Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Dobro je što predlagač, evo sada, vraća se, doduše, na ove članove koje smo već prošli i pokušava da nam objasni kako se vodi računa o sredstvima i kako smo neka sredstva izgubili i kako smo propustili da ostvarimo neku dobit, a sada će se to sve ispraviti. Ali, onda se postavlja pitanje i onda smo trebali u diskusiji da govorimo – a šta smo čekali? Ako su se negativne kamatne stope pojavile početkom 2015. godine, a sada je maj mesec 2017. godine, znači, šta je za te dve i po godine onda rađeno i čija je odgovornost što smo napravili neki gubitak, odnosno što je propuštena prilika da se napravi neka dobit?

Moram da priznam da je prepodnevna rasprava ličila kao da je septembar 2013. godine, kada se rekonstruisala Vlada, u jednoj od mnogih reinkarnacija. Ali, ako vam je to argument, pa šta je onda rađeno dve i po godine? I zašto onda hitan postupak sada, u roku od sedam dana da se zakon usvoji, očigledno bez konsultacija sa Narodnom bankom Srbije? Jel tako? Stižu ovi amandmani koje želite da usvojite.

Znači, niste rekli kompletnu istinu, a sada se hvalite ovde da postoje jasno neki podaci. Zašto ih niste stavili u obrazloženje zakona? Kako ja kao narodni poslanik da znam te podatke? Ovde smo čuli neke podatke od drugih kolega narodnih poslanika, koji ne znam kako su dobili te podatke. Ali, očigledno da svi poslanici nisu ravnopravni. Doduše, to stalno ovde viđamo.

Ako mi nismo mogli da dobijemo, kao i svi poslanici, te brojeve, postoji zakon, njegovo obrazloženje i sve te brojeve za koje tvrdite da postoje, trebali ste da nam date, pa da imamo argumentovanu raspravu. A ne ovako – vi znate.
Upravo je problem sa rokom stupanja zakona na snagu. To što ne postoje jasni kriterijumi kao što je prethodna koleginica govorila, nekad stupi osam dana po usvajanju, odnosno objavljivanju u „Službenom glasniku“, a nekad sledećeg dana. I ono što mi govorimo ovde stalno je da nema jasnog kriterijuma koji su to razlozi. Oni moraju tačno da budu navedeni. Ne možete vi u jednoj rečenici zbog potrebe da zakon hitno stupi na snagu da se ne bi desile negativne posledice tačka. Bez da kažete to koja je to negativna posledica. Bez da navedete razlog zašto se krši Ustav kada zakon stupa na snagu sledećeg dana. Pa, kad govorite o zakonu o sudijama, nije to zbog usvajanja nekih drugih odluka, nego zato što je sudiji Novici Petkoviću, onog dana kad je zakon stupio na snagu isticao mandat po prethodnom zakonu i da je zakon stupio na snagu posle osam dana, kako kaže Ustav, njemu bi prestala funkcija sudije i predsednika suda, ali ste vi trebali njega da nagradite.

Onda kada je u pitanju neki Novica ili Perica ili ne znam ko, onda – sledećeg dana, a kada nema Novice, Perice, onda kažete – osam dana i to je problem, to što ne postoje jasni kriterijumi, što radite po vašem slobodnom nahođenju i zato smo mi protiv ovakvih rešenja. Hvala.
Poštovani predsedavajući, smatram da ste povredili Poslovnik u članu 107. dostojanstvo Narodne skupštine. Ovde se govorilo o tome da li poslanici nešto znaju ili ne znaju, da li su pročitali ili nisu pročitali i ja nisam u svom izlaganju nikoga uvredio govoreći šta zna ili ne zna, jer to nije tema i to nije način na koji ja smatram da diskusije treba da se vode.

Govorio sam vrlo jasno o postojanju jasnih kriterijuma kada se donose neke odluke. To da Skupština može da donese odluke razne, to smo već viđali. Jedini kriteriju za donošenje odluka u ovoj Skupštini, ja nažalost moram da konstatujem, je zvonce. Ako ima zvonca, glasa se za. Ako nema zvonca, ne glasa se ili se glasa protiv.

Molim vas da ne dozvoljavate poslanicima da vređaju druge poslanike, da govore da ja nešto ne znam ili da nisam pročitao. Ima puno stvar koje ja ne znam. Bogu hvala ne mislim da sam najpametniji, jedini i onaj koji sve zna, kao što to misli predsednik Vlade i njegovi obožavaoci, ali sam spreman da raspravljam o svemu pa i o tome da li postoje opravdani razlozi za stupanje na snagu nekog zakona u roku kraćem od osam dana, kako to kaže Ustav.

Želim u toj raspravi da čujem argument, a ne želim da čujem zvonce.
Povreda Poslovnika gospodine predsedavajući. Pravo na repliku daje se odmah poslaniku koji zatraži kada je spomenut, kada je pogrešno protumačen i slično.

Vi ste imali ovde izlaganje kolege Martinovića, izazvao je nekoliko replika spominjući i gospodina Jovanovića i gospodina Krasića i predsednika moje stranke i svi smo tražili pravo na repliku. Vi ste dali samo gospodinu Jovanoviću a onda ste vratili loptu gospodinu Martinoviću i dali mu naravno da priča protivno poslovničkom ograničenju od dva minuta. Pričao je dva i po minuta.

Molim vas, ne zanima ni koliko je vreme, ni koliko je sati, ni da li ministarka ima nešto da kaže, tu je ceo dan, mogla je da kaže, želimo da završimo ovaj krug replika ovde. Hvala.
Dajte mi pravo na repliku.
Hvala.

Predsednice, prekršili ste član 96. Poslovnika, koji govori o učesnicima u raspravi, koji kaže: „U osnovnom postupku po otvaranju načelnog pretresa svake tačke dnevnog reda sednice Narodne skupštine pravo da govore po sledećem redosledu i vremenskom trajanju imaju: predlagač akta, odnosno ovlašćeni predstavnik grupe predlagača akata koji dobija reč kada je zatraži i na njega se ne odnosi ograničenje u pogledu trajanja izlaganja“.

Na vaš predlog, predsednice, odlukom većine u Skupštini, a suprotno ovom Poslovniku, mi smo objedinili šest tačaka dnevnog reda ove sednice. Jedna od tih šest tačaka je Predlog odluke o izmeni Odluke o izboru članova i zamenika članova Odbora Narodne skupštine Republike Srbije, koji je podnela poslanička grupa DS ovaj put i njihov predsednik poslaničke grupe je ovlašćeni, u skladu sa Poslovnikom, predlagač ove tačke dnevnog reda.

Po odluci većine, na vaš predlog, iako to nije po Poslovniku, mi ovde vodimo objedinjeni načelni pretres. Znači, postoji nekoliko ovlašćenih predlagača, to su predstavnici Vlade, dva ministra koja su ovde, to ste vi kao predlagač jedne tačke dnevnog reda, ali i gospodin Ćirić.

Ovo ne bi bio prvi put da se predlagači zakona u objedinjenoj raspravi javljaju i da zloupotrebe i da govore i o drugim tačkama koje su okviru objedinjenog pretresa. To je radio vaš kolega, gospodin Martinović, više puta u ovom sazivu. Svaki put ste ga puštali. Ako hoćete na isti način da se odnosite prema svim poslanicima, molim vas da dat reč, kao ovlašćenog predlagaču gospodinu Ćiriću, da govori kad hoće, koliko hoće, a vi sledeći put razmišljajte kako objedinjujete tačke dnevnog reda na dnevnom redu Narodne skupštine. Hvala.
Hvala.

Evo u nekoliko rečenica da kažem o ovim zakonima i dve garancije koje treba da damo. Mi smo kao Skupština da preuzmemo garanciju.

Mi smo ovde čuli i o tome kako su ovo povoljni krediti i kamate na njih su 0,8%, ali naša intervencija, ministre, vi ste to rekli i u raspravi, da nemate ništa protiv da Narodnoj skupštini, odnosno poslanicima, bude dostavljen sporazum. Naš amandman jeste da kao deo ovog Zakona o garanciji budu i sporazumi potpisani sa bankom, ali mislim da bi bilo fer i prema poslanicima, jer nisu svi možda dole vešti da prave računice, kao što smo doneli zakon da kada građanin ode u banku, banka mora da mu onu efektivnu kamatu stopu objasni i jasno iskaže, da i ovde jasno kažemo kolika je kamatna stopa, jer nije samo 0,8%. Imamo i front-end fee 0,85. Imamo i ovu kamatu 0,25% za nepovlačenje sredstava. Kada bi sve to sračunali, ta kamata bi bila kud i kamo veća 0,8%, kao kad se računa kada vi odete sada u banku da uzmete kredit. Imate jednu kamatnu stopu, po troškovi ovi, pa troškovi oni i na kraju banka mora sve da vam izračuna po efektivnom kamatnom stopom. Mislim da bi takav isti podatak i mi ovde trebali da dobijemo i onda bi videli razliku u priči i raspravi da je minus 0,7% kamata danas kada se zadužujete ili kada držite sredstva deponovana negde u inostranstvu zbog kojih menjamo zakon o Agenciji za osiguranje depozita i kamata pod kojom se zadužujemo. To je nekih 2,5%, ta razlika. To je normalno verovatno ovamo za deponovanje sredstava, ali kada uzimate kredite, takva razlika mora da se pojavi i neko tu mora da zaradi. Treba da govorimo tačno o tome.

O priči kako je važan ovaj kredit za EPS zbog zdravlja građana Obrenovca, ja nemam ništa da dodam, ali postoji još jedan kredit, dogovoren 2011. godine, potpisan 2013. godine, 260 miliona dolara za odsumporavanje. Šta se uradilo sa Japanskom bankom? Šta se uradilo sa tim kreditom? Da li je on krenuo u realizaciju ili plaćamo penale zato što on nije povučen. Šta je sa zdravljem građana Obrenovca zbog svega toga?

Kada pričamo o EMS, postoje razni primeri lošeg poslovanja tog preduzeća u prethodnom periodu. Ja ću da navedem ovde samo jedan. Nikada građanima Srbije nije bilo objašnjeno zašto je EMS kupio 10% akcija Elektro-prenosnog sistema a.d. Crna Gora, zašto je tih 10% akcija plaćano 9% skuplje nego što su bile cene akcija dan pre trgovanja na berzi. Šta ćemo sa tim što su akcije plaćene 95 centi, a danas ovde kada vidite, ta akcija vredi 65 centi. Znači, pet miliona evra je izgubljeno na tom nikad objašnjenom poslu, da EMS kupuje 10% akcija u prenosnoj mreži Crne Gore.
Hvala, predsedavajuća.

Poštovane kolege poslanici, ja ću se pridružiti mojim kolegama poslanicima koji na početku svakog redovnog zasedanja preko 50 predloga zakona pokušavaju da stave na dnevni red, ali, nažalost, očigledno da, pošto dolaze od strane poslanika opozicije, ni jedan od ovih predloga zakona ne može da se nađe na dnevnom redu, da mogu poslanici da predlažu zakone kojima raspravlja, to smo videli na prošloj sednici, ali je očigledno to pravo mogu da koriste samo oni poslanici vladajuće većine.

Porez na dohodak građana je izmena koju predlažemo, koja treba da omogući da se krene sa smanjenjem opterećenja privrede i onih koji stvaraju dodatnu vrednost svojim radom i koji kroz taj rad pre svega pune republički budžet.

O priči da nešto treba da se uradi na smanjenju nametu koje građani, odnosno privreda plaćaju kada isplaćuju plate, govori se neprekidno godinama unazad. Nažalost, za ovih pet godina ove vlade ni jedan jedini korak u smeru tog rasterećenja nije napravljen.

Evo sada ponovo imamo najave optimistične od odlazećeg premijera, da ima prostora da se porez na dohodak građana smanji jedan, dva, tri ili četiri posto, ali da o tom iznosu i procentu smanjenja moramo da dobijemo saglasnost MMF-a do uzdržanijeg stava ministra finansija, sadašnjeg, ne znamo da li će biti budući, da li će biti na toj ili nekoj drugoj funkciji, koji je to smanjenje, koje je najavljivano do kraja ove godine, stavio pod znak pitanja, ali ja verujem da je za vladajuću većinu ovde ipak najvažnije ono što kaže Aleksandar Vučić i pozivam da glasamo za Predlog izmena i dopuna ovog zakona, svi zajedno.

Ovaj predlog se sastoji u tome da se stopa poreza na dohodak građana sa deset smanji na devet. Smatramo da je to mali korak, ali korak u jednom pravcu koji pokazuje nameru Vlade da u nastavku velikih reformi koje sprovodi već pet godina, uradi nešto na dobrobit građana, a to je da smanji porez, da time stvori, to je nekih pet milijardi dinara više novca u privredi, da se tim novcem privrednici, da li će minimalno povećati plate, da li će uložiti nešto, da li će krenuti da razvijaju svoj biznis, to je na njima, ali imaće jedan svež kapital koji će im omogućiti dalji razvoj.
Hvala.

Ovo su dva povezana zakona i kada bi došli na dnevni red, njihovim usvajanjem i stavljanjem na dnevni red, ispunila bi se u pravom smislu ona odredba Poslovnika koji kaže da o zakonima može da se vodi rasprava u objedinjenom pretresu zato što su rešenja u njima međusobno povezana i zavisna.

Da bi mogli da bez uticaja na republički budžet dobijemo onih pet milijardi dinara, koliko bi bilo smanjenje u budžetu kada bi se prihvatio zakon i rešenje u Zakonu o porezu na dohodak građana, da te pare ne bi bile manjak u budžetu, mi predlažemo ove izmene Zakona o finansiranju lokalne samouprave, koje predviđaju da se onaj deo novca iz ovog poreza na dohodak građana koji ostaje lokalnim samoupravama vrati na nivo pre smanjenje koje je napravljeno u oktobru mesecu prošle godine.

Tada smo ovde čuli i od ministra i od drugih predstavnika Vlade da su lokalne samouprave jedva dočekale ovaj predlog i da nemaju nikakav problem sa tim što će u 2017. godini i narednim godinama imati smanjene prihode ukupno sve zajedno za pet milijardi dinara i više. Pošto su lokalne samouprave već prihvatile ovo smanjenje i spremne su da ispune svoju funkciju po Ustavu i zakonu, mi smatramo da onda taj novac umesto ovako kako je otišao, da kažem, bez određenog plana u budžet, bude usmereno ka rasterećenju privrede.

Znači, ideja je da se kroz izmene i dopune ova dva zakona prvo smanji stopa poreza na dohodak građana, a da se lokalnim samoupravama, kako ne bi ponovo bile oštećene, vrati onaj procenat koji ostaje njima na procenat koji je bio pre usvajanja izmena iz oktobra prošle godine.

Smatramo da je ovakav predlog neutralan što se tiče budžeta lokalnih samouprava, da ima smanjenje jedino na nivou republičkog budžeta od pet milijardi dinara, ali evo, slušamo da i u ovoj godini umesto planiranog deficita imamo neplanirani suficit. Ukoliko je to stvarno tako, to je još jedan razlog više da se usvoji ovo rešenje i da se olakša privredi da stvarno dođe do stvarnog razvoja privrednih aktivnosti, ali i od tog famoznog rasta bruto društvenog proizvoda koji ova Vlada lažnim brojevima pokušava da predstavi.
Hvala.

Suprotno obećanjima stranaka koje su danas na vlasti, koja su data pre pet godina, kako će ukinuti tv pretplatu, ona je vraćena u pravni sistem Srbije posle, prvo smo čekali dve i po godine da se pretplata ukine, a onda je RTV taksa drugim zakonom ponovo uvedena. Ovaj put je uvedena na način da praktično ne možete da je ne platite i da praktično ne možete da se oslobodite od plaćanja ove pretplate.

Zakonsko rešenje koje je ova vladajuća većina usvojila 2014. godine je sada takvo da se pretplata ponovo plaća, odnosno tv taksa se ponovo plaća, kao i pretplata, uz račun za električnu energiju, ali sada na način na koji ne možete da se oslobodite. Sada građani koji imaju u okviru jednog domaćinstva više brojila na svoje ime plaćaju više puta tu pretplatu. Ako neko ima brojilo na garaži, na pomoćnom objektu u okviru jednog domaćinstva, on na svako to brojilo mora da plati tu tv taksu.

Možda jedina dobra činjenica za građane je što je ta tv taksa 150 dinara. Ali, ona neće zauvek biti 150 dinara. Ona može da bude po zakonu do 500 dinara, po zakonu koji smo usvojili krajem prošle godine neće biti ove i sledeće godine toliko, ali niko praktično ne može da bude oslobođen ko ima više brojila na svoje ime.

Suština naše promene je vrlo jednostavna, da se jasno kaže u zakonu da jedan građanin može samo jednom da plati ovu taksu, na jedno brojilo, da za sva ona druga brojila koja se vode na istog građanina, da se ova taksa ne plaća, jer taj građanin i ne može da bude na više mesta odjednom i ako plaća tv taksu za rad javnog servisa zato što koristi, ako je koristi, a nažalost, i to je posebna priča, veliki broj građana i ne koristi javni servis jer nema na njemu šta da vidi osim premijera i Vlade u besomučnom hvalisanju od jutra do večeri, svaki građanin tu taksu mora da plati, ali može da konzumira pravo koje dobija plaćanjem ove takse samo na jednom mestu u vremenu i prostoru, jer tako kažu zakoni fizike, u koliko ovde u parlamentu ne dođe eventualno neka inicijativa da i osnovne zakone fizike menjamo, kao što se, vidim, predlaže inicijativa za izmenu ili dovođenje u pitanje nekih drugih osnovnih zakona.

Znači, pozivam vas još jednom da ispravimo nepravdu i da usvojimo zakonsko rešenje da samo jednom može da se plaća taksa za javni servis.
Hvala.

Već godinu i po dana poslanička grupa SDS i NPS, kao i kolege iz DS i kolege iz poslaničke grupe Dveri, pokušavamo da stavimo na dnevni red Predlog zakona o prestanku važenja Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija. Očigledno da za to ne postoji većina, iako su rezultati kada je usvajan Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija i kada je došla Vlada sa tim predlogom i rekla šta očekuje od primene ovog zakona, kakve rezultate, po priči istih tih ljudi, manje-više nepromenjenih, ti ciljevi su već ostvareni, ali namere da se ovaj zakon stavi van snage očigledno nema.

Očigledno je da je bila velika prevara kada je ovaj zakon nazvan Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija i da je ta reč „privremeno“ bila samo šarena laža i nešto što je trebalo da koristi Ustavnom sudu Srbije da se ne odredi u ovom zakonu, smatrajući da kako se radi o privremenom zakonu nema potrebe da Ustavni sud reaguje.

Međutim, ono što je istina, istina je da je rok privremeni od tri godine, koliki je stajao u predlogu zakona, izmenjen, odnosno obrisan kada je zakon usvajan i on je usvajan bez roka trajanja, a sada vidimo da je politika Vlade Republike Srbije da to privremeno treba da traje trajno. Očigledna je namera Vlade da nastavi sa ekonomskim uništavanjem preko 650 hiljada penzionera koji su potpali pod udar ovog zakona. Vlada je napravila računicu, i SNS, da je očigledno manja šteta udariti po džepu ovih 650 hiljada, a onda medijskim zaluđivanjem, besomučnom propagandom ostalih milion i 50 hiljada penzionera koji nisu došli pod udar ovog zakona, ubeđivati da im je bolje nego ikada i da su penzije veće nego ikada.

Činjenica je da su i te tako penzije povećavanje dva puta u poslednje dve godine za 0,75% i 1,5%, povećane manje nego što je bila inflacija u Srbiji, da je ove godine u aprilu mesecu inflacija došla na godišnji nivo od 4% i da nikakvo povećanje, pa da bude na kraju godine i 5%, neće na realni nivo vratiti penzije svih penzionera pre smanjenja, a onima kojima je smanjeno očigledno nikada neće biti vraćeno.
Hvala.

I ova sednica pokazuje, kao i sve održane u ovoj godini i preko 80% zakona iz prošle godine i prethodnih godina, potrebu za donošenje ovog zakona. Mi danas, do sada, na predlogu dnevnog reda imamo četiri zakona koja su došla u Skupštinu Srbije po hitnom postupku, kao što je i jedini zakon na prošloj sednici bio po hitnom postupku i svi drugi zakoni usvojeni ove godine.

Suština ovoga zakona je da se sa tom praksom prestane, da ne može jedna rečenica da je neophodno da se zakon donese po hitnom postupku da bi se sprečile štetne posledice, a bez da se navede koje su to štetne posledice, da se onemogući da takav zakon dođe u Skupštinu po hitnom postupku bez javne rasprave, da bude usvojen po hitnom postupku, tako da poslanici nemaju dovoljno vremena da se spreme za diskusiju, da nemaju dovoljno vremena da kvalitetno intervenišu amandmanima na te zakone i da, na kraju krajeva, građani nemaju dovoljno vremena da se upoznaju sa zakonskim rešenjima, jer u svakom od tih zakona stoji, da umesto propisanih Ustavom osam dana od dana stupanja na snagu, taj dan bude sledeći dan po usvajanju.

To je manir ove Vlade i ove vlasti. To traje već pet godina i svake godine je ta statistika sve lošija i lošija i očigledno da će i ova godina napraviti novi rekord po procentu broja zakona koje Skupština usvaja po hitnom postupku.

Nemam nikakvu dilemu da ova vladajuća većina ovaj predlog zakona nikada neće prihvatiti da stavi na dnevni red, a kamoli da ga usvoji, ali je moja obaveza da kroz ova tri minuta predstavim građanima da postoji druga politika, da postoji i drugačiji način viđenja rada parlamenta, da postoji način koji uvažava ulogu parlamenta koji nije ovde mesto gde treba zakoni samo da protrčavaju, da parlament mora dobro da prodiskutuje svaki zakon, da poslanici imaju dovoljno vremena da se za tu diskusiju spreme, a pogotovu da posle prate primenu tog zakona.

Ono što najviše nedostaje ovom parlamentu je ta kontrolna uloga. Mi ovde ne raspravljamo ni o jednom izveštaju koji dolazi od nezavisnih tela, odbori se ne sastaju jer najčešće nema tromesečnih izveštaja o radu i sve su to pokazatelji da se u Srbiji ustoličuje jedna autoritativna vlast, a to vidimo i ovih poslednjih mesec i po dana kada imamo dve najvažnije funkcije u jednom čoveku.
Hvala.

Ovaj zakon više od godinu i po dana je u skupštinskoj proceduri i naša namera je bila da se usvajanjem ovog zakona poreska stopa, kojom se opterećuje hrana za bebe, sa opšte poreske stope koja iznosi 20% oporezuje po posebnoj poreskoj stopi od 10%.

Kada smo imali prilike da dajemo amandmane na Vladine predloge zakona o izmenama Zakona o PDV-u, govorimo nešto na ovu temu i eventualno dobijemo odgovor od strane ministra, nije bilo protivljenja. Bila je jedna skepsa da ova mera ne bi dovela do smanjenja cena hrane za bebe zato što su, je li, trgovci valjda neodgovorni i ne bi smanjili u maloprodaji cenu proizvoda za ovo umanjenje poreza za dodatu vrednost, kao i da bi bilo jako teško sprečiti zloupotrebe.

Naravno, mi smatramo da to nije puna istina i da je, nažalost, istina jedan tragičan odnos koji Vlada Republike Srbije ima prema budućnosti Srbije i činjenici da je u Srbiji godinama negativna stopa priraštaja i da je ta stopa iz godine u godinu sve veća. Očigledno da Vlada u svojoj politici nema nameru da nešto promeni i da nešto uradi po ovom planu, jer da ima, nešto bi uradila, da li bi to bilo usvajanje nekog rešenja sličnog ovom, da li bi to bilo konačno usvajanje zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, a o tome ću govoriti nešto kasnije, da li bi to bila neka druga mera. Ništa od toga nije mera i namera ove Vlade. Dolazi se sa polovičnim rešenjima, pa je tako prošle godine doneto rešenje da se ukine povraćaj PDV-a koji je onda odložen do usvajanja novog zakona o finansijskoj podršci porodici s decom, koji je najavljen za prvu polovinu ove godine. Ta polovina polako ističe, zakona nema i očigledno je da ga neće ni biti.

Očigledno je da ljudi najodgovorniji u Vladi za ovo pitanje misle da vremena ima ili se bave nečim drugim, važnije su im njihove fotelje i mesta na kojima se nalaze nego problem koji imamo i da nekog rešenja neće biti. Pozivam vas da stavite na dnevni red ovaj zakon, da ga usvojimo i da pošaljemo Vladi poruku da mislimo drugačije od njih.
Ovo je jedan deo zakona, koji predlažemo, a koji je direktno vezan za brigu o budućim naraštajima Srbije. Ovaj Predlog zakona predviđa donošenje akcize za veštački zašećerena, zaslađena pića, kao jednu meru koju je Svetska zdravstvena organizacija, koja je proglasila epidemiju gojaznosti u svetu, predložila vladama širom sveta, kao jednu od mera u borbi protiv ove pojave.

Nažalost, naša Vlada ne misli očigledno da radi išta po tom planu. Iako su to uradile vlade Mađarske, Norveške, Meksika, Irske, SAD-a i brojnih drugih zemalja, Slovenije, kod nas Vlada nema nikakvu nameru i uopšte se ne određuje prema ovoj inicijativi. Naprotiv, Vlada ide i očigledno dobija podršku od onih koji su najveći proizvođači ovih pića i očigledno tamo ispunjava njihovu želju da ove mere koje, kažem, postoje u najvećem broju zemalja, oni na taj način pokušavaju da Vladu odvrate od toga da se i ona priključi ovoj akciji.

Zašto je ona važna? Brojke u Srbiji su poražavajuće. Iako je u svetu gojaznost kod dece povećana sa 2,6 na 4,9%, te brojke u Srbiji govore da je gojaznost povećana pet puta i negde piše da je svako četvrto, negde da je svako peto, negde da je svako treće dete danas gojazno. Kao glavni razlog je loša ishrana i preterano konzumiranje veštački zaslađenih pića.

Ono što je naša ideja jeste da se ovim zakonom uvede akciza od pet dinara po litri zaslađenih pića i da se stvori jedan fond od pet milijardi dinara koji bi trebao da omogući formiranje i izvršenje programa koji će deci, pre svega, omogućiti, upoznati ih sa značajem zdrave ishrane, koji će omogućiti više fizičke aktivnosti, koji će im u krajnjoj liniji omogućiti jedan zdrav obrok dnevno.

Mislimo da je ovo pravi odgovor koji Vlada Republike Srbije ima na ovu pojavu i žao nam je ako opet ne dobijemo podršku kolega poslanika.
Hvala.

Govorio sam malo o potrebi da se donese ovaj zakon koji nije menjan od 2011. godine, i ova Vlada, u svom maniru, već pet godina svaki put, da li posle nekih izbora, rekonstrukcije ili pre izbora, najavi da će ovaj problem i donošenje izmena i dopuna ili novog zakona biti u njenom fokusu. Ali, evo, pet godina nismo dočekali ni jedan jedini predlog vezan za ovu oblast. I ponovo je prebačena odgovornost na neku radnu grupu, famoznu, koja, navodno, radi na predlogu ovog zakona, negde od septembra meseca, ali nikakvih rezultata i predloga nema.

Ono što, nažalost, imamo su posledice jedne nebrige, posledice gde je Srbija danas na prvom mestu po riziku od siromaštva, 24,5% stanovnika Srbije je ugroženo od siromaštva. Svako treće dete živi u porodici koja je ugrožena od siromaštva. Samo 25% dece danas ostvaruje neko pravo iz oblasti dečije zaštite, iako je 2000. godine taj procenat bio preko 50%.

Rešenja koja predlažem u ovom zakonu, ni sama Vlada u odgovoru nije odbila, i nije ih prokomentarisala ni kao dobre, ni kao loše. Pozvala se ponovo na radnu grupu. Isti ministar, gospodin Vulin, koji je već tri godine na toj funkciji, stalno, iznova obećava rezultate rada radne grupe i Predlog zakona, ali, evo, ponavljam, tri godine su prošle, taj zakonski predlog nije pred nama.

Pozivam vas kolege poslanici da pokažete odgovornost da ovaj Predlog zakona stavimo na dnevni red, da pozovemo onda ministra Vulina i druge ministre iz Vlade, da dođu ovde. Ako ova rešenja nisu dovoljno dobra da usvojimo neka druga, ali da ih nateramo da se pozabave ovim problemom. Ukoliko to ne uradimo, ovi brojevi i ova statistika, o kojoj sam govorio na početku, biće samo još lošiji.

Ima još jedan podatak. Dakle, u Srbiji je najveći jaz između bogatih i siromašnih, ili podatak koji je ovih dana najaktuelniji u našoj javnosti, a to je da su prosečne zarade u Srbiji danas manje nego u dve trećine afričkih zemalja.

Verujem da to nije politika koju bi građani Srbije izabrali da imaju pravo da glasaju na fer i demokratskim izborima, ali hajde mi da pokažemo da smo odgovorni i da uradimo nešto za budućnost naše dece.