Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Božidar Koprivica

Govori

U ime SRS podneo sam amandman na član 2. Predloga porodičnog zakona, tako što sam predložio da se u članu 2. ispred stava 1. doda novi stav 1. koji glasi: "Porodica je zajednica života roditelja, dece i drugih srodnika koji u smislu ovog zakona imaju međusobna prava i obaveze". Postojeći stavovi 1. i 2. postaju stavovi 2. i 3.
Dakle, ovim mojim amandmanom definiše se porodica, tj. ono što je najvažnije i najsvetije kod nas Srba. Mišljenja sam da se porodici, kao važnom institutu, mora pokloniti posebna pažnja. Porodicu treba definisati i dati joj odgovarajuće mesto u pravnom sistemu naše zemlje. Porodica je skup lica vezanih po poreklu, braku i srodstvu, zajednica roditelja, dece i drugih srodnika.
Naš Ustav kaže da je porodica najvažnija i uživa posebnu društvenu zaštitu, pa su porodično-pravni odnosi regulisani pre svega Ustavom. Zato se amandmanom SRS definiše sve što je najvažnije u srpskom narodu tj. pojam porodice, sa pravima i obavezama, pa vas molim da ovaj amandman SRS usvojite.
Poštovani narodni poslanici, SRS smatra da je postojeći Zakon o braku i porodičnim odnosima, usvojen još daleke 1980. godine, mnogo bolji od ovog predloga porodičnog zakona, iako predlagač slepo, poslušno usaglašava porodično pravo sa evropskim nalogodavcem.
Postojeći zakon je pružao potpunu pravnu zaštitu porodice, koja je veoma važan institut u svakom civilizovanom društvu, pa i u našem. Naš pravni poredak je i do sada štitio porodicu, koja po svojoj pravnoj definiciji predstavlja skup lica vezanih, po pravilu, brakom i srodstvom.
Predlogom zakona uvode se novi pravni instituti, kao što je institut prava deteta. Praktično se priznaje poslovna sposobnost detetu; to u stvari jeste jedna vrsta poslovne sposobnosti, kada dete od 15 godina koje je sposobno za rasuđivanje može da odluči kod kog će roditelja živeti, što je u suprotnosti sa Ustavom i zakonom, jer poslovnu sposobnost imaju samo lica koja imaju navršenih 18 godina života. Čak idete toliko daleko da dete odlučuje koju će školu pohađati kao da roditelji ne postoje.
Uvodi se pravni institut zajedničkog vršenja roditeljskog prava i predviđa se da oba roditelja mogu vršiti roditeljsko pravo, što će u praksi dati negativne rezultate, na štetu deteta, kada roditelji prestanu da vode zajednički život.
Predlogom zakona uvodi se i pravni institut zaštite od nasilja u porodici. Tim odredbama trebalo bi da se spreči nasilje, ali mere koje predlagač predlaže članom 198. su protivustavne i protivzakonite; na primer: "zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti; zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice". Dakle, ako se usvoji ovako skandalozna i protivustavna odredba, ona će predstavljati suspenziju osnovnih ljudskih prava i sloboda građana.
Uvodi se postupak posredovanja ili medijacije, koji praktično nikada neće postići određene rezultate, jer derogira sudski i upravni postupak, a medijacija i posredovanje ne može biti alternativa, s obzirom na pravnu snagu sporazuma u postupku medijacije.
Uvodi se takođe institut emancipacije, što praktično znači sticanje poslovne sposobnosti pre punoletstva, što je suprotno Ustavu.
Predlogom zakona institut usvojenja trpi mnoge promene i u pogledu pravne prirode i načina nastanka samog usvojenja. Na primer, ukidate ugovor, što nije dobro po mišljenju SRS-a, i usvojenje prepuštate organu starateljstva da odlučuje o tome rešenjem. SRS smatra da nije trebalo brisati gornju granicu deteta do pet godina, kako bi se moglo potpuno usvojiti dete, jer će to dovesti u praksi do brojnih zloupotreba.
Srpska radikalna stranka smatra da nije dobro rešenje da se sporazum o razvodu braka ograničava dodatno postojanjem sporazuma o deobi zajedničke imovine i sporazuma o vršenju roditeljskog prava, jer se time ograničavaju osnovna prava supružnika.
Zato je SRS, kao i uvek na najbolji mogući način, podnela veliki broj amandmana radi poboljšanja zakonskog teksta, u cilju preciziranja, kako bi sam zakon bio bolji, precizniji, u praksi primenjiviji, kako bi se potpuno uredila sama sadržina zakona, jer treba dati poseban značaj porodici kao osnovnoj ćeliji društva iz koje proističu svi odnosi u društvu. Nadam se da ćete te naše amandmane usvojiti, kako bi se popravio ionako vrlo loš Predlog zakona.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 255. Zakona o radu, koji se odnosi na pitanje primene kolektivnih ugovora. Članovi 254, 255. i 256. predstavljaju esencijalni deo ovog zakona i od njihove primene zavisiće, praktično, uspeh ili neuspeh ovog zakona. Dakle, srpski radikali se zalažu i protiv toga su da se selektivno primenjuje zakon, odnosno opšti kolektivni ugovor na pojedine poslodavce, bez obzira kada je poslodavac potpisao ili pristupio Uniji ili kada je potpisao ugovor.
Citiraću moj amandman, ovaj član se ceo briše i kaže: "Opšti i posebni kolektivni ugovor neposredno se primenjuju i obavezuju sve poslodavce". Dakle, ovim biste maksimalno zaštitili zaposlene. Vi ovim zakonom štitite poslodavce, a zaposlene stavljate u inferioran položaj i, praktično, ne štitite ih.
U ovom sledećem članu, koji će obrazlagati moj uvaženi kolega Petar Jojić, pokušavate zakonom da izvršite tzv. deregulaciju odnosa, pa da prisvojite nešto što ne bi trebalo da vam zakon da, koji će naložiti ministru da on odlučuje koji će deo kolektivnih ugovora biti obavezan određenom poslodavcu. Mislim da je to zaista neshvatljivo i do sada nikad viđeno.
Ovaj amandman SRS je smislen, racionalan i dobar. Vidim da ga podržavaju i drugi. Zato vas molim da u danu za glasanje glasate za njega.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 24. stav 1. zakona o radu, tako što sam predložio da se posle reči "života" stavi zapeta i da se dodaju reči "opštu zdravstvenu sposobnost".
Mišljenja sam da se radni odnos može zasnovati samo ako se odredi minimum godina života, i neka to bude 15, ali mora postojati i opšta zdravstvena sposobnost. Dakle, minimum godina i opšta zdravstvena sposobnost su dva osnovna uslova ili bi to trebalo da budu za zasnivanje radnog odnosa. Mislim da je ovo rešenje realno, racionalno i pozivam sve, i apelujem da prihvatite ovaj amandman.
Poštovani narodni poslanici, zakonom o radu uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, tj. uređuju se odnosi po osnovu rada.
Prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju se i kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. S obzirom da ova prava nisu regulisana na adekvatan način, SRS je podnela brojne amandmane na Predlog zakona o radu, sa namerom da se na bolji način uredi ova izuzetno važna materija radnih odnosa.
Mi se zalažemo za zaštitu zaposlene žene, pa smo predložili da zaposlena žena ima pravo na porodiljsko odsustvo do navršene dve godine života deteta za treće dete. Time se štiti materinstvo, povećava natalitet tj. ljudi se stimulišu na povećanje nataliteta, jer ako se ne stimuliše natalitet, preti nam bela kuga i nestanak kao naroda.
Predlogom zakona o radu nedovoljno se štite zaposleni, a pre svega invalidi rada, kao i zaposleni učesnici oružanih akcija posle devedesete godine, naši heroji, pa SRS smatra da zaposlene invalide rada i borce treba maksimalno zaštititi. Srpski radikali predlažu da tim licima ne može prestati radni odnos zbog tehnološkog viška, sve dok ne ostvare pravo na penziju.
SRS se zalaže da se zaposlenom omogući i nadoknada troškova za ishranu u toku rada, troškovi regresa, naknada za minuli rad, pošto je to Predlogom ovog zakona izostavljeno. SRS se zalaže za povećanje otpremnina zbog odlaska zaposlenog u penziju, i to sa tri, kako se u ovom predlogu zakona predlaže, na pet minimalnih zarada, jer to su zaposleni zaslužili svojim dugogodišnjim radom. Mislimo da im pripada odgovarajuća i adekvatna otpremnina.
Kao poseban vid zaštite invalida, kao i u cilju prevencije nastanka invalidnosti, potrebno je predvideti zakonom o radu pravo obezbeđenja sredstava potrebnih za prevenciju invalidnosti, kako bi se smanjili uzroci nastanka invalidnosti rada.
SRS smatra da treba povećati iznos novčane naknade zbog privremene sprečenosti iliti bolovanja, pa je kroz amandmane predložila povećanje na 80% prosečne zarade u prethodna tri meseca. SRS se zalaže i predlaže uvećanje zarade zaposlenom za vreme praznika, za vreme rada noću i prekovremenog rada, i to za 150%, za razliku od Predloga zakona kojim se predviđaju daleko manji procenti.
Predlogom zakona o radu nije preciziran minimum niti maksimum trajanja godišnjeg odmora. Dakle, izvršena je tzv. deregulacija odnosa, što je nedopustivo. Mi smatramo da se to mora utvrditi zakonom, pa je SRS predložila minimum i maksimum trajanja godišnjeg odmora, kroz svoje amandmane.
SRS se zalaže za posebnu zaštitu ljudi kod rada noću, pa zato predlažemo da poslodavac, prilikom uvođenja noćnog rada, obavezno zatraži mišljenje nadležnog ministarstva.
Mišljenja smo da se zaposlenim mlađim od 18 godina, trudnici i roditelju deteta predškolskog uzrasta ne može vršiti preraspodela radnog vremena, a sve radi zaštite ove posebne kategorije zaposlenih.
SRS se zalaže za povećanje naknade zaposlenom zbog tehnološkog viška, tako što smatramo da naknada ne može biti niža od jedne trećine zarade zaposlenog za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu.
Na kraju, nadam se da ćete usvojiti amandmane SRS i tako popraviti ovako loš zakon, jer su predlozi SRS najbolji i predstavljaju glasove naroda i glasove razuma.
Poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o posredovanju ili medijaciji je u osnovi jedan vrlo loš zakon, čije su pojedine odredbe u suprotnosti sa mnogim zakonima, a naročito sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Ovako predložen zakon neće pokazati rezultate u praksi, imajući, pre svega, u vidu nemogućnost njegove primene. Ovim zakonom nije preciziran postupak, niti je precizirano šta je to posredovanje.
Član 6. stav 2. Predloga je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o parničnom postupku, jer se tim stavom zabranjuje da se predlozi i izjave mogu koristiti u parničnom postupku. To je neshvatljivo. Takođe je i stav 3. člana 6. u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku, jer zabranjuje sudu da izjave date u postupku medijacije prihvati. Pravne norme Predloga zakona o medijaciji moraju biti usaglašene, konzistentne sa drugim zakonima, a pre svega sa Zakonom o parničnom postupku. Očigledno nisu.
Postupak posredovanja nije propisan na adekvatan način, nije naznačeno ko pokreće postupak. Praktično, stranama u sporu je ostavljeno da se dogovore na koji će način postupak posredovanja sprovesti, što je neshvatljivo, pa se čak vrši tolika deregulacija odnosa da se u članu 9. Predloga zakona ostavljaju mogućnosti da posrednik sprovede postupak medijacije na način za koji smatra da je odgovarajući. Mislim da to nije primereno.
Naročito je posredovanje neprihvatljivo kada su stranke pokrenule parnični postupak, jer je to samo gubljenje vremena, tj. tih 30 dana koliko postupak posredovanja po Predlogu zakona može da traje, pa čak i više ako sud odredi neki drugi i duži rok posredovanja, odnosno medijacije.
U praksi je pokušano da se takvi slučajevi reše putem posredovanja ili medijacije, iako nije postojao zakon. To nije dalo nikakve rezultate, već je nepotrebno odugovlačilo sporove, a često se okončavalo na štetu same stranke. Strane se u toku parničnog postupka mogu sporazumeti u svakom trenutku, jer to je stvar dispozicije i volje stranaka, hoće li voditi postupak i da li će sklopiti poravnanje.
Članom 16. Predloga je predviđeno da sporazum postignut u postupku posredovanja, zaključen pre ili u toku parničnog postupka, ima značaj vansudskog poravnanja. On će u praksi biti mrtvo slovo na papiru, što smo čuli od određenih diskutanata i profesora, i neće se moći izvršiti. To nije res judicata, to je običan ugovor koji će se napadati i na osnovu koga će se moći pokretati postupak, pa čemu onda poravnanje.
Pojedine odredbe koje se odnose na posrednika su neprecizne, npr. šta predlagač podrazumeva pod trećom neutralnom osobom. Članom 20. Predloga praktično uvodite moralno-političku podobnost kao uslov da neko postane posrednik, treba, citiram, "da je dostojan za obavljanje posredovanja". Valjda je to činio samo Josip Broz, ali on je to činio vrlo lukavo i tajno i to je stajalo u tajnim arhivama, a vi moralno-političku podobnost uvodite u zakon.
U članu 24. potrebno je da se precizira koje odredbe kog zakona će se primenjivati kada je reč o isključenju, odnosno izuzeću posrednika.
Troškovi posrednika su neprimerno veliki, određuju se prema advokatskoj tarifi, a mi advokati svi znamo kolika je, tako da praktično ako postupak posredovanja nije uspeo stranke snose troškove na jednake delove. Pošto se postupak posredovanja najčešće završava neuspehom, to se pokazalo u praksi, u tim slučajevima stranke će se suočiti sa novim nepotrebnim troškovima, gospodine ministre.
Očigledno je da se predlagač uzaludno poziva na međunarodna akta i međunarodne ugovore, jer je ovaj zakon loš, neće biti primenjen i ostaće, kao i oni mnogi DOS-ovi zakoni, mrtvo slovo na papiru. Nama, nažalost, ostaje da konstatujemo, a to je mišljenje stručne javnosti, da predlagač zarad stranih nalogodavaca donosi zakone koji nisu primereni ni trenutku, ni vremenu u kome se nalazimo i da je spreman na sve, pa i do rušenja, odnosno urušavanja pravnog sistema zemlje. Apelujem na vas da ovaj loš zakon ne usvojite. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 66. Predloga zakona o poštanskim uslugama.
Moj amandman glasi: "U članu 66. stav 1. umesto reči "Agencija" treba da stoji "Ministarstvo". Stav 3. se briše.
Dakle, SRS smatra da umesto reči "Agencija" treba da stoji: "Ministarstvo" i to su moje kolege detaljno objasnile.
SRS se zalaže za ukidanje agencija i protivi se formiranju novih agencija, jer agencije dodatno stvaraju probleme, pa SRS smatra da poslove iz člana 66. treba da vrši Ministarstvo koje bi poslove obavljalo efikasnije i bez dodatnih troškova.
Ako usvojite ovaj moj amandman, neće biti izdvajanja novih sredstava iz budžeta, a po Predlogu zakona sada se obraćam poštanskim operaterima.
Gospodo, vi ćete morati da izdvajate deo svojih prihoda za finansiranje agencije, što će se negativno odraziti i na poslovanje i kvalitet usluga. Zato, apelujem na vas, poštovani narodni poslanici, da ovaj moj amandman usvojite. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 81. Predloga zakona o železnici, tako što sam predložio da se taj član briše.
U prethodnim amandmanima na članove 78, 79. i 80. moje uvažene kolege i stranački prijatelji, poslanici SRS, izneli su koncepciju koju zastupa SRS koja se zalaže za ukidanje svih agencija koje se osnivaju i time dodatno opterećuju budžet i na taj način zavlače ruku u džep naših siromašnih građana.
Srpska radikalna stranka smatra da ne postoji ekonomska opravdanost za formiranje direkcije za železnicu, kao javnog preduzeća, imajući u vidu da se Predlogom zakona predviđa osnivanje javnog preduzeća "Železnice Srbije", koje treba da obavlja poslove ŽTP "Beograd".
Osnivanje direkcije dovelo bi do nepotrebnog trošenja budžetskih sredstava, nepotrebnog povećanja administracije i stvaranja paralelnih javnih preduzeća.
Član 81, koji sam predložio da se briše, govori o sredstvima potrebnim za osnivanje i rad direkcije, a ta sredstva se upravo izdvajaju iz budžeta. Zato sam u ime SRS predložio da se ovaj član briše, a u skladu sa iznetom koncepcijom SRS.
Molim vas da ovaj amandman usvojite, to bi značilo uštedu, smanjenje troškova, smanjenje administracije, smanjenje izdvajanja iz budžeta. Apelujem na vas, poštovani narodni poslanici, da usvojite ovaj predlog SRS i usvojite ovaj moj amandman. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, danas se pred ovim visokim domom našao zakon o državljanstvu, jedan od osnovnih sistemskih zakona, a državljanstvo, po svojoj pravnoj prirodi, jeste status koji svakom građaninu omogućuje da kao državljanin uživa građanska prava, ali sa druge strane i državu obavezuje da tom pojedincu – državljaninu pruži punu zaštitu.
Uređenje državljanstva bi trebalo da bude najvažniji zadatak, s obzirom na ostvarivanje osnovnih prava koja pripadaju državljaninu jedne zemlje. Dakle, državljanstvo je jedno od osnovnih ljudskih i građanskih prava, pa sam mišljenja da se ova materija mogla urediti daleko bolje. I pored hvalospeva predlagača da je zakon dobar, pojedine odredbe zakona bi morale biti izmenjene kroz amandmane koje je podnela SRS, jer ima određenih nejasnoća prilikom uređivanja, sticanja i prestanka državljanstva.
Takođe, pojedine odredbe sticanja državljanstva stranaca nisu dovoljno jasne, niti precizne, pa bi ih, u krajnjoj liniji, trebalo poboljšati kroz predložene amandmane koje je podnela SRS. Državljani druge članice državne zajednice, misli se na Crnu Goru, trebalo bi da stiču, po automatizmu, državljanstvo Republike Srbije, pod uslovom da imaju prebivalište u Srbiji. Ne vidim zašto treba podnositi zahtev.
Pripadnik srpskog naroda, ma gde on bio, trebalo bi, po automatizmu, da stekne pravo državljanstva Republike Srbije, bez obzira na prebivalište, ma gde se on nalazio i čije državljanstvo on imao. Bitno je da je pripadnik srpskog naroda.
U članu 29. nije dovoljno precizno određeno koji su to razlozi bezbednosti, gospodine ministre. Dakle, treba ih taksativno nabrojati, ako postoje, da bi se dozvolio otpust iz državljanstva Republike Srbije. Član 41. je potpuno nejasan, konfuzan, a govori o odbijanju zahteva za sticanje državljanstva, iako su ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom, "ako organ proceni da postoje razlozi od interesa za Republiku Srbiju" zbog kojih odbija državljanstvo, a da pri tom ne navede koji su to razlozi i interesi. Takođe, u članu 44, koji predviđa donošenje rešenja o utvrđivanju državljanstva, potrebno je odrediti rok, s obzirom da je postupak kod ovog zakona hitan.
Takođe sam mišljenja da knjige državljana Republike Srbije, koje se vode, ne treba ukidati tako brzo. One treba isključivo da služe za upis u knjigu državljana, dok rešenje da se to radi u matičnim knjigama nije adekvatno niti primereno rešenje. SRS je podnela više amandmana, sa namerom da se poboljša tekst zakona, kako bi njegove norme bile celishodnije i jasnije.
Na kraju, gospodo narodni poslanici, rekao bih, kada se stekne državljanstvo Republike Srbije, onda je država Srbija u obavezi da svojim državljanima pruži punu zaštitu. Da li je to radila i da li to sada radi? Ne i ne radi. Da ima države, štitila bi osnovna građanska prava i pružila bi zaštitu svojim državljanima, pa ne bi naši državljani i najveći sinovi srpskog roda, junaci i heroji Srbije, poput prof. dr Vojislava Šešelja i naših generala, tamnovali u Haškim kazamatima, već bi ih država štitila i tu u svojoj zemlji ostvarivali svoja osnovna ljudska i građanska prava.
Poštovani narodni poslanici, moj uvaženi kolega iz SRS Srđo Komazec je podneo amandman na član 7. stav 1. tačka 3), 4) i 5) zakona o državljanstvu kojim predlaže da se reči: "druge države članice" zamene rečima "Republike Crne Gore".
Ovde su moje uvažene kolege Krasić i Vjerica Radeta rekli suštinu, odnosno šta je to navelo poslanike SRS da predlože ovakav predlog. Valjda i vi svi znate da je ta druga državna zajednica Crna Gora. Zašto to upotrebljavate u pogrdnom, čak i pežorativnom smislu. Ovako kako ste stavili, nije jasno o kojoj se državnoj zajednici radi. Mislim da je amandman osnovan i da ga treba usvojiti.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS sam predložio amandman na član 14. stav 1. tačka 1) Predloga zakona o državljanstvu, tako što se reči "da mu nije oduzeta poslovna sposobnost" zamenjuju rečima "da je poslovno sposoban".
Dakle, u navođenju uslova koje stranac treba da ispuni da bi bio primljen u državljanstvo, ne treba polaziti i ne sme se polaziti od uslova koje treba ispuniti, a ne od onih koji ne treba da se ispune. Obrazloženje Vlade se ne može prihvatiti i pravno ne stoji tako. Naime, punoletno lice jeste poslovno sposobno, pa prema tome, ono je poslovno sposobno sve dok mu se ne oduzme poslovna sposobnost.
Dakle, ovim amandmanom se poboljšava zakonska norma, rešenje je racionalno i prihvatljivo. Stav 1. tačka 1) bi glasila: "da je navršio 18 godina života i da je poslovno sposoban". Dakle, jasno i precizno. Ovim amandmanom bi bila poboljšana zakonska norma. Rešenje je racionalno i prihvatljivo, jasno, i molim vas da ga prihvatite.
Podržao bih amandman gospodina iz SRS. Treba da se razjasni jedna stvar. Pravni termini - dostavljanje i donošenje rešenja, to su dva potpuno različita pravna pojma. Dakle, pravnim rečnikom rečeno, ovo što ste vi predložili predstavlja apsolutni pravni promašaj, ili narodski rečeno "ne drži vodu".
Onaj ko donosi rešenje ustanovljava i odlučuje o pravu danom donošenja rešenja, a ne nikako danom dostavljanja protivnoj stranci. Molim vas, nemojte da pribegavate ovakvom pravnom nasilju. Ovo bi bilo pravno nasilje, ovo što ste pročitali, jer to nema nikakve veze sa ovim. Nikakve veze sa ovim, jednostavno, to svi pravnici ovde znaju, svi advokati koji se bave ovim poslovima, znaju da dan donošenja nema nikakve veze sa danom dostavljanja.
Dostavljanje može da bude i kasnije, a čak i nikad. Prema tome, zbog toga što dostavljanje nije izvršeno građanin ne sme da trpi i osnovno pravo kao lično pravo mora se priznati - samo danom donošenja rešenja. Ako sam vas malo ubedio voleo bih, a molim vas da usvojite ovaj amandman.
Poštovani narodni poslanici, budžet na makroekonomskom planu, ovako kako je predložen, neće dovesti do stabilnosti, niti do privrednog rasta, jer isti nije razvojni. On nije ni socijalni, neće smanjiti javnu potrošnju, a time neće osigurati ni privredni rast, ni stabilnost javnih finansija.
Ovako predloženi budžet neće uticati u pravcu smanjenja deficita platnog bilansa, pa samim tim neće omogućiti makroekonomsku stabilnost zemlje. Ja sam u ime SRS podneo amandman na član 7, razdeo 5, kojim predlažem da se glava 5.1 funkcija 110 briše. Dakle, glavom 5.1 funkcija 110 predviđeni su troškovi kancelarije za saradnju sa medijima i to u ukupnom iznosu od 30.666.000 dinara.
Mišljenja sam da ovu glavu treba brisati jer ove poslove mora i treba da radi generalni sekretarijat Republike Srbije, a nikako poseban organ pri Vladi Srbije, jer se tako direktno uvećavaju troškovi, a samim tim i budžetski deficit, koji neminovno na makroekonomskom planu stvara ekonomsku nestabilnost.
Zato predlažem da ovaj moj amandman usvojite, jer je isti osnovan i dobar i usvajanjem istog smanjuju se troškovi i budžetski deficit.
Poštovani narodni poslanici, mislim da treba da usvojite amandman poslanika Srpske radikalne stranke. Kao što ste sami videli, mnogi poslanici Srpske radikalne stranke napadali su ovaj zakon kao loš zakon, koji je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom, sa Zakonom o radu i Zakonom o štrajku.
Član 30. Predloga zakona je u direktnoj suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Meni je žao što ovde nije prisutan ministar, koji je izašao za ovu govornicu da navodno brani ovaj zakon, odnosno član 30, naravno, veoma nestručno i pravnički neutemeljeno.
I postojeći Zakon o parničnom postupku, dakle ovaj koji se sada primenjuje, poznaje institut mirovanja postupka, ali je tačno taksativno nabrojano kada se može umiroviti postupak. Uglavnom on zavisi od dispozicije stranaka, kao i Zakona o parničnom postupku. Dakle, stranke su dužne da se sporazumeju da bi se umirovio postupak, a nikako da to bude imperativna norma koja će upućivati stranke da se sporazumeju.
Dakle, da bi ovaj zakon bio usaglašen sa Zakonom o parničnom postupku, postojeći Zakon o parničnom postupku se mora menjati. Molim vas da zato prihvatite ovaj amandman. Ako ga ne prihvatite, vi sprovodite pravno nasilje i ne znate šta radite. Hvala vam.
Poštovani narodni poslanici, mišljenja sam da je ovo jedan od najlošijih zakona koji je Vlada predložila do sada. Naravno, loš je zakon, odnosno svaki zakon je loš koji nije u skladu sa pravnim sistemom zemlje.
Dakle, ovaj zakon je u direktnoj suprotnosti sa pravnim sistemom zemlje. On je u stvari u suprotnosti sa mnogim drugim zakonima koji regulišu ovu oblast, a naročito sa Zakonom o radu. On je u suprotnosti i sa Zakonom o parničnom postupku. To je jedna vrsta, to vi uvodite, priznali to ili ne, suda udruženog rada gde ćete uvesti voluntarizam i nestručnost. Ovaj zakon je i protivustavan.
Zato SRS nastoji da popravi šta se popraviti može, da se spase šta se spasti može, pa smo podneli mnoge amandmane, tako sam ja podneo amandman u ime SRS da stav 1. člana 5. Zakona o mirovnom rešavanju spora treba brisati, citiram šta treba brisati: "Učesnici u zaključenju kolektivnog ugovora su slobodni da dobrovoljno odluče o učešću miritelja u kolektivnom pregovaranju". Zaista neprecizno, nepotrebno, suvišno i konfuzno. To treba brisati, kako bi stav 2. člana 5. postao stav 1. i glasio bi: "Stranke u sporu su slobodne da dobrovoljno odluče o pristupanju mirnom rešavanju spora, ako ovim zakonom nije drugačije određeno".