Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Božidar Koprivica

Govori

Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o državnoj revizorskoj instituciji, tako što sam predložio da se u članu 6. posle stava 2. dodaje novi stav 3. koji glasi: "Postupak za donošenje drugih opštih akata je isti kao i za Poslovnik".
Naime, članom 6. se propisuje način donošenja opštih akata i Poslovnika institucije. Poslovnik je akt koji donosi savet uz prethodnu saglasnost Skupštine. SRS smatra da se mora detaljno propisati postupak za donošenje i drugih opštih akata i to isključivo zakonom, na način kako se donosi i Poslovnik.
Praktično, zakonodavac nije mogao izvršiti tu deregulaciju odnosa na taj način, pa ovlastiti instituciju da ona donosi opšte akte, smatramo da to nije nadležnost ovako visoke institucije, koja inače ima veoma važan položaj, nego se to mora regulisati isključivo zakonom. Zato smo intervenisali ovim amandmanom, kako bismo poboljšali zakonski tekst i kako bi vršili kontrolu Vlade, odnosno kontrolu revizorske institucije.
Zbog toga smatram da bi ovaj moj amandman trebalo usvojiti. Predlažem da ga u danu za glasanje usvojite. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, Komisija za hartije od vrednosti je nacionalni regulatorni organ, osnovan radi ostvarivanja i unapređivanja domaćeg finansijskog tržišta, ali i kontrole, što je izostalo u ovom izveštaju. Komisija je samostalno pravno lice koje obavlja poslove i odgovara za svoje poslovanje Republičkoj skupštini. Dakle, ona je nezavisna institucija, ali je njena odgovornost precizno utvrđena prema Skupštini, kao nosiocu zakonodavne vlasti.
Materija vezana za hartije od vrednosti nije regulisana Ustavom i to je možda jedan hendikep, zato što je ovo vrlo važna materija, to mogu da kažem, jer sam bio član savezne komisije hartija od vrednosti i znam o čemu se radi, znam nadležnosti ove vrlo visoke institucije. Njena nadležnost je utvrđena Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.
Napominjem da se odluke komisije donose u prvom stepenu i one su konačne, a komisija rešava u upravnim stvarima, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku i u tome je njena nezavisnost. Protiv tih odluka može se voditi i upravni spor pred sudom, a istovremeno komisija kao nezavisni organ, to je njeno zakonsko pravo, u cilju zaštite investitora može pokrenuti postupak kod nadležnog suda, ako utvrdi da su prava investitora povređena, naravno, koja se odnose na hartije od vrednosti i na finansijsko tržište.
Gospodine Štimac, uz vaše najveće uvažavanje, postavio bih određen broj pitanja. Recimo, zašto je u 2004. godini došlo do pada prometa hartija od vrednosti, kako po obimu, tako i po broju transakcija. Takođe, zašto je opao promet na Beogradskoj berzi i to više od dva puta. Ovo obrazloženje komisije da je to došlo prvenstveno zbog toga što u januaru nije bilo moguće obaviti trgovanje zbog toga što se vršio prenos podataka o vlasništvu na Centralni registar, to se ne može prihvatiti.
Mi srpski radikali smatramo da to nije razlog, već je razlog nepoverenje, i to isključivo nepoverenje, i smanjen broj preduzeća, odnosno kompanija, koje izlaze i nisu zainteresovane da izlaze da trguju na tržištu. Beogradska berza nije organizovano tržište kapitala, nažalost, a što bi trebalo da bude. U prethodnoj, odnosno 2004. godini, izvinjavam se, njeno trgovanje se svodilo na trgovanje obveznicama stare devizne štednje, što je jako malo akcija.
Gospodine Štimac, komisija nije izvršila svoj osnovni zadatak, a to je što nije sankcionisala prekršioce zakona. Naravno, moguće je da ima i problema zbog nedorečenosti zakona, ali je zakon davao i u moje vreme da se sankcionišu prekršioci zakona.
Dakle, istina, vi ste rekli da je iz vaših nadležnosti, ali neću nabrajati sve, da ste izvršili, između ostalog, i kontrolu 73 brokerska društva, kontrolu Beogradske berze, ali se tamo ne vidi iz tog izveštaja šta je učinjeno i da li je bilo nekih nepravilnosti, a ako je bilo, nas interesuje ishod, kako su se završile te prijave, pretpostavljam, za prekršaje, za prestupe ili možda za krivična dela.
Takođe, nemamo u izveštaju da je komisija pred sudom povela jedan spor za zaštitu investitora i da li je uopšte utvrdila da je jednom investitoru povređeno pravo, što je zakonska obaveza komisije da pokrene spor pred sudom, ako je došlo do povrede prava investitora i ako se to odnosi na hartije od vrednosti, odnosno na finansijsko tržište.
Nema u izveštaju ni koliko je protiv konačnih odluka komisije povedeno upravnih sporova i eventualno ishod tih sporova, jer od ishoda tih sporova zavisi i zakonitost, odnosno pravilno postupanje, odnosno donošenja pravilnih odluka Komisije za hartije od vrednosti.
U svom izveštaju, na kraju, dostavili ste da ste učestvovali na mnogim međunarodnim seminarima i projektima, ali nažalost niste naveli koliko je to koštalo. Znam da sva putovanja, seminari, konferencije i projekti koštaju poreske obveznike zemlje, a efekti tih putovanja i seminara mislim da su ipak zanemarljivi i beznačajni, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi naša zemlja.
To što ste naveli u izveštaju da je Komisija za hartije od vrednosti ostvarila prihod veći od rashoda, mislim da to nije rezultat štednje i rada komisije, već jednog nerealnog finansijskog plana. To je moje mišljenje.
Nadalje, u izveštaju navodite da će komisija od 2005. godine doneti novi pravilnik o unutrašnjoj sistematizaciji radnih mesta i zadataka i proširiti, odnosno uvesti nova radna mesta, zaposliti nove ljude, i to nije samo po sebi loše, kada bi se ti ljudi zapošljavali u preduzećima, kada bi privreda radila, ali zapošljavati ljude u komisiji, a ne iskoristiti postojeće resurse, to se može jedino protumačiti kao zavlačenje ruke u džepove naših poreskih obveznika, a džepovi su, znate to i sami, dakle, prazni. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, ovde smo od prethodnih govornika čuli uglavnom hvalospeve vezane za ovaj sistemski zakon. Slažem se da je on sistemski. Baš zato što je sistemski, on je morao biti detaljniji i jasniji.
Naime, tvrdim vam da zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, ovako kako je napisan, neće omogućiti domaćoj privredi nesmetan pristup spoljnoj trgovini, niti ravnopravan pristup privrednih subjekata na tržištima sveta.
Jeste, gospodine ministre, izvršena je deregulacija odnosa, slažem se, ali preterano, jer sloboda privrednih subjekata nikako ne znači da svako može da radi šta hoće, a kako je to regulisano ovim zakonom, privredni subjekti će moći da rade baš šta hoće. Naime, izvršena deregulacija odnosa je previsoka i doći će do brojnih zloupotreba u praksi i njegovom primenom se neće nesmetano obavljati poslovi spoljne trgovine.
Ukratko ću ukazati na šta se to odnosi i na šta poslanička grupa SRS sa pravom i dobronamerno ukazuje.
Predlogom je bilo potrebno taksativno nabrojati poslove koji spadaju u domen spoljne trgovine, što nije obuhvaćeno postojećim predlogom. Pojedine odredbe su vrlo neprecizne i baš zbog svoje nepreciznosti će dovoditi do mnogih problema, a naročito apostrofiram zloupotrebu ograničenja, za čiju primenu je nadležna Vlada Republike Srbije, jer će listu ograničenja robe i usluga određivati Vlada.
Predlogom zakona nije posebno regulisano pružanje usluga domaćih lica u inostranstvu, to je ta deregulacija, što će u praksi dovoditi do određenih nejasnoća. Nisu svi stručnjaci za oblast spoljne trgovine; oni koji se bave poslovima spoljne trgovine to dobro znaju, posebno vezano za sklapanje ugovora o dugoročnoj poslovnoj saradnji i kooperaciji, tako da će biti velikih problema u primeni.
Što se tiče količinskih ograničenja, kojima se ograničava vrednost robe koja može da se uveze u određenom vremenskom periodu, dovešće neminovno do određenih nepravilnosti, a moguće je i do zloupotreba, a naročito oko dobijanja kvota, jer lice koje ne iskoristi kvotu koja je određena članom 17. mora biti sankcionisano, kako je to Srpska radikalna stranka intervenisala amandmanom na član 17, i to lice koje ne iskoristi kvotu može dobiti nove kvote, ali samo kada prođe neko vreme, odnosno tri godine.
Takođe, zakonom je potrebno odrediti precizan rok u kome se mogu podnositi zahtevi za dodelu kvota, a po našem mišljenju, odnosno po mišljenju SRS-a, taj rok treba da iznosi 30 dana od dana objavljivanja javnog poziva za dodelu kvota.
Pojedine odredbe su, kao što sam rekao, neprecizne, a naročito članovi 1, 4, 12, 42. i da ne nabrajam dalje.
Što se tiče rokova, rokovi u vezi sa dozvolama su veoma dugi, pa ih je potrebno skratiti sa godinu dana na šest meseci, što bi rezultiralo time da bi veći broj korisnika dobijao dozvole, a Vlada bi bolje kontrolisala izdate dozvole. Licu kome je oduzeta dozvola ne treba izdavati dozvolu u naredne tri godine, po mišljenju Srpske radikalne stranke, jer bi se na taj način povećala odgovornost lica i smanjio bi se rizik zbog zloupotreba.
Srpska radikalna stranka smatra da treba povećati period mera zaštite od prekomernog uvoza sa četiri na pet godina, pogotovo što u taj rok ulazi i privremena mera zaštite.
Takođe, mi srpski radikali smatramo da Vlada mora regulisati smanjenje stepena mera zaštite od prekomernog uvoza, ali ne kada njoj padne na pamet, nego se to mora striktno regulisati zakonom. Po mišljenju srpskih radikala, najdobronamernije vam kažemo, smanjenje stepena prekomernog uvoza mora biti najmanje jedanput godišnje.
Na kraju, mogu da kažem da su i propisane kazne iz člana 76. i 77. veoma visoke, nisu primerene ekonomskoj situaciji naših ekonomskih subjekata, niti ekonomskoj situaciji u zemlji.
U tom smislu Srpska radikalna stranka je podnela veliki broj amandmana na Predlog ovog zakona. Mi smatramo da će poslanici u danu za glasanje usvojiti ako ne sve, onda deo naših amandmana, u najboljoj želji da popravimo, za nas ne baš najbolji, zakon. Hvala.
Pred nama je set od ovih pet zakona. Govoriću nešto o Predlogu zakona o prekršajima, jer smatram da je najinteresantniji. S obzirom da veliki broj zakona sadrži prekršajne odredbe, praktičan značaj zakona o prekršaju trebalo bi da bude veoma veliki. Međutim, organi za prekršaje su specifični organi koji nisu ni pravosudni organi, ni organi uprave. U stvari, oni izriču prekršajne sankcije do sada, shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
Predlagač ovog zakona, nažalost, nije uskladio pojedine odredbe ovog zakona sa pravnim sistemom zemlje, a pre svega sa Ustavom. Mnoga rešenja iz Predloga, a naročito kada su u pitanju kazne, uvodite protivustavne odredbe, čime grubo kršite odredbe Ustava Srbije, kao najvećeg pravnog akta zemlje.
Predlagaču je bilo najvažnije usklađivanje ove materije sa aktima i standardima Zapada, bez obzira na to što se tim krši važeći Ustav zemlje. Predlogom zakona uvodite prekršajne sudove. Gospodine ministre, organizaciju, nadležnost, sedište i područje tih sudova niste definisali, niti ste ih oredili, što će u praksi dovesti do brojnih problema.
Uslovi za propisivanje sankcija, takođe, nisu do kraja razrađeni, niti definisani, a sistem sankcija i vrsta prekršajnih sudova i sankcija nije prilagođen, niti usklađen sa našim pravnim sistemom. Pojedine pravne norme su nejasne, neprecizne, jezik pojedinih normi je nejasan i u velikom broju nije adekvatan materiji koju obrađuje. Posebno su nejasne i neprecizne norme koje se tiču mesta izvršenja prekršaja, kao i načina izricanja kazne. Ako ostanu ovako, kako je predloženo, to može u praksi dovesti do brojnih nezakonitosti i neprijatnosti.
Poštovani narodni poslanici, SRS smatra da isključenje prekršajne odgovornosti pravnih lica u stečaju i nemogućnost da se takvom pravnom licu ne može izreći kazna, praktično znači amnestiju pravnog lica u stečaju koje će stimulativno delovati na pravna lica u stečaju i odgovorna lica da vrše prekršaje, ako ovakav, rekao bih, nakaradni Predlog ostane.
U smislu prekršajne odgovornosti u pravnom licu ne bi smelo da postoji više odgovornih lica, jer je shodno normativnim aktima, gospodine ministre, statutom i pravilnikom striktno definisana odgovornost odgovornog lica u pravnom licu. Ne može biti više odgovornih lica u pravnom licu za pojedine odredbe i materije.
SRS smatra da su kazne zatvora i novčane kazne sasvim dovoljne i primerene i one su, dakle, sasvim dovoljne, pa nije potrebno uvoditi nove kazne tj. kaznu – rad u javnom interesu i kaznu izricanja kaznenih poena sa poništajem vozačke dozvole. I ako predlagač, po nalogu gazde, pretpostavljam iz Brisela, uvodi kaznu – rad u javnom interesu, naravno, protivustavno, ipak se nije udostojio da precizira šta je to rad u javnom interesu da bi olakšao rad sudija i šta se podrazumeva pod radom u javnom interesu.
Kazna kojom se izriču kazneni poeni protivustavna je i ne bi trebalo da bude moguća, jer nije u skladu sa pravnim sistemom. Kako je moguće poništiti već izdatu vozačku dozvolu ako se ima u vidu da je svaki vozač, prilikom polaganja vozačkog ispita, zadovoljio i položio, kako teoretski, tako i praktični deo, odnosno praktičnu vožnju, što je normalno, a poništaj vozačke dozvole značio bi direktno ruganje postupku oko izdavanja vozačke dozvole.
Ako se ovakav, opet moram da kažem tu ružnu reč – nakaradni predlog usvoji, obesmislio bi se vozački ispit. Postavlja se pitanje da li ga uopšte treba polagati ili ne i kako će ljudi koji izgube vozačku dozvolu ponovo polagati taj ispit? To nije precizirano. Trebalo je makar to precizirati.
Poštovani narodni poslanici, SRS smatra da su novčane kazne previsoko određene i da ih treba smanjiti i uskladiti sa ekonomskim mogućnostima naših građana i pravnih lica.
Smatramo da se može izreći zaštitna mera oduzimanja vozačke dozvole na određeno vreme, odnosno na određeni vremenski rok, ali samo kao zaštitna mera, a nikako kao kazna, što stoji u ovom vašem predlogu.
SRS smatra da je zabrana vršenja određene delatnosti pravnom licu u trajanju do tri godine jako previsoka. Ako bi ova mera ostala, to bi praktično značilo likvidaciju tj. prestanak sa radom tog pravnog lica. U tom smislu smo predložili da se ta distanca, odnosno to trajanje smanji sa tri godine na jednu godinu.
Posebne obaveze koje se propisuju za maloletnike zaista su protivustavne, rekao bih i ponižavajuće za maloletnike, i ako se one usvoje, a mi smo predložili amandman kojim to regulišemo, kršila bi se osnovna ljudska prava maloletnika, uključujući i pravo na slobodu kretanja maloletnom licu.
Predlogom zakona predviđa se da se može održati pretres bez prisustva okrivljenog, dakle, učinioca prekršaja, pa čak i bez prisustva njegovog branioca, što je zaista neshvatljivo i nedopustivo, jer se mora čuti i druga strana.
Mora se čuti strana podnosioca prijave, još više učinioca prekršaja, kako bi se omogućilo okrivljenom da se čovek brani na pretresu, a to sve radi utvrđivanja tačnog činjeničnog stanja i istine, koji su veoma bitni za donošenje pravične i zakonite odluke. Jer, ako se ovo usvoji, pitam se i ne bih želeo da budem u ulozi tih sudija, kako će oni donositi te odluke.
Zato, gospodine ministre, SRS je podnela veliki broj amandmana kako bi poboljšala ovaj zakon koji je, inače, loš. Ako ih usvojite, makar ćete imati bolji zakon. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o lišenju krivičnih sankcija, pa sam predložio da se u članu 14. stav 1. reči "zatvorenog i zatvorenog" zamene rečima "strogo zatvorenog".
Gospodine ministre, prema stepenu obezbeđenja i načinu postupanja sa osuđenicima, zavod zatvorenog i zatvorenog tipa nije adekvatno rešenje u našim uslovima jer svuda u svetu je prisutan tip strogo zatvorenog zavoda u pogledu obezbeđenja. Uostalom, do sada je kod nas postojala klasifikacija prema stepenu obezbeđenja na otvorene, zatvorene i strogo zatvorene, a to je bivši član 12. sadašnjeg, postojećeg, još uvek važećeg zakona. Mislim da je ovaj moj amandman adekvatno rešenje i trebalo bi da ga usvojite.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS uložio sam amandman na Predlog zakona o izvršenju krivičnih sankcija tako što sam predložio da se član 83. briše.
Taj član koji sam predložio da se briše glasi: "Za vreme izdržavanja disciplinske mere upućivanja u samicu osuđeni nema pravo na boravak u posebnoj prostoriji". Ovako predloženi tekst zakona zaista predstavlja krajnje ponižavajući odnos prema osuđeniku, a njima se čak uskraćuje i pravo na posetu, odnosno pravo na posebnu prostoriju.
Dakle, čovek je osuđen, izrečena mu je presuda, disciplinski je kažnjen, uskratili ste mu pravo na posetu, izolovali ste ga potpuno, čovek je osuđen na smrt. Ne treba mu druga smrtna kazna. Zaista mi nije jasno čime se predlagač rukovodio da predloži ovaj član zakona, ponižavajući i kojim se vređa dostojanstvo i osnovno pravo čoveka na posete. Mislim da je amandman opravdan i zato predlažem da ga u danu za glasanje usvojite.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 171. Predloga krivičnog zakonika. Predložio sam da se u stavu 3. člana 171. reči "zatvorom do tri godine" zamenjuju rečima "zatvorom od jedne do tri godine".
Inače, radi se o krivičnom delu protiv časti i ugleda, odnosno krivičnom delu klevete, gde je inkriminisano delo iznošenje štogod neistinitog, što može štetiti časti i ugledu. U stvari, radi se o stavu 3, težem, odnosno kvalifikovanom obliku krivičnog dela.
Izvinjavam se, nisam bio upoznat sa tim, ali zaista kvalifikovani oblik klevete predstavlja teže delo, samim tim što porodica oštećenog možda trpi. Oštećeni naročito trpi, dešava se često, ja vam to mogu reći kao praktičar advokat, da dolazi i do razvoda braka, do gubljenja poslova, tako da bi zaprećena kazna tu trebalo da bude najmanje jedna godina.
Pošto me ministar upozorava da je amandman nekog drugog, onda je u redu, da sam to znao, ne bih se javljao po ovom amandmanu.
Poštovani narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na Predlog krivičnog zakonika tako što sam predložio da se član 342. menja i glasi: "Ko se bez ovlašćenja i položenog pravosudnog ispita uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine".
Naime, ovaj član 342. govori o krivičnom delu nadripisarstva, pa je predložena norma iz ovog člana dosta neprecizna i dosta nejasna, a pogotovo kada kaže - bez odgovarajuće stručne spreme.
Šta znači - bez odgovarajuće stručne spreme? Ja sam pokušao ovim amandmanom da definišem koja je to stručna sprema. To bi bio jedan minimum tj. položen makar pravosudni ispit.
Dakle, pravna norma mora biti jasna, precizna, a jezik pravne norme mora biti adekvatan materiji koju reguliše, pa zato smatram da je ovo rešenje jasnije, bolje i prihvatljivije, pa predlažem da u danu za glasanje usvojite ovaj moj amandman.
Poštovani narodni poslanici, uglavnom, moji prethodnici su o Predlogu krivičnog zakonika izneli veliki broj hvalospeva, iako on, siguran sam, to ne zaslužuje. Istine radi, usvajanje krivičnog zakonika u svakoj zemlji predstavlja važan događaj i na sebe bi trebalo da skrene pažnju javnosti, posebno stručne javnosti.
Tako bi trebalo da bude i sa našom zemljom, ali nažalost, podeljeno zakonodavstvo između savezne države i republika članica više nije moguće, jer je DOS-ov režim i izdajnički režim Mila Đukanovića Ustavnom poveljom razrušio zajedničku državu. S obzirom da su uništili zajedničku državu, vi žurite da je formalno uništite usvajanjem svih zakona, pa i ovog krivičnog zakonika.
Poštovani narodni poslanici, jedino što može da bude za pohvalu to je što je ovo drugi u istoriji srpski krivični zakonik, posle zakonika iz 1860. godine. Istine i objektivnosti radi, prethodne brojne izmene i dopune u krivičnoj oblasti narušavale su celishodnost krivičnopravnog sistema, ali te izmene i dopune vršio je i DOS-ov režim.
Predlagač nije izvršio kompletnu kodifikaciju krivičnog prava, nema manje i više važnih krivičnih dela, a uglavnom nekvalitetna pravna norma dominira predlogom ovog zakonika.
Postojeći zakonik nije bio smetnja da država štiti građane i da suzbija kriminal, pa usvajanje ovog zakona neće doprineti ni smanjenju ni suzbijanju kriminaliteta, pa će biti uzalud što predviđate ovako represivne kazne za pojedina krivična dela u odnosu na postojeće zakonodavstvo.
Opis pojedinih krivičnih dela je nejasan i neminovno će u praksi praviti velike probleme u primeni tih normi. Mogu da vam navedem veliki broj članova, od člana 316. pa nadalje.
Predlog krivičnog zakonika ne reguliše na celovit način krivičnopravnu materiju, jer određeni broj krivičnih dela ostaje u okviru kaznenih odredbi pojedinih zakona kojima se regulišu neke druge oblasti. Krivično delo je valjda krivično delo i ko vam je dao za pravo, odnosno predlagaču da određuje koje će delo biti manjeg značaja i koje će delo, vezano manje ili više za materiju koju ti zakoni regulišu, ostati u tim posebnim zakonima, a koje ćete kodifikovati ovim krivičnim zakonikom.
Ovim represivnim krivičnim zakonikom dokazujete da ste najmanje demokratsko društvo, što se samo formalno deklarišete, da ste društvo bez organizacije, da ste društvo u haosu, gde građani nemaju sigurnosti, gde je kriminal u porastu, na čelu sa vašim sudijama Vrhovnog suda, što možete jedino sprečiti, vi to mislite, represijom, a što ukazuje da ste daleko od demokratije, već ste veoma blizu diktatorske države, što će najverovatnije ugroziti osnovna prava građana.
Ako je poznato i u svetu prihvaćeno stanovište, a i kod nas, da je krivično pravo poslednje sredstvo, čemu onda ekspanzija novouvedenih inkriminacija? Kakva je garancija da će ono biti primenjeno kada se ne primenjuje ni postojeće? Pojedine odredbe krivičnog zakonika su neodređene, uopštene, neprecizne, pa je Srpska radikalna stranka podnela veliki broj amandmana na ovaj zakonik.
Ukidate sadašnje rešenje koje izdvaja krivičnu odgovornost, tako nalažu vaši nalogodavci. Odustajete od unošenja društvene opasnosti kao posebnog obeležja samostalnog elementa pojma krivičnog dela, jer tako hoće vaše gazde sa Zapada. Ukidate institut neznatne društvene opasnosti i to zamenjujete institutom malog značaja, a ovaj institut se ograničava na ona krivična dela za koja je predviđen zatvor u trajanju do tri godine ili čak novčana kazna.
Odeljak koji sadrži pravila o odgovornosti za krivična dela učinjena putem štampe i drugih sredstava javnog informisanja praktično unosi novinu, tj. pravo lica da ne otkrije autora i izvor informacije, čime izbegavate bilo kakvu krivičnopravnu odgovornost, za razliku od postojećeg rešenja, što će neminovno dovoditi do mnogih zloupotreba od strane urednika i novinara.
Predlagač u sistemu kazne uvodi dve nove kazne. Zamislite, rad u javnom interesu i oduzimanje vozačke dozvole. To je zaista nespojivo za krivično zakonodavstvo. Voleo bih da pitam ministra, da je ovde, šta je to rad u javnom interesu i šta su vam to šapnuli vaši nalogodavci i ko će se kažnjavati ovom kaznom.
Novčana kazna, kako je predviđena, ne može jednako pogoditi bogate i siromašne, sve izvršioce krivičnih dela.
Uvođenje krivičnog dela ubistva iz samilosti nema opravdanja i nailazi na negativan stav i odbojnost cele naše srpske javnosti, jer koja bi bila razlika između ovog ubistva i običnog ubistva?
Po nalogu uvodite inkriminaciju mučenja, u članu 137. Predloga, gde izvršilac može biti bilo koje lice, uvodite krivično delo - zlostavljanje i mučenje, a odredbe ovog člana su uopštene, neodređene i nejasne, tako da niko neće moći odrediti biće krivičnog dela, pa će pod udar ovog zakona, odnosno ovog člana 137, doći milioni ljudi.
Problem komandne odgovornosti, koju ne poznaje niti naše, niti strano zakonodavstvo, pokušavate da improvizujete nalozima sa Zapada uvođenjem novog krivičnog dela iz člana 384 – nesprečavanje vršenja krivičnih dela protiv čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, gde se kao izvršilac pojavljuje vojni zapovednik, dakle komandant, koji, pazite ovo, ne preduzme odgovarajuće mere za sprečavanje krivičnih dela svojih potčinjenih.
Gospodo, to krivičari dobro znaju, da bi postojalo ovo delo potrebna je uzročna veza između nečinjenja pretpostavljenog i potčinjenog, kao izvršioca krivičnog dela, što, kako je predloženo, uzročne veze nema. Samim tim, nema ni krivičnog dela. Jer, ako nema uzročne veze, izvršenje krivičnog dela potčinjenog ne bi predstavljalo uslov za inkriminaciju ovog krivičnog dela.
Jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti, gospodo, u svakoj zemlji, pa i u ovoj vašoj – a da nije marionetska ne bi izručila naše heroje i naše junake, poput profesora dr Vojislava Šešelja i drugih heroja našeg odbrambenog rata – jeste gubljenje integriteta. Zemlja kojoj se komanduje spolja relativno se brzo rastaje sa svojom istorijom, svojom prošlošću, tradicijom, zakonima, nacionalnim simbolima.
Krivični zakonik Srbije, kakve li ironije, piše se iz prestonice evropskog kriminala.
Dakle, veliki broj rešenja Srpska radikalna stranka je osporila, jer su mogla biti bolja. Mnoga rešenja su čak gora u odnosu na postojeće zakonodavstvo, a to su ona rešenja koja ste preuzeli iz stranog zakonodavstva, tj. rešenja vaših mentora koja podanički izvršavate, praveći nenadoknadivu štetu svojoj zemlji. Hvala.
Uvaženi gospodine potpredsedniče, poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o zaštitniku građana predstavlja jedan veoma loš zakon i on nema utemeljenje u Ustavu, pa je SRS, zalažući se za čistotu zakona, za donošenje čistih zakona koji će biti primenljivi, koji će biti jasni i precizni, podnela veliki broj amandmana, kao što ste videli, pa sam u tom smislu podneo amandman na član 26. tako što sam predložio da se stav 2. člana 26. menja, pa bi se brisale reči "od izvršene povrede prava građana".
Dakle, ovaj član reguliše način podnošenja pritužbi, kao i rokove u kojima se mogu podneti pritužbe. Oni iznose, po Predlogu zakona, godinu dana od izvršene povrede prava građana, što sam upravo predložio da se briše, čime bi se precizirao rok za podnošenje pritužbi, u stvari, time bi se izbegla nepreciznost u računanju rokova.
Naši ugledni procesualisti, poput profesora Rajevića, na fakultetu su nas učili i rekli su "izgubiš li rok, izgubio si sve".
Ako ostane ovo ovako, u ovom vašem nakaradnom zakonu, ovakva nepreciznost, građani će gubiti rokove i izgubiće sve, a ionako su sa vama izgubili sve. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, kao što ste i videli, poslanici SRS podneli su veliki broj amandmana vezano za izbor, sastav i odlučivanje saveta.
U ime SRS i ja sam podneo amandman na Predlog zakona o zaštiti konkurencije, tako što sam predložio da se stav 3. člana 45. Predloga zakona briše. Citiraću kako on glasi: "U slučaju jednake podele glasova odlučuje glas predsednika Saveta".
Gospodo narodni poslanici, ovde se radi o protivzakonitom, protivustavnom diskriminatorskom i skandaloznom stavu 3. Gospodine ministre, postavlja se pitanje zašto bi glas predsednika imao veću težinu od ostalih članova saveta.
Baš zato postoji jedno pravno pravilo, ne znam da li ste pravnik, koje propisuje neparan sastav kolektivnog tela, kako bi uvek postojala većina pri odlučivanju, a ne da glas jednog člana ima prioritet i veću pravnu snagu.
To je tipično protivustavno, protivzakonito, diskriminatorsko rešenje i iz tih razloga, s pravom, podnosimo ovaj amandman. Smatram da ćete imati razumevanja i da ćete ovaj amandman usvojiti. Hvala.
Uvaženi gospodine potpredsedniče, poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 18. Predloga zakona o oglašavanju, tako što sam predložio da se ovaj član briše. Predložio sam da se ovaj član briše upravo zbog toga što je on u suprotnosti sa članom 17, koji je eksplicitno regulisao način emitovanja oglasne poruke i poruke TV prodaje.
Citiraću ovaj član koji sam predložio da se briše: "Prenosi međunarodnih sportskih događaja od nacionalnog značaja (olimpijske igre, sportska i evropska prvenstva i sl.) mogu se prekidati emitovanjem oglasnih poruka i poruka TV prodaje najduže devet minuta po času, s tim što ukupno dnevno emitovanje oglasnih poruka može trajati najduže 10% od ukupnog dnevnog emitovanog sportskog programa".
Dakle, ovaj član 18. je u suprotnosti sa članom 17. Predloga zakona, koji je čak u deset stavova precizno, eksplicitno regulisao način emitovanja oglasne poruke, pa je iz tih razloga član 18. nepotreban i treba ga, gospodine ministre, brisati.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS, podneo sam amandman na Predlog zakona o državnoj upravi, tako što sam predložio da se rubrum ili naslov iznad člana 63. briše i da se član 63. briše u celini. Citiraću ga: "Vlada može osnivati koordinaciona tela radi usmeravanja pojedinih poslova iz delokruga više organa državne uprave. Vlada određuje i zadatke koordinacionog tela, rukovođenje koordinacionim telom i sva druga pitanja vezana za rad koordinacionih tela".
Dakle, predloženi član predviđa da vlada osniva koordinaciona tela radi obavljanja određenih poslova iz delokruga državne uprave. Mišljenja sam da je član 63. potpuno suvišan, jer je članom 65. Predloga zakona precizno regulisano usmeravanje pojedinih poslova iz delokruga više organa uprave, pa nema potrebe za osnivanjem koordinacionih tela. Zato mislim da je ovaj moj amandman opravdan, pa predlažem da ga u danu za glasanje usvojite.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS, podneo sam amandman na član 21. Predloga zakona o državnim službenicima, tako što sam predložio da se u članu 21. stav 1. Predloga zakona reči "se povinuje" zamenjuju rečima "postupi po".
Da vas podsetim, ovaj član reguliše odnos rukovodioca sa državnim službenicima. Pravna norma, kao esencijalni deo svakog člana i svakog zakona, mora biti jasna i precizna, a jezik norme mora biti adekvatan materiji koju obrađuje.
Gospodo iz ministarstva, smatram da su reči "postupi po", koje sam predložio ovim amandmanom, adekvatnije radnom zakonodavstvu od reči "se povinuje" i zato treba ovaj moj amandman usvojiti. Reči "povinovati se" može imati više značenja i onako kako je upotrebljeno u ovom zakonu neće obavezivati nikoga. Ili imate loše prevodioce vaših nalogodavaca ili imate loše pravnike, treće nema. Predlažem da ovaj moj amandman usvojite.
Poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o zaštitniku građana predstavlja još jedan u nizu zakona koji nema utemeljenja u Ustavu i koji tvrdim nikada neće biti primenjen.
Potpuno je nepotrebno stvarati posebne i nove državne institucije, koje će se baviti poslom "čuvara prava građana". Takođe, potpuno je nepotrebno stvarati i formirati nezavisan državni organ, koji će navodno štititi prava građana i kontrolisati rad državne uprave, kada za to postoje i drugi redovni organi u našem pravnom sistemu.
Vladavina prava, po mišljenju srpskih radikala, i razvoj pravne države treba i mora biti osnovni cilj svake države, pa i ove naše. I princip podele vlasti upravo je doprineo razvoju pravne države i funkcionisanju svih mehanizama za zaštitu prava građana koji već postoje.
Praktično, ovako kako je predloženo, tzv. zaštitnik prava građana nije ni sudski, ni upravni organ, ne donosi nikakve meritorne odluke, pa se postavlja pitanje koja je njegova uloga.
Njegova uloga će se svoditi na davanje mišljenja, predloga, upozorenja, bez ikakve sankcije, i opet ponavljam sankcije, za onoga ko vrši povredu prava, pa stoga on ne može biti čak ni organ kontrole, s obzirom na položaj, nadležnosti zaštitnika, onako kako ste vi u ovom predlogu zakona predložili.
Odredbe važećeg Ustava Republike Srbije ovakav institut ne poznaju, pa se ovde radi, kako sam napred rekao, o protivustavnom zakonu. Donošenje ovog zakona neće doprineti zaštiti pojedinca od lošeg rada državne uprave, već to predstavlja, naravno to svi mi znamo, rešenje koje vam nameće EU. Vi to dobro znate.
Ovaj inače loš zakon, uveren sam, nikada neće biti primenjen, samo će nepotrebno i dodatno opterećivati budžet Republike Srbije, jer za početak rada zaštitnika i službi zaštitnika građana potrebna su određena materijalna sredstva. Dakle, ponovo zavlačite ruke u džepove naših građana.
Potpuno je nepotrebno uvoditi jedan organ koji u praksi nikada neće zaživeti i neće imati nikakvih efekata, jer su njegove odluke, sada to kažem kao advokat, pravno neobavezujuće, nisu meritorne odluke, već samo mere upozorenja, davanja mišljenja i predloga, inicijativa, što u stvari može da uradi svaki drugi organ, pa i građanin.
Srpski radikali smatraju da nam nije potreban formalan vid kontrole koji neće obavezivati nikoga. Opreza radi, SRS je uložila veliki broj amandmana, kako bi pokušala da popravi ovaj inače jako loš zakon.