Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Korać

Žarko Korać

Socijaldemokratska unija

Govori

Iako sam juče u ekspozeu upravo govorio o tome ko će biti izabran,  iako je bilo dovoljno komentara, s obzirom na veliku važnost ovog pitanja reći ću još jednom: to što Narodna skupština Republike Srbije, Skupština AP Vojvodine, Vlada Republike Srbije, Izvršno veće AP Vojvodine predlažu nekoga da bude u savetu agencije ne znači da su to ljudi koji predstavljaju te institucije.
Moram da vas podsetim da piše u članu 26: "Članovi saveta ne predstavljaju u savetu organe ili organizacije koje su ih predložile", to važi naravno i za one ostale, "već svoju dužnost obavljaju samostalno, po sopstvenom znanju i savesti, u skladu sa ovim zakonom".
Član 25. kaže ko ne može biti član saveta, vrlo eksplicitno: savezni poslanici, narodni poslanici, izabrana i imenovana lica, njihovi rođaci, funkcioneri stranaka. I, konačno, član 24. kaže - za člana saveta predlaže se lice koje uživa ugled istaknutog medijskog stručnjaka, stručnjaka za oglašavanje ili istaknutog stručnjaka u oblastima od značaja za rad agencije.
Plus, ove institucije predlažu po dva kandidata, a Skupština bira jednog. Znači, onaj koji predlaže čak nije ni siguran ko će od njih dvoje, dvojice ili dve osobe biti izabran. Znači, ima mnogo mehanizama koji su logički jedini koje možemo da imamo, da se osiguramo da su ti ljudi istinski nezavisni, zbog važnosti posla koji će obavljati - znači, dodela dozvola za emitovanje, ali i kontrola, pa, kao što smo videli, i mogućnost kažnjavanja.
Prema tome, molim da se ne stvara ova zabuna da su oni koje predlažu ove institucije neko koga one kontrolišu, ili su iz tih institucija. To su samo predlagači, a ljudi koji su predloženi su, kao što se ovde vidi iz ova tri člana koje sam naveo, stručnjaci za medije, nikakve veze ne smeju da imaju sa politikom ni u kom vidu, ni sa parlamentom, i treće, eksplicitno im je dato pravo da predstavljaju sami sebe.
Naravno, mi možemo da kritikujemo svako rešenje. Znači, svako rešenje se može kritikovati do mile volje. Ovde je ogroman trud uložen da se nađe neki način da se osigura nezavisnost tih ljudi. Drugim rečima, o ovome smo veoma mnogo razmišljali i predlagači ovog zakona u svim varijantama su bili u nedoumici kako to da postignu. Ovo je rešenje koje se uglavnom primenjuje u jednom velikom broju zemalja, iako naravno u Evropi ne postoje jedinstvena rešenja. Nigde nikakva tajna nije da različite evropske zemlje imaju različita rešenja, ali ono što svi imaju to je da ovu oblast regulišu nezavisni ljudi koji ne zavise ni od politike, ni od vlade, ni od parlamenta.
Gospođo potpredsednice, poštovani narodni poslanici, izvinjavam se što vam oduzimam ponovo vaše vreme, ali bih vas molio da ipak ovde kažem ono što mislim. Ja, inače, ne mislim da je ovo jedino što je važno u ovom zakonu i bila bi greška ne videti ovaj zakon kao celinu, ali svakako, ovaj zakon je naš veliki pokušaj, ne za vreme dok smo mi na vlasti i dok imamo skupštinsku većinu, nego jedan pokušaj za budućnost Srbije, da se elektronski mediji u smislu davanja dozvola za emitovanje i u smislu kontrole izmeste iz sfere politike i da se predaju, koliko god je to moguće, ljudima, a osigurano je onim razumnim mehanizmima koje imamo, da budu nepristrasni i da rade po svojoj savesti, po zakonu, i po trećem što je navedeno - po znanjima iz oblasti telekomunikacija.
Želeo bih da kažem sledeće - zapravo, ovde ima jako mnogo protivurečnosti u onome što se izlaže. Prvo, ovde je osporavano da jednoga predlaže Narodna skupština Republike Srbije, upravo, dve osobe će biti predložene od ove skupštine, ali ono što se ovde propušta da se uoči to je da konačan sud o članovima agencije ima Narodna skupština. Usvojili smo jedan amandman na Odboru, a nadam se da će i Skupština da ga usvoji, gde smo precizirali proceduru šta će se desiti ako Skupština ne izglasa nekoga koga je predložila neka od ovih institucija. Znači, rektori univerziteta u Republici Srbiji putem dogovora će predložiti dva kandidata, ali ćete vi, narodni poslanici, odlučiti ko je od njih. Imaćete prilike da govorite o njima, imaćete prilike da izrazite svoje mišljenje o njihovim stručnim sposobnostima i nezavisnosti, da glasate za to.
Prema tome, ne možemo ulaziti u protivurečnosti, govoriti da je Skupština ovde na neki način detronizirana, a istovremeno propustiti da se uoči u ovom zakonu da konačnu reč u izboru članova saveta agencije upravo ima Narodna skupština Republike Srbije, ali ne da ona, sem u jednom slučaju, i sama sve to predloži; predlažu i druge institucije.
Poštovani narodni poslanici, ovo je porota, ovih devet ljudi govore u ime Srbije. Znači, predlagači su univerziteti, crkve, nevladine organizacije, organizacije koje se bave medijima, biće predstavnik sa Kosova. To je neka vrsta porote, to je najbolje što u ovom trenutku može da se ponudi kao rešenje ovog vrlo teškog problema velikih ovlašćenja, koji ima savet radiodifuzne agencije.
Drugim rečima, još jedanput, konačnu reč o svemu ovome ima Narodna skupština Republike Srbije i nemojmo jedanput ismevati Skupštinu u kojoj sedimo, a drugi put smatrati da je upravo ona telo koje predlaže; moramo se opredeliti.
Lično smatram da je ovo rešenje ispravno i da Narodna skupština kao izraz narodne volje, suverene, treba da ima konačnu reč da li su ti ljudi podobni da obavljaju taj posao od ogromnog nacinalnog i državnog značaja.
U pisanju ovog zakona uložen je veliki napor da se dođe do nečega što je inače objektivno u društvenom životu teško, do jednog stručnog a nezavisnog tela, do tela koje ima određenu verifikaciju; kao što sam rekao, i drago mi je da se ponovilo u nekim diskusijama i prilozima ovde za govornicom, da  Skupština Srbije bira, u stvari verifikuje te ljude jer ne može drugačije.
Naravno, meni je žao što se ovde unapred izlažu sumnji ljudi koji će biti izabrani, zato što pretpostavljam da je najbolje videti prvo ne samo ko su ti ljudi nego videti i njihove prve odluke. Ali, ono što je suština, a to pre svega govorim zbog javnosti, ali naravno i zbog poslanika koji sede u ovoj sali, to je da se mnoga pitanja pokreću za ovom govornicom - i zbog poodmaklog vremena ne želim da citiram delove zakona - da li su na fer i korektan način prikazane i pokrivene političke aktivnosti stranaka, da li je na dovoljno korektan način prikazan naš politički život u celini. Upravo će, pored Zakona o informisanju, koji se priprema i koji će uskoro biti gotov, agencija imati dužnost da odgovori na takva pitanja kada se radi samo o elektronskim medijima, koji su, kao što svi ovde dobro znamo, u suštini najuticajniji.
Znači, stvara se još jedno telo koje Srbija nije imala, kome će ljudi moći da se obrate i da traže njihovo mišljenje, znači da oni odgovore na pitanje - da li je došlo do kršenja odredaba ovog zakona, koje su u tom pogledu vrlo precizne. Mislim da se ovde povećava mogućnost da oni koji su nezadovoljni, a svestan sam da često ima osnova za takvo nezadovoljstvo, mogu da se obrate jednom telu, znači da postoji još jedno telo kome će moći da se obrati.
Kao što znate, ono ima pravo da kažnjava, da privremeno oduzima frekvencije, pa čak i trajno. Ako želite moje iskreno mišljenje, u našoj medijskoj praksi imamo takve primere kršenja elementarnih normi medijskog ponašanja da lično mislim - iako je to samo moje mišljenje i ne mogu znati kako će da se ponašaju ovih devet ljudi, kako će odlučivati - da će moći lako da se dogodi da neke televizije, i lokalne i druge, koje vrlo lako i često krše najelementarnija pravila političkog predstavljanja, budu ne samo kažnjavane nego da i trajno izgube frekvenciju.
Tako ćete imati još jednu mogućnost da se žalite i mislim da u tom smislu treba podržati ovu ideju da sve pritužbe mogu da dođu pred ljude koji nešto znaju o medijima a u suštini su nezavisni.
U članu 28. stav 3. piše da unapred data (kovertirana) ostavka ne proizvodi pravno dejstvo. To je još jedna zaštita člana saveta agencije.
Jer, u ovoj skupštini sede stranke i opšte je poznato da poslanici imaju unapred kovertirane ostavke da bi predsednik poslaničke grupe, predsednik stranke mogao te ostavke, unapred kovertirane, da iskoristi. Naravno, to je stvar te stranke ili stranaka, nebitno je sada za ovo.
Ovo je rezultat jednog iskustva koje imamo u Srbiji, da se to nažalost radilo, i mi ovde unapred upozoravamo onoga ko predlaže nekoga, ako misli da može na ovakav način da ga drži u ruci, da ga ucenjuje, da mu je zakonom oduzeto to pravo.
Mi ne možemo znati da li može da se dogodi praksa koju smo nažalost imali u Skupštini Srbije. I nemojte mi govoriti, bio sam poslanik u ovoj skupštini, da toga nije bilo.
Imali smo slučajeve da se da ostavka pa da poslanik izjavi, nemojte da navodim slučaj, ja sam bio poslanik kada se to dogodilo, da je ta poslanica izjavila - nisam nikada potpisala svoju ostavku, to je nešto što je od nas traženo u trenutku kada smo dobili svoje mandate, da unapred damo.
Dakle, da se ne bi to desilo, unapred upozoravamo predlagača, pošto mu je jako važno da onaj koga on predlaže ipak zastupa njegove stavove; dakle mi ga ovim zakonom, nečim što je rezultat naše prakse, upozoravamo da to jednostavno neće važiti, da će biti i dalje slobodan, neobavezan prema svom predlagaču.
Ja se slažem da to možda deluje kao suvišno i možda ta praksa ne postoji u nekim zemljama i nekim parlamentima, ali nažalost iskustvo pokazuje i ljudi ovde znaju, a neki koji sede u sali su poslanici već 12 godina, da je u našoj praksi to postojalo.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Replika, pogrešno je protumačio moje reči.)
Poštovana gospođo predsednice, poštovani narodni poslanici, zakon koji imate pred sobom, zakon o radiodifuziji je jedan od sistemskih zakona koji nas uvodi u moderno vreme u smislu tehnologije elektronskih medija ali i u smislu demokratizacije načina odlučivanja u ovoj oblasti, i načina kontrole rada u ovoj oblasti.
Zakon koji imate pred sobom je rađen vrlo intenzivno poslednjih godinu dana. Veliki broj javnih rasprava je održan i veoma veliki broj ljudi iz medija, a i ostali zainteresovani, je bio u mogućnosti da učestvuje u ovim razgovorima. Zakon koji imate pred sobom je u izvesnom smislu istorijski zakon. Želeo bih da vam ukažem na činjenicu da Srbija nikada u istoriji nije imala ovakav zakon, da je ova oblast elektronskih medija bila regulisana jednim zakonom, osnivačkim aktom RTS-a od 31. jula 1991. godine, u kome se svega oko desetak uvodnih odredbi odnosilo na radiofifuziju u celini. Znači, ovo je prvi ovakav zakon u istoriji Srbije.
Ovaj zakon ima za osnovni cilj da depolitizuje ovu oblast, da je demokratski transformiše i da je reguliše u celini. Vi znate da je u ovom trenutku u Srbiji praktično ova oblast nedovoljno jasno zakonski regulisana, ili čak nije uopšte regulisana kako treba, i zahvaljujući tome, veliki broj elektronskih medija danas u Srbiji postoji, koji su izvan bilo kakve zakonske, ali i društvene, ekonomske i bilo koje druge kontrole.
Osnovna namera ovog zakona je da se odustane i da se spreči direktni uticaj politike na elektronske medije. To se pre svega odnosi na način kako se dodeljuje dozvola za rad privatnih radio i TV stanica, ali i na autonomno delovanje RTS-a, odnosno RT Novi Sad, koji treba da se transformišu u javni servis.
Da bi se to postiglo, ovaj zakon pre svega osniva jednu novu insistituciju, koja se ovde naziva republičkom radiodifuznom agencijom. Moram da kažem da uspostavljenje i ustanovljenje republičke radiodifuzne agencije znači uvođenje u našu praksu jednog potpuno novog tela, koje do sada nikada nije postojalo.
Mislim da postoji velika svest o tome da će to telo imati široka i snažna ovlašćenja i zbog toga je, pretpostavljam, u našoj javnosti, posebno kod ljudi koji su vezani za medije, ovako mnogo pažnje posvećeno načinu kako se formira ova agencija, nažalost, nešto manje određenim zakonskim odredbama, koje u velikoj meri takođe određuju sastav i način izbora članova ove agencije.
Ova agencija ima svojstvo pravnog lica, što je čini nezavisnim pravnim subjektom, i nadležnosti i ovlašćenja koje daje ovaj zakon, Predlog zakona, sastav, položaj i način izbora izvršenja organa, obezbeđuje da ona deluje funkcionalno, a suštinski da deluje nezavisna od bilo kakvog državnog ili nekog drugog uticaja.
Postoji vrlo mnogo u našoj javnosti dilema oko toga da li će ta agencija biti nezavisna, i ja bih želeo samo da ovde podsetim vas narodne poslanike na one odredbe koje određuju ko ne može biti član saveta ove agencije.
Dakle, da bismo se osigurali da je ovo nezavisno od politike, ja vas podsećam na član 25. Predloga zakona. Želeo bih pred vama da ponovim ko ne može biti član saveta - 1) savezni poslanici, narodni poslanici, poslanici skupština autonomnih pokrajina, 2) izabrana, imenovana i postavljena lica u Saveznoj vladi, Vladi Republike Srbije, izvršnim organima autonomnih pokrajina, ministri i njihovi zamenici, pomoćnici, kao i rukovodioci posebnih organizacionih celina, pod neposrednom kontrolom Vlade, izvršnih organa i drugi funkcioner, 3) funkcioneri političkih stranaka, predsednici stranaka, članovi predsedniištva, njihovi zamenici, članovi izvršnih i glavnih odbora, kao i drugi stranački funkcioneri, 4) lica koja kao vlasnici udela, akcionari, članovi organa upravljanja, članovi nadzornih organa, zaposleni, lica pod ugovorom i sl, koja imaju interes u pravnim licima koja se bave delatnošću proizvodnje ili emitovanja radio-televizijskog programa (skraćujem), 5) lica koja su pravnosnažno osuđena za kirivična dela protiv službene dužnosti, korupcije, prevare, krađe ili drugog krivičnog dela, koje ih čini nedostojnim za obavljanje funkcije, bez obzira na izrečenu sankciju, ili su pravosudno osuđena za neko drugo krivično delo na kaznu zatvora u trajanju duže od šest meseci, 6) lice koje bračni drug, roditelj, dete ili pobočni srodnik, zaključno sa drugim stepenom srodstva, lica navedenih u stavu 1. tačka 1. do 4. Znači, ni rođaci političara, ministar, predsednika Vlade, i to je vrlo precizno definisano.
Moram da kažem da postoji još jedna odredba 26. koja je veoma važna za razumevanje pozicije članova saveta radiodifuzne agencije. Moram da pročitam, zbog nekih pitanja koja su pokrenuta u javnosti.
"Članovi saveta ne predstavljaju u savetu organe ili organizacije koje su ih predložile, već svoju dužnost obavljaju samostalno, po sopstvenom znanju i savesti, u skladu sa ovim zakonom."
Dakle, kada Vlada predloži nekoga ko je zadovoljio ove prethodne uslove, on u onom trenutku kada je izabran, ili Skupština kada predloži, ne predstavlja više tu instituciju, potpuno je samostalan.
Želo bih da vam kažem da postoji još jedna mera osiguranja, a to je da ove institucije, znači ovih osam, predlažu po dva kandidata, od kojih će Skupština Srbije izabrati jednog, tako da predlagač ne može biti siguran ni u to ko će tačno biti izabran. Znači, Skupština ima mogućnost da izabere svaki put od dva predložena kandidata jednog.
Nadam se, poštovani narodni poslanici, da ste svesni koliko je pažnje predlagač zakona poklonio tome da se osigura da ličnosti koje budu članovi saveta radiodifuzne agencije budu nezavisni i da ne postoji nikakva kontrola, politička ili neka druga, već se radi o ljudima koji će samostalno, prema svojoj savesti, a stručnjaci su za ovu oblast o kojoj govorimo, moći samostalno da donose odluke i moći će samostalno i po svojoj savesti, naravno, uz kontrolu javnosti da odlučuje.
Moram da kažem da će ova radiodifuzna agencija imati još jednu vrlo važnu funkciju, znači, ne samo dodela dozvola za emitovanje programa, već i nešto što se može nazvati kontrolom emitovanog programa. Mi nikada do sada u našoj javnosti nismo imali situaciju da onaj ko je dobio dozvolu za emitovanje programa može da dovede sebe u situaciju da mu ta dozvola bude suspendovana, ili čak trajno oduzeta.
Znači, ovaj zakon predviđa mogućnost da će emiteri, elektronski, znači radio i TV stanice biti novčano kažnjene, privremeno im biti oduzeta dozvola, ili im trajno biti oduzeta dozvola, pod uslovima predviđenim zakonom.
Moram da kažem da se prvi put u ovom zakonu pojavljuje nešto što je duh modernih vremena i predstavlja, po mom mišljenju, veliku potrebu našeg društva da se sankcioniše nešto što se zove govor mržnje. To znači uvrede, etničke, verske i druge, zloupotreba prava na javnu reč putem elektronskih medija, a takođe i zloupotreba prava deteta.
Znači, prvi put je ovim zakonom predviđeno da se nosiocu dozvole može privremeno ili trajno oduzeti dozvola, zbog toga što konstatno zloupotrebljava pravo na slobodnu reč ili zloupotrebljava neka druga prava, kao što su prava deteta.
Znači, postoje ovde vrlo jasne zakonske odredbe, i moram da kažem da će to biti posao ove agencije. Ovaj savet će o tome odlučivati, što znači da će savet praktično morati da ima nešto što isto kod nas nije postojalo u sistematskom smislu, da prati program elektronskih medija. Biće veliki posao ove agencije da nađe način kako će da ostvari tehničku kontrolu nad velikim medijima, ali i nad lokalnim i pokrajinskim medijima, da vidi da li se oni ponašaju u skladu sa zakonom.
Vi znate da je osnovni posao ove agencije da daje dozvolu za emitovanje programa. Želim, poštovani poslanici, da vas upozorim da ova agencija nije nadležna da odlučuje o tehničkim pitanjima korišćenja radio frekvence, to će regulisati jedan zakon koji neposredno sledi iza ovoga, a to je zakon o telekomunikacijama. Taj zakon, ako mogu tako da kažem, isto tako jedno nezavisno telo, više će procenjivati tehničke uslove da možete da emitujete program.
Ovaj zakon reguliše sadržaj programa i uslove za emitovanje programa. Ovaj zakon predviđa da emiteri moraju da se drže opštih programih standarda i ja bih voleo samo da ih navedem. To je pravo na umrežavanje dva ili više emitera, radi istovremenog emitovanja programa, pravo svih emitera da prisustvuju događajima koji su od interesa za sve građane u Republici, obaveza je emitera koji je otkupio pravo prenosa nekog događaja da ostalim zainteresovanim emiterima omogući sačinjavanje izveštaja tog događaja, obaveza proizvodnje i emitovanja programa na sopstvenom jeziku, obaveza emitovanja određene količine ili mere programa sopstvene produkcije i obaveza ustanova javnog radiodifuznog servisa, emitera lokalnih i regionalnih zajednica, koje su pretežno u državnoj svojini, da određeno vreme emitovanja stave na raspolaganje nezavisnim radio i TV produkcijama. To su takođe obaveze koje su sadržane u ovom zakonu.
Druga velika novina ovoga zakona je pretvaranje RTS, a kao što znate, njen osnivač je država Srbija, odnosno Vlada Republike Srbije, u javni servis. Pod tim se podrazumeva proizvodnja i emitovanje programa, koji su od opšteg interesa za sve građane Srbije.
Predlaže se, naravno, postojanje dve vrste ovakvih javnih servisa, a to su republički i pokrajinski. Ono što je u ovom slučaju bitna promena, to je da će se javni servis regulisati na drugačiji način nego do sada. Pored ostalog, on u svojoj transformaciji ima predviđeno, po ovom zakonu, uvođenje jedne nove institucije unutar javnog servisa, koja nije do sada postojala. Pored upravnog odbora, predviđa se i uvođenje programskog odbora, odnosno kontrole sadržaja programa, s obzirom da je javni servis u službi i u funkciji svih građana ove zemlje.
Da bi on bio nezavisan, on mora da ima i nezavisne načine finansiranja. Uobičajena je praksa u Evropi da javni servis, za razliku od komercijlnih servisa, znači komercijalnih radio i TV stanica, ne može da ostvaruje samo isključivo na komercijalni način da posluje, drugim rečim, on neće moći da živi samo od reklama, sponzorstva, marketinga itd.
Bilo je ovde predloga nekih narodnih poslanika da se javnom servisu ukine ovo pravo. Moram reći da samo dve evropske zemlje ne dozvoljavaju svom javnom servisu emitovanje ovakvog programa, a to su možda mnogi od vas primetili pošto ponekad gledaju BBC, sledeći švedsku radio televiziju, odnosno javni servis, ali to su jedine dve evropske zemlje koje ne dozvoljavaju ekonomski deo, smanjen naravno ekonomski deo u odnosu na komercijalne stanice i naše je mišljenje, s obzirom na siromaštvo građana i njihove ekonomske mogućnosti, mi ne možemo prebaciti kompletno građanima Srbije finansiranje javnog radiodifuznog servisa i mi smo smatrali da je potrebno da postoji ovaj dopunski izvor prihoda.
Zakon naravno vrlo precizno reguliše da je to u smanjenom obimu. Drugim rečima, javni servis se finansira iz pretplate, ali može nešto i komercijalno da ostvaruje, naravno u smanjenom obimu.
Koji su razlozi da se javni radiodifuzni servis finansira iz pretplate, s obzirom da u našoj javnosti naravno je vrlo često i pretpostavljam da će mnogi poslanici ovde pokretati to pitanje, a razlog je politička, odnosno ekonomska i finansijska nezavisnost javnog servisa. Ja bih želeo da kažem zbog čega se u Evropi, odnosno zašto je ovo jedno uopšte prihvaćeno rešenje. Postoje naravno neke zemlje koje to finansiraju iz budžeta, međutim to je neuobičajeno rešenje i ono je protivno preporukama Saveta Evrope i OEBS-a. Razlog je što Vlada jedne zemlje uvek može da kaže - ja ću pojednostaviti da tog meseca u budžetu nema dovoljno sredstava, da se budžet nije punio kako treba, a ako je nezadovoljna javnim radiodifuznim servisom. Jedini način da javni radiodifuzni servis bude potpuno nezavistan od vlasti i politike, jeste da ima nezavisan izvor finansiranja, a taj nezavisan izvor finansiranja, naravno to je televizijska pretplata. Ono što su za nas nepogodne okolnosti, to je sa jedne strane siromaštvo građana, a sa druge strane da je činjenica da je u NATO ratu naša radio-televizija u koju inače tehnički nije ulagano ništa gotovo deset godina, koja je temeljno oštećena, veliki broj televizijskih i radio prijemnika su uništeni bombardovanjem, pogođene su i radio televizije Novi Sad i znate da je zgrada potpuno praktično srušena i gađana je sa, nažalost tragičnim gubitkom ljudskih života i zgrada Radio-televizije Srbije u Aberdarevoj ulici.
Drugim rečima, mi polazimo sa gorih pozicija nego onih koji su transformisali svoju državnu radio-televiziju u istočnoj Evropi u podkomunističkim zemljama. Naime, mi imamo još i uništen taj materijalno, odnosno taj radiodifuzni servis i od građana zavisi da pomognu obnovu tog radiodifuznog servisa. Ja bih želeo samo u odbranu ove ideje, o javnom radiodifuznom servisu da kažem sledeće.
Ja imam običaj, znači govorim i idealnim uslovima, da taj javni servis zovem najvećim narodnim univerzitetom. Za veliki broj građana ove zemlje iz poznatih razloga, pre svega materijalnih, prvi koncept ozbiljne muzike koji će videti, prvu operu, prenosi i događaje iz kulture, nacionalna kultura, školski program, obrazovni program, to je nešto što je praktično samo obavezan ovaj javni radiodifuzni servis da ima u svom sadržaju. Kao što znate, po pravilu komecijalne televizije i radija, to ne rade.
Drugim rečima, mi imamo veliko interesa da podržimo osnivanje ovakvog javnog radiodifuznog servisa i da ga učinimo i programski sadržajno, nezavisno od politike, ali i finansijski.
Konačno, poštovani narodni poslanici, želeo bih da se zahvalim radnoj grupi koja je radila na čelu sa Radetom Veljanovskim koja je ovako vredno radila ovaj zakon, na konsultacijama sa radio stručnjacima za radiodifuziju iz Evrope. Vi znate da je Vlada Republike Srbije poverila ovaj posao da uradi, grupi novinara koji su u prethodnom periodu pokazali svoju odanost načelima samostalnog novinarstva i većina njih je i izbačena sa posla zbog toga. To pokazuje naše veliko poverenje u stvari u ljude u medijima, oni su morali, odnosno oni su to poverenje u velikoj meri, najvećoj ako hoćete, mogućoj meri, u stvari opravdali. Oni su napravili jedan vrlo dobar Predlog zakona. Ja sam rekao i ostajem pri tome, ovo je dobar dan za Srbiju i imate jedan moderan zakon, jedan zakon koji ne samo da je istorijski prvi u Srbiji, nego prvi put reguliše ovu oblast, jedan zakon koji je izazvao predlog zakona, odnosno koji je izazvao ovako mnogo medijske pažnje i to pokazuje nešto veoma važno. To je da su građani naše zemlje, ne samo ljudi iz medija, nego građani naše zemlje shvatili da tamo gde nema nezavisnih medija, nema ni demokratije. Dakle, građani su sada, ne samo političari i političke stranke i ljudi iz medija, nego obični građani, da tamo gde neme nezavisnih slobodnih medija, nema demokratije. Ja smatram da to pokazuje veliki korak napred našeg društva u shvatanju onoga od čega zavisi demokratija i ja smatram da postoji veoma mnogo razloga da vi kao narodni poslanici podržite Predlog ovog zakona.
Želeo bih da se obratim i poslanicima opozicije, s obzirom da opozicija i poslanici opozicije često imaju veoma mnogo primedbi, nekada opravdano, a nekada neopravdano na to kako mediji prenose njihove aktivnosti. Mislim da bi bilo za Srbiju korisno da pažljivo pogledaju Predlog ovog zakona da i sami odgovore na pitanje da li ovaj zakon faktički njima odgovara, koji su da kažem, u ovom trenutku u opoziciji. Dakle, to je zakon koji obezbeđuje veliku samostalnost elektronskih medija. RTS pretvara i Radio televiziju Novi Sad u javni servis, u jednom periodu vremena koji je ovde zakonom određen, dakle, u procesu transformacije, dolazimo do onih medija koji će više biti u službi slobodnog i demokratskog društva, a prethodnih deset godina su pokazale zloupotrebe medija, posebno državnih medija i želim da vas podsetim šta se dogodilo 2000. godine.
Dakle, gnev naroda je bio usmeren na RTS i to je jedna opomena svima nama da ovaj zakon, ako hoćete, on je direktna posledica ne samo naše političke odluke da se demokratizujemo, nego i onoga što je narod presudio, tj. nikada više mediji koji su potpuno sluge politike, mediji koji su što je više moguće slobodni i to je jedan proces i niko ne kaže da onog trenutka kada se usvoji zakon, da Srbija dobija potpuno nezavisne medije. Ovaj zakon u suštini daje jako solidne i značajne osnove da Srbija zaista u jednom procesu vremena dobije medije, odnosno elektronske koji su naravno veoma važni, znači televiziju i radio i to nezavisne i osim toga, i to je moja poslednja rečenica, ovaj zakon je urađen u potpunosti i u skladu sa onim što danas Evropa smatra da je potrebno.
Moram da vas podsetim da je i sama Austrija kada je ulazila u Evropsku uniju, morala je kompletno da promeni svoje medijske zakone, dakle ima i drugih evropskih zemalja koje su morale ovo da menjaju, a mi smo u nekom smislu korak ispred i većini istočnoevropskim zemaljama je trebalo između tri i pet godina da donesu ovakve zakone.
Moram da vam kažem da je Vlada Republike Srbije ovaj zakon, pred vas stavlja za manje nego što su dve godine njenog psolovanja, dakle od trenutka kada je Vlada izabrana i što jeste svojevrstan rekord u istočnoj Evropi. Znači, vrlo brzo i interesovanje javnosti pokazuje da nema nikakve sumnje i da postoji svest o tome da je ovaj zakon veoma važan i da reguliše jednu veoma važnu oblast. Hvala lepo.
Poštovano gospođo potpredsednice, poštovani narodni poslanici, odgovorio bih na jedan broj primedbi u načelu. Veoma sam zadovoljan što i predstavnici opozicije i predstavnici vladajućih stranaka na jedan ozbiljan način razgovarali o ovom zakonu. Dakle, kao što vidite, ovo nije iskorišćeno za isključivo političke razmirice.
Ovde je pokrenut jedan broj pitanja. Na neka od njih se može zaista odgovoriti na različite načine, a neka od njih, po mom mišljenju, nisu, u suštini, pokazala razumevanje onoga što je smisao ovog predloga. Rekao bih sledeće: ovde je iznesen predlog gospodina Šešelja, u ime njegove poslaničke grupe. Naime, on je postavio jedno pitanje koje je svakako validno pitanje, a to je ko dodeljuje frekvencije i ko rukovodi javnim servisom. Dakle, kao pitanje, to je ozbiljno pitanje, ali to jeste pitanje na koje ovaj zakon odgovara. Čitav ovaj proces donošenja zakona i konsultacija sa stručnjacima iz Evrope se upravo ticao tog pitanja. Njegov predlog i njegovo rešenje je bilo, koje inače nije prihvaćeno u Evropi, danas se smatra prevaziđenim, da o tome odlučuje Skupština. Šta bi bile prednosti tog rešenja? Prednosti su što je Skupština izraz narodne volje, suverenosti i to niko ne osporava. Skupština, ako mogu tako da kažem, oslikava ono što bi bilo dominantan politički stav većine građana. Govorim o demokratskim izborima, demokratskoj izbornoj proceduri, kako ćemo sigurno mi od sada ubuduće imati stalno. Znači, politička suverenost.
Međutim, pokazuje se u praksi da je to onda samo jedna politička volja koja može da se menja. Kao što znate, moguće su vrlo dramatične promene na izborima kada građani menjaju tu politički volju. Praktično, to bi značilo da bi se oblast informisanja ipak svaki put periodski potresala i menjala srazmerno izborima. Samo bi vam skrenuo pažnju na jednu zanimljivu činjenicu. Druga je stvar kod osnivanja saveta agencije. Da ne bi se stalno svi menjali, predloženo je da se žrebom odredi dve, četiri, šest godina, ali načelno na šest godina. Kao što znate, naš Ustav predviđa, siguran sam da je to ustavna odredba koja će trajati, da se izbori u redovnom smislu vrše svake četiri godine. Znači, namerno je ovde ostavljeno njima duže da ne bi zavisili od parlamenta i od volje parlamenta.
Drugim rečima, danas se ipak u Evropi smatra da bi to ipak bilo vezano za političku volju, kada bi se na svake četiri godine promenom parlamenta promenila cela agencija i njen savet. Onda bi ta osetljiva oblast ipak zavisila od političkih raspoloženja. Ovde ideja da je oblast medija i oblast dozvola za emitovanje ipak veći interes da tu postoji određena stabilnost i određeni načelni principi, a ne da politički interesi, ako mogu da kažem, čak izraženi na najdemokratskiji način, kroz suverenost parlamenta to neprekidno menjaju.
Navešću vam samo jedan primer, ako nešto znači moje mišljenje, da je u Poljskoj, u kojoj je ovako rešeno to, upravo je Evropa prebacila Poljskoj državi da je njihovo rešenje da parlament bira jedan broj predstavnika u ovakvom sličnom telu koje oni ne zovu agencija, ali postoji.
Vi znate da je Poljska kandidat za ulazak u Evropsku uniju 2004. godine i da su im prebacili i rekli da se to rešenje posmatra kao da parlament kontroliše, odnosno da to nije najbolje.
Bilo je i drugih primedbi, možda manjeg reda, pominjane su i stvari koje nisam dobro razumeo. Čak je pomenuta i Musolinijeva korporativna država. Tačno je da ideja korporativne države podrazumeva delegatski princip, ali nije svaki delegatski princip korporativna država. Postoji mnogo načina da se ljudi delegiraju. Izvinite, primam predstavnike organizacija hendikepiranih po delegatskom principu. Da li to znači da oni predstavljaju neki Musolinijev koncept. Ne mogu svi hendikepirani doći kod mene, predstavnici slepih, gluvih i nagluvih udruženja. Oni dolaze po nekom principu delegiranja.
Znači, ne može se princip delegiranja ovde primeniti. Ali, ono što nije u ovoj primedbi uzeto u obzir - ovo nisu delegati, oni koji su predstavnici tih institucija. U svom izlaganju sam pročitao da su ti ljudi potpuno nezavisni. Dakle, oni su predloženi u tu agenciju od tih institucija, skupština bira jednu od dve predložene osobe, ali oni nisu delegati. Upravo je obrnuto, oni su samo tu izabrani od strane tih institucija, ali su oni samostalni u radu.
Još jednom bih, poštovani narodni poslanici, podvukao taj član zakona, u zakonu se specifično kaže da su ti ljudi nezavisni. Oni ne odgovaraju ni Narodnoj skupštini Srbije ni Izvršnom veću Vojvodine, oni su od trenutka kada su izabrani, samostalni. Pogledajte određenu zakonsku odredbu u ovom predlogu.
Dalje, jedna od primedbi je bila - da se neće dogovoriti. To ne bih na takav način. To je nova institucija, nova procedura. Mi svakog dana u naše društvo uvodimo neke institucije. Zašto se ljudi ne bi dogovorili?
Što se tiče primedbe oko crkava, ovo je bio eksplicitan zahtev crkava, a u ovom slučaju SPC. Ona je preko jednog broja predloga upućenih meni, kao potpredsedniku Vlade, vrlo eksplicitno tražila to i ja sam obavio taj razgovor. U onoj verziji koju su oni predložili činilo mi se da bi došlo do ustavnog narušavanja ravnopravnosti crkava u našoj zemlji. Slobodno mogu preneti da predstavnici SPC smatraju da u dogovoru sa ostalim crkvama i verskim zajednicama oni ovo mogu uspešno da reše, dakle da će se dogovoriti.
Ovo je bio zahtev samih crkvenih zajednica, koji smo mi prihvatili. Oni smatraju da u periodu kada je crkva bila diskriminisana i živela u jednoj nelajičkoj državi nego u jednoj politički ateističkoj državi, koja je sprovodila jedan proces ateizacije, kao jedno političko opredeljenje, da je crkva bila toliko hendikepirana da oni smatraju da su i oni na neki način prikraćeni za mnoga prava, uključujući pravo da i oni budu korektno predstavljeni, odnsono njihove aktivnosti u medijima, posebno na RTS-u.
Vi ste videli da smo mi usvojili jedno rešenje koje u jednom delu nije uobičajeno u Evropi. Mi smo dozvolili da oni imaju lokalne radio-stanice. SPC ima, recimo, bar dve takve radio-stanice, a mi smo izbrisali onaj deo koji zabranjuje da crkvene zajednice imaju TV kanale, premda, iskreno rečeno, s obzirom na postojeću situaciju, nije mnogo verovatno da će se to brzo desiti, ali načelno je moguće da i oni konkurišu.
To je rešenje koje negde imate a negde nemate u Evropi, ali smo smatrali da je zbog specifičnosti to potrebno.
Što se tiče primedbe gospodina Anđelkovića tačno je da je zakon o telekomunikacijama neophodan. Primedba je opravdana. Zakon o telekomunikacijama je gotov, samo se poslednji detalji u taj zakon unose. Taj zakon ćete ubrzo imati pred sobom, on je gotov. Imate moje obećanje da je on završen.
Tačno je da prvo čovek treba da dobije frekvenciju pa onda pravo na emitovanje. Gospodin Anđelković je to malo obrnuo i pitao da li će oni koji dobiju pravo na emitovanje biti privilegovani, ne. Jednostavno, zakon će početi da se realizuje do one tačke do koje može. Ali on mora da čeka zakon o telekomunikacijama, odnosno tu agenciju, u smislu potpune realizacije. Jer, naravno, prvo dobijate frekvenicju pa onda idete da vidite da li imate pravo na emitovanje.
Razlog zbog koga smo ovaj zakon ovakvom brzinom predložili, odnosno zašto ide po hitnom postupku, je zbog ogromnog pritiska javnosti i sveta. U našoj javnosti je ogromna nervoza, ogroman pritisak. Čak i moje obećanje, kada je povučen prvi put iz procedure, da će se najkasnije za osam do devet dana pojaviti u proceduri, mnogi su u javnosti sa skepsom prihvatili. Postoji ogromno interesovanje ljudi iz medija i naše javnosti. Objektivno govoreći ovaj zakon u nekom političkom smislu je važniji iako ne potcenjujem zakon o telekomunikacijama, ali on više govori o tehničkim uslovima.
Gospodin Anđelković je takođe postavio i pitanje broja radio i TV stanica. Deo onoga što je on rekao je tačan. Nije u redu što je gospodina Valjanovskog prikazao kao predsednika radne grupe, kao nekog ko ne zna nove tehnologije, što apsolutn nije tačno. Ovde se radi o nečem drugom. U ovom trenutku mi govorimo o postojećem tehnološkom načinu emitovanja, govorimo o analognoj tehnici. Sasvim druga stvar je kada jednog dana pređemo na digitalne tehnike, onda ono što je on rekao važi. Onda će biti ogroman broj mesta u eteru i mi možemo samo težiti tom trenutku. Uzgred, biće i mnogo bolji kvalitet prenosa informacija.
Ali, za sada, mi još nismo stigli do te tačke tehnološke evolucije i zakon o telekomunikacijama i agencija telekomunkacijska će prema postojećim tehničkim i drugim uslovima upravo uraditi ovo - radio -rekvencijski plan. Ona će odrediti šta je moguće da putuje od kanala. To će takođe biti pred vama poslanicima Skupštine Srbije. Vi ćete taj zakon kasnije moći da verifikujete, u javnosti - da li smo mi uradili svoj posao kako treba. To će uraditi stručnjaci, odnosno to je tzv. opseg pokrivanja, frekvencijski opseg. To će raditi stručnjaci za telekomunikacije.
Nema nikakvog razloga da ti ljudi ne daju maksimalan broj radio i TV frekvencija, mogućih, ili da bi ih uskratili, jer kao što znate postoji veliki interes da se iskoriste svi potencijali koji postoje.
Za trenutak ostavljam potpuno otvoreno pitanje i skrećem vam pažnju da praktično u ovom trenutku raspadom Jugoslavije nije regulisano to pitanje i to znaju svi građani Vojvodine. Neko ko živi blizu Hrvatske granice, recimo u Somboru, da postoji jedno TV prekrivanje. Ali, to je jedna sasavim druga tema kojom treba da se bavi savezna država.
Mi nemamo jedan dogovor, država nastane na prostoru bivše Jugoslavije, naročito u Vojvodini gde se zbog konfiguracije terena protežu emiteri i mogu više da pokrivaju, i vi znate da dolazi do snažnog pokrivanja tih signala, što pokazuje da se tu mora takođe postići neki dogovor.
Takođe je pokrenuto pitanje i kablovske mreže. Naveden je primer Mađarske i Holandije. Upozoravam vas na član 40. zakona. Tu se govori o kablovskoj televiziji.
Što se tiče ostalih primedbi odgovorio bih na primedbu narodnog poslanika Svirčevića, kao i na izvesne primedbe poslaničke grupe SVM. Kompromis od 70:30 smo napravili upravo zbog zahteva iz Vojvodine. Većinu TV programa objektivno će emitovati RTS. Da razgovaramo otvoreno i pošteno - koliko procenata programa RTS-a u Vojvodini gledaju građani. Gledaju praktično ceo program.
Vi znate da je prema postojećim uslovima proizvodnja programa čak i u našem siromaštvu vrlo skupa. RTS sat proizvodnje programa košta najgrublje 50.000 evra. To je vrlo skupo. Očigledno je da oni koji proizvode program moraju imati neku naknadu.
Što se tiče toga kako će se popunjavati i pretplata realizovati da to ostavimo i da vidimo kako će to biti. Tačno je ono što je rečeno da je pretplata išla od Subotice ka jugu sve slabije i slabije, ali mi ulazimo u jedno novo vreme i moguće je da će nivo pretplate biti izjednačen i da će se ona bolje realizovati.
Konačno, bilo je i političko pitanje poslaničke grupe SPS - zbog čega se ponovo uvodi pretplata, kada je naše obećanje bilo da je neće biti. Naše obećanje je bilo da ljudi neće plaćati pretplatu za onu televiziju koju smo imali i vi već godinu dana (žagor).
Dakle, ta televizija koju su građani imali nije imala karakter njihove televizije. Onog trenutka kada je televizija sve više u interesu svih građana Srbije, postavlja se pitanje ... (žagor). Otvoreno ću vam reći - vi ovde možete, naravno, iz političkih razloga, otvarati ovo pitanje do mile volje jer je ovo mesto za veliku demagogiju. Ali, ja ću pitati građane Srbije, ovako putem televizije, a oni gledaju ovo na toj televiziji - da li oni žele da njihovo celokupno informisanje zavisi od nekoliko bogatih ljudi koji će biti vlasnici privatnih kanala.
Da ili ne?
Već su imali prilike da vide kako vlasnik kanala može da iskoristi svoj kanal, često na način koji njemu najviše odgovara, naravno ne uvek ali povremeno. Da li žele da budu u informisanju, preko televizije, u potpunoj zavisnosti od privatnih medija ili žele da imaju jedan javni servis koji će oni finansirati.
Već sam rekao i mislim da sam bio fer - idealnu televiziju još nemamo, RTS, niti ćemo je skoro imati. Važno je da ona sve bolje izgleda i da se uvažavaju primedbe svih onih koji su nezadovoljni načinom kako radi informativni program. Dakle, da idemo ka jednom stanju kada će ona izgledati bolje.
Što se tiče SVM otvorena su brojna pitanja. Evropa ne poznaje ovoliki broj lokalnih javnih servisa. Vi ste to uostalom i sami rekli. To je posledica velike specifičnosti Srbije., U ovome je Srbija jedinstvena u Evropi. Mnogi su bili zgranuti da mi uopšte predlažemo postojanje javnog difuznog servisa na nivou opštine. Drugim rečima kod nas je ogroman broj opština ušao "grlom u jagode" u svoje televizije i radije koje, otvoreno govoreći, uopšte i ne plaćaju.
Ljudi koji tu rade, uglavnom kukaju da su slabo plaćeni i stalno imaju problema sa finansijama, a i pitanje je, načelno, da li je naša zemlja dovoljno bogata da ovo radi?
Ovaj zakon gura u privatizaciju, pod uslovom da se dobije frekvencija, naravno, i u stvari, dao je rok od četiri godine, kadaa to treba na drugačiji način da se formira. Molim vas, niko ne sprečava opštinu da kod jednog kasnije privatizovane lokalne radio-televizije zakupljuje vreme, da se čak dogovori sa vlasnikom, ako on ima finansijskog interesa, da se prenose sednice Skupštine.
I molim vas, po zakonu, pogledajte član, obaveza lokalnog medija da prenosi ona politička događanja itd. ali u najširem smislu, ali, znate, opština voli takođe da ima, kao što neki vole RTS celoga dana da prenosi sednice jedne stranke, ili saopštenje jedne stranke, i neke opštine bi volele da se celog dana na lokalnom nivou samo prikazuje šta konkretno radi opštinska vlast. Ali, mi treba da izbegavamo takav sistem, treba da idemo u sistem koji će ipak funkcionisati u interesu svih građana, pa i onih koji nisu glasali konkretno za tu vlast.
Evo, ja završavam, zahvaljujem se narodnim poslanicima na konstruktivnim primedbama. Molim vas da ove moje sasvim dobronamerne odgovore shvatite isključivo kao izvesno razjašnjenje onoga što ovaj zakon predlaže. Ja nemam, naravno, nikakve iluzije. Iz političkih razloga će uvek neko ovaj zakon napadati, ali zaista je moje ljudsko ubeđenje, zaista iskreno ljudsko ubeđenje da predstavnici opozicije u ovoj Skupštini imaju razloga da podrže ovaj zakon, jer on u suštini i jeste u interesu svih građana ove zemlje.
Odgovoriću poslanicima koji su predložili ovaj amandman, pre svega zato što je odbor podržao njihov predlog, iz poštovanja prema Zdravstvenom odboru Narodne skupštine Republike Srbije.
Prvo, zdravstveni radnici znaju dobro da ovo nikada nije bilo drugačije regulisano u čitavom prethodnom periodu i oni, praktično, traže jedno novo pravo. Nažalost, dolazi drugo, a to je da ne postoje materijalne mogućnosti u Republičkom fondu da se ovo prošireno pravo na ovakav način ostvari. Naravno, to ne znači da se u nekoj budućnosti, sa jednim boljim i bogatijim budžetom Republike Srbije, neće proširivati ovakva prava. Ali, u ovom trenutku su to materijalne realnosti.
Dakle, mi ne možemo obavezivati Republički zavod za isplaćivanje onoga što unapred znamo da neće moći da isplati. Moram sada otvoreno da kažem da smo u prethodnom periodu, ne mislim na prethodnih godinu dana, upravo imali tu praksu da Republički zavod nije isplaćivao ono što je trebalo da isplati zato što nije imao materijalne mogućnosti. Ni u prethodnom periodu ovo nije bilo drugačije regulisano nego sada, znači, ova deca do tri godine. Pretpostavljam da ćete prihvatiti da Vlada u ovom trenutku ne može, stvarajući jednu novu ekonomsku situaciju, da obećava građanima ono što faktički ne može da ispuni. Dakle, u nekoj budućnosti, lično se duboko nadam da će ovakvo pravo moći da se ovako realizuje.
Želeo bih da odgovorim šta smo izbrisali iz starog zakona, a ovde imamo predlog da se to zadrži. Mislim da je ovo što je Vlada predložila povoljnije za građane Srbije, jer ću sasvim jednostavno reći - po ranijem Predlogu zakona oni koji su imali manje radnog staža imali su manju nadoknadu od onih koji imaju više radnog staža. Mi smo sada napravili izmenu da svi građani Srbije, bez obzira na dužinu staža, imaju jednaku nadoknadu.
Meni lično kao čoveku to zvuči pravičnije i da upotrebim jednu možda neobičnu reč, normalnije. Jer malo je čudno da kada su ljudi bolesni ne dobijaju isto, nego onaj koji ima manje staža prima manju nadoknadu. Bolest je bolest i očigledno država mora jednako da pomogne radnog čoveka. Znači, meni ono ranije nije bilo logično, a u ovom slučaju rešenje je u korist građana Srbije i to je razlog zašto nismo prihvatili ovaj amandman.
Ovde takođe imamo usklađivanje, odnosno prelazak sa neto na bruto. Međutim, naravno, razumem gospodina Kurjačkog, iznos koji je on naveo je iznos za Novi Sad. Prosek dohotka u Novom Sadu je veći, a ovde se radi o proseku za celu Srbiju. Naravno, nije isti dohodak u Novom Sadu i dohodak npr. u Beloj Palanci. Ima siromašnijih i bogatijih delova naše zemlje.
Ono što je zanimljivo, a ljudi su se ovde nekoliko puta pozivali na evropsku praksu, to je upravo primedba od strane Svetske zdravstvene organizacije da se u većini zakona o zdravstvenom osiguranju njihovih članica ovo ne pojavljuje kao izvorno pravo iz Zakona o zdravstvenom osiguranju, nego je to komunalna obaveza. Zaista ima bogatijih regiona i država u Evropi gde sredina, grad, komuna obezbeđuje ova sredstva, i to do punog iznosa jednog proseka, a u zavisnosti od odluke.
Znači, mi smo, zapravo, ovde obrnuli situaciju i zadržali ipak ono što je neka višedecenijska praksa kod nas. Slažem se sa onim narodnim poslanicima koji su rekli da bi sa stanovišta nekih običaja i onoga što bi ljudi želeli bilo dobro da im se to možda u većem iznosu nadoknadi.
Ali, ovde se opet pojavljauje isti problem, u principu ova i svaka sledeća vlast, s obzirom na vremena koja su došla, moraće građanima da obećava samo ono što će stvarno moći i da ispuni. A, da mi obećamo ono što se ne može platiti, što se ne može nadoknaditi, nije dobro sa stanovišta budućnosti naše zemlje.
Moraćemo živeti u ekonomskim kategorijama i sada govorim samo o ekonomskim kategorijama. Hvala.
Poštovani narodni poslaniče, što se tiče
vašeg pitanja zašto je ispala subota, moram da priznam da i ja imam to pitanje i postaviću ga Ministarstvu za rad. Mislim da ste vi u pravu, znači da je vikend subota i nedelja. Zato i mene iznenađuje. Vi ste postavili za govornicom to pitanje, a postaviću i ja. Potrebna je jedna izmena, naknadno, da se pojavi i subota. Meni to isto nije jasno. Vikend su subota i nedelja. Ne može se nedelja izdvojiti, čak i kada se uzmu ekonomski razlozi.
Uvažavam vaše argumente i argumente jednog broja zdravstvenih radnika da zaista ima zdravstvenih ustanova u kojima će se pojaviti izvesni problemi u ovakvoj organizaciji rada. Ali, moramo da budemo pošteni i da kažemo da ima mnogo više ustanova u Srbiji gde je mogućna organizacija rada, pre svega po mišljenju Ministarstva zdravlja Republike Srbije, ali i stručne javnosti, pošto ipak postoji dovoljan broj zaposlenih, da ne upotrebim težu reč, ponegde i višak zaposlenih, koji to mogu da realizuju.
Činjenica je da se ovde ograničava u stvari pravo na dežurstvo i nadoknada za dežurstvo; da se drugačijom organizacijom rada u ustanovi pokušava da rastereti budžet, odnosno zdravstveni fond isplate za dežurstva, ali takođe pruži adekvatna zaštita zdravlja građana; dakle, niko ne želi ovim da ugrozi zaštitu zdravlja građana.
Moram da kažem, pošto se jedan broj ovih amandmana i jedan broj vaših reakcija u velikoj meri podudara sa pismom koje je meni uputio Sindikat lekara i farmaceuta - to je praktično jedini sindikat gde su samo lekari i farmaceuti - i čak prepoznajem, što je potpuno korektno, u nekim nastupima i njihove stavove. Tu ima jedan mnogo ozbiljniji problem, da Sindikat lekara i farmaceuta zaboravlja da Konvencija o radu ne dozvoljava ovu organizaciju rada. Kada čovek dežura i završi, morao bi da ima 15 sati razmaka i to je prosto Konvencija o radu, koju su potpisali svi sindikati i u svetu se upravo za to bore.
Ovde se paradoksalno predlaže da samo za zdravstvo to ne važi i da zdravstveni radnici rade na jedan način koji njih fizički iznuruje. Moguće je da je u korist pacijenata, ali je to nepovoljno za njih kao ljude, a i pitanje je u nekoj tački kvaliteta rada. Ja ću ostati pri onome što je odgovorilo Ministarstvo zdravlja i zaštite životne sredine, ali sam ću postaviti pitanje da li postoji mogućnost revizije, da se subota pojavi i mislim da ste tu u pravu. Moguća je izmena.
Drugo, sasvim sam siguran da probamo prvo da vidimo da li ovaj način izmene funkcioniše i ako ne funkcioniše, isto tako ova skupština postoji, postoje zdravstveni radnici i naravno, onda će se, sasvim sam siguran, izvući konsekvence. Smatram da je ovo korektan odgovor na vaša pitanja. Drugim rečima, ovo je jedan pokušaj da se zdravstvena zaštita organizuje na drugi način.
Ovde niko ne govori o tome da postoji deo stručne javnosti koji smatra da u jednom broju zdravstvenih ustanova postoji višak ljudi koji ne dežura, kao i činjenica da od 15 lekara često samo pet uvek dežura, a deset ne dežura nikada; vi dobro znate, i ostali zdravstveni radnici, da tu postoji dosta problema. Dakle, ovo je jedan predlog koji pokušava da reši male finansijske mogućnosti, a čuva ono što vi želite - zaštitu zdravlja građana.
Gospođo predsednice, poštovani narodni poslanici, s ozbirom da ste objedinili ovu raspravu prvo ću govoriti o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, a zatim o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Razlog za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju je pre svega u tome da bi se on uskladio sa Zakonom o radu, koji je stupio na snagu 21. decembra 2001. godine. Može se reći da predloženim izmenama i dopunama, a u vezi sa ranije izvršenim izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju iz maja meseca 2001. godine, započinje sprovođenje reforme u sistemu zdravstvenog osiguranja, sa ciljem usklađivanja sa principom bruto zarada. Tako da predložene izmene imaju cilj definitivno napuštanje neto principa obračuna naknade zarade za vreme privremene sprečenosti za rad.
Kako je Zakon o radu na nov način regulisao zaradu i pravo zaposlenog na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad zaposlenog kod poslodavca, kao i prava na odsustvovanje sa rada zaposlenog roditelja zbog neophodne posebne nege deteta zbog teškog stepena psihofizičke ometenosti, bilo je neophodno izvršiti odgovarajuće izmene i dopune u Zakonu o zdravstvenom osiguranju. S tim u vezi, predloženo je nekoliko bitnijih izmena i obrazložiću ih po onom redosledu kako se pojavljuju u ovim izmenama.
1. Zakon o radu je propisao da naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad osiguranika za prvih 30 dana obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava. Bilo je neophodno da se utvrdi obaveza Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje da isplaćuje ove naknade nakon 31 dana sprečenosti za rad osiguranika, imajući u vidu činjenicu da je, po sada važećim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Republički zavod za zdravstveno osiguranje isplaćivao naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad, od 61 dana, odnosno da je od tog dana ovu obavezu imao poslodavac.
Ovaj predlog ima za cilj rasterećenje poslodavca, isplatu naknade zarade nakon 30 dana sprečenosti za rad, a što će naravno omogućiti veću ekonomičnost u poslovanju. Pored toga, predložena mera može dovesti do racionalnijeg korišćenja prava na odsustvovanje sa rada zbog bolovanja, odnosno do smanjenja zloupotrebe navedenog prava, a što je inače u ranijem periodu bila vrlo česta pojava.
2. Predloženo je da osnov za naknadu zarade čini zarada utvrđena u skladu sa Zakonom o radu, opštim aktom ili ugovorom o radu koji bi osiguranik ostvario u mesecu za koji se isplaćuje naknada zarade, da nije nastupila privremena sprečenost za rad, bolest, povreda ili nešto drugo. Na predloženi način napušten je neto princip obračuna osnova za naknadu zarade, koji je bio do sada zastupljen u Zakonu o zdravstvenom osiguranju i prihvaćen je bruto princip obračuna osnova za naknadu zarade, čime se ovo pravo usklađuje sa bruto principom obračuna zarade.
Takođe je predloženo da u naknadu zarade ne mogu ući troškovi druge naknade koje u skladu sa propisima o radu nemaju karakter zarade, a čime je zadržan princip da osiguranik ima pravo na naknadu zarade koju bi po zakonu ostvario da nije nastupila privremena sprečenost za rad, kao i da mu se ne nadoknađuju druge vrste naknade zarade koju po Zakonu o radu nemaju karakter zarade.
3. Predloženo je da se iznos naknade zarade isplaćuje u visini od 65% od osnova za naknadu zarade, odnosno zarade koju bi osiguranik ostvario u mesecu za koji se isplaćuje naknada zarade da nije nastupila privremena sprečenost za rad, s tim što tako obračunata naknada ne može biti niža od minimalne zarade utvrđena u skladu sa zakonom.
U cilju zaštite kategorije - oboleli i povređeni, a to pre svega u slučaju kada je uzrok sprečenosti za rad povreda na radu i profesionalna bolest, dobrovoljno davanje tkiva ili organa, kao i održavanje trudnoće, predloženo je da se naknada zarade u tom slučaju isplaćuje u iznosu od 100% osnova za naknadu, odnosno da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđena u skladu sa zakonom.
4. Takođe je predloženo da naknade zarade za lica koja obavljaju samostalnu delatnost odnosno koja su osnivači radnji ili preduzeća, koji u njima obavljaju određene poslove, iznosi 65% od bruto prosečne osnovice na koje je to osigurano lice plaćalo doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje u prethodnom kalendarskom periodu. Kod ove kategorije osiguranika utvrđeni su slučajevi kada naknada zarade iznosi 100% od osnova od koga se naknada zarade utvrđuje i to u slučajevima poverede na radu, profesionalne bolesti, dobrovoljnog davanja tkiva i organa, kao i u slučaju održavanja trudnoće.
5. U cilju zaštite zaposlenih, čiji poslodavac privremeno ne isplaćuje zarade, koji su na bolovanju, zadržano je pravo na naknadu zarade onim licima koja u prethodnom periodu nisu primala zaradu u skladu sa Zakonom o radu.
6. Imajući u vidu karakter napred navedenih normi, odnosno način utvrđivanja osnovice od koje se naknada zarade zaposlenih osiguraonika obračunava, predloženo je brisanje onih odredbi koje regulišu dosadašnji način usklađivanja naknada zarade, u slučajevima kada privremena sprečenost traje više mseci.
7. Kako je Zakon o radu propisao da se naknade zarade za vreme odsustvovanja sa rada jednog od roditelja deteta kome je neophodna posebna nega zbog teškog stepena psihofizičke ometenosti isplaćuje u skladu sa propisima o društvenoj brizi o deci, bilo je neophodno ovo pravo brisati iz sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja. Dakle, praktično je izmešteno u drugu oblast.
8. Predložene su naravno i određene izmene odnosno dopune koje pre svega imaju pravno-tehnički karakter, a sa ciljem da se određeni članovi Zakona o zdravstvenom osiguranju usklade sa napred iznetim.
Nekoliko reči o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Razlog za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti je to što je potrebno da se on uskladi sa Zakonom o radu, koji je stupio na snagu 21. decembra 2001. godine. Predložene izmene nemaju karakter reformskih rešenja, s obzirom da je u toku rad na celovitoj reformi sistema zdravstvene zaštite. Tri osnovna segmenta koji su ovim zakonom usklađena sa Zakonom o radu su sledeća:
1. Predloženo je regulisanje dežurstva zdravstvenih radnika u zdravstvenim ustanovama kao vrste prekovremenog rada, s obzirom da Zakonom o radu ova oblast nije regulisana u celini, već je ostavljena mogućnost da se posebnim zakonom za zdravstvenu delatnost ova oblast uredi na celovit način.
Zakonom je predloženo da zdravstvena ustanova može uvesti dežurstvo kao prekovremeni rad, ako uvođenjem rada u smenama preraspodelom radnog vremena ili novim zapošljavanjem nije u mogućnosti da obezbedi neprekidnu vanbolničku i bolničku zdravstvenu zaštitu.
Dežurstvo se može uvesti za noćni rad, rad u dane državnog praznika i nedeljom, a tu odluku donosi direktor zdravstvene ustanove, s tim da prekovremeni rad po osnovu dežurstva ne može trajati više od 10 časova nedeljno po zaposlenom.
Na osnovu takvog prekovremenog rada zdravstveni radnici imaju prava na uvećanu zaradu u skladu sa zakonom i drugim podzakonskim aktom. Na ovaj način, želim da napomenem, ova oblast dežurstva je bila po tim principima i do sada praktično primenjiva na organizaciju zdravstvene službe.
2. Predloženo je uvođenje volonterskog rada u zdravstvenim ustanovama i drugim privatnim oblicima obavljanje zdravstvene delatnosti, odnosno u drugim pravnim licima koja obavljaju zdravstvenu delatnost za obavljanje određenih poslova u zdravstvu, a za koje se ne zasniva radni odnos. Volonterski rad se uspostavlja zaključivanjem ugovora o volonterskom radu sa nezaposlenim zdravstvenim radnikom i zdravstvenim saradnikom, a u cilju obavljanja pripravničkog staža, koji predstavlja uslov za samostalno obavljanje zdravstvene delatnosti. Takođe je predviđeno i zaključivanje ugovora o volonterskom radu sa zdravstvenim radnikom i zdravstvenim saradnikom u cilju stručnog usavršavanja napred navedenog lica, odnosno sticanja specijalizacije prema utvrđenom programu usavršavanja, odnosno specijalizacije.
3. Predloženim izmenama i dopunama predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora o dopunskom radu, kao radu van radnog odnosa koji se zaključuje između zdravstvene ustanove, drugog oblika zdravstvene delatnosti, odnosno drugog pravnog lica koje obavlja zdravstvenu delatnost i zdravstvenog radnika.
Na taj način omogućeno je dodatno angažovanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, za čiju specijalnost odnosno stručno iskustvo i znanje postoji potreba i kod drugog poslodavca, kako u cilju razmene iskustva, tako i u pružanju kvalitetne zdravstvene zaštite, odnosno ostvarivanja većih prihoda zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika.
Predloženim izmenama zakona predviđeno je da se ugovor o volonterskom radu, kao i ugovor o dopunskom radu, zaključuju u pismenom obliku koji sadrži precizno definisanu vrstu, način, vreme trajanja rada, utvrđenu novčanu naknadu i dr. Na taj način postiže se uspostavljanje potpune evidencije o radu i angažovanju zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika s jedne strane i sa druge strane sagledavaju se kadrovske potrebe u svim oblicima obavljanja zdravstvene delatnosti, što može imati značaj pri utvrđivanju kadrovske politike u oblasti zdravstva.
Govorim na samom kraju ove objedinjene opšte debate, ali ipak, nekoliko rečenica. Ja nisam pisao ove zakonske izmene, već je pisalo Ministarstvo zdravlja. U potpunosti uvažavam vašu želju i zahtev da postoji ministar zdravlja, i on je opravdan. Dakle, u tom smislu ja vas u potpunosti podržavam. Razlog što ministar zdravlja nije bio, što je prethodni dao ostavku, to je zato što je potrebno imati politički konsenzus oko ministra zdravlja, odnosno, predugo se čekalo da se vidi da li će naš koalicioni partner da uđe u Vladu i eventualno on sam da istakne ministra za mesto koje je ranije imao.
Dakle, to je glavni razlog, a ne, moram da vam kažem otvoreno, neko potcenjivanje ovog veoma značajnog segmenta društva. Dakle, u potpunosti smatram opravdanim vaše zahteve da postoji ministar zdravlja. Ja se nadam da će biti ovog meseca, ali ako nema ministra zdravlja, ima zamenika ministra zdravlja, ima pomoćnika ministra zdravlja i postoji Ministarstvo zdravlja, u kome radi veliki broj vaših kolega.
Ja bih vas molio da se ne stiče jedan utisak u javnosti da su neka neovlašćena lica pisala ove predloge. Pisale su vaše kolege. Dakle, vaše primedbe, vaše kritike, odbacivanje, to je u redu iz političkih, profesionalnih i drugih razloga, ali ovo je urađeno u Ministarstvu zdravlja od strane vaših kolega.
Što se tiče druge primedbe koja se ovde isticala, ja bih samo rekao da se zakoni o komorama, o zdravstvenoj zaštiti, o zdravstvenom osiguranju rade, da postoji veći broj predloga. Neki su bili u javnosti i u delu javne debate. Ukoliko neko želi da ovu raspravu iskoristi da otvori te teme, ja to uvažavam, ali bih samo rekao, dao bih informaciju i vama i javnosti, da se ove godine ti zakoni rade. Ti zakoni će biti predočeni javnosti, biće prilika i pre nego što vama dođe, kao poslanicima, koji dajete konačnu reč, da javnost kaže nešto o tome.
Radi se o izuzetno javnim oblastima. Molim vas, svaki zdravstveni radnik u ovoj sali odlično zna, i drugi koji su ikada koristili zdravstvene usluge, a to su praktično svi građani, da brzopleta rešenja, nagla rešenja i radikalizam nikakvo dobro u ovoj oblasti nikome neće doneti, s obzirom na opšte stanje.
Treće, bilo bi dobro da oni koji kritikuju kako izgleda sistem zdravstvene zaštite, a imali su odgovornost za to kako je on ranije urušen, pokažu neku dozu samokritike i da ne zaborave da nismo mi stvorili ovaj sistem, nego smo ga svi ovde nasledili, ali neko, bogami, ima odgovornost zašto on danas ovako izgleda, a drugi, ako mogu tako da kažem, nemaju direktnu ili imaju mnogo manju odgovornost.
Prema tome, nemojmo sa takvom lakoćom govoriti o urušenom sistemu zdravstvene zaštite, a da onda niko od onih ko je odgovoran ovde ne odgovori - a zašto taj sistem tako izgleda?
I konačno, ja sam ovde ovlašćeni predlagač od strane Vlade i predsednik Odbora za javne službe. Tačno je da ja nisam lekar, ali se čuvajte logike da o zdravstvu mogu govoriti samo lekari ili eventualno zdravstveni radnici. Po toj logici, ni poslanici u ovoj skupštini ne bi trebalo uopšte da glasaju kad je ova tema, nego samo lekari.
Dakle, naravno da ne treba tako. Prema tome, u ovoj skupštini mi vodimo jednu javnu debatu, u kojoj sigurno vodeću reč imaju ljudi koji rade u zdravstvu, lekari i ostali zdravstveni radnici, i to u potpunosti uvažavam. Ali, dozvolite i svima ostalima, i korisnicima, pa i saradnicima u zdravstvenoj zaštiti, da takođe nešto kažu, jer, kao što znate, zdravstvo je nešto što se tiče apsolutno svih građana ove zemlje, naravno, najviše zdravstvenih radnika kojima je to životna profesija, koji u njoj rade, ali i svih ostalih.
Čuvajte se te logike da o zdravstvu mogu da razgovaraju isključivo zdravstveni radnici i niko drugi. To je sve što želim da kažem, uz potpuno uvažavanje da je glas zdravstvenih radnika najvažniji. To nije uopšte sporno, ali i drugi ljudi i te kako o tome treba nešto da kažu.
Ja ću reći da su oko izrade ovih dopuna (i s tim završavam) konsultovana dva ministarstva - to su Ministarstvo za finansije, jer kao što znate, mi imamo finansijsko ograničenje šta se u zdravstvu može platiti, i to vrlo teško, naravno Ministarstvo za rad, pošto je ovo usklađivanje sa Zakonom o radu, što su kolege, koje su zaista korektno govorile pre mene, već istakle.
Drugim rečima, Zakon o radu, koji je važeći zakon (važi od decembra meseca prošle godine) obavezuje Vladu Srbije, odnosno Ministarstvo zdravlja, da usaglasi ovu oblast sa Zakonom o radu. Hvala vam lepo.
Ja se izvinjavam, gospodo, ne želim da vam oduzimam vreme, ali s obzirom da je na žalost Vladi Srbije pripalo i to da se bavi problemima pljačke RTS-a, želim da vam pružim uveravanje da kada se tiče kanala "S", da se njime trenutno bavi finansijska inspekcija. Radi se o obimnoj opremi koja je nabavljena u Kini, ne zna se pod kojim uslovima, da li je plaćena, gde se nalazi i uveravam vas, gospodo poslanici, da ćete uskoro imati detaljan izveštaj o ovoj velikoj finansijskoj malverzaciji jer tako izgleda. Očekivao bih da iz poštovanja prema ovoj skupštini se bar Televizija "S" i njena oprema ne pominju.

Whoops, looks like something went wrong.