Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Verica Kalanović

Govori

Poštovani narodna poslanice bilo je tako puno diskusije da bismo mogle ceo dan da polemišemo oko šnicli koje jede Blagoje Spaskovski, ali ja želim da se vratim na zakon.
Najpre, što se tiče javne rasprave, čini mi se da dosta dugo niste predlagali zakone. Koju svrhu bi imala javna rasprava ako bismo mi dostavili jedan tekst na javnu raspravu i rekli – ovo je zakucan tekst, vi možete da pričate šta hoćete, iz stručnih organizacija, institucija, iz stručne javnosti, iz akademske javnosti, iz privrede, iz prakse, mi nećemo da menjamo niti jedan član jer mi smatramo da je ovako najbolje. Javna rasprava upravo ima drugu suštinu da posle javne rasprave usklađujući dobru praksu, dobronamerne predloge i inicijative ugradimo u članove, neke dodamo potpuno nove, neke izbacimo sa argumentovanim činjenicama i predložimo novi tekst zakona.
Kao što znate, sve vreme javne rasprave zakon je objavljen na sajtu ministarstva koji zakon predlaže i svi su dobro došli, predlozi i inicijative koje idu u pravcu unapređenja zakonskog teksta. To vam je odgovor na prvo pitanje zašto smo mi izmenili zakon koji smo dali vama, Skupštini, poslanicima, predstavili ga Skupštini u odnosu na prvobitni predlog. Pa, odlično što je tako, ja se uvek radujem da u javnoj raspravi veliki broj članova bude izmenjen što znači da je veliki broj ljudi uzeo učešće u doradi zakona i prilagodi ga životu i praksi.
Što se tiče toga ko izdaje licence, tačno je, ministarstvo izdaje i ukida licence na predlog komore. Komore rade kompletnu dokumentaciju i predlažu ministarstvu i ispit i predlažu ministarstvu revizore koji će dobiti licence.
Što se tiče Ugovora o reviziji, čini mi se da ste to pogrešno pročitali, ako neko dobije grip da će se zaustaviti revizija. Ugovor o reviziji u članu 25. apsolutno ne govori niti o imenima personalno, niti ste vi u obavezi da dostavljate imena. Vi dostavljate strukturu revizorskog tima sa navođenjem stručnih kvalifikacija, članova revizorskog tima i podatke o planiranom broju sati za obavljanje revizije, po članovima revizorskog tima, znači, nema tu dileme da ako se neko razboli od gripa tri dana, Ugovor o reviziji treba da bude raskinut.
Što se tiče RTB "Bor", sa vama se u potpunosti slažem da propisi moraju da budu isti za sve i da zakoni moraju da budu isti za sve. Ako se sećate, partija u čijem sam ja rukovodstvu je izašla sa idejom da potpuno profesionalizujemo rad javnih preduzeća i u skladu sa tim, predložen je zakon o profesionalizaciji radnih preduzeća sa stručnim nadzornim odborima i sa tim da se ne može desiti da mi imamo bilo koju vrstu neusaglašenosti sa zakonom i propisima od strane rukovodstva, a da niko za to ne odgovara.
Danas je čini mi se popularno da mi govorimo o zloupotrebama u javnim preduzećima, verujte, to jeste jedan od prvih i strateških ciljeva ove vlade, opsežna i oštra reforma javnih preduzeća, zbog toga što imamo veliki broj javnih preduzeća, koji bez obzira na to što mogu da budu profitabilni, što mogu da predstavljaju ogroman potencijal, između ostalog i za budžet ove zemlje, danas posluju na ivici rentabiliteta ili sa velikim gubicima.
Vi ste ovde govorili o problemima i radu rukovodstva, a ne o reviziji. Što se nas tiče, mi ćemo i dalje se zalagati da revizori dostavljaju nepristrasne izveštaje, i ako su izveštaji koje su revizorske kuće objavile o radu, o finansijskom izveštaju RTB "Bor", onda je pitanje za nadzorni odbor, menadžment, a po ovom zakonu i za računovođu, o tome zašto finansijski izveštaj ne odgovara stvarnosti?
Zalagaću se da oni finansijski izveštaji koji prave revizorske kuće i revizori, budu transparentni, da možete vi da ih vidite i vidite koliko je para potrošeno u klub, a koliko u šnicle, ali, posao nepoštovanja zakona je posao, predmet za rad menadžmenta i nadzornog odbora.
Ovaj amandman koji su podneli poslanici čini mi se LDP i koji se odnosio na obavezu dostavljanja finansijskih izveštaja verskih zajednica, obrazložiću vam na način na koji se Vlada opredelila ka tome.
Najpre, nije tačno da su crkve izuzete podnošenju finansijskih izveštaja, ali u onoj oblasti gde se obavlja privredna delatnost u skladu sa propisima koji se utvrđuju zakonom. Znači, ako se u okviru crkve i verskih zajednica obavljaju određene privredne delatnosti, one su podložne istim propisima, kao i kod ostalih privrednih subjekata.
Međutim, vi jako dobro znate, zalažemo se za poštovanje Ustava i zakona, makar u ovom najvišem domu. Ustav Republike Srbije izričito predviđa da crkve i verske zajednice su slobodne i samostalno uređuju svoju unutrašnju organizaciju, verske poslove, da javno vrše verske obrede, da osnivaju verske škole, socijalne i dobrotvorne ustanove, da njima upravljaju, itd.
Prema Zakonu o crkvama i verskim zajednicama u članu 26. kaže se – da crkve i verske zajednice samostalno upravljaju svojom imovinom i novčanim sredstvima u skladu sa sopstvenim autonomnim propisima.
Lično, vi ste izneli vaš lični stav, reći ću vam i ja lično kao član Vlade, smatram da tako treba i da ostane, da država nema prava da se meša u poslove crkve i obrnuto. Kao što ću biti protiv toga da država iznosi svoje stavove vezane za politiku Vlade i lokalnih samouprava, tako ću biti i protiv toga da Vlada i lokalne samouprave se mešaju u poslove crkve.
Nažalost, neću raspravljati i razmatrati o tome da i u crkvi, kao i u svakom drugom delu društva se pojavljuju nemili događaji, i da niko od toga nije u ovom trenutku, niti oslobođen, niti zaštićen.
Još jedna stvar koju želim da vam kažem je, da je ova tema bila u razmatranju na nivou Vlade i da je Kancelarija za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama, upravo pozivajući se na autonomiju crkva i verskih zajednica utvrđenih i Ustavom i zakonom, apsolutno odbacila ovakav način mešanja.
Postavili ste jedno drugo pitanje koje se odnosi na izveštaje o utrošku budžetskih sredstava. Reći ću vam, kao neko ko je u prethodnom periodu na teritoriji cele Srbije učestvovao u realizaciji gotovo 400 projekata lokalnih i regionalnih, da su neki od njih bili vezani i za unapređenje infrastrukture na verskim objektima, za svaki od njih dostavljen je izveštaj. Prosto ne želim da se stvori ta sumnja i da se napravi insinuacija da tamo gde su izveštaji traženi o utrošenom novcu, a odnosili su se na tačno definisane projekte, verska zajednica se oglušila o zahteve nadležnih ministarstava, da dostavi izveštaje o utrošenim sredstvima.
Želim da se zahvalim svim poslaničkim grupama koje su danas svojom diskusijom pokušale da tekst ova tri sistemska zakona unaprede. Međutim, današnji dan je meni lično obeležila sumnja u određenom broju poslaničkih grupa da će zakoni koji imaju dobar tekst i koji su kao predlozi dobri imati probleme u implementaciji.
Poštovani poslanici, slažem se sa vama – implementacija zakona je mnogo teža od donošenja zakona. Što se tiče Vlade Republike Srbije, ona će u narednom periodu zajedno sa profesionalnim institucijama, sa stručnom javnošću, ali i uz podršku Svetske banke koja najavljuje podršku implementaciji ovih zakona, uraditi sve da u najkraćem roku donese podzakonska akta i da implementaciju ovih zakona sprovede u praksi na najbolji mogući način.
Dozvolite mi da na kraju kažem još jednu stvar. Svi mi koji sedimo ovde, dolazimo iz političkih partija koje su u vlasti, neke na lokalu, neke na pokrajinskom nivou, neke na centralnom nivou. Ako se svi budemo trudili da implementiramo ove zakone, onda će biti jasno da ćemo imati bolji rezultat. Jer, ja ne mogu da prihvatim činjenicu da nešto što nam smeta ovde u parlamentu na centralnom nivou, na lokalu nam ne smeta. I kad govorimo o poslovanju određenih firmi na centralnom nivou, to nije dozvoljeno, ali je dozvoljeno kad siđemo na lokal. Moramo da budemo konzistentni jer ćemo samo tako unaprediti i privredni sistem i omogućićemo našim građanima da bolje žive. Hvala vam.
Hvala vam na pitanju. Danima čekam da se postavi pitanje šta će se dešavati sa kapitalnim projektima, posebno na lokalnom i regionalnom nivou u narednom periodu. Hvala vam na konstataciji da su odluke koje su bile ispred ove vlade bile veoma teške i trebalo je staviti u ravnotežu ono što je odgovornost prema građanima i odgovornosti za budućnost, odnosno ulaganje u infrastrukturu, jer nam je potpuno jasno da bez ulaganja u infrastrukturu nema bržeg puta u budućnost.
Mogu da vam kažem da taj balans jeste napravljen dobro. Ono što je politika okrenuta prema građanima jeste da ono što je malo ne može biti još manje ako želimo da održimo biološki ovu zemlju. Slažem se sa svima onima koji su govorili o demografiji i o tome da u Srbiji ima sve manje ljudi. To je tačno i to je nešto što mora da bude prioritet naše politike u narednom periodu. Zbog lošeg materijalnog stanja i problema u kojima je ova zemlja ne sme da nas bude još manje zbog toga što smo onemogućili ljudima da se normalno hrane, da kupuju normalno lekove.
Kao neko ko je opredeljen razvoju infrastrukture sam svesno prihvatila to da je procentualno budžet za projekte lokalne i regionalne iz mog ministarstva, rekla bih, najznačajnije smanjen. Svi oni projekti koji su započeti biće završeni. Svi oni projekti koji su neophodni za privredni razvoj u ovoj godini biće završeni na zadovoljstvo lokalnih samouprava i šire zajednice. Novih projekata neće biti. Odložili smo ih za sledeću godinu, odložili smo ih za bolju tehničku pripremu. Zbog toga je ono što je politika Ministarstva na čijem sam ja čelu bila da započete projekte intenziviramo i završimo u 2013. godini, da liniju koja je vezana za tehničku pripremu, pripremu dokumentacije, znajući iz kog ste kraja, mogu da pošaljem pozitivnu vest da projekat izgradnje idejnog i glavnog projekta za vezu Valjeva sa Koridorom 11 će biti urađen u 2013. i prvoj polovini 2014. godine, kako bismo u srećnijem vremenu mogli da krenemo u realizaciju.
Nažalost, oni projekti koji su od manjeg nacionalnog značaja, ne kažem za lokalne sredine i regione, nego nacionalnog značaja, biće odloženi za neko srećnije vreme.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, moje je veliko zadovoljstvo svaki put kad dođem u Narodnu skupštinu zbog toga što najpre vidim predstavnike građana Srbije sa teritorije cele zemlje i najčešće slušam o problemima koji su u opštinama i gradovima širom Srbije.
Imala sam to zadovoljstvo da od formiranja Vlade dosta puta budem ovde u Narodnoj skupštini, upravo predstavljajući zakone iz oblasti finansija i privrede. Lično smatram da je potpuno prirodno što je od formiranja Vlade 27. jula do danas najveći broj zakona bio upravo iz ove oblasti, posmatrajući ukupnu situaciju, ekonomsku i finansijsku, u našoj zemlji i posmatrajući sa kojim se sve problemima sreće naša privreda.
Veoma sam zadovoljna što danas ponovo ovde u ovom visokom domu predstavljam pet zakona koji se tiču upravo unapređenja rada privrednih subjekata i potvrđivanja jedne odluke vezane za Republički zavod za zdravstveno osiguranje.
Pre nego što počnem sa predstavljanjem zakona, želela bih da pročitam jednu od rečenica iz ekspozea premijera Dačića pri formiranju Vlade, jer čini mi se da ona na veoma slikovit način govori o ciljevima i namerama ove vlade i od početka formiranja i u narednom periodu, kada je u pitanju privreda: "Ova vlada biće posvećena stvaranju poslovnog ambijenta koji će našim preduzećima obezbediti slične, ako ne i bolje uslove za rad u odnosu na zemlje iz našeg okruženja. Takođe, ova vlada učiniće sve što može da se zaustavi pad nacionalne ekonomije, da se obezbedi njen oporavak i jačanje".
U tom svetlu treba posmatrati i predložene zakone, predloge od kojih se prvi odnosi na unapređenje u onoj oblasti za koju se svi slažemo da predstavlja jednu od najperspektivnijih oblasti u našoj zemlji, a to je oblast energetike. Mislim da se svi slažemo u tome da kada govorimo o unapređenju energetike, govorimo s jedne strane o delu korišćenja naših potencijala, a s druge strane, o našoj pojačanoj brizi za očuvanje životne sredine, jer su te dve oblasti neraskidivo vezane.
Zbog toga ovaj projekat koji se odnosi na davanje garancija Republike Srbije Nemačkoj razvojnoj banci za projekat "Unapređenje tehnologije eksploatacije u rudarskom basenu Kolubara, u cilju povećanja efikasnosti termoelektrana i smanjenja uticaja na životnu sredinu", treba upravo posmatrati sa sva tri aspekta, i sa tehnološkog i sa ekološkog i sa socijalnog.
Kada govorimo o tehnološkom, govorimo o obezbeđenju korišćenja lignita ujednačenog kvaliteta, kako bismo podigli efikasnost rada najpre Termoelektrane Nikola Tesla i Termoelektrane Morava, a zatim i Kolubare u celini. Kada govorimo o ekološkom, govorimo o smanjenju atmosferskog zagađenja u elektranama koje koriste ugalj iz Kolubare. Kada govorimo o socijalnom, govorimo o sigurnoj i stalnoj isporuci uglja i racionalnim upravljanjem prirodnim resursima, što je veoma važno i za građane, ali i za privredu.
Ove garancije Republike Srbije odnose se na visinu od 74 miliona evra, od čega je 65 kredit pod povoljnim uslovima, a devet miliona je grant ili garancije. Svi poslanici koji sede u ovoj skupštini setiće se programa koji je Nemačka razvojna banka, zajedno sa različitim ministarstvima i opštinama i gradovima u Srbiji sprovodila i u oblasti vodosnabdevanja i u oblasti otpadnih voda i rešavanja čvrstog otpada, u oblasti energetske efikasnosti. Još jednom je trenutak da se podsetimo da su najčešće ovi projekti izvođeni u nekoliko faza i da je svaka faza podrazumevala sa jedne strane kredit pod povoljnijim uslovima, a sa druge strane grant koji je nemačka vlada opredeljivala prema građanima i Vladi Republike Srbije.
Drugi zakon je Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RS i Vlade Republike Belorusije o saradnji i uzajamnoj pomoći u carinskim pitanjima. Republika Srbija i Republika Belorusija u prethodnih nekoliko godina beleže intenzivan rast u ukupnoj trgovinskoj razmeni. Da podsetim, 2011. u odnosu na 2010. godinu ukupan trgovinski rast između naše dve zemlje je bio za oko 50% uvećan, i to kako u oblasti izvoza, tako i u oblasti uvoza. Znači, ukupan rast beleži značajno povećanje u odnosu na prethodni period. To ni izbliza nije ono što su potencijali u međusobnoj trgovinskoj razmeni ove dve zemlje, ali predstavlja značajan pomak u odnosu na prethodni period i ukupno unapređenje odnosa između naše dve zemlje.
Za prvih 10 meseci u 2012. godini takođe ukupna razmena između Republike Srbije i Republike Belorusije beleži značajan rast. Želim da podsetim sve one koji se bave trgovinskom razmenom sa zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i na formiranje zajedničke unije između Rusije, Belorusije i Kazahstana i određenih promena u carinskim propisima. Upravo iz tih razloga, sa jedne strane, u povećanoj trgovinskoj razmeni, povećanom broju predmeta koji se nalaze pred carinskim organima i jedne i druge zemlje, sa druge strane, u neprekidnom menjanju carinskih propisa koji su u Srbiji vezani i za proces harmonizacije prema EU, a u Belorusiji za proces harmonizacije vezane za carinsku uniju, mi predlažemo ovaj zakon, koji će u značajnoj meri urediti odnose carina, kako u Republici Srbiji, tako i u Republici Belorusiji.
Cilj je da se pravilno primenjuju carinski propisi i da se pojača borba protiv carinskih prekršaja, da se suzbiju krijumčarenje i druge povrede, da se usklade carinski sistemi, usavrše carinske tehnike, da se reše problemi nastali u primeni carinskih propisa koji se razlikuju u Srbiji u odnosu na Belorusiju.
Sledeća tri zakona su zakoni koji su se već nalazili, kada je u pitanju Srbija u odnosu sa razmenom sa drugim zemljama, pred ovom skupštinom, a odnose se na izbegavanje dvostrukog oporezivanja između Republike Srbije i drugih zemalja. Međunarodno dvostruko oporezivanje sve više dobija na značaju i u svetu i kod nas, shvatajući da današnje globalno tržište traži puteve da se privrednim subjektima omogući što je moguće bolje poslovanje, da se omogući neprekidni i intenzivniji protok kapitala, da se omogući otvaranje firmi iz jedne zemlje u drugoj, bez ikakvih prepreka.
I Srbija u tom pravcu je upravo i usmerila svoje aktivnosti, tako da današnji predlozi zakona o izbegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Srbije i Gruzije, Tunisa i Kanade, proširiće broj zemalja sa kojima imamo potpisane sporazume o izbegavanju dvostrukog oporezivanja na preko 50. Na taj način će Srbija uticati na proces privlačenja stranih investicija, na otvaranje stranih firmi sa smanjenim administrativnim procedurama kod nas, kako kada se radi o investiranju kapitala, tako i kada se radi o zapošljavanju. Srbija se uključuje u međunarodne finansijske transakcije na olakšan način.
Podsetiću da se danas sa zemljama, kao što su Rusija, Turska, Ukrajina, Slovačka, Švajcarska, Španija, Austrija, Češka, ovi sporazumi primenjuju veoma uspešno. Danas Srbija beleži povećanje trgovinske razmene, posle potpisivanja ovakvih sporazuma sa zemljama sa kojima je već to uradila u prethodnom periodu.
Podsetiću i da zakon otklanja dvostruko oporezivanje dohotka, eliminišu se poreske prepreke za slobodno kretanje roba, usluga, tehnologija i radne snage između zemalja koje potpisuju sporazum.
Na kraju, uz ovaj set od pet zakona, na dnevnom redu je i Predlog odluke o davanju saglasnosti na Odluku o izmenama i dopunama Finansijskog plana Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje za 2012. godinu.
Želim da podsetim šta znači donošenje ovakve odluke. Prethodni period je obeležilo to, da posle usvajanja budžeta, Republički zavod za zdravstveno osiguranje pravi svoj finansijski plan za narednu godinu. Međutim, u finansijski plan nisu ulazila neutrošena sredstva iz prethodne godine, što je u značajnoj meri smanjivalo planirani budžet za narednu godinu o izmirenju obaveza prema apotekama i apotekarskim ustanovama. Promenom ove odluke, pri planiranju za narednu godinu, Republički fond za zdravstveno osiguranje ima i mogućnost, ali i obavezu da koristi nepotrošena sredstva već u procesu planiranja iz prethodne godine, kao i sredstva predviđena budžetom za narednu godinu.
Ovo je način da izvršimo pravilnije planiranje, ali ovo je način i da na daleko bolji način snabdevamo građane lekovima, a izmirujemo obaveze prema onima od kojih lekove naručujemo. Mislimo da će jedna ovakva odluka biti veoma korisna i za građane i za privredu Srbije.
U ovom trenutku želim da pomenem i to, da je jedna ovakva odluka inicirana od strane DRI, ali je podržana od strane Ministarstva zdravlja i Ministarstva finansija, u cilju uvođenja i finansijske discipline i transparentnijeg i racionalnijeg trošenja budžeta Republike Srbije. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, sa velikim elanom sam ušla jutros u Skupštinu misleći da su ovo životno interesantne teme i, da budem potpuno iskrena, ne prija mi da čujem da je povreda Poslovnika trajala sat vremena zbog neatraktivnosti tačaka o kojima ću da dam uvodno izlaganje. Razumem i sama se bavim politikom da su atraktivne teme političke teme, ali iz nekog svog bavljenja i državnim poslovima i politikom vidim da se u dobroj meri i ekonomske teme prepliću sa političkim i moramo vrlo pažljivo da baratamo činjenicama kada govorimo o ekonomskim temama da nam ne bi pravile velike i nagomilane političke teme i nezadovoljstvo.
Dozvolite mi da dam nekoliko pojašnjenja, ako nisam bila dovoljno precizna u uvodnom izlaganju ili ako je moje uvodno izlaganje bilo nešto kraće nego što je trebalo.
Izdavanje garancija Vlade Republike Srbije, odnosno garancija definisanih budžetom prema Nemačkoj razvojnoj banci, i prema kreditu, i prema grantu je uobičajena stvar. To se odnosilo 2000. godine kada smo dobili grant za rešavanje pitanja vodosnabdevanja u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i kada smo 2004. godine dobili 60% zajma, a 40% granta za rešavanje pitanja vodosnabdeavanja u osam gradova i opština. Podsetiću vas da su četiri bile iz Vojvodine – Vršac, Sombor, Pančevo i Sremska Mitrovica. Iz centralne Srbije - Šabac, Kraljevo, Smederevo i Loznica. Kredit je bio 60%, a 40% je bio grant, a garant za namensko trošenje je bila Vlada Republike Srbije, bez obzira što su se projekti izvodili na teritoriji opštine.
Želim da vas podsetim da je tadašnje Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja bilo ispred Vlade, kao nosilac projekta, i da je u jednom trenutku deset miliona granta sa potpuno izvršenim radovima završila za devet miliona. Nemačka razvojna banka u svojoj poseti, gde sam ja bila sa srpske strane predstavnik Republike Srbije, je izrazila posebnu zahvalnost i opredelila je onih utrošenih milion evra za pravljenje tehničke dokumentacije, kako bi se još 12 opština uključilo u projekat u drugoj fazi, što je i učinjeno.
Znači, nema ovde nepoverenja zbog toga što neko demonstrira ispred Ušća ili Narodne skupštine, nego je ovo uobičajena praksa. Nemačka razvojna banka ispred Vlade Savezne Republike Nemačke obezbeđuje trošenje granta, kao što obezbeđuje i namensko trošenje kredita prema Republici Srbiji, a kada je u pitanju projekat vezan za Kolubaru. To je prva stvar.
Druga stvar, koja je spojena po nekom osnovu u vašoj diskusiji, izdavanje ove garancije je nešto što ima niz stvari koje mogu na jedan dosta loš način da budu prihvaćeni od strane građana i Vojvodine i Srbije, u celini.
Najpre, sve ono što je centralizovano je propalo. Neću da podsećam šta se u prethodnom periodu dešavalo sa Razvojnom bankom koja nije bila centralizovana i neću da podsećam šta se dešavalo sa delovima koji su vodili projekte u prethodnom periodu. Mislim da je mnogo toga rečeno na kraju. Ne mislim da su neke stvari koje se vode sa nivoa centralnih vlasti loše i usmerene protiv regionalizacije i interesa građana bilo kog dela naše zemlje.
Mislim da je ova teza jako opasna zbog toga što se u nekom trenutku određene aktivnosti, sa pravom zbog podizanja efikasnosti i racionalnosti itd, centralizuju na nivou čitave zemlje i da one budu protumačene kao zadiranje u interese građana, bilo da se radi o AP Vojvodini ili se radi o gradu Nišu ili nekoj drugoj opštini na teritoriji Republike Srbije.
Kada govorimo o energetskoj situaciji, hajde da sagledamo kako u ovom trenutku izgleda energetska situacija. Tačno je da u ovom trenutku imamo cenu koja je negde oko 0,46 u odnosu na 0,83 evro centa po kilovatu. Tačno je da imamo gas koji ima za trećinu niže cene, nego što su tržišne. Ako bismo pogledali gde se reflektuju gubici "Srbijagasa", videli bismo da 158 miliona evra u ovom trenutku duguju toplane "Srbijagasu". Vi znate koje su to toplane. Na gas ne greje Trstenik, jer nema gasovod. Dajte da pogledamo kako ukupno izgleda energetska situacija i nemojmo da izdvajamo nešto što dobro funkcioniše i da kažemo – ovo je moje zato što dobro funkcioniše, kada znamo da je EPS najveća toplana u centralnoj Srbiji.
Ne možemo da posmatramo jednu stvar, kada nam odgovara, iz jednog ugla, a drugu stvar iz drugog. Ne možemo zato što to može loše da utiče na naše građane iz zbog toga što kažemo da Vojvodina ima najnižu prosečnu platu u Srbiji. Nema. Znate da se ja bavim veoma detaljno statistikom u ovom trenutku. Imam čitav sektor koji je bivši Zavod za razvoj i stare Jugoslavije i Srbije, u celini, kao poseban sektor. Godine 2011, tačno je, Vojvodina je posle dugo godina sišla ispod republičkog proseka i ima 0,98% vrednost BDP u odnosu na ukupan. Ne zaboravite da južna Srbija ima 0,68%, a Šumadija i zapadna Srbija 0,73% od tog istog proseka. Nije tačno da u ovom trenutku Vojvodina ima najniže plate. Hvala Bogu da nema i treba da ima mnogo veća. Treba svi da radimo u pravcu podizanja.
Sve moje aktivnosti u prethodnom periodu jesu usmerene na obezbeđivanje toga da se Novi Sad veže sa Hrvatskom i Koridorom 10 kroz Frušku Goru, sa tunelom i sa izlaskom na Rumu, kako bi se vezao Srem koji je u ovom trenutku veoma atraktivan za strane investitore. Ako izbacimo takve činjenice pred građane Srbije, pred ovaj visoki dom, pred narodne poslanike, stiče se slika da u ovom trenutku svi mi koji sedimo ovde ništa drugo ne razmišljamo, nego kako ćemo u jednom trenutku da uzmemo nešto Vladi Vojvodine i da damo centralnoj vlasti. To prosto nije istina i nisam mogla da oćutim jednu takvu stvar.
Poštovani gospodine poslaniče, meni je zaista uvek zadovoljstvo da vas slušam, najpre što taj jezik odlično razumem, taj dijalekt još bolje, ali moram da kažem nešto što je vezano za ukupno predstavljanje zakona koji se donose na sednicama Vlade u Narodnoj skupštini.
Pored potvrđivanja ovog ugovora o izdavanju garancija, na dnevnom redu su još četiri zakona. Lično smatram da sam sa dovoljno argumenata i kompetentnosti branila čitav paket.
Što se tiče zaduženja i prevođenja u litre mleka i poštovanja Zakona o javnim nabavkama, kao neko ko se dosta dugo vremena bavi projektima u svim fazama, potpuno je jasno da je za sprovođenje nekog projekta najpre potrebno obezbediti budžet. Mi to ovih dana radimo i za čuveni Moravski koridor. Hvala vam na komplimentima. Istinski se zalažem da taj projekat konačno bude realizovan. Takođe, zalažem se i za realizaciju projekta vezanog za podizanje efikasnosti i uspostavljanje balansa u emitovanju CO2 i eksploatacije tona lignita.
Ako pažljivo pogledamo, ovaj projekat ima i ekološku komponentu i nema razloga da brinemo da li će evropski standardi iskazani kroz dokument "Evropa 2020" biti poštovani kroz ovaj projekat.
Na kraju, Nemačka razvojna banka, kao što znate, kod odobravanja svakog kredita traži i Srbija dostavlja i vizibiliti studiju koja vrlo jasno opisuje efekte projekta i to je odgovor na pitanje da li ovaj projekat ima opravdanje ili ne.
Što se tiče poređenja sa litrama mleka, kada biste danas našim moravskim seljacima uporedili koliko košta Moravski koridor sa litrama mleka ili sa komadima jaja, svi bi rekli – da li je moguće da toliko naših krava i toliko litara mleka bude potrošeno za jedan takav projekat? Ali, mi ga upravo pravimo da sutra mnogo junica, mnogo litara mleka i slatkog i kiselog bude izvezeno upravo iz našeg Pomoravlja. Upravo i ovaj projekat koji vezujemo za energetiku ne možemo da poredimo sa litrama mleka iz Šumadije, nego sa onim stvarima o kojima smo diskutovali na početku, sa dobijanjem lignita ujednačenog kvaliteta, sa podizanjem energetske efikasnosti, sa urednim obezbeđenjem i sigurnim snabdevanjem uglja, sa ekološkom komponentom koja će sutra da obezbedi standarde "Evropa 2020".
Razumem kritike koje dolaze na račun – zašto Srbija u prethodnih sedam godina nije donela nacionalni plan razvoja, koji će biti usaglašen sa "Evropa 2020", ali nemojmo sada da trpimo kritike zašto Kolubara, koja u narednom periodu troši 74 miliona na ove tri komponente, se zadužuje za milion i 700.000 litara mleka, koji treba da obezbede građani iz Šumadije. To nije korektno.
Dame i gospodo narodni poslanici, trudiću se da ne odgovaram na svako pitanje, ali prethodna diskusija poslanika je inicirala da moram da se javim i kažem nešto što se duboko ne slaže sa onim o čemu ste vi govorili.
Praveći paralelu sa "Agrobankom", "Razvojnom bankom Vojvodine" i Fondom za razvoj mislim da nema suštinu, niti je moguće u ovom trenutku. "Razvojna banka" i "Agrobanka" su banke. Suština osnivanja Fonda za razvoj jeste realizacija programa koji su usmereni na podršku privredi, ali i na druge poslove od kojih jedan jeste komision u podršci preduzećima u restrukturiranju, kao i komisioni poslovi koji su vezani za podršku preduzećima na Kosovu i Metohiji i neki drugi poslovi koji se rade preko jednog državnog Fonda.
Zbog toga i vaše pitanje – zašto je u nadzornom odboru predviđen veći broj članova nego u javnim preduzećima vezano za različite poslove koji se za ime Vlade i u ime Vlade rade na teritoriji cele Srbije, naravno u poslovanju sa privrednim subjektima preko Fonda za razvoj, a koji su u interesu različitih ministarstava. Prosto, želim još jedanput da podvučem – naknade za rad u Upravnom odbora Fonda za razvoj ne postoje, niti su ikada postojale. Članovi Upravnog odbora su u najvećem broju ministri koji preko Fonda za razvoj kontaktiraju sa privredom i daju podršku razvoju privrednih subjekata.
S druge strane, izvlačenje iz konteksta da je Fond za razvoj davao kredite koji su nenaplativi i da se radi o različitim zloupotrebama koje su evidentirane u izveštaju DRI takođe nije primereno. Uputila bih vas na odzivni izveštaj, na izveštaj DRI, koji je napravljen detaljno po svakoj stavci koju je DRI našla kao proceduralne primedbe u radu Fonda za razvoj. Lično sam se vrlo detaljno upoznala sa odzivnim izveštajem na izveštaj DRI i mogu da vam kažem da sam više nego zadovoljna, a mislim da ćete i vi biti, jer se tačno po stavkama vidi šta su razlozi koje je navela DRI kao propust.
Lično mislim da i u kontaktu sa DRI možete videti da li se radi o zloupotrebama ili su i oni zadovoljni izveštajem koji im je dao Fond za razvoj. Ne radi se tu o nedostatku hrabrosti, nego prosto o činjenicama pred kojim je i DRI zadovoljna za ono što su bile njene prvobitne primedbe.
Kada se radi o izvlačenju pojedinačnih korisnika kredita, kao neko ko dosta dugo učestvuje u Upravnom odboru Fonda za razvoj, mogu da vam kažem da je Fond za razvoj i osnovan zbog toga da ne bude komercijalna banka, da ne bude poslovna banka koja ima kredite prema onima koji su najuspšeniji, nego povremeno ima kredite i prema onima koji revitalizuju "Šik Kopaonik" u Kuršumliji, od koga živi jedna pogranična opština i koji je zaposlio najveći broj ljudi koji su bili upućeni kućama, a bogami i veliki broj koperanata. Fond za razvoj je oživeo pogon u Radovnici u Trgovištu. Fond za razvoj je opredelio kredit "Kondive" u Bujanovcu i mi ne možemo posmatramo kredite koji se opredeljuju preko Fonda za razvoj na isti način kao kredite koji se opredeljuju iz poslovne banke i kredite koje daje najuspešnijim.
Slažem se sa vama da se krediti ne smeju plasirati sa rizikom većim od dozvoljenog i da budu bez odgovarajućih garancija. U najčešćem slučaju kod Fonda za razvoj su to hipoteke prvog reda. To su vrlo često i garancije. Neke od tih garancija je izdala, nažalost, "Agrobanka". U ovom trenutku Fond za razvoj pravi detaljnu analizu onih preduzeća koja imaju pokriće kroz avalirane menice "Agrobanke". Na sledećem upravnom odboru razmatraćemo upravo koja su ta preduzeća i pod kojim rizikom je u ovom trenutku vraćanje tih kredita.
Molim vas, ne želim da javnost i da Skupština stekne pogrešnu sliku da se radi o nekoj nečasnoj instituciji, jer jako dobro znamo u kontaktu sa privrednicima koja je uloga Fonda za razvoj i šta je Fond za razvoj u prethodnim godinama uradio u podršci onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Radi se uglavnom o malim i srednjim preduzećima. Radi se uglavnom o onim preduzećima koja posluju u nerazvijenim područjima i uglavnom se radi o kreditima koji imaju apsolutno sve garancije propisane zakonom da će biti uredno vraćeni.
Mogu da vas obavestim da postoji veliki broj partnera u Fondu privrednih subjekata, koji su Fondu za razvoj uputili zahtev za reprogram, koji u ovom trenutku ne mogu da vraćaju te kredite. Jedan od inicijatora zakona, o kojima je govorila i poslanička grupa SPS, za povećanje likvidnosti privrede u ovom trenutku, donošenje zakona o poreskoj amnestiji, o smanjenju rokova plaćanja, jeste upravo Fond za razvoj koji želi da omogući privredi da sa povećanjem likvidnosti, između ostalog, i redovno servisira obaveze prema instituciji od koje su dobili kredit.
Pošto ste me direktno prozvali u nekoliko stvari, odgovoriću vam veoma precizno.
Da, učestvovala sam u radu prethodne dve vlade. Bila sam u jednom trenutku član Upravnog odbora, ali sam u najvećem delu mandata te dve vlade bila neko ko je ocenjivao podnete zahteve za odobravanje kredita. Taj organ se zove Komisija za ocenu aplikacija prema Fondu. Znači, neko ko zajedno sa ljudima iz Fonda utvrđuje da li preduzeće ima kriterijume koji su neophodni da bi se kredit dobio.
Od formiranja ove vlade privremeni sam predsednik Upravnog odbora, zbog toga što Zakon o Fondu definiše Upravni odbor i upravo je sada na dnevnom redu. Ali, život ne može da čeka, kao što znamo, i mi ne možemo u ovom trenutku da zaustavimo rad Fonda zato što nismo na Skupštini usvojili zakon, a prethodna Vlada je izgubila mandat formiranjem nove 27. jula. Znači, od 27. jula do današnjeg dana Vlada je svojim zaključkom odredila ko će predstavljati članove Upravnog odbora Fonda do usvajanja zakona. Ja sam predsednik prvi put tog organa, predsednik sam Upravnog odbora Fonda za razvoj.
Takođe, istine radi želim da kažem prostim rečima kako radi DRI. Na osnovu uvida DRI u rad neke institucije daje svoj izveštaj kroz primedbe i upućuje prvo toj instituciji. Ta institucija na osnovu tog izveštaja objašnjava zašto su te primedbe nastale, to se zove "odzivni izveštaj". Na osnovu odzivnog izveštaja DRI podnosi krivičnu, odnosno prekršajnu prijavu protiv lica koja su napravili greške ili je zadovoljna odzivnim izveštajem. Kažem vam, vi ste čitali prvi izveštaj DRI. Niste pročitali objašnjenje, odzivni izveštaj. Kao što vidite, nema prijave protiv direktora Fonda za razvoj, niti protiv bilo kog koje tu radio, što znači da nema zloupotrebe i zbog toga nije umesno praviti paralelu sa "Agrobankom" koju ste vi uradili na početku.
Sa druge strane, želim da vam kažem da su krediti Fonda za razvoj usmereni prema privrednim subjektima. Građani jesu indirektno vezani za odobravanje kredita, ali oni nisu najčešće korisnici kredita, sem kad se radi o "start ap" kreditima. Građani su u tom slučaju najčešće zaposleni, a inače korisnici kredita su privredni subjekti.
Zahvaljujem na konstruktivnoj diskusiji poslanika Đelića. Prosto, kao njegov kolega iz prethodne Vlade, iz one tamo Vlade neću odgovoriti njemu, jer mislim da on zna ovo što ću da kažem, ali odgovoriću javnosti, radi poslanika, radi onih koji nas danas gledaju.
Najpre, počeli ste i završili sa tim da ministar finansije i privrede u ovom trenutku je pre vatrogasac, nego arhitekta. Da, veliki su nasleđeni problemi.
Posledice delovanja su ogromne i moramo da određene posledice u ovom trenutku rešavamo i prema putarima i prema građevinarima i prema farmaceutima i prema velikim problemima koje smo nasledili. To da li je ovaj ministar finansija arhitekta, ocenićemo za određeno vreme, ali očigledno je da nismo nasledili neku zavidnu arhitekturu iz prethodnog perioda koju bi mogli da nadograđujemo, pa u ovom trenutku pravimo odgovarajuće kosture.
Nadam se da sam odgovorila na onaj način na koji ste napravili poređenje sa ovim setom zakona i posledicama i arhitekturom.
Želela bih da kažem i nešto o vašim komentarima na zakon. Najpre Zakon o ograničenju rokova plaćanja u komercijalnim transakcijama, kako ga mi popularno zovemo Zakon o ograničenju rokova plaćanja. Želim da vas podsetim da su u prethodnoj Vladi u dva navrata pokretali inicijativu da se uvede ograničenje rokova plaćanja, najpre države. Kada sam govorila o državi, govorila sam o centralnoj vlasti, o lokalnim vlastima, o javnim preduzećima i fondovima. Odgovor je bio – ne može, ne možemo da donesemo takvu uredbu zbog toga što nemamo dovoljno novca u budžetu. Iza toga se pojavljuje Zakon o ograničenju rokova plaćanja u komercijalnim transakcijama, u prethodnoj Vladi kao inicijativa, pa nismo imali hrabrosti da tada donesemo jedan takav zakon, jer nismo imali mogućnosti da to sprovedemo u delo.
Čini mi se da prethodna Vlada nije odgovorila na dva inputa. Tadašnja dva člana Vlade da donese jedan ovakav zakon. Mislim da bi danas posledice bile mnogo manje za privredu i zaposlene u privrednim subjektima. Da vas podsetim, to takođe znate, ovaj zakon je jedan od teških zakona za primenu. Članice EU su 10 godina radile, svako u svojoj zemlji na donošenju Zakona o ograničenju rokova plaćanja. Deset godina je bilo potrebno uređenim sistemima u EU da donesu ograničenja rokova plaćanja. Danas, to jeste evropska direktiva, primetili ste i to je tačno da je to danas evropska direktiva koju koriste sve evropske zemlje sa različitim vremenima prilagođenim domaćem zakonodavstvu. Slovenija, Hrvatska, Nemačka su jedne od zemalja koje danas imaju ograničenje u rokovima plaćanja.
Zašto smo rekli prihvatamo amandman da će se rok plaćanja produžiti preko 60 dana, ali samo sa valiranom menicom ili garancijom poslovne banke? Zbog toga što drugi sistem u našoj zemlji ne funkcioniše, koji funkcioniše u drugim zemljama. To je pravosuđe. Zbog toga što bi bilo lako dobiti privredni subjekat sa kojim ste potpisali ugovor, na sudu kada biste mogli da dobijete presudu za 15 dana. Nažalost, kod nas privredni subjekti najčešće odustaju od tuženja zbog toga što ne mogu tri, četiri godine da idu po sudskim čekaonicama i na kraju se obezvredi ono zbog čega su tužili svog partnera koji nije isplatio na vreme.
Naravno, potpuno je jasno da ovaj zakon traži, mogu vam reći i mnogo hrabrosti, discipline i mnogo reda, u državi i u lokalnim samoupravama, među trgovinskim lancima i među privrednim subjektima. U prethodnoj Vladi moja četiri savetnika su bila četiri velika privrednika. Svaki od njih je obavio mnogo sastanaka sa privrednicima i upravo na ovoj temi smatrao da može da se podigne likvidnost privrede. To je da se graniči rok plaćanja i da sredstva počnu brže da cirkulišu.
Ono što još želim da kažem, vezano za prethodnu diskusiju jeste da je jasno da izmene i dopune Zakona o privatizaciji jesu takođe jedan hrabar potez. Nije to arhitektura. To su posledice. Svake godine 750 miliona evra iz budžeta ide na subvencije preduzećima u restrukturiranju. Preko 50.000 ljudi radi u tom preduzeću. Hajde da se setimo kako je to izgledalo u "Zastavi" u Kragujevcu. Mi smo kroz neprekidna izdavanja subvencija zaposlenima u Kragujevcu zadržavali jedan sistem, a onda smo jednim hrabrim potezom odlučili da transformišemo "Zastavu" Kragujevac u "Fijat automobili Srbije". Moramo u ovom trenutku da podržimo inicijativu, da ubrzamo procese i onih revizora koji po 10 godina još uvek imaju projekte vezane za procese restrukturiranja i menadžmenta koga u ovom trenutku malo kontrolišemo u preduzećima u restrukturiranju, jer država nema kapaciteta da istovremeno vodi računa o poslovanju preko 170 preduzeća. Potpuno je jasno da ćemo morati jedanput da stavimo tačku na preduzeća koja nisu ni na nebu ni na zemlji, koja ne podležu ni pravilima normalnih uslova poslovanja, pod kojima se posluje u privredi.
Kada su u pitanju javna preduzeća, takođe želim da vas podsetim, gospodine Đeliću, da je u prošloj Vladi pokrenuto pitanje rada javnih preduzeća. Sećate se ko ih je pokrenuo i sećate da smo od Ministarstva finansija i sektora koji se bavi javnim preduzećima, dobili jedan opsežan izveštaj o tome da javna preduzeća, doduše njih 16, iz godine u godinu beleže lošije poslovanje, beleže lošije bilanse, beleže lošije poslovne rezultate, loše investicije, da se samo povećava broj zaposlenih. Zbog toga što javna preduzeća imaju jedno veoma značajno mesto u privrednom sistemu Srbije, zato što zauzimaju značajan udeo u kapitalu, u prihodima, u broju zaposlenih moramo da profesionalizujemo rad javih preduzeća.
Da li je ovaj zakon kraj? Nije, ali je značajan pomak zbog toga što nećemo posle tri meseca imati sigurno gubitak od 100 miliona evra, kako se postavlja pitanje – šta će se desiti kada javno preduzeće ima gubitak od 100 miliona evra? Naravno, neće se desiti zato što nadzorni odbor Vladi mora da podnosi tromesečne izveštaje, a na kraju neće se dozvoliti ni od strane zaposlenog koji sedi u tom javnom preduzeću, da gubitak neprekidno raste i da se i dalje drži profesionalni menadžment. Niti će se desiti da nezavisni stručnjak koji nema kontrolu nad partijama daje izveštaje koji su fingirani i lažirani.
Što se tiče zamrzavanja, sećate se gospodine Đeliću da ste i vi u prethodnom periodu obavljali različite poslove. Neke ste zamrzavali da biste mogli da preuzmete neke druge. Pa ste se posle vraćali nekim od tih poslova. Potpuno je prirodno da na mestu direktora javnih preduzeća neće doći osnovci, niti ljudi koji izlaze sa fakultetske klupe. Oni nemaju kapaciteta da upravljaju velikim sistemima. Doći će ljudi koji u prethodnom periodu su neke stvari ozbiljno radili, pa čak i bili istaknuti članovi političkih stranaka. U trenutku kada preuzimaju profesionalnu dužnost i kada celo njihovo vreme mora da bude ispunjeno upravljanjem javnim preduzećem i bavljenjem istog, moraju da zamrznu funkcije i stave to u jednu neutralnu tačku u periodu u kom se bave tim poslom. Upravo je zbog toga ta odredba i data.
Niste čuli zbog toga što ne želite da čujete. Ne sporim da sam u prethodnoj vladi kao jedan od pregovarača sedela pri formiranju Vlade. Nisam sedela sama sa sobom, nisam ja bila ta koja je diktirala uslove kako će biti formirana Vlada, nažalost, nisam bila ni u mogućnosti. Ali, naravno da Ministarstvo za ekonomiju nikad nije vodilo računa o javnim preduzećima jer je to sektor u Ministarstvu finansija, jel tako, gospodine Đidiću? Sektor koji se bavi javnim preduzećima oduvek je sedeo u Ministarstvu finansija. I danas je tako, a tako je bilo i u prethodnoj Vladi.
Što se tiče Zakona o javnim preduzećima, da, moja stranka je izašla sa tim da je potrebno uraditi depolitizaciju i departizaciju u upravljanju javnim preduzećima, upravo zbog toga što je svesna da gubici u javnim preduzećima koji se gomilaju jedu supstancu u privredi Srbije i da oni moraju da budu profesionalizovani kako bi javna preduzeća bila privredni subjekti. Javna preduzeća su preduzeća i ona ne mogu da budu partijska, nego moraju da budu javna, sa menadžmentom.
Kao što znate, mi nismo imali niti istaknute članove stranke, niti članove stranke u većini preduzeća nad čijim nadzorom, odnosno predlogom kandidata za direktore smo kao stranka predlagali. Da li je to baš tako bilo kod vas?
Međutim, ne želim sa vama da polemišem o periodu koji je iza nas. Kažem da je u ovom trenutku u Vladi postignut konsenzus. Član sam Vlade. U Vladi je postignut konsenzus da se može zamrznuti funkcija i da se sa zamrznute funkcije može konkurisati.
I dalje vam kažem da nijedan član URS, koji ima partijsku funkciju, neće konkurisati. Ne da neće biti postavljen, neće konkurisati na mesto direktora javnog preduzeća. To vam kažem danas i to možete da proverite u periodu koji je ispred nas. Podsetite me na ovo o čemu sam danas pričala.
Naravno da ni mi ne želimo da bežimo od svojih biografija. Posebno ja ne želim da bežim od svoje biografije, ali ako delimo odgovornost, delimo i rezultate.
Da, znam da 2009. godine prvi paket antikriznih mera je podrazumevao i Bečku inicijativu i izloženost stranih banaka u Srbiji na istom nivou kao u prethodnom periodu. Da li želimo danas da podsetimo ko je sve učestvovao u tom prvom paketu ili ćemo da kažemo da je to samo zasluga onih koji imaju biografiju?
Od 2009. godine i paketa antikriznih mera, nažalost, nismo imali ozbiljan paket antikriznih mera do ovog sada, koji je podrazumevao subvencionisane kamate privrednicima posle formiranja ove vlade. Onda je odmah bilo postavljeno pitanje da li ćemo da imamo dovoljno preduzeća koja će moći da konkurišu i da obezbede subvencionisane kredite. Šta se ispostavilo? Ispostavilo se da imamo tri puta više zahteva nego što imamo novca na raspolaganju.
Dozvolite da arhitektura u drugom paketu antikriznih mera u proleće 2013. godine pokaže još neke stvari koje su u ovom trenutku sa drugim akterima, ali su pravci isti. Naravno, razgovor sa bankama o izloženosti sredstava u Srbiji značajno je veća nego u prethodnom periodu i razgovor o kamatama stranih i domaćih banaka prema privrednim subjektima. Od toga ćemo svi imati koristi.
Zalažem se za odgovornost za izgovorenu reč. Izvinjavam sam što sam izostavila republičkih. Da, nijedan od članova URS sa političkim funkcijama se neće javiti ni na jedan konkurs u republičkim javnim preduzećima.
Kao što znate, poštovani narodni poslanici, ministar sam za regionalni razvoj i lokalnu samoupravu. Ne živim u paralelnoj realnosti i poznajem svaku stopu Srbije. Mislim da ovaj zakon predstavlja prvu fazu u departizaciji i depolitizaciji javnih preduzeća, ukupno gledano, i na Republici i na lokalu.
Mislim da bi donošenje ovog zakona, koji striktno važi i za lokal, značajno umanjilo kadrovske kapacitete širom Srbije. Mislim da gde god je moguće, na mestima direktora javnih preduzeća, i na lokalu, treba da budu nepartijski ljudi.
Postoje mesta gde to nije moguće i gde je cela intelektualna elita, ako tako to mogu da nazovem, a mogu, najčešće je u pojedinim gradovima u političkim partijama. Sklanjanjem njih sa vršenja bilo koje funkcije u lokalnoj vlasti, sem mesta predsednika opštine, zamenika predsednika, predsednika Skupštine i zamenika predsednika Skupštine, bi bilo snižavanje kadrovskih kapaciteta ionako siromašne Srbije.
Volela bih da vas povedem sa mnom po Srbiji u određenim opštinama, u lokalne samouprave, da zajedno prisustvujemo izveštajima koje lokalne samouprave daju i svojim skupštinama i nadležnim ministrima o radu. Videćete da bi odluka za koju se, pretpostavljam, zalažete, za svih 700 javnih preduzeća, bila u određenim gradovima, po onoj narodnoj – sa prljavom vodom iz korita smo izbacili i dete. Da do toga ne bi došlo, ovo je zakon koji depolitizaciju radi u prvom koraku. U narednom periodu to moramo da uradimo na svim mestima.
Narodni poslaniče, hvala vam na sugestijama. Međuopštinska saradnja jeste jedan od pravaca saradnje i proširenja aktivnosti opština na široj teritoriji, a posebno kada se radi o komunalnim delatnostima. Smatram da je vaš predlog vrlo konstruktivan i molim vas da podnesete amandman koji definiše postavljanje upravnog odbora u preduzećima koje pravi više opština. Znači, vezane za projekat međuopštinske saradnje.
Poštovani narodni poslaniče, mislim da na 95% vaših dilema smo mnogo puta dali odgovore. Ali, ja ovde prosto želim da ukažem na dve stvari.
Prva je, ovaj zakon će se sprovoditi na teritoriji cele Srvbije. Sprovodiće se i na teritoriji AP Vojvodine i moraćemo da ga poštujemo sa nadzornim odborima i menadžmentom i tamo, tako da nemojte postavljati pitanja ko će u ovom trenutku da bude za, ko će u ovom trenutku da bude protiv. Meni je drago da je DS ovde u Skupštini iskazala da će i na teriotoriji AP Vovjodine da dođe do depolitizacije i profesionalizacije.
Druga stvar, je vezana za neke nedoumice kad se radi o tzv. zakonu o poreskoj amnestiji. Već sam nekoliko puta čula da građani koji su plaćali redovno obaveze, razumem da su poreski obveznici građani, ali ovde se radi o otpisu dugovanja obveznika u sistemu PDV. Radi se o privrednim subjektima, o njihovim porezima i doprinosima. Znači, građani su samo indirektno vezani za ovaj zakon.
Što se tiče privrednika, oni upravo predlažu ovo o čemu mi pričamo, baš oni koji najredovnije plaćaju kao i oni što su najlegalniji legalisti, imaju prijavljenog svakog radnika, traže borbu protiv sive ekonomije, tako što će se njima dati povlastice da uđu u sistem jer samo na taj način će izjednačiti konkurentnost svojih proizvoda. Upravo ovaj zakon je pravljen zajedno sa njima, oni mu daju punu podršku. Tako da mislim da nemamo razloga da branimo uredne platiše od njih samih.