Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Božidar Koprivica

Govori

Poštovani narodni poslanici, SRS smatra da Predlog zakona o državnoj upravi ima mnogo manjkavosti i nedorečenosti, pa su, smatramo, postojeća rešenja u nekim segmentima i bolja i prihvatljivija. Predložena rešenja sa svim tim manjkavostima, ubeđen sam, neće poboljšati, niti doprineti boljem redu državne uprave.
Prema važećem Zakonu zamenici ministra, pomoćnici ministra, sekretari ministarstava imali su status funkcionera, dok novim rešenjima pomoćnik ministra nema položaj funkcionera, već samo običnog državnog službenika koji će se postavljati čak i konkursom na osnovu zakona o državnim službenicima, što, naravno, neće biti dobro. U prilikama u kojima živimo još nije u mogućnosti, baš, detaljno odvojiti političku od upravne funkcije, a pomoćnik ministra, kao čovek koji radi i rukovodi određenom oblasti u okviru ministarstva, mora biti funkcioner i mora odgovarati ministru i on u stvari odgovara ministru.
Državna uprava bi trebalo da bude i da služi u interesu građana, da postane servis građana, a onako kako je to predloženo ona to, budite ubeđeni, sigurno neće biti jer se njome prenaglašava uloga državne uprave, a posebno i pretežno ministarstava.
Po uzoru na evropska iskustva, a koja nisu primerena našim prilikama, uvodite funkciju državnog sekretara u ministarstvima, ukidate funkciju zamenika ministra čiji mandat traje četiri godine, a njegova sudbina zavisi od sudbine Vlade, odnosno ministra. Državni sekretar, iako državni funkcioner, ne može biti narodni poslanik, što je možda i u redu, ali kako je onda moguće da član Vlade može da bude poslanik, a njegov zamenik, sada sekretar, ne može. O kakvim se to duplim standardima radi?
Neprimerno je uvođenje posebnih savetnika koji rade za ministra, a nisu deo upravnog aparata, da ne zasnivaju radni odnos u ministarstvu, a da ih ministarstvo plaća po ugovoru o delu, što će se maksimalno zloupotrebljavati u praksi, jer ni za šta nikome neće odgovarati, jer nisu deo upravnog aparata, ali zato će biti debelo plaćeni po ugovoru o delu, uglavnom, ni za šta. Bitno je da su to političke ličnosti i miljenici režima.
Predlogom zakona obrazujete posebne sekretarijate, zavode, potpuno neopravdano i nepotrebno, jer će to dovesti do povećanja administracije i do povećanja direktora tih posebnih sekretarijata i zavoda. Predlogom zakona znatno se sužava upravni nadzor, tako što se ukida nadzor nad zakonitošću rada i nadzor nad zakonitošću akata, što je bilo predviđeno postojećim Zakonom, a jedino predviđate inspekcijski nadzor kao oblik upravnog nadzora. Pojedine odredbe zakona su, što je čak po meni najvažnije i najkatastrofalnije, u direktnoj suprotnosti sa važećim Ustavom kao što je npr. član 72. – gde se Vladi daju ovlašćenja Ustavnog suda. To je zaista neshvatljivo i nedopustivo.
Očigledno je da se radi o jednom lošem zakonu, mnogo lošijem od postojećeg, pa su srpski radikali, kao najodgovornija politička stranka, kao najstručniji ljudi, podneli veliki broj amandmana pokušavajući da poprave i ovako loš Predlog zakona.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 78. Predloga zakona o visokom obrazovanju, tako što sam predložio da se u stavu 2. člana 78. brišu reči "univerziteta, odnosno druge samostalne".
Kao što je profesor Simonović rekao, stav 2. člana 78. predloženog zakona o visokom obrazovanju govori kada nastavniku može prestati radni odnos i posle navršenih 65 godina, dakle posle penzionisanja, i to se eksplicitno kaže dve godine, ako je to predviđeno statutom univerziteta.
Dakle, ovde se vrši svojevrsna deregulacija odnosa, koje pokušava zakonodavac, odnosno predlagač da reguliše statutom fakulteta, odnosno univerziteta, što smatram da nije dozvoljeno ni dopušteno, jer ovi odnosi moraju se eksplicitno regulisati zakonom.
Ovim, inače veoma lošim zakonom, gospodine ministre, ukida se upravljačka i finansijska funkcija, samostalnost fakulteta, što odgovara jedino privatnim visokoškolskim ustanovama, a predloženo zakonsko rešenje je neprimereno na većini društvenih fakulteta. Ako bi se ovo rešenje iz člana 78. stav 2. održalo, to bi automatski značilo produženje radnog odnosa profesora fakulteta još za dve godine. Naravno, ako se to predloži statutom, što je apsolutno neprihvatljivo.
Istine radi, penzionisani profesor bi mogao biti angažovan na vođenju određenih oblika nastave, ali samo na magistarskim i doktorskim studijama, s obzirom na ogromno znanje i iskustvo takvog stručnog kadra, što treba naravno da bude regulisano na način kojim SRS želi kroz amandmane da popravi. Apelujem na vas da ovaj moj amandman usvojite.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 12. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, tako što sam predložio da se taj član briše. Citiraću taj član koji glasi: "Rešenje iz stava 1. ovog člana postaje izvršno danom dostavljanja poreskom obvezniku". Dakle, danom kada se dostavi rešenje poreskom obvezniku postaje izvršno, što je, pre svega govorim kao pravnik, neshvatljivo i nedopustivo.
Ovo je nakaradno i nezakonito, protivustavno rešenje kojim se gazi osnovno ustavno pravo žalbe. Naime, neshvatljivo je da se predlagač drznuo da poreskoj upravi da ulogu sudske i zakonodavne vlasti. Ustav Republike Srbije garantuje pravo žalbe kao jedno od osnovnih ustavnih prava. Praktično, ovim zakonom ukidate pravo na žalbu, što je sa stanovišta prava neshvatljivo i nedopustivo. Dakle, predloženo rešenje je neodrživo i zato molim Skupštinu i narodne poslanike da u danu za glasanje usvoje moj amandman.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, tako što sam predložio da se član 34. briše. Ovaj član 34. Zakona predviđa drastično kažnjavanje. Poštovani narodni poslanici, mogu da kažem kao praktičar i kao dugogodišnji advokat, da je za jedan deo, odnosno značajan deo krivičnih dela koji je propisan Zakonom o krivičnom postupku, zaprećena kazna do jedne godine i zato iznenađuje ovako visoko zaprećena kazna za poreske obveznike.
Dakle, predlagač se drznuo da kažnjava poreske obveznike, da im preti kaznama, do jedne godine. Poreskoj upravi se daje ovlašćenje koje ne bi smela da ima, daje joj se uloga zakonodavne vlasti, sudske vlasti. Na kraju mogu da kažem da se ova materija (i ne bi trebalo), ne može regulisati ovim posebnim zakonom, već se mora kodifikovati i mora biti regulisana Krivičnim zakonom Republike Srbije. Ovo je zaista i besmislen zakon i član kojim će poreske obveznike kažnjavati do jedne godine, što je neprimereno. Zato predlažem da se ovaj moj amandman usvoji.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o Carinskoj tarifi, tako što sam predložio da se u Predlogu Carinske tarife Odeljak I – Žive životinje; proizvodi životinjskog porekla, Glava 2 – Meso i drugi klanični proizvodi za jelo, carinska stopa 30 zamenjuje sa carinskom stopom 50. Dakle, kako bi došlo do zaštite domaćih proizvođača, predložio sam povećanje carinske stope za 20 indeksnih poena. Dosadašnja politika prethodne Vlade, a i ove u velikoj meri, zatim nekontrolisan uvoz žive stoke, mesa, prerađevina i mlečnih proizvoda, pogubno je uticala i utiče na domaće stočne fondove koji su potpuno osiromašeni.
Rešenja koja su predložena, ovim mojim amandmanom, domaće proizvođače štite od nekontrolisanog uvoza mesa, mleka i mlečnih proizvoda, tako da se sprečava dalje osiromašenje, a rekao bih čak i uništenje kompletnog stočnog fonda. Zato vas molim da u danu za glasanje glasate za ovaj moj amandman.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 7. Predloga zakona o davanju kontragarancija Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske investicione banke za finansiranje Projekta evropskih puteva B – Srbija i Crna Gora i predložio sam da se taj član 7. briše.
Smatram da bi trebalo brisati član 7. ovog novog zakona koji se odnosi na obaveze izvođača radova. Izvođač radova je Republička direkcija za puteve i postavlja se pitanje zašto bi Republika Srbija davala kontragarancije za deonice puteva koji su već po odluci Vlade predmet koncesija.
Umesto da se davanjem koncesija dođe do novog kapitala, aktuelna vlast traži od ove skupštine da mi garantujemo za sve korisnike koncesija.
SRS je protiv ovog zakona, kojim je potrebno da država Srbija obezbedi kontragaranciju u iznosu od 120 miliona evra za kredite i zajmove koje je uzimala DOS-vska vlast, pa zato i nenamenski trošila novac građana Srbije. Predlažem da ovaj moj amandman usvojite.
Poštovani narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 34. Predloga zakona o javnom dugu, tako što sam predložio da se taj član 34. briše.
Kao pravnik, ipak ću pročitati taj član 34, odnosno citirati, da bih vas ubedio da to ne valja. Prvi stav kaže: "Lokalne vlasti se mogu zaduživati u zemlji i inostranstvu, odnosno na domaćem i inostranom tržištu". Stav dva: "Lokalne vlasti se mogu zaduživati u domaćoj i stranoj valuti, u skladu sa ovim zakonom". Stav tri: "Lokalne vlasti ne mogu davati garancije". Na kraju, stav četiri, verovatno i sam predlagač ne zna šta je hteo da kaže tim stavom, kaže: "Zaduživanje lokalne vlasti za finansiranje deficita tekuće likvidnosti".
Potpuno je nejasno i nedorečeno. Dakle, pravna norma, kao esencijalni deo svakog zakona i svakog člana, mora biti jasna i precizna. Ova je, to pravnici dobro znaju, nejasna, neprecizna i nedorečena.
Srpska radikalna stranka se zalaže da lokalna vlast ne sme i ne bi trebalo da se zadužuje, niti da donosi bilo kakve odluke o zaduživanju, već je to nadležnost Ministarstva i samo može raditi uz odobrenje Ministarstva, kako bi se na taj način zaštitila i država i Republika Srbija. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o osiguranju depozita, tako što sam predložio da se član 8. briše. Ovaj član Predloga govori o mogućnosti ulaganja sredstava fonda u dužničke hartije od vrednosti koje izdaje Republika Srbija i Narodna banka Srbije, a daje mogućnost ulaganja sredstava fonda za osiguranje depozita u strane hartije od vrednosti, što ne bi bilo u skladu sa deviznim rezervama Srbije.
Narodna skupština Srbije se, nažalost, pretvorila, a očigledno je u funkciji Vlade Republike Srbije koja je odlučna, kao što su moje kolege već rekle, da pljačka građane Republike Srbije. Svima vama je poznato da država i Narodna banka Srbije garantuju fizičkim licima da se sredstva deponuju kod banaka. Imajući u vidu tu činjenicu da dozvole za rad banaka daje država, odnosno Narodna banka Srbije, sasvim je normalno da one odgovaraju za deponovanje sredstava fizičkih lica i nije potrebno dodatno opterećivati banke, odnosno smanjivati kamate koje poslovne banke daju na depozit fizičkim licima.
Ovakav zakon će još više povećati ionako skupe kredite koje koriste pravna i fizička lica. Zato predlažem da usvojite ovaj moj amandman. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o registraciji privrednih subjekata je pokušaj predlagača da ispravi onaj nakaradni, neizvršivi i neprimenjivi Zakon o registraciji privrednih subjekata, koji su srpski radikali kritikovali tvrdeći da je taj zakon u tom obliku neprimenjiv.
Dakle, Zakon o registraciji privrednih subjekata donet je da bi, navodno, pojednostavio i ubrzao postupak osnivanja privrednih subjekata. Šta se desilo? Upravo suprotno. S obzirom da Agencija za privredne registre nije imala dovoljno obučenih i stručnih radnika za ovaj posao, jer su poslove registracije preduzetnika vršile lokalne samouprave, zakon nije bio izvršiv, na šta smo mi u SRS ozbiljno upozoravali.
Postupak registracije privrednih subjekata, odnosno preduzetnika, odlažete do 31.12.2005. godine, iako je trebalo da otpočne sa 1. martom 2005. godine. Podnosioci prijava za registraciju ne znaju kome da se obrate, s obzirom da se ovaj vaš nakaradni zakon nije mogao primeniti, jer im radnja nije registrovana, iako je prošao rok za registraciju.
Poštovani narodni poslanici, nije tačno da se ovde radi o usaglašavanju sa inflacijom, već se radi o klasičnom povećanju limita i nadoknade potrebne za upis u privredni registar. Članom 10. predlagač ukida ugovor o osnivanju, što je neprihvatljivo, jer ugovor je isto vrsta osnivačkog akta kao i odluka o osnivanju.
Očigledno je da donosite zakone koji su neprimenjivi, koje morate ispravljati više puta da biste ih primenili, ali mi pravnici to dobro znamo, kako je rekao Valtazar Bogišić: "Što se grbo rodi, vreme ne ispravi". Ni ovim zakonom nećete ništa ispraviti i on neće biti primenjiv.
Poštovani narodni poslanici, govoriću o setu pravosudnih zakona.  Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama trebalo bi da ima za cilj da stvori uslove za ostvarivanje materijalne nezavisnosti sudija i pravilno funkcionisanje, zakonitog postupanja sudija. U stvari, ono bi trebalo da se pretpostavlja
Nažalost, u Srbiji, zemlji čuda, ova časna sudijska dužnost se često zloupotrebljava, tako da pojedine sudije skoro u svim sudovima u Srbiji ne vrše sudijsku dužnost onako kako bi trebalo i onako kako od njih zakon traži. Neretko se susrećemo sa nesavesnim sudijama koji aljkavo i krajnje neodgovorno obavljaju svoju dužnost. Dakle, mi, gospodo narodni poslanici, imamo sudije koji nisu u stanju da reše predmet više od 15 godina. Takav sudija, nažalost, je zaštićen i još sudi i prima platu, a često je u svojoj sredini popularniji od časnih, vrednih i stručnih sudija.
U svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se sa brojnim primerima nerada, pa čak i samovoljom sudija. Dešavalo se da se zaključi glavna rasprava, a sudija donese, tj. izradi presudu posle dve godine, iako je bio u obavezi da donese presudu u roku od 15 dana. Dakle, takvih sudija je, nažalost, prepuna Srbija, a oni i dalje sude i, kao što sam već rekao, primaju platu i popularniji su često od časnih i poštenih sudija.
Vrhovni savet pravosuđa ne bi smeo imati tolike ingerencije da može uvećati 20% osnovnu platu sudije i predsednika suda.
Takođe, neshvatljiv je predlog da se osnovna plata sudija koji postupaju u predmetima sa elementom organizovanog kriminala i ratnog zločina može uvećati za 100%, a pogotovo ako je takvo povećanje u Predlogu Visokog saveta pravosuđa uz saglasnost ministra.
Tu se odmah dovodi nezavisnost sudija i izvršne vlasti, pa će plate svakako biti povećane, protiv kojih mi, u principu, nismo, imajući u vidu predviđeno povećanje osnovice za obračun plata u Srbiji u 2005. godini.
Šta je radila dosovska vlast i dosmanlijske sudije, najbolje znaju uhapšeni, maltretirani i poniženi građani Srbije, njih 12.000, od kojih je jedan mali broj optužen u zloglasnoj "Sablji" Demokratske stranke, gde su kršena i pogažena osnovna ljudska prava, gde je vladala sila i teror, gde je vladalo nasilje i nemoral, kojih će se Srbija stideti, kao što se Čile stidi Pinočea!
Gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, šta rade sudovi i tužilaštva posle nezapamćene laži koju prenosi ona luda Nataša Kandić, za jednog od najčasnijih i najuglednijih građana Srbije i srpskog roda Tomislava Nikolića? Ti vaši sudovi i tužilaštva moraju reagovati odmah, ako vam je imalo stalo do pravde, pravne države i prava. Nataša Kandić se mora naći iza rešetaka! Tamo joj je mesto.
Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu daje se pravo Visokom savetu za pravosuđe da neosnovano može povećati platu javnom tužiocu u visini plate sudije višeg suda. Kako rade tužilaštva u Srbiji najbolje znaju, da se vratim ponovo, oštećeni i poniženi građani, a to su na svojoj koži najbolje osetili građani Srbije u zloglasnoj "Sablji" Demokratske stranke, kada su kršena osnovna ljudska prava, kada je bio bačen pod noge Ustav Srbije i svi zakoni!
Šta su uradili javni tužioci u toj zloglasnoj "Sablji"?! U velikom broju slučajeva su bili nemi posmatrači, a čak i izvršioci zloglasnog dosovskog režima koji je smišljao i izmišljao laži, pa čak se drznuo da pokuša i da uvede smrtnu kaznu na kraći rok, kako bi svojim političkim protivnicima zadao poslednji udarac!
Sprega pojedinih tužilaštva sa radnicima MUP dobija velike razmere, pa se neretko dešava da se osumnjičeni maltretiraju, tuku i ponižavaju od strane policije, a da za to ne budu kažnjeni baš zbog toga što pojedini tužioci ne rade svoj posao po zakonu i što im svi građani, nažalost, nisu isti. Ako se desi da radnik MUP bukvalno premlati građanina, skoro nikada neće odgovarati, zahvaljujući takvim odnosima zasnovanim na sprezi tužilaštva i MUP.
Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o Visokom savetu pravosuđa, mišljenja sam da se daju nova ovlašćenja, da se predlaže dodatak na platu sudija.
Kako se dolazi u članstvo Visokog saveta pravosuđa, najbolje znaju najstručnije i najbolje sudije, tužioci koji, iako su najbolji i najstručniji, nikada ne mogu biti članovi tog visokog tela.
Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudskim taksama vrši se neosnovano povećanje sudskih taksi. Takse su ionako velike i nepodnošljive za građane Srbije. Nije tačno da je to povećanje sa stopom inflacije, nego je mnogo više. Ovako predložene enormno visoke takse negativno će se, gospodine ministre, odraziti na zaštitu ugroženih subjektivnih prava građana pred redovnim sudovima i postupcima.
Predlagač je ovom visokom domu dostavio i Predlog zakona o organizaciji nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehničkog kriminala, gde se kao objekat zaštite javljaju računari, računski podaci i računarske mreže.
Gospodine ministre, ovo je nepotreban i suvišan, a rekao bih i jednu ružnu reč – jalov zakon koji predviđa nepotrebno formiranje novih, posebnih tužilaca, posebnih sudija i posebnih službi MUP, koji će poreske obveznike koštati, izračunao sam, 99 miliona 220 hiljada dinara, a to je potpuno bespotrebno. Vi i sami znate da, postojeći tužioci, postojeći sudovi i službe MUP mogu veoma stručno i uspešno da rade bez ovih dodatnih troškova. U situaciji kada građani Srbije jedva sastavljaju kraj sa krajem, žive na ivici bede, nepotrebno uvodite nova tužilaštva, nove sudove, nove službe u MUP, koje će državu dodatno koštati oko 100 miliona dinara.
Ipak, nameće se zaključak da hoćete ovaj narod da oderete do gole kože i da ga iscedite do kostiju. Vi ne slušate SRS i glasove razuma i zato će vas narod, kao vrhovni sudija, kazniti na izborima koji će uskoro, a nagraditi odgovornu, časnu i poštenu politiku SRS.
Poštovani narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, tako što sam predložio da se član 12. Predloga zakona briše. Radi ilustracije, citiraću član Predloga zakona koji sam predložio da se briše. U njemu se kaže – usklađivanje iznosa akcize na derivate nafte iz člana 9. stav 1. tačka 1) i 2) Zakona o akcizama sa stopom rasta cena na malo u oktobru, novembru i decembru 2004. godine izvršiće se u julu mesecu 2005. godine.
Dakle, ovo usklađivanje kasni skoro osam meseci. Propis koji je važio više ne važi i ako bi se usvojio ovakav predlog to bi značilo svojevrsnu amnestiju Vlade, zato što Vlada nije postupila po zakonu. Ili, ako je trebalo da promeni zakon, ona je trebalo na vreme da podnese inicijativu za promenu zakona, ako je taj razlog nastao u potrebi za usklađivanjem propisa sa ekonomskim kretanjima u zemlji. Međutim, to nije uradila. Ona je zloupotrebila službeni položaj, praktično sada pokriva ovim članom svoj nerad.
U tom smislu, ako bi se prihvatio ovaj zakon, to bi značilo amnestiju Vlade, zato vas molim da prihvatite ovaj amandman na član 12. Predloga zakona.
Poštovani narodni poslanici, javio sam se da podržim amandman moje uvažene koleginice Vjerice Radete. To neću činiti onako kako je to učinio moj uvaženi kolega Penezić i  neću se osvrtati na jezički aspekt tog člana, jer je on veći stručnjak i profesor je književnosti, iako se sa njim potpuno slažem, nego ću govoriti kao pravnik i kao advokat.
Naime, ovaj član govori o raspolaganju imovinom Republike Srbije. Hajde i nekako da se složimo sa stavom 1, gospodine ministre, da Vlada može raspolagati imovinom Republike Srbije, jer je ona pravno lice, ima svoju imovinu, svoju organizaciju, ima svoje nadležnosti, svoj statut, svoja pravila. Ali, kako ćete objasniti pravnoj javnosti i struci da imovinom države Republike Srbije može raspolagati pojedinac? To nije pravno moguće.
Zato vam kažem da pravna norma, kao esencijalni deo svakog člana, svakog zakona, pored toga što je jasna i precizna, ona mora biti i pravno moguća. Nemoguće je da jedan pojedinac raspolaže imovinom Republike Srbije. To može samo pravno lice, a to je Vlada Republike Srbije u ovom konkretnom slučaju. Zato vas molim i apelujem na vas da poslušate ove glasove razuma SRS i da usvojite ovaj amandman moje uvažene koleginice Vjerice Radete.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, mišljenja sam da treba usvojiti ovaj amandman, bez obzira ko ga je predložio, iz razloga što su moje kolege iz SRS dobro to obrazložile.
Samo ću reći da je jedan od osnovnih principa našeg ustavno-pravnog sistema ustavnost i zakonitost tj. da svi akti, niži akti, akti Republike, Pokrajine, radnih organizacija, odnosno sada preduzeća moraju biti u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Vlada Republike Srbije ne može imati ingerencije da obustavlja akte koji su protivustavni, jer to je protivustavna kategorija. Zašto? Čak ni Ustavni sud to ne može uraditi. Ustavni sud ocenjuje ustavnost i zakonitost određenog akta i može da obustavi samo unapred njegovu primenu.
Sada ću ukazati na nešto kao pravnik, to bi dovelo do paralize pravnog sistema. Šta će biti sa radnim sporovima koji mogu nastati, raznorazni sporovi vezano za opšte akte koje donose niži organi, organi autonomne pokrajine ako ih Vlada obustavi. Teoretski može da se desi da nastane potpuna paraliza pravnog sistema i da sudova stanu da rade.
Znači, pored toga što je to protivustavno i protivzakonito, poslušajte stvarno ove glasove koji su iskreni, koji su dobronamerni, da ne bismo pravili ovakav haos u državi.
Poštovani narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine, tako što sam predložio da se član 8. ovog zakona briše.
Ovaj član upravo govori da je prijavljivanje imovine uslov za povraćaj imovine i da ne predstavlja zahtev za ostvarivanje prava za povraćaj imovine, što navodi na činjenicu da se radi o jednom tehničkom propisu a ne o propisu koji će se bazirati na materijalnom pravu, pa upućuje na zaključak da se radi o jednom zakonskom projektu, jednom političkom pamfletu koji predstavlja lažno predizborno obećanje onih koji su obećali da će vratiti imovinu stotinama hiljada ljudi.
Dakle, prijavljivanje imovine bi bilo na neki način incidentalno pitanje ili prethodno pitanje za povraćaj imovine, što naravno predstavlja jednu pravnu besmislicu, jer kako je moguće da jedan skupštinski saziv donese jedan zakon i obaveže drugi skupštinski saziv da donese neki drugi zakon kojim će se to regulisati, a upravo to se predviđa i navodi na okolnost da se radi o jednoj potpuno pravnoj besmislici i zakonu koji apsolutno neće moći biti primenjen.
Radi se o jednom potpuno nepotrebnom članu koji bi, ako ne bi bio brisan, prejudicirao mnoga pitanja denacionalizacije, od samog postupka vraćanja pa do pitanja otuđenja, što je neprihvatljivo i nedopustivo.
Postavlja se pitanje uopšte, a postavljam pitanje vama poslanicima - čemu služi evidentiranje i prijava imovine, ako će implementacija i priznavanje prava biti regulisano drugim zakonom. Zbog toga vam se i obraćam.
Ne bih ni izašao za ovu govornicu ako nemam nameru da vas ubedim da ne glasate za ovaj zakon, ali ipak smatram da vi to nećete razumeti i zato se obraćam javnosti Srbije - ako usvojite ovaj zakon država će imati ogromnu štetu, koju će ponovo platiti ovaj osiromašeni i napaćeni narod. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, na makroekonomskom planu privatizacija bi trebalo da dovede do rasta proizvodnje, standarda, zaposlenosti, a u stvari, pod vašom vlašću, odnosno pod vlašću DOS-a, a i sada, pretvorila se u svoju suprotnost.
Kumovska i lopovska privatizacija dovela je do pljačke, tj. otimačine imovine i kapitala koji su decenijama stvarale generacije zaposlenih. Ta njihova i vaša privatizacija dovela je do pada proizvodnje, opšteg pada životnog standarda, opšte nezaposlenosti. Nepoštovanje zakona i celokupnog privatizacionog procesa karakteristika je vaše dosadašnje vlasti, kao i ogroman broj nezakonitosti prilikom privatizacije pojedinih privrednih subjekata, nepoštovanje ugovora i slično.
Umesto da se materija oko postupka privatizacije uredi na sistematičan način, da se razradi postupak prodaje kapitala tenderom i aukcijom, vi improvizujete i donosite Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, koji je u suprotnosti, na kraju, sa mnogim zakonima i Ustavom, a naročito sa Zakonom o stečajnom postupku.
Srpska radikalna stranka se zalaže za privatizaciju i za prodaju kapitala tenderom i njegovo završavanje zaključenjem ugovora samo u postupku gde bi bile najmanje tri ponude. Time bi se ispoštovao princip konkurentne ponude. SRS smatra da treba obavezati Agenciju da odredi kupca koji je ponudio najveću cenu, a svi ostali uslovi ne mogu uticati na takvu temu. SRS se dalje zalaže da se ugovorna cena plaća odmah, čime bi se sprečile mnoge mahinacije i pljačka kapitala i države.
Srpska radikalna stranka smatra da je potrebno dati veća ovlašćenja Odboru za privatizaciju u pogledu kontrole procesa privatizacije, dati mu ovlašćenja da može izdavati naloge inspekcijskim organima da izvrše kontrolu poslova privatizacije i da ti nalozi imaju prioritet i obavezuju inspekcijske organe. Potrebno je detaljno odrediti nadležnost ovog skupštinskog odbora. On danas nema nikakve ingerencije, a to vam mogu odgovorno tvrditi kao član tog odbora. SRS smatra da bi trebalo ostvariti mogućnost da se za kontrolu postupka privatizacije koriste usluge registrovanih revizora.
Srpska radikalna stranka takođe smatra da Zakonom o privatizaciji treba ograničiti vrednost imovine koja može biti predmet privatizacije, jer bi se na taj način potpuno zaštitila imovina i kapital preduzeća od opšteg interesa, pa bi se na adekvatan način zaštitila imovina koju su stvarale čitave generacije zaposlenih.
Izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji predlažu se mnoga neprihvatljiva rešenja. Na primer, navešću član 3 – da se kao kupac kapitala u privatizaciji pojavljuje dužnik subjekta privatizacije. To je neprihvatljivo. Takođe, neprihvatljivo je da ministar nadležan za poslove privatizacije određuje i propisuje visinu troškova provizije.
Dakle, to je tzv. deregulacija odnosa, koju nije trebalo uraditi, već se to mora regulisati zakonom. Članom 23. (novim članom 41.) predlagač omogućava da i dužnik subjekta privatizacije kroz ustupanje ugovora postane vlasnik subjekta privatizacije, što je zaista neshvatljivo i nedopustivo. Izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, član 2, daje se Agenciji za privatizaciju previše ovlašćenja, a posebno da određuje metod privatizacije. Članovi 3. i 4. izmena i dopuna Zakona su protivustavni, jer se pojedini učesnici, dakle građani, dovode u neravnopravan položaj, iako su po Ustavu Srbije svi građani jednaki.
Odbor za privatizaciju Skupštine Srbije predložio je niz rešenja, ali predlagač se nije udostojio da prihvati nijednu sugestiju i nijedan predlog Odbora. Dakle, radi se o vrlo lošem zakonu, čije su odredbe protivustavne, nezakonite, a u ovom momentu čak i necelishodne, pa ga po mišljenju srpskih radikala ne treba usvojiti. Hvala.