Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milovan Radovanović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, odredbom člana 65. Predloga zakona predviđeno je da unošenje ribe i ostalih vodenih organizama stranog porekla u objekat za akvakulturu može se vršiti na osnovu dozvole ministra nadležnog za zaštitu životne sredine.
Amandmanom poslaničke grupe SRS koga sam podneo u ime poslaničke grupe predviđeno je da se reč - akvakultura, zameni rečju - gajenje. Zašto? Zato što je primerenije našem jeziku upotrebiti reč "gajenje" od reči "akvakultura", što se i predlaže amandmanom.
Posebno je pitanje da li je potrebno u članu 65. da dozvolu daje ministar ili ministarstvo, naravno ministar potpisuje tu dozvolu, i koja sve ministarstva treba da budu uključena u davanje ove dozvole?
Osnovu za opravdanost podnošenja ovog amandmana našao sam, pre svega, u članu 1. Predloga zakona, u stavu 2, gde se između ostalog kaže - odredbe ovog zakona odnose se na gajenje riba i drugih vodenih organizama, sasvim primereno našem području i našem jeziku.
Možda je jednostavnije regulisati pitanje davanja dozvole prilikom uvoza riba i ostalih vodenih organizama, ako se radi o uvozu. Šta će se desiti ako dozvola nadležnog ministra, kako ste predvideli članom 65, a trebalo bi, od ministarstva izostane. Nastaje jedan poseban problem u ovom slučaju, kada se očekuje dozvola za unošenje u objekat riba i ostalih vodenih organizama.
Ako je neko predvideo da se reči - unošenje i izvoz izjednače, da imaju isto značenje, onda maltene možemo da tumačimo da je došlo do jednostrane primene Posebnog trgovinskog sporazuma, gde je naša država za februar, mart i april pretrpela štetu od 20 miliona evra. Jedino ako se radi o dozvoli za upotrebu objekta, a ne za mogućnost unošenja riba i ostalih vodenih organizama, možda bi imalo smisla. Ovako smatram da je amandman sasvim opravdan.
Gospođo predsedavajuća, teško je u ovoj atmosferi, za koju ste i krivi i odgovorni, raditi u korist građana i poboljšanja teksta Predloga zakona.
U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na stav 1. člana 4. Predloga zakona o zabrani diskriminacije. Taj stav Predloga zakona glasi: "Svi su jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva".
Tekst amandmana koji sam podneo u ime poslaničke grupe SRS glasi: "Član 4. stav 1. menja se i glasi – pravni subjekti su jednaki, bez obzira na razlike u ličnim svojstvima".
Ako pođemo od toga da su pravni subjekti pravna i fizička lica, mojim amandmanom se kvalitativno i terminološki poboljšava tekst zakona, osim što je možda trebalo u amandmanu dodati reči "u ličnim i drugim svojstvima", jer valjda fizičko lice ima lična svojstva, a nikako pravna lica kao pravni subjekti.
Pravna lica mogu imati druga svojstva, ali ne i lična. Znači, ako se radi samo o fizičkim licima mogu da stoje reči "lična svojstva", a ako se radi o pravnim subjektima i pravnim licima, onda se može govoriti i o drugim svojstvima.
Od svakog oblika diskriminacije najefikasnija pravna zaštita je krivično-pravna zaštita. Ovde su poslanici SRS često pominjali ovu potrebu za zakonom, međutim, bez obzira na Predlog zakona koji stoji, predstavnik predlagača nije uvažio te naše kritike.
Dame i gospodo narodni poslanici, osnovni tekst člana 22. zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama glasi: U rešenju, ispravi, dokumentu ili pismenom koje se izdaje bez plaćanja takse mora se označiti svrha izdavanja i osnov oslobađanja od plaćanja takse.
Dopuna teksta člana 22; U članu 20. Predloga zakona o izmenama Zakona o republičkim administrativnim taksama Vlada je predvidela da rešenje, isprava, dokument ili pismeno iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti samo u svrhu za koju je izdato.
Amandman koji je podnela poslanička grupa SRS, čiji sam ovlašćeni predstavnik, glasi da se član 20. Predloga zakona briše. Vlada nije prihvatila predloženi amandman SRS, uz obrazloženje da se amandmanom predviđa, kako stoji u obrazloženju o amandmanu i odgovoru Vlade, uvećanje republičke administrativne takse, a da se isprava, rešenje, dokument i pismeno koje se izdaje može koristiti samo u svrhu za koju se izdaje i da ne može da bude korišćeno u neku drugu svrhu, za koje se plaća republička administrativna taksa.
Apsolutno je odgovor Vlade smislen i ako se tumači samo podneti amandman, izolovano i nezavisno od drugih amandmana poslaničke grupe SRS, odgovor Vlade i odluka Vlade da ne prihvati amandman bio bi prihvatljiv.
Suština amandmana je da se, u principijelnosti sa drugim podnetim amandmanima SRS, izbegne povećanje republičkih administrativnih taksi ovim predlogom zakona. Zašto? Uz obaveznu štednju, osnovni razlog je što mi u SRS smatramo da povećanje poreza i drugih javnih dažbina u stvari nije spas države od nastupajuće finansijske krize, što bi vi, gospođo Dragutinović, trebalo i znam sigurno da to bolje znate, jer je spas u smanjenju poreza i drugih javnih dažbina i uvođenju javnih radova, to znači ublažavanje nastupajuće ekonomske i finansijske krize.
Planirani deficit u budžetu je oko 50 milijardi dinara. Šta ako se ne realizuju predviđeni prihodi u budžetu? Uz očekivanu krizu, deficit će biti još veći. Naravno, tu računam - šta ako se ne realizuju i predviđeni javni prihodi od uvećanja republičkih administrativnih taksi, šta ako rashodi budu veći nego što su planirani budžetom? Onda ćemo, uz nadolazeću krizu, imati deficit u budžetu koji će biti izuzetno zabrinjavajući veći.
Kako država može, opet podvlačim da vi to bolje znate, da izađe iz ove postojeće krize? Koja je mera države da prevaziđe ovu krizu? Ne da povećava administrativne takse i druge poreze i javne dažbine, već da smanji nepotrebne troškove, npr. za plate određenih lica.
Već smo ovde raspravljali o Bojanu Krištu, nismo pominjali, sad pominjem, mesečnu platu Čede Petrovića, generalnog direktora Privredne banke Beograd, u iznosu od 17 hiljada evra i drugih ljudi. Da se smanje ili ukinu troškovi reprezentacije na svim nivoima, pogotovo troškovi reprezentacije koji se prave u restoranima i kafanama. Da se spreči korupcija, finansijska pronevera, pranje para kroz nabavku robe, izvođenje radova, pružanje usluga i drugo.
Da se ukine finansiranje mnogih nevladinih organizacija, ne svih ali mnogih. Nedavno je nekoliko nevladinih organizacija, među kojim nevladine organizacije koje predvode Biljana Kovačević-Vučo, Nataša Kandić, Sonja Biserko, predložilo Republičkoj skupštini da Skupština donese odluku i utvrdi datum, 11. juli, kao dan na sećanje genocida koji su izvršili Srbi u Srebrenici. Zamislite, Srbi su izvršili genocid u Srebrenici. Nesporno je da ima ratnog zločina u Srebrenici, da je kako tvrde mnogi ubijeno oko 1.800 i nešto ljudi, civila i drugih, ali genocida svakako da nema.
Imamo određeni broj veoma bogatih ljudi u Srbiji. Svaka čast onima koji dođu do para, velikih para u skladu sa zakonom, poštujući propise ove države.
Šta je sa onima koji su došli do para na protivzakonit način, recimo korupcijom? U poslednje vreme je veoma aktuelna politička korupcija i politički kriminal. Postoji mafija, tj. sprega, veza između visokih državnih činovnika i funkcionera s jedne strane, a sa druge strane onih ljudi koji upravo dolaze na protivzakonit način do enormno velike količine para.
Kako država može da očekuje postojanje balansa između javnih prihoda i javnih rashoda kada nam je privreda u velikoj krizi, kada nema industrijske proizvodnje ili je ona na minimalnom nivou, kada radnici ostaju bez posla, kada je poljoprivreda u velikoj krizi, kada mladi nemaju perspektivu.
Da nije to tako, nažalost, ne biste već razmišljali u Vladi Republike Srbije da donosite rebalans budžeta. Naravno da se nalazimo u opštoj krizi, uz jednu maksimalnu štednju. Ni vama u Vladi nije lako, ako razmišljate pošteno ili u korist građana Srbije, ali svakako treba da radite u skladu sa zakonom, bez kriminala i korupcije, racionalno, bez političke mafije i svima će biti lakše.
Ovde se radi o principijelnom stavu SRS da za uverenja, potvrde, isprave, prepise, overe za koje je predviđeno plaćanje administrativne takse i njeno uvećanje ovim predlogom zakona, treba potpuno ukinuti plaćanje te takse.
Kažete da treba naše zakonodavstvo prilagoditi standardima EU i u ovom pogledu kada je u pitanju ovaj predlog zakona i republičke administrativne takse. Zašto EU, kad već raspolaže određenim sredstvima za pomoć Srbiji, kada je predvidela 200 miliona evra za očuvanje demokratije u Srbiji, pa taj novac izvršnim nalogom Havijer Solana od 23. maja, umesto da usmeri u socijalna davanja, u pomoć građanima, u očuvanje demokratije, koristi za razbijanje SRS i finansijsku pomoć jedne nove stranke, od kojih para u velikoj meri finansiraju rad njihovih lokalnih odbora. Ti ljudi koji vode ovu stranku su sada jedni od bogatijih ljudi, koji su došli do para na nezakonit način, ne radom.
Ne treba doći do uvećanja republičkih administrativnih taksi, kako kaže Vlada, ono povećava pravnu sigurnost građana, što je sasvim besmisleno. Zašto? Zato što građani nemaju od čega da plaćaju. O vašoj potrebi donošenja ovog predloga zakona, mnogi poslanici su govorili o trgovinskom sporazumu, da ne ponavljam to.
Nadam se da ćete, gospođo ministar, u diskusijama narodnih poslanika SRS, možda ne u celosti kod svake diskusije posebno, ali u pojedinim diskusijama nešto izvući kao korisno, ako ne sada, da prihvatite kako ovaj amandman, tako i neke druge amandmane, onda u narednom periodu da imate u vidu, prilikom podnošenja Predloga zakona o izmenama i dopunama ovog i drugih zakona.
U vezi budžeta, u vezi deficita budžeta, u vezi odsustva balansa između javnih prihoda i javnih rashoda, "stend-baj" aranžman ili kredit na poček, termin koji vi u Vladi Srbije izbegavate, čujem i guverner NBS Radovan Jelašić izbegava da pomene, govorite o aranžmanu, a ne o kreditu za period od 15 meseci, da može da se koristi, koji je odobrio Izvršni odbor borda direktora MMF u petak, 16. januara, za održavanje monetarne, fiskalne, finansijske i makroekonomske stabilnosti u državi.
To je razlog više, ako već računate na tih 402,5 miliona evra, da onda ne uvodite uvećanje republičkih administrativnih taksi i drugih dažbina. Ne samo to, nove pozajmice od MMF-a, kroz hitan finansijski mehanizam, o kome razmišljate u Vladi, to su koristile i druge zemlje, Mađarska, Ukrajina, Belorusija, Island i smatrate da treba to da koristi i Srbija u ovom trenutku, a od tih para koje već planirate, od 1,4 do 1,5 milijardi evra, treba osloboditi grđane od tih naknadnih dažbina.
Ukoliko je tačna informacija da planirate proširenje postojećeg "stend-baj" aranžmana, koliko će Srbija biti opterećena ovim inostranim dugovima? Mi u SRS se protivimo dodatnom zaduživanju, jer građani nemaju sada od čega da vraćaju, a kamoli u budućnosti naši potomci kojima ne ostavljamo blistavu ili jako dobru perspektivu.
U Srbiji se jako teško živi. Beograd je skuplji od Londona. Izdaci za stan u Beogradu su veći nego izdaci za stan u Moskvi. Šef jedne vladajuće poslaničke grupe u Skupštini Srbije kaže da novac, 402,5 miliona evra, može da se koristi, ali ne mora. Formula je tačna. Vlada ne bi u sledećem koraku, potezu planirala ili razmišljala o novom aranžmanu od otprilike 1,5 milijardi evra.
Na kraju, bilo bi korisno usvojiti ovaj predlog zakona sa amandmanima SRS, odnosno logika je i zaključak da se ne usvoji ovaj predlog zakona, ne zbog toga što državi ne treba para. Državi treba para u ovoj situaciji i nastupajućoj krizi. Ne treba usvojiti ovaj predlog zakona zato što građani nemaju od čega da plaćaju. Spas od krize je u smanjenju poreza i drugih dažbina, a nije u njihovom povećanju, sa javnim radovima, to je možda izlaz iz ove situacije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. Poslovnika Narodne skupštine. Narodni poslanici su dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine.
Predsedavajuća, gospođa Gordana Čomić, na primeru javljanja narodnog poslanika poslaničke grupe SRS, mr Marka Milenkovića, upravo je narušila dostojanstvo Narodne skupštine, što je želela prekidanjem narodnog poslanika da ukaže na povredu Poslovnika, omalovaži i ponizi narodnog poslanika, kao da ne radi to u skladu sa Poslovnikom i onome što želi da kaže.
Druga stvar, predsednik Narodne skupštine je dužan da nakon toga da objašnjenje iz člana 100, kada se narodni poslanik poziva na povredu Poslovnika, ali ne da upada u reč narodnom poslaniku, pogotovo narodnom poslaniku koji ne koristi uvredljive reči, ne koristi psovke, ne koristi bilo šta što narušava dostojanstvo Narodne skupštine, uvrede, itd.
Zato vi, gospođo predsedavajuća, Gordana Čomić, slažem se sa tim da izuzetno poznajete Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije, i to stoji, ali ga zloupotrebljavate. Nepotrebno odugovlačite vreme i prekidate poslanika u izlaganju, pogotovo kada se poslanik javlja o povredi Poslovnika ili da ukaže nešto u vezi sa odgovarajućim odredbama Poslovnika. Vi ste, sedeo sam u sali, dva puta pomenuli moje ime, prvi put moje ime i prezime, da dobacujem. To nije tačno.
Narodni poslanik SRS, Sulejman Spaho, prolazio je i njega ste upozorili, i on vama nije dobacio, nego je rekao za vas - predivna žena, u superlativu, pohvalio vas je itd. Vi ste njega upozorili i opomenuli, a rekao sam vam šta je on izgovorio prilikom izlaska iz sale, nisam vama dobacio.
Drugi put, apsolutno nisam ništa rekao, a vi ste ponovo izgovorili moje ime, odnosno prezime, kao da dobacujem.
Na kraju, kada upozorite i sa razlogom narodnog poslanika da dobacuje, narodni poslanik koji dobacuje, treba da pravite razliku, dobacivanje po Poslovniku nije dozvoljeno poslaniku koji govori za ovom govornicom, a ne predsedavajućem, da li to bila predsednica Skupštine ili potpredsednik Skupštine koji trenutno predsedava.
Pravite razliku čak i kada vam narodni poslanik nešto dobaci. Slažem se, ne treba nikada dobacivati, pogotovo izgovoriti nešto što je ružno, neku uvredljivu reč itd. Ali, nešto kao što je malo pre Sulejman Spaho, izlazeći, rekao da ste vi jedna divna žena, vi ga upozoravate i gledaoci stiču utisak kao da je on zaista nešto dobacio, nešto neprimereno, nešto mnogo ružno, nešto uvredljivo, ko zna šta je sve rekao.
Vi u tome preterujete i trebalo bi da imate to u vidu. Ukazuju vam mnogi narodni poslanici, iz različitih poslaničkih grupa da to radite, da razmislite o tome i da to više na dalje ne činite.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Dejan Mirović podneo je amandman na član 2. stav 4. tačka 2) Predloga zakona o osiguranju depozita, kojim je tražio, kao i u prethodnim amandmanima, da se osiguranje depozita proširi osim na fizička lica, što je bilo predviđeno ranijim zakonom, i na preduzetnike, mala i srednja pravna lica, kao što je predviđeno Predlogom zakona, i na sva pravna lica.
U odgovoru Vlade Republike Srbije kojim je odbila prihvatanje predloženog amandmana, navodi se da se već predloženom izmenom Zakona u velikoj meri proširuje predmet uređenja ovog zakona, odnosno dosad važeći Zakon odnosio se samo na osiguranje depozita fizičkih lica, a predloženim izmenama se njegovo dejstvo proširuje i na preduzetnike, mala i srednja preduzeća, odnosno Republika Srbija smatra da je neophodno pored fizičkih lica zaštititi i navedene privredne subjekte.
Nije Vlada u svom odgovoru reagovala u smislu da je to još šira zaštita depozita nego što su oni predvideli u Predlogu zakona, do sada, nemoguće je s obzirom na različite momente finansijskog tržišta i poslovanja države i svih pravnih lica iz određenih razloga zbog finansijskih sredstava itd. A mi u SRS smatramo to više nego opravdanim. Navešću vam to u jednom primeru iz 2002. i 2003. godine, i te kako opravdanim da se to tako uradi.
Navela je Vlada u stavu 2. svog odgovora da pozivanje na čl. 84. i 86. Ustava Republike Srbije, kojim tražimo ravnopravnost svih pravnih lica na tržištu i gde smatramo da postoji diskriminacija, da nisu predviđena pravna lica, i mala i srednja i velika, nije adekvatno, s obzirom na to da navedeni članovi Ustava Republike Srbije uređuju pravni položaj na tržištu, odnosno ravnopravnost svih oblika svojine.
Međutim, tačno je da se u 1. stavu član 84. Ustava Republike Srbije kaže da svi imaju jednak pravni položaj na tržištu, a u poslednjem 4. stavu strana lica su izjednačena na tržištu sa domaćim licima. Ne govori se ovde o obliku svojine, ne govori se o tome da li postoji društvena svojina, privatna svojina ili državna svojina. Govori se o tome da su svi oni ravnopravni na tržištu, (i akcenat je na tome) bez obzira da li su to strana ili domaća, fizička ili pravna lica.
Tako da ovaj odgovor Vlade u ovom delu, kao i u delu kojim se oni pozivaju da su već prošireni subjekti kojima su osigurani depoziti, nije baš adekvatan i lično smatram da nije u redu.
Šta se tu još događa po pitanju finansijskog tržišta, finansijske monetarne politike?
U Srbiji, kao što je istakao narodni poslanik SRS Milorad Buha, postoji 21 banka sa stranim kapitalom, stranim novcem, koje isisavaju, a i o tome treba isto govoriti, finansijsku vrednost domaćeg tržišta preko depozita i fizičkih i pravnih lica. Mi sada ne znamo sudbinu tog depozita, tog novca, koji dođe na različite načine u strane banke u Srbiji (nismo mi protiv poslovanja stranih banaka u Srbiji, taman posla, i uopšte stranih fizičkih i pravnih lica, treba zaštiti i građanina Srbije i sva pravna lica, bez obzira da li su ona mala, srednja ili velika). Oni taj novac, finansijska sredstva, bilo da su ona devizna ili dinarska, najverovatnije plasiraju dalje za pokriće svojih gubitaka i na strano tržište.
Kako će se onda odraziti globalna kriza, koja će zadesiti zemlju početkom sledeće godine, pogotovo na domaće banke, a njih je osam (kako je rekao gospodin Milorad Buha) koje su uglavnom, do sada u ovoj 2008. godini, gubitaši.
Domaće finansijske i druge potencijale, neko je u Srbiji preneo na strane banke, nisu gubitaši. Bez obzira da li ih ima osam, manje ili više, uglavnom postoji određeni problem te vrste.
Putem jeftine privatizacije, privatizacije za male pare, znamo svi da su pre nekoliko godina tako likvidirane četiri banke: ''Jugobanka'', ''Investiciona banka'', ''Beobanka'' i ''Beogradska banka''. Znamo šta se dogodilo i sa radnicima, oko osam hiljada radnika je izgubilo posao. Njihova stečajna masa, a pre svega ''Beogradske banke'', usmerena je u određene banke koje su formirane u stranim državama, pri tom mislim na ''Veksim'', odnosno kasnije ''Euroaksis'' banku, koja je formirana sredstvima domaćih, fizičkih i pravnih lica, što je suprotno standardima, gospodine Povereniče Vlade, ''Banke za međunarodne obračune'' u Bazelu, koja je upozoravala tada NBJ i ministra Mlađana Dinkića da je to nedozvoljeno i suprotno pravilima te banke i međunarodnom finansijskom poslovanju.
Bez obzira na to što je to bilo zabranjeno tim standardima, normama, pravilima, principima, vršeno je deponovanje domaćih deviznih sredstava u ''Euroaksis'' banku, suprotno tim standardima. I pored toga, i pored upozorenja, ta devizna sredstva naše države su služila za pokriće obezbeđenja daljeg plasmana sredstava na rizično rusko tržište.
Po tom pitanju, ''Banka za međunarodne obračune'' u Bazelu je upozoravala NBJ, tada u SRJ, a kasnije NBS, ali uzaludno.
Sadašnji guverner NBS nastavio je posao Mlađana Dinkića, da vrši plasmane deviznih sredstava u ''Euroaksis'' banku, suprotno tim standardima, a vi se pozivate u obrazloženju ovog predloga zakona da je razlog za donošenje ovog zakona, kako kažete, za izmenu Zakona o osiguranju depozita, povećanje osiguranog iznosa zbog potrebe harmonizacije, kako domaćeg zakonodavstvima sa stranim zakonodavstvom i zemljama u okruženju, tako i zemalja EU.
Niste poštovali i siguran sam u to, da su pojedini članovi Vlade nastavili u istom pravcu, a žao mi je što pominjem Mlađana Dinkića u negativnom kontekstu, a to je opravdano, posle pominjanja nekih bivših članova SRS, koji verovatno hoće da zauzmu njegovo mesto u Vladi, nerado činim to da ga prozivam u negativnom kontekstu, ali je činjenica da je on time naneo mnogo štete, kako državi tako i pojedinim bankama, pogotovo kod formiranja, a vi dobro znate, ''Nacionalne štedionice'' domaćim sredstvima i domaćim parama preko depozita koje je plasirao u ''Euroaksis'' banku.
Naravno, posle dokapitalizacije ''Nacionalne štedionice'' preko of šor firmi ''Fideja'' i ''Koprom'', došlo je do uvećanja vlasništva određenih firmi ''Eltim'', ''Principal'', ''Dajners klub'', ''Mali kolektiv'' itd, vi to isto dobro znate, pratite tu problematiku, i vi, gospođo ministar, jer sve to loše utiče na potencijale, kako finansijske tako i privredne vrednosti u državi
Tome jednom mora da se stane na put, ali ovakom politikom i ovakvim ponašanjem najodgovornijih državnih funkcionera, tu pre svega mislim na članove Vlade, prosto je nemoguće.
Ovaj primer da je potrebno velike pravne sisteme, velika pravna lica zaštititi po pitanju njihovog depozita, leži u finansijskim transakcijama i malverzacijama koje su išle na relaciji nemačke banke, njihove poslovne jedinice u Švajcarskoj, ''Železare'' u Smederevu "Sartida" i ''U.S. Steel'', američke firme koja je posle kupila "Sartid".
Gospođo ministre, gledate me, vidim da vam je to poznato, radi se o velikom potraživanju banaka koje je tada preneto na državu preko Agencije za osiguranje depozita, stečaj, sanaciju i likvidaciju banaka, čiji je predsednik bio Miroljub Labus, dakle, preneto je potraživanje tog dugovanja, odnosno obavezu je preuzela država u iznosu, otprilike, od milijardu i šest stotina miliona dolara. Kada govorimo o svim tim depozitima, o osiguranju depozita, o finansijskim transakcijama, navodimo mnogo primera gde se vidi da su oštećeni bili građani, domaća pravna lica, a tako i država. Tome jednom treba stati na put.
Navodite kao opravdanje, pozitivno obrazloženje, Predlog ovoga zakona – trebalo bi na ovaj način da se dodatno ulije poverenje građana u bankarski sistem. Potpuno pogrešno.
Obezbeđenjem depozita u korist fizičkih lica, privrednika, malih i srednjih preduzeća ne uliva se poverenje u bankarski sistem. Kako se uliva poverenje u bankarski sistem? Kroz stvaranje uslova za normalno funkcionisanje finansijskog i bankarskog sistema, da građani imaju poverenje u banke. Ovde se stiče poverenje u državu jer država interveniše, država osigurava depozite. Sasvim pogrešna teza.
To bi bilo isto kao kada bi proizvođači mleka, odnosno građani koji koriste mleko i druge poljoprivredne proizvode gde država interveniše subvencijama, premijama i regresima, imali poverenje u poljoprivredne proizvođače. Pogrešno, tu država interveniše i građani treba da imaju u tom slučaju poverenje u državu. Kod premije za mleko, da li treba da imaju poverenje u proizvođača mleka ili u državu koja daje premije tom proizvođaču?
Potrebno je da država stvori tržišne uslove da proizvođači mleka imaju korist i proizvođači svih poljoprivrednih proizvoda kroz sistem pariteta cena, pa da na taj način steknu poverenje u poljoprivredne proizvođače. Tako i ovde u bankarski i finansijski sistem, ako država interveniše svojim merama onda građani imaju više razloga da veruju u državu, da imaju poverenje u državu, nego u banke ili u poljoprivredne proizvođače.
Na kraju, kao narodni poslanik SRS smatram da je i više nego opravdano da se prihvati amandman magistra Dejana Mirovića koji je podneo na član 2. stav 4. tačku 2) Predloga zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 58. stav 3. Predloga zakona o javnim nabavkama, kojim sam tražio da se u stavu
3. reči "uz saglasnost ponuđača" zamene rečima "uz informisanje ponuđača".
Mi svi znamo, dame i gospodo narodni poslanici, ne samo kao poslanici nego i svi građani, da se najvažnije, najkrupnije i najbitnije stvari u međunarodnim unutrašnjim odnosima, u stvari, rade tajno. Znamo mi šta rade tajne službe SAD i Velike Britanije itd.
Javne i tajne nabavke dobara, i usluga i izvođenje radova i prava koja su vezana za lično ime, rade se i sprovode u celom svetu, pa i kod nas, na nedozvoljeni način.
Samo da vas podsetim, nedavno je senator iz Ilinoisa Milorad Rod Blagojević je uhapšen samo zbog toga što je pokušao ili već uradio da proda svoje lično pravo, to je senatorsko mesto nekome, i uhapšen je zbog toga. Šta ovde radimo? Kako rade pravne države i civilizovane zemlje, a ovde je režim na vlasti, u konkretnom slučaju SRS, na čelu sa Borisom Tadićem tajno je nabavio poslaničke mandate.
Šta sam rekao? Boris Tadić, predsednik Srbije, u slučaju SRS, dobro sam rekao, u slučaju SRS, kada je tajnom nabavkom i raspolaganjem poslaničkim mandatima naših bivših radikala, a da ne govorim dalje, EU i Havijer Solana, koji je na tajni način odvojio 200 miliona evra za razbijanje SRS i kupovinu određenog broja ljudi iz SRS.
Imamo primer, još nije glasano po tom pitanju, ovde je vršena rasprava i u načelu i u pojedinostima o setu pravosudnih zakona. To je ono što javno svi znamo, to je ono što narod zna i građani imaju priliku da čuju. Ali se tajno radi po tom pitanju, po pitanju pretnji sudijama i ostalim članovima pravosudnih organa, a mislim na tužioce i sudije za prekršaje, o tome kako će biti postavljeni, kako će kada dođe vreme za reizbor biti pretnja da ostanu na svojim mestima.
Imamo primer, a sa ove govornice nije prvi put da o tome govorim, da se vrši strahovit pritisak i pretnje sudijama veća Okružnog suda u Nišu za slučaj u Aleksincu da se uvaži žalba nezadovoljnoj strani i poništi odluka SO Aleksinac, jer smo uspeli da sprečimo uvođenje prinudne uprave, privremenih mera i tako omogućili građanima opštine Aleksinca da se dogodi ono šta je urađeno i šta je bilo na izborima 11. maja.
Imamo polutajne nabavke, odnosno kupovinu kasarne u Aleksincu. Vlasnik te kasarne je u stvari vlasnik cele Srbije, vlasnik Delta kompanije. Kada sam već kog toga, još samo ovo, polujavno se prodaje Nišekspres za svega tri miliona i 270 hiljada evra. Upućeni kažu, a najviše oni koji su radnici u Nišekspresu, da samo gume na tim vozilima, a radi se o 500 autobusa i 14 kamiona, vrede više od te cene prodaje Nišekspresa.
Velike zloupotrebe su u pitanju kada je reč o nabavkama i sprovođenju Zakona o nabavkama. Ovaj zakon od 2002. godine, koji je nekoliko puta menjan, nije mogao da se sprovodi na terenu, odnosno sprovodi u celosti, zbog toga što nismo imali poštene i časne ljude koji su to radili, i u tim nabavkama robe i u izvršenju usluga, a pogotovo u izvođenju radova.
Primer, neću da trošim vreme svojim kolegama, primer Difens Rouda oko izgradnje, rekonstrukcije i revitalizacije puteva. Imamo još jedan primer, isto iz ove oblasti, kada je od decembra 2001. godine do februara 2002. godine postojala vertikalna signalizacija kod Ražnja na autoputu i za tri meseca država je ko zna koliko para dala tom budućem izvođaču radova.
Nažalost, kao laik u toj oblasti smatram da je upravo to bio razlog zbog čega je došlo do tragičnog udesa, gde je, a mislim da je bio potpredsednik Vlade iz DSS Aleksandar Pravdić, doživeo je tešku saobraćajnu nesreću, a mislim, sa izvinjenjem što pominjem ovaj tragičan slučaj, da je vozač u tom udesu i stradao.
O čestoj promeni asfalta na putevima, uz javne ili tajne nabavke, da ne govorim, o krpljenju rupa na autoputu odmah posle promene celokupne površine na tim delovima. Zloupotrebe su česte kod javnih nabavki. Imamo primer iz 2002. godine gde je javno o tome pričano, gde je jedan član Vlade izvršio zloupotrebu kod pitanja javnih nabavki, prehrambena roba je u pitanju, hemijska roba, čak izvođenje građevinskih radova, gde imamo podatke i o cenama, o vrsti robe itd.
Što se tiče konkretno ovog amandmana, da preciziram da je u ovom slučaju, pogotovo što predlagač zakona, a to je Vlada, kaže u obrazloženju - da bi se sproveo ovaj zakon i omogućilo naručiocima javnih nabavki brže sprovođenje postupaka javnih nabavki. Na ovom primeru stava 3. člana 58, gde smo intervenisali ovim amandmanom koji sam podneo, upravo stoji obrnuto. Traži se saglasnost od ponuđača za određene tehničke ispravke, da li su to matematičke greške, da li su to greške u sabiranju, oduzimanju itd. Nema efikasnosti ako se traži saglasnost od strane naručioca ponuđaču da ispravi te greške u ponudi.
Amandman upravo to kaže, da naručilac izvrši te tehničke greške. Banalizovaću stvari, ako je tehničkom greškom ponuđač naveo da su dva i dva pet, a ne četiri, treba saglasnost naručilac da traži za ispravku te greške od strane ponuđača, prolazi vreme u pisanom obliku da ponuđač ispravi grešku. Banalizujem stvari, radi se o mnogo složenijim matematičkim operacijama oko utvrđivanja cene radova, o izvođenju radova, skica, programa itd.
Ovo usporava efikasnost realizacije javnih nabavki, bez obzira da li je reč o uslugama, dobrima, robi ili o izvršenju određenih radova. Obzirom da se radi o tehničkim greškama, smatram da je celishodno i opravdano da predstavnik predlagača, gospodin ministar Čiplić, prihvati ovaj amandman, jer se ne radi o krucijalnim, suštinskim promenama teksta amandmana.
Radi se najviše o tehničkim promenama ovim amandmanom, ali može mnogo uštedeti vremena u praksi, da bi se nešto što pre završilo, a što je vezano za rok, bez obzira da li je to sezona oko izvođenja radova ili oko nabavke recimo prehrambenih proizvoda, ili bilo čega što može da koristi efikasnom i ubrzanom završavanju posla. Toliko, a ostalo vreme poslanici SRS će nešto isto reći u prilog ovog amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik SRS Aleksandar Martinović je u ime poslaničke grupe SRS podneo amandman na član 92. stav 1. Ovim amandmanom kolega iz poslaničke grupe SRS traži da se u stavu 1. reči "Vlada može" zamene rečima "Vlada mora", a reč "privremeno" se briše.
O čemu se radi? U članu 92. stav 1. Predloga zakona kaže se: "Vlada može, po pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za ekonomske odnose sa inostranstvom, privremeno da obustavi postupak javne nabavke". Amandmanom se predviđa da Vlada, u tom slučaju, ne da može da interveniše, nego da mora da interveniše i da se reč "privremeno" briše.
U istom članu Predloga zakona navode se slučajevi pod kojim uslovima, kako stoji u Predlogu zakona, Vlada može da interveniše, odnosno da obustavi postupak javne nabavke usluga: kada ponuđači koji imaju sedište u državi s kojom Republika Srbija nema zaključen ugovor o jednakom tretmanu domaćih ili inostranih ponuđača i još u dva slučajeva kada su u pitanju povezana lica države s kojom država Srbija ima zaključen ugovor, ali ne postoje neposredne i delotvorne veze između Republike Srbije i te države o kojoj se radi.
Problematično je šta to znači - karakter neposredne i delotvorne veze. Ostavljeno je u ovom slučaju da Vlada sama procenjuje, u svakom konkretnom postupku i u svakom konkretnom slučaju javne nabavke, da li postoje neposredne i delotvorne veze.
Nadalje, postoji treći slučaj - kada su ponuđači podneli ponudu, a predmet ponude dolazi iz države sa kojom Republika Srbija nema zaključen ugovor o jednakom tretmanu domaćih i stranih ponuđača.
Ne treba Srbija u toj trgovinskoj i ekonomskoj razmeni da trpi monopol neke države, a pri tom da služi kao sirovinska baza onima koji rade i dolaze do finalnih proizvoda i to povratno plasiraju na tržište Srbije.
Vi znate da je, maltene, Vojvodina u velikoj meri postala vlasništvo pojedinih firmi iz Hrvatske. Tu se pominje "Agrokor" Ivice Todorića i drugih koji su kupili velike parcele, odnosno veliki deo zemljišta u plodnoj Vojvodini.
Ima još jedna situacija o kojoj treba vlast, pre svega Vlada i nadležno ministarstvo, da obrate pažnju. Ovo je podložno proveri, naravno, a informacija je da je jedna hrvatska firma, naziv te firme znam, ali neću namerno javno da je pomenem, plasirala velike količine novca, tajnim kanalima, preko jedne firme iz Niša koja je u međuvremenu privatizovana, a radi se o trgovinskoj firmi, za kupovinu tržišta na jugu Srbije. Znači, tu se radi o kriminalu, o korupciji, što treba sprečiti.
Nadam se, mada razumem i vas, predstavnike Vlade u sali, a i uopšte članove Vlade i druga lica u Vladi koja prate ovu oblast i celu situaciju, mnogo se kaže za ovom govornicom, mnogo toga je tačno, mnogo toga je neprovereno, ali mnogo toga je ono što mi, narodni poslanici, izgovorimo misleći ili smo ubeđeni da je to istina, a ne radi se o potpuno tačnoj informaciji.
Ne možete vi sve to da pratite i da proveravate, a obzirom da se radi o budućnosti nabavke odgovarajućih proizvoda, robe široke potrošnje, koja se plasira iz nekih zemalja, da li u sistemu javne nabavke ili ne, da li je to slobodno tržište, za koje možemo da kažemo da su još uvek neprijateljski raspoložene prema nama, a da treba da postoji ekonomska i trgovinska saradnja - treba, ali uz određenu kontrolu izvršne vlasti, odnosno Vlade Republike Srbije i nadležnog ministarstva.
Rekao sam vam da je za to izdvojen ogroman novac koji se slio u džepove pojedinaca i određenih privatnih firmi. Koji su to slučajevi u kojima Vlada može, po Predlogu zakona, a ne mora da obustavi postupak javne nabavke? Vlada će sigurno, na predlog, kako se kaže, nadležnog ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom, da to uradi. Da li će to biti isključivo od koristi naručioca, odnosno nabavljača posla, odnosno usluga, pretpostavljam da će da ceni da je to od opšteg interesa za Srbiju.
Naravno da ima u velikoj meri logike i opravdanosti za ovakvo rešenje u članu 92. Predloga zakona. Obzirom na naše prilike, na naš mentalitet u Srbiji i praksu u ponašanju kod pojedinih slučajeva, sigurnije, čistije i jasnije je za sve nas, a pogotovo vas koji učestvujete u sprovođenju ovih zakona i radu u izvršnoj vlasti, da se obustavlja postupak tako što Vlada mora, a ne da može.
Tu će dolaziti do uticaja određenih moćnika, kako u Vladi tako i van Vlade, da ne govorim o uticaju moćnika, ovih tajkuna. Zloupotrebe su, siguran sam da gospođo ministar vi znate, tu ste u javnom sektoru, u javnom životu, da je moć i uticaj tajkuna ogroman za Srbiju.
Pojedini tajkuni se ponašaju kao vlasnici ove Srbije, vlasnici tržišta i kapitala, i finansija, i vlasnici političke volje pojedinih ljudi, pa čak i ovih iz Skupštine, čak mislim na ove naše odbegle, bivše radikale. Tajkune upravo prave ljudi iz vlasti.
Svaka čast onim sposobnim ljudima koji na tržištu, u sistemu pružanja usluga, u sistemu proizvodnje dolaze do profita. Taj profit nagomilavaju. To je sasvim u redu. Svaka čast njima. Njih treba pozdraviti i podržati. Ali, tajkuni koji dolaze do ogromne količine novca, to rade na protivzakonit, nelegalan način. Ko im to omogućava? Upravo ljudi iz sistema vlasti. Ti tajkuni koji već postoje u Srbiji, od Miroslava Miškovića, Beka itd, da ne navodim njihova imena, stvaraju i stvorili su neke nove tajkune, da li svoju konkurenciju ili konkurenciju nekim budućim tajkunima, a oni su nažalost nekada bili i u SRS, govorim o dvojici ljudi iz vrha nekada SRS koji su vodili ovde u zemlji SRS, naravno, sa predsednikom SRS koji je u Hagu.
Tajkuni su napravili te nove tajkune iz politike. Mora taj sistem, ta sprega tajkuna i političara koji ide na štetu Srbije, na štetu mnogih ljudi, na štetu onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, koji nemaju posla, a i ako imaju posla nemaju dovoljno materijalnih sredstava za egzistenciju, o tome država i Vlada Srbije treba da vodi računa i kada je u pitanju sprovođenje ovog zakona o javnim nabavkama.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 7. stav 1. da se u tački 2) posle reči "prekršajnih sudova" dodaju reči "u Aleksincu".
S obzirom na to da je Predlogom zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava predviđeno da osnovni prekršajni sud u Aleksincu ne postoji, sa nekoliko podnetih amandmana sam pokušao (i, naravno, dalje pokušavam) da nagovorim predstavnike Vlade i poverenike Vlade, kao i skupštinsku većinu, da prihvati razloge koje sam naveo i koje ovde za govornicom iznosim u cilju opravdanosti opstanka kako opštinskog prekršajnog suda u Aleksincu, sada po novom predlogu osnovnog prekršajnog suda, odnosno samo prekršajnog suda, tako i osnovnog suda i javnog tužilaštva u Aleksincu.
Vlada u odgovoru kaže da ne prihvata moj amandman iz razloga koji su navedeni za neprihvatanje amandmana narodnog poslanika Dujović Saše, a u obrazloženju za neprihvatanje amandmana kolege Vlada je navela da nije prihvaćen amandman kojim se predlaže povećanje broja prekršajnih sudova. S obzirom na to da sam podnosilac amandmana na član 2, koji se takođe odnosi na predviđanje postojanja prekršajnog suda u Aleksincu, Vlada je u tom obrazloženju navela da su najvažniji razlog podaci koje je dobila od Ministarstva pravde o prilivu predmeta i o potrebnom broju sudija.
Priliv predmeta u proseku za 2005, 2006. i 2007. godinu u opštinskom organu za prekršaje u Aleksincu je iznosio 3.515. Broj sudija za prekršaje u Aleksincu je pet, tako da ne stoji taj razlog kao opravdan, s obzirom na to je da kod drugih prekršajnih sudova priliv predmeta, broj predmeta i broj sudija manji nego što je u Aleksincu.
Ono što mene malo zbunjuje, naravno, ne prihvatam to obrazloženje Vlade, jeste da se Vlada, kako kaže, a poziva se na Ministarstvo pravde, rukovodila određenim parametrima, to su broj sudija i priliv predmeta, ali istovremeno u odgovoru na taj amandman kaže... S obzirom na to da je i ovaj amandman vezan za podnošenje tog amandmana, nedvosmisleno proizilazi potreba da se u toj vezanosti obrazloži razlog, i sada navodim, obrazlažem i komentarišem upravo te razloge.
Kaže, postoje određena odstupanja od ovih parametara, pa se navodi geografska udaljenost, a ja sam naveo i navešću i kod sledećeg amandmana primere gde niste bili dosledni u primeni ovih parametara.
Smatram da je osnovni problem kod ovoga to što Ministarstvo pravde, a kasnije Vlada kada je razmatrala taj nacrt i poslala ga Skupštini na razmatranje kao Predlog zakona, nije bilo dosledno u primeni tih parametara. U većini slučajeva možda jeste, ali postoji veliki broj slučajeva gde to niste uradili, kada navodite razloge zbog čega određene amandmane niste prihvatili, odnosno zašto kod pravosudnih organa niste u samom predlogu zakona predvideli da ostanu i osnovni sudovi, i tužilaštva i prekršajni organi, kao što je to u Aleksincu.
Naravno, narodni poslanici su u obrazloženju opravdanosti podnetih amandmana mnogo toga izneli za ovom govornicom. Smatram da najveće odstupanje u primeni parametara postoji upravo u slučaju Aleksinca, kada su u pitanju prekršajni sud, osnovni sud, odnosno sadašnji opštinski sud i javno tužilaštvo. Kasnije, ako budem imao vremena, navešću vam ta odstupanja i nedoslednost; ako ne, onda ću po nekom drugom amandmanu to detaljnije da obrazložim.
Naveli ste blizinu turističkih mesta kao odstupanje od tih parametara, kriterijuma, odnosno merila. Sokobanja je primer da nije tako.
Dalje, blizina granice. Knjaževac je primer da nije tako. Naveli ste da se svi poslovi obavljaju kasnije u odeljenjima tužilaštava, odnosno u sudskim jedinicama. Pa nije tako. Upravno-pravni poslovi i dalje će se obavljati u osnovnim sudovima, u prekršajnim sudovima.
Posebna je priča to što neće moći da dođe do efikasnog rada i normalnog funkcionisanja preglomaznih sudova. Ovde je osnovni problem, gospodo iz vladajuće većine ili gospodo poverenici Vlade Republike Srbije, to što će se centralizacijom pravosudnih organa, i to prvostepenih (osim u onim slučajevima gde ima opravdanosti, a ima ih), napraviti veliki problem u funkcionisanju tih organa. Očigledan primer je Niš, kada su u pitanju osnovni sud, prekršajni sud i javno tužilaštvo.
Određene oblasti koje su regulisane tako, putem centralizacije njihovog funkcionisanja, recimo, zdravstvene usluge, socijalno osiguranje, govore da je to velika greška. Tek ćete videti, što se tiče funkcionisanja, efikasnosti rada u prvostepenom postupku, biće mnogo problema. Mi ćemo u državi imati problema sa radom tih preglomaznih sudova gde je u teritorijalnom smislu došlo do njihovog ukrupnjavanja, kao u slučaju Niša, s obzirom na to da je okrug velik a tu je pridodata, kada je u pitanju prekršajni sud, i Žitorađa, koja pripada drugom okrugu.
Da ne govorimo o ukupnoj centralizaciji i uopšte politizaciji rada pravosudnih organa ili sudstva. Imamo primer, ovih dana vrši se strašan pritisak po pitanju rada određenih sudija u Nišu, mislim na sadašnji Okružni sud. Za slučaj u Aleksincu SO je održala sednicu i donela određene odluke u skladu sa propisima, zakonom i normativnim aktima SO.
Sada se vrši politizacija, odnosno pritisak na sudije, za koje imam saznanje i verujem da su časni i da će uraditi i doneti presudu na žalbu onih koji su nezadovoljni u skladu sa propisima, odnosno zakonom i poslovnikom SO Aleksinac. Verujem u to i ubeđen sam, jer imam informaciju da se radi o izuzetno poštenim i časnim sudijama. Ali, nedopustivo je da se vrši ta politizacija i navođenje razloga – biće reizbora pa ćete da vidite da li ćete biti izabrani za sudiju sada okružnog suda, a kasnije višeg suda ili osnovnog suda itd.
Kolega Zoran Krasić dobacuje iz klupe da to Boško Ristić radi. Upravo je tako, između ostalog i on. To je zaista nedopustivo i očekujem kako od sudija nadležnog veća okružnog suda, tako i od nadležnog Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave da će uraditi u skladu sa zakonom, pri čemu u velikoj meri imam lično poverenje u ministra državne uprave i lokalne samouprave gospodina Milana Markovića.
Prekršajni sud u Aleksincu je, kao organ za prekršaje, posle veća za prekršaje u Nišu imao najveći broj predmeta. S obzirom na to da će, vi to bolje znate, prekršajni sudovi nadalje odlučivati i po predmetima koji su vezani za carinu, devizni prekršaj i poreski prekršaj, očekuje se oko osam i po hiljada predmeta godišnje, a već sam vam naveo da prosek za poslednje tri godine iznosi 3.515 predmeta.
Za Opštinski sud u Aleksincu je još opravdanije da opstane kao osnovni sud u Aleksincu. Opštinski sud u Aleksincu sad ima u proseku 14.049 predmeta. Priliv predmeta je bio 9.022 predmeta. Što se tiče ostalih kriterijuma i parametara kojima ste se vi rukovodili, ne znam da li ću stići da obrazložim, s obzirom na vreme, ali ću ih navesti kod nekih od sledećih amandmana.
Da ne govorim o Aleksincu malo šire: privreda, industrija, privatizacija, protivzakonita. "Frad" je prodat za 800.000 evra, a po tržišnoj ceni vredi oko 14,5, po jednoj, a po drugoj oko 20 miliona evra. Da ne govorim o "Fahopu" koji je prodat u stečaju; PIK - gigant u poljoprivredi, Poljoprivredno industrijski kombinat u Aleksincu – u petak, 5. decembra, nije uspela aukcijska prodaja. Zašto? Zato što se niko nije javio, ne zato što niko nije zainteresovan, nego čekaju sledeću aukcijsku privatizaciju da bi mu cena pala. Ko je tu bacio oko? Bacio je oko neko kome ste prodali tri šećerane za tri evra.
Kasarna u Aleksincu, protiv odluke Vlade o masteru, kojom su iseljene neke kasarne u Srbiji... Ne postoji odluka Vlade o iseljenju kasarne u Aleksincu. Zašto je iseljena? Zato što je neko bacio oko na imovinu kasarne, otprilike 25 hektara. Odlukom Borisa Tadića i Zdravka Ponoša je prodata kasarna, odnosno zemljište Miroslavu Miškoviću. Sada je Miroslav Mišković vlasnik kako te kasarne, tako cele ove Srbije i ovih naših bivših poslanika u Skupštini Srbije, koji ne odlučuju o politici, a o kojima upravo, između ostalog, odlučuju.
Koja je perspektiva za mlade u Aleksincu? Ja govorim o Aleksincu, ali to je slučaj u većini mesta u Srbiji. Završili su školu, nemaju posla, treba da zasnuju brak, porodicu, razmišljaju o odlasku u inostranstvo više nego ikada do sada. To je osnovni problem današnjeg života u Srbiji.
Otežano je ostvarivanje prava kod pravosudnih organa u Aleksincu i drugim mestima. Zaštita tih prava će biti još otežanija posle stupanja na snagu ovog zakona.
Kao jedan od razloga za neprihvatanje amandmana koji se odnosi na pravosudne organe u Aleksincu naveli ste da će predložena mreža osnovnih sudova, naravno i prekršajnih, omogućiti da mnogo veći broj sudija postupa u predmetima. Nije bitan broj sudija, može svaki sudija da ima po jedan predmet, bitna je efikasnost u sprovođenju sudskih postupaka, da budu efikasni, da ne budu preglomazni, a i da ne nedostaju sudije u rešavanju po određenim predmetima.
Kaže – potrebno je izbeći uticaj lokalne sredine na rad sudija. Molim vas, naše pravosuđe je u solidnom stanju po pitanju zakonitog rada sudija. Naravno, ima izuzetaka. S obzirom na to da je Aleksinac malo mesto, čuo bih, nema kršenja zakona od strane sudija, tužilaca, sudija za prekršaje. Možda ima nekih pojedinačnih slučajeva za koje nisam čuo, ali u osnovi, sudije rade po zakonu svoj posao, što je dobro. Znači, nema uticaja lokalne sredine, iako je ta sredina mala; nema uticaja lokalnih političara, neću da kažem tajkuna, jer je malo mesto, ali lokalnih finansijskih moćnika, ako ih uopšte ima; nema uticaja bilo koga na rad sudija i pravosudnih organa.
Kao jedan od važnih razloga za odbijanje amandmana kada su u pitanju pravosudni organi i prekršajni sud u Aleksincu, naveli ste da je mali priliv predmeta, da je neracionalan opstanak takvih sudova i da je mali broj sudija. Naveo sam malopre podatke za 2007. godinu: priliv predmeta u Opštinskom sudu u Aleksincu bio je 9.022; broj sudija - 14, a predviđeno je odlukom, vi znate tu odluku, valjda iz 1991. godine, 18 sudija. To zaista ne može da stoji kao razlog, pogotovo zato što ste predvideli opstanak osnovnih sudova i prekršajnih sudova u onim mestima koja imaju mnogo manje razloga prema kriterijumima i parametrima na koje se vi pozivate, a donelo ih je Ministarstvo pravde.
U uporednim podacima povodom sledećih amandmana navešću vam koji prekršajni i osnovni sudovi u kojim mestima opstaju, a u Aleksincu ne. To odstupanje nije pojedinačno, parametre niste dosledno poštovali do kraja i to je osnovni problem.
Kažete da ste kao jedan od parametara uzeli razvijenost putne mreže. Aleksinac je, maltene, na autoputu. Pored samog Aleksinca prolazi autoput, železnica, a nadamo se da će nekada i Morava biti plovna reka; magistralni put za Sokobanju. Kako onda taj parametar može da bude primenjen u nekim slučajevima, a za Aleksinac taj kriterijum, parametar, to merilo apsolutno ne može da stoji?
Dalje, ima još razloga koji nalažu kako vama kao predstavniku Vlade, odnosno povereniku Vlade, tako i narodnim poslanicima koji će odlučivati o tome, gde ste naveli za prekršajne sudove da je gustina naseljenosti takođe jedan od parametara...
(Predsedavajuća: Petnaest minuta i trideset sekundi.)
Završavam, gospođo Čomić, u jednoj rečenici. Gustina naseljenosti za jedan sud koji je manji od Aleksinca, recimo, Pirot je 52 stanovnika na kilometar kvadratni, a Aleksinac - 91. Ne kažem da Pirot ne treba da ima prekršajni sud, da me neko pogrešno ne shvati, ali smatram da treba i Aleksinac da ima.
Javiću se kasnije po amandmanima nekih drugih narodnih poslanika, a imam još i jedan svoj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, ipak sam morao da se javim po Poslovniku i da se pridružim gospodinu Šamiju i gospođi Vjerici Radeti povodom komentara kolege narodnog poslanika Srđana Mikovića na ono što poslanici SRS-a rade ili ne rade, po njemu. Pri tom, neosnovano je naveo da narodni poslanik SRS-a, gospodin Vlada Milojković, nije reagovao po pitanju eventualne sudske zaštite i ostvarivanja prava pred sudom u Ražnju.
Gospodine Mikoviću, kao poslanik SRS-a, podneo sam amandman na član 2, kada su u pitanju prekršajni sudovi, i na član 3, kada su u pitanju osnovni sudovi. Predlogom zakona se ništa ne menja u organizaciji suda, kako prekršajnog, tako i osnovnog suda. Trenutno, postoji Opštinski sud u Aleksincu, s odeljenjem Suda u Ražnju. Po Predlogu zakona, predviđeno je ukidanje Opštinskog suda u Aleksincu, formira se Osnovni sud u Nišu, sa sudskom jedinicom u Aleksincu i Ražnju. Znači, opet se u Ražnju ništa ne menja.
Kada je u pitanju prekršajni sud, bez argumenata, bez osnova pominjete neku našu neaktivnost, koja ne postoji. Vidite koliko su aktivni poslanici SRS-a, a gospodin Vlada Milojković nije imao potrebu da reaguje u raspravi, kao poslanik SRS-a iz Ražnja, kako ste vi naveli, pogotovo što je već postojao amandman koji sam ja podneo, a i kolega Milan Lapčević, koliko je meni poznato, po istom tom osnovu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava. Suština amandmana koji sam podneo je da se spreči predlog zakona, kao u naslovu, kojim se ukida opštinski odbor za prekršaje u Aleksincu.
Tačnije, amandman glasi – U članu 2. stav 1. ispred tačke 1) dodaje se nova tačka 1) koja glasi: "Prekršajni sud u Aleksincu, za teritoriju opština Aleksinac i Ražanj, sa odeljenjem suda u Ražnju". Postojeće tačke od 1) do 45) postaju tačke od 2) do 46). Naravno, u skladu sa tim mojim osnovnim motivom i predlogom u dispozitivu amandmana stoji da se u tački 22) reči "Aleksinac" i "Ražanj" menjaju u skladu sa padežom, odnosno da se brišu.
Zašto sam to uradio? Pravosuđe na teritoriji opštine Aleksinac ima viševekovnu tradiciju, tačnije ne viševekovnu, ali blizu 200 godina. U poslednjih 60 godina opštinski sud, tužilaštvo i prekršajni sud su bili sreski sudovi, kasnije okružni, da bi u kasnijem periodu postali opštinski sudovi. Sada se predviđa za prekršajni sud u Aleksincu da bude organ za prekršaje, odnosno odeljenje, a za opštinski sud u Aleksincu da bude jedinica osnovnog suda u Nišu. Takođe, predviđa se postojanje tužilaštva u Nišu, sa odeljenjima u Aleksincu i u Ražnju.
Na području veća za prekršaje u Nišu, gde spada i opštinski organ za prekršaje u Aleksincu, veliki je broj predmeta bio u prošloj 2007. godini, a u poslednje tri godine opštinski organ za prekršaje imao je tačno 3.515 predmeta.
Očekuje se da će u narednom periodu, s obzirom na broj prekršajnih predmeta i priliv predmeta, u nadležnosti prekršajnih sudova biti i carinski, devizni i poreski prekršaji.
Opština Aleksinac, gospođo Malović, jeste opština sa otprilike šezdeset i nešto hiljada stanovnika, sa 72 naseljena mesta, uključujući sedište opštine. Ima prilično razloga i opravdanja da prekršajni sud ostane sa sedištem u Aleksincu, a takođe i osnovni sud i opštinsko javno tužilaštvo.
U obrazloženju je navedeno više kriterijuma, odnosno parametara kojima se rukovodilo Ministarstvo pravde za davanje ovakvog predloga u Predlogu zakona, pa ste u obrazloženju kojim je Vlada odbila amandman koji sam podneo na član 2. naveli da Vlada ne prihvata amandman zato što je "Predlogom zakona propisano da prekršajni sud u Nišu ima odeljenje suda u Aleksincu. Ovakvo rešenje je u skladu sa podacima o prilivu predmeta i potrebnom broju sudija iz analize koju je uradilo Ministarstvo pravde."
Međutim, iz te analize o prilivu predmeta vidi se sasvim drugačija slika – da je priliv predmeta u prekršajnom sudu u Aleksincu veći nego u pojedinim prekršajnim sudovima koji su ostali da budu prekršajni sudovi, a ne odeljenja nekog drugog prekršajnog suda u nekim drugim mestima.
Dalje, Vlada je u obrazloženju kojim je odbila amandman navela da su određena odstupanja od ovih osnovnih parametara usledila ... Po mom skromnom pravničkom mišljenju, gospođo Malović, ti parametri su morali da budu uneti u tekst zakona, po kom osnovu su pojedini sudovi ukinuti, a po kom osnovu nisu. Samo ste u obrazloženju zakona naveli kojim parametrima, razlozima, kriterijumima su se Ministarstvo pravde i Vlada rukovodili prilikom davanja nacrta ovog zakona, kada su pojedini prekršajni sudovi, osnovni sudovi i tužilaštva ostavljeni da budu to što jesu i sada, a pojedini ukinuti. Međutim, imali ste priličan broj odstupanja od toga. Smatram da je trebalo to uneti u tekst zakona, da se tačno vidi koji su parametri, a ne da se ide od slučaja do slučaja.
Verujem vam da su vam osnovni parametri bili upravo ti koje navodite u obrazloženju zakona. Ali, tačno znam da ste u pojedinim slučajevima odstupili od tih parametara. Zašto? Pod uticajem nekih ljudi iz sistema vlasti, da li iz lokalnih sistema vlasti stranke kojoj pripadate ili nekog moćnika, da ne kažem političkog, ekonomskog ili ne znam kakvog oligarha, pojedini sudovi ostaju ono što jesu do sada. Jer, ne vidim razlog.
Ako ne budem stigao, u obrazloženju opravdanosti mog amandmana, u nekom drugom amandmanu koji sam podneo i kojim tražim da opštinski sud u Aleksincu ostane osnovni sud u Aleksincu navešću vam pojedine parametre koje vi pominjete, a koji idu u prilog mom zalaganju da ostane osnovni sud u Aleksincu. Kada vam budem uporedio te parametre sa nekim sudovima koji su ostali osnovni sudovi u Srbiji, da vam navedem primer Paraćina, Užica, Požege itd., po različitim kriterijumima...
Navodite da su učinjena određena odstupanja zbog geografske udaljenosti. Već sam pomenuo za osnovne sudove, udaljenost Paraćin - Jagodina, Niš - Aleksinac... Valjda je veća udaljenost Niš - Aleksinac nego Paraćin - Jagodina; 35 kilometara je Niš - Aleksinac, a Paraćin - Jagodina oko 20 kilometara.
Da li vam je geografska udaljenost... Što je dalje, onda je manji razlog da ostane prekršajni sud, ili obrnuto? Znam da ste imali nameru i da ste tako obrazložili da je obrnuto – što je manja udaljenost, manji je razlog da ostane osnovni sud, bilo gde da je u pitanju.
Dalje, naveli ste: blizina granice. Teritorija opštine Knjaževac se graniči sa Bugarskom, a takođe nije predviđeno da ima prekršajni sud. Blizina turističkih mesta – nije predviđeno da Sokobanja ima prekršajni sud, a Sokobanja je sama po sebi turističko mesto, veoma ugledno i posećeno. Ti parametri koje ste naveli i obrazložili, po meni, nisu opravdani ili nisu principijelno zastupljeni od slučaja do slučaja.
Naveli ste, u skladu sa tim, da će se svi poslovi koji se obavljaju u sedištu suda obavljati i u odeljenju suda.
Pitam vas, ako budete stigli da obrazložite sve primedbe na ovaj zakon, a ima ih mnogo... Poštujem vaše nastojanje da budete prisutni dok mi poslanici dajemo primedbe na predloge zakona. Nemoguće je pratiti sve, ali cenim vašu doslednost da budete prisutni i da pokazujete maksimalno interesovanje za ono što se iznosi za ovom govornicom, mada je priroda ličnosti čoveka takva da ne može sve da se zapamti i prati.
Pitam vas, bez obzira na to da li je prekršajni sud, osnovni sud ili tužilaštvo, ko vrši upravno-pravne poslove? Ko će postavljati i birati u radni odnos, u upravno-pravnim poslovima, bilo koju vrstu radnika u prekršajnim sudovima, u osnovnim sudovima, neka to bude i higijeničar i pisar i portir i stražar itd? Koje poslove osnovni sud ima u nadležnosti, i jedinica, odnosno odeljenje prekršajnih sudova, da oni to rade? Nemoguće je da to rade, kao što je Vlada navela u odgovoru na moj amandman.
Zaista, dugo sam u politici i poslanik sam Srpske radikalne stranke, Aleksinac je malo mesto; nikad nisam čuo, možda toga ima, ali meni nije poznato, da sve sudije prekršajnog suda, opštinskog organa za prekršaje, kako opštinskog suda u Aleksincu, tako i javnog tužilaštva, maksimalno kvalitetno, stručno i nekorumpirano obavljaju svoje poslove.
Kažete - sankcije. Nije, ali to je jedan od razloga. Nije sankcija prema njima, ali je sankcija prema građanima i videćemo da li će biti politizovano. Mi u SRS verujemo, kada je u pitanju pravosuđe uopšte, da se vrši centralizacija i politizacija sudstva.
Ko nije podoban treba da razmišlja kako postupa i kako radi u pravosuđu, pa da se razmisli da li će biti reizbora kasnije, a biće, i da li će taj i taj sudija biti izabran na to mesto i da li će jedan sudija iz Aleksinca ili Niša biti premešten da obavlja svoje sudijske poslove u Jagodini, Beogradu, Novom Sadu, Užicu, Pirotu itd., jer je to pravo koje ste vi, po zakonu, predvideli kao mogućnost.
Sa kadrovskog aspekta, znači, imamo sudije koje veoma kvalitetno obavljaju svoje poslove i predispozicije, odnosno prostorne mogućnosti za smeštaj prekršajnog suda, kao i opštinskog suda. Građanima će ostvarivanje i zaštita njihovih prava putem suda biti otežana kada ne bude više ovih sudova u ovakvom obliku, kao što sada postoje.
Gospođo ministre, izražavam nadu, s obzirom na to da je politička situacija u Aleksincu takva, da neće doći do politizacije i instrumentalizacije sudstva, pogotovo u Okružnom sudu u Nišu, koji obavlja veoma stručno svoje poslove, i do politizacije nadležnog ministarstva u slučaju funkcionisanja, održavanja i donošenja zakonite odluke od strane skupštinske većine u SO Aleksinac u petak 28. novembra, povodom utvrđivanja prestanka mandata bivšim odbornicima SRS i njihovog vraćanja stranci kojoj ti mandati pripadaju, a to je SRS.
Posle toga je usledila (a to je jedino što je u poslednje vreme uradio časno i pošteno) ostavka bivšeg predsednika opštine Aleksinac, koji je iz SRS. Ima puno toga što možemo da mu zamerimo: prevara SRS i stranačkih kolega i prijatelja u stranci, davanje izjave da je potpisao ugovor pod prinudom (zamislite, predsednik opštinskog odbora i predsednik opštine), vređanje i psovanje odbornika SRS. To što je dao ostavku je jedini pošten i častan čin i potez u svemu što je učinio bivši predsednik opštine Aleksinac.
Ono što nije za ovu temu pomenuo sam usput, jer je to deo politizacije svega toga. U obrazloženju Vlade Republike Srbije za odbijanje amandmana vezanog za osnovne sudove imamo da je potrebno da se spreči uticaj lokalne sredine na presuđivanje i donošenje odluka u sudovima, pa sam se vezao za taj momenat, ali i po pitanju tog amandmana pomenuću elemente koje idu u prilog opravdanosti amandmana koji sam podneo i na ovaj član Predloga zakona i na član 3. Predloga zakona, kojim predviđam da opštinski sud u Aleksincu bude osnovni sud u Aleksincu, a ne jedinica osnovnog suda u Nišu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram da kažem, gospodine ministre, da ste se trudili da predložite zakon o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima s određenim razumnim, racionalnim rešenjima. To je jedna strana priče. Međutim, ima puno predloženih rešenja u ovom predlogu zakona koja, s aspekta tumačenja i s aspekta racionalnosti, od poslanika SRS-a ne mogu baš da budu prihvaćena.
Najmanje su dva razloga, veoma bitna razloga, zbog čega ste, pretpostavljam, predložili izmene i dopune ovog zakona. Prvi je, kao što ste i naveli, član 20. stav 1. Zakona, o Zaštitniku građana – da bi on mogao da bude primenjen u onim slučajevima kada radno telo, odnosno telo ili organ koji može da razreši državnog službenika prihvati javnu preporuku Zaštitnika građana i na osnovu te preporuke donese određeni akt o razrešenju državnog službenika.
Ovde je pitanje, po mišljenju nas iz SRS-a, gospodine ministre, da li su ti razlozi za razrešenje državnog službenika, koji se navode u zakonu, stvarni, da li su opravdani, da ne govorimo o politizaciji, jer se ovde radi o veoma visokim, o mestima, kako kažete, na položajima ljudi koji rade na ovim mestima u državnoj upravi?
Drugi veoma bitan razlog, veoma problematičan razlog, o kome je zahvalno razgovarati u vezi sa svim temama u Narodnoj skupštini, jeste preporuka grupe država o borbi protiv korupcije, koja je na 38. plenarnoj sednici, odnosno sastanku, doneta u Strazburu, na zasedanju od 9. do 13. juna.
Ako imamo u vidu postojanje korupcije, i u zdravstvu, kod pojedinih ljudi, ne kažem uopšteno za sve, u prosveti, u državnoj upravi, znamo da je korupcija veoma razvijena, da je krivično delo, da elementi korupcije postoje svuda – to treba da bude borba vlasti, pa i vaše vlade, kako bi država, možda, mogla da se stabilizuje i u privrednim resursima, i u funkcionisanju državne uprave, i lokalne samouprave, da se krene napred.
Međutim, u određenim primerima postoji zamena teza – ako hoćemo kod pojedinih bivših visokih državnih funkcionera, ako hoćemo do vlasti, a toga ovde nema, onda dajte pare. U slučaju koji pominjem, kod bivših državnih funkcionera i bivših, nekih, članova SRS-a, bilo je primene – evo vam novac, dođite na vlast, ali za uzvrat razbijte Srpsku radikalnu stranku, da takva kakva je bila do kraja avgusta ne može da dođe na vlast.
Kamo te sreće da je ova preporuka grupe država iz Strazbura usledila mnogo ranije, možda bi pozitivno uticala na tu grupu ljudi, bivših članova SRS-a, da se manu korupcije radi politike, radi okretanja leđa, prodaje i politike, i ideologije, i programa, ljudi i prijatelja u SRS-u.
U ovoj preporuci grupe država se kaže – primena posebnog programa i obaveznog programa obuke u borbi protiv kriminala. Koji je to poseban program? To bi trebalo da budu kvalitetni zakoni, krivični zakon, pre svega, i primena tog zakona. Jer, u Krivičnom zakonu su taksativno navedena sva krivična dela, s posebnim opisom elemenata postojanja tih krivičnih dela. Primenite Krivični zakon.
Šta će vam posebna obuka za borbu protiv korupcije? Da li je to psihološko-psihijatrijska obuka – da apelujete na državne službenike i ostale ljude u državi koji se bave državnim poslovima da ne kradu, da ne primaju mito, da rade pošteno, da rade u skladu sa zakonom? Nema tu apela. Uz postojanje materijalne osnove, materijalne baze i primene zakona, odnosno krivično-pravnih sankcija, pre svega, eliminisaće se u velikoj meri postojanje korupcije.
Vi predviđate ovim predlogom zakona i razrešenje državnih službenika zbog kazne zatvora duže od šest meseci, najmanje šest meseci, kako stoji u zakonu, konačnu disciplinsku meru prestanka radnog odnosa – ako ne zadovolji na vanrednom ocenjivanju, sada, ovo možda deluje malo zbunjujuće ili nespretno, predviđeno zakonom – "neuzastopno".
Šta ako uzastopno, dvaput, triput ili više puta, nije zadovoljio određenu proveru, vanrednu proveru državni službenik? Šta se događa u tom slučaju s tim državnim službenikom, ako se ne razrešava? Valjda je logično da i po ovom osnovu dođe do razrešenja, ili po javnoj preporuci, naveli ste, republičkog Odbora za rešavanje sukoba interesa i Zaštitnika građana! Ovde je veoma bitno da dođe do opravdanih razloga i njihovog iznošenja prilikom postojanja ove javne preporuke.
Gospodine ministre, na kraju, zbog vremena rasprave koje pripada SRS-u, vi se brinete, znamo iz SRS-a, iz pojedinih primera, i veoma je pozitivno, za ono što se događa u funkcionisanju državne uprave, a i lokalne samouprave. Evo, pitam vas nešto s govornice. Došlo je do blokade određenih ljudi u funkcionisanju lokalne samouprave u Aleksincu, i to ne od bilo koga, od strane legalno izabranog, ali nelegitimnog predsednika opštine, blokada funkcionisanja lokalne samouprave, koja će trajati, verovatno, dugo. Posle uvođenja privremenih mera, raspisivanja vanrednih izbora, nastaće totalna blokada u funkcionisanju opštine, a ide zimski period.
Nigde nisam čuo da neko ko je na vrhu nekog sistema vlasti, pa makar to bila i lokalna vlast, vrši opstrukciju, vrši blokadu, izaziva krizu funkcionisanja te vlasti. Malo se raspitajte šta se događa u Aleksincu. Naravno, radi se o bivšem članu SRS-a.
S jedne strane, prima u nominalnom iznosu platu koja je veća od plate narodnog poslanika, u realnom iznosu je mnogo veća od plate narodnog poslanika, i ne mora da dolazi u Beograd da bi primio tu platu, a, s druge strane, ne radi svoj posao, svoje obaveze ne ispunjava, svoja zaduženja ne izvršava. Trebalo bi da se zabrinete za taj slučaj, a i za sve druge slučajeve gde postoje takvi primeri, naravno, pored organa državne uprave, tamo gde dolazi do nefunkcionisanja lokalne samouprave na normalan, zakonit način.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas u Srbiji trenutno imamo državno-nacionalnu krizu, Kosovo i Metohiju da ne pominjem i vaš pokušaj, ali da to narod ne sazna, kako da prihvatite Euleks, Vojvodinu sa Predlogom statuta i opasnošću da se odvoji severna srpska Pokrajina od Srbije.
Imamo ekonomsko-socijalnu krizu, da ne govorim o tome koliko narod sve teže živi, parlamentarnu i krizu demokratije, sa krađom poslaničkih i odborničkih mandata od strane ljudi koje predvodi upravo gospodin Tomislav Nikolić, koji sada ulazi u salu, a o moralu iste te grupe ljudi da ne govorim, kao i napad i urušavanje Srpske pravoslavne crkve, razvoj kriminala i korupcije, sa jednim brojem novih ljudi koji su stekli bogatstvo na protivzakonit način, i neki bivši članovi SRS, upravo je sada jedan od njih ušao u salu, koji uvoze jahte, doduše, na tuđe ime, ali i tuđim novcem koji su stekli na nezakonit način.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne možemo da očekujemo normalno funkcionisanje pravnog poretka i pravosudnog sistema Srbije, kada se vrši velika centralizacija vlasti i politizacija rada pravosudnih organa.
Samo da vas podsetim, član 146. Ustava Republike Srbije kaže u stavu 1. da je sudijska funkcija stalna. Znam i svi mi znamo da pojedini ljudi ne zaslužuju da budu nijedan dan na dužnosti i funkciji sudija, ali većina sudija su časne i poštene.
Danas ministar pravde, nije trenutno tu, kaže, sudije se biraju za sud, ne za sudijsku funkciju, koji paradoks. Ovde se kaže da je sud državni organ, da se tu biraju sudije na dužnost sudije i na sudijsku funkciju, organ državni je okvir u kome sudija i sud deluju.
Sudija u sudu je radnik državnog organa, odnosno suda. Sudijska funkcija je spojiva sa obavljanjem dužnosti sudija u sudu i po tome je značajna i važna. Ovde je bitna suština pitanja.
Konceptom nove mreže prema ovom zakonu o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava predviđeno je da umesto sada postojećih 120 opštinskih sudova i javnih tužilaštava budu 34 opštinska suda i 34 osnovna javna tužilaštva. Naravno, da će svako od nas dati neku primedbu ovde za govornicom za sudove, tužilaštva, iz sredine iz koje dolazi.
Tako ću ja za Aleksinac, sredinu iz koje dolazim, reći da je zakonom predviđeno da se ukine Opštinski sud za prekršaje u Aleksincu. Ukida se Opštinski sud u Aleksincu, a osniva se osnovni sud u Nišu za teritoriju celog okruga, osim za Merošinu. Znači, za Aleksinac, Ražanj, Gadžin Han, Svrljig, Doljevac i za grad Niš, naravno sa sudskim jedinicama u Aleksincu, Ražnju i Svrljigu. Takođe, ukida se Opštinsko javno tužilaštvo u Aleksincu, a osniva se osnovno javno tužilaštvo u Nišu za područje i teritoriju celog okruga, osim Merošine.
Dame i gospodo, predloženo zakonsko rešenje za opštinu Aleksinac i njene građane neprihvatljivo je iz brojnih razloga. Znam da ima mnogo ljudi koji se bave pravosuđem u mnogim opštinama i da nisu zadovoljni ovim rešenjima koja je Vlada Republike Srbije podnela Narodnoj skupštini. Teritorija opštine Aleksinac ima preko 60 hiljada stanovnika i 72 naseljena mesta, a njena teritorija je jedna od najvećih u Srbiji, a posle Pirota je najveća teritorija. Ako se uzmu u obzir 22 naseljena mesta u opštini Ražanj, onda postojanje prekršajnog opštinskog suda i osnovnog tužilaštva opravdano je sa čisto teritorijalnog, geografskog aspekta.
Ako se uzme u obzir da je veoma bitna i mogućnost i potreba ostvarivanja prava građana i zaštita tih prava, prilikom sagledavanja i rešavanja ovog pitanja i ovih problema, onda je opravdano da ostane Opštinski sud u Aleksincu, kao i Opštinsko javno tužilaštvo i opštinski organ za prekršaje.
Ako imamo u vidu, sa te racionalne i funkcionalne strane, da građanin trena da prevali nekoliko desetina kilometara, pa i stotinu kilometara, da bi zaštitio svoje osnovno pravo ili ostvario svoja prava, onda je, zaista, neopravdano to što ste predložili u setu ovih pravosudnih zakona.
Teritorijalni kriterijum nije dosledno primenjen u Predlogu zakona, zato što kod osnivanja osnovnih i opštinskih i prekršajnih sudova i osnovnih javnih tužilaštava ima određenih nelogičnosti, jer su oni zadržali svoj status u pojedinim mestima koja su manja nego što je opština Aleksinac.
Navešću primer Gornjeg Milanovca, Obrenovca, Sjenice itd, osnovni sud i osnovno tužilaštvo, recimo, u Boru, Pirotu, Negotinu, Paraćinu, Požegi i Prijepolju.
Izbor kriterijuma za određivanje sedišta, prekršajnih i osnovnih sudova i osnovnih javnih tužilaštava, njihovih odeljenja, odnosno jedinica, dosta je nejasan i neprincipijelan. Jer, tu se kriterijum skoro i ne vidi.
U Aleksincu postoje uslovi, prostorne i materijalne prirode, za rad pravosudnih organa, postoji visokostručni kadar. Predlogom zakona je predviđeno da se broj prvostepenih pravosudnih organa ukrupnjava u tom teritorijalnom pogledu.
Negde ima za to opravdanja, ali kada je u pitanju, navodim primer Niša, gde se formira prekršajni sud, osnovni sud u Nišu ili javno tužilaštvo, tu apsolutno nema nikakvog opravdanja. Primer u opštini Aleksinac, ako se predlagač zakona rukovodio prilivom predmeta, a taj priliv je samo za 2007. godinu 9.022 predmeta, onda je to manji broj priliva nego u drugim sudovima.
Ako se predlagač zakona rukovodio po kriterijumu udaljenosti sudova jednih od drugih, i tu nije principijelan i dosledan. Navešću vam primer udaljenosti suda u Užicu, i Požegi, u Paraćinu i Jagodini, a 20 kilometara je od jednog do drugog suda.
Ako se rukovodio kriterijumom broja sudija, po odluci je predviđena da u Aleksincu bude 18 sudija, osam sudija, recimo, u Prijepolju, a ostaje, osnovni, opštinski sud u Prijepolju, devet sudija u Požegi, Boru 14 sudija, Vršcu pet sudija, u Kikindi 15 sudija i da ne navodim dalje primere.
Pojedini sudovi, dame i gospodo, ne reaguju po tužbama koje SRS podnosi protiv pojedinih lica.
Da li će sud reagovati u slučaju kada je danas jedan dnevni list, kažem jedan da ne pominjem njegov naziv, preneo komentare bivšeg zamenika predsednika SRS Tomislava Nikolića, gde on kaže – "Potvrđujem nezvanične informacije prema kojima se odbornicima u SO Aleksinac nudi do 2.500 evra da bi obezbedili kvorum za sednicu na kojoj bi vladajuća koalicija u Aleksincu u četvrtak", kako on kaže, "trinaest odbornika SNS zamenili novim odbornicima SRS".
Dalje, kaže – "Znam da se veliki novac nudi pojedinim odbornicima u Aleksincu da bi smenili naše odbornike. Postoji bojazan da bi neki, čak, mogli i da zaborave da su iz radikala prešli u SNS, pa da se naglo vrate u staro jato.
Svima njima bih poručio da misle o tome da žive u maloj sredini gde se sve zna i da bi njihovi sugrađani, komšije, mogli svašta da ih priupitaju." To kaže Nikolić, pa se pominje taj dnevni list.
Pitam Nikolića, da li se on pita, s obzirom na to da je Aleksinac stvarno mala sredina, kako će da reaguje kada je bivši predsednik OO SRS, nelegitimni predsednik opštine, uzurpator te funkcije, položio zakletvu u crkvi 6. juna, gde se zakleo Bogu i pravoslavnoj veri na vernost SRS, da će mandat pripadati stranci koja ga je predložila na to mesto, i kaže: ''Kako ja ovu zakletvu poštovao i ispunjavao, tako i meni Bog pomogao''!
Mala je sredina Aleksinac, ali Nikolić treba da se pita da li je to dobro za predvodnika te grupe ljudi koja se priklonila toj novoj stranci. Da se zapita da li je on odgovoran, jer bivši predsednik OO kaže da je pod prinudom potpisao ugovor, koji je i overio u sudu, da li je potpisao pod prinudom, a on govori o prinudi. Ako on govori o prinudu, odgovoran je, on može biti kriv za prinudu, naravno, koja nije ni postojala. Pa, ako on govori o prinudi, a odgovoran je, on može biti kriv za prinudu koja nije ni postojala.
Ima mnogo toga o čemu treba (više vremena nema) da se pita Tomislav Nikolić, uzurpator poslaničkih mandata SRS i uzurpator odborničkih mandata u mnogim sredinama u Srbiji. Još nešto, moći će da dođe do krize u funkcionisanju SO Aleksinac, on po najavi njegovih ljudi u Aleksincu dolazi sutra da učvrsti moguću blokadu funkcionisanja opštine, a građani će da trpe zbog zaostajanja u razvoju infrastrukture, puteva, kanalizacije, zimskog održavanja puteva itd.
Time se oni bave, kupovinom radnih mesta, jurnjavom kod ljudi i obilaskom ljudi kojima obećavaju, i izvršavaju za par dana, nekima, naravno, i ne, ili to ostaje samo na obećanjima, da se ne vrate u redove SRS, jer shvataju da su bili u zabludi i da su mnogo, mnogo i debelo prevareni. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Mirko Munjić, narodni poslanik SRS podneo je, naravno iz opravdanih razloga, amandman na Predlog zakona o rebalansu budžeta Republike Srbije, kojim traži da se član 9. briše. Već je naveo dosta razloga zbog čega je opravdano podneo taj amandman, a suština u amandmanu je da sve što stoji u Predlogu zakona o rebalansu budžeta je navedeno u ekonomskim klasifikacijama, pozicijama i razdelima i on sadrži osnovne elemente i opravdanost razloga za podelu sredstava iz budžeta Republike Srbije.
Međutim, pored toga što je ovaj član 9. Predloga zakona suvišan, potrebno je, i kada je u pitanju ovaj amandman i ovaj predlog zakona u pojedinim odredbama razjasniti sa aspekta pojačane kontrole trošenja budžetskih sredstava.
Tu pojačanu kontrolu treba da uspostavimo preko Narodne skupštine Republike Srbije, konkretno uvidom u ono gde se troše sredstva, gde se troše budžetske pare kroz rad Odbora za finansije. To smo već naveli u prethodnim amandmanima na član 7. i na član 8. Predloga zakona, zbog čega treba Odbor za finansije umesto nadležnog ministarstva da daje saglasnost na određene radnje Vlade, kao što je u članu 7, kao što je u članu 8. S tim što u članu 8. Predlog zakona taksativno je naveo u kojim razdelima je potrebno da Vlada na predlog nadležnog ministarstva vrši raspored i korišćenje sredstava u 2008. godini, do kraja tekuće godine za ova dva meseca.
Između ostalog, navedeno je i da se Kancelarija nacionalnog saveta za saradnju sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za određena krivična dela za vremenski period od 1991. godine, ali mi u SRS dobro znamo i to kažemo ne samo vama narodnim poslanicima Narodne skupštine nego i javnosti uopšte da je ta saradnja jednosmerna saradnja, samo je usmerena ka hvatanju osumnjičenih za ratne zločine, kako državljana Republike Srbije, tako i državljana koji nisu državljani Republike Srbije već su za nas stranci, po pravnom sistemu.
Tu je mnogo toga učinjeno da se ne uradi u skladu sa zakonom, a da ne govorimo u skladu sa određenim moralom i zaštitom srpskog nacionalnog interesa, kao što sada pokušava režim Borisa Tadića i DS preko svoje ekspoziture, kako su je već nazvali, Srpske napredne stranke, da nanesu štetu u odbrani Vojislava Šešelja, pa čak štaviše da on završi sa svojim životom na način na koji bi se to već uradilo u narednom periodu i time kako se oni nadaju ostavi prostor, odnosno polje političkog delovanja za tu neku novu kvazipolitičku stranku, a bolje reći rezervnu stranku DS u Srbiji, ne Demokratskoj stranci Srbije, nego Demokratskoj stranci koja deluje kao vladajuća stranka u Srbiji.
Što se tiče konkretno ovog amandmana i člana 9, kao indirektni korisnici po Predlogu zakona o budžetu mogu da se navedu i oni korisnici koji određene poslove završavaju za Vladu Republike Srbije po ugovoru o pružanju usluga, po ugovoru o poslovnoj saradnji, po ugovoru o izvođenju radova, gde se pojavljuju izvođači radova i podizvođači o putevima, autoputevima itd.
Da li mogu da se podvedu pod posrednim korisnicima budžeta i lokalne samouprave, mada znam da vi tako ne tumačite i u pravnom sistemu kad su u pitanju transferna sredstva, gde se nedovoljno daju sredstva pojedinim opštinama, kao što su opštine Aleksinac i opština Knjaževac? O tome građani opštine Knjaževac mogu više i preciznije da čuju sutra na završnoj predizbornoj tribini koja je zakazana za 18,00 časova u Domu kulture u Knjaževcu, pa mogu da dođu i da čuju poslanike SRS koji će im dosta toga reći, a što nisu čuli za ovom govornicom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS podnela je amandman na član 14. stav 4. Predloga zakona o strancima. Meni je pripala čast da u ime poslaničke grupe obrazložim opravdanost podnetog amandmana, kao i da ubedim, što je nemoguće, skupštinsku većinu da se u danu za glasanje izjasni u prilog podnetog amandmana.
Stav 4. člana 14, na koji je, od strane poslaničke grupe i mene kao zvaničnog predlagača, podnet amandman, glasi: " Pre izdavanja vize, diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Srbije dužno je da, kada je to predviđeno propisom iz stava 5. ovog člana, pribavi prethodnu saglasnost ministarstva".
Amandmanom predviđamo da se u član 14. stav 4. reči "diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Srbije" zamenjuje rečima "zakonom utvrđeni državni organ".
Predlagač zakona je u članu 14. stav 4, kao i u većini odredaba ovog predloga zakona, uneo nejasnu, manje pravnu, logički manje jasnu i nepotpunu lingvistički odredbu o nadležnosti i nazivu organa koji treba da postupi po određenom zahtevu.
Dame i gospodo narodni poslanici, važeći zakon donet je 1980. godine, Zakon o kretanju i boravku stranaca. On je više puta, kao što ste naveli u obrazloženju, noveliran, ali suština rešenja tim zakonom je ostala nepromenjena.
U međuvremenu, ove odredbe važećeg zakona postale su nekompatibilne sa standardima pojedinih zemalja ili svih zemalja EU. U redu je da budu kompatibilne sa rešenjima zemalja EU, to uopšte nije problem. Zašto te zemlje EU nam otimaju Kosovo i Metohiju? Zašto pokušavaju da razbiju državu, parlamentarizam i demokratiju u Srbiji? Zašto u svojoj ulozi finansiraju razbijanje SRS? To je naročito intenzivirano od 22. maja tekuće godine, posle tajnog sastanka i dogovora na Goču i na drugim destinacijama.
Kažete u Predlogu zakona - tendencija približavanja određenim standardima i rešenjima koja postoje u zakonodavstvima pojedinih demokratski razvijenih zemalja.
To je sasvim u redu, nije uopšte sporno. To za nas srpske radikale, poslanike SRS, uopšte nije sporno, jer ako težimo savremenijim i prihvatljivijim rešenjima i njihovoj suštini zašto se onda ne potrudite da ostala rešenja, koja nisu suštinska, ali koja upriličuju postojanje ovog zakona, budu adekvatna pravnim institutima i logičnim terminima.
To je suština i razlog zbog čega smo podneli amandman na član 14. tačka 4. Recimo, upotrebljavati termine, gospodine ministre, siguran sam da vi niste za to krivac, to je vaša služba, upotrebljavate termine koji su strani srpskom jeziku i izraze koji ne mogu da idu u sklad sa onim zvaničnim službenim srpskim jezikom. U žargonu da, kao što je recimo zaživeti, ispoštovati itd. Mislim na korekciju u pravno-tehničkom smislu. Počinjete Predlog zakona, prva rečenica - ovim zakonom se uređuju uslovi. Valjda treba - ovim zakonom uređuju se uslovi, ispravnije je itd.
Zakon o kretanju i boravku stranaca koji je sada na snazi, dok ne stupi novi zakon, tretirao je ulaske stranaca u našu zemlju, putne isprave, dobijanje viza i za većinu njih, naravno, kojima je viza bila potrebna. Kažete u obrazloženju zakona da naša država kao samostalna država, da Srbija kao samostalna država treba da stremi tendencijama rešavanja takvog istog pitanja i njihovim standardima u zemljama EU.
Rekao sam već da to uopšte nije sporno. Ovo - samostalna država je mnogo lepo rečeno da bi bilo stvarno. Naravno da Srbija treba da bude samostalna država i da sva svoja unutrašnja pitanja treba sama da rešava, uz saglasnost ne bilo kog, ali uz saradnju da, uz saradnju sa standardima, sa zvaničnim predstavnicima i organima drugih država i iz Evrope i celog sveta.
Međutim, zašto nismo samostalna država i kada je u pitanju ovaj zakon? Godinama vršljaju razne agenture u Srbiji, ne zvanično, nego ilegalno, tajno. Kako su tajno ušli recimo 2003. godine i nadalje bili tu Entoni Monkton, šef obaveštajne službe Velike Britanije za Balkan ili Dejvid Blek, isto šef za Balkan američke obaveštajne službe? Po kom osnovu? Da li su dobili putnu ispravu? Da li su dobili vizu?
A da ne govorimo o grupi ljudi koju je predvodio izvesni Hil, 11 komandosa, a među njima nije jedan odavde iz ove sale, nije lice iz ove sale, koji su ušli 11. marta 2003. godine tajno, inkognito u državu, boravili svega jedan dan na aerodromu, da li sa pasoškom kontrolom ili opštom kontrolom ulaska stranaca u zemlju ili ne, vidimo sada iz tajnih transkripata, a država ne reaguje, tužilaštvo ne reaguje, policija ne reaguje ili bar mi ne znamo da reagujete.
Bili su tu jedan dan i u međuvremenu šta se desilo: ubijen je Zoran Đinđić 12. marta 2003. godine i istraga je namerno skrenuta u pogrešnom pravcu i pogrešnim putem. Zašto to ne istražite? Sve je to vezano sa ovim zakonom o strancima, namerno upoređujem ove primere i ove slučajeve sa delovanjem države, da vam kažem da mi nismo samostalna država, ne smete da reagujete.
Kako su zaštićeni vaši puleni iz stranaka na vlasti, tako su zaštićeni svi predstavnici, pa i obični građani, velikih sila, kako kažete, Amerike, Velike Britanije, Francuske, mogu da rade šta god hoće.
Da li im je uopšte potrebna viza, da li im je potrebna putna isprava za boravak u našoj zemlji?
O svemu ovome građani mogu da budu upoznati, objavljuje jedan dnevni list svakog dana tajne transkripte. Znači, nešto ima. To treba samo nadležni državni organi da reaguju i da pronađu prave krivce. Verujem da vi iz DS želite pravu istinu o ubistvu Zorana Đinđića, a imaju pravo da znaju članovi njegove porodice.
Oni imaju svoju verziju, verovatno, možda je to ta verzija o ubistvu, ali treba da znaju pravu verziju. Ovo je isto slučaj, kako je moglo da dođe do suspenzije konzularnog predstavnika Srbije u Americi nakon slučaja Miladina Kovačevića. Da li je on postupio suprotno Zakonu o boravku i kretanju stranaca?
Miladin Kovačević nije stranac kada mu je dao mogućnost da se iz Amerike vrati u Srbiju. Kao da je stranac, tako ste reagovali prema ovom čoveku koji je bio konzul u Americi. Dobijamo informacije da vodite zvanične pregovore, gospodine ministre, ili ako vam se više sviđa, gospodine zameniče predsednika Vlade ili prvi potpredsedniče Vlade, svejedno kako ću da izgovorim, kako je vama više drago i kako više prihvatite, da razgovarate sa Crnom Gorom o načinu prelaska državljana Crne Gore iz Srbije preko jedne i druge granice i o tom režimu prelaska.
Sve je to u redu. Dobro bi bilo kada biste rešili način prelaska bez ikakvih putnih isprava, samo na osnovu lične karte. Potrebno je to da ugradite u zakon, da se zna da je to zakonska odredba, a ne od slučaja do slučaja, kako se koja vlast bude promenila i bude stvorila parlamentarnu skupštinsku većinu ovde u Srbiji. Dobro bi bilo da to isto uradite i sa Republikom Srpskom, potrebno je samo to da ugradite u propise i legalizujete odgovarajućim zakonom, odnosno u ovom slučaju zakonom o strancima.
Gospodine ministre, znamo mi da su najodgovorniji ljudi iz DS i Boris Tadić. Ali, ne mogu a da vas ne pitam, šta je sa odgovornima za prekoračenje ovlašćenja i izazivanje nereda na mitingu SRS 29. jula, gde je ubijen građanin, prijatelj, brat Ranko Panić. Još, da li je podneta krivična prijava protiv odgovornih, onih koji su neposredno to izvršili, koji su ga tukli, i on je podlegao tim batinama i nastupila je kod njega smrt kao posledica batinanja.
Da li vaša istraga, gospodine ministre, možda otkriva da je tada još uvek neko, ko je bio u SRS, bivših ljudi u SRS, znao za scenario tih nereda 29. jula i ko je to bio? Da li je bio neko i ko je bio? Siguran sam da ni on, niti bilo ko, ni vi niste želeli da nastupi smrt bilo koga.
Siguran sam u to, hajde, recimo, verujem u to da je to nemoguće. Ali, neko je ovde očigledno prevaren, prevareni su svi oni koji su bili na mitingu SRS i oni koji su odvojili 50 ili 100 dinara da bi doputovali ovde.
Na kraju, gospodine ministre, kao što su vraćeni odbornički mandati SRS u celoj Srbiji skoro, i u Nišu i Zaječaru, očekujem da će u Aleksincu, iskoristite vaš uticaj, koji je ne tako mali, a pogotovo posle ove jučerašnje deklaracije o pomirenju vaše stranke, čiji ste vi predsednik i DS Borisa Tadića da vratite poslaničke mandate SRS koja je izašla na izbore 11. maja 2008. godine i do sledećih izbora SRS treba da raspolaže svojim mandatima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća Slavice Đukić-Dejanović, reklamiram povredu Poslovnika koju ste učinili na današnjoj sednici, člana 23. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine.
Mi, poslanici SRS, razumemo vašu nameru da, ovo što se sa SRS već 15 i više dana zaista događa, svim silama, svim raspoloživim sredstvima i polugama vlasti (policija, mediji - štampani i elektronski, politika, novac itd.) činite ovo što se događa na političkoj sceni Srbije, ali ne razumem zašto dozvoljavate sebi da kršite Poslovnik Narodne skupštine.
Vi ste citirali odredbe člana 23, gde ste naveli da u stavu 3. piše, i tačno je da piše, "poslaničku grupu čine narodni poslanici jedne političke stranke" (da ne čitam dalje) – pa, valjda političke stranke kao podnosioci izborne liste koja je učestvovala na prethodnim izborima, a to je bilo 11. maja. Ovde imamo političku stranku u osnivanju, čija je osnivačka skupština, čuli smo iz medija, zakazana za 21. oktobar. Kako ta politička stranka može sada da ima narodne poslanike u Skupštini Srbije? Apsolutno je iluzorno, protivustavno i protivzakonito.
Druga je stvar kada se budu raspisali izbori i kada ta politička stranka, kada bude osnovana, izađe na izbore i dobije određeni broj glasova. Lično mislim, sada je takva situacija, uz podršku režima na vlasti, konkretno DS, euforija, pa su ljudi u zabludi.
Bio sam i ja, priznajem, ali sa ovim informacijama i sa ovim podacima kada budu građani upoznati, šta se zaista događa, mislim i verujem da ta buduća politička stranka neće dobiti mnogo glasova i poverenje birača u Republici Srbiji.
Ne da apelujem na vas, ne da tražim od vas, nego vam je to dužnost, kao narodnom poslaniku, predsedniku (ili predsednici, ako vam je draže da vas tako nazivam), vaša je obaveza da čuvate dostojanstvo Narodne skupštine, poštujući pravni poredak ove zemlje.
Ako mi to ne radimo u Narodnoj skupštini, ako vi to ne radite, kako možemo da očekujemo od običnih građana da poštuju pravni poredak, Ustav, zakone, da ne vrše kriminal? Kako da osudimo nekoga ko je ukrao koru hleba da bi prehranio porodicu, paklicu cigareta, kada mi ovde krademo, od Bodruma, od Soluna, preko poslaničkih mandata, od velikih finansijskih ulaganja - u jednu novonastalu poslaničku grupu, koja je to uradila, naravno, protivzakonito i protiv Poslovnika Narodne skupštine.