Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, na član 37. Predloga zakona o državnoj upravi amandman je, u ime poslaničke grupe SRS, podneo narodni poslanik Zlatan Jovanović. Ovim amandmanom traženo je da se u stavu 3. člana 37. reči "pet godina" zamene rečima "četiri godine", a da se nakon toga, posle reči "direktora", zapeta zameni tačkom i da se ostali deo teksta, koji se odnosi na zakon kojim se uređuje položaj državnih službenika, briše.
Dolazi gospodin Balinovac, moram priznati da je zaista, posle dosta predstavnika Vlade, lepo imati nekoga ko je pročitao zakon, pa makar se razlikovali u mnogim stvarima. Imao sam svakako dosta razmimoilaženja u mišljenju sa gospodinom Balinovcem, ali mislim da je dobro da ovde jedanput ovlašćeni predstavnik Vlade, kao prvo, sedi, a kao drugo, da sluša i odgovara na ono što kažu poslanici, bez obzira da li se radi o kritikama ili da li neko podržava ovaj zakon.
Stav SRS da postavljanje zamenika direktora na pet godina i na taj način prevazilaženje mandata Vlade je nešto što je apsolutno nedopustivo. Ako pogledamo obrazloženje zašto se ne prihvata ovaj amandman, on je isti, kao i obrazloženje za neprihvatanje nekih drugih amandmana, kao prvo, kaže se da je cilj donošenja ovog zakona depolitizacija državne uprave.
Najpre, treba pitati šta znači da je depolitizacija državne uprave osnovni razlog? Znači, mi ovde imamo u obrazloženju, kao što ima u drugim delovima zakona, tekst, nije nam jasan jezik kojim je pisan i sam zakon i obrazloženje. Definitivno nije srpski jezik! Da li ste se pogubili u prevodu, da li oko toga nastaju problemi, zaista ne znam?
Da se vratimo na suštinu, kaže da depolitizacija podrazumeva profesionalizaciju državne uprave i jasno razdvajanje političkih funkcionera od tzv. upravnih rukovodilaca i ostalih državnih službenika.
Dok ravnopravni status političkih funkcionera zavisi od izbornih rezultata i vezan je za političku sudbinu Vlade, državnim službenicima se jemči stalni radni odnos, nezavisan od političkih promena, što je uslov kontinuiteta rada državne uprave. Tu se postavlja pitanje gde ćemo podvući crtu i koji će službenici imati karakter političkih funkcionera, a koji će imati karakter običnih državnih činovnika.
Ono što je suština ovoga je, da ne želite na ovaj način da izvršite depolitizaciju, već upravo želite da ovu postojeću politizaciju prenesete na neku narednu vladu.
Jer, ukoliko bi se prihvatilo ovakvo rešenje, a znajući da ćete vi i direktore posebnih organizacija i zamenike direktora posebnih organizacija postaviti na osnovu ovog zakona, imajući u vidu to da je već prošlo skoro dve godine otkako je ova vladajuća koalicija konstituisana i formirana, lako je izračunati da mandat ovih državnih funkcionera neće preći samo tih godinu dana, koliko ste vi rekli, nego će, praktično, dve do tri godine ući u mandat naredne vlade.
Takođe je činjenica i to da retko koja vlada može da izdrži pun mandat od četiri godine. Svakako je jasno svima vama da ova aktuelna vlada Vojislava Koštunice to neće moći da učini i da je daleko od te četiri godine, na koliko je izabrana, onda je potpuno nejasno zašto mislite da možete neke ljude, koje sada postavljate, zato što su – da li istaknuti u vašim strankama, da li na osnovu tog ključa koji pravite oko tih međupartijskih podela, koliko će kome mesta za zaposlenje, resora ili bilo čega drugoga, doći, ali ono što je jasno, jasno je da se ti ljudi ne biraju na osnovu stručnosti. Imamo svež primer gde je Vlajko Senić, zamenik ministra trgovine, turizma i usluga, jedan od glavnih kandidata za saveznog ministra odbrane. To na najbolji način pokazuje kako birate kadrove.
Dakle, jasno je da se radi o političkim rešenjima, da to nema nikakve veze sa stručnošću, jer valjda onaj ko je bio dovoljno dobar jedva za pomoćnika ministra turizma, sada će biti ministar odbrane. Jasno je šta radite i na koji način radite. Tako, da, ovo obrazloženje da ćete na ovaj način izvršiti profesionalizaciju i depolitizaciju, jednostavno, ne stoji. U to, ne samo da ne možete da ubedite nas, nego ne možete da ubedite ni građane Srbije.
Kaže se da je bitan elemenat depolitizacije državne uprave, postavljenje državnih službenika na pet godina, odnosno na vreme koje je duže od mandata vlade. Kaže se – ako bi najviši državni službenici bili postavljeni na vreme koje je jednako mandatu vlade, mogli bi da podlegnu političkim pritiscima, da svoju sudbinu vežu za sudbinu vlade i time naruše svoju političku neutralnost. Recite mi jedno ime, da li postoji ijedan direktor posebne organizacije koji nije došao tu po političkoj liniji. Recite, jednog, koga ste vi na osnovu nekog kriterijuma stručnosti postavili, a ne znam koliko ima organizacija, ali sam siguran da ne možete nabrojati ni jednog jedinog. Onda ne možete govoriti da to što pokušavate da mandat vlade, preko tih državnih službenika, prenesete na neku narednu vladu, da je to nešto što je dobro.
Najnormalnija je situacija da naredna vlada, koja bude došla, to će svakako biti vlada u kojoj će vodeću ulogu imati SRS ili koju će u potpunosti činiti srpski radikali, najnormalnije je da dovedemo ljude koji neće biti korumpirani, koji će biti stručni i koji će moći da rade svoj posao mnogo bolje, nego što rade ovi danas.
To je apsolutno neophodan uslov da bi konačno izašli iz ovog neprekidnog kruga afera, skandala, međupartijskih prepucavanja i ostalih gluposti.
Dakle, neophodno je da onaj ko formira vladu ima mogućnosti i da ima mehanizme u svojim rukama da utiče na tokove i ekonomske, privredne i sve druge u zemlji.
Da li mislite da je normalno ovo što vi kažete da, još godinu ili dve dana, nakon izbora neke vlade sve poslove obavljaju činovnici i službenici koje je postavila prethodna vlada? Da li mislite da će vlada SRS imati vremena da čeka godinu ili dve dana da vašim kadrovima istekne mandat?
Ovaj zakon je potpuno besmislen, odnosno ovo konkretno rešenje. Vi ovim nećete postići ništa. Vi možete da kažete da će mandat direktora posebnih organizacija biti 10 godina, ali imajte na umu, gospodo, da nas ili bilo koju drugu vladu apsolutno ne sprečava ništa da ovde izglasamo drugi zakon koji će imati drugačije rešenje i da na taj način poništimo negativne efekte ovoga što vi sada radite.
Ne trebate svakako ni zavaravati te ljude da mogu da ostanu na tim poslovima pet godina. Dakle, treba da pravite jasnu razliku između državnih službenika koji su došli u ministarstva pre pet, 10 ili 15 godina i onih koje ste doveli vi. Ti koji su po političkoj liniji došli, oni jedino mogu da računaju i da će po političkoj liniji i otići. Dakle, ne možete vi uhlebiti te ljude tako što ćete ih na silu preporučiti svakoj narednoj vladi.
Na kraju, rekao bih i to da poslednja rečenica odaje samu suštinu vaših namera i pravi razlog za donošenje upravo ovakve odredbe. Vi posle dugo nabrajanja, praktično na pola strane nabrajate neke kvazirazloge zbog kojih to radite, a onda u poslednjoj rečenici kažete "sa druge strane", a to je naravno ona prava strana "time se i svaka nova vlada sprečava da odmah po svom konstituisanju promeni rukovodeću strukturu i na položaj postavi lojalne, a ne stručne službenike". Gospodo, to je suština svega ovoga.
Znači, vi želite da i u narednom periodu neko ko je lojalan vama obavlja posao u ministarstvima, gde će biti neki novi ministri, da mu na taj način vežete ruke i da kažete, evo, ne valja ova vlada. Vaša vlada da valja, ona ne bi ni pala. Ako budete dobro radili imaćete mandat i naredne četiri godine ili narednih 12 godina, pa možete u nedogled svim tim svojim proverenim kadrovima da produžavate mandat. Ovako, jednostavno, morate dozvoliti da je potpuno normalno da mi kada budemo formirali vladu dovedemo ljude koji su časni, koji nisu kompromitovani i koji će znati jednostavno da svoj posao obavljaju kako treba.
Drugi deo ovog amandmana, koji se odnosi na brisanje dela stava 3, odnosno dela gde se upućuje ovaj zakon o državnoj upravi na zakon o državnim službenicima – svako onaj ko je završio pravni fakultet, gospodin Balinovac, koji je ovde predstavnik Vlade, svakako jeste, zna da je besmisleno da se u zakonu koji se donosi upućuje na neki zakon koji ne postoji. Znači, to je neka buduća neizvesna činjenica.
Ovo nije neki aleatorni pravni posao, ovo je Narodna skupština i ovde bi trebalo da sede ozbiljni ljudi koji treba da se bave ozbiljnim poslom. Ne možete vi upućivati na neki zakon koji tek treba da bude donet.
Da li će taj zakon biti donet ili neće, to je apsolutno nebitno. Zašto niste prvo doneli zakon o državnoj upravi i na prvoj narednoj sednici, ukoliko budete imali dovoljnu većinu, donesite zakon o državnim službenicima. To bi bilo pravno valjano. Ovako dolazite u pravno potpuno besmislenu situaciju. Ovo je nešto što ne bi ni student pravnog fakulteta uradio.
Mislim da bi ovo bio definitivno amandman kojim suština zakona ni na koji način ne bi bila povređena. Praktično se radi o pravno-tehničkoj redakciji. Znači, ovo je nešto što bi moralo da bude prihvatljivo za sve, što nema veze sa tim ko je iz koje političke stranke. Pozivam, bar, one predstavnike vladajuće koalicije koji su trenutno tu, da malo razmisle o ovome, da prenesu i svojim kolegama koji sada nisu tu o čemu se radi, pa onda da u danu za glasanje urade nešto korisno i za građane Srbije i za samu Republiku Srbiju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je opet paket od četiri zakona. Postalo je uobičajeno da se objedinjuje rasprava o nekim zakonima za koje tvrdite da su važni, ali sama činjenica da moramo o četiri zakona da govorimo u ovako kratkom vremenu, govori da to ipak nije tako i da to što kažete da su ovi zakoni prošli javnu raspravu, da su odobreni 90% ovde i onde, zaista mislim da nije dovoljna preporuka da ovde, bez rasprave i na ovaj način, te zakone i usvajamo.
Ukoliko su ti zakoni već prošli javnu raspravu, pitam se šta je bilo i prethodni put kada smo ih imali na dnevnom redu, pa su povlačeni, nešto dorađivani ili nisu dorađivani. Kako je moguće da se od zakona do zakona ponavlja situacija da izađete ovde? Tako je slično bilo i za zakon o državnoj upravi, državnim službenicima.
Pre nekoliko meseci raspravljali smo o tim zakonima do duboko u noć. Ubeđivao nas je ovde i ministar koji je bio ovlašćen od strane Vlade Republike Srbije da zastupa taj zakon pred poslanicima, da je zakon apsolutno dobar, da Vlada ima jasnu koncepciju i strategiju, da se zna gde to vodi, da je to put ka evropskim integracijama.
Da dobijamo ne znam kakvo ubrzanje na tom našem putu u Evropu, da bi zatim taj zakon povukli iz procedure da bi postalo jasno nakon naših kritika da to ipak nije tako. A onda nakon nekoliko meseci zakone u tom istom originalnom tekstu vraćate pred parlament i ponovo se vraćate i na one početne tvrdnje da su zakoni dobri, da je to upravo ono što će doneti dobrobit i građanima Srbije i svima nama.
Mislim da ovi zakoni nisu baš toliko dobri koliko se tvrdi, najbolji dokaz je i to što smo od objašnjenja poslanika iz vladajuće koalicije uglavnom čuli da su to proevropski zakoni i kada god se hvatate za te poštapalice, onda je jasno onima koji ipak mogu da čitaju između redova da nemate šta drugo da kažete o tim zakonima.
Da li zbog toga što ih možda niste ni pročitali, a primetili smo i da su neki iz vladajuće koalicije, nakon što je ministar pročitao objašnjenje i obrazloženje koje je svaki poslanik dobio uz zakon, iako su neposredno posle njega govorili, samo čitali ponovo to obrazloženje koje nam je već ministar pročitao.
Da li oni misle da ovde niko ne prati to što oni pričaju, da li misle da građani koji gledaju ovaj prenos ne prate šta oni pričaju?
Mislim da bi bilo dobro da obratite pažnju pa bar da sledeći put, ukoliko je jedino što imate da kažete ono što piše u obrazloženju, da bar pokušate da to prepričate, da kažete svojim rečima, a ne da nakon ministra i vi još jedanput čitate to objašnjenje. Kakvo je, takvo je.
Vidim ovde, gospodin ministar je mogao možda Vlajka Senića da povede i izgleda da je ovo ministarstvo za trgovinu, turizam i usluge odlična odskočna daska, jer, evo vidimo da se sada gospodin Senić pominje kao mogući ministar vojni, odnosno ministar odbrane u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora. Građani Srbije treba da znaju i da vide da je to u stvari slika i prilika ove vlasti, ove celokupne koalicije i načina na koji ta koalicija funkcioniše.
Ukoliko je dotični gospodin imao određene kvalitete koji su ga navodno preporučivali kao vrsnog stručnjaka u oblasti trgovine, turizma i usluga, ne znam kakve to sada može da ima veze sa ministarstvom odbrane. Da li je moguće da neko ko je u jednom trenutku dobro rešenje za zamenika ili pomoćnika ministra trgovine, već u narednom može da preskoči tog ministra i da ode na mnogo višu i mnogo važniju funkciju, odnosno da postane ministar odbrane.
Kada imamo u vidu da su vladajuće strukture iz Republike Crne Gore rekle izričito da kandidat mora biti iz SPO, koji će valjda dotući i ono malo što je ostalo od vojske, onda nam je jasno da će to biti upravo onakva koncepcija kakvu Vuk Drašković i Vojislav Koštunica zastupaju ovim potpisivanjem sporazuma sa NATO paktom, kojim su dozvolili da na svakom delu naše teritorije, bez ikakve najave, mogu da budu vojnici NATO, da mogu da budu naoružani.
To je jednostavno nešto što predstavlja potpuno razbijanje države, vojske i sigurni smo da će u veoma kratkom roku ponovo doći Havijer Solana u Beograd.
Da li će ovog puta doći da stavi tačku na ovu zajednicu, kako god da se ona zove, ili ćemo pretrpeti još neki modalitet pre njenog konačnog kraja. To ćemo zaista morati da vidimo.
Što se ova četiri zakona tiče, mislim da ovo što ste proklamovali kao ciljeve Vlade i kao ciljeve ovih zakona, do toga u praksi neće doći. Mislim da ste, potezima koje ste vukli i koje vučete, i dozvoljenim uvozom, smanjenjem carina, apsolutno u jedan krajnje nepovoljan položaj doveli našu privredu, naše proizvođače, da domaća proizvodnja opada iz dana u dan.
Ovi zakoni su morali, Zakon o zaštiti konkurencije i neki drugi zakoni, da povedu računa ne samo o monopolistima, već i o onim sitnim individualnim proizvođačima kojih se svi vi rado setite u toku kampanje i kažete – vi ste nas održali, vi ste oni koji pokreću proizvodnju, ići ćemo na što veći broj malih i srednjih preduzeća. Ali, kada donosite ovakve zakone onda apsolutno ni na koji način se tih ljudi ne setite.
Na koji ćete način zaštititi potrošače, zaista ne znam. Moram priznati da sam ipak malo više očekivao od ovog zakona o oglašavanju i od zakona o cenama i ostaje ipak neki gorak ukus u ustima. Proći će ova rasprava. Evo, već se lagano, ali sigurno bliži kraju.
Ovi zakoni će verovatno biti usvojeni od vladajuće koalicije, jer je jako mali broj poslanika iz te koalicije koji je uopšte bio spreman da dođe ovde i sasluša argumente koje mi iznosimo, a zbog kojih bi trebalo ove zakone donekle promeniti ili odustati trenutno od njihovog usvajanja.
Jer, ono što je realnost danas u Srbiji jeste to da je pre nekoliko dana cena benzina ponovo povećana, da se opet lagano za jesen, odnosno za oktobar mesec najavljuje povećanje cene struje, naravno i daljinskog grejanja. Sva ta povećanja dalje vuku nova povećanja.
Znate svi kada poskupi benzin, kada poskupi struja, da se to onda bukvalno poput cunamija preliva na sve druge oblasti života, svi se onda pozivaju da zbog tog poskupljenja moraju da podignu cene svojih proizvoda.
Istovremeno, najavili ste još jedno smanjenje penzija, nominalno smanjenje, iako svi vrlo dobro znamo da realno te penzije u Srbiji opadaju iz dana u dan, da su mnogi penzioneri već praktično dovedeni do prosjačkog štapa, a šta će biti kada se nastavi sa ovim, odnosno kada dovedete do kraja ove vaše evropske integracije, zaista ne znam.
Jasno je da su svi oni koji su na dosledan način pratili tu politiku, kako vi kažete, MMF-a i ostalih institucija, vrlo brzo upropastili svoje privrede i doveli ih do kolapsa.
Imamo veoma svež primer Argentine. To je zemlja koja je najdoslednije poštovala te preporuke MMF-a i vidimo svi kako se završilo. Sa druge strane, ima i onih koji su odbili da to čine poput Kine, Rusije ili poput Slovenije. Slovenija je možda najbolji primer, jer je iz našeg okruženja.
To je zemlja koja je jedno vreme imala privredu koja je funkcionisala zajedno sa ovom državom. Oni su praktično odbili da poštuju preporuke MMF-a i druge evropske preporuke, ali su zato doveli svoju privredu na nivo na kojem mogu da se uključe u tu Evropu i upravo zahvaljujući tome se u Evropi i nalazi.
Nama se ponavlja situacija da donosimo zakone koji možda jesu primereni Evropi, ali nisu primereni nama i nisu primereni ovom trenutku. Možda bi bolje bilo, kao i obično, da smo neke specifičnosti naše privrede uspeli u ovom trenutku da sagledamo i ugradimo u ovaj zakon.
Ono što je još jedna činjenica, to je da se kroz ove zakone uvode u pravni život određene komisije, kao što je Komisija za zaštitu od konkurencije. Znamo svi da je ranije postojala antimonopolska komisija koja je trebalo da obavlja posao koji će sada obavljati Komisija za zaštitu od konkurencije.
Znamo i to da ta komisija nikada nije doživela da ispuni svrhu zbog koje je osnovana. Jedino su tu potrošena određena sredstva i valjda da bi se napravio određeni diskontinuitet i da bi se u svesti ljudi reklo da to sada nije to, Vlada je došla do zaključka da će osnovati novu komisiju umesto te antimonopolske i nazvati je drugačije. Ali, suštinski, ona bi trebalo da obavlja isti posao.
Da li će ovog puta biti nešto drugačije i da li će ona ikada početi da radi zaista ne znam. Evo, toliko za sada, imamo dosta amandmana, pa ćemo imati više prilike da se pozabavimo konkretnim pitanjima.
Ipak bih vas pozvao da malo bolje razmislite i da se u danu kada bude rasprava u načelu u vezi ovih zakona, okupite u malo većem broju i poslušate nešto od toga što ćemo imati da vam kažemo.
Jesam mlad, ali će po ovom vašem zakonu očigledno i mnogo mlađi moći da dolaze do doktorskih titula, a tada tek te doktorske titule svakako neće značiti ono što su značile ranije i što znače danas.
Članom 116. predviđen je postupak davanja akreditacije i dozvole za rad fakulteta.
Samo bih zamolio ministra da ipak bar sluša, kada je već tu. Nije bio tokom celog prepodnevnog dela, a tokom poslepodnevnog uspeo je da odvoji malo vremena pa i da dođe ovde, ali možda bi bilo bolje i da nije, jer mislim da je on jedini ministar koji je ovde sedeo ceo dan, a nije se potrudio na bilo koje pitanje da odgovori narodnim poslanicima.
Očigledno je da je jedino poslanička grupa SRS spremna i voljna da raspravlja o ovom zakonu. Očigledno je da su se posebno profesori iz redova našeg poslaničke grupe izuzetno dobro pripremili za ovu raspravu i samo se nadam da ministru Vuksanoviću neće pasti na pamet da nakon završetka ove rasprave pokuša da izađe ovde za govornicu i daje završnu reč.
To bi zaista bilo rušenje dostojanstva svakog narodnog poslanika ovde, jer ukoliko već niste hteli da date komentar na sve ove argumente koje vam ovde uporno iznose poslanici poslaničke grupe SRS, zaista ne bi bilo ni primereno da na kraju pokušate da ovde, u par minuta, date izjavu, koju će posle preneti svi mediji.
Kada se pogleda član 116, pogotovo stav 2, postavlja se pitanje da li su oni koji su pisali ovaj zakon uopšte završili pravni fakultet, jer stavom 2. predviđeno je da oni univerziteti i fakulteti, odnosno akademije umetnosti, koji su dobili rešenje o ispunjenosti uslova za početak rada i obavljanje delatnosti, smatraće se, kako kažu u zakonu, da imaju dozvolu za rad do okončanja postupka iz stava 1. odnosno do završetka ponovnog postupka akreditacije i davanja dozvole za rad.
Potpuno je neshvatljivo predvideti ovakvo rešenje u zakonu, da neki fakulteti, koji zaista imaju izuzetno dugu tradiciju, kao što je to Pravni fakultet u Beogradu, koji je iznedrio brojne stručnjake, fakultet na kome su se školovali i Slobodan Jovanović i mnogi drugi znameniti srpski pravnici, kako je moguće da neko predvidi da u naredne tri godine ponovo odlučuje da li Pravni fakultet i mnogi drugi fakulteti, a pošto sam pravnik po zanimanju govorim o pravnom fakultetu, ponovo moraju da dokazuju da imaju uslove za obavljanje delatnosti kojom se bave.
Da li su profesori, koji su zaposleni na tom fakultetu, ima i dobrih, dovoljna garancija, sve ove generacije studenata koje su taj pravni fakultet završile i postali dobri stručnjaci, garancija za bilo šta.
Ili će iz ne znam kog razloga ponovo morati da dokazuju da su oni dovoljno dobri, podobni, da nastave sa obrazovanjem novih mladih generacija.
Ukoliko se prihvati amandman SRS obrisaće se reči - do okončanja postupka iz stava 1. člana 116, što znači da će se po samom stupanju na snagu ovog zakona smatrati da svi univerziteti i fakulteti, kao i akademije umetnosti u sastavu univerziteta, koji su dobili rešenje o ispunjenosti uslova za početak rada i obavljanje delatnosti do stupanja na snagu ovog zakona, smatraće se da imaju dozvolu za rad.
Ovo je rešenje neuporedivo bolje, ne samo zbog toga što će dosta smanjiti poslove i obaveze ove komisije za akreditaciju, čije je formiranje predviđeno, jer će ona onda da određuje uslove samo za novoformirane fakultete, jer, praktično, ne znam koji bi to bio razlog da institucije koje funkcionišu već desetine godina ponovo moraju da dokazuju da su sposobne da rade to što treba.
Mislim da je zaista ovakav odnos i poslanika vladajuće koalicije i uopšte predsednika Narodne skupštine, koji je odredio da mi ovde kao vampiri do pola noći raspravljamo o ovom zakonu, koji je po vašim rečima sistemski zakon, izuzetno važan za građane Srbije a ovde nema nikoga ko bi saslušao eventualno argumente koji se iznose i pravo je pitanje kako ćete i na osnovu čega, naknadno, kada dođe do toga i glasati.
Mislim da bi trebalo još jednom da razmislite i o ovom amandmanu i o drugim amandmanima SRS. Ovo je nešto što ni na koji način neće ugroziti koncepciju ovog zakona, niti Bolonjsku deklaraciju, na koju se vi tako rado pozivate.
Mislim da je većini ovde, koja nije ni proičitala zakon, ta Bolonjska deklaracija poslužila samo za opravdanje, pa na šta god vam ukažemo, vi kažete ne, to je tako po Bolonjskoj deklaraciji, to zahteva Evropa, a u stvari veći deo tih koji su se na Bolonjsku deklaraciju pozivali to nije ni pročitao, niti znaju šta piše, jer zahtevi Evrope jednostavno nisu takvi. Evropa dozvoljava da svaka zemlja zadrži neke svoje specifičnosti.
Već je ovaj zakon dugo u proceduri, praktično je tri puta povlačen, a to govori i o neozbiljnosti Vlade i o neozbiljnosti predlagača. Posle ta tri predavanja i povlačenja zakona iz procedure, Vlada je uspela da na ovaj predlog zakona podnese čak 31 amandman.
Zašto je to rađeno? Kako je do toga došlo? Da li će i ko snositi odgovornost za to, naravno ne znam, ali mislim da bi zbog svih onih generacija koje su završile fakultete u Srbiji, a i onih koje to tek treba da učine, trebalo malo da razmislite, jer ukoliko izglasate ovaj zakon u ovom obliku koji ste predložili, teško ćete moći da popravite posledice koje će usvajanje ovog zakona sigurno da proizvede.
Kako ćete vratiti izgubljene godine onima koji budu prinuđeni da uče jednu, dve godine ili koliko vremena ovaj zakon bude na snazi, a mislim da to neće biti dugo, ali morate imati na umu da nećete moći da vratite vreme unazad i da ćete snositi punu odgovornost za sve ono što će se desiti kao posledica usvajanja ovog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, već treći put u kratkom periodu pred Narodnom skupštinom se nalazi Zakon o radio-difuziji.
Kakav je originalni zakon koji je donet i onaj usvojeni Predlog o izmenama i dopunama Zakona o radio-difuziji, na najbolji mogući način govori upravo ovo obrazloženje koje ste dali za donošenje ovog zakona. Jer, kako drukčije shvatiti i obrazložiti ove silne kritike koje ste sami izneli na račun zakona, koji ste vi donosili ne tako davno. Dakle, 2004. godine je donet Zakon o izmenama i dopunama. Zanimljivo je kakve ste sve reči i stavove izneli povodom tog zakona.
Vi ovde kažete da je ovo što ste zakonom predvideli praktično postalo neizvodljivo, pa kažete da je u proceduru uvedena asimetrija, pa kažete da je očigledno da su odredbe o žrebanju Zakona o radio-difuziji neprimenljive, pa kažete da se odredbama tog zakona u neravnopravan položaj dovode članovi saveta, pa kažete da su neke odredbe neodržive, pa kažete da će dovesti do potpunog blokiranja rada saveta, pa kažete da su predviđeni rokovi postali nerealni i onda na kraju kažete, "konačno, sticajem različitih okolnosti, mnogi rokovi zapisani u Zakonu o radio-difuziji odavno su prekoračeni."
Na ovaj način vi ste sami protiv sebe najgore moguće optužbe izneli. Pokazali ste građanima Srbije i nama narodnim poslanicima – pored političke stranke koja nije učestvovala ni u donošenju zakona 2002. godine, ni u donošenju izmena i dopuna 2004. godine, a osim nas niko se ne može pohvaliti da je i 2002. i 2004. godine dosledno kritikovao rešenja koja ste vi predložili – da smo mi bili u pravu i da ste nas tada slušali ne bismo sada bili u ovoj situaciji i ne bi rokovi bili prekoračeni, ne bi ovo bilo neizdržljivo, neodrživo i kako ste već sve nazvali ova rešenja kakva ste u zakonu dali.
Najpre moram da kažem da ovo što se prvim članom zakona regulišu ovi rokovi, odnosno trajanje mandata, predstavlja apsolutno pravnu besmislicu. Pročitaću vam kako će sada nakon izmena, ukoliko ih prihvatite, glasiti taj član zakona. Prilikom prvog izbora vi određujete dužinu trajanja mandata, iako je taj prvi izbor već prošao. Dakle, to nije nešto što treba da se dogodi u budućnosti, to je nešto što je već završen proces, a vi naknadno nakon izbora kažete mandat će biti toliki i toliki.
Pogledajte koliko je konfuzno ovo objašnjenje. Vi ste i sami znali da radite nešto što je potpuno pravno neprimereno, pa kažete sami da u ovom predlogu nema ni elemenata retroaktivnosti, ali u ovom trenutku mandat članova saveta nije određen. Ako nije određen, zašto onda kažete - reči dve godine menjaju se rečima šest godina, reči tri godine menjaju se rečima pet godina itd.
Ako prvi put, kada je rečeno da mandat traje dve godine, dužina trajanja mandata nije bila određena, zašto bi sada bila određena kada kažete da će trajati šest godina. Da li da očekujemo da sledeće godine izađete i kažete, e, nije šest godina, nego će biti 12 godina ili će biti 15 godina. Koliko puta i da li možete u toku trajanja nekog mandata da kažete, mandat nije toliki, nego će biti tri puta duži.
Potpuno je to besmisleno. Zamislite kada bi mi doneli zakon kojim bi dužinu mandata ovog parlamenta produžili sa četiri na osam godina, rekli bi, eto, Zakonom o izboru narodnih poslanika nije određeno.
Dalje, sledeća besmislica, "imajući u vidu komplikovanost procedure i iskustvo u dosadašnjim izborima članova saveta postavlja se pitanje celishodnosti postojanja ovako kratkog mandata, jer bi postupak zamene jedne trećine članova saveta morao da otpočne samo godinu i po dana nakon njegovog izbora, što bi u praksi značilo da bi ti članovi neometano mogli da rade najviše godinu dana."
Prvo kažete da pola godine pred kraj mandata taj član saveta ne može da radi, jer tada mu počinje da teče taj proces reizbora. Ne znam zašto, ako se ima u vidu činjenica da je zakonom određeno i to da ne može isto lice da bude dva puta izabrano da bude član radiodifuznog saveta i šta je to što bi njemu u tih poslednjih šest meseci smetalo da obavlja svoju funkciju.
A onda kažete da i pola godine pre otpočinjanja uopšte tog postupka oni neće biti u stanju da rade, valjda će doživeti neki stres, zato što kroz pola godine će početi proces na osnovu koga će oni kroz godinu dana biti zamenjeni nekim drugim.
Ovo je potpuno suludo i nedemokratski što radite. Mislim da ovo nema sličan primer bilo gde u svetu. Mislim da jedino što je dobro u zakonu, to je ovo ukidanje prava veta člana saveta koji je izabran na predlog ovlašćenog predlagača iz AP Vojvodine. To je bilo protivustavno. Kao drugo, ovo obrazloženje da ta odredba predstavlja nekakvu zaštitu, ne znam od koga bi bila ta zaštita i koga to štitimo takvim odredbama.
Mislim da bi trebalo već jednom da se naviknu neki i da shvate da je Republika Srbija jedinstvena, da i taj informativni prostor treba da bude jedinstven, da nacionalna televizija treba da radi za sve građane Srbije, i ne znam što bi to neko iz Vojvodine bio pametniji od onoga ko iz Vojvodine nije i što bi to trebalo više da štitimo prava građana koji su u Vojvodini, a, eto, prava u nekim drugim delovima zemlje, valjda je dozvoljeno da budu ugrožena.
Povećanje kazne koje ste predvideli ovim izmenama zakona je nešto što već postaje standardno, jer koji god zakon dođe na dnevni red, vi obavezno po pet, šest, 10 ili 20 puta povećavate te kazne. Ali, ono što bi bilo dobro da nam objasni ministar – koji naravno nije tu, jer ga ova rasprava ne zanima, kao što ga nije zanimao ni zakon, jasno je da ovaj zakon nije ni pisao, verovatno nije ni obrazloženje pročitao pre nego što se ovde pojavio – jeste to da nam neko kaže, zašto je različit taj raspon u kome se kazne povećavaju. Neke se kazne povećavaju pet puta, neke šest, a neke osam.
Kaže se u obrazloženju da su kazne simbolične, iako znamo da pre godinu dana te kazne nisu bile simbolične, onda su valjda bile adekvatne. Ne znam da li je kazna od 200.000 dinara simbolična, da li je to samo za ovu vlast, da li su oni toliko ogrezli u kriminal, da im je 200.000 dinara postalo simbolično. Mislim da to za većinu medijskih kuća u Srbiji nije simbolično, čak i za one najveće, ukoliko bi redovno bile kažnjavane za prekršaje koji su propisani ovim zakonom. Podsetiću vas da je čak 26 različitih prekršaja propisano.
Mislim da, ukoliko bi ovaj zakon bio primenjivan, to bi retko koja medijska kuća mogla da nastavi da krši zakon kao što su to činili do sada. Činjenica je i to da nikada nijedna kazna nije naplaćena, pa ne znam kako je onda mogao ministar da proceni da su ove kazne simbolične.
Zaista je kratko vreme, iako zakon ima svega šest članova, zbog kolega iz poslaničke grupe ne mogu dalje da nastavim sa kritikama.
Ali budite uvereni da bi apsolutno u svakom članu moglo da se govori bar po 10, 15 ili 20 minuta, da se čovek ne ponovi, jer toliko su loše ove izmene zakona koje ste predvideli, ali zato ćemo iskoristiti priliku da kroz amandmane kažemo nešto više o ovome što ste nam ponudili. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po osnovu zdravog razuma, rekao bih, ali ne znam koji je to član Poslovnika. Zaista je teško slušati moje kolege narodne poslanike koji izlaze i kritikuje ovde praktično svaki zakon koji dođi na dnevni red i kažu da su protiv ovoga, da su protiv onoga, traže da Vlada i njen tim koji je radio na pripremi ovog zakona daju određena objašnjenja. Ne znam zaista koji je to tim, koliko broji članova taj tim koji je uspeo ovaj izuzetan zakon od čak dva člana u veoma kratkom roku od godinu i po dana da pripremi. Sigurno da je tim izuzetnih eksperata.
Molio bih vas, gospodo, da prestanete sa tim licemerjem, da se odlučite da glasate za ove zakone i ćutite ili, ukoliko već izlazite i na ovaj način i ovako oštro kritikujete ove zakone i rešenja predložena u njima, da onda bar imate dovoljno časti i kada dođe dan za glasanje onda i glasate u skladu sa onim što ste rekli. Hvala.
Isti član. Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da je gospodin Bogdanović, osim kravate, zaboravio i još ponešto.
Vi biste, kao gradonačelnik Beograda, trebalo da znate pre svega da je ovo prvi saziv u kome funkcioniše SO Surčin i ne znam ko je to onda mogao nama da da ključeve od opštine. Dve su stvari. Ovo je prvi saziv, a druga je stvar da ne postoji opština. To je novoformirana opština, koja još uvek nema čak ni zgradu i ono što je tu bitno je to da su nama vlast dali građani opštine Surčin.
Vlast nije nešto što može da se izgubi. Nije to petoparac, pa da može da propadne kroz džep, pa da se izgubi, niti smo mi vlast tu izgubili. Ukoliko već hoćete da pričate o činjenicama, onda pričajte šta se dešavalo na osnovu Poslovnika o radu Skupštine opštine Surčin. Vi kažete da je 10 lica potpisalo nekakvu izjavu da su oni održali sednicu Skupštine opštine. Kao prvo, trebalo bi da znate i to da u SO Surčin postoji ukupno 21 odbornik, pa samim tim 10 lica ni na koj način ne može da ima većinu i ne može da ima kvorum da održi bilo kakvu sednicu Skupštine opštine, niti da donosi bilo kakve odluke.
To ne može da bude dobro. Kada se sednica drži u kafani, onda, gospodine Bogdanoviću, može samo pečenje da bude dobro. Ne može ništa što iz toga proistekne da bude dobro, niti te odluke mogu da budu validne, niti je vaše pravo i dužnost da vi dajete bilo kojim licima bilo kakve pare.
Ono što je vaša dužnost bila jeste da SO Surčin na taj žiro račun uplatite sredstva koja ste bili dužni da uplatite i zbog ove vaše uzurpacije jedino gube građani opštine Surčin i zaposleni u opštini, jer su oni ti koji ne mogu zbog vašeg bahatog ponašanja da dobiju plate već dva meseca.
Ako ćete da pričate o Skupštini opštine Zvezdara i to je gospodine Bogdanoviću veoma dobar primer kako se predstavnici SRS demokratski ponašaju. Mi smo na najdemokratskiji mogući način osvojili vlast u Skupštini opštine Zvezdara, ispoštovali smo sve ono što je trebalo da bude ispoštovano po Poslovniku. To je Poslovnik koji je vaša opštinska većina na početku ovog saziva donela.
Mi smo i tada bili protiv toga Poslovnika, jer on daje prevelika ovlašćenja predsedniku opštine, ali vi ste to pravili po svojoj meri i mislili ste da ćete večito biti na vlasti, da ćete večito imati predsednika SO Zvezdara. Gospodin Stojmirović je iskoristio pravo koje mu Poslovnik daje i on je sednicu, zakazanu za 28. jun, odložio. Dakle, u skladu sa Poslovnikom koji ste vi doneli.
Vi ste se i tu krajnje nedemokratski poneli, niste mogli da izdržite, opet ste na silu prigrabili vlast. Činjenica je da mi iz dana u dan u sve više beogradskih opština vladamo. Na početku je to bio Zemun, u prethodnom sazivu na prethodnim lokalnim izborima, pa je onda to sada i Zemun, i Surčin, i Sopot, i Grocka, i Zvezdara, a u sledećem ćemo verovatno imati desetak, i to je jednostavno ono što građani žele.
Gospodine Bogdanoviću, vi ste i prethodni put rekli da se više nećete javljati, pa ste se, naravno, javili. Možete, naravno, i ponovo, ali opet ste malo zamenili teze.
Dakle, samo tamo gde vi preuzimate vlast, tamo su problemi, a ne tamo gde neko gubi vlast. Zašto? Zato što vi vlast preuzimate divljački, preuzimate mimo poslovnika, preuzimate nedemokratski. Vi ste ti koji vlast preuzimaju po kafanama i po poljanama.
Što se tiče toga gde mi gubimo odbornike, da li nas neko napušta ili ne napušta, nemojte vi da se brinete ko je taj ko napušta nas i gde smo mi izgubili odbornike. Trebalo bi da znate da je to u stranci koja je demokratski unutrašnji uređena, dakle, kao što je to SRS, jedan sasvim normalan i prirodan proces i nema ništa normalnije nego da sa svakog drveta otpadne poneka trula jabuka.
Ono što je ovde suština priče jeste da vi, umesto da bežite od te truleži, vi na tu trulež jurite, uzimate, grlite i hvalite se. Znači, ukoliko vi mislite da će bilo ko od tih ko je otpao iz SRS moći da doprinese DS, ukoliko će tu doživeti neku novu mladost, ukoliko će tu biti jedan od boljih, a kod nas je bio truo, nemam ništa čak ni protiv toga. Vi morate da poštujete poslovnike skupština opština.
Nama, naravno, nije problem i ponosni smo na to što ponegde isključimo nekog odbornika i upravo je to najbolji dokaz da nam nije samo do vlasti, već smo spremni da žrtvujemo jedno ili dva mesta nego da žrtvujemo principe. Ovde ste čak u slučaju Surčina otvoreno priznali da je ovaj gospodin, koga ste poželeli da izaberete za predsednika opštine, da je to bio jedan i jedini uslov.
Tu se najbolje vidi razlika između SRS i DS. Mi smo došli na vlast, ali mi želimo vlast i u narednom mandatu i zbog toga nismo hteli da pogazimo naše principe i da omogućimo dotičnom gospodinu da se lično okoristi. Dakle, nama je to bilo mnogo važnije, a vi ste pristali na to da ispunite njemu želju da bude predsednik opštine, da se lično okoristi, jer vam je najvažnije ono što možete da otmete u ovom trenutku. To je jedina principijelna razlika između vas i nas. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 4. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Ovim amandmanom predviđeno je da se u članu 4. stavovi 3, 4, 5, 6, 7, 8. i 9. brišu.
Ne znam koliko ima smisla uopšte više i raspravljati ovako, bez prisustva bilo koga iz Vlade, a to je nešto što mi činimo već danima, a rekao bih i nedeljama. Ne znam koji su razlozi što Vlada Republike Srbije, odnosno ministri uporno ignorišu, uporno izbegavaju Narodnu skupštinu Republike Srbije, zašto oni ignorišu ne samo poslanike opozicije, a koji se trude da ipak u krajnjoj liniji za dobrobit građana Republike Srbije bar ponešto promene i poboljšaju u zakonima koji se nalaze na dnevnom redu.
Mislim da bi vi iz vladajuće većine, to malo što vas se skupi ovde u toku dana, trebalo bi ipak da zarad i dostojanstva vašeg i uopšte Narodne skupštine ipak insistirate da se povremeno neko od ministara pojavi u ovoj sali.
Mislim da dopustiti ministru Mlađanu Dinkiću da ovde priča negde oko dva i po sata o svemu i svačemu, da ovde izgovara raznorazne besmislice, kakve ne poznaje ekonomska ni teorija ni praksa, a da zatim napusti ovu salu, nije dobro. Najmanje što je trebalo da uradi, ukoliko je već rekao da će ovog puta objašnjenje biti nešto duže nego što je uobičajeno, trebalo je onda ipak da sasluša ono što mi imamo da kažemo, i o tom objašnjenju navodno koje je dao za ove predloge zakona i uopšte o zakonima u načelu, ali bogami i o ovome što imamo da kažemo u pojedinostima.
Naravno, SRS neće glasati za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Podneli smo dosta amandmana, mislim 30 amandmana na ovaj zakon, i mi ćemo se svojski potruditi da sprečimo ono što je suština ovog zakona, a kao i u ostalim zakonima, pogotovo koje predlaže i obrazlaže u ime Vlade Mlađan Dinkić, to je uspostavljanje monopola jedne političke partije uopšte u ekonomskom sistemu zemlje i puštanje pipaka kako bi se kompletni ekonomski tokovi u Srbiji na svaki mogući način kontrolisali.
Već je dosta urađeno prethodnim zakonima. Sva ministarstva koja imaju bilo kakve veze sa finansijama, Narodna banka Srbije, brojne agencije su u rukama G17 plus.
I na ovaj način vi sada pokušavate da zadate jedan od završnih udaraca i građanima Republike Srbije i uopšte sistemu državne uprave.
Na ovaj način pokušavate da svoj uticaj sa ovog republičkog nivoa spustite na lokalni nivo i da bukvalno svaku lokalnu samoupravu, bez obzira na to da li su vam građani u toj opštini ukazali bilo kakvo poverenje ili ne, da li ste uopšte prešli izborni cenzus, vi hoćete da na osnovu finansija koje pokreću svaku lokalnu samoupravu, faktički uspostavite kontrolu i da na taj način ono što niste mogli na izborima sprovedete mimo narodne volje i mimo izbora.
Ovim zakonom pokušavate da ministru date bukvalno kraljevska ovlašćenja. Nema praktično, a evo i u članu 4. na koji sam podneo amandman, nema stava u kome se ne pominje ministar, a da se ne kaže da ministar može ovo, ministar može ono.
Ministar može zaključiti i ugovor o investiranju novčanih sredstava, što znači da to zavisi od diskrecione volje ministra. Kada kažete - može, znači da, ukoliko Mlađan Dinkić toga dana bude dobro raspoložen, ukoliko misli da će G17 plus imati neke koristi od toga, on će to uraditi, u protivnom - neće.
Ministar će urediti i način korišćenja sredstava za podračune. Biće, naravno, "mali milion" podračuna otvoren. To je način da se napravi zatvoren krug, da se objedini u jednom organu i onaj ko daje naloge za plaćanje i onaj ko te naloge za plaćanje izvršava. Na taj način vi onemogućavate bilo kakvu kontrolu onoga što se radi. Dakle, neće se znati ni ko je dao nalog, ni kako je izvršen.
Slična je stvar i sa ovim agencijama koje ste pravili. Vi na taj način nešto što su do sada radila ministarstva, koja su ipak koliko-toliko bila pod direktnom kontrolom Narodne skupštine Republike Srbije, izmeštate u stranu i postavljate svoje stranačke aktiviste za direktore agencija. Onda, daleko od očiju javnosti, upravljate ogromnim finansijskim sredstvima i radite apsolutno šta hoćete.
SRS protivi se osnivanju uprave za trezor. Vi, naravno, pored toga što osnivate upravu za trezor, imate i trezore lokalne vlasti. Jedino još što je ostalo, to je da odredite poverenike koji će biti zaduženi za određene mesne zajednice ili za određene ulice u okviru mesne zajednice. Još da zabranite građanima da na bilo koji način dolaze sa finansijama i sa svojim novcem, možda ćete još tražiti i neku dozvolu da, pre nego što bilo ko od nas otvori novčanik, prethodno dobije dozvolu od nekog agenta iz grupe G17.
Mislim da je ovo potpuno suprotno onome što ste proklamovali kao vašu obavezu. Rekli ste da ćete ići na decentralizaciju. Decentralizacija je apsolutno nemoguća ukoliko organi lokalne samouprave ne mogu samostalno raspolagati finansijskim sredstvima.
Jedino se na taj način može meriti koliko je ko nezavisan i koliko je decentralizacija daleko odmakla u nekoj državi. Na ovaj način vi činite upravo suprotno, odnosno finansijski potčinjavate lokalne samouprave.
Onda se postavlja jedno sasvim logično pitanje - kako možete, ukoliko je neko finansijski zavisan, reći da je državni sistem decentralizovan i da lokalna samouprava ima velika ovlašćenja. Mislim da se dešava upravo suprotno.
Ono što je veoma zanimljivo bilo i tokom obrazlaganja ministra Mlađana Dinkića, a o čemu on, naravno, sada ne može da nam odgovori, jer ga, po običaju, nema tu, jeste to kako je on uspeo da pronađe suficit u državnom budžetu na pola fiskalne godine, iako smo videli da od 208 miliona dinara, koliko je trebalo da bude naplaćeno u prva dva kvartala ove godine, naplaćeno je svega 189. Znači da je više od 10% ukupnih sredstava, koja je trebalo da budu naplaćena, ostalo nenaplaćeno.
Bez obzira na to, Mlađan Dinkić, suprotno svim ekonomskim pravilima, uspeo je da čak i pre kraja fiskalne godine pronađe određen suficit, iako svi dobro znamo da je suficit nešto što na kraju fiskalne godine pretekne. Dakle, višak prihoda nad rashodima. On je uspeo ne samo da pronađe taj suficit, već je unapred uspeo da ga rasporedi.
Pitam, kako je moguće da nešto što još nije naplaćeno, a što ste već opredelili da ćete potrošiti tokom godine na ove ili one prihode, da tako nešto proglasite suficitom? Ako bi prihvatili taj sistem, onda možete da kažete da je kompletan budžet Republike Srbije suficit. Dakle, za svih 416 ili 418 milijardi dinara, ako se ne varam, koje treba da budu u budžetu ove godine, možete reći da je suficit, ali ćemo to i to rasporediti na ovu oblast, ovoliko milijardi na ovu oblast.
Jednostavno vidimo da se radi o iluziji, da ovde ne samo da nema suficita, nego smo ubeđeni da će državni budžet do kraja biti u deficitu. Jasno je da privreda ne radi, da je sve manje zaposlenih. Jednostavno, vama ponestaje izvora iz kojih možete da prikupljate ove prihode.
Ukoliko u prvih šest meseci naplatite 10% manje od predviđenog, a za drugi deo godine vi planirate još da otpustite ljudi iz državne uprave i iz drugih raznih firmi, pitam vas od koga ćete, u drugom delu fiskalne godine, imati budžetski prihod? Formalno ste smanjili i porez na dodatu vrednost, što takođe mora da se odrazi i u budžetu. Podsećam da je porez na dodatu vrednost bio ubedljivo najizdašniji poreski prihod. Po tom osnovu imaćete smanjenje priliva u budžet.
Dobro bi bilo da nam Mlađan Dinkić odgovori, ako već postoje tolike milijarde suficita, što onda ne načini korak, pa sva zaostala davanja koja ima, a to je, podsetiću, negde oko dve godine za penzije poljoprivrednika, ne isplati?
Veoma je jasan odgovor zašto Mlađan Dinkić zaostale penzije pretvara u javni dug i izdaje obveznice. To je zbog činjenice da te obveznice, čiji je rok dospeća čak pet godina – a znamo da se penzioneri, pogotovo poljoprivrednici, nalaze u izuzetno lošem finansijskom položaju; ponovo ste ih prevarili za maline, pšenicu, verovatno ćete to uraditi za sve ostale proizvode koje oni budu mogli da iznesu na tržište – oni neće moći da čekaju da naplate, što vi veoma dobro znate, već će biti prinuđeni da ih na finansijskom tržištu, koje opet kontroliše G17 plus, prodaju pre roka dospeća.
Naravno, to neće biti u onoj vrednosti koja je nominalna na tim obveznicama, nego će, ukoliko je obveznica, na primer, na 10.000 dinara, lepo vaši saradnici, kao što su Vuk Hamović, Vojin Lazarević i svi ostali, umesto 1.000 dinara ponuditi 300, pa će onda tim obveznicama koje otkupe za 30% vrednosti, kao što su radili do sada, kupiti državna preduzeća.
Ali im, kada plaćaju državna preduzeća tim obveznicama, neće biti priznato 30%, nego će im biti priznat onaj nominalni iznos koji piše na obveznici i onda ćete vi, na taj način, zaokružiti ovu priču i ovu pljačku građana Srbije. Bogati će biti sve bogatiji, siromašni će biti sve siromašniji. Vi ćete ovde i dalje izlaziti za govornicu i govoriti kako nas gurate, bože moj, u Evropu, a umesto toga građani će iz dana u dan živeti sve gore, kao što i žive, grcaće u dugovima, sve više će biti nezaposlenih; već sada imate negde oko milion.
Mislim da bi zbog svega ovoga vi, ipak, trebalo malo da se uozbiljite, vi - kojima je popularnost pala ispod 2% trebalo bi ipak da razmislite i o časnom povlačenju sa vlasti, da ne čekate da narod izađe na ulice, pa da vas on potera. Mislim da vam je bolje da odete sami, dok još uvek možete to, iole časno, da uradite. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS amandman na član 31. podneo je narodni poslanik Milorad Mirčić.
I uopšte, više je članova ovog predloga zakona o izmenama Zakona o budžetskom sistemu koji se odnose na član 73. Jedino je razlika, pošto ima više članova 73b, 73v, 73g, 73j itd.
Ono što je bitno to je da se na ovom članu vrlo dobro može videti kako uopšte radi ova poslanička većina i veoma se dobro može videti i kakvi su eksperti oni koji su pisali i ovaj zakon i mnoge druge zakone, koje mi uglavnom bezuspešno pokušavamo da popravimo. Kažem bezuspešno ne zbog toga što možda manjka znanja ili dobrih ideja poslaničkoj grupi SRS, već pre svega zbog apsolutnog nerazumevanja koje pokazuje poslanička većina, nerazumevanja pre svega činjenica da to što će prihvatiti ili neće prihvatiti neki amandman apsolutno neće ništa značiti građanima Srbije u tom smislu da je prihvaćen amandman, već može i značiti jedino zbog toga što će u kvalitativnom smislu biti popravljeni neki predlozi zakona.
Kroz godinu ili dve dana, ukoliko taj zakon koji usvojimo bude zaista dobar i onakav kakav zaista svi mi želimo da bude, niko neće ni pamtiti ni ko je podneo amandmane, ni koji su amandmani, niti koji je poslanički klub najviše zaslužan zbog toga što je neki zakon ovakav ili onakav. Pamtiće se naravno ona poslanička većina koja taj zakon izglasa, i mislim da bi zbog toga trebalo ipak malo, da kažem, više da budete raspoloženi da bolje proučite i prihvatite neki amandman SRS.
Dobra ilustracija kako je pripreman ovaj zakon i koliko je on ozbiljno pripreman je i to da je i na ovaj zakon Vlada Republike Srbije podnela amandman, i praktično da mi skoro nismo imali zakon na dnevnom redu da Vlada Republike Srbije nije podnela bar jedan amandman. Obično je mnogo više amandmana koje podnose oni sami na svoje predloge zakona i pitamo se prosto da li to postoji neka opozicija i u okviru Vlade, da li to one odredbe zakona o Vladi da pojedini član Vlade može tražiti da se Vlada izjasni da li je predsednik Vlade u pravu ili nije, kada je dao određeni nalog, da li te odredbe počinju da deluju.
Zašto pre nego što neki zakon pustite u proceduru, pogotovo kada se radi o predlozima, o izmenama i dopunama određenih zakona, zašto ti zakonski predlozi nisu bolje odrađeni od strane tehničkih službi, pre svega, Sekretarijata za zakonodavstvo, nego dolazite u situaciju da se brukate i da jedan dan podnosite predlog o izmenama i dopunama zakona, a da nekoliko dana kasnije sami sebi podnosite amandmane? Mislim da je to krajnje neozbiljno sa vaše strane, da bi trebalo da prekinete više sa tom praksom i da ukoliko već želite neki amandman da prihvatite, a bilo je takvih slučajeva, da onda Vlada podnosi amandman u istom tekstu kakav je podnela neka druga poslanička grupa.
Amandman koji je podnet na član 73b, amandman Vlade, traži se tim amandmanom da se u članu 73b stav 4. tačka 2. zakona briše.
Prosto je neverovatno, da bi bilo jasnije onima koji eventualno slušaju, radi se o stavu koji postoji u Predlogu zakona, koji Vlada želi da promeni.
Najpre je Vlada Republike Srbije 8. jula 2005. godine podnela Predlog izmena i dopuna ovog postojećeg zakona i rekla tu da je apsolutno neophodno ovaj navedeni stav zakona brisati, da jednostavno to više ne može da opstane u pravnom sistemu, da je neophodno radi raznih usklađivanja, da je neophodno da bi nam finansijski sistem u budućnosti cvetao, kako će valjda cvetati posle donošenja ovog zakona, ali se onda dešava da svega sedam dana nakon toga, nakon čvrstog stava Vlade i ubeđenja da je ovaj stav zakona neophodno brisati, Vlada podnosi sama sebi amandman i kaže - ovo što smo napisali prethodne nedelje to više ne važi, sada ne brišemo ono u zakonu, nego brišemo ovo u predlogu o izmenama i dopunama Zakona.
Mislim da je ovo uvreda za svakog poslanika u Skupštini Republike Srbije, ne samo opozicionog, već i za poslanike koji podržavaju ovu vladu. U najmanju ruku je neozbiljno da dopuštate da se ovako poigravaju sa vama, da vas teraju da zastupate svaka dva dana različite stavove. Podsetiću da je poslanička većina i na sednici Odbora za finansije podržala ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama.
Svi ste se izjasnili i rekli ste da je ovaj predlog zakona dobar, glasali ste za to, a nekoliko dana kasnije ponovo na sednici Odbora za finansije, kada je na red došla rasprava o pojedinostima, onda ste prihvatili ovaj amandman Vlade i kao celishodan i kao pravno moguć. Mislim da nema opravdanja za ovako nešto, a bilo bi zanimljivo čuti obrazloženje Vlade i obrazloženje je vrlo kratko. Jedna jedina rečenica i kaže zašto se briše ono što su hteli da brišu. Kaže - Vlada smatra da treba zadržati postojeće rešenje u članu 73b stav 4. tačka 2) zakona, pa predlaže brisanje reči navedenih u Predlogu o izmenama i dopunama ovog zakona. Drugim rečima, Vlada ima svoje mišljenje, ali se sa njim ne slaže.
Molim vas da ubuduće zaista ne dolazi do ovakvih stvari. Često kritikujete amandmane SRS, slažete se sa njima ili se ne slažete, ali nešto ovako besmisleno da Vlada u roku od svega nekoliko dana dva puta menja mišljenje o jednom članu zakona, a da pri tom i vas tera da se ponašate krajnje neozbiljno, da ispadate smešni i pred građanima Republike Srbije i pred ostalim kolega poslanicima, mislim da neće doneti dobro nikome. Zato ipak prihvatite ovaj amandman SRS.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram priznati da nije baš bilo lako slušati pripadnike ovih prethodnih režima kako kude druge i pričaju kako ništa nije valjalo dok oni nisu došli na vlast i ove koji su rekli da je pravosuđe izuzetno loše, možda nešto malo bolje nego prethodnih godina, ali su zaboravili da su upravo oni pravosuđe doveli u to blato o kome sada govore.
Najpre bih, iako je ovo rasprava o sudijama, iskoristio priliku da se vratim na neke teme koje su prethodnih dana bile na dnevnom redu, i to najpre na Zakon o sudskim taksama. Mi smo pre nekoliko dana raspravljali o sudskim taksama koje su ponovo povećane. Opravdanje za to je bio materijalni položaj zaposlenih.
Čuli smo ovde od gospodina Stojkovića da ukoliko želimo da poboljšamo materijalni položaj zaposlenih u pravosuđu, da se još povećaju takse i da je to neophodan uslov kako bi oni imali veće plate.
Doduše, ne radi se tu o svim zaposlenim, već samo o sudijama i tužiocima, iako tu postoji još, rekao bih, prava armija ljudi koji nisu nosioci pravosudnih funkcija, ali bez kojih pravosuđe ne bi moglo da funkcioniše i od čijeg rada u dobroj meri zavisi kakvo će nam pravosuđe biti i kakva će biti ažurnost, kako će se zakazivati, u kom roku će biti urađene presude i sve ostalo.
Nažalost, svega dan ili dva nakon toga, došao je ovde ministar finansija Mlađan Dinkić i u rebalansu budžeta umanjio ove budžetske prihode koje će imati Ministarstvo pravde i zaposleni u pravosuđu, i to sa obrazloženjem da je procenjeno, na osnovu sredstava koja su do sada potrošena u našem pravosuđu, da je previše sredstava odvojeno za pravosuđe i da ona neće biti potrošena. Zbog toga je neophodno da se taj budžetski rashod koji se odnosi na pravosuđe smanji.
Sada pitam, ko je ovde obmanuo i narodne poslanike i zaposlene u pravosuđu, jer priznaćete da je nemoguće da se istovremeno kaže, nema dovoljno sredstava u budžetu i moramo da povećamo sudske takse, kako bi se poboljšao materijalni položaj zaposlenih, a da se istovremeno, dan ili dva nakon toga, iz iste Vlade dobije informacija da postoji višak sredstava.
Pored toga što su takse povećane, postoji višak sredstava i sada će sredstva koja se odvajaju za srpsko pravosuđe biti još manja. Na ovaj način mislim da su građani Republike Srbije, jer to su ti koji će plaćati te uvećane sudske takse, obmanuti i da se u krajnjoj liniji, kroz sudske takse finansiraju neki drugi rashodi koji nikako na taj način ne bi mogli da budu finansirani.
Što se samog izbora sudija tiče, moram reći da mi ni ovog puta nećemo, a ja pogotovo, ulaziti direktno i konkretno u imena predloženih. Već su neki osporeni od strane predstavnika SRS i ono što je bitno jeste to da je kriterijum kojim smo se rukovodili prilikom osporavanja nekih predsednika sudova, sudija ili zamenika tužilaca, pre svega bio: stručnost, rezultati rada i ugled koji ti ljudi uživaju, kako u sudu, tako i u sredinama u kojima trebaju da budu birani na određene položaje.
Nismo se rukovodili niti nekim stranačkim interesima, niti stranačkom pripadnošću. Smatramo da sudstvo treba da bude nezavisno i mislim da smo jedini koji možemo da se na tom polju pohvalimo nekim konkretnim stvarima i da kažemo da nikada, čak ni onda kada smo bili na vlasti, nismo ostvarivali uticaj u pravosuđu tako što smo svoje stranačke aktiviste predlagali za nosioce pravosudnih funkcija.
Niko od vas ne može navesti makar i jedan konkretan primer i da kažete, evo tu i tu je član, aktivista, predsednik opštinskog odbora SRS predložen za sudiju ili predsednika suda.
Ili istovremeno i za sudiju i za predsednika suda, kakav je čest slučaj bio posebno za vreme one prethodne vlade.
Ono na šta bih takođe ukazao i što je veoma bitno kada se ima u vidu u kakvim uslovima bi trebalo da rade sutra ovi koje danas biramo ili ćemo izabrati i to da bi trebalo ministar da nam kaže, a možda i predsednik Vrhovnog suda, zašto je u ovom trenutku pola Palate pravde bez struje.
Ne znam da li vi znate gospodine ministre, ali u Palati pravde, gde je smešten i Okružni sud u Beogradu i nekoliko opštinskih sudova i tužilaštvo i sve ostalo, u pola hodnika nema struje, u sudnicama radi samo po jedna utičnica u koju se uključuje pisaća mašina, odnosno kompjuter na kome se kucaju zapisnici sa suđenja. U dosta sudnica ne postoji mogućnost da se upali svetlo.
Slična je situacija po hodnicima, dakle, u pola hodnika ispred sudnica nema svetla. Opravdanje bi trebalo da bude, odnosno jedno opravdanje je da se to čini kako zaposleni ne bi palili, odnosno uključivali klima uređaje, jer to povećava potrošnju struje i sistem nije u stanju da izdrži kada se upali više od nekoliko klima u sudu.
Onda treba videti ko je odgovoran za trošenje velikih sredstava i zašto su uopšte nabavljane tolike klime, ko je to odlučio, po kojim su uslovima te klime nabavljane i umesto što su uložene pare, ogromne pare, u klime koje ne mogu da budu uključene i koje ne mogu da služe svrsi zbog koje su nabavljene, da li bi možda bilo bolje da je onaj centralni sistem za klimu koji postoji u Palati pravde osposobljen i da je na taj način podjednakim uslovima za sve zaposlene rešen i ovaj problem.
Ovako dolazimo u situaciju da neki koji su, da kažem, na višim položajima, trebalo bi da budu u sudu prvi među jednakima i da mogu da koriste klimu. Neki to ne mogu. Mislim da je sve ovo besmisleno.
Argument koji je iznet u prethodnoj diskusiji, a neću govoriti da je neko, zato što je podoban da bude zamenik tužioca, zato što je na izborima za predsednika opštine izgubio za svega nekoliko glasova, mislim da ne stoji. Trebalo bi da razlikujete izbore za predsednike opština, a po tom kriterijumu bi onda oni koji su uspeli i bili izabrani, bili valjda adekvatni da budu u svom selu ili gradu predsednici opština i predsednici sudova i tužioci.
Ali, za one koji to do sada nisu čuli, u Srbiji postoji sistem podele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Ne smeju i ne bi trebalo ni na koji način izbori za predsednika opštine da budu povezani sa izborom za nosioce pravosudnih funkcija, već upravo ti koji su se kao članovi neke stranke kandidovali na izborima tog trenutka je trebalo da shvate da im je ta karta za izbor za predsednika opštine upravo i karta za izlaz iz pravosuđa.
Dodao bih, na kraju, kažete da postoji veliki broj razrešenja i za sudije i za tužioce koji još uvek nisu došli na dnevni red. Mislim da bi definitivno u nekim slučajevima trebalo požuriti i neću ponovo govoriti o imenima, neću na taj način, niti je to manir bilo koga iz SRS, da vršim pritisak na sudije.
Treba znati da je ovih dana u Prvom opštinskom sudu doneta presuda kojom je obavezan jedan novinar i jedan dnevni list da, između ostalog, Nataši Kandić na ime povređene časti i ugleda isplati iznos od 200.000 dinara plus sudske troškove. Mislim da je ova informacija utoliko strašnija ukoliko se zna da su sudovi priznavali majkama koje su izgubile svoju decu na Kosovu i Metohiji na ime pretrpljenog duševnog bola isti taj iznos od 200.000 dinara. Na ovaj način su unižene i sve te majke, dosta toga je izgubilo smisao.
Bilo koji sudija koji živi u Srbiji, a mora da se kreće ulicom i misli da postoji kod Nataše Kandić neka čast i neki ugled u srpskom narodu, jeste jedan od osnova koji bi trebalo da uputi i na razmišljanje o razrešenju takvog sudije. Nesporno je da Nataša Kandić ne uživa nikakav ugled u srpskom narodu. Dovoljno bi bilo da je taj sudija saslušao prvih 10 ljudi na koje naiđe u hodniku da li Nataša Kandić ima ili nema bilo kakav ugled u srpskom narodu. Mislim da bi na taj način otpao svaki osnov da joj se po osnovu povrede časti i ugleda isplati bilo kakva nadoknada.
Ovog puta toliko. Nadam se da će neki od ovih problema na koje smo ukazali biti rešeni, da će se ipak malo ubrzati i postupci, jer smo svedoci da i posle stupanja na snagu i ovog novog zakona o parničnom postupku i zakona o izvršnom postupku nažalost nije povećana ažurnost. Mora se primetiti da su ipak neke navike koje postoje od ranije toliko čvrsto ukorenjene da se još uvek veoma sporo radi na izvršenjima nekih pravosnažnih presuda.
Nadamo se da će ovo doprineti poboljšanju stanja u pravosuđu, ali mislim da bi trebalo pre svega da se ministar na Vladi izbori da se ova sredstva koja su rebalansom budžeta oduzeta u pravosuđu vrate. Da se ne ide na povećanje taksi, ukoliko to već nije bilo neophodno, već da se, ukoliko postoje neka sredstva koja nisu neophodna da bi se poboljšao materijalni položaj nosilaca pravosudnih funkcija, ta sredstva upotrebe da se ostali zaposleni u pravosuđu motivišu da ostanu tu, da rade, da povećaju svoje radne napore i da sve to zajedno dovede do toga da nam pravosuđe u narednom periodu bude onakvo za kakvo se, makar formalno, svi zalažemo.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama. Slobodno se može reći da ovaj zakon krasi ono što krasi sve druge zakone koje ste prethodnih meseci stavljali na dnevni red, a to je činjenica da oni suštinski predstavljaju još jedno otežavanje za građane Republike Srbije. Svakim novim zakonom vi uvodite nove restrikcije, nova ograničenja, povećavate poreze, takse, izmišljate nove namete.
Ono što karakteriše ovu vlast jeste da ste jako malo toga uradili da olakšate život građanima, već se trudite da najpre sve namete, takse i cene raznih proizvoda dignete na evropski nivo, a kada dovedete sve građane do prosjačkog štapa i kada Mlađan Dinkić proceni da je konačno ispraznio sve slamarice, onda ćete valjda početi nešto da radite i za građane Srbije.
Amandman koji sam u ime poslaničke grupe SRS podneo na član 17. Predloga zakona odnosi se na tarifni broj 31. kojim je predviđeno povećanje republičke administrativne takse za zahtev za davanje saglasnosti na elaborat univerziteta, odnosno fakulteta, i to više nego duplo. Predviđeno je povećanje sa 152.940 dinara na čak 351.170 dinara.
Potpuno je nejasno kada se pogledaju ovi tarifni brojevi, kao prvo, zašto je, ukoliko je, kao što smo imali slučaj kod prethodnog amandmana, jedan tarifni broj razdvojen na nekoliko, odnosno ukoliko je za nešto što je ranije bilo pokriveno jednom administrativnom taksom, sada predviđeno da se kroz nekoliko radnji određenih organa, praktično, multiplikuju te takse i da se umesto jedne plaćaju tri.
I to vam nije bilo dovoljno, nego ste i tu jednu koja je bila npr. 760 dinara povećali da sada prva bude 1.000, druga bude 1.000, a da treća taksa bude do 69.000. Na ovaj način ste vi nešto za šta je ranije trebalo platiti 760 dinara doveli do nivoa da se sada plaća čak 71.000 dinara, a vidimo kod zahteva za davanje saglasnosti na elaborat univerziteta, odnosno fakulteta čak iznos od 351.170 dinara.
Bilo bi dobro da je ministar tu i da nam kaže, hajde za ovu 351.000 svi znamo da je to mnogo posla, ali gde nađe baš i ovih 170 dinara, s obzirom na činjenicu da ovo nije povezano sa inflacijom, a prethodni zakon o izmenama i dopunama Zakona o republičkim administrativnim taksama donet je ne toliko davno, u aprilu 2003. godine, pre oko dve godine. Trebalo bi videti zašto se sada ovoliko drastično menja predviđeni iznos za republičke administrativne takse.
Ne znam da li uopšte vredi trošiti reči o obrazloženjima u mišljenju Vlade zašto se ne prihvataju amandmani Srpske radikalne stranke. Ona su uvek gotovo potpuno besmislena. Sada se kaže da se amandman na član 17. ne prihvata iz razloga što je visina takse predložena s obzirom na vrstu i složenost poslova koji se vrše u vezi sa podnetim zahtevom za davanje saglasnosti na elaborat univerziteta, odnosno fakulteta.
Sada pitam da li se tu, eventualno, povećao obim poslova koji se rade da bi se dala saglasnost na elaborat univerziteta ili fakulteta? Naravno, jasno je svakome da se tu nije ništa menjalo, već da se isti obim poslova, ista vrsta poslova mora obaviti kao što je to bio slučaj i pre dve godine, i pre godinu dana, i pre pola godine. Onda je zaista teško reći zbog čega se sada maltene dva i po puta povećava iznos ove republičke administrativne takse. Niste mogli neprihvatanje ovog amandmana obrazložiti ovako. Trebalo je da nađete neko drugo obrazloženje. To jeste teško, ali, uostalom, to je vaš problem.
Što se tiče razloga koji su u samom obrazloženju zakona, kao prvo, rečeno je kod procene iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona i efekata predloženih mera da za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbeđivati posebna finansijska sredstva u budžetu Republike Srbije. To bi moglo da bude sporno ukoliko se sada povećava broj radnji, ali naravno da vi gledate na svaki mogući način da ne opteretite budžet.
Uostalom, to možemo da shvatimo, ali ono što je problem, to je da će biti potrebno obezbediti znatno veća sredstva u džepovima građana Republike Srbije, da bi se ove uvećane, i po broju i po vrsti, a bogami i po iznosu, republičke administrativne takse ubuduće mogle platiti.
Dalje, kod efekata predloženih mera se kaže da bi uvođenje taksenih obaveza po osnovu novih spisa i radnji za koje će se administrativna taksa plaćati, odnosno usklađivanje taksene obaveze po pojedinim, konkretnim spisima i radnjama za koje se taksa plaća, trebalo da dovede do povećanja budžetskih prihoda po ovom osnovu.
Mislim da je svakome jasno da ukoliko su se ranije plaćale administrativne takse na jedan određeni broj spisa i radnji, a ukoliko se sada duplo ili troduplo povećava broj spisa ili radnji za koje će biti neophodno platiti republičku administrativnu taksu i ukoliko se istovremeno postojeće republičke administrativne takse povećavaju, neke za 50, neke za dva, tri ili pet puta, mislim da je i malom detetu jasno da će usvajanje ovakvih izmena Zakona o republičkim administrativnim taksama morati dovesti do velikog povećanja prihoda u budžetu po osnovu naplaćivanja ovih taksi.
Što se tiče razloga za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, moram reći da je to još jedno kršenje Poslovnika o radu Narodne skupštine i da je Predrag Marković, da je vodio računa o ovom parlamentu, trebalo da odbije da ovaj zakon stavi na dnevni red po hitnom postupku, jer podsetiću vas da član 161, koji reguliše donošenje zakona po hitnom postupku, kaže: "Zakon se može, izuzetno, doneti i po hitnom postupku". Ono što bi trebalo da bude izuzetno, dakle retko, u ovom parlamentu je postalo pravilo. Gotovo da se svi zakoni donose po hitnom postupku. Onda bi trebalo da vidimo šta je to toliko izuzetno ako mi od 50 zakona 45 ili 47 donosimo po hitnom postupku.
Dalje se kaže: "Po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide, a nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posledice po život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje i rad organa i organizacija."
Zaista bi bilo dobro da neko iz poslaničke većine, kada već ministar finansija nije tu, da bilo ko izađe i obrazloži koje bi to štetne posledice po život, zdravlje, a posebno po bezbednost građana Republike Srbije nastupile ukoliko ovaj zakon ne bi bio donet po hitnoj proceduri, nego u redovnoj skupštinskoj proceduri, koja bi poslanicima ostavila više dana da se sa zakonom upoznaju, da napišu možda još kvalitetnije amandmane, što bi i raspravu u ovom parlamentu učinilo još sadržajnijom i, u krajnjoj liniji, što bi dovelo do toga da usvajamo i mnogo bolje zakone.
Naravno, kao razlog za donošenje zakona po hitnom postupku predlagač ne navodi ništa od ovoga što je predviđeno članom 161. Poslovnika o radu Narodne skupštine, već kaže da se predlaže da se zakon razmatra i donese po hitnom postupku kako bi se predložena rešenja što pre primenila. Ovakvo obrazloženje ne bi trebalo nikada da dođe pred poslanike u Narodnoj skupštini, jer vi biste, ukoliko bi se prihvatila ovakva koncepcija, ovakav stav, mogli za svaki zakon da kažete – eto, mi hoćemo da se što pre primeni. Ali, to nas nije briga, niti je to briga građana Republike Srbije.
Ukoliko ste želeli da zakon bude što pre primenjen, trebalo je da se potrudite i da pripremite Predlog zakona malo ranije ili u onim nedeljama koje smo proveli bez skupštinskih zasedanja, zato što ste se plašili da raspravu o poverenju Vladi Republike Srbije stavite na dnevni red, pa ste rekli – ne možemo sada o tome, imamo mnogo pametnijih pitanja koja su važnija za građane Srbije, o kojima moramo da raspravljamo. Umesto toga, naredne tri nedelje nije bilo zasedanja i onda nam opet 45 zakona podnosite da raspravljamo ovde po hitnom postupku, a spojili ste načelne rasprave o sedam, osam ili devet zakona, kako bi o tim zakonima što manje bilo rečeno.
Takođe, predloženo je ponovo, ovog puta ne samo mimo Poslovnika, već i suprotno Ustavu Republike Srbije, da ovaj zakon stupi na snagu narednog dana od dana objavljivanja, a kaže se "kako bi se predložena rešenja što pre primenila i omogućilo utvrđivanje taksene obaveze za spise i radnje u skladu sa propisima donetim nakon stupanja na snagu Zakona o republičkim administrativnim taksama", a podsetiću vas da je to bilo 30. aprila 2003. godine. Teško je reći da neko pri zdravoj pameti može posle dve i po godine od stupanja na snagu tog zakona da kaže da postoje razlozi da zakon ne stupi na snagu redovno, osmog dana od objavljivanja, nego da stupi na snagu već narednog dana.
Dalje se kaže da to čini naročito opravdane razloge za stupanje na snagu ovog zakona pre osmog dana od dana objavljivanja, u skladu sa članom 120. Ustava Republike Srbije.
Mislim da ovi razlozi koje ste ovde naveli nisu razlozi, nego je to vaša želja da zakon stupi što ranije, a vaša želja ne može predstavljati razlog. Drugo, ne samo da to ne može predstavljati opravdan razlog, nego svakako ne može predstavljati ni naročito opravdan razlog.
Zbog svega ovoga, pozivam vas da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman i učinite život građanima Srbije barem malo prihvatljivijim. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, barem ovi koji su u sali, naravno zahvaljujući fenomenalnom predlogu Poslovnika od strane gospodina Markovića i poslaničke grupe G17 plus, sada smo, ukoliko to kamere uopšte pokazuju, u prilici da vidimo kako to sada funkcioniše Narodna skupština. Ali, doći će svakako vreme da građani na narednim izborima procenjuju ko je kako radio, ko je bio u pravu i povodom predloga ovog poslovnika, a naravno i svih ovih predloga zakona kojima nas bombardujete.
Danas je još jednom na dnevnom redu Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Kažem –još jednom, jer je to, ne znam više koji put, verovatno peti ili šesti u prethodnih nekoliko godina da se raspravlja u Narodnoj skupštini o ovom zakonu. Možda biste, kada govorite o efikasnosti rada Parlamenta trebalo da razmislite i o ovim stvarima, ne samo da kažete – doneli smo toliko i toliko zakona, jer se zakoni nigde na svetu u civilizovanim i demokratski razvijenim državama ne mere na kilogram, niti se mogu procenjivati po broju zakona koliko je doneto.
Možda biste, ipak, malo bolje, trebalo da razmislite prilikom donošenja zakona, naročito prilikom odlučivanja o amandmanima koje podnose predstavnici SRS, jer nam se ovako dešava da na svakih nekoliko meseci iznova raspravljamo o jednom te istom zakonu, pa da ono što danas ne prihvatite, kroz naše amandmane, kroz tri meseca ugrađujete u novi predlog zakona o izmenama i dopunama.
U ime poslaničke grupe SRS podneo amandman na član 33. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Ovom amandmanom sam tražio da se obriše član 33, jer je to bio jedini način na koji je bilo moguće sprečiti ulazak u pravni sistem nečega što ste ovim članom predložili, a predložili ste da se nakon 173. doda član 173a, kojim se praktično i suštinski jednim zakonom koji je poreski, propisuje novo krivično delo. Propisuje se nekoliko oblika izvršenja tog krivičnog dela, lakši i teži oblici. Propisana je i kazna, pa je tako rečeno da će se onome ko u nameri da ostvari pravo na neosnovan povraćaj poreza i poreski kredit, pa podnese poresku prijavu neistinitog sadržaja u kojoj iskaže iznos za povraćaj veći od 100.000 dinara kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom.
Stavom 2. propisan je teži oblik izvršenja ovog krivičnog dela i kaže se da – "Ako je iskazani iznos za povraćaj i poreski kredit veći od 3.000.000 dinara učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina i novčanom kaznom". Stav 3. kaže da će, preduzetniku i odgovornom licu u poreskom obvezniku za krivična dela iz st. 1. i 2. ovog člana biti izrečena i mera bezbednosti zabrane vršenja samostalne delatnosti, poziva ili dužnosti od jedne do pet godina.
Na ovaj način vi nastavljate sa rušenjem pravnog sistema ove zemlje. Kada je bila birana ova vlada u ekspozeu ste rekli da će jedna od osnovnih stvari za koju se vi zalažete biti i precizno razgraničavanje po oblasti, da već jednom znamo kojim se zakonom uređuje poreski sistem, kojim zakonima uređujete oblasti krivičnog prava i krivične odgovornosti. Iz tog razloga obećano je da će biti doneti i krivični zakonik u kome će na jedan celovit i sveobuhvatan način biti obuhvaćena i regulisana sva krivična dela, zbog loših posledica koje su uočene; krivična dela su regulisana u praktično bezbroj zakona, što dovodi do toga da je nemoguće pratiti krivična dela, pogotovo za one koji nisu pravnici.
Većina ljudi koji se bave nekim privrednim delatnostima ili samostalnim delatnostima nisu pravnici. U cilju pojednostavljivanja i krivičnog sistema i opšteg pravnog sistema rečeno je, da će ona krivična dela koja su regulisana nekim drugim zakonima biti obuhvaćena Krivičnim zakonom, a da će u tim zakonima biti brisana. Vi radite upravo suprotno.
Maltene, svaki zakon koji imamo na dnevnom redu obuhvati i po neko novo krivično delo. Vi praktično tim činom poništavate sve ono što je rađeno na kodifikaciji krivičnog prava uporedo sa tim i Zakon o krivičnom postupku devalvirate time što propisujete posebna pravila i za otkrivanje krivičnih dela vezana za poresku oblast.
Čuli smo da ste i članom 135. predvideli i posebnu poresku policiju koja se praktično ni po čemu ne bi razlikovala od organa unutrašnjih poslova koji sada obavljaju taj posao. Ovaj član je kontradiktoran. Kažete, na primer, da – poreska policija, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje krivični postupak, može pozivati i saslušavati osumnjičenog, uključujući i njegovo prinudno dovođenje, iako prethodno u stavu 2. kažete da, poreska policija može preduzimati sve potražene radnje, izuzev ograničenja kretanja.
Pitam vas kako je moguće da nekoga prinudno dovedete negde, a da mu ne ograničite kretanje. Ili ćete se odlučiti za jedno ili za drugo. Ako je potrebno prinudno dovođenje onda to podrazumeva i neke mere koje su do sada mogli da preduzimaju samo organi unutrašnjih poslova, kao što je lišenje slobode, stavljanje i preduzimanje određenih mera, kojima se ograničava kretanje, stavljanje lisica, primenu sile ili bilo šta drugo.
Zbog svega ovoga mislim da bi bilo dobro prihvatiti i ovaj amandman SRS. Držite se već jednom onoga što ste proklamovali kao vaš cilj i načela kojima ćete se rukovoditi u radu, dok god ova vlada traje. Davati ovakva povlašćenja poreskim inspektorima i prebacivanje praktično jednog dobrog dela iz delokruga Ministarstva policije u delokrug Ministarstva finansija, mislim da nije ni u skladu sa Zakonom o Vladi, ni u skladu sa Zakonom o ministarstvima, gde je na jedan precizan način objašnjeno šta će, ko je u nadležnosti kog ministarstva i šta će koje ministarstvo u narednom periodu obavljati.
Mislim da ovo neće doneti dobro niti onima koji rade u poreskim organima. Mislim da ti ljudi nisu ni obučeni, ni plaćeni da obavljaju policijske poslove. To su ljudi koji su završavali neke druge škole, koji u ovoj oblasti imaju verovatno (sem onih koje ste vi doveli u prethodnih godinu ili dve) veliko iskustvo. Zato vi ne možete terati nekoga ko ima 15, 20 ili više godina radnog staža ( ko se zaposlio da obavlja jednu dužnost i da radi u poreskom organu), vi ga ne možete na ovaj način prekvalifikovati u policajca. Terati ga da se sada ponaša na jedan potpuno drugi način, da vrši drugi posao, a kažem i zarad onih koji su zaposleni u poreskim organima, a svakako i zarad građana Republike Srbije, ja vam još jednom predlažem da dobro razmislite i ovaj amandman prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS amandman na član 4. podneo je narodni poslanik Zoran Krasić i ovim amandmanom traženo je da se član 4. briše.
Dosta je razloga zbog kojih je apsolutno neophodna ovakva intervencija. Već je rečeno, čuli ste da se radi o kreditu koji je uzet još pre tri godine, dakle u oktobru 2002. godine, i zaista je nejasno zašto sada Vlada Republike Srbije, pogotovo po hitnom postupku, zahteva od Narodne skupštine da zakon o davanju kontragarancija uzme u razmatranje.
Potpuno je besmisleno obrazloženje koje je Vlada dala za razloge za donošenje zakona po hitnom postupku. To obrazloženje neću čitati. Mislim da je zaista degutantno i ponižavajuće za sve poslanike u Narodnoj skupštini, a isto tako i za građane Republike Srbije, da se uopšte usudi neko u Vladi da zakone sa ovakvim obrazloženjem prosleđuje Narodnoj skupštini.
Članom 4. predviđeno je da se sredstva kredita povlače po zahtevu korisnika kredita, odnosno "Elektroprivrede Srbije", prosleđenog preko "Vojvođanske banke" a.d. Novi Sad, kao banke agenta, putem direktnih plaćanja koja se vrše od strane poljske banke poljskim firmama.
Ovaj član na najbolji način pokazuje samu suštinu ovog kredita. Ono što je činjenica je to da je ovaj kredit nešto gde živog novca ni u jednom trenutku neće biti.
Nisu oni nama dali tih 50 miliona dolara da mi na kraju, kada budemo raspolagali tim sredstvima, vidimo šta je najbolje za EPS, na koji će način ta sredstva biti najbolje upotrebljena, kod kojih ćemo firmi i iz koje zemlje preuzimati tehnologiju, mašine i usluge i sve ostalo predviđeno ovim sporazumom, već na ovaj način Vlada Republike Poljske odobrava kredit u iznosu od 52.632.000 dolara, kada se uveća vrednost kredita za vrednost gotovinskog plaćanja, tako da će sa tim sredstvom raspolagati poljska banka koja će po nalogu EPS isključivo poljskim firmama uplaćivati ta sredstva, a niti EPS, niti "Vojvođanska banka" neće imati nikakvog dodira sa tim novcem.
Treba postaviti pitanje da li Vlada Republike Srbije na ovaj način preuzima obavezu da plati kamatu za korišćenje ovih sredstava, odnosno pošto ta sredstva nisu korišćena, jer nisu ni mogla biti korišćena, jer je sporazumom određeno da će sredstva biti na raspolaganju Republici Srbiji tek od trenutka davanja kontragarancija Narodne skupštine Republike Srbije, treba prvo da nam odgovori predlagač ovog zakona šta se dešavalo sa tim sredstvima u prethodne tri godine i da li će Republika Srbija biti u obavezi plaćanja kamata i za te tri godine, u kom periodu je evidentno da ta sredstva nismo mogli da koristimo.
Kaže se ovde da će se kredit koristiti za finansiranje 95% od vrednosti zaključenih ugovora između preduzeća iz Republike Poljske i preduzeća iz SRJ za isporuke Republike Poljske u SRJ mašina, opreme, materijala proizvedenih u Poljskoj, kao i usluga, uključujući i tehnologije.
Svaki dobar domaćin pre potpisivanja ovakvog sporazuma i pre potpisivanja, odnosno davanja kontragarancije za vraćanje ovakvog kredita, prvo bi razmislio i raspitao se šta je ono što će nam Poljska ponuditi kao mašine, opremu i materijale, a uostalom kao i konsalting, tehnologije i usluge.
Jer smo navikli da ugovore koje potpisuje DOS-ovska većina u manjem delu čini nešto konkretno, a da se veći deo tih kredita odnosi na tzv. konsalting, odnosno prevedeno na srpski na lopovluk, da se to obično radi preko firmi koje su bliske gospodi iz Vlade Republike Srbije, preko firmi u kojima su oni do ulaska u Vladu Republike Srbije radili, jer koliko znamo na polju elektroprivrede, Poljska, priznaćete, i nije neka svetska sila.
Ne znam po čemu su se to oni proslavili i koje su to pomake u oblasti elektroprivrede oni napravili. Veliko je pitanje da li će to što ćemo platiti više od 50 miliona dolara zadovoljiti standarde i da li će biti plaćeno po onim cenama po kojima bi eventualno mogli tu opremu da nabavimo kod drugih proizvođača.
Kroz sve ovo, nastavlja sa dalje slabljenje i uništavanje elektroprivrede, koju ste već u prethodnom periodu dovoljno uništili preko vaših koalicionih partnera Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića. Znamo svi da je struja u prethodnom periodu, dakle od 2000. godine pa do danas poskupela, a više ne zna se koliko puta.
Redovno je obrazloženje da elektroprivreda traži 20%, pa onda Vlada bude dobra pa da samo 14%, i onda bi mi valjda zbog toga trebalo da se radujemo, i građani bi trebalo da budu presrećni što se uvek ne dobije onoliko povećanje koliko iz elektroprivrede zahtevaju, jer bože moj to je ispod evropske cene kilovata, ovo što građani plaćaju kod nas.
Nikome ne pada na pamet da i standard građana Republike Srbije dovede na evropski nivo i svakako bi onda građani vrlo rado plaćali i evropsku cenu struje, i evropsku cenu benzina i evropske cene svih drugih proizvoda kojima ih opterećujete.
Veoma je zanimljivo i ovo što je napisano u glavi četiri, pod naslovom Procena iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona, a Vlada Republike Srbije u obrazloženju kaže: Za sprovođenje ovog zakona obezbeđivaće se sredstva u budžetu Republike Srbije.
A da je Predrag Marković kao predsednik ove skupštine, a trebalo bi da bude predsednik svih nas, a on to naravno nije već odavno, imao imalo dostojanstva i da je imalo brinuo o dignitetu ove Narodne skupštine, ovo bi bio dovoljan razlog da se predlog ovog zakona ne stavi u proceduru dok Vlada Republike Srbije ne da odgovarajuće obrazloženje.
Zaista je sramota da se kaže da će se sredstva za sprovođenje zakona obezbeđivati iz budžeta Srbije, a ne zato što tih sredstava za obezbeđenje neće biti, naravno da hoće i veoma će papreno platiti to građani Srbije.
Vlada Republike Srbije je bila u obavezi da ovde napiše iznos sredstava koji će po njihovoj proceni biti potreban da bi ovaj zakon bio sproveden.
Nebitno je da li će Vlada napisati da je za to potrebno 50 miliona dolara ili će napisati da je potrebno pet dolara. Taj iznos ne mora da bude tačan i niko ne očekuje da će se taj iznos poklopiti u dolar, osnovno je bilo da se bilo koji iznos ovde napiše.
Pogotovo kada se ima u vidu da Vlada dalje u obrazloženju kaže: Predlogom zakona se korisnik kredita obavezuje da obezbedi sredstva za otplatu kredita i to iz sopstvenih prihoda, je bi u protivnom Republika Srbija imala direktnu obavezu otplate kredita, što bi izazvalo dodatno opterećenje budžeta.
Postavljam pitanje, da li nas ovde u glavi četiri ili u glavi pet laže Vlada Republike Srbije.
Očigledno je da su ova dva stava, odnosno ove dve glave kontradiktorne i ne možete u jednom stavu reći, obezbediće se sredstva za otplatu ovog kredita iz budžeta Republike Srbije, a već u sledećem reći, ne, ovim zakonom se upravo obaveza plaćanja, odnosno otplate ovog kredita prevaljuje na korisnika zajma, odnosno na EPS.
Dajte da vidimo već jedanput konkretno, ko će ovaj zajam platiti. Siguran sam, a i to je jedino što je sigurno i sa čime će se sigurno svi složiti, u krajnjoj liniji otplatiće ovaj kredit građani Srbije. Da li će to raditi na malo direktniji način, tako što će sredstva biti obezbeđena i u budžetu Republike Srbije, ili će to raditi na malo indirektniji način, tako što će im biti naplaćena struja, a onda će iz te novčane mase koja bude naplaćena biti otplaćen ovaj kredit, a u krajnjoj liniji nije ni toliko važno.
Molim vas da još jedanput dobro razmislite i da ipak usvojite i ove amandmane SRS i odustanete od usvajanja ovog zakona. Hvala.
Gospodine Markoviću, još jednom ste povredili Poslovnik. Vi ste i prethodni put kada se gospodin Aligrudić javio bili dužni da mu nakon toga date odgovor, ali pre toga ste bili dužni da mu uskratite pravo da zloupotrebljava ovu govornicu, jer po članu 101, po kome se javio, on nije imao pravo da se javi. A, gospodin Aligrudić kaže da se nije javio po tom članu, što potvrđuje ono što smo mi rekli iz klupa, a to je da ste nakon završetka njegovog izlaganja vi izmislili da se on javio po članu 101.
Možemo da proverimo i u stenogramu. On nijednog trenutka nije rekao po kom se članu Poslovnika obraća poslanicima, niti je citirao taj član Poslovnika.
Vaš posao je bio da se, starajući se o primeni ovog poslovnika, izjasnite, odnosno da date obrazloženje o tome što je on naveo i da kažete – niste bili u pravu, gospodine Aligrudiću, zloupotrebili ste ovu govornicu, nemate pravo da se obratite po članu 101, jer član 101. reguliše pravo na repliku.
Gospođica Nataša Jovanović je prethodno izašla na repliku gospodinu Aligrudiću, a koliko znam nema još uvek replike na repliku. Prema tome, sve ovo što ste uradili i vi i gospodin Aligrudić bila je čista zloupotreba, a to ste ponovili sada još jednom. Hvala.
Ponovo ste povredili Poslovnik i nastavljate u svom starom maniru da odgovarate na ona pitanja koja niko nije ni postavio, već pokušavate da nekom širom pričom zamaglite situaciju i da dovedete u zabludu i narodne poslanike i gledaoce koji sve ovo gledaju.
Ono što je suština i mog prethodnog javljanja po Poslovniku je to da gospodin Aligrudić nije rekao po kom članu Poslovnika se javlja za reč, ni iz klupe, ni sa govornice, niti ste vi rekli – dajem vam reč po članu 101. A i ako ste to rekli, a lako se može utvrditi iz stenograma da niste, to je najbolji dokaz da ste prekršili Poslovnik, zato što je gospođica Nataša Jovanović prethodno dobila pravo na repliku na izlaganje gospodina Aligrudića.
Ukoliko po ovom novom poslovniku nije došlo do promene tih odredaba, odnosno ukoliko sada poslanici nemaju pravo da izlaze i na repliku nakon replike, onda je jasno da ste vi prekršili Poslovnik.
Molim vas da odgovorite da li ste vi dali pravo gospodinu Aligrudiću na osnovu člana 101. Praktično, kakav god odgovor da date, vi ste prekršili ovaj poslovnik. Hvala.