Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Verica Kalanović

Govori

Hvala. Najpre želim da se zahvalim svim predstavnicima poslaničkih grupa koji su svojim diskusijama pokušali da unaprede i diskusiju i predloženi tekst. Osećam obavezu, kao predlagač, u ime predlagača, da dam određena pojašnjenja.
Najpre, ko je pisao uvodno izlaganje meni, kao predstavniku predlagača? Nije to bio gospodin Dinkić. Uglavnom je pisan komentarima koji su skupljani u prethodnih nekoliko godina na sastancima privrednika koje sam imala na teritoriji cele Srbije sa svojim kolegama ili samostalno. Ogroman broj privrednika je davao svoje komentare na rad institucija koje se bave upravo podrškom privrednim subjektima. I, ako sam izgovorila da su ovi zakoni vezani za podršku Vladi, izvinjavam se gospodinu Batiću. Ne, ovi zakoni su vezani za podršku privrednim subjektima koji jedino mogu ovu zemlju u ovim teškim vremenima da izvuku iz krize. Oni koji jesu bili privredni subjekti i moji sagovornici davali su komentare koje sam pokušala da veoma kratko sažmem u uvodnom obraćanju.
A, šta kao predstavnik Vlade mogu da kažem na pitanja koja su bila postavljena? Naravno, mogu da govorim samo jezikom činjenica, jer to je jedini način koji daje potpuno egzaktne odgovore. Kakvi su efekti vezani za kredite Fonda za razvoj i zašto nam se povećavaju regionalne razlike. Regionalne razlike u Srbiji su plod jednog veoma dugačkog vremena koje je iza nas. Dok danas slušam bivše potpredsednike Vlade i bivše ministre, koji se čude zašto su naše regionalne razlike ovoliko velike, mogu da kažem nešto što se desilo prošle godine i što je samo kap u moru za rešavanje problema ogromnih regionalnih razlika u Srbiji, koje ne mogu da se reše ne za godinu, ne za vreme mandata jedne Vlade, nego jednim sistematskim, mukotrpnim radom, upravo radom sa privredom i kreditiranjem malih i srednjih preduzeća da pokrenu nešto u pozitivnom pravcu i ublaže trendove.
Prošle godine je Fond za razvoj, a ako pogledamo član 6. kojim su definisana sredstva Fonda za razvoj koja jesu bila korišćena iz svih izvora, odobrio 972 kredita ili 14.882.500.000. Od toga, 2,5 milijarde dinara su iz budžeta Republike Srbije odobrene za privredne subjekte čija je registracija vezana za nerazvijena područja.
Nerazvijena područja su ona koja su utvrđena od strane Zavoda za statistiku, Republičkog zavoda za razvoj, kao područja u kojima je dohodak po glavi stanovnika ispod 50% u odnosu na prosečni u Republici Srbiji. To je jedan kompenzovan kriterijum o kome ne bih danas govorila, ali koji će potpuno precizno da definiše novi zakon o regionalnom razvoju. Dve i po milijarde dinara u 58 opština je plasiralo 750 kredita pravnim licima i preduzetnicima i predviđeno je da u naredne tri godine oko 10.000 ljudi u ovim područjima dobije novi posao ili zadrži stari.
Takođe, svi ovi krediti koji su preko programa Fonda za razvoj u prethodnom periodu obrađeni, pored boniteta firme, i mogućnosti da se ti krediti u jednom periodu vrate, imali su kao prvi kriterijum zadržavanje postojećih radnih mesta i otvaranje novih.
Šta da kažem na komentare da će ovaj fond u narednom periodu biti vlasništvo jednog čoveka. Nikada nije bio vlasništvo jednog čoveka, niti jedne vlade, zbog toga što je zadržan potpuno isti sistem upravljanja sa upravnim odborom, kojim je uvek predsedavao ministar u čijoj je nadležnosti bila privreda.
Novina u ovom zakonu je da upravo Narodna skupština predstavlja nadzorni organ. Molila bih vas da pročitate da nadzorni odbor ne postoji u ovom predlogu zakona, vezano za Fond za razvoj, da se izveštaji dostavljaju Vladi, a iza toga Vlada dostavlja Narodnoj skupštini.
Po pitanju zakona o komorama, jasno je da ne želim ni u jednom trenutku da govorim o predlozima za modele organizovanja u drugim zemljama, ali želela bih da kažem nekoliko činjenica. Privredna komora Srbije u 2008. godini je imala prihode od milijardu 105 miliona dinara, od članarina prema privrednim subjektima naplaćeno je 732 miliona, a ostale usluge koje su imali privredni subjekti, a koje je realizovala privredna komora, naplaćeno je 323 miliona dinara.
Pažljivo sam slušala sve one koji su govori o dobrovoljnom i obaveznom načinu organizovanja. Ne možemo da organizujemo privredne subjekte tako što ćemo da im kažemo: obavezni ste da plaćate članarinu, ali ste obavezni da plaćate i usluge. Ili, neka oni sami o tome odluče. Slušala sam pažljivo analizu koju je izneo gospodin Nikolić o načinu organizovanja privredne komore u Francuskoj. Da, obavezno je organizovanje privrednih subjekata u Francuskoj i jesu prihodi četiri miliona evra, ali kao što je sam izneo, 900.000 evra je predviđeno za edukaciju, koja je besplatna.
Usluge koje privredne komore imaju u Srbiji se plaćaju, uz obaveznu članarinu. To je bio osnovni motiv za predlog novog načina organizovanja.
Sa druge strane, mi diskutujemo o tome da će privredne komore ući u stečaj. Neće ući u stečaj ako su korisnici njihovih usluga zadovoljni. Zašto bi oni ušli u stečaj? Nije valjda da će, u trenutku kad članstvo prepustimo volji privrednika, oni svi da pobegnu iz privrednih komora. To bi značilo da su oni apsolutno nezadovoljni njihovim radom. Nije naš cilj da uništimo privredne komore, cilj je da privredne komore rade efikasnije i jeftinije, u pravcu interesa njihovih korisnika, a time da njihovi korisnici imaju pravo da slobodno uđu i slobodno izađu ako nisu time zadovoljni.
Na kraju, želim da kažem da ova tri predloga zakona jesu u dobroj meri vezana za ispunjavanje programa Vlade u ovim vremenima, bez obzira što privredne komore ne predstavljaju organizacije koje polažu račune Vladi. Ako pogledamo Zakon o komorama, mi vidimo u članovima 5. i 7. da one i jesu osnovane da privrednim subjektima daju te neophodne kontakte subjekata, Vlade i nadležnih ministarstva. U ovom trenutku, kad postoje tri jako velika programa koja se tiču gotovo svakog privrednog subjekta u zemlji, potpuno je logična i uloga privrednih komora u njihovom sprovođenju. Hvala. (Aplauz.)
Samo nešto da kažem o primedbama koje ste ponavljali. Prosto, u ovom trenutku po pitanju nadzora u Fondu za razvoj, želim da kažem, na neki način da usmerim dalju diskusiju, šta znači nadzorni odbor, šta znači nadzor, kako posluje uopšte Fond za razvoj. Čini mi se da danas u Srbiji nema kontrolisanije institucije od Fonda za razvoj. I bez obzira što se toliko puta kontroliše Fond za razvoj nema negativnih izveštaja revizora. Fond za razvoj predstavlja jednu instituciju koja jeste primer dobrog rada i poslovanja u prethodnom periodu.
Žao mi je što danas pod pritiskom političke borbe i stranačke pripadnosti govorimo o nečemu što nije ono sa čim se srećemo na terenu. Gospodin Lapčević koji je u prethodnom mandatu Vlade često sa mnom prisustvovao na sastancima sa privrednicima nije slušao ove stvari o kojima danas priča. Želim da kažem koji su nivoi nadzora, predviđeni Zakonom o Fondu u Fondu za razvoj.
Najpre, unutrašnja revizija, po prvi put uvedena je u jednoj finansijskoj instituciji u članu 21. Spoljna revizija, gde je predviđen revizor ne međunarodni, nego sa međunarodnom reputacijom. I do sada su revizori sa domaćeg tržišta vršili reviziju. Iza toga, upravni odbor od kojih je samo jedan član ministar ekonomije i regionalnog razvoja, a mi imamo pored njega još predviđenih šest članova.
Znači, nema tu mogućnosti da predsednik upravnog odbora i svako onaj ko je jedanput bio na upravnom odboru, a ovde ima onih koji su bili na upravnom odboru, zna da se glasa jedan čovek – jedan glas. Nije moguće da predsednik upravnog odbora pokrene ili skrene diskusiju iz jednog pravca u drugi, iako nikad nema preglasavanja, jer su kriterijumi za dodelu kredita potpuno jasni. Ocene su potpuno definisane po svim standardima po kojima to rade i poslovne banke. Nema tu partijskih dodela kredita ili nepartijskih. To su bankarski kriterijumi po kojima se krediti u Fondu za razvoj odobravaju.
Sledeća institucija su: nadzor Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj u ovom trenutku, ali da podsetim, nadzor nad radom Fonda za razvoj su uvek imala ministarstva privrede i u prethodnom periodu gospodin Bubalo i, u prethodnom periodu, ministri koji su bili zaduženi za privredu. To je nešto što je praksa koja je preneta. Ne može nadzor nad Fondom za razvoj da vrši Ministarstvo za kulturu. To je potpuno logično. Dalje, ministar finansija, dobro ste me podsetili, jeste obavezan u upravnom odboru i otkako postoji Fond zamenik predsednika Upravnog odbora, tako da je uvek prisutan ministar finansija i jako dobro su inkorporirani u rad Fonda za razvoj. Iza toga, Upravni odbor upućuje Vladi izveštaj svakih šest meseci o poslovanju, a jedanput godišnje o obavljenoj reviziji. Iza toga, godišnji izveštaj Narodnoj skupštini. Takođe, Fond za razvoj podleže onoj kontroli kojoj podležu sve banke u Narodnoj banci Srbije.
Prosto želim da čujem koja je finansijska institucija u Srbiji podložna ovolikom broju kontrola kao što je to Fond za razvoj. Nema tu politike, nema tu nameštanja, nema tu korupcije. Žao mi je što u ovom trenutku ne mogu sve da vas uverim, ali možemo da napravimo ono što vi kažete, želeli biste da čujete prenos sa Vlade. Želela bih da čujete prenos sa Upravnog odbora Fonda za razvoj. Mislim da bi se razočarali svi oni koji u ovom trenutku diskutuju u ovom pravcu.
Dame i gospodo narodni poslanici, neću se više javljati, želim samo da kažem dve rečenice. Najpre, moje duboko uverenje je da ovi ekonomski zakoni koji su danas bili na dnevnom redu i koji su izazvali ovakvu debatu u Skupštini predstavljaju dobar pokazatelj, da se Srbija konačno bavi pravim stvarima, stvarima ekonomije.
Kao neko ko dugo godina radi u privredi, mogu da vam kažem da ovo daje nadu da smo svi počeli da se bavimo svakodnevnim poslovima običnih ljudi.
Druga tema koja je, takođe, dominirala, vezano za razvoj infrastrukture i Nacionalni investicioni plan, nije bila na dnevnom redu. Moji saradnici su pažljivo beležili vaša pitanja, vaše dileme i vaše moguće probleme u realizaciji Nacionalnog investicionog plana, o njima ćete biti blagovremeno obavešteni, ali eto, danas na dnevnom redu nije bio Nacionalno investicioni plan. Naprotiv, bili su zakoni koji su vezani za funkcionisanje institucija iz oblasti ekonomije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo, ovih dana je jedna od najvećih tema u Srbiji, pored ekonomske situacije, tema regionalizacije.
Sa dužnim poštovanjem svih koji se njom bave, regionalizacija jeste tema o kojoj se jako malo zna u našoj zemlji, zbog toga što je naša zemlja u prethodnom periodu bila u značajnoj meri centralistička, sa asimetričnim regionima.
U ovom trenutku imamo jednu suštinsku autonomiju koja je definisana na nivou NUTS 2 statističke metodologije kao region, a to je region Vojvodine, koji ima i administrativno obeležje; imamo i drugu pokrajinu, koja takođe ima administrativne granice, međutim, suštinski nema sve one atribute regiona i veze sa Republikom koje ekonomski razvijeni i administrativni regioni imaju sa teritorijom cele zemlje; i imamo jedan veliki deo Srbije - Beograd i tzv. centralnu Srbiju, koja nema nikakvu regionalizaciju. Postavlja se pitanje da li ćemo mi, zbog toga što nemamo ni zakonsku regulativu, ni osnove za regionalizaciju u centralnoj Srbiji, sprečavati ono što jeste činjenica, a to je da nadležnosti moraju da se spuste do potreba građana.
Ako danas pogledamo zakon o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine, koji proizlazi naravno iz statuta i za koji se i ja takođe duboko zalažem, vidimo činjenicu da nešto više od polovine ljudi koji o njemu diskutuju, diskutuju kao o zakonu o prenosu nadležnosti. A ja bih rekla da je to zakon o utvrđivanju nadležnosti i o spuštanju nadležnosti na rešavanje problema i interesa građana na teritoriji na kojoj oni žive.
Kao član radne grupe duboko sam se zalagala za to da sve ono što ne ugrožava teritorijalno jedinstvo Srbije, sve ono što nije suprotno strategijama i zakonima zemlje u celini, bude spušteno na nivo regiona, administrativnog regiona Vojvodine.
Kada je u pitanju drugi deo Srbije i direktan odgovor gospodinu Čikirizu, Strategija ravnomernog regionalnog razvoja je doneta 2007. godine, za petogodišnji period 2007-2012. godine. Strategija definiše donošenje Akcionog plana, a jedna od prvih faza Akcionog plana jeste donošenje zakona o regionalnom razvoju. Zakon o regionalnom razvoju, kao krovni, u sebi sadrži i deo koji se odnosi na ravnomerniji regionalni razvoj.
Ravnomerniji regionalni razvoj nije moguć bez mera i podsticaja. Mere i podsticaji predstavljaju jedan poseban deo zakona o regionalnom razvoju. Naravno, u ovom trenutku ni Vlada, ni Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj, u čijoj nadležnosti je bavljenje ekonomskim razvojem, kao integralnim, i ravnomernijim regionalnim razvojem, kao jednim delom, ne čekaju donošenje zakona. Mere jesu programi i instrumenti države koji u ovom trenutku jesu usmereni na razvoj nedovoljno razvijenih područja.
Da podsetim, ti programi su definisani preko Fonda za razvoj malog i srednjeg preduzetništva, preko programa NIP za stopostotnu podršku razvoja infrastrukture, preko programa Ministarstva za poljoprivredu vezanih za ruralni razvoj, preko programa Sijepe vezanih za podsticaj direktnih investicija domaćih i stranih u ta područja. Te mere i podsticaji se i danas sprovode na teritoriji nerazvijenih opština. Takođe, ove godine je prvi put napravljena metodologija koja...
Podrazumevala sam sve one nadležnosti u punom svom značaju koje su vezane za zadovoljavanje potreba građana Vojvodine. Znači, nikako nisam podrazumevala više nego što je definisano zakonom o nadležnostima, nisam podrazumevala podrivanje zakona Republike Srbije i rušenje teritorijalnog integriteta. Ali svakako jesam podrazumevala i nove institucije i bolje funkcionisanje institucija vezanih za podizanje standarda, zadovoljavanje određenih potreba, za bliži odnos sa građanima i, na kraju, vezanih za jednu efikasniju administraciju.
Poštovani poslanici, na ovako konkretna pitanja dozvolite mi da odgovorim konkretnim primerima. Utvrđivanje nadležnosti i spuštanje nadležnosti na nivo običnog čoveka jeste ovaj srednji nivo vlasti koji predstavlja približavanje vlasti potrebama građana. Konkretno, kada kažete - šta će administracija učiniti za bolje funkcionisanje aparata (ja ne bih rekla državnog aparata, nego funkcionisanja uopšte institucija koje su ili na centralnom, ili srednjem, ili lokalnom nivou), poslužiću se jednim primerom, koji je više nego očigledan, šta znači uvođenje srednjeg nivoa vlasti.
U trenucima kada se jedan veliki broj investitora pojavio u opštini Inđija, gradonačelnik Ješić je uputio niz zahteva Ministarstvu prosvete za promene profila učenika, promene usmerenja u srednjim školama u opštini Inđija. Tada je govorio o tome da mu je bilo potrebno više od godine dana da dobije određena ovlašćenja sa nivoa Ministarstva prosvete.
Mi smo mislili da to ipak nije moguće i da nije to baš sve tako kao što se priča, pa smo onda videli da sada, kada je grad Kragujevac uputio zahteve, takođe mora da prođe kroz jednu dosta komplikovanu proceduru.
Vratili smo se na to šta se dobija utvrđivanjem nadležnosti i prenošenjem na srednji nivo. To da takve i slične stvari mogu da se reše za mesec dana. Nema kvalitetnijeg rešavanja potreba od onih gde su institucije koje donose odluke blizu građana. A autonomija Vojvodine upravo ima za cilj da institucije prilagodi potrebama građana Vojvodine, utvrđivanju tih potreba, utvrđivanju interesa, u skladu sa republičkim strategijama, u skladu sa pravnim sistemom Republike Srbije, kao srednji nivo izvršne vlasti.
Dame i gospodo, ovih dana je statut Vojvodine otvorio mnoga pitanja koja su vezana za buduće uređenje Republike Srbije. Ako diskutujemo o tome šta su nadležnosti u AP Vojvodini, potpuno je logično da se postavljaju pitanja i šta su nadležnosti, sa kojim fondovima raspolaže južna Srbija, ili istočna Srbija, Čačak, ili Valjevo itd. Onda se postavlja pitanje da li ćemo u ovom trenutku otvoriti i pitanja koja su vezana i za neke druge odnose na teritoriji cele Srbije i kakvu mi to, u stvari, državu želimo.
Gotovo da je očigledno da je asimetrična regionalizacija u ovom trenutku prisutna. Vojvodina nije kriva zato što traži prenošenje, odnosno utvrđivanje nadležnosti, jer ovaj zakon definiše i jednu i drugu oblast (definiše i utvrđivanje, definiše i prenošenje nadležnosti, i jedan i drugi termin je potpuno prihvatljiv), ali takođe otvara i pitanje šta sa daljom regionalizacijom.
Nemam nameru da držim neki govor o regionalizaciji u Srbiji, niti se smatram previše kompetentnom da donosim neke nove termine, ali kao odgovor na pitanje administrativnih regiona želim da kažem šta je to neka evropska praksa u ovom trenutku. U ovom trenutku se prepoznaju ekonomski regioni, gde su određene teritorije, odnosno lokalne zajednice i gradovi sa tih teritorija napravili ekonomske regione, podižući svoj ekonomski razvoj kroz regionalne razvojne agencije.
Imamo i neke statističke regione, koji su uvedeni da bi mogli apsolutno tačno ili, koliko je moguće, statistički tačno da se mere određeni pokazatelji na jednoj široj teritoriji, pa su to statistički regioni, svi već slušamo danas da su to NUTS 1, 2, 3 itd.
Govorimo o administrativnim regionima i potpuno je jasno šta su to administrativni regioni. Ako posmatramo ovakve termine i ovakav način podele u skladu sa standardima kada su regioni u pitanju, AP Vojvodina jeste administrativni region.
Želim da dam odgovor na deo pitanja gospođe Popović. Čini mi se da danas radna grupa koja je pozvana na ovu tematsku sednicu ima težak zadatak, da da odgovore na nezadovoljstva koja ne proističu iz zakona o utvrđivanju nadležnosti i statuta. Teško da je moguće da grupa ministara koja je ispred sebe imala jedan dokument koji je uradila pokrajinska administracija ili Pokrajinsko izvršno veće, na osnovu statuta, koji je akt između Ustava i zakona, iz kog će proisteći jedan zakon, treba da tumači šta je neko mislio.
Uz uverenje da je statut i da je zakon o utvrđivanju nadležnosti istinska potreba i volja građana Vojvodine i da je gotovo konsenzusom donet i u Pokrajinskoj skupštini, a potpunim konsenzusom u Pokrajinskom izvršnom veću, mi smo ispred nas imali nešto što smo probali da upodobimo sa onim što treba da bude Srbija u narednom periodu i sa onim što Srbija danas jeste.
Prisustvovala sam u sredu sastanku sa gospodinom Pajtićem i najvišim funkcionerima Vojvodine koji su na prvi pogled imali samo reči hvale na tekst koji su dobili kao povratnu informaciju. Zbog toga, pitanja da li je autonomija suštinska ili nesuštinska, da li je tačno da Vojvodina nema onu autonomiju koju ima Kosovo (ako sam možda pogrešno razumela, izvinjavam se), ne idu na ovu adresu.
Radna grupa je uradila sve da sve nadležnosti koje je predložila Vojvodina kao objektivnu potrebu svojih građana uvrsti u zakon o nadležnostima i upodobi sa postojećim nadležnostima koja imaju ministarstva. Mislim da je u tome uspela. Radna grupa je uložila dosta truda da napravi taj most između ministarstava i sekretarijata u informacijama, u razumevanju, u prenošenju jednih i drugih iskustava. Koliko mi se čini, Izvršno veće Vojvodine nije nezadovoljno predloženim rešenjem onoliko koliko poslanici iz Vojvodine.
Volela bih da ipak svedemo u okvire današnju diskusiju. Radna grupa je danas pozvana da govori o predlogu Vlade. Mi tvrdimo da predlog Vlade jeste napravljen u stopostotnom poštovanju onog što je bio predlog Pokrajinskog izvršnog veća, da se razlikuje od tog predloga u onim delovima sa kojima se slaže i Pokrajinsko izvršno veće, i da ispred sebe imamo jedan papir, jedan predlog, nacrt zakona koji jeste saglasnost i republičke vlade i pokrajinske vlade.
Ako to tako gledamo, onda nikako ne možemo da kažemo da su odgovori radne grupe šuplji. Moguće politički, ali nemojte nama stavljati u dvorište odgovore na ona politička pitanja koja su predviđena za predizborne kampanje. Mi se time nismo bavili.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je set zakona čija će primena uticati na sprovođenje Zakona o budžetu za 2009. godinu. Zbog toga je ovaj set zakona, zajedno sa Zakonom o budžetu, podnet u decembru 2008. godine. Ministar finansija, gospođa Diana Dragutinović je, obrazlažući budžet, obrazložila i suštinu svake od izmene i dopuna ovih zakona.
Zbog toga u uvodnom izlaganju neću govoriti o tome šta su osnovni ciljevi izmene i dopuna ovih zakona, ali smatram da je neophodno da ukažem na to šta je novo u predlogu ovih zakona.
Najpre, u Predlogu zakona o dopunama zakona o carinskoj tarifi menja se vreme stupanja na snagu. U članu 6. Predloga zakona definiše se da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku, umesto prethodnog 1. januara 2009. godine.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama zakona o porezu na imovinu dato je detaljno obrazloženje za retroaktivnost u primeni zakona od 01.01.2009. godine na nepokretnosti.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama zakona o akcizama predložene su tri izmene. Najpre na promenu visine akcize na motorni benzin sa 40,5 na 42 dinara po litru, zatim na visinu akcize za cigare i cigarilose sa prethodnih 10% od maloprodajne cene na 14,5 dinara po komadu i vraćena je akciza na kafu iz prethodnog perioda. Znači, predlog da se poveća akciza na kafu je stavljen van snage.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama predviđa ukidanje takse na izdavanje pasoša sa predloženih 1.000 dinara. Predlog zakona o privremenom izuzimanju od oporezivanja od poreza na dohodak građana određenih vrsta prihoda takođe da je obrazloženje na retroaktivnost u primeni za 2008. i 2009. godinu.
Predlog zakona o izmeni i dopuni zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju utvrđuje osnov za isplatu penzija za 2008. i 2009. godinu kako je bilo u prethodnom periodu, uzimajući prosek primanja u godini u kojoj osiguranik je stekao pravo za penziju za radnike u MUP.
Želim da napomenem da ovaj zakon, ove izmene i dopune Zakona važe za period od 1. 1. 2008. do 31. 12. 2009. godine, a da će u 2009. godini ovoj skupštini biti podnet zakon na usvajanje koji će detaljnije da uredi ovu materiju. Hvala vam.
Kao predstavniku Vlade prosto mora da mi bude potpuno jasno pitanje koje postavlja gospođica Jovanović: šta je to što Vlada treba da da kao odgovor Narodnoj skupštini i narodnim poslanicima. Ako je u pitanju ugovor, molim narodne poslanike da ga pročitaju sa sajta Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj. Ako je u pitanju realizacija ugovora, videćemo da na svaka dva dinara koja bude uložio "Fijat", jedan dinar će da uloži Vlada Republike Srbije.
Ako je u pitanju struktura ulaganja, ugovor takođe definiše da u strukturi ulaganja Republika Srbija ulaže u infrastrukturu, koja istovremeno podrazumeva i infrastrukturu za podizanje standarda građana, kako građana Kragujevca, tako i zaposlenih u "Zastavi", koja podrazumeva podizanje infrastrukture u oblasti saobraćajne, u oblasti energetske, telekomunikacione, komunalne infrastrukture.
Ako je u pitanju testiranje radnika, kriterijumi koji su predviđeni, predviđeni su od strane agencije koju je angažovala grupa "Fijat" i koji su rađeni u skladu sa testiranjem radnika koji su inače zaposleni u "Fijatu".
Molila bih da pitanje bude potpuno precizno, jer ono što je izrečeno u prethodnom obraćanju je salata koja podrazumeva strateške partnere, počev od "Fijata" do belih i plavih kragni. Ne znam šta Vlada na osnovu toga može da da kao svoj odgovor, ali sam sigurna da je ugovor o "Fijatu" potpuno definisao odgovore na moguća pitanja poslanika ove skupštine.
Poštovani narodni poslanici, samo da ne bismo otišli na pauzu sa nečim što nije dorečeno po pitanju predloga zakona.
Nedelju dana se u Narodnoj skupštini diskutovalo o čitavom paketu, o Zakonu o budžetu za 2009. godinu i zakonima o fiskalnoj politici. Takođe se diskutovalo i o Zakonu o carinskoj tarifi, sa detaljnim obrazloženjem efekata koje će ovaj zakon imati i u pozitivnom i u negativnom smislu; u pozitivnom u pravcu evropskih integracija, u negativnom u smanjenom prihodu, u smanjenoj prihodovnoj strani budžeta.
Sa današnjim danom ništa se nije promenilo u odnosu na uvodni ekspoze gospodina Cvetkovića i objašnjenje ministarke finansija, Diane Dragutinović, i kada je Zakon o budžetu u pitanju i kada je o zakonima o kojima danas diskutujemo reč.
Želela sam na početku da kažem šta je to što je u prethodnih desetak dana promenjeno ovim zakonima, nešto potpuno opravdano, obzirom da se vreme stupanja zakona promenilo, obzirom da se narodni poslanici o ovim zakonima nisu izjašnjavali u 2008. godini. Neki zakoni imaju čisto tehničke promene, zbog toga što ne važe od 1. januara, kako je bilo predviđeno, nego osam dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku".
Što se tiče promene akciza, želim da kažem da je došlo do povećanja akcize na gorivo, a do smanjenja akcize na kafu zbog toga što su uštede koje bi se ostvarile zbog povećanja akcize sa 30 na 40%, kada se radi o akcizama na kafu, manje nego efekti koji će se ostvariti u korišćenju tog proizvoda najširih narodnih masa.
Uzimajući u obzir da se radi o uvoznom proizvodu i da zbog povećanja cene kursa se može očekivati povećanje cene kafe, da bi se zaštitio, koliko-toliko, standard i užitak najvećeg broja građana u Srbiji, Vlada je odustala od prihoda koji bi se ostvarili na račun povećanja akciza. To je jedini razlog i nikakve druge ne mogu da prihvatim kao neke moguće, a koji su implicirani sa ove govornice.
Kada je u pitanju zakon o penzijama, zakon o penzijama će doći na razmatranje u 2009. godini i najtoplije se zahvaljujem gospodinu Jovanoviću na svim mogućim komentarima i predlozima koji su iz ove diskusije proistekli. Hvala.
Gospodine Iliću, to što vi tražite upravo je zastupao gospodin Dinkić. Pročitajte, molim vas, zakon koji ste potpisali o gasnom sporazumu. Želim da vam kažem da se danas ministar Dinkić u Vladi zalagao za poštovanje zakona koji je donela ova skupština sa 214 glasova "za".
A taj zakon, da vas podsetim, podrazumeva poštovanje istovremeno tri obaveze Republike Srbije i Rusije. To znači - (žao mi je ako sam malo glasnija, prosto to temperament nalaže) pod 1) izgradnju gasnog toka koji se dovodi u pitanje; pod 2) izgradnju skladišta u Banatskom Dvoru; i pod 3) privatizaciju NIS-a.
Molim vas da se kao deo neobaveštene koalicije informišete ispravno pre nego što izađete i donesete pogrešne informacije u ovu skupštinu. Obzirom da dolazim sa Vlade znam za šta se zalagao gospodin Dinkić, a to je ono što je ova skupština izglasala velikom većinom.
Dame i gospodo, kao član Vlade moram da iznesem šta je otvoreno pismo javnosti njenog potpredsednika, ministra ekonomije i regionalnog razvoja. Nije prvi put da slušamo kvalifikacije i pozivamo Skupštinu da osudi ili ne osudi nešto što je sakriveno iza papira kojima se maše. Nije prvi put da vadimo iz džepa papire u kojima nešto piše.
Zbog toga, kao član Vlade, moram da pročitam pismo, a ostavljam onima kojima je upućeno, tj. javnosti Srbije, da procene šta je od ovoga istina, a šta nije. Nema razloga da mi jednu i drugu stranu stavljamo kao sud za nešto što je upućeno javnosti Srbije. Dozvolite mi da pročitam celo pismo.
"Kao veliki borac i optimista, trudim se da svaki državni zadatak koji sa svojim timom preuzmem uradim najbolje što mogu za Srbiju. Međutim, za uspeh bilo kog državnog projekta potrebna je, pre svega, podrška u zemlji.
Primera radi, podsećam na uspešnu prodaju Mobtela norveškom Telenoru za iznos od preko 1,5 milijardi evra, koja je budžetu Srbije, uz još neke druge uspešne privatizacije, donela rekordan višak od dva milijarde evra, što je omogućilo pokretanje NIP, otplatu dela spoljnog duga i značajan rast plata u zdravstvu, prosveti i drugim delatnostima. To je rezultat koji je moj tim postigao kada smo imali punu političku podršku za profesionalni rad.
Pregovore o ugovorima koji bi regulisali realizaciju energetskog sporazuma sa Rusijom prihvatio sam u veri da mogu da izvučem maksimum za svoju zemlju i da ću za to imati punu podršku kolega iz Vlade i javnosti.
Međutim, tokom pregovora sam shvatio da mi je naša strana prva uskratila podršku. Svako moje insistiranje na zaštiti srpskih interesa prvo je dočekivano na nož u Srbiji. Umesto podrške, dobio sam prljavu kampanju u novinama.
Što sam jače insistirao na odbrani interesa Srbije, to je medijski linč bio sve jači. Izlazilo je sve više negativnih i neistinitih tekstova o meni i mojim saradnicima. Ipak, svi ti napadi i uskraćivanje domaće podrške nisu me obeshrabrili. Naprotiv, dali su mi jači motiv da se još više borim za interese Srbije.
Kao što je poznato, odlukom parlamenta Srbija je prihvatila ruski predlog da, radi izgradnje magistralnog gasovoda kroz Srbiju i modernizacije skladišta gasa u Banatskom Dvoru, proda NIS bez tendera, direktnom pogodbom. U tom smislu, srpski pregovarački tim je 31. oktobra 2008. godine jedinstveno predložio ruskoj strani model ugovora kojim bi se, u skladu sa energetskim sporazumom, istovremeno potpisali ugovori za sva tri projekta pojedinačno, uz pravne i finansijske garancije za njihovo izvršavanje u praksi.
Međutim, Rusi danas prihvataju da potpišu samo jedan obavezujući ugovor o kupovini NIS-a, sa obrazloženjem da će tek za dve godine sigurno znati da li će se uopšte graditi gasovod Južni tok. Oni predlažu da se odmah potpiše samo ugovor za NIS i neobavezujući papiri za ostala dva projekta.
Međutim, ako potpiše samo ugovor za NIS, Srbija gubi bilo kakve finansijske i pravne garancije da će ikada dobiti magistralni gasovod. Zabluda je da nam te garancije pruža samo energetski sporazum. On ne predviđa nikakve rokove za izgradnju gasovoda kroz Srbiju i modernizaciju Banatskog Dvora.
U duhu je sporazuma da se, na primer, gasovod izgradi i 2152. godine, ukoliko se drugačije ne precizira obavezujućim ugovorom. Dakle, ruska strana želi NIS odmah, ali ne želi da potpiše obavezujući ugovor kojim se Srbiji garantuje izgradnja magistralnog gasovoda, zbog koga je, uostalom, potpisan čitav energetski sporazum.
Najveći paradoks je što se, zapravo, ruska strana ne pridržava energetskog sporazuma, a da za to pokušava, uz svesrdnu pomoć dela naše javnosti, da okrivi Srbiju.
Danas je Vlada Srbije odbila ranije utvrđeni predlog pregovaračkog tima da se u daljem toku pregovora insistira na istovremenom potpisivanju sva tri obavezujuća ugovora: za NIS, gasovod Južni tok i skladište Banatski Dvor.
Istovremeno, 11 članova Vlade, dva su bila uzdržana, odbilo je i alternativni predlog Ministarstva ekonomije da se, u slučaju potpisivanja ugovora samo za NIS, insistira na tome da se "Gaspromu" odmah prenese u vlasništvo 25% akcija NIS-a, uz zadržavanje većinskih upravljačkih prava u rukama Srbije, dok bi mu preostalih 26% akcija bilo preneto tek nakon potpisivanja obavezujućeg ugovora o izgradnji gasovoda, dakle, za dve godine. Po mišljenju mog tima, samo u tom slučaju Srbija bi osigurala jedinstveni paket koji proizilazi iz energetskog sporazuma.
S obzirom na to da su naši predlozi odbijeni, odlučio sam da se, zajedno sa svojim timom, povučem iz pregovora, jer nemamo podršku u zemlji da uradimo najbolje za Srbiju, a Srbija nema čvrste pravne i finansijske garancije da će dobiti magistralni gasovod. Odgovornost za ekonomske posledice nove pregovaračke platforme moraće da preuzme neko drugi. Mlađan Dinkić".
Dame i gospodo, imala sam moralnu obavezu, i kao član Vlade, i kao član partije kojoj pripada Mlađan Dinkić, kao neko ko duboko veruje u istinitost svega ovoga i u ispravnost platforme koju zastupa Mlađan Dinkić, da vam pročitam pismo u celini.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, pred vama su četiri predloga zakona o potvrđivanju sporazuma zaključenih sa međunarodnim finansijskim institucijama. Realizacija ovih zajmova podrazumeva finansijsku podršku na četiri velika nacionalna projekta.
Malopre je postavljeno pitanje o kakvim se zajmovima radi. Radi se o dva velika infrastrukturna projekta vezana za grad Beograd, jedan za deo obilaznice oko Beograda, jedan za sanaciju mosta "Gazela", jedan projekat vezan za izgradnju 500 stanova i jedan projekat vezan za unapređenje ekologije kod termoelektrana. Znači, radi se o projektima od čije će realizacije imati koristi, na direktan ili indirektan način, veliki broj građana Srbije.
Prvi je Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog ugovora o zajmu, koji je Vlada Republike Srbije potpisala sa Bankom za razvoj Saveta Evrope 18. decembra 2007. godine. Zajam iznosi 10 miliona evra. Sredstva su namenjena izgradnji oko 500 stambenih jedinica, 400 stambenih jedinica za izbeglička ili bivša izbeglička domaćinstva i oko 100 stambenih jedinica za domaćinstva koja ne mogu na drugi način da obezbede prostor za stanovanje.
Konačno rešenje trajnog smeštaja izbegličkih porodica je cilj kojim je težila svaka vlada.
Ovaj zajam nam omogućava brže dostizanje tog cilja i omogućava bolje i kvalitetnije živote za naše sugrađane i brže njihovo ukupno uključivanje u život građana Republike Srbije.
Sredstva predviđena Okvirnim ugovorom o zajmu odobravaju se u skladu sa propisima o zajmu Banke za razvoj Saveta Evrope i pružaju mogućnost izbora između varijabilne i fiksne kamatne stope, kao i veoma povoljan period počeka od pet godina. Implementacija projekta poverena je Građevinskoj direkciji Srbije.
Drugi je Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji ''Obilaznice oko Beograda'' između Republike Srbije i Evropske investicione banke, koji je potpisan 19. oktobra 2007. godine na iznos od 60 miliona evra.
Istog dana je potpisan i Ugovor o finansiranju ''Obilaznice oko Beograda'' između Evropske investicione banke i JP "Putevi Srbije" na iznos od 60 miliona evra.
Ugovorom o garanciji Republika Srbija garantuje izvršenje svih novčanih obveznica zajmoprimca, tj. JP "Putevi Srbije" prema Evropskoj investicionoj banci po osnovu ugovora o finansiranju. Ukupna vrednost projekta iznosi 136,5 miliona evra.
Sredstva se realizuju od 60 miliona evra kroz kredit Evropske investicione banke, sopstvena sredstva JP "Putevi Srbije" učestvuju sa 19 miliona evra, zajam Evropske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 55 miliona evra i sredstva Evropske agencije za rekonstrukciju u iznosu od dva i po miliona evra.
Cilj ovog projekta je izgradnja deonice A obilaznice oko Beograda, kroz završetak deset kilometara autoputa sa dve puta dve trake od Batajnice do Dobanovaca, koji je sastavni deo Koridora 10 u zapadnom delu grada, uključujući i projekat, nadzor, inspekciju, bezbednost saobraćaja i izgradnju naplatnih stanica.
Treći je Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji ''Beogradski autoput i obilaznica'' između Republike Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoj, potpisan 15. novembra 2007. godine u Beogradu, na iznos od 80 miliona evra. Istog dana potpisan je Ugovor po zajmu ''Beogradski autoput i obilaznica'' između Evropske banke za obnovu i razvoj i JP "Putevi Srbije" na iznos kredita od 80 miliona evra.
Ugovorom o garanciji Republika Srbija garantuje izvršenje svih novčanih obaveza zajmoprimca, tj. JP "Putevi Srbije" prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj po osnovu ugovora o zajmu. Vrednost ovog projekta je 80 miliona evra i ceo predstavlja zajam Evropske banke za obnovu i razvoj. Cilj projekta je sanacija pratećih konstrukcija i prilaznih puteva mosta Gazela na raskrsnici autoputeva E70 i E75, rekonstrukcija i poboljšanje pristupnih puteva i R251 kružni put i završetak deonice A obilaznice oko Beograda.
Realizacija predviđena poslednja dva zakona će bitno poboljšati infrastrukturu u Srbiji i, kao što smo već nebrojano puta rekli, obilaznica oko Beograda znatno će rasteretiti saobraćaj u glavnom gradu i poboljšati kvalitet života građana ne samo glavnog grada, nego i građana cele Srbije.
Četvrti, Predlog zakona o davanju garancija Republike Srbije Nemačkoj finansijskoj instituciji KFW, Kreditnoj banci za razvoj, po zaduženju JP "Elektroprivreda Srbije", u projektu Mere zaštite životne sredine u termoelektranama na lignit. Sporazum o zajmu i finansiranju između KFW "Frankfurt na Majni" i JP "Elektroprivreda Srbije" potpisan je 2. januara 2008. godine. Vrednost iznosi 36 miliona evra.
Cilj projekta je rehabilitacija mlinova daljinskog grejnog sistema na TE "Nikola Tesla A" i ugradnji sistema za prikupljanje i transport pepela na TE "Kostolac". U Srbiji, kao što je poznato, postoji veliki problem zagađenosti životne sredine i u nekoliko gradova naši sugrađani žive u neprekidnom strahu za sopstveno zdravlje i zdravlje svoje dece. Ovaj zajam omogućava u značajnoj meri poboljšanje efikasnosti zaštite bar u okolini termoelektrana na lignit.
Nadamo se da ćemo i u narednom periodu ovakve i slične programe sprovoditi u cilju zaštite zdravlja građana Srbije.
Poštovani poslanici, ispred Vlade Republike Srbije sam predstavila vrlo kratko predlog ratifikacije ova četiri ugovora. Još jedanput, napominjem da su izuzetno važni projekti predviđeni za finansiranje ovim sredstvima. Pozivam vas da ih podržite, jer veliki interes od ratifikacije ovih ugovora, od realizacije ovog projekta imaju upravo građani Srbije.
Poštovani poslanici, najpre želim da vam se zahvalim na diskusiji, na konstruktivnim predlozima. Želela bih da dam neka pojašnjenja vezana za predloge zakona za ova četiri velika projekta koja bi finansijskim zaduženjem trebalo da budu u značajnoj meri završena.
Prvu grupu pitanja vezala bih za strah određenog broja poslanika da će država ući u dužničku krizu ili dužničko ropstvo ili živo blato ili, već, kako smo u prethodnim diskusijama nazivali zaduženjem od 186 miliona evra. Nema straha da će država ući u dužničku krizu, jer Srbija spada u grupu malo zaduženih zemalja po mastriškim kriterijumima. Napominjem da zemlje koje smo pominjali, kao što je Hrvatska, imaju daleko, daleko veća zaduženja.
Potpuno otvoreno kažem da će ova vlada i dalje nastaviti da vodi odgovornu politiku koja će obezbediti makroekonomsku stabilnost i ova država se neće naći u grupi visokozaduženih zemalja, bez obzira na određene kredite i kreditne aranžmane u koje ulazi.
Napominjem da je u 2008. godini ukupan BDP ove zemlje bio 2.773 milijarde i molim sve poslanike da pogledaju na sajtu Vlade Memorandum u budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za period od 2009-2011. godine, čime će da bude potpuno jasno gde se u ovom trenutku nalazi Srbija po stepenu zaduženosti.
Druga grupa pitanja, vezana za bojazan da će doći do zloupotrebe kod korišćenja sredstava predviđenih kreditima, posebno kada su u pitanju stanovi vezani za rešavanje problema stanovanja izbeglih i raseljenih lica, odnosno izbeglica koje su u prethodnom periodu kao mesto stanovanja izabrale Republiku Srbiju i 100 porodica koje ne mogu da nađu drugi način za rešavanje svog stambenog problema.
Na sreću, ovaj sporazum, ako ga detaljno pročitamo, u potpunosti daje objašnjenje da do takvih zloupotreba neće moći da dođe. Sam Ugovor definiše i kriterijume koje postavlja Banka za razvoj Saveta Evrope za izbor kako opština tako i za izbor ljudi koji će dobiti te stanove.
Najpre, kriterijumi za izbor opština vezani su za one opštine koje imaju najveći broj izbeglih lica na svojoj teritoriji, a drugo, opštine koje su spremne da obezbede besplatno zemljište na kom će zgrade da budu izgrađene. Takođe, u pripremi za ovaj projekat napravljena je anketa kod onih koji bi bili potencijalni korisnici stanova i istraživanje je pokazalo da je veoma dobar odnos lica prema sopstvenim sredstvima koja su spremna da ulože kako bi rešili svoje stambeno pitanje.
Za rešavanje 500 stambenih jedinica biće korišćena sredstva iz predviđenog zajma, ali i sredstva Republike Srbije koja će biti obezbeđena iz NIP i u jednom delu sredstva onih koji su budući nosioci stanarskog prava, odnosno vlasnici tih stanova. Ta sredstva neće biti velika. Ta sredstva će biti pod izuzetno povoljnim kamatama i oni koji su spremni da budu korisnici tih stanova su spremni da ta sredstva obezbede iz plata od svog rada. Napominjem da se radi o velikom broju lica koja su u međuvremenu našla posao u Republici Srbiji.
Treće pitanje koje je vezano za NIP. Naravno, mogla bih da dam puno uglova iz kojih bismo mogli da komentarišemo prethodna izlaganja, ali želim da skrenem pažnju na nekoliko. Najpre, da li je ova država sposobna da, sem kredita, finansira određene projekte. Znači, 842 projekta u ovom trenutku se finansira sredstvima iz NIP koji je, još jedanput napominjem, najveći razvojni projekat u Republici Srbiji. U prošloj godini 842 projekta su angažovala sredstva od 400 miliona evra. Znači, Republika Srbija je za 2008. godinu obezbedila 400 miliona evra za projekte koji se izvode u svim opštinama Republike Srbije.
Odgovor na postavljeno pitanje o projektu iz ekologije u Pančevu. Iz sredstava NIP ni 2007, ni 2008, pa ni u aplikacijama za 2009. godinu nema projekta koji je ovde pomenut. Takođe, napominjem da za sve projekte o načinu trošenja sredstava, apliciranju, stepenu realizacije, veoma brzo, u pet minuta, možete dobiti informacije, a u 2009. godini i na sajtu Ministarstva za NIP imaćemo presek sa svakom promenom, svakodnevni presek o stepenu fizičke i finansijske realizacije.
Ovi projekti o kojima se danas govori, i infrastrukturni vezani za obilaznicu, i stanovi vezani za Banku za razvoj, i ekološki, imaju budžete koji su komponovani ne samo iz zajmova, nego i budžete u kojima su značajna sredstva obezbeđena iz budžeta Republike Srbije. Mi sa punom odgovornošću smatramo da se troše na transparentan i odgovoran način.
Hvala. (Aplauz.)