Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pa meni ova dva zakona koja su danas na dnevnom redu i diskusija većine kolega narodnih poslanika pomalo liči na muzičku simfoniju četiri čina, ali ne onu pastoralnu Betovenovu, nego ovu o čemu mi pričamo.

Gospodine ministre, mi imamo nekoliko prethodnih pitanja koja bi trebalo rešiti pre, pa onda razmišljati o ozbiljnom dualnom obrazovanju u visokom sistemu obrazovanja.

Vi dobro znate koje su zemlje preteče dualnog obrazovanja, da je to u SAD početkom 20. veka, 1906. godine počeo prvi eksperimentalni sistem ovog obrazovanja sa studentima mašinskog fakulteta, da su to kasnije prihvatili i drugi. Posle je to Nemačka probala. Nemačka je negde tamo sedamdesetih godina prošlog veka, a znatno povećanje studenata koji žele da se obrazuju na ovaj način se dešava od 2006. do 2011. godine, gde je povećanje od prilike negde 50% se javlja.

Zatim, u sistemu srednjeg obrazovanja zemlje koje prednjače u tom dualnom sistemu obrazovanja su Austrija, Nemačka, Švajcarska. To su uglavnom zemlje u kojima je i sedište kapitala. Mi nismo takvi. Mi imamo jedan problem gde dugi niz godina ne postoji plansko, odnosno planiranje kadrova.

Možda model obrazovanja koji bi mi mogli donekle da prihvatimo i uostalom to su dve zemlje u svetu gde je možda obrazovanje onako najrazvijenije i najbolje u ovom trenutku, to je Finska koja u jednom periodu,u ekonomskom smislu bila na začelju i mislim da je jedan od vaših saradnika, koji je inače i završio obuku za dualno obrazovanje o trošku Vlade Švajcarske države, ne sporim to ništa, čini mi se da je gostovala u jednom momentu i u Južnoj Koreji i zna dobro šta se tamo desilo kada se nekoliko sati ili čak, nisam sad više siguran, jedan sat skratio boravak u školama, da su bili spremni da štrajkuju.

Mi imamo jedan problem – nemamo kulturu obrazovanja, nemamo kulturu polaganja ispita. Da sad ja ovde ne imenujem neke ljude koji ni u kom slučaju nisu smeli, da ih je neko jurio da im da diplomu, da je uzmu zato što uspostavljaju obrazac ponašanja kako je to sada moderno reći i oni nisu pretrpeli nikakve sankcije.

Mi nažalost danas imamo u obrazovnom sistemu Srbije ljude koji ni u kom slučaju ne bi smeli biti tu. Imamo divnih učitelja, nastavnika, profesora kako u srednjim školama, tako i na univerzitetima, ali ima i onih koji ni po čemu ne zaslužuju da se tamo nađu. Vi to verovatno preko školske uprave, preko prosvetnih inspektora dolazite u takvu situaciju.

Ulagati u obrazovanje, baviti se obrazovanjem nije posao od danas za sutra. Vaše greške su vidne i danas. Kada kažem vaše, mislim na onog ko se nalazi u Ministarstvu prosvete i na one koji obrazuju naše generacije, ali posebno će biti uočljive i posebnu cenu, ali skupu, ćemo platiti možda za dve decenije kasnije. Mi moramo to da razrešimo, pa onda da vidimo kako ćemo pristupiti ovom sistemu obrazovanja.

Vi ste rekli 2017. godine smo uveli dualno obrazovanje u srednjim školama, pa ste rekli da je bilo 400 kandidata, a 2018. godine četiri i po hiljade. Sada imamo sedam hiljada. To su brojke, ako bi se bavili samo njima i ko navija za apsolutne brojke, mogao bi da tapše i da kaže bravo. Ne znamo koje su to stvarne i suštinske posledice. Nećemo sve ni da sumnjičimo. Verujte da naša namera, poslanika SRS, nije da vas saplićemo, nego da vam ukazujemo na one probleme koje vi ne možete da sagledati sami ili možda pojedinačno stignu do vas, pa vi smatrate da nisu bitni da se rešavaju, da vam ukažemo na to i ponekad da kažemo da dobro radite ono što jeste.

Čini mi se da kroz ovo uputstvo vezano za formiranje odeljenja i finansiranje, pre svega se misli na osnovne škole, da tu imate jednu toleranciju u odnosu na ono što je stvarno propisano. Tamo ste rekli da je 30 učenika, ali u tim područnim školama dozvoljavate i manji broj i na tome treba istrajavati. To je možda najskuplje obrazovanje u Srbiji, ali treba imati u vidu da opstanak ili ostanak tamo učitelja i nekih porodica koje imaju decu za školovanje na tom uzrastu još uvek živi, održava neka područja u Srbiji.

Imamo mi dosta brdsko-planinskih područja u Srbiji gde ako budu napustili oni koji tu žive, koji su emotivno vezana za ta područja, tu više nikakve industrijalizacije, tu više nikakva naučno-tehnološka revolucija ne može pomoći i vratiti nekog na ta područja. Možemo samo na ovakav način. Možda jeste skuplji, ali on je jedini i u ovom momentu moguć. I dalje nastavite da vodite računa o tome. Pre svega mislim na rubna područja gde to tako mora da bude.

Ovaj parlament je doneo Zakon o dualnom obrazovanju u srednjim školama pre dve godine i od jednom smo potrčali na takav način obrazovanja u visokoškolskim ustanovama. Izvinite, ali meni ovo malo liči na bivše visokokvalifikovane radnike, pa je bila tu jedna konkurencija između onih što imaju šesti i peti stepen stručne spreme, ali desiće vam se, kolega, ovde ima i nekoliko lekara, da će oni koji možda ne zaslužuju taj sistem obrazovanja koji je danas na ovakav način, 450 sati kod poslodavca, 450 sati u visokoškolskoj ustanovi, da će oni biti potpuno ravnopravni onima koji studiraju po redovnom programu i imaju fantastične rezultate.

Sada, da li je ovo baš ovako kao što vi pričate, vi ste sami rekli malopre da vam je bio neko ko je nudio 20 stipendija na Mašinskom fakultetu u Beogradu. To je bilo pre uvođenja dualnog obrazovanja.

Ovde kada ste pomenuli fakultete i institute koji su vam pomagali prilikom izrade ovog predloga zakona, to jesu naučne ustanove za svaku pohvalu. Naše studente elektrotehničkog, mašinskog i drugih fakulteta očekuju i prate ih i profesor Jokić jednom reče da su studenti nekog fakulteta ili kasnije svršeni studenti roba, da postoje takozvani lovci na glave koji takve i najbolje prate i odvode ih.

E, sada mi odgovorite, ministre, na jedno pitanje – da li naši studenti koji nastavljaju, odnosno srednjoškolci koji se opredele da studiraju u inostranstvu, studiraju po dualnom sistemu ili možda po redovnom u tim državama? Ja sam siguran po redovnom, a skoro ni jedan nije po dualnom sistemu.

Moram ovde da istaknem, neću reći ime, da ne bih imao problema, sada je, čini mi se, rukovodilac u jednoj regulatornoj ustanovi, jedan koji je bio profesor u to vreme i on se prvi usudio da reformiše na određen način, u užem segmentu, naše visokoškolskog obrazovanja. Kada je primetio da student odgovara i da nije u pitanju neznanje, nego možda bioritam tog dana, indisponiranost ili nešto slično, rekao je - koleginice, otvorite knjigu, otvorila pogledala, kaže – pričajte mi o tom pitanju. To je za mene bilo uvođenje reforme u visoko obrazovanje. On je želeo da student sa razumevanjem uči.

Ovde se nije radilo o kupovini ocena, nije se radilo ni o čemu i mi smatramo da konkurencija između državnih fakulteta i privatnih jeste nelojalna, jeste sa pravom vrlo često i mi i mnogi drugi kažu – privatni fakultet, pa to je za izbegavanje. Ne mora da bude tako, nije uvek tako. Vi se potrudite da to bude rešeno na bolji način.

Samo kratko još. Nije istina da će mala preduzeća imati najviše koristi od ovakvog sistema, pod uslovom da bude fantastičan. Najviše će imati oni veliki koji imaju novac, koji budu mogli da uzimaju i nije dobro što će se, jeste dobro kada se smanji broj nezaposlenih. Najbolje bi bilo da ih nema, ali u slučaju Srbije, smanjenje broja nezaposlenosti u najvećoj meri je rezultiralo odlazak naših građana uopšte, a da ne kažem visokostručnih kadrova, u inostranstvo, pa zbog toga se i ostavljaju upražnjena mesta na tržištu rada. Hvala.
Gospodine ministre, ako neko čuva tradiciju, voli svoju otadžbinu, nema tu nikakve rezerve, ni dileme, to je SRS i njeni članovi. Naravno, ne sporimo ni drugima. Svima je ovo valjda jedina otadžbina.

Ne znam da li smo se razumeli kad sam rekao, ali smo i za uvođenje neke vrste modernizacije tamo gde je to moguće i gde očekujemo rezultate ne na uštrb ovog o čemu smo malopre govorili. Ne znam da li smo se razumeli kada sam govorio da treba da izađete u susret i da vi to za sada činite u meri u kojoj je to možda i finansijski moguće. Pre svega sam mislio na osnovno obrazovanje. A, potpuno smo saglasni sa tim da kada je u pitanju obrazovanje srednjeg nivoa, da tu treba praviti neku racionalizaciju.

Gospodine ministre, mi imamo jedan problem da je nama negde oko 20.000 ili preciznije 19.700 učenika u 2019. godini u prvi razred se upisalo manje nego 2000. godine. To je negde oko 700 odeljenja po onim normalnim prosecima koji treba da postoje.

Kad ste pomenuli sistem, da se borimo za to da zaživi sistem, i dobro ste pomenuli profesora Radenovića. Pa, mi smo na „Šangajskoj listi“ za 100 mesta, tako se bar pričalo, tako su stručnjaci govorili da smo pali zbog profesora Radenovića i još jednog koji više ne potpisuju radove za Srbiju. Čestitam profesoru Radenoviću, mogao bih i Stojmiroviću, ali da ne bude tu pojedinac, da imamo sistem koji nas vodi tamo gde mi želimo. E, za to se zalaže SRS.
Ovo je, gospodine ministre, najkraće. Rekli ste da je odobrena jedna finansijska linija, rekli ste da je predsednik odobrio, ali nas zanima koji predsednik.
Gospodine ministre Đorđeviću, pa vi ste vrlo ekspeditivan čovek. Nakon što je profesor Stojmirović podržao amandmane SRS i dao dobar predlog za otvaranje zidarske akademije negde u Crnoj Travi, samo bi on i ja trebalo da se dogovorimo da li akademija da se otvori u Crnoj Travi ili u Ljuboviji.

Nego, da malo pričamo o ovom amandmanu. Gospodine ministre, pa takozvane povlašćene cene za rešavanje stambenih pitanja radnika bezbednosnih struktura su u stvari realne, samo do njih zbog sistemskih grešaka i propusta ne može da se dođe bez intervencije države. Oni koji se bave građevinarstvom… Evo, nije ovde kolega Tončev, a da je tu, on bi mogao da objasni da cene zapravo i jesu na tom nivou za koji vi kažete da će biti povoljne cene.

Mi smo predložili i podržali u potpunosti imena, odnosno spisak lica koje vi predlažete da treba rešavati po nekoj ubrzanoj ili skraćenoj proceduri, s tim što smo dodali još određen broj lica koja bi mogla i imala pravo da rešavaju stambeno pitanje na taj način.

Konkretno, ovim amandmanom koji je SRS podnela. Odnosi se na rešavanje stambenih pitanja za mlade naučne radnike. Ja ovde malo rizikujem, veliki broj takvih ljudi kod nas, hvala Bogu, ima, ali da bih napravio jednu dobru ilustraciju, moram pomenuti nekoliko imena.

Jedno ime je Đorđe Ogrizović, koji je proglašen za najboljeg mladog naučnika inovatora na svetu od strane Svetske organizacije za zaštitu intelektualne svojine, koji je pre dve godine pobedio, pa je i u toku 2018. godine pobedio u oblasti prečišćavanja voda i zaštite životne sredine u konkurenciji od 220 naučnih radova iz 27 zemalja.

Svakako, uspeh koji je postigla ekipa Tehničkog fakulteta iz Novog Sada, to je negde oko sedam imena, Želimir Trišić, Slađan Plavšić, Milan Beldar, Petar Knežević, Andrej Jusupović, Danilo Lazić, Đorđe Dostanić i Branko Jekić. To su studenti Tehničkog fakulteta iz Niša, smer mehatronika, koji su na evropskom prvenstvu osvojili prvo mesto.

Da li znate kako su skupljali sredstva za odlazak na to takmičenje evropsko? Tako što je ovaj Želimir Trišić, koji je inače iz Bratunca, mogao bih da kažem moj sugrađanin, on je na jednoj strani obale reke Drine, a ja na drugoj, skupljao novac tako što je kod ljudi dobrih namera i kod nekih uspešnih ili manje uspešnih privrednih subjekata prikupio za odlazak na takvo takmičenje.

Mi o tim ljudima moramo da vodimo računa da nam se ne bi desilo kad osvoje tako značajne nagrade da pričamo nekoliko dana, možda nekad i preteramo u tome, a onda ih brzo zaboravimo, iako su mladi, stručni kadrovi koji se bave naučno-istraživačkim radom neki čak i od osnovne škole, profesore Atlagiću.

Morali bi da vodimo računa o njima, a ne tako brzo da zaboravimo. Oni su naši najbolji ambasadori u svetu. Dešava se kada završe ne osnovne studije, nego kada završe srednju školu da imaju velike i dobre i prihvatljive iz vani ponude. Odlaze u inostranstvo i onda se ne vraćaju i Srbija ostaje bez izuzetno dobrih ljudi.

Koliko su nam bitni i veoma važni ovi ljudi koji su polagali živote na oltar otadžbine, toliko su nam bitni mladi stručni radnici. Hvala vam.
Poštovane kolege narodni poslanici, pa mi smo kroz ovu raspravu propustili da donesemo jedan integralni zakon vezano za rešavanje stambenih potreba radnika, službi bezbednosti.

Ove ispravke su za nas prihvatljive. Naravno, mi smo ukazivali prilikom donošenja zakona prošle godine, da to treba uključiti i sada se opredelili da predložimo amandmane, da se u rešavanje ovog pitanja uključi još određen broj lica. Ovi koji su obuhvaćeni ovim predlogom zakona i osnovnim zakonom oni su to već zaslužili ili većina od njih je već zaslužila.

Imamo jednu grupu osoba, možda oni i ne traže rešenje tog problema u ovom trenutku ali bi država kao odgovorna, kao socijalno odgovorna, kao država koja želi da razvija perspektivu ne samo za generacije koje trenutno doprinose, nego i za one koji će se pojaviti u budućnosti, morali da vodimo o njima računa.

Mene raduje jedna činjenica da uglavnom svi poslanici kada se jave da govore po našim amandmanima, suštinski te amandmane prihvataju, ali valjda zbog te harmonije koju vi želite da imate i dalje, vi onda niste za takve amandmane.

Još jednom da ponovim, ovo je realna cena stanova o kojima vi pričate. Naravno da ona u Srbiji na komercijalnom tržištu nije pod ovim uslovima jer ima sistemski propust, to ima da vam kažem i ne treba to da se krije, to se zna da investitori plaćaju pored svih obaveza koje su evidentne i određen iznos onom ko im omogući da grade, da investiraju, kako u Beogradu, tako i u drugim mestima, s tim što su te cene možda različite. Na osnovu toga, na osnovu ukrupnjava biznisa, gospodine ministre, nije isto kada se gradi, ne znam ni ja 100 stanova, ili kad se gradi 1000 stanova, na osnovu toga može da se dođe do cene koja je znatno povoljnija.

Ovo što smo konkretno predložili u ovom članu, to se odnosi na pomoć porodicama koje imaju decu sa posebnim potrebama. Ne mogu da kažem, tu neke kolege kojima je to izvorno profesija, bolje znaju od mene i prate to detaljnije, država interveniše ali vrlo često sa zakašnjenjem, vrlo često neefikasno i onda računamo da tim porodicama treba da se pomogne. Nije lako s jedne strane, a sa druge strane, nema veće sreće, nema većeg zadovoljstva biti roditelj, ali to nije lako, a posebno to nije lako roditeljima koji imaju decu sa posebnim potrebama, mislim da ne samo ovu kategoriju, nego i mnoge druge je trebalo rešiti i to bi bio zaista integralno jedan dobar tekst.

Ja sam nedavno govorio o matematičkom geniju iz Čačka, to je Jovan Stević, koji je kao dete koje je izbegao zajedno sa svojom majkom, sa KiM, za godinu dana promenio sedam stanova u Čačku. Iako država nema sluha za takvoga, već su se neke države pojavljivale i tražile, nudile pomoć, nudile mu odlazak u Norvešku, u Švedsku i još neke da ne nabrajam, ovo je sigurno ovako.

Ja sam imao priliku da budem u stanu koji on koristi sa svojom majkom i ne smem ni da vam kažem kakvi su to uslovi. Nikad ta porodica nije ni tražila, nije ni zahtevala, ali bi država morala, pre svega, predsednik Vlade, pa eto i predsednik države i ministar prosvete, nije to daleko ni od potrebe ministra za rad boračka i socijalna pitanja, da i on razmišlja o tome, da na taj način pokažemo dobru volju.

Ovo su kategorije stanovništva koje smo mi predložili da treba rešavati u sklopu ovog, ne zadirem u to da prioriteti ostanu oni koji su bili do sada zajedno sa predlogom Vlade Republike Srbije, pa makar ove kategorije o kojima smo mi, poslanici SRS pričale, neka oni budu i na nekom sistemu čekanja, ali da pokažemo, da postoji dobra volja od strane države da se to reši.

Čini mi se da ponekad prenaglašavate, ja neću da se bavim sa tim, da vam to osporavam, da prenaglašavate ulogu predsednika države u rešavanju nekih problema.

Građani Srbije su pokazali, takođe, dobru volju da se mnogi finansijski problemi rešavaju na taj način, što su vrlo dostojanstveno, možda stežući zube podneli smanjenje svojih zarada za 10%. Zarada se može, na neki način i korigovati da oni ne primete da su oštećeni, ali smanjenje penzije 10%, to je bilo stečeno pravo, pa takvo im ponašanje građana Srbije, oni su želeli da učestvuju u rešavanju tih ekonomskih, finansijskih problema. I, sećate se ranije, za vreme vlasti onog režima da su mnogi građani rekli - spremni smo da radimo određen broj meseci, neki i godina i bez plate, čak, ali da vidimo perspektivu, da vidimo budućnost i za nas i za našu decu.

Mislim da ste trebali ove amandmane prihvatiti, jer oni su zaista imali nameru da na najbolji način pomognu građanima Srbije, do kojih je nama stalo. Hvala vam.
Ja moram da kažem da mi je sad malo lakše. Kolega Rančić je tako intervenisao, rekoh ode imunitet, ovde zatvor ne gine, ali, dobro je, u redu je, iako sam se ja prilikom pripremanja za ovaj amandman dugo vremena bavio i tražio adekvatan izraz, jer suština je da se tim osobama pomogne i ostalo je i u teoriji i u literaturi upravo ovako kako sam ja govorio, ali sad to nije toliko ni bitno.

Vi ste predlogom rekli da osoba koja reši stambeno pitanje na ovaj način, ne sme da otuđi taj stan u daljem roku od 10 godina. Mi smatramo da je to dug period, da mogu da nastupe neke promenjene okolnosti na koje ne može korisnik stambenog prostora da utiče, pa smo smatrali da je adekvatno predložiti da se ovaj rok smanji sa deset na pet godina.

Ima ovde jedan problem kojem se vi niste uopšte posvetili. Juče smo govorili i prethodnih nekoliko dana, vezano za postupanje javnih izvršitelja, šta će se desiti ako ovakve osobe pre nego što se čak i usele u te stanove ili kad usele dođu pod udar javnih izvršitelja? Šta će se onda desiti ukoliko oni se onako obruše na izvršenje tog rešenja? Da li će neko njima da pomogne i da stane u njihovu zaštitu?

Mogli ste, poštovane kolege, da vidite da od ukupno 32 amandmana na ovaj Predlog zakona, SRS je podnela 27. Dvadeset i šest amandmana se odnosilo na konkretne predloge koji su da ne kažem bolji, ali bi na jedan potpuniji, da ste prihvatili amandmane, i na jedan neuporedivo bolji način rešili problem građana Srbije koji očekuju, koji zaslužuju posebnu pažnju od države. Kad kažemo države, mislim na sistem koji je trenutno na vlasti i sistem koji čini državu. Hvala vam.
Samo da ispravim, na član 11. Ne zameram ja nikom, svako ima pravo da hvali koga hoće, ja sam samo rekao da je to prenaglašeno, to je sa jedne strane. S druge strane, uzima se oštrica ili se unižavaju neki drugi organi. Nama treba valjda da bude osnovni cilj da napravimo jak sistem, to je suština parlamentarne demokratije. Međutim, možete vi kako god hoćete, to nije sporno.

Ovo je poslednji amandman, na poslednji član. Član 196. Ustava Republike Srbije je predvideo kad zakoni i drugi opšti akti stupaju na snagu. Ovde je samo precizno, ima jedan termin, a to je osam dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“. Uglavnom početak računanja roka za stupanje nekog zakona na snagu je dan objavljivanja i rečeno je osam dana, i kaže se – a u izuzetnim slučajevima taj rok može da bude i kraći. Duži rok od ovog može, za sad on nije preciziran, može da bude kraći.

Vaš manir je nekako često da pristupate ovim predlozima da zakon stupa na snagu danom objavljivanja. Sad je malo i nezgodno, ja ću pomenuti gospođu Damnjanović, koja nema pravo i mogućnost da meni odgovara. Ona je iskusan pravnik, dugo godina radi u ovom ministarstvu, čini mi se od Olivera Dulića, možda čak i ranije, i to je otprilike vaša greška. Ovde se radi o principu, ovde nije… A u obrazloženju zbog čega niste prihvatili amandman, rekli ste da su svi rokovi vrlo hitni u ovom zakonu. Mi to ne sporimo, ali zbog toga što će zakon stupiti na snagu osam dana od dana objavljivanja, vaša koncepcija se tu ne remeti ništa.

Moram na kraju da kažem da je meni drago što su svi poslanici vladajuće većine, prilikom diskusije i u načelu, ono što smo mi prepoznali i smatrali da treba da predložimo kroz amandmane, i sami rekli i sami podržali da to treba prihvatiti. Sad ovde postoji jedna stvar, a nemojte tražiti pomoć od mene, tada će to biti kasno, sve ovo što smo mi rekli, ja sam skoro potpuno siguran da će to jednog dana biti predloženo. Možda će to Zorana Mihajlović predlagati kad joj bude trebalo da pobedi Aleksandra Vučića. Mi to ne navijamo, ne želimo, ali ona će onda da predloži prvo jednu kategoriju, pa drugu, pa treću, to će biti možda uoči nekih opštih, uoči nekih drugih izbora ili u okviru samog obračuna u vašoj stranci. Hvala vam.
Gospođo ministar, vi kao da živite izdvojeno u odnosu na ovu realnost. Da ste toliko vremena vi i vaši saradnici, evo ga gospodin Ćosić, koji je čini mi se od 2000. godine u Ministarstvu pravde, gospođa Jelena Deretić koja zaista dobro barata ovom materijom, uložili u kvalitetniji rad sudskih izvršitelja, ja mislim da ne bi bilo više nikakvih problema, a na drugi način, osim na ovo što ću ja sada iskoristiti, mi ne možemo da vam dokažemo da nismo za podrivanje sistema i bilo čega drugog. Evo, ja sada pozivam sve dužnike da ulože napor da stegnu kaiš, da izmire svoje obaveze kako ne bi došli pod udar, ponavljam, bahatih, osionih i u većini slučajeva loših javnih izvršitelja.

Vi se ovde hvalite kako ste smenili tri, četiri ili pet izvršitelja u odnosu na oko 200. Ima 217 ukupno sa tri pomoćnika koji skoro ujednačeno rade. Znate, to nije ništa.

Poštovani građani, kada god možete, kada ste u prilici da ispunite svoje obaveze, vi to uradite da bi sebe sačuvali i zaštitili.

Ja ne znam šta je tu vezivno tkivo između vas i DS, koja je prvi put uvela javne izvršitelje? Ako nije EU, ako nije neki drugi lični interes, ne znam šta bi moglo da bude da vi toliko, ja bih rekao i bezuspešno. Ovo nema utemeljenja i ovo neće dugo trajati. Potpuno je besmisleno pokušavati da u tome istrajavate.

Evo i dva amandmana koje je podneo Zaštitnik građana. Nema potrebe da govorim ovde u njegovo ime. On je tražio praktičnu stvar, a da li ste videli u njegovom izveštaju da je najviše pritužbi od strane građana koji se obraćaju Zaštitniku građana na lokalnu vlast i na javne izvršitelje? Da li znate šta je on tražio? Tražio je da, pored elektronske table, ostane i ona tabla u sudu. Sve ono što se izneli kao nedostatak te table, tačno je, ali ja ću navesti nekoliko sela – Gornje Košlje, Gornja Komarica, Gornje Kominjenje, Gornji Konjuci, Gornji Kordinci. Da li ti ljudi imaju ikakvog dodira i da li mogu da pročitaju na oglasnoj tabli da javni izvršitelj postupa po njihovom predmetu?
Gospođo ministar, ja ću vama dva slučaja izneti konkretno iz prakse i ako vam to ne bude dovoljno da malo promenite i korigujete svoje stavove, onda građanima Srbije je sve potpuno jasno.

Ovako, porodica Delić, juče sam to započeo, iz Prijepolja je osuđena da nadoknadi parnične postupke po osnovu smetanja državine u iznosu od oko 290 hiljada sa sudskim troškovima i pošto to oni nisu uradili u parničnom roku, to je onaj rok kada su mogli da ispune svoju obavezu bez postupka izvršenja, onda se uključio i izvršitelj. Iako su njih četvoro, otac, sin i dve ćerke, solidarno obavezani da nadoknade te troškove, otac je to uradio sam. On je to uradio nakon donošenja rešenja od strane suda da izmiri svoje obaveze i uradio je, ispunio je i obaveze sudskom postupka i uplatio troškove izvršitelju.

On je to dokazao, i to na račun izvršitelja Zvezdane Rajović iz Užica. Nekoliko dana kasnije takođe na suprotnoj strani su četiri solidarna poverioca. Oni podnose zahtev protiv sva četiri solidarna dužnika, iako je već činidba ispunjena. Onda nastaje pakao za porodicu Delić. Oni u spisu, odnosno u predlogu za izvršenje navode čak i njihova primanja i automobil koji se koristi skoro isključivo za prevoz deteta koje ometeno u razvoju. Tu je grešku napravio i sud i izvršitelj. U drugom slučaju takođe postupa isti izvršitelj. Taj drugi slučaj ću vam obrazložiti u drugom amandmanu.
Nastaviću.

Dakle, Delić Muharem je ispunio svoju obavezu, dostavio dokaz, iako je to na račun izvršitelja uplaćeno, dostavio dokaz da je to uradio, zahteva se od njegovog sina Omera, ćerke Amele, i Elmele, naknadno ispunjenje obaveze.

Izvršitelj je bio dužan po službenoj dužnosti da obavesti da je obaveza ispunjena, nije to uradio. Isti izvršitelj postupa u slučaju određenog broja zaposlenih u Novinsko izdavačkoj kući „Polimlje“ iz Prijepolja, 85 godina ima tradiciju ta novina. Prilikom privatizacije vlasnik je ostao dužan ili umanjio zarade zaposlenima.

Radni spor je trajao pet godina, izvršenje dve godine, postupa isti izvršitelj, nema naplate, što će reći verovatno da sadašnji vlasnik tih novina plati izvršitelju da malo čeka sa tim predmetom. Je li to dovoljno dokaza da javni izvršitelji ne rade u interesu građana, odnosno u interesu poverilaca, nego isključivo u svom interesu?

Sud je, gde svi očekuju pravdu, očekuju zaštitu, javni izvršitelj je zanimanje. To je kao u „Juri“ kada treba što više da kompletiraju nekih predmeta ili nekih materijala koje oni proizvode. Vi ste od izvršitelja napravili proizvođače visokog profita, ne gledajući i ne osvrćući se pri tome na životni standard građana Srbije, koji istini za volju, pojavljuju se ponekad kao dužnici.

Mi uglavnom kada govorimo, kada iznosimo svoje konkretne primedbe i argumentaciju i stručne primedbe, mislimo na ono što je normalno, na ono što je redovna pojava, a ni u kom slučaju da štitimo bilo kog dužnika koji mora svoju obavezu da ispuni.
Nije ni čudo što se javni izvršitelji ponašaju ovako kako se ponašaju, imajući u vidu stavove koje iznosi ministar pravde ovde u ovom parlamentu.

Gospođo Kuburović, preko puta vas sede i iznose vam svoje stavove i konkretne primere iz prakse iz života građana u Srbiji ljudi koje su upravo oni birali, a ti ljudi su izabrali vas. Vi ponekad selektivno tu nastupate kad hoćete da ponizite nekog od narodnih poslanika, pre svega poslanika SRS, vi se javite pa postavite neko pitanje, a kad mi iznosimo konkretne slučajeve vi ćutite.

Ne treba nama ni da odgovorite, ali ovo što su vam izneli kao konkretan primer, evo potvrdio je kolega Marković ovaj slučaj o kojem je koleginica Nataša Jovanović pričala da je on potpuno tačan. Zabeležite, proverite to, ne vidim da to radite nego se povremeno okrenete gospođi Deretić da bi vam ona dala neki primer gde bi vi mogli možda da oponirate poslanicima SRS.

Proverite vi da li je to tačno da je Draško Darijević, ne, rešenjem suda, nego rešenjem javnog izvršitelja kažnjen sa 100.000 dinara zato što nije pružio asistenciju kad je trebalo izvršiti u Fabrici rezanog alata u Čačku. Proverite slučaj porodice Delić, o kojem smo malo pre pričali, da li je to tačno. Proverite privatizaciju Polimlja, da li je tačno da je sudski spor trajao pet godina, da izvršenje ni posle dve godine nije namireno i proverite još neke slučajeve o kojima smo vam konkretno pričali i dajte odgovor građanima, nama ni ne morate, ali nije korektno takav odnos da pokazujete prema poslanicima SRS ili poslanicima uopšte koje su birali isti ti građani.

Ne mogu do kraja ni da razumem u jednom danu kada je naša koleginica Maja Gojković podnela jedan amandman i predsednik parlamenta i kad je završila svoj govor… (Isključen mikrofon.)
Znači, naznačena su dva subjekta u Srbiji koji izazivaju najveće probleme za građane Srbije, a to su svakako banke i izvršitelji.

Možda naša reakcija, a ona dolazi od strane građana Srbije, ne bi bila ovakva da se mi nismo nagledali svega, pa i građani Srbije.

Vi nećete da pođete od toga da može da dođe do promenjenih okolnosti, nećete da pođete od toga da su banke prilikom plasmana svojih slobodnih sredstava zaračunale kroz kamatu i verovatno u tome videle deo nesigurnosti svoje naplate, odnosno realizacije potraživanja. Neki su to platili i za druge, ali onda neki nisu mogli zbog promenjenih okolnosti, ovo o čemu je govorio i kolega Mirčić, nisu mogli redovno da izmiruju svoje obaveze i onda na scenu stupaju javni izvršitelji.

Sad, evo, jedna starica Mirjana Družetić, koja je dugovala u dinarskoj protivvrednosti negde oko 500 evra, 300 je imala da plati, izvršitelj nije rekao – dobro to ćemo sad, pa napravio neki akt. Ona je bila spremna da potpiše da će ostatak duga da za dva meseca izmiri, možda i za mesec dana. Ne, on je video stado od 10 ovaca i to je prodato i izvršeno namirenje.

Da takvih slučajeva nije bilo, možda i naša reakcija ne bi bila ovakva. Ali, ovde bi trebalo da približimo stavove, drage kolege, pa i vama verovatno ljudi iznose konkretne primere, i vi znate da je to tako. Nema razloga ovde da se toliko suprotstavljamo, ali ovaj član 115, na koji se amandman konkretno odnosi, to je vezano za član 258. važećeg zakona. Ovde dolazi do ograničenja kada je u pitanju zahvatanje iz ličnog dohotka. Mi smatramo da tamo gde stoji jedna četvrtina, da može da se optereti, da je jedna petina sasvim dovoljna.
Gospođo Kuburović, džaba smanjenje tarife 2016. godine, etički kodeks javnih izvršitelja iz 2016. godine kada to nije dalo nikakve rezultate. Doduše, vi obećavate da će tarifa biti i sad smanjena, posle donošenja ovog zakona, ali ja ovde imam neke uplate. Mogu da vam to pokažem.

Dug je bio 294.925 dinara, troškovi suda 20.233 dinara. Znači, sud je obezbedio mogućnost izvršenja. Doneo rešenje da će se nešto izvršiti. Troškovi izvršenja – javni izvršitelj 70.800 dinara. To je, što bi prof. Jokić izračunao, bilo 25%.

Sada, pošto je došlo do ograničenja – troškovi iz komunalnih usluga ne može se vršiti prodaja stambenih jedinica, odnosno nepokretnosti ako ne prelaze pet hiljada evra. Nagrada za izvršitelje po osnovu izvršenja duga od pet hiljada evra po komunalnim uslugama bi bila 147.500 dinara. To su ogromne cifre. To su ogromni iznosi.

Ima još jedna situacija. Ukoliko javni izvršitelj pogrešni, on nema ni materijalne, ni krivične odgovornosti. Postoji nešto, vodi se disciplinski postupak protiv njega i bude kažnjen opomenom. Šta to znači? Da li se to može vratiti u pređašnje stanje posle oštećenja koje je imao i pre njega dužnik? Naravno da ne može.

Svaka radnja preduzeta od strane javnog izvršitelja zahteva unapred predujam i on nije uopšte mali. Ima informacija da vrlo često sastavljaju predloge za izvršenje poveriocima. Sve su to razlozi koji ukazuju da vi treba ozbiljno da razmislite, bliži se i kraj rasprave po amandmanima i da ovaj predlog povučete.

Mi ćemo vam u oktobru mesecu ponuditi neuporedivo bolji predlog od ovog vašeg i da napravimo konačno i taj raskid sa prethodnim režimom.
Prethodnih dana je ovlašćeni predlagač u ime Vlade ovde govorio o manama i nedostacima kad su bili sudski izvršitelji i to je potpuno tačno. Umesto da se radilo na otklanjanju tih nedostataka, pristupilo se uvođenju jedne potpuno nove institucije koja ni u kom slučaju nije dala dobre rezultate i ne mogu se ni u budućnosti očekivati.

Ovde se radi uglavnom o nekim kozmetičkim izmenama i ono što se istaklo jeste da će se smanjiti te njihove tarife, s jedne strane, i da javni izvršitelji, njihovi zamenici, pomoćnici, lica zaposlena kod njih ne mogu da kupuju predmete koji se u izvršnom postupku prodaju, a to je bilo i do sada.

Da li znate, ako hoćete daću vam dokaz za to, da su i do sada zaposleni kod javnih izvršitelja kupovali određene nepokretnosti, da budemo precizni, nepokretnosti, ne samo stanove, ne na svoje ime, kao što sam rekao da javni izvršitelji otvaraju agencije za promet nepokretnosti, pa ne na svoje ime, nego na ime svojih bliskih srodnika, prijatelja, kumova i već drugo? To uopšte nije ni važno sad na čije ime, ali to je nešto što postoji u praksi i što nije dobro.

Mislim da je ovo krajnje vreme da se ovaj zakon povuče i da se pristupi novom zakonu, da se materija izvršenja pravosnažnih presuda ili drugih izvršnih verodostojnih akata poveri isključivo sudskim izvršiteljima.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, mi nemamo lični odnos negativan prema javnim izvršiteljima. Mi ovde pričamo o konkretnim slučajevima. Treba samo znati da je SRS jedina stranka na političkoj sceni Srbije koja se zalaže protiv javnih izvršitelja. Zbog čega?

Mi ćemo vama kroz ove naše amandmane navoditi konkretne primere, pa ćete videti da nije samo u pitanju visina naknade, nego i greške koje se dešavaju.

Vi ste meni prošli put rekli da li sam ja vas dovoljno pažljivo slušao. Nikog ne slušam pažljivo kao vas. Dva razloga su za to. Vi to zaslužujete, jer vrlo aktivno učestvujete u raspravama. To je s jedne strane. S druge strane, pričate o problemima, koji su problemi građana Srbije, a nama je to i struka, između ostalog, pa smo vas pažljivo slušali.

Znači, mi nemamo lični odnos. Mi ne mrzimo izvršitelje, ali oni su napravili mnogo jada građanima Srbije. I vi to morate da znate. Ja ne znam u čemu je sad razlika ovde, ja sam lično skupio negde preko 15 potpisa od strane advokata. Neki od njih su i članovi SNS, moram odmah da vam kažem. Ovde advokati, naše kolege, iznose drugačije stavove. Ja to poštujem, to je njihov stav. Ali, nama je stalo da se poverilac namiri što pre, ali i da izvršni dužnik bude tretiran bar onako što mu pravo ljudsko dozvoljava na to. Da li je to uvek ovako? Ja mislim da nije.

Ja ću vama da iznesem sad jedan konkretan slučaj, onoliko koliko vreme bude dozvolilo po ovom amandmanu, nastavićemo kasnije. Osnovni sud u Prijepolju je doneo, i ja ću vam govoriti konkretna rešenja, doneo rešenje broj 884/2018 prvog februara 2019. godine, kojim je obavezao četiri člana porodice Delić… Nastaviću po drugom amandmanu.