Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milovan Radovanović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, članovi Vlade. Normalno je da svaka država treba da koristi one resurse sa kojima raspolaže. Srbija ne može da konkuriše visoko razvijenim industrijskim zemljama, pogotovo u autu, ili elektroindustriji. Trebalo bi da koristimo potencijale koje imamo, pre svega da ulažemo u poljoprivrednu proizvodnju i da koristimo ona prirodna bogatstva kojima raspolažemo.
U oblasti energetike, Aleksinački rudnik uglja je nakon više od 100 godina eksploatacije uglja i nakon rudarske nesreće od 17. novembra 1989. godine, kada je poginulo 90 rudara, zatvoren. Aleksinački rudnik uglja raspolaže rezervama od 27 miliona tona uglja, istraženog, veoma kvalitetnog mrkog uglja, a radi se ovde o podzemnoj eksploataciji. Samo u jami "Morava" postoji 13 miliona tona rezervi uglja, a u jami "Dubrava" šest miliona tona.
Postoji interesovanje jednog domaćeg kontroverznog biznismena da investira u otvaranje jedne jame. Blizina saobraćajnica, železnička pruga i auto-put čini ga još pogodnijim za moguću eksploataciju, kako jamsku tako i površinsku.
Takođe, na potezu između Aleksinca i sela Subotinca nalazi se najveće i najistraženije ležište uljnih škriljaca u bivšoj SFRJ a u sadašnjoj Srbiji, sa rezervom od milijardu i 800 miliona tona uljnih škriljaca i sa kvalitetom koji je u rangu lignita, u ataru sela Subotinca, nalazište je na površini zemlje.
Postoji između države Srbije ili određenih organa države Srbije i Estonije kontakt više godina o eksploataciji lignita, odnosno škriljca. Skoro 100% proizvodnje u Estoniji kao energent koristi se za proizvodnju električne energije u termoelektranama uljni škriljac.
Pitanje za Vladu, ili resornog ministra, a ja mislim da je to Oliver Dulić – obzirom da je Aleksinački rudnik uglja, pored Kolubare, najveći energetski potencijal u Srbiji, da li možda postoji strategija ili plan u vezi otvaranja i početka eksploatacije Aleksinačkog rudnika uglja u vezi jamske eksploatacije? Da li postoji strategija ili plan u Vladi Republike Srbije ili u resornom ministarstvu o eksploataciji uljnih škriljaca, pogotovo u ataru sela Subotinca, obzirom da se tu radi o mogućnosti površinske eksploatacije?
Ovo je veoma važno pitanje, gospodo ministri i dame i gospodo narodni poslanici, ne samo za Aleksinac i okolinu ili za jugoistočni i južni deo Srbije, nego za celu Srbiju, obzirom da je nekada Aleksinački rudnik uglja sa šest jama bio veliki potencijal za proizvodnju visokokvalitetnog mrkog uglja koji se koristio u industrijskoj potrošnji.
Obzirom da je zemlja sada u velikoj krizi, kako po pitanju ekonomije, socijale, tako i po pitanju proizvodnje, Srbija treba da se usmeri, bar tako kažu stručnjaci, na one potencijale sa kojima raspolaže. Nedvosmisleno je jasno da je to ulaganje u poljoprivrednu proizvodnju i korišćenje prirodnih bogatstava. Jedno od prirodnih bogatstava je eksploatacija uglja. Imamo primer Kolubare. Osim onih zloupotreba, koje su stvar nadležnih sudskih organa, Aleksinački rudnik uglja, čuli ste već, preneo sam podatke od stručnih ljudi koji se bave tim pitanjima, raspolaže sa zaista ogromnim rezervama veoma kvalitetnog nalazišta mrkog uglja sa jamskom eksploatacijom i uljnih škriljaca delom u ataru sela Subotinca, sa površinskom eksploatacijom i mogućnošću čitavog lanca proizvodnje, gde bi energent bio uljni škriljac kao osnova.
Postavlja se pitanje Vladi Republike Srbije i resornom ministru da odgovori po svim ovim temama, zato što je veoma bitno i veoma važno ovo pitanje. Obzirom da neki lokalni političari iz stranaka koji su u republičkoj vlasti i često potežu pitanje, te otvaramo Aleksinački rudnik ugla, te uljne škriljce, sa odgovornog i najkompetentnijeg mesta može da se pruži odgovor na ovo poslaničko pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, iako je već bilo reči o ovoj temi, smatram da ovaj nemio prirodni događaj zavređuje da se kaže još po koja reč.
Celoj javnosti je već poznata činjenica da se 24. juna, u petak, u ranim poslepodnevnim i kasnim večernjim satima dogodila elementarna nepogoda u kojoj su kiše i grad, praćeni veoma jakim olujnim vetrom, u pojedinim delovima centralne i zapadne Srbije, u opštinama Arilje, Kraljevo, Ivanjica, Aleksinac, Kruševac i u drugim opštinama, prouzrokovala velika materijalna šteta koja se procenjuje na oko 50-60 miliona evra. ne treba tu da zaboravimo i Ljig koji je stradao od poplave pre 15-ak dana.
Uništeni su voćnjaci, žitarice, povrće, stambeni objekti, putevi i vozila. Recimo, u Arilju uništeno je 50% roda malina, a šteta je procenjena na oko 10 miliona evra.
Od dana elementarne nepogode, od 24. juna u petak uveče, pa sve do jutros u opštini Aleksinac nije bilo električne energije. Rekli su da će od danas biti redovnije snabdevanje strujom.
Uništena je javna infrastruktura, putevi, stambeno-poslovni prostor. Velika je šteta na pojačanom održavanju higijene i zelenila, javni i privatni objekti, poljoprivredne površine na oko 15.000 hektara. Procenjuje se da je u Aleksincu šteta nastala ovom elementarnom nepogodom oko milijardu i 60 hiljada dinara.
U nedelju, 26. juna, blokirali su put meštani sela Donjeg Gadrovca, a u ponedeljak, juče, 27. juna, meštani Žitkovca su takođe blokirali put, nezadovoljni intervencijom države, verovatno i još neko.
Obzirom da je NATO, severno-atlanska vojna alijansa u velikoj meri ograničio, zabranio upotrebu protivgradnih raketa, skoro kojih i da nema, vi u Vladi Srbije niste niti mogli niti ste smeli da bilo šta promenite. U Institutu Vinča znali su za moguće posledice.
Protivgradne stanice u proseku raspolagale su sa od 1 do 4 rakete koje su uglavnom upotrebljene, a potrebno je da imaju u svakom trenutku najmanje po 14 raketa po stanici. Ko je za takvo stanje kriv?
Da raketa nije bilo dovoljno u ovom slučaju govori i izjava Predraga Marića, zamenika ministra za vanredne situacije, koji kaže da država treba da nabavi 15.000 raketa. Za kada? Da li možda za Svetog Savu? Poznato je pre par godina da je kiša padala i 27. januara. Uvek kasni država sa intervencijom. Ili, sa 60 protivgradnih stanica, rekao je takođe Predrag Marić, ispaljeno je 140 raketa. Ni tri po jednoj stanici, što je zaista nedovoljno. Pošto iz navedenih razloga nije moglo doći do sprečavanja ili ublažavanja posledica elementarne nepogode 24. juna tekuće godine, postavljam pitanje Vladi Srbije da li planira nadoknadu štetu građanima koji su pretrpeli štetu, za razliku od jednog člana Vlade, koji kaže da je bilo potrebno da svako osigura svoju imovinu i od osiguravajućeg društva da naplati štetu?
To je izjava koja nikako nije prihvatljiva za građane koji su štetu pretrpeli. Da li Vlada planira, konačno, da izgradi sistem protivgradne odbrane? Apelujem na Vladu Srbije da fizičkim i pravnim licima izvrši što pravičniju nadoknadu od štete koju su pretrpeli 24. juna od elementarne nepogode, kiše, grada i olujnog vetra. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, verujem da u ovoj sali,bez obzira na političku i stranačku pripadnost, svi mi imamo veliku brigu za našu omladinu, odnosno mlade i to ne samo za osobe sa navršenih 15 do 30 godina života, nego i za osobe preko 30 godina života koji su, pre svega, ostali ili nemaju nikakav posao. Očekivanja mnogih da će ovaj Predlog zakona o mladima bar neka pitanja da reši, ostala su nažalost prazna. Predlog zakona o mladima apsolutno ne rešava nijedan problem u načelu za našu mladu populaciju. Razumem gospođo Samardžić-Marković, vi ste očigledno imali u vidu slične zakone prilikom izrade radnog materijala nacrta i ovog predloga zakona u pojedinim zemljama Evrope. Međutim, situacija i okolnosti u Srbiji su sasvim drugačije, a da ne pričam o tome, da ne bismo gubili vreme. Tamo je razvijena privreda, industrija, pa i poljoprivreda. Mi imamo nerazvijenu privredu i industriju i poljoprivredu. Mi smo još uvek zemlja u tranziciji, kakvi su nam uslovi, gde nemamo razvijen privatni sektor i gde postoji partijski javni i ne možemo da tretiramo ni ovu problematiku isto kao što tretiraju recimo u zemljama Zapadne Evrope.
Obzirom da ovaj Predlog zakona tretira populaciju od navršenih 15 do 30 godina života koje čini 20% od ukupnog broja stanovništva, ili po podacima iz 2002. godine oko milion i po stanovnika, uslovi za njihovo društveno delovanje, termin koji vi upotrebljavate u ovom predlogu zakona su, pre svega, mi u SRS smatramo nešto od škole, uslovi za zapošljavanje i to je najvažnije i najosnovnije i rešeno stambeno pitanje. U ovom predlogu zakona greška je u samom pristupu, u konceptu predloga. Postavljate odnos i iz ovog može da se izvuče, s jedne strane država, omladinski subjekti i omladinske politike, kako vi kažete u zakonu, država, AP, jedinice lokalne samouprave, s druge strane, omladine ili mladih.
Ceo koncept, samo bih zamolio kolege narodne poslanike iz PUPS i SPS da mi ne zamere, liči na onaj raniji, nekadašnji koncept saveza socijalističke ili komunističke omladine. Meni lično, verujte, bez ikakve zle namere da omalovažim ovaj vaš predlog zakona i očigledno trud, ne vaš lično nego i vaših saradnika da se dođe do ovog predloga zakona.
Načelo podrške koje daju subjekti omladinske politike mladima, koja podrška mladima, u čemu? Ja tu jedino vidim u fizičkom odrastanju te omladine, u ničemu drugom.
Očigledno se ovde postavlja odvojen odnos s jedne strane subjekata omladinske politike, sa druge strane mladih, odnosno omladine, što je pogrešno. U načelima ima nešto što po meni, kao poslaniku SRS, nije prihvatljivo. Načelo podrške, već sam rekao, načelo jednakosti i zabrane diskriminacije, taman posla, to je sve u redu jer su svi mladi jednaki, načelo jednakih šansi – naslov načela je potpuno u redu i na mestu, ali je problem u tome što šanse ne postoje. Da li su jednake u ostvarenim realnim šansama ili nečemu što je nemoguće? Recimo, 10 mladih treba da se zaposli, a nema mogućnosti. U čemu su im šanse? U nečemu što apsolutno ne postoji kao realnost. Ili načelo odgovornosti i solidarnosti mladih, negovanje društvenih vrednosti. Sada je pitanje, ne želim u ovom komentaru – društvenih vrednosti – nikog da uvredim. Gej populacija, to je njihova privatna stvar, meni smeta samo njihovo reklamiranje. Da li je to društvena vrednost mladih ljudi od 15 do 30 godina ili progon patriota koji su branili svoju zemlju, njihovo izručenje Hagu? Da li je to društvena vrednost kojoj treba da se uče mladi, Vojislav Šešelj, Ratko Mladić, pa i Slobodan Milošević kome je danas, 28. juna, na Vidovdan, 10 godina od kako ga je DOS izručio Hagu? Da li su to društvene vrednosti – poštenje u obavljanju državnih poslova?
Siguran sam, gospođo Snežana Samardžić-Marković, da ćete se složiti sa mnom, da je pošten rad u svakom poslu, pogotovo u državnim poslovima, nešto što predstavlja društvenu vrednost kojoj treba da učimo mlade. Sada pitanje – kako u obavljanju državnih poslova pojedini ljudi, ne generalizujem, pojedini ljudi su došli do velikog iznosa novca, kod tetke na kauču su spavali i odjednom u Meridian banci 10,7 miliona evra, pa ih je preneo Božidar Đelić u Holandiju ili Tomislav Nikolić, ovaj, kako ga zovu, Gandi iz Bajčetine, odjednom je postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, oni treba da objasne mladima kako se to dolazi do posla i do para. Oni treba da objasne da li je to društvena vrednost.
Afirmišete volonterski rad kod društvene vrednosti, volonterske aktivnosti u članu 9. Predloga zakona. Šta je sa zapošljavanjem? Šta je sa profesionalnim radom od koga treba svi građani, pa i mladi od 15 do 30 godina koji su spremni da zasnuju porodicu, da žive od profesionalnog rada? to je razlog zašto nam inače mladi u velikom broju odlaze u inostranstvo. To je jedan jedini razlog. Em ovde nema posla, em u inostranstvu se bolji radi, više ceni njihova struka.
Udruženja mladih i udruženja za mlade, saveti, kancelarije. Kancelarije za mlade, poznat mi je primer iz jedne lokalne samouprave, šta radi, čime se bavi. Ovo je jedan prospekt, brošura, mogu da vam je dam kasnije, gde propagira Kancelarija za mlade žurke, kampove, gde objašnjava mladima da Kancelarija za mlade predstavlja organizaciju ili jedinicu lokalne samouprave preko koje se kreira i sprovodi lokalna politika za mlade. Šta mladi dobijaju postavljanjem Kancelarije za mlade? Svi treba da se razumemo i da dajemo podršku, da aplaudiramo, a treba da se stvore uslovi za mlade, da se školuju, zaposle i zasnuju porodicu, obezbede stambene uslove za svoj dalji život ili pristup informacijama. Time se bavi Kancelarija za mlade, a to što pojedinci koriste Kancelariju za mlade za svoje zaposlenje ili kao eventualnu vezu, odskočnu dasku za zaposlenje na nekom drugom mestu, to stoji.
Neću da kažem da su na nivou vlasti u Republici preslikani slučajevi na lokalne samouprave, jer u lokalnim samoupravama nisu svuda na vlasti one stranke koje se nalze na republičkom nivou, ali se to koristi tako i zloupotrebljava. Javni sektor nam je, moramo da priznamo, bez obzira da li neko učestvuje od nas, bez obzira da li učestvuju stranke koje su na vlasti ili u opoziciji, politizovan partijski, to je činjenica.
Briga za mlade od strane države, naveo sam već, je obezbeđenje školovanja, besplatnog ili jeftinog, zapošljavanje i rešavanje stambenog pitanja za mlade. Ovo je uslov svih uslova i za postojanje smislenosti vašeg Predloga zakona o mladima. Ako nema prethodnog uslova u ove tri tačke, najosnovnije, onda nema ni smislenosti postojanja ovakvog predloga zakona koji stoji pred nama.
Ako država obezbedi osnovne uslove za život mladih, oni sami će ostalo organizovati, slobodne aktivnosti, zabavu, provod i posebno bavljenje sportom. Kao resorni ministar vi to dobro znate, pratite tu oblast, od školskog sporta, preko amaterskog i profesionalnog sporta i znate, siguran sam u to, da delite moje mišljenje. Usmerenje mladih u ovom pravcu, ka sportu je i duhovno i fizički mnogo zdravo, ne samo za te pojedince, nego za čitavu društvenu zajednicu.
Govorite o uporednom pravu, pa ste naveli primer iz Nemačke. Nemačka je industrijska zemlja, razvijena privreda, visok društveni standard, ali govore o tome da postoji briga o zaštiti mladih, pozorišta, bioskop, alkohol, noćni izlasci, restorani, sve te zabrane i ograničenja, ali posebno apostrofiraju zaštitu mladih od medija. Mediji u Srbiji su indoktrinirani u korist partija na vlasti i na republičkom i na lokalnom nivou, bez obzira o kojim strankama se radi. Ne možemo da pružimo mladima, a ni ostalim građanima Srbije objektivno i realno informisanje. Nažalost, u takvoj državi živimo i pod takvim okolnostima se brinemo za mlade.
Na kraju, ovim predlogom vrši se zaista ideološka indoktrinacija gde se nameću neke nove vrednosti kao što su, ako uopšte možemo da govorim o vrednostima, evro-atlanske organizacije, severno-atlanska vojna alijansa ili NATO pakt, sistem globalizacije, Hari Poter, reklamiranje gej populacije, anacionalizam, EU i druge antidržavne i antisrpske tovrevine. Za ovakav zakon mi u SRS zaista nemamo razumevanja i maltene sam siguran da nećemo da glasamo za ovaj predlog zakona. Hvala.
Gospođo Samardžić, pomenula je gospođa Vojić-Marković, ali brošura, evo piše Republika Srbija – Narodna skupština Nemačka i objašnjenje kako je 2002. godine u Nemačkoj donet Zakon o zaštiti mladih. Možda vi nemate, ali mi u Skupštini smo to dobili i prihvatam da vi to niste imali.
Još nešto u vezi ovoga, strategija u EU kaže da do 2050. godine broj mladih će opasti za 5%, a vi ste rekli u svom uvodnom izlaganju da će do 2050. godine u Srbiji populacija mladih od 15-30 godina opasti za 2%. Dakle, sasvim mnogo bolje, korisnije i optimističnije u Srbiji, nego u EU. Eto nam razloga ako mislimo na mlade da ne ulazimo u EU i da se ne mešamo sa njima mnogo.
Još jedna mala primedba, obratite pažnju, vi ste predstavnik predlagača ovog zakona, ali u vašoj službi ima neki, moram to da vam kažem, nemojte da mislite da je to ružno što ću reći, ima nekih gramatičkih grešaka, nekih nepismenosti. Ne kaže se 11 opštih ciljeva, kaže se 10 opštih ciljeva ili 15, a 11 opšta cilja ili 11 strateških ciljeva u obrazloženju Predloga zakona, već se kaže 11 strateška cilja. Kada budu lingvisti to videli, verujem da će zameriti.
Član 9. stav 3. Predloga zakona glasi: ''Založno pravo izvršni poverilac stiče upisom u javnu knjigu, odnosno  u odgovarajući javni registar, osim ako je drugačije određeno ovim zakonom.'' Poslanička grupa SRS je podnela amandman kojim se predlaže da se reči: "osim ako je drugačije određeno ovim zakonom" brišu. Zašto?
Koji su to razlozi zbog kojih je poslanička grupa SRS podnela ovaj amandman? Mi se slažemo u principu sa ispravnošću odredaba člana 9, gde se predviđa redosled postupanja i redosled namirenja potraživanja izvršnog poverioca. Da bi se sprečile zloupotrebe, da bi se izvršni postupak vodio što efikasnije, smatramo da ne treba davati mogućnost drugačijeg rešenja, osim onoga kako je predviđeno odredbama član 9, pa i u stavu 3. ovog člana.
Više izvršnih poverilaca ima potraživanja prema jednom izvršnom dužniku, a što treba sprovesti do kraja. Ovaj amandman, koji sam podneo na član 9, upravo potvrđuje pravilo, zato što sprečava drugačija rešenja u redosledu namirenja izvršnih poverilaca.
Amandmanom se striktno upućuje poštovanje ovog pravila i redosled namirenja prema vremenu nastale obaveze, odnosno podnetom predlogu. Stav 3, ako se izuzmu ove reči, za koje se amandmanom traži da ne budu u ovom stavu, znači, da se brišu, jeste i bez ovoga precizan i konkretan.
U pojedinim slučajevima, u različitim mestima u Srbiji, recimo u Aleksincu, pitanje je redosleda namirenja potraživanja nekoliko odbornika, koji imaju prema izvršnim dužnicima i dužnicima iz političkih stranaka opozicije u lokalnom parlamentu, koja su usledila nakon bezbroj uslovljavanja, ucenjivanja, pretnji, pa i zlostavljanja na poslu, što mi u svakodnevnom životu kažemo da je mobing, od strane onih koji žele da dođu na vlast u lokalnoj samoupravi u Aleksincu, i to po svaku cenu, ne birajući sredstva za to.
O tome treba vodite računa. Naravno, to je jedna paradigma, ali, nažalost, postoji u svakodnevnom životu, bar u poslednje vreme, kada je u pitanju Aleksinac.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođa Malović izađe, ali nema veze. U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 23. stav 5. Predloga zakona. Taj stav glasi: "Odredbe stava 3. i 4. ovog člana shodno se primenjuju u slučaju prenosa ili prelaza obaveza, odnosno predmeta izvršenja sa izvršnog dužnika na treće lice nakon donošenja rešenja o izvršenju."
Amandmanom sam predvideo da se posle reči "predmeta izvršenja" dodaju reči "samo uz saglasnost poverioca koja je data javnom ili po zakonu overenom ispravom".
Koji su razlozi, dame i gospodo narodni poslanici, podnošenja ovog amandmana? Osnovni razlog je uvođenje pravne sigurnosti i obezbeđenje poverilaca. Drugačije su posledice kod prenosa potraživanja, što govore st. 3. i 4. ovog člana, a drugačije su potpuno posledice, pravne i svake druge vrste, prenosa obaveze, o čemu se govori u stavu 5. ovog člana i na koji sam podneo amandman.
Nije problem ako izvršni poverilac prenese svoje potraživanje na neko treće lice u odnosu na izvršnog dužnika. Tu nema nikakvih pravnih, pa i materijalnih posledica ne bi trebalo da bude. Tu može samo doći do psiho-emocionalnih posledica kod izvršnog dužnika…
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Malović, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 34. Predloga zakona koji govori o troškovima postupka.
Naime, da ne bih citirao niti stavove za koje tražimo da se menjaju, niti obzirom na vreme, niti amandman, obzirom na tekst, koji predlažemo da bude sastavni deo ovog člana, samo ću vam reći da smo predložili ovim amandmanom da se izvrši izmena stava 1. Predloga zakona, kao i stava 7, tako što, naravno mi su SRS, prihvatamo ovaj princip i ne može drugačije, da troškove postupka snosi izvršni dužnik.
Hteli smo ovim amandmanom da na neki način zaštitimo izvršnog dužnika samo u jednom slučaju, kada postoji neosnovani predlog za izvršenje. Zatim smo predložili amandmanom da se stavovi od 2. do 6. brišu.
U stavu 7. kada su troškovi postupka nastali pred izvršiteljem, vi ste predložili Predlogom zakona da izvršitelj obrazloženim zaključkom određuje izvršenje. Smatramo, o čemu je gospodin Petar Jojić, poslanik SRS, u više navrata govorio, ne možemo da oduzimamo pravo suda, pa i u ovim slučajevima, da određuje troškove postupka. Mi smo predložili u stavu 7. da troškove postupka na obrazložen zaključak izvršitelja određuje sud. Suština amandman je otprilike ta.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 98. Predloga zakona predstavlja deo odredbi koje govore o prodaji stvari, načinu, vremenu prodaje, obavezama i pravima kupca, radi realizacije namirenja izvršnog poverioca.
U odredbi člana 98. postoji jedno pravilo koje je definisano u stavu 3. ovog člana i koje glasi – kupac preuzima stvar od sudskog izvršitelja, odnosno izvršitelja po isplati cene. Međutim, postoji jedan izuzetak koji je predviđen u stavu 4. istog člana 98. koji govori da sudski izvršitelj može stvar predati kupcu i kad nije izmirio, odnosno uplatio određenu cenu. Naravno, uz saglasnost i uz pristanak poverioca.
Stav 5. na koji sam podneo amandman u ime poslaničke grupe SRS predviđa slučaj kad se kupcu preda stvar na namirenje izvršnog poverioca, a ovaj u dostavljenom roku, u utvrđenom i određenom roku od strane suda ili izvršitelja, nije uplatio određenu cenu. Ovim stavom se predviđa prinudna naplata u istom postupku od strane suda prema kupcu radi namirenja potraživanja izvršnog poverioca.
Podneo sam amandman da se stav 5. člana 98. Predloga zakona briše, zato što se ne slažemo da to se radi u istom postupku, jer taj postupak je predviđen između dve strane, izvršnog poverioca i izvršnog kupca. Sad se pojavljuje..
Na član 148. Predloga zakona podneo sam amandman kojim se menja stav 1. ovog člana Predloga zakona o izvršenju i obezbeđenju. Uglavnom se radi o ograničenju izvršenja, gde stav 1. ovog zakona glasi: "Izvršenje na zaradi i penziji, kao i na naknadi zarade može se sprovesti do iznosa od dve trećine zarade, penzije ili naknade zarade".
Amandmanom koji sam podneo na stav 1. ovog člana predviđeno je malo drugačije rešenje. S jedne strane, smatram da je danas kod nas možda jedan od najvećih problema što mladi u Srbiji nemaju perspektivu. Osnovni problemi mladih su zaposlenje i rešavanje stambenih pitanja.
No, bez obzira na ovaj zaista veliki problem mladih i penzioneri teško žive, ne svi ali najveći broj njih. Ima nekih penzionera, kao i ovde u Skupštini, koji primaju i plate i penzije. Obzirom da ima veliki broj penzionera koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, amandman je podnet na ovaj stav 1. upravo iz tog razloga.
Amandmanom smo predložili da se penzionerima može sprovesti izvršenje do jedne polovine penzije, za razliku od teksta Predloga zakona u stavu 1. ovog člana, gde ste predvideli izvršenje do dve trećine zarade, naknade zarade ili penzije. Smatramo da ovo može da se prihvati jer poboljšava socijalnu situaciju i standard penzionera.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 255. Predloga zakona, gde se radi o prigovoru izvršnog poverioca. Suština ovog dela Predloga zakona je da u posebnom postupku za izmirenje potvrđivanja po osnovu komunalnih i sličnih usluga se predlog za izvršenje na osnovu verodostojnih isprava radi ostvarivanja novčanog potraživanja po osnovu izvršenih komunalnih i sličnih usluga podnose izvršitelju na čijem području se nalazi sedište izvršnog poverioca.
Član 255. glasi: "Protiv zaključka iz člana 253. stav 2. i 3. ovog zakona izvršni poverilac može izjaviti prigovor". U članu 253. stav 2. i 3. se kaže kako izvršitelj može da odbaci zaključkom određeni predlog, odnosno može odbiti zaključkom određeni predlog.
Suština amandmana je da mi u SRS smatramo da to ne treba da vrši izvršitelj, već sud sa svim prerogativima svoje sudske vlasti, da ne treba prenositi svoja ovlašćenja, svoju nadležnost pojedincima, državnim službenicima, činovnicima, jer time se devalvira značaj pravosudne funkcije suda i kroz ceo ovaj predlog zakona poslanici SRS vam ukazuju, kao i ja ovom prilikom, da ne treba devalvirati i umanjiti značaj suda u odnosu na ovlašćenja i nadležnosti koje on ima.
Na član 283. stav 1. tačka 1) sam podneo amandman kojim se predviđa da se reči "odnosno izvršitelju" brišu.
Ovaj član 283. u okviru ukidanja prethodne mere, gde stav 1. glasi: ''Sud će, na predlog izvršnog dužnika, obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje: (tačka 1) – ako izvršni dužnik položi sudu, odnosno izvršitelju (amandmanom sam predložio da se ove dve reči "odnosno izvršitelju" brišu) iznos potraživanja koje se obezbeđuje, sa kamatom i troškovima.
Sve vreme ove rasprave u pojedinostima, poslanici SRS vam kazuju da je nepotrebno da dajete toliku moć izvršitelju. To ne bi trebalo da radite i smatramo da time činite grešku.
Gospođo ministre, gospođo Malović, vi ste jedan od učesnika takozvane, po nama u SRS, reforme pravosudnog sistema u Republici Srbiji. Smatramo da ta reforma nije dobra. Pri tome, lično vas ne krivim za tu reformu, iako ste ministar, ali imate odgovornost, obzirom da ste na tom mestu ministra pravde.
Sada i kroz normativne akte i kroz zakone i u politici prilikom vaših nastupa, ne lično, nego oni koji predstavljaju vlast, neprestano koristite termine, principe, institute ili kriterijume o dostojnosti učesnika u reformi pravosudnog sistema, sudija, tužilaca. Sada dajete veliki značaj izvršitelju.
Ali, pri tome smatram da vršite zamenu teza, koristite reč "dostojan", a primenjujete termin "podoban", politički podoban, jer znamo ovo u lokalu i znamo uopšte u Srbiji koji su to ljudi dobili odgovarajuća mesta u pravosudnom sistemu.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 29. Predloga zakona podneo sam amandman i mogu da kažem, gospođo ministar, da je sam član 29. pravno-tehnički u redu i postoje određena opravdanja u jednom njegovom delu.
Lepo ste izneli da se komisija od pet članova obrazuje na predlog nadležnog odbora, da komisija više nije nezavisna u svom radu i da u toku godine podnosi redovno izveštaj, najmanje jednom godišnje, Narodnoj skupštini koja ju je izabrala i nadležnom ministru iz oblasti pravosuđa. Sve je to u redu. Međutim, ovde je pomenuto, a i Petar Jojić, poslanik SRS, malo je govorio da su zatvori pretrpani i vi se tu slažete. Samice nisu uslovne za izvršenje kazne zatvora određenom broju zatvorenika. Nisu dovoljni uslovi za boravak zatvorenika po našim zatvorima, ali kod određenih ljudi u upravama, kod određenih ljudi koji su u sistemu izvršenja kazni, postoji određeni nivo mita i korupcija. Vi to znate i verujem da se sami trudite kao ministar pravde da se eliminišu i mito i korupcija.
Nema razvrstavanja po težini i vrsti sankcija, odnosno kazne zatvora krivičnih dela, nema kategorizacije među zatvorenicima, što podrazumeva da zatvore i uslove u njima treba da privedete meri, težini i vremenu kazni zatvora koje zatvorenici izdržavaju po našim zavodima.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime Poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 3. stav 1. tač. 21) i 22) Predloga zakona o sportu.
Tekst u tački 21) člana 3. glasi – sportski inspektor jeste lice koje je ovlašćeno da vrši inspekcijski nadzor, odnosno da ispituje, kako biste u tekstu rekli, „sprovođenje“, a pravilno je „provođenje“, zakona o sportu, u postupcima i radnjama fizičkih lica i organizacija u oblasti sporta, gde smo mi iz Srpske radikalne stranke, konkretno ja kao poslanik, podneli amandman da se dodaju reči „udruženja i organizacije“.
U tački 22) istog člana, gde stoji: „Stručni sportski nadzornik sporta jeste lice koje obavlja nadzor nad stručnim radom u oblasti sporta, prati i predlaže mere koje preduzima organizacija u oblasti sporta...“, takođe smo predvideli da se dodaju reči „udruženja i asocijacije“.
Vlada nije prihvatila amandman na ovaj član, odnosno na tač. 21) i 22) člana 3. Predloga zakona, uz obrazloženje da je Predlogom zakona to regulisano preciznije. Ne može da bude preciznije od onoga što je predloženo amandmanom. Opšta je odredba u Predlogu zakona. Mi smo podnošenjem ovog amandmana hteli da raščlanimo i da preciznije odredimo učesnike i organizacione delove u oblasti sporta. To može biti preciznije.
Mogla je Vlada da odgovori, a možete i vi sada, gospođo Samardžić Marković, da kažete da postoji odredba – organizacije u oblasti sporta, u okviru kojih terminološki postoje i sportske organizacije i sportska udruženja i sportska privredna društva, pa da prihvatimo mi u SRS i konkretno ja kao predlagač amandmana; složili bismo se sa tim. Ali, da bude preciznije – to nikako ne možemo da prihvatimo; ja ne mogu da prihvatim da je tekstom u Predlogu zakona preciznije regulisano nego amandmanom.
U članu 3. u tač. 21) i 22), smatram... Voleo bih da me pažljivo pratite, a vidim da pažljivo pratite, i vi i vaši saradnici, obrazloženja amandmana Srpske radikalne stranke i drugih poslanika, jer se ne slažem terminološki sa izrazima u ove dve tačke. Kaže se – sportski inspektor. Zar nije bilo prikladnije reći – inspektor sporta? Jer, naspram „sportskog“ stoji „nesportski“. Ovo je samo pridev, karakteristika inspektora. A to je inspektor sporta, koji se bavi određenim poslovima. Smatram da je smislenije i logičnije.
Takođe, u tački 22) se kaže: „stručni sportski nadzornik sporta“. To je još neprikladnije nego termin koji je upotrebljen u tački 21). Bilo je prikladnije reći: „stručni nadzornik sporta“, i dalje u opisu – koji obavlja određene poslove u oblasti sporta.
Dalje u tekstu stoji obaveza stručnog sportskog nadzornika sporta da prati i predlaže mere koje preduzima organizacija. Ako ste mislili mere, bez obzira na to da li su pozitivne ili negativne, da li su u skladu sa zakonom o sportu ili nisu, to može nekako da se prihvati, ali upućujuće je, kada ste rekli mere, da su to mere koje znače određenu sankciju i kaznu za nepostupanje u skladu sa zakonom. Onda je definicija ovih reči neadekvatna. Prikladnije bi bilo da ste napisali da on ima obavezu da prati i predlaže mere protiv organizacija za radnje koje su u suprotnosti sa ovim zakonom, ako govorimo o merama koje podrazumevaju sankciju za nepostupanje, a što je u skladu sa ovim zakonom.
Vama su poslanici Srpske radikalne stranke takođe rekli, a to ima nekih dodirnih tačaka sa ovim amandmanom, da mi u SRS smatramo da političari ne treba da se mešaju u sport. Političari koji su se nekada aktivno bavili sportom, bez obzira na rang, mogu uzeti učešća kao pomagači u sportu, da rade nešto u korist sporta, bez obzira na rang i na nivo i organizaciju u sportu, ali političar samim tim što je političar – to nije u redu. To ne može da bude osnov njegovog bavljenja sportom.
Imamo najnoviji primer: pominje se mogućnost da Dragan Đilas bude predsednik Košarkaškog saveza Srbije, samo zato što je političar i gradonačelnik Beograda i potpredsednik Demokratske stranke. Ne znam koliko je to korisno. Lično smatram da nije. Da se Đilas nekada aktivno bavio sportom, da poznaje sport kao neki bivši aktivni sportista, pa da razumem. Ali, bez obzira na to da li je Đilas ili neko drugi, samim tim što je političar on nanosi štetu sportu uopšte i grani u kojoj uzima aktivno učešće u rešavanju pojedinih pitanja kao predsednik i član upravnog odbora određenog kluba ili saveza. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo članovi Vlade, ovo pitanje je iz oblasti prosvete. Naravno, prisutan je i predsednik Vlade i potpredsednik Vlade, pa i oni mogu eventualno da odgovore ili da usmere ka ministru prosvete dr Žarku Obradoviću.
Naime, dana 2. septembra 2010. godine Predraga Lukića iz Aleksinca, studenta druge godine diplomskih akademskih master studija na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Nišu, obavestili su da je najbolji student godine i da dana 4. novembra 2010. godine, tj. na dan Građevinskog fakulteta u Nišu, dođe na uručivanje nagrade.
Da bi tog dana Predrag Lukić slučajno od svojih kolega čuo da nije on taj koji treba da dobije nagradu kao student godine, nego neko drugi. Utvrdio je da je taj neko drugi iz prethodne godine dao svega pet ispita. Em nije dao sve ispite sa godine, em prosek tih pet ispita je manji nego prosečna ocena svih položenih ispita Predraga Lukića na fakultetu.
Naravno, tražio je objašnjenje od dekana profesora Dragana Aranđelovića i uz određene neprijatnosti on je izbačen iz kabineta. Podneo je žalbu 8. novembra fakultetu, a 9. novembra Direktoratu univerziteta u Nišu. Moj izvor informacija o ovome je, naravno, izjava studenta o kome je ovde reč.
Gospodo članovi Vlade, šta ovaj mlad čovek da pomisli? Da li je njegov slučaj deo opšte diskriminacije ili kršenje ljudskih i građanskih prava njemu ili je, što mi narodni poslanici poslaničke grupe SRS ne verujemo, s obzirom da je on pripadnik romske nacionalnosti, to razlog što nije proglašen studentom godine?
Gospodine predsedniče Vlade, najžalosnije je što danas mladi u Srbiji nemaju perspektivu. Jedino ako im prisutni potpredsednik Vlade, gospodin Božidar Đelić, ne objasni kako se prodajom tetkinog kauča zarađuje 10,7 miliona evra ili kupuje hotel u Sokobanji. Ili eventualno, nije tu, malopre je bio tu, jer se hvali time, on je izvor informacija, da ima veliko bogatstvo u Srbiji Tomislav Nikolić.
Ne funkcioniše pravna država, pogotovo posle politizacije pravosuđa, ne poštuju se pravila u funkcionisanju institucija državnog sistema i u postupcima pojedinca u njima.
Postavljanjem ovog pitanja i eventualnim pružanjem odgovora dajem bar tračak nade ovom divnom mladom čoveku, i možda drugima, da može nešto biti pravedno i pošteno u ovoj državi, a ovako sigurno nije. Zato tražim od Vlade Srbije, posebno od ministra prosvete Žarka Obradovića, da ispita ceo ovaj slučaj, proveri navode, utvrdi činjenice i odgovori na postavljeno poslaničko pitanje.