Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miljan Damjanović

Miljan Damjanović

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Arsiću, za razliku od prethodnika koji su govorili o Hilandaru, ja makar govorim …
Upravo govorim o tome kako se zloupotrebljavaju određene funkcije u državnim institucijama. Ne vidim razlog da me prekidate.
Ja ću objasniti kroz ovaj primer kako je ugovor na daljinu, npr, koji je sklopila Beogradska poslovna škola sa Simpom, nikada nije vraćen, a radi se o milionskim iznosima i vrednostima ili npr. kako je ista ta škola, koja je u budžetskom sistemu Republike Srbije, u julu 2014. godine dala donaciju fondaciji Dragice Nikolić u vrednosti od 400.000 dinara. Da li su to ugovori? Jesu. Da li su dali? Jesu. Šta vam ovde nije jasno? (Isključen mikrofon.)
Morao sam da reagujem, s obzirom da vidim da nije prihvaćen, zaista sjajan predlog poslanika Vjerice Radete, oko toga da se ukine član 107. pa se pozivam na član 68. gde kaže da Narodna skupština obrazuje anketni odbor, odnosno komisiju radi sagledavanja stanja u određenoj oblasti i utvrđivanja činjenica o pojedinim pojavama ili događajima.

Zaista je trebalo da, ukoliko već nećete da prihvatite ovaj predlog da se formira anketni odbor, da vidimo koje su to činjenice koje su zapravo stvarno dovele do toga da Meho Omerović mora u datom trenutku u jednoj ruci da drži i karmine i parfeme, a u drugoj ruci stomak, ili pasoš.

Napravljena je velika bruka i našem parlamentu i čitavoj naciji. Da li je ovo ogledalo vladajućeg režima? Mi ne želimo da verujemo da je to ogledalo vladajućeg režima i zbog toga je ovo pravi trenutak, ne da se gostuje na TV Prva i da se priča o tome da li su creva popustila ili nisu, već da vidimo kako je sa pasošem, i dok je drpio u fri šopu određene stvari trčao do toaleta i objašnjavao se sa policajcima, ili je možda bio pravi razlog da…
Hvala vam.

Zaista od jutros imali smo mnogo toga da čujemo, nažalost mnogo više stvari koje nemaju veze sa zakonima, ali s obzirom na činjenicu da je guverner od jutros tražila da se bavimo činjenicama, da pratimo jedne i druge šta govore, vrlo rado ću kasnije, jer sam pratio i šta je ona iznosila, kao i sve poslanike.

Što se tiče izmena i dopuna Zakona o Narodnoj banci Srbije, prosto ukratko, gotovo sve izmene jesu i dopune, vezane su bile za gašenje Uprave za nadzor nad finansijskim institucijama kao odvojene jedinice u okviru NBS, što i jeste dobro, jer tu je guverner faktički bio kao država u državi i zaista su tu bile neke stvari koje nisu baš najbolje definisane.

Tako da, izmenama i dopunama zakona predviđeno je da sada guverner NBS bude odgovoran za ono za šta je do sada i bio odgovoran direktor Uprave za nadzor, ako sam dobro razumeo. A sve funkcije koje je Uprava radila nastavljaju da se obnavljaju samo ne više kao zasebna celina.

E, sada jedna od stvari koja po nama nije dobra, šta može biti posledica ovog zakona, ovih izmena i dopuna jeste da direktor Uprave za nadzor će sada biti, kako bi rekli, nevidljivije biran s obzirom na činjenicu da više neće prolaziti skupštinsku proceduru,

(Jorgovanka Tabaković: Kao viceguverner, to piše.)

Hoće? Aha, dobro. U redu. Ukoliko je tako, onda to je u redu, s obzirom na činjenicu da je u onom stavu pisalo da više neće biti birano. Moguće da ja nisam dobro video, ali evo sačekaću odgovor da vidimo da li će biti biran i dalje je kroz Skupštinu, pa ćemo dalje raspravljati.

Što se tiče Zakona o međubankarskim naknadama i posebnim pravilima poslovanja kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica, tu je onako interesantno meni bilo, odnosno nama iz SRS posebno treći član.

Kaže u prvom stavu – međubankarska naknada kod transakcije debitnom karticom ne može biti više od 0,2% vrednosti izvršene transakcije. Zatim, drugi stav – međubankarska naknada kod transakcije kreditnom karticom ne može biti više od 0,3% vrednosti izvršene transakcije, a zatim, u članu devet kaže, tačka 2. i 3. – platne transakcije na osnovu poslovnih kartica, platne transakcije na osnovu platnih kartica koju je izdao trostrani kartični sistem plaćanja, odredbe ovog člana ne primenjuje se na te dve stvari. Pa se prosto postavlja tu pitanje, odnosno, ako smo dobro razumeli, time se faktički stavovi 1. i 2. isključuju i prestaju da važe, tj. međubankarska naknada kod transakcije debitnom prestaje biti ograničena na 0,2%, dok je barijera od maksimalne vrednosti 0,3% za kreditne kartice takođe eliminisana. To nam kaže tačka 9. faktički se isključuju 1. i 2.

Budući da se poslovne kartice otvaraju u ime za račun pravnog lica koga zastupa profesionalni zastupnik, verovatno je da ona neće upasti u zamku, kako se često napominje, sitnih slova. Nadamo se da to nije tako regulisano da može da se kaže bila je greška.

Interesantno je da je i član 6. definisao pravilo o prihvatanju svih kartica i stavom 3. je precizirano šta je prihvatilac dužan da učini u slučaju da ne prihvati platne kartice pojedinih kartičnih sistema plaćanja, a da u tom slučaju, sledećim stavom istakne tu informaciju na ulazu u prodajni objekat i na naplatno mesto.

Budući da je cilj ovog seta zakona izmena i dopuna zakona da se olakša poslovanje na daljinu, imalo bi smisla propisati obavezu onih trgovaca koji na svoj internet prezentacijama, mislim na sajtove, reklamiranje i sve ostale, imaju prikazane kartične sisteme, da ista ažuriraju za kartični sistem čije kartice više ne primaju, kako ne bi sticajem okolnosti dovodili kupce u zabludu usled novonastalih okolnosti.

Znate da je ovo najbolji primer bio i bio je često slučaj sa „dajners klub internešnl“. Upravo smo tu imali jednu veliku aferu zbog prikazivanja lažnih finansijskih usluga i mnogi kupci su tek na prodajnom mestu saznali o tome da ne mogu da izvrše svoju uslugu, od benzijske stanice, trgovine, marketa, kako god, već da je bilo i da ne primaju više ovu karticu.

Ono što je takođe prilično zanimljivo u ovom zakonu, kada se radi, jeste što su definisani prekršaji trgovaca sa jedne strane i izdavalaca i prihvatilaca sa druge strane, pri čemu su definisane samo novčane kazne. Novčane kazne se izriču istovremeno sa utvrđivanjem neregularnosti i daju se zajedno sa nalogom za otklanjanje pomenutih nepravilnosti. Takođe je propisana i druga novčana kazna u slučaju da nepravilnosti nisu otklonjene. Međutim, time se onda praktično otvara mogućnost da subjekat bude u kontinuiranom prekršaju, a da se ne dovodi u pitanje dozvola za učešće u kartičnom prometu.

Primera radi, ukoliko izdavalac konstantno naplaćuje međubankarsku naknadu suprotno članu 3. stavu 1.-3. ovog zakona i beleži dobitke veće od kazne, on i nakon višestrukih novčanih kazni može da nastavi sa istom praksom. Mislim da je to jasno. Kaznu iz člana, ako uzmemo zatim 13. bi trebalo adaptirati za predlog koji je vezan za član 6. To je jedino što je normalno i logično. Isticanjem neprihvatanja pojedinih kartica i na drugim lokacijama, osim fizičkim.

Kada govorimo o Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu, prema našem mišljenju, ovaj zakon je podsticajan u smislu olakšanja poslovanja, i to nije sporno, kao i obavljanja pojedinih poslova na daljinu, pri čemu se generišu mnogostruke koristi u smislu smanjenja troškova ugovornih strana. Doduše, sadrži i pojedine stavke koje nisu precizno definisane i prosto kriju, može biti kao zamka, neke određene opasnosti. Nadam se da ćemo to sada da razlučimo, objasniću o čemu se radi.

Jedna od takvih stavki jeste autentifikacija samog korisnika, gde se paradoksalno nedefinišu elementi autentifikacije, ali se nabrajaju kao potrebna dva elementa. Takođe, ono što je veliki problem, prema mišljenju nekoga ko se, između ostalog, bavi sajber sigurnošću agencije u kojoj radi, jeste nedostatak uslova elektronskog potpisa na iznose do 600 hiljada dinara. Ukoliko je fizički potpis zahtevan pri fizičkim zaključivanjima ugovora, neophodno je zahtevati elektronski potpis pri elektronskom poslovanju.

U daljem objašnjenju zakona jeste navedeno da postoje praktični problemi prilikom primene elektronskog potpisa, što jeste legitimna težnja da se olakša poslovanje, zaključivanje ugovora i slično, ali se problem ne rešava time što će se postaviti nejasno definisan kriterijum atuentifikacije korisnika, već jednim sistemskim rešenjem, pravljenjem registra lica koji će imati svrhu sličnu fizičkoj varijanti matične knjige rođenih npr, ili barem pravljenjem onlajn registra kod zvanične državne agencije ili institucije, u kome bi sva lica koja imaju nameru da poslove obavljaju na daljinu imala naloge koje bi pravili lično, a potom bi podaci koji su upravo lično dostavljeni, služili za autentifikaciju prilikom zaključivanja ugovora na daljinu. Na taj način ćemo stvoriti sigurnost. Ovoj je jedini, po nama, evo, da vidimo da li ste i kako ste vi možda kroz taj zakon regulisali, da li će biti nekih možda dodatnih izmena.

Još jedna stvar koja je zaista, ja nisam pravnik, zaista ja nisam pravnik, ali onako, prosto zapada u oči, jeste činjenica da se član 2. stav 4. tačka 9), stranica druga, poziva na zakone EU, a ne na zakone Republike Srbije, pa kaže – direktno se propisi EU, bez usklađivanja sa domaćim propisima proglašavaju važećim nadležnim. Šta se dešava u slučajevima u kojima EU ima definisana i priznata pravna i fizička lica koja pružaju finansijske usluge, a da takva pravna lica uopšte nisu definisana u našem zakonu? Takve su svojevremeno bile agencije za faktoring, odnosno agencije koje su otkupljivale potraživanja. Interesuje me, kako nema, ili onda nisu naši propisi, ili gde su naši propisi, da li je ovo samo bild, da li je ovo kopirano, prebačeno, ne razumem po kom osnovu, to kažem, samo po propisima EU?

Prosto mi je neverovatno, da nemamo u našem zakonodavstvu, da smo samo ubacili inostrano, ili nismo koristili, ili nismo kroz prosto naše regulatorne, ili delove zakona, nije došlo do podudaranja, ili ako treba kroz izmene i dopune, ili kako već? Znači, ovde prosto samo stoji da je tako, to je možda ili tehnička greška. Očekujem, zaista me interesuje, kako je to moguće da stoji u zvaničnom aktu.

Kada govorimo dalje o ovom zakonu, fundamentalan problem zaštite korisnika finansijskih usluga, nije rešeno ovim zakonom. Naime, i ovde devizne i druge rizike, na koje nijedna ni druga strana ne mogu uticati snosi samo potrošač, tj. samo korisnik. Ovo može proizvesti negativan podsticaj u smislu hazarderskog ponašanja pružalaca usluge koji su daleko bolje informisani od potrošača o tome da li će se kamatne stope menjati ili ne, odnosno da li će doći i u kojoj meri će egzogeni događaji uticati na predmet ugovora koji moraju biti u skladu sa ovim zakonom, koji ste ovim izmenama i dopunama predložili.

Stvari prosto, koje ne mogu i dalje da se ne primete, slušali smo i od ministra i od guvernera, da trebamo pronalaziti rešenja. Ako pogledamo, na primer, vaši su ministre zakoni, da kažem, povezani, da sad ne ulazim jedan po jedan, i o stečaju i o privrednim društvima, i ostalo.

Kada kažemo privredno društvo, svi smo ovde svedoci, pa rekao bih slobodno svi građani Srbije, jedne činjenice, a to je da je mnogim preduzećima, nezavisno od vrste preduzeća, u nekom prethodnom periodu, bilo omogućeno od strane države da u najviše slučajeva bude poverilac, uzimaju bespovratne kredite, neretko od strane države i, da kažem, subvencionisane kredite od strane države, a da su se zatim ta preduzeća odmah nakon dobijanja tih sredstava gasila.

Mi u ovom trenutku imamo 2.080 firmi koje su, na primer u stečajnom postupku. Šta se dobijalo time, a ni ovim zakonom sada nije rešeno, šta se dobija time? Dobija se da imamo najbolje zanimanje u državi, a to je da budete stečajni upravnik ili izvršitelj. Mislim da bolje od toga nema. Evo, uzmimo primer stečajnog upravnika koji je znao da u datom trenutku iskoristi situaciju, na primer naprednjački ministar bivši, Saša Radulović, se tokom svoje karijere stečajnog upravnika upleo u konce organizovanog kriminala, a da nikada za to nije odgovarao. Baš iz razloga kako ovaj zakon postoji i kako se, na kraju krajeva nije se ni onakav kakav jeste, nije se primenjivao.

Po podacima, na primer, iz elektronske arhive Hipo alpe-adria banke u Srbiji, vidi se da je on bio zaposlen kao savetnik po ugovoru o delu sa mesečnom naknadom od 13 hiljada evra dok je bio ministar. Jeste on bio kratko, ali njega prosto država mora da tereti i zbog tog perioda i perioda pre nego što je postao ministar, jer je činio krivično delo je li tako? Kao što je poznato, ova banka je bila likvidirana posle serije afera koje su se dešavale ne samo kod nas nego i u Hrvatskoj i tada je pao i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, ali to mu nije bio jedini greh. Saša Radulović je u Agenciji za privatizaciju vodio, dok je bio ministar i kao poverenik u predmetu Šećerane Dimitrija Tucović 1898, u stečaju. U tom predmetu mu je pripala preliminarna nagrada u visini od dva miliona 550 hiljada dinara i naknada troškova od tri miliona i 600 hiljada dinara. Umesto da preduzeće izvlači iz stečaja, one je nezakonito prodao opremu i osnovna sredstva i to kao staro gvožđe.

U ovom trenutku danas, mi ne samo da imamo, meni bi trebalo 105 ovakvih strana da pokažem koliko imamo firmi u stečaju, ali nisu problem samo te firme koje su u stečaju, koje ste i nasledili, zato kažem da je bilo vrlo interesantno slušati i poslanike prozapadne opozicije kada kritikuju sadašnju vlast, a zapravo za dobar deo ovih stvari vuku svoju krivicu, krivicu iz njihovog vremena i ovo su firme koje su, čak imamo u stečaju po 18 godina, od 2000. godine pa do danas. Nemamo za sada rešenje tih problema.

U odnosu na prethodnu godinu, skočio je broj firmi u stečaju. Pre tri meseca bilo je 2.067, sada imamo 2.080. Ne radi se o tome što je tako, nego što prosto imamo mali broj onih koji se rešavaju, pa sad da ne nabrajam one sa velikim problemima od Komgrapa pa nadalje, ali je na primer bilo interesantno, to ću koristiti u nekom drugom svom obraćanju, na primer kako se odvijao problem i proces čuvene hemijske industrije „HIPOL“, koja prosto da je u Beogradu o tome bi već javnost, ne samo brojila, verovatno bi neko završio iza rešetaka, a nešto malo o čemu su mediji pisali, a moglo se doći do tačnih podataka, čak nije ni stečajni upravnik promenjen pored svih, neću reći, ne volim da koristim termine lopovluka dok se ne dokaže, ali sumnjivih stvari koje su se dešavale. Niko nije reagovao, ali biće više vremena u narednom periodu pa ćemo i o tome govoriti.

Ono što je posebno obradovalo, moram da se vratim na guvernera. Zaista jutros kad je govorila, pomno sam slušao i tražila je da razgovaramo jezikom činjenica i da uvažavamo nju, na kraju krajeva, kao čoveka koji postiže rezultate i ja nemam problema sa tim i citiraću je i kaže da dok je bila opozicioni poslanik, nikada se nije bavila neistinama da bi dobila neki glas. Je li to istina?

Dok je guverner bila narodni poslanik, znači u periodu pre nego što je SNS došla na vlast, to je bila kampanja 2012. godine, tada je bila šef ekonomskog tima SNS, da ne ulazimo kako je došla do mandata poslanika, to je već svima poznato da su sa Tomislavom Nikolićem drpali mandate SRS, najavila je da će po dolasku na vlast ta partija prvo što će učiniti ukinuti obavezu plaćanja prema RTS-u. Citiram izjavu – predlog kako da građanima uštedimo jeste da ih lišimo suvišnog troška, neplaćanjem i ukidanjem televizijske pretplate. To je ta istina koja se i dan danas, verovatno ne plaćamo, ne bi me čudilo da sada saznamo da televizija plaća nama.

Sada ono što je još interesantnije. Kao poslanik je takođe bila veliki borac, citiraću najvećeg krvnika srpske privrede, tu ćemo se složiti, Mlađana Dinkića, i kaže: „Nastaviću da u parlamentu iznosim dokaze o milionskim zloupotrebama koje je Mlađan Dinkić sa saradnicima učinio u proteklom periodu. Ipak sam odustala od toga da ga tužim zbog uvrede, neću da se povlačim po sudovima i tužakam, već ću se politički boriti protiv njega“, Dnevni list „Danas“, 6. mart 2011. godine.

Ako se vratimo na 8. april 2010. godine, rasprava o Zakonu o regionalnom razvoju koja je juče prekinuta ostala je u senci sukoba između poslanika SNS Jorgovanke Tabaković i ministra Mlađana Dinkića. Tabaković je tvrdila da joj je, nakon što je u toku rasprave iznela niz kritika na njegov račun, Dinkić prišao i rekao da je džukela. Dinkić je, međutim, novinarima rekao da je Jorgovanki kazao da laže, a u narodu se kaže – laže kao pas. Oboje su najavili tužbe jedno protiv drugog, a rasprava je nastavljena i u sali, pa je branio Tomislav Nikolić.

Dalje, netrpeljivost išla je dotle da je Tabaković izjavila da sa Dinkićem ne bi popila nikada ni kafu. Je li tako? Da li je to istina, da ste izjavili?

(Jorgovanka Tabaković: Nisam rekla to.)

Evo, ja ću vam reći – 6. marta 2011. godine. Ona na pitanje da li bi sa njim popila kafu, za dnevni list „Danas“, u skupštinskom restoranu s osmehom odgovara da bira društvo. Formiranje URS-a, Jorgovanka Tabaković, govorim o URS-u Mlađana Dinkića, koji je bio G17 plus, kaže da pravi stranku Ujedinjeni regioni kojom će preskočiti cenzus i ostati na vlasti da bi sačuvao prljave tragove načina raspolaganja novcem. Svaka čast. Vi ste napravili tu koaliciju sa Mlađanom Dinkićem, odmah nakon formiranja te stranke, izbora 2012. godine, podsetiću vas, jula 2012. godine i upravo ste mu omogućili da, kako vi kažete, sačuva prljave tragove načina raspolaganja novcem.

Pošto volite da pričamo o činjenicama, ima još mnogo toga, gospođo Tabaković, zaista. Bilo vas je nekada milina slušati, dok ste bili poslanik SRS, osim jedne stvari, kada ste ubedili, narodnog poslanika Zorana Despotovića i Vesnu Vukajlović Nikolić da se zaduže u švajcarcima, Natašu niste uspeli, pa hvala bogu, njoj niste napravili problem, ali njima jeste i tu se pokazala ta ekonomska vizija koju ste poneli sa sobom u SNS. Hvala.
Poslanička pitanja upućujem ministru unutrašnjih poslova.

Prvo me interesuje da li je upoznat sa rešenjem koje je izdala policijska uprava Savski venac, kojim se zabranjuje skup Srpske radikalne stranke, protestni skup zbog održavanja tzv. manifestacije pod nazivom „Mirdita“ u Beogradu? Da li je upoznat sa sadržinom obrazloženja u rešenju, u kojem stoji da je Kosovo nezavisna država?

U zvaničnom rešenju koje smo dobili od MUP-a kaže se da je cilj susreta srpskih i kosovskih društvenih i kulturnih zajednica itd, a zatim se kaže – obzirom da će na navedenom festivalu prisustvovati umetnici i izvođači sa Kosova, a koji su suprotnih stavova od pristalica Srpske radikalne stranke. Ja smatram da mi valjda zajednički svi treba da branimo Ustav Republike Srbije i naravno, da nemamo iste stavove. Oni se zalažu za nezavisno Kosovo, a mi branimo Ustav Republike Srbije i kažemo da su Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije. Ovde je došlo vreme da mi danas i sutra branimo, izgleda, Ustav Republike Srbije i Kosova i Metohije od državnih organa.

Da li će ministar Stefanović nekoga sankcionisati zbog ovakvog rešenja ili je ovo možda novi vid politike SNS? Očekujem da će ovo rešenje ukinuti, a da će zabraniti manifestaciju Šiptara koji će se odigrati u Beogradu.

Drugo pitanje, da li je ministar Stefanović informisan o politici koju zastupa organizator ovog skupa, radi se o Inicijativi mladih za ljudska prava, nevladina organizacija koja otvoreno kaže da je finansiraju zapadne ambasade i u prethodne tri godine su finansirani sa preko milion evra. Oni su izdali takozvani dokument i potpisnici su kosovske fenologije, od 1974. do 2018. godine u kojoj se, gospodo, navodi da je general Delić ratni zločinac, da je država Srbija vršila etničko čišćenje na prostoru Kosova i Metohije, da unutrašnji dijalog koji sprovodi predsednik države je čista farsa i ovo imate na 40 strana. To su organizatori sutrašnjeg skupa. Nama ste zabranili, njima dozvoljavate.

Na njihovom sajtu, Inicijativa mladih kažu da su u državama sledećim u kojima postoje državi Crna Gora, Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo. To je organizator skupa koji će biti sutra i u naredna četiri dana. Zatim kažu, poznati su bili po tome i ponose se kako su sprečavali promocije knjiga kao što je to na primer bilo u Domu omladine kada su to nazvali dom zločinaca Beograda, a bila je u pitanju promocija Krajišnikove knjige i nagrađeni su za to.

Na njihovom sajtu možete čitati svakodnevno da su oni iznad države, tako što traže da se suspenduju zakoni, da se suspenduje politički sistem i Šešelja i poslaničku grupu SRS nazivaju Šešeljevim putujućim cirkusom, a, kao što znate, dolazili su ispred Skupštine i tražili - izbacite Šešelja iz Skupštine.

Da li je to, kako se navodi u ovom sramnom rešenju, nekakva kultura bilo čega? Da li smo mi suspendovali Kancelariju za Kosovo i Metohiju? Valjda su oni ti preko kojih se organizuju razna dešavanja kulturno-umetničkih društva iz srpske kulture. Ne postoji šiptarska kultura. Ili je zaista ovo zvaničan dopis MUP, promena politike Vlade Republike Srbije prema Kosovu i Metohiji?

Očekujemo od ministra Stefanovića urgentan odgovor da li će ako nije imao ove činjenice, a biće mu prosleđene, zabraniti održavanje ove sramne šiptarske lobističke manifestacije u Beogradu?

Dok danas mi ovde pojedini govorimo o tome da treba da štitimo Ustav Republike Srbije, vi ste videli da juče Šiptari po Kosovu i Metohiji nastavljaju da divljaju? Podsetiću vas da je trojica Srba juče kod Kline teže povređeno i da nisu odstupali Šiptari čitav dan, nego su ih okružili oko lokalne crkve.

Vrlo je bitno napomenuti, kada sam ovaj dokument i zvanično pokazao, nemam vremena da govorim još o njemu, u ovom dokumentu se zločinačka UĆK ili OVK tretira kao narod koji je morao da se digne na oružje protiv srpske represije.
Juče i danas imali smo priliku da čujemo od predlagača biografiju budućeg ministra finansija, jer za to imate apsolutnu većinu, ali i od predstavnika poslanika režima po hvalospevima, rezultatima, i moram priznati juče i danas to je bio faktički jedan isti tekst samo su se menjali poslanici koji su čitali.

Ono što para uši jeste činjenica, da kada se to izgovaralo rečeno je da je gradonačelnik Siniša Mali i SNS, da su sva obećanja koja su davala građanima Beograda ispunili.

Zarad javnosti, ja moram da podsetim da se ovde radi o potpunoj neistini i citiraću, naprimer samo jedno od saopštenja SNS pred gradske izbore održane 2012. godine. Tada je kampanju naprednjaka vodio Nebojša Stefanović i držao je konferenciju za novinare ispred Skupštine grada i ticalo se zaista ozbiljnog problema, jer su vaši prethodnici, tu moram priznati, bili zaista mnogo gori i ostavili su katastrofalnu situaciju u gradu i tada se SNS citiram, zalagala i rekla sledeće – uvođenje bus plus sistema za naplatu karata u gradskom prevozu u Beogradu je poniženje i otimanje novca od građana Beograda. Beogradski odbor SNS optužio je aktuelnu beogradsku vlast da otima novac od građana uvođenjem bus plus sistema za naplatu karata i konstatovala – gradska vlast DS, G17 plus, još jednom je zavukla ruku u džep građanima uvođenjem novog sistema naplate. Ovog puta naplata je preko računa privatne firme čiji se pravi vlasnik ne zna, a koju kontrolišu funkcioneri DS i Dragan Đilas.

Prema saopštenju te stranke novac koji građani plaćaju ući će u ruke privatne kompanije koja je nastala samo da bi obavljala tu delatnost, pa zatim Nebojša Stefanović nastavlja – za vreme vlasti Dragana Đilasa i Mlađana Dinkića cena karte za prevoz povećana je 100%, ali Beograđani nisu dobili poboljšanje saobraćajnih usluga gradskog saobraćajnog prevoza Beograd, sreda, 1. februar 2012. godine.

Koji je danas sistem naplate u Beogradu? Isti taj bus plus, a u čije sada džepove ide taj novac? Zašto niste raskinuli ugovor? Zašto posle toliko godina, pre tačno šest godina, čak i izgovor, u pitanju su veliki penali, ne može da prođe, ako je to interes države treba ga rešiti da bi to preduzeće bilo likvidno. Da li je danas pod režimom SNS, GSP likvidno? Ne, nije. Da li ima dovoljan broj vozila? Nema. Koja je prosečna starost tih vozila? Stariji i od mene i od vas zajedno. Šta se dešava svakodnevno kada putujete gradskim saobraćajnim prevozom? Gde god, u kom god delu grada Beograd da krenete, svako jutro ili popodne ćete videti ili tramvaj koji je pokvaren, ili trolejbus, ili autobus kako stoji nepomično i stvaraju se velike gužve. Jesti li rešili taj problem? Ne, niste. Nastavili ste politiku Dragana Đilasa.

Da je ovo podatak koji je bio istinit o bus plusu potpuno se slažemo, ali stvara se novi nonsens, a to je da ste upravo nakon dolaska na vlast 2012. godine vi preuzeli kadrove DS, samo niste Dragana Đilasa. Iste te koji su bili članovi veća ispred G17 plus i DS. Iste te koji su bili direktori Parking servisa, GSP i ostalih. Ko vam je danas direktor Parking servisa? Pa, isti bivši kadar Mlađana Dinkića, koji je tada bio u vlasti i mnogi drugi članovi veća koji su bili i u kabinetu pokojnog gradonačelnika Bogdanovića i nakon toga Đilasa i sada su kod vas, i nastavljate potpunu istu politiku. Čiju su to projekti bili od Slavije, pa nadalje, koje ste vi isto kao i mi kritikovali, Trga Slavije i ostalo. Pa, DS jer je to uzaludno bačen novac, potrošen novac i to je sve rađeno za vreme mandata gradonačelnika Siniše Malog i sada kandidata za ministra.

Koliko je zaista pravih infrastrukturnih problema rešeno? Pa, nije. Evo, podsetiću vas da ljubav između vas i Đilasa i dalje postoji i posle tih izbora kada ste preuzeli vlast. Dragan Đilas je za vreme vaše vlasti postao predsednik Košarkaškog saveza Srbije, a kada ste otvarali Pupinov most, rame uz rame su Dragan Đilas i Vučić išli zajedno, rukovali se, slikali, pričali sa ambasadorom Kine i sve ostalo.

Obećavali ste, kao što ste obećavali da ćete hapsiti Mlađana Dinkića, obećavali ste da imate dovoljno dokaza da uhapsite i Dragana Đilasa. A što ga niste uhapsili? Ili je po srede da je dobro imati tzv. opozicionara koga držite u šaci i papire u fioci, pa onda on onako demonstrativno kao napušta sednicu Skupštine grada, a vi nastavljate da radite šta hoćete. I, kompletnu kampanju 30 dana vi ste vodili, sve vreme kritika, ružne reči, ali pljuvačina sa Draganom Đilasom je obrnuto. Jedni drugima ste dizali rejting. I, nikada niste izašli sa kandidatom, ni 2012, ni 2014, ni 2018. godine. Niste govorili šta ćete uraditi, niti ste tada govorili možda da posle zaista protagonista politike, velike protagoniste dosa, ovde u Skupštini od 2008. godine do 2012. godine, govorim o šefu poslaničke grupe DS, Jeleni Trivan, onda ste i nju uvezli i dali joj direktorsko mesto, a onda ste uzeli i Gorana Vesića i mnoge druge.

Onda vi ustanete i obraćate se ovoj ovamo desnoj strani, za koju se slažem da su apsolutno loše vladali, ne samo loše vladali u Beogradu, to su ljudi koji su hapsili srpske heroje i šta sve nisu radili. Ali, ste uzimali iste te lopove kod sebe i sada rade za vas i govorite o rezultatima. S druge strane, govorite o borbi protiv korupcije. Pa, šta je bilo sa onih sto milijardi što ste obećali godišnje da ćete štedeti od javnih nabavki. Lično je Aleksandar Vučić dao tu izjavu. Četiri godine, četrsto milijardi. Gde je taj novac? Kakav prepolovljen minus? Gde ste vi to uštedeli?

Pa, to je osnova za korupciju. Gde su sad ta obećanja koja ste dali. Šta je sa Kancelarijom za brze odgovore? Šta je sa Sekretarijatom za legalizaciju i legalizacijom ovolikog broja i dalje nelegalizovanih objekata gde radi samo jedan sekretarijat za čitav grad. Potpuna centralizacija. Da li ste se za to borili? Da li ste to tada obećavali? Ne, obećavali ste suprotno, da ćete vratiti nadležnosti opštinama te 2012. godine koju je Dragan Đilas počeo da krnji. I, sve ste uradili potpuno drugačije.

Mi sada treba da verujemo da će čovek koji je prihvatio taj koncept politike, uvezao kadrove svoje iz DS, G17+, i nekih još marginalnih stranaka, čija je politika bila do 2012. godine uništavanje grada Beograda, da nas ubedite da mi treba da verujemo da se on sada promenio i da će raditi u interesu građana. To se sigurno neće desiti i mi nećemo dati podršku.
Vrlo mi je drago što je premijer sada pokazala da je Nebojša Stefanović i SNS obmanjivala građane obećanjima i tada ste onda znali kakvi su to ugovori. Ja sam citirao obećanja SNS. Znači, vi ste na taj način obmanuli građane, dobili glasove, jer ste rekli da ćete nešto uraditi i učiniti. Niste uradili, čak, nasuprot tome, nastavili ste da radite.

Što se tiče projekata, ja sam opet tu govorio o projektima koje je SNS u to vreme, kao tek osnovana, kritikovala Grad Beograd i za Slaviju i za sve ostalo, a zatim ste opet to vi uradili i ovde u javnosti govorili kao nešto što je najbolje.

Što se tiče trećeg, bio sam član Upravnog odbora JP „Studio B“, to stoji i u mojoj biografiji. Imali smo pravo kao opozicija na po jednog člana i zastupao sam interese tog preduzeća i bio neko ko je bio pregovarač između zaposlenih i grada, jer su bili vrlo teški uslovi. I upravo smo, kada smo bili članovi tih upravnih i nadzornih odbora, izvukli te podatke i ne bi ni znali koliko se loše radilo i u tom javnom preduzeću, ali kao i u GSP, gde opet ništa niste uradili.

Ja vam i sada ponavljam da to javno preduzeće nije likvidno. Vi uporno govorite da ste podigli javna preduzeća. Nije istina. Pričate o 107 autobusa. Vozite se vi, kao i ja, gradskim prevozom, ja se svakog dana vozim gradskim prevozom, pa ćete videti u kakvom stanju su i autobusi i tramvaji i sve ostalo. Čak je i gradonačelnik, kada je jednom išao sa televizijom „Prva“, mogao je da je vidi, kada je išao preko Brankovog mosta, dva autobusa stoje pokvarena. I svakog dana su to pokvareni autobusi. To je pravo stanje. Šta se radi? Ujutru izađe 700 autobusa, napravi pet minuta jedan krug i vrate se i to onda bude 200. Nemojte da obmanjujete javnost.
Prvo pitanje upućujem predsedniku države Aleksandru Vučiću, zapravo mogli smo iz medija da se informišemo da je posle susreta predsednika Srbije Aleksandra Vučića sa Hašimom Tačijem, Hašim Tači zlikovac i terorista izjavio za prištinske, svetske, evropske i sve druge medije da niko neće dobiti, kako on kaže i pobediti sa sto odsto, ali da će Kosovo sačuvati teritorijalni integritet i suverenitet.

Postavljam pitanje predsedniku države, verovatno je ovakva smela izjava stigla nakon navodnog plana koji je stigao sa zapada predsedniku države, a koji nedvosmisleno govori da Srbija mora da se odrekne KiM zarad ulaska Srbije u EU, pa me zato interesuje kada će Srbija, zvanična država, Vlada i ona kao predsednik okrenuti kurs, okrenuti leđa zapadnim silama koji nam, kao što vidite nisu prijatelji, jer prijatelji prijateljima ne otimaju ništa i okrenuti se ka pravim prijateljima, a to je Ruskoj Federaciji, Kini i ostalim državama, koji nam ne zabadaju nož u leđa i koji nam pomažu da sačuvamo teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije, a gde Ustav Republike kaže da je KiM sastavni deo Srbije.

Takođe, želim da postavim pitanje i predsedniku države, ali ujedno i premijeru Ani Brnabić, nakon što smo mogli da čujemo od predsednika države da je stigao taj famozni plan za koji smo mi još pre mesec i po dana, mi srpski radikali objavili da je napisan, da ćemo dobiti i da će to biti jedna vrsta ultimatuma, znači ništa novo. Nešto što se dešavalo u Rambuljeu, nešto se dešavalo 90-ih godina, dešava se i dan danas. Nakon tog plana koji je dobijen, predsednik države je izjavio da nema ulaska Srbije u EU bez predaje KiM. Sa druge strane, SNS i SPS, kao vladajuće stranke i dalje govore o EU i dalje se donose zakoni koji su u skladu sa EU. Da li to znači da vladajuće stranke nisu kompatibilne sa politikom premijera i predsednika države ili je ovo dokaz da je ipak doneta određena odluka da vladajuće stranke priznaju nezavisnost Kosova i predaju je šiptarskim teroristima?

Zaista očekujem odgovor koja je prava politika? Ukoliko je politika Vlade Republike Srbije i predsednika države da je KiM sastavni deo Republike Srbije, onda vas molim da prestanete na tim putem koji je upravo suprotan toj politici, a to je put ka EU.

Treće pitanje je pitanje za ministra spoljnih poslova Ivicu Dačića. Takozvani kosovski predstavnici su najavili da ih ne interesuju stavovi tzv. srpskih poslanika u prištinskom parlamentu, da li će oni glasati za formiranje vojske ili ne, već kreću sa zakonom koji govori o transformaciji, kako oni kažu KBS, kosovskih bezbednosnih snaga, u oružane vojne snage, u zapravo vojsku.

Postavljam pitanje ministru spoljnih poslova – šta će država Srbija uraditi po tom pitanju, da li ćemo i dalje biti nemi posmatrači i da li ćemo samo konstatovati poenti put - eto vidite njima se može, jer imaju jake prijatelje?

I pitanje još jedno za predsednika države i za premijera, s obzirom da imamo hvalospeve i Šiptara i mnogih drugih, da imaju podršku NATO pakta, kada će konačno da shvate da je politika vojne neutralnosti propala i kada ćemo zatražiti ulazak u odbor za kolektivnu bezbednost koji predvodi Ruska Federacija? Hvala vam.
Što se tiče člana 3. koji govori i kaže – posebni ciljevi vojnog obrazovanja jesu školovanje i usavršavanje profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, državnih službenika i lica iz građanstva za vršenje poslova i zadataka iz nadležnosti Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, kao i razvoj naučno-istraživačkog i stručnog kadra za potrebe odbrane i Vojske Srbije.

Ovim amandmanom mi smo predložili da posle – potrebe odbrane, ide i nastavak – i zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta države. Jedan kolega danas je govorio o tome šta znači u srpskom narodu jaka vojska i jaka država. Ja bih samo ponovio da jeste u Srbina uvek bilo da se kaže koliko je država jaka, toliko je jaka i njena vojska i obratno, koliko je jaka vojska, ujedno je jaka i njena država.

Ukoliko govorimo da mi sada imamo respektabilnu vojsku, jaku vojsku, onda je na potezu država da zaštiti svoj upravo teritorijalni integritet i suverenitet tako što će po našem najbolnijem pitanju kada je u pitanju teritorija Kosova i Metohije konačno zatražiti da se sprovede do kraja Rezolucija Saveta bezbednosti UN 1244 i povratak naših pripadnika u južnoj srpskoj pokrajini.

S druge strane, ono što je uvek bilo, a jesu naši članovi vojske upravo ljudi iz naroda, da se zaštiti naš narod tamo gde je u ovom trenutku ponovo ostavljen na cedilu. U pitanju je Kuršumlija. Imamo situaciju da iz medija saznajemo, a i u razgovoru sa građanima, da šiptari sa teritorije Kosova i Metohije redovno upadaju na prostor kuršumlijske opštine i kradu drva. Ranije je bilo, određeni broj njih je uhapšeno, ali uglavnom ih puštaju bez ikakvih daljih zakonskih procedura i vrlo se u poslednje vreme ponašaju agresivno i to možemo saznati od ljudi koji tamo žive i koji su na terenu. Hvala.
Tačka 11. govori apsolutno identično isto što i tačka 1. i objašnjava da se definiše željeno stanje na nivou društva i kao takvo, mi smo juče imali mogućnost i priliku da čujemo od poslanika vladajuće većine šta to znači neplansko, odnosno kako su oni objašnjavali sve do dolaska njihove stranke na vlast i šta je to sada plansko i efekte planskog, odnosno tog njihovog planiranja.

Čuli smo primere od koleginice šta je rezultat planskog rada na primeru Novog Sada, koliki je ostao dug, kako se sada dobro i pametno radi i kako nema zaduživanja. Ali, takođe bih podsetio da vi tolikih eksperata imate i u drugim gradovima.

Želeo bih da spomenem i bivšeg gradonačelnika grada Zaječara, gospodina Velimira Ognjenovića, koji je isto tako dobro planirao, zatekao neplansku kasu, u kojoj je kada je on postao gradonačelnik ostao dug od 2,5 milijardi dinara. Zatim je ustanovio da je bio oštećen budžet za više od 100 miliona na ime ekoloških taksi koje su naplaćivali po Zaječaru od velikih zagađivača, od čega je 90 miliona tadašnja vlast, na čijem je čelu bio Boško Ničić, prebacili rukometnom klubu, a 10 na reprezentaciju, odnosno na putovanja i ručkove.

To ništa ne bi bilo sporno da tadašnji gradonačelnik Zaječar, spomenuti gospodin Velimir Ognjenović, inače član SNS, te 2015. godine nije podneo i krivičnu prijavu sa svim dokazima o kriminalu vlasti i vladajućeg Boška Ničića. Ali, sve to je palo u vodu 2. septembra 2017. godine, kada je Boško Ničić preleteo u redove SNS. Nismo mogli juče da čujemo da li je možda vaš bivši gradonačelnik zapravo obmanuo javnost, kako se završio sudski proces i da li je zapravo Boško Ničić najbolji gradonačelnik koga je SNS imenovala u poslednjem periodu. Da li treba da zaboravimo na sve optužbe, koje su bile međusobne, između Boška Ničića i njegovih koalicionih partnera ili sadašnjeg Boška Ničića, koji je naprednjak i koji valjda neće ostaviti, ili puj pike ne važi, neće ostaviti više nikakav dug, neće oštetiti budžetsku kasu grada Zaječara, neće trošiti i naplaćivati ekološke takse?

Samo da vas podsetim, zakon kaže da kada naplaćujete za ekološku taksu, taj novac može da se koristi samo za ekološke poslove grada, kupovinu novih kontejnera, uređivanje obale Timoka, uklanjanje divljih deponija itd.

Postavlja se jasno pitanje – da li je taj Boško Ničić, koga smo zaboravili, bio neplanski, koji je tada bio ursovac, deesovac, šta li je već bio, sve u svemu, jednom rečju dosmanlija, a sada smo dobili novog Boška Ničića koji je planski naprednjak?

S druge strane smo mogli isto tako da čujemo od koleginice isto iz redova vladajuće većine da je govorila da u Beogradu više ne postoje problemi kada dolazite da rešavate određene svoje poslove na šalterima, pa je čak rekla da je Mica, čuvena šalterska ubica, sada postala prošlost.

Podsetiću zarad javnosti, kada već govorimo o Beogradu, da je isti taj poslanik iz stranke, koji dolazi iz SNS, 2012. godine građanima Beograda obećavao kancelariju za brze odgovore. Kancelarija možda i postoji, a pitanja i odgovori teško da su ikada izašli u javnost. Pitanje možemo sada da postavimo - gde je nestala ta kancelarija i zašto je nema i kako je moguće da na ovaj način zaista pokušavate da dezavuišete javnost?

Treći narodni poslanik iz vladajuće većine, uvaženi kolega Đorđe Komlenski, moram se potpuno složiti sa njegovim jučerašnjim izlaganjem. On je rekao da je pučijada, koja je izvršena od 5. oktobra 2000. do 2012. godine, napravila veliku štetu, ekonomsku štetu u Srbiji. Nazvao je tadašnju vlast štetočinama koji su nas, kaže, vratili u vreme posle Prvog svetskog rata, ali opet zarad javnosti ponavljam i apsolutno se slažem sa mojim uvaženim kolegom. Da li je u to vreme u istoj toj vlasti bila izvesna Zorana Mihajlović i radila u kabinetu, na primer, gospodina Miroljuba Labusa? Da li je tada ekonomijom upravljao Mlađan Dinkić, koji je posle postao savetnik premijera Aleksandra Vučića, i mnogi drugi?

Jednostavno ceo ovaj zakon veze nema sa činjenicom. Imamo da uvek optužujete one koji su neplanski, a danas ste sve te štetočine dosmanlija sproveli u planske naprednjake. Hvala.
Ovim zakonom, članom 1, uređuje se planski sistem Republike Srbije, odnosno upravljanje sistemom javnih politika, kao njeno srednjoročno planiranje, vrste i sadržina planskih dokumenata koje u skladu sa svojim nadležnostima predlažu, usvajaju i sprovode učesnici u planskom sistemu, međusobna usklađenost planskih dokumenata, postupak utvrđivanja i sprovođenja javnih politika i obaveza izveštavanja o sprovođenju planskih dokumenata, kao i shodna primena obaveze sprovođenja analize efekata na propise i na vrednovanje učinaka tih propisa.

Tražili smo da se ovaj zadnji „tih propisa“ jednostavno zameni sa „kao i izveštavanje o postignutim učincima javnih politika“. Zašto je to bitno? Zato što je, kada nešto planirate, valjda je suština i da obavestite nadležne institucije šta ste vi to uradili. Da li se ikada podnosi izveštaj?

Meni je jasno da vi, preuzimanjem ideologije DS u poslednjih šest godina, nastavljate ovim zakonom da radite isto što su radile i dosmanlije. Podsetiću javnost, po Zakonu o budžetskom sistemu Vlada ima rok da do 15. jula svake godine parlamentu dostavi izveštaj o tome kako je trošila novac. To je poslednji put učinjeno 2002. godine.

Sa druge strane, kada neka firma, kao što govorimo ovde u zakonu, ako uzmemo primer, da li je to lokalna samouprava, primer bilo kog privatnika, ne dostavi finansijski izveštaj za prethodnu godinu, šta onda radi Agencija za privredne registre? Naravno, podnosi prijavu tužilaštvu.

Ovde se postavlja pitanje – kako je moguće da i država posle 16 godina ne usvaja Zakon o završnom računu kojim bi građanima trebalo da položi račun kako je trošila novac građana Srbije? To se i sada sprovodi ovim zakonom. Vi kažete šta je sve javna politika, šta se sve planira, a samo nema jednog drugog dela, a to ne govori koji su to učinci koji će se postići ovim zakonom, šta će se to uraditi, šta će se implementirati i šta će se poboljšati.
Što se tiče ne samo amandmana, nego ovog zakona u načelu, ovo je još jedan od onih zakona koji vladajući režim samo po osnovu toga što je neko iz EU udario packu i rekao da mora da se uskladi zakon, donosi. Ovaj zakon nema veze sa obrazovnim sistemom koji će unaprediti.

Ja ću vas podsetiti, građani Srbije, da je naš obrazovni sistem bio jedan od najboljih. Imate situaciju da jedan broj studenata dolazi i da studira iz inostranstva naš Mašinski fakultet i naš ETF i mnogi drugi, ali je obrazovni sistem, kao i sve drugo, počeo da se urušava nakon tzv. petooktobarskih promena, odnosno „buldožer revolucije“, onog momenta kada su doneti zakoni koji, kaže, dok stremimo ka EU moramo da slušamo i da potpisujemo sve ono što nam oni daju i to ne bi bilo ništa protivno i ništa čudno da je ta politika zaokrenuta onog momenta kada su na čelo države došli oni koji su obećavali i koji su govorili u svojim nastupima i 2009. i 2010. i 2011. godine da su protiv MMF, da su protiv ulaska Srbije u EU iz mnogih drugih razloga, ali u međuvremenu su preuzeli ideologiju LDP i stranke Čedomira Jovanovića i stranke Zorana Živkovića i ne samo što su preuzeli njihovu ideologiju, nego su preuzeli i kadrove i danas isti ti moraju srdžbom da se bore za svoja mesta, jer dobro znaju da im to nije tek prva stranka, nego im je to N-ta stranka i dobro se sećaju da su okrenuli ćurak kada je po pitanju KiM bilo pitanje.

Podsetiću vas da su gospoda sa leve strane u Kosovskoj Mitrovici 2012. godine obećavali da će problem KiM rešavati u UN i problem vratiti tamo, a danas otpisuju briselske sporazume i sprovode briselske sporazume, tako da to je vrlo nonšalantna činjenica da imamo situaciju da danas slušamo da po amandmanima sve vreme govore o nekim stvarima koje su potpuno nebitne za ovaj zakon, ali zaboravljaju da su promenili potpuno ideologiju i danas nazivaju ljude kojima su preoteli ideologiju i kadrove razno-raznim imenima.
Gospodine Marinkoviću, nastavljate izgleda praksu od juče. Povređen je član 106. i mnogi drugi članovi gde se kaže da govornik može da govori samo o tački dnevnog reda, ali i dostojanstvo Narodne skupštine jer je prethodni govornik ponovo licitirao o raznim strankama, da li su ovde prisutne ili ne, pa je govorio o strankama nacionalnim da nisu prisutne. Naravno, nacionalna i jedina patriotska stranka SRS i njeni poslanici su tu i, vidite, rade, a s druge strane, govorio je o tajkunima iz DOS-a.

Ja ću vas podsetiti da je upravo stranka prethodnog govornika, sadašnjeg režima i ministra koji je ovde prisutan donela odluku da se gradi spomenik, podiže spomenik čoveku koji je bio perjanica DOS-a i tog kriminala i tog vremena Zoranu Đinđiću. Pa, mora da se odredi već jednom da li oni na taj način, naravno, podržavaju tajkune, što apsolutno smatram da je tako, jer su upravo time što su pljačkaške privatizacije ljude iz tog vremena na taj način uspeli da rehabilituju. Nekada su upravo govorili činjenično ko je bio i šta je Zoran Đinđić, danas ga nazivaju reformatorom. Čovek koji je predvodio paljenje Skupštine, zgradu RTS-a, a onda imamo s druge strane da kaže dosmanlijski režim taj i taj, dosmanlijske stranke. Morate, gospodo, da se odredite. Vi ste nastavljači politike ovom prilikom Zorana Đinđića, mafijaša, tajkuna, lopova i kriminalca i tu se slažemo. Znate kako se u srpskom narodu kaže – sličan se sličnom raduje.
Gospodine Marinkoviću, povređeni su članovi 106. i 107. Vi i dalje nastavljate praksu, izgleda da ne čujete da dozvoljavate da se vređaju narodni poslanici. Ovde se govorilo, ne o amandmanu, nego o Titovom poslaniku. Znate kako, sa moje leve strane su poslanici DS, G 17, DOS, DSS, raznih grupa građana, SPO, Bogoljuba Karića, Mlađana Dinkića i svih drugih. Svi su sada u grupi DOS koja se zove SNS. Vi dozvoljavate da na ovaj način razgovaramo.

Prethodni govornik se nije libio, kada je uzimao novac iz Vojvodine. To nije spomenuo ni jednog trenutka. Nije se libio u svim prethodnim režimima u kojima je bio, a koje sada napada, a od kojih je živeo i zato…

(Isključen mikrofon)
Gospodine Marinkoviću, upravo da ne bih izazvao repliku, rekao sam prethodni govornik, nisam spomenuo ime i prezime, ali sam … bivši radikal, ajde smiri se, nije ti ovo …
(Isključen mikrofon.)