nam je populistički na početku, kada smo komentarisali prvi naš amandman, ne ukidamo vam nijednu instituciju koju ste uspostavili, u smislu da kažemo da sva sredstva odavde kupimo i prebacujemo na Ministarstvo poljoprivrede.
Jesmo mi osporavali silne agencije koje ste ovde nama predlagali. Ako ste ih već uspostavili, želimo da se one kontrolišu i da njihov rad doprinosi boljem životu građana Srbije.
U stanju smo da sagledamo da su sredstva koja opredeljujete za takve agencije ili druge državne institucije prevelika u odnosu na efekte koje oni neposredno daju svojim postojanjem, i velika je i izražena potreba da se u Ministarstvu poljoprivrede izdvoje značajno veća sredstva.
Kada smo rekli da treba da se štede sredstva ovde, u Narodnoj skupštini, nismo mislili da poslanici izgube bilo koje pravo koje već sada imaju, ali smo podrazumevali efikasniji rad. On može da bude mnogo efikasniji ako Vlada radi svoj posao.
Evo druge potvrde, jedini krivac zbog toga što ne znamo da li će biti usvojen ili neće budžet u predviđenom zakonskom roku jeste Vlada Republike Srbije.
Podneo sam amandman na član 5, razdeo 3, i predložio sam da su sredstva koja su predviđena za Službu za upravljanje kadrovima, ali koja se odnose na usluge po ugovoru, ne za plate zaposlenih u toj službi, ne za materijalne troškove nego za ono što je usluga po ugovoru, i predložio da se sa 42.329.000 taj iznos smanji za 37.329.000 i da se to usmeri na razdeo 14, funkciju 420, klasifikaciju 451, za sredstva za finansiranje nefinansijskih preduzeća i organizacija. Onda bi tih 37.329.000 bilo usmereno u Ministarstvo za poljoprivredu.
Kolege, samo da vas podsetim, možda ste zaboravili, a neki nisu ni učestvovali prilikom donošenja Zakona o državnim službenicima, gde je uspostavljena Služba za upravljanje kadrovima.
Šta se finansira iz tih usluga po ugovora? Administrativne usluge, usluge održavanja računara, izrada odgovarajućih softvera, usluge obrazovanja i usavršavanja zaposlenih, usluge revizije, advokatske usluge, obratite pažnju - advokatske usluge, a takođe i usluge zbog zastupanja nekih novih lica, takođe, sredstva za savetnike ministara i sredstva predviđena za usluge po ugovoru su 42.329.000 dinara.
Ovo su samo sredstva za usluge usmerena kod Službe za upravljanje kadrovima, a ukupna sredstva za Državnu revizorsku instituciju iznose 47.317.000 dinara, znači, pet miliona više ukupna sredstva za funkcionisanje Državne revizorske institucije koja zapošljava 87, ovoliko je predviđeno, a ovde je 50 radnika u Službi za upravljanje kadrovima.
Postavlja se pitanje, šta ta Služba za upravljanje kadrovima radi ili šta bi trebalo da uradi? Da raspiše interne i javne konkurse za popunjavanje radnih mesta, kao što su državni službenici, nameštenici i dr, a sećate se da smo nedavno imali Zakon o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i da je do sada od 318 državnih službenika, koliko je trebalo da se popuni, popunjeno negde oko 50 samo.
Da li ova služba radi svoj posao onako kako bi trebalo? Sigurno ne radi, ali nije tu samo problem do službe, problem je i do unutrašnjih dogovora ko će biti na kom radnom mestu i čiji će biti pomoćnici, sekretari u ministarstvima i slično.
Obrazloženje Vlade zbog čega se ne prihvata taj amandman, pa ga neću sada čitati da mi ne bi oduzimalo vreme, ali se kaže, ukoliko bi se ta sredstva smanjila, onda organ na koji se odnosi ne bi mogao da obavi svoju funkciju. Aproksimativno je, relativna je procena sa koliko sredstava može da obavi tu funkciju. Ovo je odgovor kao da sam tražio da im se ništa ne dodeli, kao da nisu predviđena sredstva ni za plate, ni za druge materijalne troškove.
Dakle, to je jedno, da ne kažem, nebulozno obrazloženje, ali obrazloženje kojim ne može niko živ biti zadovoljan.
Izjava ministra poljoprivrede, Saše Dragina, da treba ukinuti premije za proizvodnju duvana u Srbiji uznemirila je oko osam hiljada ljudi koji su direktno angažovani na proizvodnji duvana i uznemirila je pet preduzeća u Srbiji koja se bave proizvodnjom i otkupom sirovog duvana, a bilo ih je, samo da vas podsetim, donedavno 23.
Preduzeće kao što je "Bajinovac" iz Bajine Bašte, koje ima vekovnu tradiciju u proizvodnji i otkupu duvana, prestalo je da postoji, ostalo je "Duvan Ljubovija", DI u Bujanovcu, Čoka, "Tabeks" iz Sremske Mitrovice i "Kopeks" iz Novog Sada i možda još neko drugo preduzeće.
Setimo se šta je 2003. godine ministar finansija, vaš kolega Đelić, prilikom prodaje DIN rekao: pošto "Filip Moris" kupuje fabriku cigareta u Nišu, mi ćemo proizvodnju sa 5.000 tona na godišnjem nivou duvana, a nekada smo proizvodili 30.000 tona godišnje, pa je 2003. u momentu prodaje DIN proizvodnja duvana bila 5.000 tona, rekao je, podići ćemo to na 15.000 tona i evo perspektive za razvoj Duvanske industrije.
Međutim, od toga nije bilo ništa. Fabrika za proizvodnju cigareta "Filip Moris" u Nišu se bavi samo proizvodnjom cigareta, a preradom i uzgojem duvana ne. U čemu je tu problem? Tu je problem. Godine 2006. je doneo zakon kojim se ukida obavezni otkup duvana, a za kilogram cigareta potrebno je 800 gr duvana i bilo je predviđeno 40% da mora biti iz domaće proizvodnje, a sada nema više te obaveze.
Zbog čega insistiram na ovom delu i smatram da je ministar Saša Dragin samo zainteresovao druge ministre, i oni sada trljaju ruke i vide svoju šansu za proizvodnju duvana? Zato što ono što je potrebno za proizvodnju pšenice, 70 puta više treba za proizvodnju duvana, i otprilike i finansijski efekti su toliki.
Slažem se sa nastojanjem da se borimo za zdrav život, ali ne možemo uništavati domaću proizvodnju duvana, a podsticati i štititi strane proizvođače cigareta. Trideset puta više su zaštićene cigarete nego što je zaštićen domaći duvan.
Ukoliko se ukinu premije za proizvodnju duvana, Srbija će prestati sa proizvodnjom, jer na starom kontinentu ili u Evropi sve one države koje nemaju premiju za proizvodnju duvana, nemaju ni proizvodnju duvana.
Šta nam je još značajno da ne uništimo domaću proizvodnju duvana? Pa zato što je za uvoz duvana 31,9 miliona u 2007. godini plaćeno, a za cigarete 34,4 miliona dolara, što predstavlja značajan trgovinski deficit. Imamo fantastično dobre prirodne pretpostavke za proizvodnju duvana, jer znamo da je duvan u Mačvi, u Sremu, u Banatu, Pčinjskom okrugu, u Azbukovici, u okolini Uba, da imamo fantastičke preduslove za proizvodnju duvana.
Uništili smo i polako uništavamo proizvodnju maline i kupine, tzv. crvenog zlata, proizvodnja šljive takođe se uništava, stočni fond je u katastrofalnom stanju, ajmo sad još i duvan. Zalažem se za edukaciju prilikom smanjenja pušenja, a ne kresanje tamo gde u ovom momentu stvara dobre finansijske efekte i najjeftinije radno mesto jeste u proizvodnji sirovog duvana, ali to podrazumeva i dalje da se mi edukujemo da bi smanjili pušenje ili da neki uopšte ne bi ni počinjali. Negativan odnos države i jeste kroz dosadašnju premiju koja je bila, i građani Srbije, ulazak u EU, pod uslovom da svi žele iskreno i da vuku u tom pravcu, neće biti tako lak i jednostavan.
Prosečna premija po kilogramu duvana u Srbiji je 40 evrocenti, a u EU je dva evra i 90 centi, i cena duvana u Srbiji jeste 1,94 evra, a u EU je 3,46 evra. Ali, u otkupu je velika razlika. Mi plaćamo otkupnu cenu od 1,54 evra, a u EU je 0,56.
Ovih pet preduzeća koje sam rekao, koja su još ostala u proizvodnji duvana, uložila su oko 20 miliona evra u mašine, u repromaterijal, a to ni fizički, ni tehnički još nije dovoljno odrađeno, a preti prestanak proizvodnje duvana uopšte.
I kakav odnos ministar za poljoprivredu ima prema Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu industriju, duvansku industriju i vodoprivredu, jeste što smo mu se obratili 15. septembra 2008. godine, da ih primi. On to nije uradio ni do dana današnjeg, a sećam se da je po nekim opštinskim odborima nosio po jednu vreću, slikao se. Mislim da to ne vodi Srbiju napred, nego odnos prema poljoprivredi koji SRS pokazuje, obrazlažući svoje amandmane, jeste istinski i pravi.
Ove amandmane koje smo podneli treba prihvatiti. Sa nekih pozicija nisu velika sredstva koja predlažemo da se prebace u Ministarstvo za poljoprivredu, jer prosto nije moglo više da se izdvoji, sa nekih su malo značajnija, ali ukupno sve što smo predložili značilo bi mnogo za poljoprivrednu proizvodnju i značilo bi za održivi razvoj poljoprivrede i sela, i kvalitetan i ispravan odnos države prema selu, jer ćemo imati probleme ukoliko danas, kasno je i danas, ne posvetimo dovoljnu i ozbiljnu pažnju poljoprivrednoj proizvodnji i selu, a onda nećemo moći da očekujemo rešenje niza problema. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, vi se sada nalazite u jednoj veoma delikatnoj situaciji. Poslanicima SRS odavno je bilo jasno da Vlada nije spremna, sposobna i da nema kapacitet, o kojem ste vi voleli da pričate, da radi ono što joj je posao i zadatak. Da se ne bi stručna javnost, a i sudije mnogo plašili, moram da kažem da je najveća disperzija u zakonskoj regulativi u oblasti ovog zakona, dakle, Zakona o krivičnom postupku. Zbog čega? Zato što trenutno imamo na snazi dva zakona: prvi zakon iz 2001. godine, koji je imao pet puta izmene; drugi zakon je donet 2006. godine.
Sada su iz Vlade stigla dva predloga zakona o izmenama i dopunama, i to, prvi 8. decembra, a drugi 17. decembra, te stoga i odgovor bivšem zameniku Društva sudija, sudiji Hadžiomeroviću, da parlament nema nikakve odgovornosti zbog ovoga hoće li se ovaj zakon primenjivati ili ne. Dakle, tek je 17. decembra stiglo u skupštinsku proceduru, gde se predlaže da se u Zakoniku o krivičnom postupku iz 2006. godine reči "31. decembar", kada bi on trebalo da stupi na snagu, zamenjuju rečima "1. jul 2010. godine".
Gospodine potpredsedniče, moram da vam kažem da prenesete predsedniku države Srbije i premijeru da je SRS ''zabrinuta'' za evropske perspektive, opet kako vi volite da kažete, jer ovo je prvi zakonski predlog gde ne stoji da zbog evropskih integracija moramo da požurimo da usvojimo ovaj zakon. Naravno, kada sam rekao da smo mi zabrinuti, stavio sam i znake navoda pre i posle te reči.
Zanimljivo je, gospođo ministar, da ste vi u ovom zakonu koji je trebalo, zbog nedostatka vremena, zbog velikog broja amandmana na budžet Republike Srbije, pa ne može on sada da se razmatra, nego jedan drugi zakon koji će produžiti rok kada onaj iz 2006. godine treba da stupi na snagu. Ne mogu da verujem da sa toliko negativnim odnosom govorite o ovom zakonu, a to stoji i u obrazloženju i objašnjenju za donošenje ovog zakona, pa piše - rešenje do sada nije bilo logično, zakon je diskriminatorski. U obrazloženju ovog zakona, koji smo mi dobili 8. decembra, još ste dodali da ima tehničkih omaški, da ima dosta nelogičnosti, da je diskriminatorski. Ne mogu da razumem o čemu se tu radi.
Nema neke velike razlike između vlada koje su bile od 2001. pa do danas, jer ovo nije samo vaš stav i vaša obaveza. Moram da budem iskren da najmanje odgovornosti snosite lično vi za ovaj deo. Ali, imajući u vidu da ste u Ministarstvu pravde radili kao državni sekretar i da ste bili u Ministarstvu pravde i 2001. godine, onda ste morali da znate da zakon koji je predložen 2006. godine i usvojen 2006. godine neće moći lako biti primenjen i ne treba na takav način da se igrate sa građanima Srbije, a i sa narodnim poslanicima.
Na najbolji način može da se vidi, kolege poslanici iz pozicije, do čega može da dovede vaš pasivan odnos. Mene uopšte ne bi iznenadilo ako bi neko od potpredsednika Vlade, zato što smo imali takvu situaciju, izjavio: ukoliko se ovaj zakon ne usvoji u parlamentu Republike Srbije, Vlada će doneti uredbu, jer smo već imali priliku da to čujemo, vezano za izmene i dopune Zakona o putnim ispravama, da će Vlada uredbom intervenisati i tobož biti u funkciji građana Srbije.
Prilikom usvajanja predloga zakona na Vladi, morate da vodite mnogo više računa šta je primenljivo i šta je moguće. Zakonik o parničnom postupku je procesni zakon, zakon procesne prirode, gde reguliše mnoge detalje, pa čak direktno utiče na slobodu građana, a sloboda je jedna univerzalna kategorija i ona se primenjuje na sve.
I Ustav u članu 27. kaže - pravo na slobodu, pritvor, sve je to regulisano Zakonikom o krivičnom postupku. Složiću se sa kolegom Petrom Jojićem, koji je, kao ovlašćeni predstavnik SRS, govorio o ovom zakoniku i rekao da je to jedan veoma važan i možda, posle Ustava, najbitniji zakon. SRS i smatra tako, da se modelom ovog zakonika vrlo jasno prepoznaju prava i slobode građana jedne države. Gospodin Jojić je na najbolji način ukazao kakav odnos treba imati prema ovom zakoniku.
Rok koji ste predvideli mislim da je bez ikakve ozbiljnije analize dat, ali, eto, da postignemo neki cilj, da kažemo da smo odložili primenu tog zakona, jer nijedan od onih uslova, koji je trebalo da bude obezbeđen, da tužilaštvo preuzme funkciju vođenja istrage, nije obezbeđen.
A znamo da su to uglavnom kadrovska pripremljenost i osposobljenost za taj deo, materijalni, tehnički i drugi uslovi, a mogu da vam kažem da 2006. godine i sudije i tužioci, prilikom upoznavanja sa ovim zakonom, bili su zabrinuti, jer su sudije znale da njihove kolege koje rade kao tužioci nisu osposobljeni za vođenje istrage, a i sami tužioci su znali da nije momenat da oni preuzmu taj deo iz već navedenih razloga.
Potrebne su ne izmene i dopune Zakonika o krivičnom postupku, nego potpuno novi zakonik doneti. Da li ste spremni i sposobni za to ne znam, ali SRS jeste, sasvim sigurno i odgovorno tvrdim, sposobna za to. Predviđate ovamo i efikasno vođenje pretkrivičnog postupka i relativno kratak vremenski period za određivanje pritvora, a u praksi imamo sasvim drugačiju situaciju.
Kada poslanici SRS podnose amandmane, ne samo na ovaj nego na sve zakone koji dolaze u ovaj dom, vi olako prelazite preko toga, pa ponekad mislim da pripravnici daju mišljenja i iščitavaju te naše amandmane, jer ne mogu da razumem da ozbiljan, što ne znači da pripravnici nisu ozbiljni, ali podrazumeva izostanak dovoljnog nivoa struke, a onda se kasnije pokaže da se u primenjivanju tih zakona pojavljuju veliki problemi.
Sećam se samo nekih izjava sadašnjeg predsednika Vrhovnog suda, sve ono što poslanici SRS ukazuju prilikom vođenja rasprave u načelu, a i kroz amandmane, posle par meseci ili najduže do godinu dana istakne to kao veliki problem.
Dugo vremena smo ovde raspravljali o prethodnim predlozima zakona takođe iz oblasti pravosuđa i mislim da je tu razumevanje poslanika, koji podržavaju ovu vladu, da se to upodobi građanima, a i čestitim i dobrim sudijama i tužiocima, potpuno izostalo.
Znamo, jer poslanici SRS dolaze iz velikih i malih gradova i sela, i živimo sa građanima Srbije, i znamo šta su njihovi problemi i ovde iznosimo potrebu da se njihovi problemi reše na najbolji način, a Zakon o krivičnom postupku jeste jedan veoma bitan zakon, gde se jedino predviđeno tim uslovima mogu ograničiti i neka prava koja se tiču prava i sloboda čoveka koja su predviđena Ustavom i veliki broj od njih može direktno da se primenjuje.
Primena određenog broja ustavnih odredaba po pitanju prava čoveka mogu biti ograničena samo nekim zakonima, pa i Zakonom o krivičnom postupku, pod određenim uslovima mogu biti ograničena ta prava i nadam se, gospođo ministar, da ćete imati pauzu, istinu kraću nego što to imaju neki drugi, ali posle toga, i to će biti lepo, prionite na jedan ozbiljniji posao i da se uradi potpuno nov i kvalitetan zakonik o krivičnom postupku, jer ove izmene koje ste predložili, kao i zakon iz 2006. godine, nisu dobre. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvek kada  su na dnevnom redu zakoni iz oblasti pravosuđa ili imenovanje i razrešenje nosilaca pravosudnih funkcija, to je veoma važna tema za SRS. Koliko je pravosuđe, kao posebna grana u Srbiji, značajno, to ukazuje i određen broj odredaba Ustava Republike Srbije, koji je tu materiju u osnovi regulisao, a zatim uputio na donošenje određenog broja zakona kojima se to detaljnije uređuje.
Mi smo pre ove tačke dnevnog reda imali raspravu, u načelu, o izmenama Zakonika o krivičnom postupku. U tom zakoniku se predlaže, da ne kažem negovanje, nego razvijanje autoriteta kod nosilaca pravosudnih funkcija i dostojanstvo. Međutim, ova vlast ne da ne čini ništa na tom planu, nego čini sve suprotno od toga.
Poštovani građani i kolege narodni poslanici, danas više nego prethodnih dana vidimo na delu matematičko pravljenje Vlade u mesecu julu.
Gospođo predsedniče, imam jednu primedbu koju upućujem na vaš račun. Kada je u prepodnevnom delu predsednik poslaničke grupe SRS, gospodin Dragan Todorović ukazao na grubo kršenje i neprijatno ponašanje engleskog ambasadora, vi ste ga uputili da u 11,00 sati ima sastanak sa predsednikom Vlade Republike Srbije, pa da će on dati odgovor.
Postavljam vama pitanje: šta bi bilo da nije bilo tog sastanka? Siguran sam da na tom sastanku nije bilo reči o tome. Vidite sada da su veoma veliki problemi pred ovom vladom, ali to je, poštovani građani Srbije, plaćanje cene, nazivam je matematičkom vladom koja je formirana u julu.
Predstavnik Vlade, odnosno ministar gospođa Malović je u raspravljanju po tački dnevnog reda Zakonika o krivičnom postupku rekla da je formirana jedna radna grupa koja će predložiti novi zakonik o krivičnom postupku i rekla je ko će biti predsednik te radne grupe. Mi iz SRS izražavamo sumnju u tu radnu grupu, a posebno u njenog predsednika, jer njemu se ne dopada ni način na koji je Ustav regulisao vlasništvo mandata posle održanih izbora.
Svakako, istina u manjem broju, imamo zamerke na pre svega okružne sudove koji nisu postupali u skladu sa Zakonom o lokalnim izborima kada su imali žalbe SRS da po tome postupaju.
Mi sada imamo na dnevnom redu razrešenje nosilaca sudijskih funkcija. To je, kao što je koleginica Vjerica u prethodnom izlaganju rekla, dvoje sudija: jedno odlazi u penziju, drugo na lični zahtev. Mi predlažemo da u narednom periodu, kad budemo imali takvu situaciju, kada je u pitanju razrešenje na osnovu ličnog zahteva da dobijemo, uz zahtev za razrešenje, i koji su razlozi, pa ćete onda videti koliko ima zloupotrebe u pravosuđu od strane izvršne vlasti.
Mi procenjujemo, a i znamo, jer smo u prethodnom periodu imali sedam zakonskih predloga, odnosno sedam zakona koje smo razmatrali ovde i da bi mogli kvalitetno da se pripremimo za tu raspravu, kontaktirali smo veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija, a i sami su se javljali u poslaničku grupu SRS. To je bio najbolji način da upoznamo, ali i ranije smo pratili tu problematiku, u kakvim uslovima rade naši nosioci pravosudnih funkcija.
Procena je, i naša i građana Srbije, da najveći broj nosilaca pravosudnih funkcija zaslužuju da taj posao rade i dalje, ali ima određen broj sudija i javnih tužilaca koje je trebalo razrešiti tih funkcija, a da nam za to nije bila potrebna izmena i dopuna bilo kojeg zakona, na osnovu važećih zakona do sada smo to mogli da učinimo i bili smo dužni da to uradimo, ali se od toga odustalo.
Najpre bi trebalo razrešiti one sudije i javne tužioce koji rade po diktatu predstavnika izvršne vlasti. Mi nikada, kada komentarišemo zakone iz oblasti pravosuđa i imenovanje ili razrešenje nosilaca pravosudnih funkcija, ne komentarišemo presude, jer uvek je jedna strana nezadovoljna. Znate, u sud se ne ide da bi se prijavilo krštenje ili nešto drugo, nego uglavnom kada postoje određeni problemi u praksi i uvek će jedna strana biti nezadovoljna.
Ima slučajeva kada dođe do sudskog poravnanja, ali taj broj, broj rešenih predmeta na takav način je manji u odnosu na ono kada se neposredno arbitrira i mi ne govorimo o tome kada kažemo da najveći broj nosilaca pravosudnih funkcija čine čestiti ljudi i stručno osposobljeni za taj deo, ali ima jedan broj koji ne zaslužuju da budu sudije ili javni tužioci. Ali, od 2001. godine kada je DOS došao na vlast onda kolega Batić kao ministar zna, ne krivim ga za taj deo, zna ko su sve postajali sudije i predsednici opštinskih, a i okružnih sudova, pa možda čak i nekih okružnih sudova, ljudi bez iskustva u pravosuđu. Onda se zahtevalo da se sudi na osnovu valjda dnevne politike, a ne na osnovu zakona.
Poslanička grupa SRS će uvek stati i podržati one nosioce pravosudnih funkcija koji sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata koji su u saglasnosti sa Ustavom i zakonom i naravno međunarodno priznatih ugovora, i uvek smatramo one sudije i tužioce koji sude na osnovu tih propisa da ispravno postupaju i da mogu da obavljaju te funkcije.
Ovde nama niko nije dao odgovor na pitanje zbog čega je u 2008. godini bilo 60 lažnih dojava o postavljanju bombe u Palati pravde, a da je za to odgovarala samo jedna osoba, pa onda mi možemo da izražavamo sumnju da se možda i u dogovoru, zavisno ko je trebalo u taj dan da bude procesuiran, odnosno kome se trebalo suditi, znači, 60 dana u 2008. godini je bilo lažnih dojava, a 27.500 sudskih procesa je odloženo.
Koliko je to koštalo građane Srbije? Ništa se nije radilo, a mi ovde pokušavamo da ukažemo na određene probleme, da osudimo ono što ne ide u prilog građana Srbije, da osudimo neaktivnost Vlade ili pogrešno činjenje, pa se opet neko usudi da procenjuje da je to opstrukcija.
Izgleda kada god nema Vlada Republike Srbije rešenje za određene probleme, a vrlo često nema, jer problema je mnogo, i čini mi se da od svega najbolje proizvodi probleme Vlada Republike Srbije, onda se pozivaju na neku opstrukciju.
Verovatno je neko od vas imao priliku sinoć da pogleda jednog od naših kolega, kolegu Aleksandra Vlahovića, koji je gostovao u jednoj TV emisiji i ne ulazim sa njim u raspravu šta je sve izgovorio, ali na kritiku zbog čega su izostale subvencije poljoprivrednicima i poljoprivredi, kaže da je previše sredstava bilo izdvojeno u 2007. i 2008. godini, nisu pravilno trošena, pa sada on pretpostavlja kada se smanje ta sredstva da će efekti biti mnogo veći.
Eto, i takve odgovore daju predstavnici vladajuće koalicije, a predstavnici Vlade neuporedivo katastrofalnije odgovore daju građanima Srbije na ono što njih zanima i ono što oni treba da učine.
Mislim da je reforma pravosuđa bila potrebna i danas treba u Srbiji, i uzalud je strategija o reformi pravosuđa koja je urađena 2006. godine, pa su neki stručnjaci iz oblasti prava išli na tzv. treninge u beli svet, da bi to mogli da primene kod nas, a zapravo to znači provođenje samo ne Ustava i zakona, nego provođenje volje izvršne vlasti u sistemu pravosuđa, protiv čega će se SRS uvek boriti.
Dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa interesima građana Srbije koje SRS ovde zastupa, imam jednu preporuku za gospođu ministra i za vas gospodine Iliću, s obzirom na to da je do 15. decembra trebalo usvojiti ovaj zakon o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu, a pošto to nismo uradili, danas kada se završi radni dan vi odmah pripremajte rebalans budžeta za 2009. godinu. Naša je obaveza da vas upozorimo na vreme, da se posle mi pojedini poslanici, odnosno šefovi poslaničkih grupa, a i predstavnici Vlade, ne biste pozivali da, tobož, naše priključenje Evropskoj uniji zavisi od narodnih poslanika.
Poštovani građani Srbije, ni od ovih poslanika koji podržavaju Vladu ne zavisi kako ćete vi živeti, a mnogo manje zavisi od poslanika SRS i drugih opozicionih poslanika, ali mi u skladu sa svojim mogućnostima i u skladu sa argumentima koje imamo pokušavamo da izvršimo uticaj na Vladu da ono što je minimum prihvatljivo i za njih, pokušaju da učine da bi se u Srbiji živelo bolje. Podneo sam amandman na član 8. Predloga zakona o izmeni i dopuni Zakona o osiguranju depozita i postavljam pitanje – da li je uopšte član 8. bio potreban, ako se ima u vidu argumentacija koju je iznosio narodni poslanik Zoran Krasić, vezano za član 4. Predloga ili treba prihvatiti amandman koji sam ja podneo.
Ukoliko se ne prihvati amandman narodnog poslanika Zorana Krasića, onda je logično da bude prihvaćen amandman koji predlažem, a izneću argumente koji moraju da budu prihvaćeni, takođe.
Dva su razloga zbog kojih Vlada Republike Srbije predlaže ovaj zakon. Prvi je, proširio se broj, ako mogu tako da kažem, lica na koja se ovaj zakon odnosi, a drugi, jeste povećanje iznosa koji se osigurava. Kada je u pitanju proširenje broja lica, moje kolege iz SRS su govorile o tome, ako se to odnosi pored fizičkih i na pravna lica, da onda u skladu sa odredbama Ustava treba da se primenjuje kako za mala, srednja, tako i za velika preduzeća. Lično mislim da se ovo više čini iz psiholoških razloga nego stvarne potrebe.
Poslanici DSS su pre ovog predloga Vlade podneli svoj predlog zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita. Predložili su da osigurani iznos bude 20 hiljada evra, ako se ima u vidu i odgovor Vlade na moje postavljeno poslaničko pitanje, koliko imamo štednje u poslovnim bankama, više od 3 hiljade evra, onda ne mogu da tvrdim ni da je ovaj predlog koji je dala DSS bio nešto posebno neophodan, ali svakako nemamo ništa protiv da se taj iznos poveća na 20, pa i 50 hiljada. Mi taj iznos ne osporavamo, ali, doduše, druge činjenice koje se pominju u ovom zakonu, svakako, morali bismo da osporimo.
Postoje tri vrste premije koje poslovne banke moraju da uplaćuju na osigurane depozite. Prva je ta početna i svaka poslovna banka je dužna da u roku od 45 dana od dobijanja rešenja od strane Narodne banke Srbije uplati taj iznos. Zatim, postoje te tromesečne ili tzv. redovne premije koje su do sada bile uobičajene i vi ste potpisali prošle godine odluku da on može da iznosi do 0,1%. Postoje vanredne premije, kao treći vid premija, koje poslovne banke moraju da uplaćuju na osigurane depozite. I ima jedan limit, ukoliko se postigne 5% od osiguranog iznosa, onda može da se obustavi i prestaje obaveza poslovne banke da uplaćuje taj iznos na premije.
Onda ste članom 8. kazali – ''Banke su dužne da plaćanje tromesečne premije osiguranja depozita za prvo tromesečje 2009. godine izvrše na osnovu podataka o ukupnim i osiguranim depozitima u smislu Zakona, prema podacima iz četvrtog tromesečja 2008. godine.'' Inače, praksa je da Agencija propiše do 30. septembra tekuće godine kolika je obaveza, odnosno premije na osigurane depozite. S obzirom na to da se menja osnovica, sa tri na 50 hiljada evra, svakako da treba propisati drugi iznos. Intervenisao sam amandmanom, predlažem da se u članu 8. Predloga zakona menja tekst, koji kaže – ''Banke su dužne da plaćanje tromesečne premije osiguranja depozita za prvo tromesečje izvrše na osnovu podataka o ukupnim i osiguranim depozitima u smislu Zakona, prema podacima iz četvrtog tromesečja prethodne godine.'' Vi ste se ovamo vezali, četvrto tromesečje iz 2008, a prvo u 2009. godini.
Zanimljivo je obrazloženje koje je dala Vlada prilikom razmatranja mog amandmana i zbog čega amandman nije prihvaćen. Moram vas najsrdačnije zamoliti, imaćete mnogo amandmana i na Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu, ili osposobite ili mnogo ozbiljnije pripremite one koji čitaju amandmane i koji predlažu. Sigurno je da vi to ne radite, jer da vi radite, mislim da bi veliki broj amandmana morao biti prihvaćen.
Šta ste vi rekli u obrazloženju zbog čega se ne prihvata amandman? ''Amandman se ne prihvata iz razloga što je član 8. nezavistan''.. (Pozivam sve nezavisne sindikate da promene i da ubace jedno veliko "T", ali ovo je možda štamparska greška i ne bih se zadržavao na tome.)
Dakle, ''član 8. je nezavisan član i odnosi se na Predlog zakona, a odredbom ovog člana se utvrđuje obaveza banke da prvo plaćanje premije po izmenjenoj osnovici,'' a izmenjena osnovica će biti kada ovaj zakon bude stupio na snagu, umesto tri, 50 hiljada evra, ''plaća u vreme kada plaća sledeću redovnu premiju po Zakonu o osiguranju depozita – prvo tromesečje 2009. godine.''
Vi biste mene mogli da ubedite da ovaj zakon ima ograničeno dejstvo, ograničenu primenu, mada kolega Ristiću, složićete se, svi zakoni osim možda malog broja, a to bi bilo ono kao 0,1% zakona koji imaju ograničeno vremensko dejstvo, dakle, vi biste mene mogli da ubeđujete da se to odnosi samo na ovaj period početka prvog tromesečja 2009. godine, jer se menja osnovica. Pročitao sam kompletan Predlog zakona i svakako da je to za mene neprihvatljivo, jer u članu 4, neću sad u kvalitativnom smislu da obrazlažem nedostatke tog člana, jer je to na dobar način uradio kolega Krasić, ali se ovde ovlašćuje Vlada Republike Srbije da može povećati osigurani iznos po prethodno pribavljenom mišljenju Narodne banke Srbije, koji je utvrđen članom 2. ovog zakona, na 50 hiljada.
I Vlada to može da poveća sad na neki drugi iznos i Vlada će to da radi sledeće godine u ovom periodu, onda ćemo morati da donesemo jedan zakon, zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita, gde ćemo samo promeniti taj iznos, naravno, očekujem da oni u tom periodu nećete biti na vlasti. I, tako vi pojedinim članovima, pojedinim odredbama pokušavate da zavarate građane Srbije kako ste zabrinuti i kako je vaš pokušaj, ali samo pokušaj, da uradite nešto za njih veoma veliki, a njega u suštini nema.
Neko je ovde rekao da bi trebalo u ovoj situaciji, u ekonomskoj krizi, smanjiti broj ministarstava. Pa, nije ova vlada nastala tako što se prvo odredio broj ministarstava, nego tako što se selo na koalicionom dogovoru, pa se onda pričalo i pokušalo se razrešiti taj problem.
I ovako teško funkcioniše ova vlada, a zamislite da se sada ukine jedno ili dva ministarstva ili da se prenesu nadležnosti, pa tek onda bi nastali veliki problemi i to je nerealno očekivati. Mi želimo da ovu vladu što pre promenimo i naš politički cilj i interes jeste promena režima Borisa Tadića.
U poslednje vreme vi pokušavate, opet, da građanima objasnite, da kažete da ste mnogo zabrinuti za njih, jer oko milion građana neće moći da putuje zbog toga što zakon o izmenama i dopunama Zakona o putnim ispravama nije još usvojen u Narodnoj skupštini, a da podsetim građane Srbije, on ima samo jedan član, zapravo ima dva, onaj drugi samo kaže kada zakon stupa na snagu.
Moram da vam kažem i da vas upoznam, putujući od Ljubovije do Beograda vrlo često vozim svoje sugrađane do Loznice, Šapca ili Beograda i ne treba im uopšte pasoš, ne treba ni viza, naravno, verovatno će biti nekih teritorija, takođe, gde neće biti potreban ni pasoš, ni viza, one za koje se zalaže SRS. Zbog čega oni putuju sa mnom? Zato što nastoje da uštede svaki dinar. E, to je suština, a milion građana spremnih u ovom momentu da putuju negde, neću reći u beli svet nego na neke teritorije izvan Republike Srbije, čeka taj zakon o putnim ispravama koji će biti usvojen pre nego što istekne njegov značaj, tako da ne možete da se izvadite na tako jeftine trikove koje pokušavate da predstavite građanima Srbije.
Ima još jedan problem koji niko nije komentarisao, pa čak ni Vlajko Senić, a trebalo je, jer da je on predložio amandman on bi bio prihvaćen.
Predvideli ste da država Srbija garantuje za štedne uloge po srednjem zvaničnom kursu na dan izdavanja rešenja od strane Narodne banke Republike Srbije, a videli ste kakvu smo imali situaciju usled tog vašeg tzv. plivajućeg kursa, da je kurs rastao svakodnevno i to veoma značajno, a bio je predlog da mogućnost naplate tih štednih uloga bude u roku od 30 do 90 dana.
Mislim da je to nekorektno prema onim štedišama o kojima vi sada vodite veliku brigu. Niko nije intervenisao amandmanom. Ne znam na koji način se to može sprečiti. To sigurno nije dobro.
I povlačenje štednje, a povučeno je, iako 35 banaka u Srbiji osigurava štedne uloge jer je to obaveza po pozitivnim propisima, ali nije preko milijardu devizne štednje povučeno iz razloga nesigurnosti, možda značajniji iznos i jeste zbog nesigurnosti, međutim, sigurno je veliki broj štediša povukao svoje štedne uloge iz razloga što su to bila njihova poslednja slobodna sredstva, jer, usled vaše dugogodišnje vladavine koja nije donela ništa dobro morali su ljudi da uzmu ta sredstva da bi preživljavali iz dana u dan.
Na kraju, kada biste pokušali da napravite jednu anketu i da je sprovedete među građanima Srbije da ih pitate sa kojom ocenom oni ocenjuju ovaj zakon videli biste da im je to skoro beznačajno, jer je i u onom iznosu obezbeđenja depozita do tri hiljade evra najveći broj deponenata bio zaštićen. Mnogo veće probleme imaju sa niskom stopom zaposlenosti, sa malim i neredovnim platama i sa privatizacijom, neću reći pljačkaškom ali jednom nezakonitom privatizacijom i jednom privatizacijom koja je nanela, zaista, mnogo i velikih problema građanima Srbije. Hvala vam. (Aplauz.)