Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nataša Jovanović

Nataša Jovanović

Srpska napredna stranka

Govori

Kako brzo čitate gospodine Marinkoviću, rekoh prelete i ovaj moj amandman, ali dobro.

Pri kraju smo ovom prvom fondu rasprave i da napravimo neki rezime. Sama ideja, što se tiče institucionalnog načina finansiranja srpske privrede je u ovim predlozima zakona definisana kroz direktivu EU i kako je to i priznao i sam predlagač u ime Vlade. To je bio taj okvir, pravni okvir da se da mogućnost za razvoj malih i srednjih preduzeća. Mnogi od njih zaista se ne osuđuju da uzimaju bankarske kredite, mnogi su se zaleteli posle 2000. godine. Neki od njih koji su dobro poslovali su, nažalost doživeli krah, ugasili svoja preduzeća, otpustili zaposlene.

Najveći problem u tome je što je Srbija kada je u pitanju razvoj privrede kroz fondove, ove alternativne, investicione fondove u mnogome zakasnila od drugih zemalja iz tog bivšeg socijalističkog sistema, jer da smo mi imali vlast kako treba, a da nismo imali sankcije od ovih NATO zlikovaca i njihovih prijatelja SAD, svih zemalja EU, da nismo morali da branimo našu otadžbinu, kako ovde KiM 1999. i 1998. godine, tako i pre toga srpske zemlje preko Drine i Dunava, onda bi drugačija situacija bila i onda biste mogli da pravite neku paralelu sa tim kako ti fondovi mogu da ožive srpsku privredu.

Nažalost, u opustošenoj Srbiji, koja tek sada može da kaže da, eto, i ne možemo to sad sve kod vas da kritikujemo, ali to je malo i treba mnogo više. Morate da vodite računa i ti fondovi sa Zapada, koje vi ovde hvalite neće u takvoj meri da ulažu. Oni ne vide Srbiju kao sigurno tržište gde svoj kapital treba da plasiraju. Drugo su ove fabrike koje dobijaju podsticaje i subvencije i jeftinu radnu snagu. Oni će veoma dobro da odmere šta je njihov prioritet.

Ovaj član zakona definiše šta su to potfondovi, „krovni fond“. To postoji svuda u svetu. U nekim zemljama gde to je okvir za funkcionisanje tržišta kapitala ide tradicija, on i prevazilazi BDP tih zemalja. Ali, to neće biti slučaj. Mi ne možemo da očekujemo takvu ekspanziju, zato što nas iskustvo do sada uči da oni uglavnom traže nešto što je ovde jeftino i, manje više, besplatno.
Evo, da malo se dotaknemo onoga, ministre, što su sad već uspesi pojedinih fondova u Srbiji, da ne bude da omalovažavamo svačiji rad ili nastojanje da se poboljša stanje u srpskoj privredi.

Naime, menadžment kompanije „Moji brendovi“, neću pominjati imena tih ljudi, je pokazao da kroz osnivanje svog investicionog fonda po važećem zakonu, ako rade na poboljšanju proizvodnje, kako oni vole da kažu brendiranju, ja bih pre rekla promociji tih proizvoda kao što je industrija „Bambi“, „Knjaz Miloš“ i drugi koje su oni uspeli da podignu iz pepela i da ih prodaju za ogromne milionske iznose, njima nije bilo potrebno da imaju ove zakone.

Ja verujem da u Srbiji ima još takvih ljudi i sposobnih ekonomista ili onih koji prepoznaju koji je to potreban segment u privredi da se ojača kroz najpre investiranje, a tu država treba da ponudi određena sredstva, mnogo veća nego ovim stranim investitorima ili mnogo veća nego što su davali oni šakom i kapom. Sećate se one Marije Rašete, jel tako beše Vjerice, koja je tamo za kao razvoj stočarstva u kraju gde živi njen svekar uzela od Fonda za razvoj u to vreme, ja mislim da je bilo skoro 10 miliona dinara. Znate vi ko je to, kao da kupuje ovde, kad tamo neka diskoteka, neki bordel, neki noćni klub, to je nešto strašno.

Dakle, ako ima takvih ljudi, evo ova dvojica su pokazala iz ove kompanije da oni to umeju i znaju, a verujem i drugi, dajte ministre fokusirajte se na to, a ne da čekate da pojedini evropski investicioni fondovi, jer im vi omogućavate ovim zakonom i pre nego što je Srbija, a nikada neće ući u EU, da oni menjaju i sedište svog fonda i da se igraju na raznorazne načine, nego ovako vi lepo razmislite koje su to privredne aktivnosti koje treba da pokrene Vlada Srbije, a ne dovođenjem ovih kompanija iz inostranstva, iz zemalja EU, kojima dajete ovolike subvencije.

Evo, vi ste zaista stručnjak za ekonomska pitanja. To što su ovi došli nisu ni „Braunfild“ ni „Grinfild“ investicije, u pravom smislu reči, jer to ne poznaje osim davanja lokalne infrastrukture i oslobađanja od svih tih taksi, davanja ovakvih subvencija za svako radno mesto.

Zašto niste? Mi smo imali, što bi rekli ovi ekonomisti, pilot projekat u Staroj Pazovi, kada je predsednik opštine bio naš srpski radikal, Srđo Komazec, on je doveo mnoge strane kompanije i o tome smo stalno govorili i pričali, kad vi uopšte niste ni znali šta je to, ali bez toga da traži da država daje subvenciju od 10 hiljada evra za svako radno mesto.
Morali ste, gospodine ministre, mnogo bolje da se pripremite za ovu sednicu, pa kada ulazite u duele sa narodnim poslanicima i kada nešto tvrdite i hvalite se rezultatima da bar imate neke konkretne podatke.

Vi ste replicirajući u dva navrata koleginici Radeti, koja je uporno potencirala da je katastrofalan učinak prehrambene industrije, uopšte u industriji Srbije i u BDP, što je inače više puta, verovatno niste slušali, jer vi nama ako je neko sluša. Evo, vi niste slušali, isticao je i ministar Nedimović i sada kažete – vi ste nešto pomešali, ovde se baš govori o tome da nema ograničenja za ribarstvo i poljoprivredu. I, sad, evo neko kviz pitanje, ovde sede narodni poslanici, klimaju glavom, kažu slažu se sa vama, da li ste vi ili bilo ko ko govori ovde, a vas 50 danas ima, obišli neki ribnjak u Srbiji? Ribnjaci u Srbiji su, gospodine ministre, katastrofa.

Znači, setili ste se u predizbornoj godini, 2019. godine, da donosite novi pravilnik za subvencije u ribarstvu, a najpoznatiji ribnjaci u Srbiji su ili stari preko 30 godina ili su u zakupu privatnih lica i privatnih firmi. Navešću vam neke koje ja redovno posećujem, Ljubiš, opština Čajetina; Gostilje, opština Čajetina; Sisevac, opština Paraćin; Bajna Bašta, hoćete dalje? Pitajte ljude iz Ečke koliko su dobili subvencija? Nemojte molim vas da nam pričate nešto samo zato što ste tako napisali, preveli vam ovi i dali vam direktivu iz EU.

Hajde sada konkretno, ali bez da vam šapuće taj vaš saradnik, tu je i on je nešto pomešao. Vi morate da znate gde svaki dinar iz budžeta ide, lepo nam recite taksativno, koliko ste konkretno dali za ribnjake ove godine i tačno po ribnjacima i tačno po vrsti ribe, sve lepo da nam kažete? Hvala.
Ovo je član kojim se definiše šta je to državna pomoć. I mi smo tražili da se iz amandmana briše ova odrednica da je u pitanju trgovina samo sa zemljama EU, već smo stavili sa svim zemljama, jer pre svega potenciramo to da je najvažnije za Srbiju i za njenu poljoprivredu i za budući razvoj industrije da mnogo više izvozimo i sarađujemo sa Ruskom Federacijom. Imamo ugovor o slobodnoj trgovini, a evo, očekuje se i taj sporazum sa Evroazijskom unijom, pa da vidimo da li ćete smeti da se odlučite na takav korak, koji će mnogo da znači, koji će biti podsticaj za budućnost ove zemlje.

Ono što je, takođe, definicija ovog člana 3. je davanje garancije Republike Srbije za određene projekte. I, sada da nam objasnite, gospodine Siniša Mali, ako je Elektroprivreda Srbije biser srpske privrede, to ste isticali, ne mogu sad konkretno da kažem, ali Vučić svakako jeste i premijer Brnabić i resorni ministar, zašto je potrebno da država Srbija, a ne samo to ste nasledili od ovih žutih, svake godine skoro daje, to je obično tako novembar, decembar mesec, garancije Elektroprivredi, odnosno EMS-u i EPS-u u iznosu prosek od 300 do 350 miliona evra za kredit koji uzima od Nemačke razvojne banke?

Čekajte, ako jedno preduzeće koje uopšte nema tako proverljivo poslovanje, jer tamo se svašta dešava i nikada Skupština nema, možda odbor, ali ne verujem, uvid u to kako posluje to javno preduzeće, zbog čega onda mi tu, na primer, da dajemo garanciju u tom iznosu skoro svake godine?

Šta to znači za jednog običnog građanina Srbije? Kad uzmete račun za struju, evo, danas koji je datum, doći će ovih dana računi za prethodni mesec, videćete održavanje i angažovana snaga. Na tom računu je to, ja mislim, sad preko 200 dinara. Šta mi onda plaćamo? Mi plaćamo to što se oni bahate, što su nesposobni i što imamo u pojedinim delovima Srbije trafoe iz 1968. godine. To je prosto neverovatno.

Kako je moguće da uzimaju tolike garancije i tolike kredite a da ne može elektroenergetski sistem da se održi i da se razvija svuda gde je to potrebno, posebno u pojedinim turističkim centrima gde dođe do potpunog kolapsa? I, jednostavno, to se dešava.

S druge strane, to smo rekli kada je bio rebalans budžeta, očekujemo od vas da ćete da nam predstavite, pošto ova komisija zaista ničemu ne služi, to je neki hibridni paradržavni organ, vi kao ministar koji odlučuje o tome i ministarstvo i Vlada kome se daje pomoć, kako određujete prioritete prilikom davanja subvencija?
Kako sada da vam repliciram, kolega Arsiću, kad ste na mestu predsedavajućeg, ali moram zbog javnosti.

Najpre da kažem gospodinu ministru. Kad poslanik SRS napiše amandman na neki član predloženog zakona, nije to samo slučaj kod vas, a videćete i u kasnijim, to je samo inicijacija da započnemo temu o celom tom. Znači, sad u ovom daljem sledu amandmana kod kolega poslanika naše poslaničke grupe videćete da neko drugi iz konteksta ovog člana 3. izvlači neku drugu rečenicu, odnosno stav. Da bismo govorili o tome, o definiciji, sad, ja sam konkretno mogla da napišem amandman da se ceo ovaj stav briše ili ceo član, jer smatramo i da državna pomoć treba drugačije da se definiše i da tu upravo ne treba da budu ni ove garancije. Da vam kažem nešto, pre mesec dana je bio skup, bilo je negde predstavnika 50 lokalnih samouprava u Srbiji. Oni sami ne znaju kada i u kojoj meri mogu da očekuju državnu pomoć.

Replika se odnosi na izlaganje kolege Arsića. Gospodine Arsiću, ne možete da sakrijete egzaktne podatke, dakle, to niko i ne krije ni u Vladi, više puta je o tome ovde bilo reči, da je Elektroprivreda gubitaš. Oni imaju zaista dosta odliva novca, mnogo više nego svuda u svetu, prenos energije trpi određene gubitke, to je kod nas oko 15%, a normalno je i toleriše se svuda u svetu da to bude 5%, zbog različitih aspekata, sad nemam vremena o tome da pričam, ali kad vi taj gubitak pretvorite u dinare ili u evre to je oko 200 miliona evra godišnje.

Zamislite vi šta sve može da se uradi sa tim novcem, koliko da se obnovi škola, bolnica, koliko da se pomogne siromašnima i tako iz godinu u godinu. Dakle, vi morate, a sada ističe mandat ovoj Vladi, da rešite to goruće pitanje, a vi to što ste rekli da se ulaže, normalno i treba, a zamislite da nije bilo tolikih gubitaka, ne samo dok ste vi na vlasti, nego svih ranijih godina, pa to je jedna cela milijarda koja je mogla da se uloži i da Srbija nema nikakvih problema, što se tiče snabdevanja električnom energijom.
Hvala.

Dobro da je došao i gospodin Šanović, žao mi je što ne možete da odgovarate poslanicima, ali ja moram da se pozovem na jednu vašu izjavu, jer sam pratila kako se sve to odvijalo prilikom savetovanja o izradi Nacrta ovog zakona.

Vi ste potvrdili ono protiv čega je SRS, da se ovi propisi usklađuju sa propisima EU, delimično zatvaranja Poglavlja 6. Onda se lavina nadvila nad vama, mislim na ministra, na vas i na sve tvorce ovog zakona od strane mnogih stručnjaka iz računovodstva u Srbiji koji nisu za ovako nešto konsultovani, jer razumeli ste da je ovaj amandman koji sam ja podnela i koleginica Radeta i Mirčić samo način da iskažemo potpuno nezadovoljstvo ovakvim Predlogom zakona.

Savez računovođa i revizora Srbije je jedini taj koji će moći da izvrši novo licenciranje za neke buduće računovođe. Postavlja se pitanje zašto oni imaju taj ekskluzivitet. Mi odgovor znamo, jer oni su jedini licencirani od strane međunarodnih organizacija za tako nešto.

Građani moraju da znaju i da taj Savez računovođa i revizora Srbije nije popio svu pamet sveta i da je nenormalno da tako nešto tražite i od ljudi koji su završili i Ekonomske fakultete i specijalizovani u oblasti računovodstva i zaista su bili u pravu iz Udruženja računovođa Srbije kada su vam dali ogromne primedbe na ovako nešto.

Evo, sada ja da ne budem lična, ali jedna od mojih najboljih prijatelja je žena koja je još davne 1989. godine, licencirana kao ekonomista za ovakav posao. I sad neko ko ima toliko iskustva i toliki broj zaposlenih, renomiranih knjigovođa u gradu iz kojeg ja dolazim, u Kragujevcu, sebi postavlja pitanje, kao i verovatno i knjigovođe u Beogradu i ljudi koji rade to dve, tri ili više decenija, zbog čega ovakve novotarije? Zbog toga što to traže propisi EU.

Sa druge strane, napravili ste i u prethodnoj izmeni zakona jedan veliki problem, a to je da sada knjigovođe moraju da vode robno knjigovodstvo i za preduzetnike i da predaju završne račune, baš kao što rade za preduzeća.

Tako preduzetnici koji posluju ovako ili onako imaju toliko novca da to plate, molim vas svaki će knjigovođa da kaže platićeš mi isto kao i za vođenje preduzeća, jer on kada vrši otpis robe, jer on kada vrši otpis robe, kada rasknjižava, isto je da li će da rasknjiži palete nekih pločica, cevi, cigli ili jednu kiflu, jedne pantalone u jednom butiku i tako dalje.

Dakle, niste bili pravični ni prema onima koji su korisnici računovodstvenih usluga, ni prema onima koji taj posao rade zaista, poštujući struku i sa velikim iskustvom.
Preduzetnici se susreću sa brojnim problemima i pre nego što su započeli neki posao i ovakve drakonske kazne su stvarno neprimerene, pogotovo u ovom rasponu gde zaista svaki poreski inspektor može da dođe i da kaže - ta i ta nepravilnost je ocenjena na način na koji to individualno svako vidi, pa veoma često se to dešava i kada oni moraju i da se dokažu, a nije daleko ni od toga da ostvare neku kvotu i u punjenju budžeta.

Vi svi koji ste imali dodira sa tim vrlo dobro znate da svaki poreski inspektor ako hoće da traži dlaku u jajetu može da kazni jednog preduzetnika. Zato smo smatrali da taj raspon treba da bude niži, u odnosu jedan prema tri, od 100 do 300 hiljada dinara.

Često se dešava, a verujte, tačan je podatak, evo, recimo, za Kragujevac, preko tri hiljade uglavnom preduzetničkih radnji su tražili da reprogramiraju svoje poreske obaveze, iz prostog razloga što nisu bili u mogućnosti da kroz planiranje svojih prihoda i kroz delatnost to izmiruju na vreme. Obično je to za vlasnike tih preduzetničkih radnji, oni su skloni tome da sebe u tome zanemare, misli se na poreze i doprinose koje uplaćuju za sebe, a plaćaju za svoje radnike, ne mogu da stignu. E, kad dođu u situaciju, gospodine Mali, da treba da uđu u taj reprogram, znate šta se njima naplaćuje? Naplaćuje im se zdravstveno osiguranje koje oni nisu ni koristili. I bio je tu ministar Lončar i rekao je - kako je to moguće da se to naplaćuje? Vi retroaktivno jednom preduzetniku koji nije bio u situaciji da za sebe plaća, znači, nije ni išao da se leči, on nije imao overenu knjižicu, ne daj bože da mu je zatrebalo za dete ako je osigurano preko njega, šta će, morali su ljudi privatno da plaćaju. Isto je tako i za poljoprivrednike, odnosno one koji su u poljoprivredi registrovani kao preduzetnici.

Sad su to ogromni dugovi. Ljudi nisu koristili to, a sa druge strane, ako bilo šta naprave kao prekršaj, vi propisujete ovakve kazne. To nije korektno, to nije dobro i tek će da destimuliše onda domaće preduzetnike ako na ovakav način postupate prema njima.
Pa, mi smo protiv osnivanja ove revizorska komore i sad ostali poslovi komore su definisani ovim članom 58. koji mi smo amandmanom tražili da se briše, jer nam je ne prihvatljivo, zaista, da komora utvrđuje, kako ste ovde rekli, etičke kodekse ponašanja revizora, ma šta to da znači.

Čujte, sada će tamo neko ko je pisao nekakav kodeks da kaže ovo je u skladu sa tim ili nije. Revizor mora da radi u skladu sa zakonom kod revizije privrednog subjekta ili pravnog lica, za koje je nadležan. Kako bi to sada izgledalo da mi, državnom revizoru, sada je iznad njega Vlada, jel tako, ili koji je organ, Skupština, da mi njemu propisujemo neke kodekse ponašanja?

Nije u tome problem. Mi imamo dosta kvalitetne, u to sam apsolutno uverena, i renomirane revizorske kuće, ali radi se o tome da je upravo DRI dala najveće primedbe na to da u organima lokalnih samouprava i u javnim preduzećima, gde se vrši vlast, dakle troše se budžetska sredstva kod indirektnih budžetskih korisnika, su najveće moguće zloupotrebe. To je problem.

Umesto da idete na to da to iskorenite i da pomognete, na kraju krajeva, DRI i tom timu ljudi koji traže od vas da imaju i veći prostor i veći broj zaposlenih, da biste mogli da kontrolišete kako u lokalnim samoupravama neko troši narodni novac, vi izmišljate ovakve novotarije i komore koje propisuju kodekse i ostale uslove i propitivanja i usavršavanja, kako će to oni da određuju. To je zaista neverovatno.
Srpska radikalna stranka je prisutna u ovom novoobnovljenom višestranačkom sistemu Narodne skupštine Republike Srbije, gospodine ministre, od 1991. godine.

U svim sazivima Narodne skupštine, pa i u tom 2006. godine, poslanička grupa SRS takođe je bila protiv osnivanja ove komore i za razliku od drugih, koji nemaju ni program, ni ideologiju, ni cilj, mi se držimo onoga šta smo govorili tada, govorimo i sada. Pokazalo se u vremenu koje je iza nas da ta komora niti je unapredila poslovanje revizora, niti je tim renomiranim revizorskim kućama pomogla da bolje rade svoj posao. Neko se dosetio toga u to vreme i eto to je ostalo do danas.
Taman krenuh kod kolege Mirčića na neke konsultacije, ali biće da sam u pravu kada kažem da u velikom broju jedinica lokalnih samouprava, pošto je to po zakon u da može i da ne mora, nisu angažovane eksterne revizije, pogotovo za završne račune budžeta tih jedinica lokalne samouprave.

Sećam se dok sam ja bila odbornik u dva saziva u gradu Kragujevcu, uvek je od tadašnjeg ministarstva grad dobijao dopis da može, a i ne mora da takvu eksternu reviziju angažuje.

U tome je zaista veliki problem i sada ću da iskoristim ovu priliku, jer ovaj naslov i član 65. se i dalje odnose na registar sada revizora i revizorskih kuća, da vas pitam, gospodine ministre, s obzirom na to da velika transferna sredstva odlaze u budžet grada Kragujevca, da li ste upoznati sa trenutnim stanjem duga? Ukupan dug, dakle, po osnovu dospelih obaveza dugova javnih preduzeća. Kako je moguće da jedan grad gde se u odborničkim krugovima spekuliše sa time da je dug preko 100 miliona evra, dobije saglasnost da uzme novi kredit od 10 miliona evra za potpuno nepotrebne stvari, za stari koje su u startu veoma skupe u odnosu na ono što je njihova tržišna vrednost? To su stajališta koja koštaju basnoslovno mnogo, na autobuskim stanicama i sve drugo za šta

Doći ćemo u situaciju da jedan tako veliki grad, a vidimo da to nije slučaj ni u Novom Sadu, iako smo tamo opozicija, ni u Beogradu, gde takođe jesmo, ali imamo učešće u nekim opštinama, u gradu Nišu gde smo deo koalicione vlasti, gde se ipak nešto radi i privređuje i stavljena su na noge, kako se to kaže, opet sva ta javna preduzeća koja su godinama iz nasleđenih dugova ovih žutih došla u situaciju da su bila pred potpunim kolapsom.

Mi u Kragujevcu apsolutno ništa to ne vidimo. Čak, to se govori i u gradskim krugovima, ali vi to već najbolje znate i to bi tako bilo proverljivo kada bi takva jedna eksterna revizija došla, da je sam gradonačelnik u više navrata tražio direktno od predsednika Srbije Aleksandra Vučića da grad pomogne sa višemilionskim novčanim iznosima, ali nigde se taj novac ne vidi, čak naprotiv, grad je u sve većim problemima što se tiče i infrastrukture i samog funkcionisanja i bio bi poslednji trenutak, bez obzira na to što on sigurno čeka da mu istekne ovaj mandat na mestu gradonačelnika, jer veliki je otpor i među vašim odbornicima SNS prema njegovoj takvoj vladavini, da nam neko kaže šta se tamo dešava.

Da li ste vi pozvani, eto to je pitanje za vas, kao ministar finansija, kao čovek od struke i kao neko ko zaista treba da vodi računa o svakom potrošenom dinaru da i, na kraju krajeva, posetite po bilo kom osnovu Kragujevac ili da se upoznate sa trenutnim finansijskim stanjem? Hvala.
Hvala.

Gospodine ministre, mi smo više puta govorili o tome da Zakon o zaštiti korisnika finansijskih sredstava uopšte ne može da štiti građane Srbije od bahatosti i bezočnosti ovih stranih banaka koje pod izuzetno povoljnim uslovima posluju u Srbiji i to se pokazalo u praksi.

Malopre smo imali raspravu u pojedinostima o Zakonu o računovodstvu. Čini mi se član 28. Zakona o računovodstvu kaže da nijedan finansijski knjigovodstveni dokument ne može da bude dvosmislen. Je li tako? Ako je to tako, kako je onda moguće da banke u Srbiji koje dobijaju dozvolu za rad od Narodne banke Srbije mogu da varaju građane i da naplaćuju razne naknade, a ne pljačkaju samo građane, i privredu, na kraju krajeva i državu, a te naknade su za građane, ima ih ukupno 260, znači, pojedinačno i građani obično ne znaju na kraju o čemu se radi?

Ne možete da očekujete od svakog čoveka iako su bile razne rasprave, okrugli stolovi, jedan od renomiran računovođa u Srbiji, gospodin Tasić je pokušao da to objasni, ne možete da očekujete od čoveka koji dođe iz bilo koje sredine, na kraju ma nema nikakve veze, može čovek da bude drugog zvanja, obrazovanja, apsolutno se ne razume u finansije, da baš svako ono sitno slovo pogleda i svaku začkoljicu, a zakon ga ne štiti.

U stvari, mi imamo u Srbiji zakon koji bi mogao da zaštiti sve građane od prevare banaka i od pljačke, to je Zakon o obligacionim odnosima. Ali dokle i to da nas dovede ili zakon po kome će neki građanin Srbije da tuži banku zato što mu je nezakonito naplatila neku proviziju koja nije bila u ugovoru jasno definisana.

Vi se sećate, dame i gospodo narodni poslanici, da je pre nekoliko godina se NBS setila, pa je guverner dala preporuku bankama da naplaćuju proviziju za obradu kredita od 0,5 do 3% je sada apsolutno u svim bankama. Neke na akcijama kažu, vidite na onim reklama, ali to je kratkotrajnog daha - bez troškova obrade i onda su iz NBS rekli - uskladite to da bude primereno građanima i da to bude neka fiksna naknada. Ne, to njih uopšte ne zanima. Jednostavno, nijedan zakon ih na kraju na to ne obavezuje.

Šta su oni rekli iz udruženja? Mi ćemo da poslujemo onako kako to reguliše tržište, pa ko hoće da ide kod koje banke. I onda opet, kažem, imate te kratkotrajne akcije. Ko će, molim vas, njih da sankcioniše za takvo ponašanje? Da oni vrše revalorizaciju kamata u sred otplate nekog kredita, da se zatezna kamata obračunava ne na način kako je to ugovoreno i pre dospelosti roka za otplatu tog kredita? Pa to je neverovatno.

Imate iskustva premijera Orbana i susedne Mađarske. Još 2014. godine kada se videlo da su banke koje su tamo poslovale prevarile građane kada su u pitanju krediti u švajcarcima, kod njih je potpuno izmenjena zakonska regulativa za poslovanje banaka i oni više ne mogu na takav način da pljačkaju.

Drugo, pogledajte kako je to rešeno u Rusiji, gde je Vladimir Putin rekao u prvim godinama svoje vladavine, ali i prošle i pretprošle godine su menjani ti propisi, da se zaštiti svaki građanin Rusije, da ne može na takav način nijedan tamo građanin da se vara kroz valutnu klauzulu koja će da ide na korist banaka a ne građana.

Kakav je to način? Vi uzmete novac u toj valuti, dakle u domaćoj valuti, a posle vam banka kroz tu valutnu klauzulu traži, pa to može da bude čak, evo pokazalo se kod kredita u švajcarcima, do 60% više nego što je vrednost tog kredita.

Dakle, poslušajte nas, idite na to da se promeni Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, dajte obavezujuće preporuke i to tražite i vi, pre svega, koji ste i u Odboru za finansije od NBS da daju takve obavezujuće preporuke, jer oni su depozitari u ovoj zemlji i tu su dobili rešenje za početak svog poslovanja i dozvolu da moraju te sve banke da usklade u normalnim okvirima svoje poslovanje, kao što je to, rekla sam, rešeno u Mađarskoj koja je članica EU, u koju Srbija neće nikada da uđe, ali oni znaju da moraju da se štite i da štite svoje građane ili na primer u Rusiji ili u Kini gde bi to takođe bilo nezamislivo.
Samo molim da mi vreme računate od ovlašćenog predstavnika, preko dva minuta.

Dakle, gospodine ministre, mi, da ne bude da baš sve tako kritikujemo, možemo da kažemo da je u ovom članu 7. i uopšte u početnoj koncepciji izmene ovog zakona, dobro to što ste rešili da obavežete banke one koje rizično posluju u Srbiji, da njihova osnovica za obračun premije bude viša i da moraju, takođe, da plaćaju i na onaj osigurani depozit od 50.000 dinara, što je garancija svakom štediši da će dobiti ukoliko dođe do nekog kraha ili propasti.

Međutim, mi smo sad na kraju 2019. godine i bilo bi dobro da sumiramo te sve rezultate i da vidimo kako dalje da se taj bankarski sektor fokusira na budućnost i da ih ipak, iako je rekao kolega Arsić, koji je opet na mestu predsedavajućeg, pa ne može da replicira, da Narodna banka Srbije ne može ništa, eto, i da mi ne možemo njih da nateramo ni na šta. To jednostavno nije tačno.

Evo, ova mera ovde, koja je sada predviđena je dobra. Dakle, kažete – vi morate da platite. A, evo, ovde mi smo čak poboljšali ovaj član 7. Videli ste da je naše reagovanje samo u stavu 6, da odluku iz stava 5. ovog člana da oni mogu da im se odloži plaćanje do šest meseci, mi smo to sada dali da oni to mogu da koriste samo do tri meseca, ako je u pitanju njihova likvidnost i solventnost, uz mogućnost da se taj zahtev ponovo podnese.

Ako oni lepo kažu građanima Srbije – eto, mi poslujemo na tržištu, pa vi izvolite, dođite ako vam se sviđaju naši uslovi, naše kamate, onda država mora, zaista, restriktivnijim merama koje vi, kao ministar finansija treba da inicirate, da pročešlja to njihovo poslovanje.

Pitanje za sve vas, vi živite u različitim gradovima Srbije, baš kao i ja, gde su bile te banke, zašto su prve neke banke otišle sa tržišta? Da li ste se zapitali? Zato što više nemaju šta da uzmu od upravo tih građana. Oni su završili svoj posao, oni su ovde jednostavno prestali da posluju pod uslovima koje im je Dinkić dao davnih godina. Pošto su naplaćivali takve zatezne kamate, razne troškove, te banke su prve eliminisane – „Marfin banka“, „Alfa banka“, koju je posle „MK grupacija“ Kostićeva je preuzela, i druge, ne mogu već imena da im se setim. Sve će tako da ide, videćete, ciklično, do trenutka dok ne ostanu samo one, a država mora da ih natera da posluju u korist svoju, naravno, će da posluju, ali ne na takvu štetu građana Srbije.

Da li vi mislite da su sudije onda nenormalne kad donose presudu u korist građana, a na desetine hiljade je takvih sporova širom Srbije da su banke protivzakonito naplaćivale kamatu na kamatu?

Poslanička grupa SRS, bio je tada Arsić srpski radikal, tada je tražila autentično tumačenje, još za vreme one mafijaške Đinđićeve Vlade, da nam se lepo kaže… možda je čak to bilo i Arsićevo poslaničko pitanje, a možda i moje, ne mogu da se setim tačno, sećate se, kolega Arsiću, da nam se kaže po kom osnovu se naplaćuje takva kamata na kamatu? Jel tako bilo? Kumulativno, pa vi dođete do toga da se hvatate za glavu. Nismo rekli da ne može, već samo može da se naplaćuje u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima koji je na snazi. Zakon o obligacionim odnosima lepo kaže da zatezna kamate ne može da bude viša u odnosu na godišnju eskontnu stopu Narodne banke Srbije. Ko je taj ko sad može takvo tumačenje ove države i Narodne banke Srbije da krši i da pljačka građane.

Prema tome, gospodine ministre, kako ste im ovu osnovicu za obračun premije povisili da biste one koje rizično posluju polako eliminisali sa našeg tržišta? Razmislite. Vi ste čovek čija je to struka i razumete se u to i u njihovo poslovanje ste mnogo bolje ušli i upoznati ste više nego i mnogi narodni poslanici, da donesete takve zakone koji će i te kako da stežu kaiš oko njih, a ne ovi koji su preostali ovde da dalje pljačkaju građane.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre Antiću, SRS je u toku načelne rasprave iznela svoj stav o rebalansu ovog budžeta.

Mi smatramo da je bilo potrebno i bila je prilika da se već pojavio višak sredstava u budžetu Republike Srbije, ta socijalna komponenta drugačije uredi i ne samo zbog tog viška nego zbog naše primedbe kada je usvajan ovaj Predlog budžeta, a to su one stavke koje se tiču razno-raznih nevladinih organizacija, agencija koje je osnovala Vlada Republike Srbije, njih je sada preko 130 i sav taj novac je trebao da bude osnov za poboljšanje socijalnog položaja najugroženijeg stanovništva, novih subvencija za poljoprivredu i većih davanja za naše najstarije sugrađane, a to su penzioneri.

Smatramo da je i ovakva politika Vlade koja je projektovana na povećanje penzija i plata i minimalne cene rada na trideset hiljada i nekoliko dinara, nešto što neće u potpunosti zadovoljiti minimalne potrebe najugroženijih stanovnika i onih sa najnižim primanjima. Naime, gospodine Antiću, a energenti su ti koji najviše utiču kada je njihov skok u pitanju, na svetskoj berzi, a samim tim se projektuje i u Srbiji na povećanje svih troškova, pre svega u proizvodnji, a samim tim i na povećanje onoga što je potrebno svakom stanovniku, da preživi. Dakle, tih 30.000 dinara ne da nije dovoljno, nego nedostaje najmanje 7.000 dinara, jer prosečna potrošačka korpa u Srbiji u ovom trenutku je 37.000 dinara. Onda se postavlja pitanje za vas u Vladi Republike Srbije, gde će onaj koji će da radi za taj minimalac, onaj ko prima još manju penziju, da pronađe taj ostatak do 37.000 dinara, s tim što se to razlikuje od grada do grada, pa imate gradove u Srbiji, kao što su Beograd, Novi Sad i neki drugi, gde su u nominalnom iznosu i prosečne zarade veće, ali je tu za one najugroženije ista situacija, jer tu je i viša cena potrošačke korpe.
Gospodine Antiću, vi ste danas došli kao ministar u Vladi, uključili se u raspravu po amandmanima, pa niste čuli svu našu argumentaciju. Ja sam samo iznela deo onoga na šta stavljamo primedbu, a pošto ste vi sada počeli priču oko rasta cena energenata i električne energije, onda moram da vas podsetim da je za razliku od struje cena goriva na pumpama u Srbiji rasla brzinom koja ne može da prati sektor domaće privrede, odnosno činjenicu da baši privrednici za razliku od ovih koje vi dovodite iz inostranstva i dajte im ogromne subvencije ne mogu iz svog kapitala da akumulišu toliko, da ulažu u nove tehnologije i u novu proizvodnju zato što nemaju odakle, a bojazan im je da se zadužuju kod banaka za kredite.

Kad već kažete da smo mi smo došli do tog rasta i tako… zašto onda niste, ako ste povećali cenu putarine za 12%, povećali toliko i plata i penzije? Uzmite tu analogiju. Zašto niste povećali cene plata i penzije u skladu sa povećanjem, upravo ovoga o čemu sam govorila, a to je da država po osnovu zahvatanja na svaki litar goriva ima mnogo više nego u zemljama pojedinim EU? Sa našim platama i penzijama država ubira prihode na litar "dezel" goriva benzina, onoliko koliko je to, recimo, u Australiji ili recimo u Švajcarskoj gde su neuporedivo veće plate.
Hvala.

Gospodine ministre, ja sam i rekla da skok cena derivata zavisi od svetske berze, ali ono što država može da radi to je da smanji poreze i akcize kada vidi da je to u disproporciji sa onim što je na svetskoj berzi.

Pogledajte zemlje u našem okruženju i njihove cene goriva. Mi smo ove godine imali u januaru mesecu već stupanje na snagu Zakona o akcizama, posle usvajanja budžeta ovog, čiji rebalans sada imamo na dnevnom redu i gde smo, takođe, to kritikovali.

Vi sada kažete što se ovih stranih ulagača tiče, pa oni su podstaknuti takvim subvencijama i, drugo, ta proizvodnja je kratkog proizvodnog ciklusa, zahteva prostu radnu snagu, osim u jednom izuzetku gde je taj IT sektor u pitanju i, s druge strane, oni uopšte nisu usmereni na domaće dobavljače, tako da tu nema nekog većeg povezanog proizvodnog ciklusa da se podigne naša domaća proizvodnja, a da bi, to smo govorili i ministru Siniši Malom, mnogo brže rastao BDP, udeo domaće proizvodnje mora da bude mnogo viši. On je sada bednih 8%, a da bi taj BDP rastao nekom progresijom koja bi zadovoljila i veću proizvodnju i, na kraju krajeva, bolji životni standard, mora da bude najmanje, kako ekonomisti kažu, od 18% do 20%. Hvala.