Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Da naša Vlada nije bila toliko brzopleta i kako se nama javlja, da su malo sačekali, jer sledi direktiva EU 20/12, negde u januaru sledeće godine, onda bi mogli doneti izmene i dopune ovog zakona, tako da se to uklopi da ne bi imali situaciju, kao što smo imali 2016. godine.

Ovo je bilo malo da se našalimo, ali ima tu dosta i ozbiljnih stvari. Informaciona bezbednost za svaku državu je veoma ozbiljna stvar. Za nas, srpske radikale, takođe i mi nismo opterećeni teorijom zavere, ali potpuno sigurni da evropski prostor traži bezbedonosnu zaštitu i pokušavaju preko domaćih propisa u Srbiji da obezbede i sebe.

Konkretno i ovaj član 7. koji govori koga je sve dužna da obavesti služba koja prati određene podatke, pa između ostalog i Narodnu banku Srbije. Zbog čega Narodnu banku Srbije? Zbog vrlo ozbiljne namere da se zaštiti pranje novca, odnosno da se spreči pranje novca, kojim bi bio finansiran terorizam.

Gospodine ministre, vi ste bili ministar vojni i znate koga ste sve zatekli prilikom preuzimanja tog ministarstva u tom ministarstvu. Potpuno sam siguran da danas situacija nije možda kao što je tad, ali smo sigurni da i danas postoji, ne samo u tom ministarstvu, a tu je veoma velika opasnost ako je tako, postoje ljudi koji su bez morala, bez bilo čega što je patriotsko i njima novac koji primaju za nešto što treba da urade uopšte nije ni strano ni nepoznato.

Mi smo zbog toga podnoseći ovaj amandman želeli da se dodatno obezbedimo i kažemo kada se sazna za određene incidente da postoji obaveza, ali pazite obaveza, da se obavesti BIA. U onome što je Vlada predložila, stoji da može da se obavesti odnosno treba da se obavesti. Hteli smo jedan stepen obaveznosti da uvedemo kroz ovaj amandman. Mislim da je to potpuno normalno, a vi kažete da se ovaj amandman ne prihvata, kao što se ne prihvata ni amandman pod rednim brojem 2. ovog predloga koji je Vlada podnela, zato što ne doprinosi boljem rešenju.

Mi upravo smatramo da doprinosi boljem rešenju i želimo da to tako bude, jer naša zemlja ima sigurno veliki pritisak spolja. Potrebno je što više ugroziti bezbednost naše države, tim pre što imamo mnogo nerešenih problema i koja se svakodnevno otvaraju, ne samo na KiM, nego i na drugim rubnim područjima. Zbog toga ovaj amandman koji smo predložili, trebalo je prihvatiti. Hvala vam.
Gospodine ministre, hvala vam što ste se uključili i jedan deo navoda koje smo mi izneli prosto potvrdili.

Moram da kažem da smo mi saglasni sa vama kada je u pitanju Ministarstvo odbrane da tamo sedi najveći broj ili izuzetno veliki broj časnih i čestitih ljudi, najbolji možda što ovo društvo ima i može da ih rasporedi na ta mesta. To uopšte nije sporno.

Pokazali ste ko je vršio sve uticaj pa i na vas ili tražio zahtev ili vam uspostavljao određen fakturu da je vi platite kroz neka činjenja koja vi niste hteli, pa mogu slobodno da kažem da niste ni smeli da uradite kao čovek koji se nalazi na tom mestu. Čvrsto verujem da i sada kada vi više niste tamo postoji takođe veliki broj ljudi koji su spremni da za svoju otadžbinu daju ono što je najsvetije, a to je njihov život, ali ima mnogo nevladinih organizacija, ima mnogo pojedinaca koji nemaju morala, ni časti, ni obraza, novac im je sve, i oni su spremni to da urade i vi mene sad da ubeđujete da ne može da se nađe možda tamo neki pojedinac… Pa i pre vas su bili neki generali, primopredaja materijala na Ibarskoj magistrali kod „Šarića“ i ko zna kuda sve ne. Verovatno postoji i danas takva mogućnost.

Mi pružamo maksimalnu podršku svakom onom ko je spreman da sprovede prvo sve zakonske propise koji omogućavaju odlučnu borbu protiv takvih sa jedne strane, a sa druge strane i vrlo ozbiljno ulaganje naoružanja koje se odnosi na opremanje vojnih jedinica, policijskih i svih drugih specijalnih jedinica. Mi to apsolutno podržavamo ne da bi išli da osvajamo neke teritorije. Ako da bog da ne bude to trebalo nikad ni da se upotrebi, ali da budemo spremni upravo protiv ovih kojima Srbija nije na prvom mestu, a nama, kao što pretpostavljam i velikom broju kolega koji podržavaju ovu Vladu, sigurno jeste.

Zato smo protiv toga i treba izdvojiti određena sredstva i sve ovo i košta, naravno. Treba vršiti i vrlo često analize i vrlo ozbiljne provere. Svako može da dođe u situaciju pod velikim novcem da popusti.
Ako pojedinac ili grupa, bila ona formalna ili neformalna, a formalna je svakako poslanička grupa, menja svoj stav zarad boljeg interesa građana Srbije, to je potpuno razumljivo, a ako ga menja protiv interesa građana Srbije, e to nama nije razumljivo.

Zbog čega ovo kažem? U vladajućoj većini postoje naše kolege koje su 2011. godine, baš kao i mi sada, iznosili jako dobre argumente za neprihvatanje Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Šta se to u međuvremenu desilo da su kolege promenile svoje mišljenje, a nije u interesu građana Srbije? Ovim zakonom je uvedena jedna institucija koja se stavila između dužnika i poverioca. Srpski radikali svakako nisu protiv realizacije interesa Poverenika. Naprotiv, želimo da svako svoje obaveze izmiruje na način na koji ih je i preuzeo. Nekad iz objektivnih razloga to nije moguće, a kada pojedinac u Srbiji ne može iz objektivnih razloga da izmiri svoje obaveze onda na scenu stupaju izvršitelji.

Vidite, državi je primarniji interes 214 izvršitelja plus njihova tri zamenika i računa se da oni imaju negde oko 2.000 zaposlenih, nego samo 3.000 vlasnika nepokretnosti u prethodnoj godini čija je imovina prodata. To je ono gde je imovina prodata, a postoji mnogo građana Srbije koji su oštećeni ne nesrazmeru nego bahatim ponašanjem, ja bih rekao privatnih izvršitelja.

Zar mi u Srbiji, zar izvršna, zar zakonodavna vlast nema dovoljno poverenja u sudske organe, odnosno u pravosudni sistem, pa mora da uvodi privatne preduzetnike da bi radili posao onaj koji treba da uradi sud. E, ali jedne prilike gospođa Nela Kuburović, ministar pravde je rekla da sistem pravosuđa 2011. godine nije bio efikasan i onda je država morala da interveniše tako što je uvela privatne izvršitelje.

Ovde se računa koliko privatni izvršitelji uplate u budžet Republike Srbije poreza koji su oni zaradili, ja bih rekao ponekad i oteli od građana Srbije, pa je pominjana cifra tu od pet milijardi dinara. Zbog čega to radimo nama nije jasno, zato smo i podneli Predlog zakon o stavljanju van snage Zakona o izvršenju i obezbeđenju, i kada smo videli da vi to ne prihvatate mi smo uradili potpuno nov Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju gde smo hteli da stavimo u ravnopravan položaj i poverioca i dužnika.

Epohalna novina koju je ova skupštinska većina usvojila 26. jula 2019. godine, kao izmene i dopune Zakona o izvršenju i obezbeđenju, odnosi se na to što izvršitelji ne mogu više u dane vikenda od sedam ujutru do 22 časa uveče da vrše izvršenja.
Dame i gospodo narodni poslanici, naši pokušaji da stavimo van snage Zakon o izvršenju i obezbeđenju već su ušli u drugu godinu. Možda smo mi u početku bili malo i naivni, računali smo da će i poslanici vladajuće većine glasati za ovaj zakon, jer je on u najboljem interesu građana Republike Srbije. Vi znate, kod obrazlaganja ovog predloga zakona, uvek smo koristili neke primere, neki su bili onako ozbiljniji, neki manje ozbiljni, ali svejedno, svaki pojedinačni slučaj ima svoju istoriju, ima svoju priču.

Danas ću moje obrazloženje vezano za stavljanje van snage ovog zakona potkrepiti jednim slučajem jednog prote Dragoljuba Stefanovića, koji je odlukom gospodina vladike Lavrentija šabačkog 2007. godine aktom raspoređen, on je, inače, svojevremeno bio i starešina crkve u Šapcu, raspoređen na službu u Ljuboviju, dakle, 2007. godine. Nedavno je dobio zahtev za izvršenje, odnosno za umanjenje njegove penzije za dug iz 2013. godine koji je nastao u toj crkvenoj kući ili parohijskom domu, koji je šabačka crkva prodala jednom graditelju, ako se ne varam. Znači, čovek od 2007. godine ne stanuje u toj kući. Umanjiće mu se penzija za jednu trećinu sve do namirenja ovog duga, a tamo se kaže da je dug nekada dva ili tri meseca iz 2013. godine.

Vama ovo možda ne znači mnogo, ali moram da vas podsetim, nema malog i velikog novca, sve zavisi ko je u pitanju. Za neke, znate one o kojima vi pričate da su prodavali sekunde, nije veliko ni ne znam ni ja nekoliko miliona evra, a za neke je veliko i par hiljada.

Prema tome, ovaj problem treba vrlo ozbiljno shvatiti. Mislio sam da ćemo imati kod vas podršku za to, ali mi je onda bilo jasno, jedne prilike ministar pravde u ovoj Vladi Republike Srbije je izjavila da su sudovi bili nesposobni, da se skupio veliki broj predmeta koji čekaju izvršenje i da su oni nesposobni i da je država morala da interveniše. Poziva se ona na 2011. godinu, kada je režim Borisa Tadića, režim DS prvi put doneo ovakav Zakon o izvršenju i obezbeđenju. Vi ste imali priliku 2016, odnosno 2015. godine potpuno da ispravite taj zakon, ali niste hteli.

Nedavno, u jednoj televizijskoj emisiji poslanik vladajuće većine, Vladimir Đukanović je rekao Nenadu Čanku da su oni doneli taj zakon, pa sam ja očekivao da je kod vas malo situacija ili, da kažem, svest se menjala i očekujemo da ćete ovaj predlog zakona podržati tim pre što je SRS kao državotvorna i ozbiljna stranka pripremila i novi Zakon o izvršenju i obezbeđenju. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo iz Visokog saveta sudstva, mi želimo da vas ohrabrimo, da vas relaksiramo. Reći ćemo vam nekoliko primedbi koje stoje. Vi nemate priliku ovo što ćemo vam mi reći da čujete ili neće da vam kažu. Možda i traže neku uslugu, pa da vam se ne bi zamerali.

Kolega Neđo Jovanović reče da će neki biti sutra izabrani, možda će sutra biti izabrani svi. Za neke bi bilo dobro da budu izabrani malo sutra, ovi koji su kandidati, da li za predsednike sudova, da li za sudije koji će biti prvi put birani.

Mi danas ovde biramo 35 predsednika sudova i 22 kandidata za sudije koji se biraju prvi put. To bi trebalo da bude dan pravosuđa, dan izbora danas ovde u Narodnoj skupštini. U holu bi možda bila prigodna i neka izložba, vezana za sistem pravosuđa.

Ali, mi imamo jednu paradoksalnu situaciju. Ovde bi danas trebalo da sedi predsednik Vrhovnog kasacionog suda, koji, čini mi se, ni jednom nije bio kada se o ovim stvarima raspravlja. Trebalo bi i ministar pravde, gospođa Nela Kuburović, zato što je ona po funkciji član VSS i direktno nije odgovorna za izbor ovih kandidata za predsednike i sudija koji se prvi put biraju, ali mi zapravo želimo da ukažemo na funkcionisanje sistema pravosuđa u Srbiji.

Već duži vremenski period, možda od 2000. godine, polako počinje sa razvlašćivanjem sudova. E, vi kad odete odavde, vi morate da se borite protiv toga. Šta to znači? Pa, najpre onaj FI broj privrednim subjektima je uzet od pravosuđa, predat Agenciji za privredne registre, pa je onda posle iz knjige nepokretnosti, pa na kraju izvršni deo izvršnog postupka je oduzet od sistema pravosuđa i predat, zamislite, predat licima čiji izbor vrši ili kontrolu rada ima ministar pravde.

Znate, Francuska buržoaska revolucija, njena najveća tekovina jeste da u sistemu pravosuđa sude sudije kao nepristrasni, stručni, odgovorni, a mi imamo sada jednu situaciju da nam delove pravosudnih predmeta vode lica koja nemaju odgovornost.

Poznata je podela sistema vlasti još od Antičke Grčke. Ona je, naravno, protekom vremena modernizovala se u ono što mi kažemo tri grane vlasti – zakonodavna, izvršna i sudska. I umesto da se to što više nadograđuje, što više razvija, mi imamo veliki uticaj, on je nekad indirektan, pa se tako i ne uočava, izvršne vlasti na sistem pravosuđa.

Mi srpski radikali smatramo da je najbolji sistem za izbor sudija upravo ovde u Narodnoj skupštini i vi verovatno znate da je izbor sudija u Srbiji na znatno višem nivou nego što je to u nekim zemljama članicama EU. Znate da negde predsednici država biraju vrhovne sudije, pa čak i predsednike suda, ili predsednik vrhovnog suda ima tu mogućnost. To svakako da nije dobro.

Mi smo deo vanparničnog postupka preneli na javne beležnike ili na notare. Vi treba da se zalažete da se to vrati u okvire pravosudnog sistema u Srbiji. To je suština. To bi bila prava stvar. Da li ćemo do toga doći, ne znam.

Vidite, interesantna je izjava Dragomira Milojevića, predsednika Vrhovnog kasacionog suda, vršioca dužnosti. Sad bi to profesor Atlagić rekao, koji, drugi ili treći put, on ima onog svog prijatelja tamo Bakića ili koga već, docent treći put. On kaže, izjavio je za dnevne novine „Večernje novosti“ – zabrinjava što sudije ne veruju u pravosuđe. To je on rekao 2018. godine, kada se očekivalo da će Venecijanska komisija da ima znatno veći uticaj na sistem pravosuđa u Srbiji nego što se zapravo desilo.

Igrom slučaja sam učestvovao na tom jednom sastanku ispred SRS i član Odbora za pravosuđe. Desilo se da je to bilo u maju mesecu, vrlo nesrećna okolnost, kad je bio i dan osnivanja tog komiteta, ali zato što mu je sedište u Veneciji, Venecijanske komisije. I ja sam im to čestitao. Oni nisu imali pojma da je taj dan njihov dan, a došli su ovde da podučavaju naše sudije, naše nosioce pravosudnih funkcija. Mi kad kritikujemo određene nosioce pravosudnih funkcija, da li su to sudije, predsednici sudova, javni tužioci, nikad ne mislimo na sve, nego samo na neke.

Mi imamo izuzetne, i ovde među ovih 22 kandidata koji se prvi put biraju za sudije, ima izuzetno dobrih kandidata, koji su bili dobri studenti, dobri stručni saradnici. Ja se nadam, skoro bez dileme, da će to biti i dobre sudije.

Kada su u pitanju predsednici sudova, takođe ima dobrih, ima onih koji se prvi put biraju, ima onih koji se ponovo biraju po drugi put. Kako će tu funkciju da odrade, to ćemo videti.

Sada ima još jedna dilema kod mene, ne znam da li smo isti materijal dobili mi i koleginica Jasmina Vujić. Ona tamo ima, znam ja, šalim se, naravno, jeste to isto, ali ona zna tačno koliko su studirali, koji su proseci i ostalo. To bi, Jelena, bilo dobro da stoji ovde. Nemate vi smetnju da toga nema u ovim njihovim biografijama. Nije neophodno. Nama bi to značilo da vidimo, mada neko ko je bio uspešan student, ne mora da znači da će biti dobar, čak ni prosečan sudija, ali tačno da vidimo o čemu se tu radi i kakva je situacija.

Ovo vam je verovatno jedna greška, ali moramo i ovo da znamo. Katarina Bošković se predlaže za sudiju, odnosno za predsednika Višeg suda u Kruševcu. Ona je dama, da ne govorim koje je godište, ona će sledeće godine 1. juna da ode u penziju sa 67 godina života. Ja rekoh, onda vam nije problem izračunati kada je rođena, ali ona je javna ličnost, pa možemo to da kažemo i vi nju sada birate za predsednika suda.

Ne znam, mi nemamo neku drugu zamerku na njen rad, ali ovo niste trebali za šest meseci. Da li je to najbolje rešenje ili nije, ja ne znam, ali ovde ste napravili jedan propust, kaže, Pravni fakultet je završila 1991. godine, pa sam pomislio da je malo duže studirala, a onda pravosudni ispit položila je 1985. godine. To je kao da sam ja rođen neke godine, ali sam osnovnu školu završio pre nego što sam se rodio. To ovde stoji.

Kandidat pod rednim brojem 15. je Slađana Bojković i ona se predlaže za predsednika Višeg suda u Smederevu. Ona je imala najbolju mogućnost da postane vrlo ozbiljan kandidat za predsednika Vrhovnog kasacionog suda. Zbog čega? Zato što je vodila jedan sudski postupak koji je imao 87, 88, različiti su izvori, optuženih, sa negde oko 150 krivičnih dela, a 15 vrsta krivičnih dela. Ona je dala jednu izjavu… Ovaj postupak dva puta se ponavlja. Jednom ona nije kriva. On je započet 2008. godine. Ona je 2009. godine, čini mi se, prvi put izabrana za sudiju Višeg suda u Smederevu. Vrlo brzo postaje nosilac funkcije predsednika, pa se ponovo to obnavlja 2015. godine, valjda zbog opet nekih popuna ili možda nekog suda i ona kaže, onako hrabro, pomalo da kažemo i bezobrazno – pa neće zastariti sve, imaju lica koja se terete za krivična dela gde je zaprećena kazna 15 godina, odnosno 10 godina, pa relativna zastarelost za 15, apsolutna za 30 godina, ali ima tu i lica, ima studenata kojima je zaprećena kazna od nekoliko godina.

Zašto sam rekao da je imala priliku da postane najozbiljniji kandidat za predsednika Vrhovnog kasacionog suda, pa da je uspešno rešila ovaj predmet, a ona nije. Prema tome, mislim da ona neće moći sa uspehom da obavi ovu funkciju i da nju ne bi trebalo birati za predsednika Višeg suda u Smederevu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ovde nije akcenat na državnoj pomoći nego je akcenat na kontroli te državne pomoći.

Sad, gospodine ministre, tim SRS za borbu protiv korupcije je detaljno analizirao pojavu korupcije. Naša neka ozbiljna saznanja su, i ovde nas tamo da je ono u najvećoj oblasti građevinarstva, pre svega u Beogradu, naravno zbog najvećeg broja izvođenja tih građevinskih radova.

Na drugom mestu gde se ozbiljno vrši ta korupcija jesu lokalne samouprave. Koja su to sredstva u pitanju? Najčešće su to sredstva koje je država Srbije izdejstvovala od EU za pomoć lokalnim samoupravama.

Ovde veliku pomoć vama pruža EU u formiranju snažne mogućnosti za kontrolom pružanja državne pomoći građanima Srbije zbog kontrole svog novca koji oni upućuju. Činjenica da su spremni da oko milion dolara ulože u jačanje i efikasnost Komisije za kontrolu državne pomoći, ukazuje na to da se već dve godine, odnosno da je urađen projekat za to i da je u većem broju gradova i opština negde oko 20 održanih raznih seminara, gde je bilo prisutno oko 130 zaposlenih. Kako i na koji način da vrše kontrolu te državne pomoći, ukazuje da oni nemaju poverenja u ono što je do sada vršila vlast u Srbiji.

Ovo je vezano i za Poglavlje 8, gde se vodi ozbiljna politika vezano za konkurenciju. Mi smo ovde mogli da čujemo da pomoć u oblasti poljoprivrede želimo da zadržimo samo za sebe i da nam niko ne može na to uticati. Ono što država Srbija izdvaja, verovatno EU neće da se upliće u to, osim ako ne bude pojačao potencijal srpskih privrednika koji će moći da budu ozbiljna konkurencija na tržištu stranim poljoprivrednicima. Ukoliko se to pojavi, onda je bogami pitanje da li ćete vi moći tu da intervenišete sa onoliko koliko ste hteli.

Mi bismo više voleli da smo imali mogućnost ovde da vidimo kako i na koji način će ta državna pomoć biti prosleđivana, odnosno na koji način će privredni subjekti ili čak privatna lica ili registrovana poljoprivredna domaćinstva moći da konkurišu na te iznose. Mi toga nemamo. Ako nema toga, ako nema unapred jasno definisanih kriterijuma, onda uvek postoji mogućnost za zloupotrebu toga što se zove državna pomoć.

Ovde pod državnom pomoći, ovo više govorim zbog javnosti u Srbiji, ne podrazumeva se uvek keš. Državna pomoć je i odricanje od dela prihoda, državna pomoć je i otpisivanje nekih dospelih potraživanja, državna pomoć je i subvencionisanje kamata od strane države itd. Obraćam se građanima Srbije, da kažem da ne očekuju veliku pomoć od strane ovog zakona o kojem mi već pričamo. I dalje će biti onako kako jeste, kako je bilo do sada.

Juče kad sam govorio, uglavnom je to sve povezano za život građana Srbije, veliki broj mladih ljudi odlazi iz Srbije, a povećao se i minimalni lični dohodak, odnosno najniža cena rada, povećao se prosečni dohodak. Samo da vas obavestim da mladost Srbije odlazi za satnicu od četiri evra u Slovačku, u neke druge zemlje. Znate do čega će to da dovede? Dovešće to do toga da kod nas cena tog rada skoči sa sadašnja možda dva evra na osam, devet ili deset, zato što će nam nestati radne snage. Način da to sprečimo, način da to lečimo jeste i efikasnija državna pomoć. Naravno, mi se uvek zalažemo za kontrolu ne samo državne pomoći, nego za kontrolu trošenja svih sredstava koja se prikupljaju od strane građana Srbije. Hvala vam.
Gospodine predsedavajući, ja ću jednu pozajmljenu, sad nije moja od rođenja, ja gledam u sijalicu pa nisam Tesla, ali mi je drago što sam bio prisutan malopre pa sam nešto i naučio, znači ima šanse da se malo menjamo.

Gospodine ministre, mi vam preporučujemo da slušate srpske radikale, iz praktičnog razloga. Oni pre vas nisu to radili, njima smo vrlo ozbiljno i odgovorno ukazivali na određene stvari i probleme, nisu slušali. Prvo smo im skrenuli pažnju da sa krađom mandata malo drugačije postupe, oni to nisu uradili. Vidite gde se oni sada nalaze. Mi uopšte ne vodimo računa o njima, baš nas briga za njih, ali i te kako nam je stalo do sudbine i života građana Srbije.

Zašto ovo kažem? Prosto iz razloga što vi ste tamo u objašnjenju za usvajanje ovog zakona rekli da uvodite kontrolu državne pomoći, da ne bi došlo do konkurencije u subvencionisanju na tržištu. Tu ste, čini mi se, izgovorili jednu rečenicu – da jaki štite slabije. Meni to nije poznato čak ni kod nas u Srbiji, a kamoli da to rade zemlje članice EU, izuzev čast određenim koje imaju iste probleme kao i Srbija, pa nisu priznale nezavisnost Kosova i Metohije.

Ovde kažete da će biti podjednako subvencionisanje, državna pomoć da može da ide do određenog nivoa, neko se čak pozivao ovde na reciprocitet. Šta to znači? Oni 5%, Nemačka 5% daje svog budžeta za razvoj i pospešivanje poljoprivredne proizvodnje i na taj nivo se graniči Srbiji. Pa to je ogromna razlika, njihovih 5% i naših 5%. Hajde mi da uredimo sve zakonske propise onako kako nama najviše odgovara.

Pozivate se na ovu komisiju i kažete da će ona da reguliše neke stvari. Pa čak se nije desilo ni kada predsednik države ode u neko mesto, iznese mu se određeni problem i da on kaže – država će da učestvuje sa tim novcem, onako napamet. On to kaže i odobri, da nekom zeleno svetlo, ali onda se urede neka pravila po osnovu kojih se vrši raspodela tih sredstava.

Izuzetno visoka plata predsedniku komisije dovešće do toga da će on biti vrlo servilan onom ko ga bira, a to je uvek skupštinska većina. Mi već sada imamo takve situacije. Ako mora on da iskontroliše ovo, a čemu nam služi onda Komisija za zaštitu konkurencije? A čemu nam služi državna revizija? A čemu uostalom služi i tačno raspolaganje ogromnim sredstvima u javnim preduzećima? Ko to kontroliše? Zar mora sve da bude iskontrolisano na taj način. Dovoljno je da se određena sredstva mogu dobiti na osnovu određenih procedura, a posle valjda postoji u vašem ministarstvu i do sada ste imali organ koji kontroliše trošenje tih sredstava.

Mislim kada bi ovo poslušali da bi vama bilo bolje. Vi ste poznati po tome, kad kažem vi, ne vi lično, nego ovaj režim nije ukinuo nijednu agenciju, ali je to sad samo u formi komisija, pa je na onih njihovih ne znam ni ja koliko, preko 200, dodao još možda 50-ak za ovih osam godina i treba da imate u vidu da u svakom ovom regulatornom telu ili komisiji postoji između 30 i 120 zaposlenih sa izuzetno visokim platama. Između ostalog, ono o čemu ste govorili pre nekoliko dana i dovodi do toga da je prosečna plata u Srbiji 500 evra. Da je ona toliko prosečna u stvarnom, u realnom životu, standard građana Srbije bi bio neuporedivo veći. Ne osporavamo da neki imaju i izuzetno visoke plate, neki imaju male.

Poslušajte nas, gospodine ministre, uradite nekad onako što vam predlažemo, jer nije nama cilj da bilo šta bude na štetu građana, pa čak ni na vašu vladavinu. Znamo da danas određen broj ljudi mora da stigne u Raču, prikupljenih zato što im je neko obećao da će nasuti 100, 200, 300 metara njihovog puta makadamskog, onda će on otići tamo. Ako ljudi ne žele da idu na određena mesta, ne treba ih prisiljavati, ne treba ih prisiljavati na bilo koji način. Imate sad puno razloga, ako ste uvereni da je dobro to što radite, nema potrebe da činite nešto što se građanima Srbije ne dopada.

Pozivate se na neke visoke procente prilikom izbora i nisu oni sporni, to je toliko, možda bi bolje bilo da jedva namaknete na 40, pa da vam treba onda stvarni koalicioni partner koga bi vi uvažavali, koji bi uvažavao vas kao najvećeg koalicionog partnera u tome, a ne osvojite 50 i nešto procenata, postanete svesni da je sve u vašim rukama. Nije, u Božijim je sve. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, za nas je ova oblast veoma značajna. Imajući u vidu činjenicu da je predsednik DRI na 84. sednici skupštinskog Odbora za finansije rekao da je oko 217 milijardi u toku prošle godine pogrešno knjiženo. Imajući u vidu tu činjenicu, onda svako ko se nešto razume u ovu oblast ili želi da se sredi stanje, mora biti spreman da prihvati određene izmene i određenu sistematizaciju, kao i to da se uradi jedinstven registar ljudi koji vodi računovodstvo.

Ovde je dobar predlog bio da se formira jedna komisija koju bi činili najbolji profesori računovodstva, komisija koja bi u svom sastavu imala i predstavnike Ministarstva finansija i predstavnike strukovnih udruženja. I, samo u tim uslovima bi imalo smisla licencirati ljude koji će i dalje nastaviti da se bave ovim poslom.

Kada sam ja govorio u raspravi u načelu o ovom zakonu, ja sam i tada rekao da je samo jedna ustanova koja će moći da licencira ljude koji će se baviti računovodstvom. Vi ste mi rekli da zašto ja forsiram da je jedna, kada postoje dve. Tačno je da postoji i Komora revizora, ali ko radi sad u računovodstvu i radi kao računovođa on može da polaže kod Komore revizora, ali ne može da počne da radi u računovodstvu dok ne bude imao tri godine rada u reviziji. Onda je to besmisleno, potpuno je to nepotrebno.

Mislim da bi bilo korisno za uvođenje discipline u ovoj oblasti da vi odustanete od svoje namere, da li je ona lična ili možda pogrešna pretpostavka da bi to bio dobar način da se računovođe kvalifikuju, ja mislim da nije. Oni su vrlo odgovorni, govorim za većinu, a pre svega mislim na ove koji su članovi udruženja Komore računovođe, jer znate da su veliku podršku dali i pružili pomoć prilikom reforme u Poreskoj upravi.

Oni su predlagali da obrazac PDV, koji u Nemačkoj sadrži 45 kolona, da i kod nas bude, iako je prvobitna varijanta bila, čini mi se, preko 200, pa su onda smanjili na 145. To su ljudi koji žele, takođe, uvođenje reda i discipline u ovu oblast.

Mislim da vi imate i načina i mogućnosti, a na kraju krajeva, i obavezu da to uradite, da imamo jednom ovu oblast sređenu, sistematizovanu.

I, da nam se ne desi da neko ko je frizer, nemam nameru naravno da vređam bilo koje zanimanje, ali zasigurno, onaj ko je samo frizer ne može da radi kao računovođa. Imali smo do sada i takvih oblasti, imali smo i vi ste sami isticali da su knjige nekima vodili one agencije koje nisu imale nijednog zaposlenog. To nije moguće i vi ste već dali određene smernice gde mi vidimo da će doći do poboljšanja kvaliteta. Morate imati u vidu i ovu činjenicu, izaći u susret zahtevima struke, ne narodnih poslanika, ne nekih pojedinaca, nego struke, kad je u pitanju sticanje licence da to uradite. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, mi danas imamo na dnevnom redu izmene i dopune najvažnijeg zakona u Srbiji. Zakon o budžetu se odnosi na sve građane Srbije, kako na one koji se bave poljoprivredom, tako i na one čija je osnovna delatnost nauka, naučna istraživanja, lečenje i slično.

Gospodine ministre, vas kao korektnog čoveka potpuno bih izuzeo da vi niste rekli da je velika pobeda povećanje minimalne zarade sa nekog iznosa na 30.022 dinara. Ako se gleda samo za sebe taj podatak i 54% njegovog rasta, to bi moglo tako da se kaže, ali ovo moramo da povežemo i sa sve većim brojem odliva radne snage iz Srbije. Da su oni toliko zadovoljni ne samo sa minimalnom cenom rada, nego uopšte sa cenom rada u Srbiji, oni onda ne bi odlazili.

Imamo situaciju da odlaze cele porodice, da odlazi mladost Srbije, da odlaze oni koji su se školovali za neka vrlo retka zanimanja, tako i oni koji su skoro bez zanimanja. O tome bi trebalo voditi računa.

Vi ste se uhvatili, čini mi se, da ova vlada vodi jednu populističku politiku, iako ne bi morala uopšte time da se bavi. Možemo mi srpski radikali da razumemo da se to na početku jedne vlade radi, ali, eto, vi ste već sedam godina i duže od sedam godina na čelu države Srbije i nemojte se baviti tim populizmom. Nama je itekako ovde prepoznatljiva činjenica da vi sa ovim rebalansom budžeta idete i zbog toga što je 2020. godina izborna godina. Da nije, verovatno bi ovo bilo drugačije.

Drugo, neke odluke donosite aproksimativno. Slobodno ih donosite. Već su moje kolege govorile na osnovu čega vi predlažete povećanje zarada za neka zanimanja. Isto to mislimo mi, da baš ovim što ste naveli da treba povećati zarade, ali na osnovu čega? Zašto svima nije isto? Zašto vam parametar nije bilo poskupljenje putarine? To je nešto čega se svi sećamo da je skoro bilo. Hvala vam.

3dina. Da nije, verovatno bi ovo bilo drugačije.

Drugo, neke odluke donosite aproksimativno. Slobodno ih donosite. Već su moje kolege govorile na osnovu čega vi predlažete povećanje zarada za neka zanimanja. Isto to mislimo mi, da baš ovim što ste naveli da treba povećati zarade, ali na osnovu čega? Zašto svima nije isto? Zašto vam parametar nije bilo poskupljenje putarine? To je nešto čega se svi sećamo da je skoro bilo. Hvala vam.
Gospodine ministre, stekao se utisak da sa gađenjem vi pričate o politici, a vi ne bi tako trebali, nego kažete – nećemo više politiku, ekonomiju i ostalo. Da niste političar, gospodine ministre, nikad ne bi sedeli tu gde sad sedite. Vi ste ekonomista i meni će trebati malo objašnjenja, s obzirom da ste ekonomista, da vi meni objasnite zašto je ustanovi kulture povećanje za 10%, a predškolska ustanova povećanje plata od 1. novembra za 9%? Zašto je nekim povećanje 15%, nekim 9%, a nekim 10%? Na osnovu čega je tu? Da li tu postoje neka ekonomska pravila? Ona meni nisu baš najjasnija. Ja sam pokušao malo to da pronađem, da vidim o čemu se tu radi i zbog čega je to. Da li je nekom to ostavljeno na volju prilikom otvaranja neke fabrike ili nečeg slično da može da kaže – e sad ćete vi imati povećanje u tom i tom iznosu. Nadam se da ćete malo to da mi objasnite, da bi mi bilo lakše i da mogu ja da objasnim građanima.

Usput da vam kažem, ništa mi nemamo protiv povećanja zarada licima koja su predviđena u ovom članu, čak kad bi moglo i više. Mi smo realni ljudi i nikad ne tražimo više i od onoga što je moguće. To bi možda bilo dobro i uglavnom su ovde obuhvaćeni zaposleni u onim sferama gde su ili teško odgovorni poslovi ili nema dovoljno ili da bi na neki način pospešili ostanak tu.

Vrlo često pričate o prosečnoj plati od 500 evra. Hajde da kažemo da je to potpuno tačno, a neko od mojih kolega SRS je objasnio kako se dolazi do tog proseka, ali objasnite vi meni, gospodine ministre, iz moje Ljubovije, to je jedno malo mesto, u toku prošle godine otišlo oko 950 ljudi rekao bih od 40 do 45 godina. U ovoj godini je nastavljen trend. Ja mislim da će biti oko 1.000 ljudi. Ako su to tako visoke i dobre prosečne plate, šta to tera čoveka da ostavi porodicu, da ostavi svoj rodni kraj i da ode trbuhom za kruhom, što bi se reklo? Hajde da vidimo tu, ako je moguće, nešto da promenimo.

Ovo kad rekoste zadržaćete komisiju koja će da kontroliše da ne bi došlo do eksplozije u zapošljavanju, kome vi to ne verujete gospodine ministre? Nisu vam tamo srpski radikali ili neki drugi koji su protiv ove Vlade, pa da bi sad, eto vama nešto napakostili, pa će oni odjednom da prime određen broj novih zaposlenih, što bi donelo novi broj glasova.

Ima još jedna stvar. Kad su penzije i plate smanjene, one su smanjene linearno tad svima i povećan je porez na dodatu vrednost. Niža tarifna stopa je bila 8, sad 10%, viša bila 18, sad 20%. Nikad niste pričali o tome. Jeste li možda razmišljali kad nam tako cvetaju ruže da se smanji stopa na porez na dodatu vrednost, pa da i na taj način pokušamo da izađemo građanima u susret?

Ima još jedna stvar, čini mi se, svi koji sede u Ministarstvu za energetiku kao da je tamo ostala neka kugla ili nešto. Bila je jedna gospođa koja je bila neposredno pre vas, ali je bila u tom ministarstvu i ona je građanima Srbije savetovala, niste vi još stigli na taj nivo, naravno, nadam se da ni nećete, savetovala ako ne mogu da izmiruju svoje obaveze prema Infostanu i drugim, da prodaju te velike stanove, pa da prodaju stanove koji se nalaze na lokaciji kod hotela Moskve i slično, da kupe neke druge manje na periferiji.

Ponekad i vi krenete u tom pravdu kad savetujete građanima Srbije da koriste noćnu tarifu. Šta, da pravimo sad vampire od građana Srbije? Hvala vam.
Lično mislim, gospodine Antiću, da ste vi dobar ministar i upravo ste sada rekli ono na čemu sam ja insistirao da vi dođete na te pozicije. Politika je nešto što ne može da se izbegne.

Politika cena, evo sada da bi neko znao, postoji politika cena i postoje mnoge politike. Sada kažete politika u javnom upravljanju i slično. To je neophodno i to mora da postoji, nego ste pričali – suva politika. Nisu samo političari u Srbiji učestvovali u kreiranju takve situacije. Srbija je bila pod velikim pritiskom, pogotovo u jednom periodu pre 2000. godine, pa i posle 2000. godine snažan pritisak spolja. Naravno, našli su one koji će im pomoći unutra, kao što ih i sad ima i onda su građani Srbije plaćali danak i tome.

Nisu mi ništa rekli kako se došlo u situaciju da budu ovi različiti procenti kod povećanja plata? Ne morate čak ni da odgovarate, ja ću vama reći na jednu opasnost koja će se pojaviti posle ovakvog donošenja, odnosno ovakvih izmena zakona. Mnogi rukovodioci, predsednici ili kako se to već tamo zove, kod nezavisnih regulatornih tela, nevladinih organizacija, da li znate gospođo iz Ministarstva finansija da su njihova lična primanja, odnosno dohoci vezani da li za sudije Ustavnog suda ili možda za sudije Vrhovnog kasacionog suda?

Znači, oni će neopravdano doći u situaciju da im se poveća plata zato što je po Zakonima o formiranju i uspostavljanju tih tela predviđeno da će njihova plata biti vezana za platu sudije Kasacionog suda ili sudije Vrhovnog suda.

To je sada jedna velika opasnost, a ovde ako postoji iskrena potreba za zapošljavanjem u javnom sektoru, mislim da je, gospodine ministre, bezrazložan taj nivo straha da će sada doći do nekih prevelikih zapošljavanja. To mora odgovorno. To se moralo i do sada odgovorno voditi računa o tome. A zaista, činjenica je da vama, kad kažem vama, ne mislim lično na vas, najviše odgovara mogućnost zapošljavanja na određeno vreme, pogotovo sada, rekli su u 2020. godini, do ozbiljnijeg zapošljavanja na neodređeno tamo gde postoje objektivne potrebe, doći će posle održanih izbora. Hvala.
Mi smo ovde u ovom članu tražili intervenciju tako što smo tražili da se doda, pošto u članu 16. stoji: „Službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je predviđeno Međunarodnim ugovorom, biće oslobođene poreza na dodatu vrednost“, a mi smo zahtevali ovde jednu preciznost, da - ukoliko su ti ugovori i ratifikovani, onda je obavezujuće.

Vi znate kakva je praksa u svetu, kad je u pitanju primena tih međunarodnih ugovora, da oni imaju snagu čak i iznad domaćih propisa u formi zakona ili podzakonskih akata, samo ukoliko su i ratifikovani. Naravno, određen broj zemalja to ne radi, ali mi želimo da poštujemo i te međunarodne ugovore koji su ratifikovani.

Ali, ovde, kad je u pitanju porez na dodatu vrednost, gospodine ministre, više je mojih kolega i članova SRS istaklo i isticalo problem povećanja poreza na dodatu vrednost 2012. godine. I kada je onaj Mlađan Dinkić, poznat kao „gulikoža“ vladao finansijama Republike Srbije, države Srbije, on nije imao tu visinu poreza na dodatu vrednost. Sad mi razumemo da se država možda i činjenjem i sprovođenjem upravo takve politike našla u određenom momentu u krizi i da je trebalo to na neki način rešavati, pa ajmo da građani Srbije plaćaju cenu, kažite vi.

Ali, da li je možda trebalo izvršiti analizu? Već osam godina se primenjuju te povećane, odnosno uvećane tarifne stope. Kakvi su finansijski efekti? Kakva je mogućnost ove države za koju vi kažete da je stalno, finansijski posmatrano, u uzlaznoj liniji? Nešto se i vidi, nije baš sve da nije tako, ali mi smo još uvek previše zadužena država. Vrlo često oni iz sektora finansija kažu da mi uzimamo sad kredite pod povoljnijim uslovima nego što je to bilo nekad. Cena kapitala na tržištu ima manju vrednost. Velike su obaveze na zaposlenima, velike su obaveze na poslodavcima i osnivačima firmi koji primaju lični dohodak iz radnog odnosa. Da li je Ministarstvo finansija razmišljalo o tom smanjenju?
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Mali, a Mali je prezime. Sećate se kada vas je sadašnji predsednik Republike, u to vreme predsednik Vlade predstavljao, ono kada se pomagalo oko aerodroma, pa je rekao Siniša Mali, on kaže – Mali je prezime. E, sada vam gospodine Mali, kažem da ova problematika koja treba da bude regulisana u ova tri zakona jeste nešto što je građanima Srbije potrebno.

Privreda, privredne aktivnosti, finansijska kretanja, ne mogu da se zatvore u granice jedne države, naprosto oni prelaze okvire jedne države i tu pratiti određena svetska dostignuća, pogotovo od onih od kojih ima nešto da se nauči, to i nije loše. Vi ste napravili jedan pomak, a kad kažem vi, mislim na režim Aleksandra Vučića u odnosu na one pre vas koji su govorili da EU nema alternativu. Vi sada vrlo lepo i za građane Srbije prihvatljivo kažete, ovo što mi radimo, ovo radimo zbog nas, a ne zbog EU, ali u mnogome kada su u pitanju ove direktive na koje se vi često pozivate, regulišete onako kako su to oni predložili i preporučili.

Mi treba da rešimo probleme životne kroz zakone, naravno, na način koji to ostavlja mogućnost državi Srbiji da u privrednim aktivnostima bude konkurenta na svetskom tržištu kad god je to moguće, s jedne strane, a sa druge strane moramo da imamo u vidu interese građana, pre svega, ali nivo razvijenosti naše države. Ne vredi nama da mi gledamo kako to rade neke druge zemlje kad mi nećemo za neki duži vremenski period stići na taj nivo. Evo, ovo kad ste rekli, a o tome je nešto govorila i moja koleginica gospođa Vjerica Radeta, one su dobre.

Ako je to tačno što vi pričate, do sada nije bila takva praksa kada je u pitanju povraćaj PDV moći da se za relativno kratko vreme realizuje, da za relativno kratko vreme poreski obveznici dođu do svojih sredstava, to će biti dobro.

Ali, ima nekoliko delatnosti koje su regulisane drugim zakonskim propisima gde nije moguće izdavati elektronske račune. Srbija je zemlja koja ima i seljaka i radnika intelektualca i ne treba zaboraviti da se veliki broj ljudi u Srbiji bavi ekstenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom i da oni nisu u situaciji da daju te račune.

Kao da oni ne postoje, kao da ne rešavamo njihov problem. Šta tu ostavlja mogućnost? Ostavlja mogućnost nekim nadobudnim inspektorima ili nekim drugim kontrolorima koji neće imati razumevanja. To možda neće biti ni intencijom Ministarstva finansija, odnosno Poreske uprave u Srbiji, ali on misli da mora sve onako da uradi kao što je napisano. On će možda predstavljati ozbiljne probleme građanima Srbije, zbog kojih mi i jesmo ovde i koji su nas i poslali u ovaj parlament da bi donosili zakone koji će, pre svega, njima odgovarati.

Kada je u pitanju Zakon o reviziji, a revizija je dobra kako vlasnicima kapitala, tako i samoj državi i naravno poslovodstvu ili menadžmentu nekih firmi zato što može da projektuje neka dešavanja, može da iskontroliše ono što de dešava i da preventivno posluži nosiocima razvoja jednog društva, odnosno jedne države.

Kada je u pitanju ovaj zakon revizori Srbije nemaju mnogo problema. Oni kažu da će to biti relativno dobro i ono što u dosadašnjem zakonu nije bilo regulisano na način na koji je prihvatljiviji i za njih i u Srbiji postoji veliki broj međunarodnih revizorskih institucija, a to je zbog toga što strani kapital, da li pod baš beneficiranim uslovima u toj meri o kojoj mi govorimo ili potpuno istim, kao što vi vrlo često kažete sa privrednim subjektima iz Srbije, to je sada drugo pitanje, ali postoje te međunarodne kompanije koje imaju firme u mnogim zemljama.

I, što ste otklonili mogućnost da se ne vodi posebno računovodstvo za njih ovde, nego da vode tamo negde u nekim centralnim sedištima svojih tih kompanija. To je možda dobro, i to će našu zemlju učiniti nešto atraktivnijom za buduće investitore.

Manji je broj naših revizorskih institucija, odnosno kada je u pitanju obim posla koje kontrolišu domaće revizorske institucije. On je nešto malo manji, ali moram da vam kažem da one to uglavnom, revizorske institucije, taj posao odrađuju dosta korektno i profesionalno.

Možda neko može da kaže da ima i suprotnih slučajeva i to je verovatno tako, ali uglavnom s tim bi mogli da budemo zadovoljni. Kada kažem s tim, mislim na posao koji obavljaju te revizorske institucije.

Kada je u pitanju Zakon o računovodstvu, ovde je možda najveći problem ono što ste vi predvideli da treba ponovo da polažu da bi bili sertifikovani ljudi koji rade, ne 10 ili 15 godina, nego možda i punih skoro 40 godina, ali veliki je broj koji radi 10, 15 godina. Zapravo od momenta kada se preduzetništvo u Srbiji počelo ozbiljnije razvijati onda se pojavio veliki broj ljudi koji nisu vični taj posao dobro da odrade, koji su imali potrebu za korišćenjem usluga profesionalnih lica, odnosno profesionalnih računovođa.

Problem je nastao tu što vi niste imali dovoljno sluha za, možda je to relativno mlada računovodstvena organizacija, odnosno ta Komora računovođa Srbije, to je jedno strukovno udruženje, koja ima iza sebe veliku podršku kada su u pitanju računovođe, s jedne strane. S druge strane, vrlo profesionalno rade svoj posao i svakako da su pomogle Poreskoj upravi, odnosno državi Srbiji sa svojim predlogom oko objedinjene naplate PDV 2014. godine, jer znate da od 2002. godine, kada je ukinuta Služba društvenog knjigovodstva, naplata PDV i poreza i doprinosa na zarade i druge obaveze bila je razvrstana ne znam u koliko računa.

Pa, i ova Komora računovođa je predložila da oni koji poseduju znanje iz oblasti računovodstva da ne treba posebno da polažu ispite, a favorizovana je samo jedna institucija, to je ovaj Savez računovođa i revizora. Znate on postoji od 1955. godine, ali u APR se vidi da imaju troje zaposlenih. Čak, jedan je sa jednom trećinom u tom savezu, a dve trećine u drugoj firmi koja je takođe članica ovog saveza.

Njihov predlog, to nije predlog nas srpskih radikala, ali možemo da budemo saglasni sa tim, njihov predlog je da oni ljudi koji rade 10, 15 i više godina i

imaju uspešne finansijske izveštaje da bi oni u jednom danu mogli da se to verifikuje, a oni koji nemaju ta znanja i nemaju toliko vremena provedeno u ovoj, ja bih rekao specijalizovanoj, zanatskoj, a i stručnoj oblasti, oni bi trebali da polažu ispit, ali ne kod saveza.

Ministarstvo finansija, kao što je uradilo kod revizorske institucije, bi trebalo da imenuje jednu komisiju koja bi bila sastavljena od najeminentnijih ili najboljih stručnjaka profesora računovodstva sa Ekonomskog fakulteta, predstavnika Ministarstva finansija i možda predstavnika svih tih udruženja ili asocijacija strukovnih udruženja računovođa koji to rade.

Ako to bude radio samo ovaj savez i troje zaposleno, oni će morati da angažuju neka stručna lica. Neka stručna lica moraće da im se plati naknada. Potpuno sam siguran da taj savez neće to raditi besplatno, odnosno neće raditi samo za cenu usluga koju budu trebali da pruže predavači, ispitivači ili neko drugi. Ovo kada bi uradili bilo bi neuporedivo bolje, bilo bi to jeftinije i bilo bi to na korist računovođa, a samim tim i na korist privrede u Srbiji.

Ovo je sad dobra prilika da vam kažem, vi ste iznosili negde u javnost, a čini mi se i sadašnji direktor Poreske uprave, kako je reforma u Poreskoj upravi urađena dobro. Ja mislim da nije ne kažem da sve ne valja. Naravno da to nije tačno, ali cilj je valjda intencija da se Poreska uprava približi građanima Srbije. Međutim, ovo sad što su uradili, pa čini mi se 167, ili je možda čak bilo i 177 filijala poreske uprave u Srbiji, pa smanjeno na 67, pa negde sad oko 37. Možda je to za vas, gospodine ministre, dobro, možda su neke uštede za državu Srbiju, ali to nije dobro za građane Srbije.

Ja mogu da navedem primer opštine iz koje ja dolazim, da je udaljena od Loznice 70 kilometara, najudaljenije selo od sedišta opštine je 40 kilometara, to je 110 kilometara. I, ako treba neka potvrda da je izmirio poreske obaveze, on mora da ide u Loznicu po tu potvrdu, a onda za neke stvari za ostvarenje njegovih prava će biti potpuno kasno.

Uradite nešto za građane Srbije. Putevi su dobra stvar, uvek govorim istinu. Ja sam jutros dolazeći iz Ljubovije, to me je malo obradovalo, na jednom delu puta kojim ja putujem, svako četvrto vozilo je bilo teretni kamion. Nekad to nije bilo tako, prođe i 10 i 15 vozila, ovo je sad dobro, znači da se nešto radi, ali ima građana koji nemaju ni kamione koji i ne idu svaki dan autoputom, koji ne idu na visoke škole, fakultete, doktorate i slično, nego žive običan život, dostojan čoveka. Malo pogledajte i na te. Oni će vam biti zahvalni. Mi poslanici SRS koji zastupamo njihove interese, takođe. Hvala vam.
Ministre, da nisam ozbiljan čovek, ja bih rekao da ste vi malo vickasti.

Pa, ovde je zakonom potpuno definisano ko može da daje, da ne kažem, licence.

(Siniša Mali: Ko može?)

Pa, mogu da daju te dve institucije koje su članice međunarodnih organizacija. Pa ne očekujete da će onaj iz Subotice iz Surdulice ili ne znam ni ja odakle ići da polažu u Republici Srpskoj ili će se oni možda dogovoriti, pa ga pozvati da dođe u Srbiju?

Vaše namere su tu potpuno jasne, ne da sprečite mene ne možete ubediti, ne samo mene nego, ne možete ni najveći broj računovođa sadašnji i potencijalni, ubediti da je to o čemu vi pričate, da nije na neki način stvaranjem monopola.

Ta ustanova koju vi forsirate, onda se bavi nekom drugom delatnošću i niste vi zabranili, a kada će nam se pojaviti treća, četvrta, peta u Srbiji? E, to se ne zna. Ni „Đekna“ čak ne može da pretpostavi kada će nje biti. Vi to vrlo dobro, gospodine ministre, uradite. Tačno znate na koga se odnosi, a onda posle meni objašnjavate da sam ja u zabludi, da se mi nismo razumeli.

Odlično smo se mi razumeli o svemu. Jednostavno, vi ovaj put niste u pravu. Niste u pravu i dolazak ili odlazak, da neko sad, neki računovođa ide da polaže za sertifikat, gde u Brisel? Ono kada sam rekao i moji nekoliko poslednjih računica se odnosilo na to da Vlada Republike Srbije treba da bude isključivo u interesu građana Srbije, pa to podrazumeva u sebi i način sticanja licence za računovođe i za one druge.

Znamo mi odlično, mi čitamo materijal, pripremamo se, znamo mi odlično ko u Srbiji sada može da izda licencu ili sertifikat. Oni nešto ne vole licencu, ali dobro nije to ni važno, znamo o čemu se radi. Znamo da samo dve ustanove i znamo da u svetu ima toliko koliko ste rekli, to je neko kolega u svom izlaganju rekao da nismo čitali materijal, znali bi tačno da je toliko.

Nemojte upućivati, to je sada već malo izigravanje onih koji ovaj posao radi odlično, rade ga bolje nego što radim i ja i vi, jer mi radimo nešto drugo i znaju dobro o čemu se radi. Imali ste predloge da se na ovakav način to razreši, a ne tako kao što vi predlažete.
Gospodine ministre, lepo ste mi to objasnili, da i meni dođe da vam aplaudiram na izuzetno dobrom odgovoru. Ali, vidite, taj aplauz ćete malo sačekati, ja ne tvrdim da nekad možda nećete dobiti aplauz od srpskih radikala, ako ne pre onog kad podnesete ostavku.

Whoops, looks like something went wrong.