Dame i gospodo narodni poslanici, drago mi je što sam mogao da čujem i ovu diskusiju i 19, 20 minuta da dođemo do zaključka kako dalje, a onda u zaključku o tome kako dalje, osim da radikalizujemo svoj stav, ne postoji to kako dalje i tako je ceo dan.
Vratiću se na nešto drugo, što mislim da je mnogo više od forme. Vaše je pravo da za nešto glasate i da za nešto ne glasate. Onako kao usput ste pomenuli da je na tom skupu bio i Tomislav Nikolić. Bio sam i ja. Obezbedili smo ljude da dođu. Pozvali ljude iz cele Srbije da dođu zato što smo imali državotvorni odnos, za razliku od vas, prema Srbiji. Zato što nama nije bilo teško, iako smo videli u koji smo poraz dovedeni, kako god ga nazivali, poraz veliki to što se 2008. godine dešavalo. Pozvali smo ljude da pokušamo da svojom brojnošću pokažemo koliko se ne slažemo i molili su me ljudi iz vaše stranke i iz jedne druge stranke ovde da organizujem ljude. Ja sam organizovao ljude, a pozvao me Tomislav Nikolić da to uradim. Ja se toga ne stidim. Time se ponosim. Hoćete da vam kažem zašto? Zato što smo se uvek držali i trudili da imamo jedinstven stav po pitanju Kosova i Metohije.
Niko ne sme da glasa za izveštaj. Niko ne zna zašto ne glasa za izveštaj. Zato što svi morate da budete oštri i snažni u osudi režima, diktatora, autokrate, ne znam ni ja čega i baš vas briga za Kosovo, kao što je nas bilo briga pa smo uvek glasali zajedno sa vama iako nam se ništa nije sviđalo. Izađite, ispričajte šta hoćete, a onda glasajte za ono za šta moramo da glasamo svi, a doneli ste drugačiju odluku, pa kažete – možemo da jedni drugima prebacujemo, pa kažete – pa dobro, ja vama mogu to, pogrom, pa ćete vi meni Briselski sporazum. Ma nemojte, pa ja sam ponosan na Briselski sporazum zato što je Briselski sporazum spasao Srbiju u tom trenutku. Ne možete da izmeštate stvari iz vremena i prostora.
Potpisao ga je moj koalicioni partner Ivica Dačić, a evo ja vam kažem – ja bih voleo da sam ja. Ne izmeštajte stvari iz vremena i prostora. Danas se držimo baš za taj Briselski sporazum, kao što se držimo i za Dejtonski sporazum u BiH.
Kažete – zašto nismo preduzeli nešto, što sam slao avione? Pa kada sam poslao avione da nam nadleću Jarinje, onda ste, ne vi, ali neki drugi iz opozicije, objavili – evo ga Vučić, zvecka oružjem i to pravi predstavu za narod, a baš ga briga u stvari za Srbe na Kosovu. Šta god da uradite, kao što sam rekao već bezbroj puta, uvek će biti isto i za sve ću biti kriv i nije mi to problem. Kažete – trebalo bi da reagujemo mnogo oštrije i mnogo jače. Pa što ne učiniste to?
Zar 935 srpskih zapaljenih kuća, šest gradova i deset sela koja su nam etnički očistili, deset Srba koje su ubili, 900 ljudi teško povređenih, 4.000 ljudi proterano i uništeno i spaljeno 35 crkava i manastira, pri tome 18 spomenika kulture. Zar to nije bio dovoljan razlog da pokrenete vojsku ili policiju? Izgleda nije, pa ste sebi to oprostili, pa ste još došli da nama držite pridike o tome iako mi to nismo uradili, iako se u naše vreme ništa slično nije desilo.
Živi se pojedosmo. Iako je neko kriv za to što Babin Most i tako, neka sam i ja, zbog ovog momka što je noćas izboden, Nemanja Mitrović u Babinom Mostu. Ali nam se takva tragedija nije dogodila. Ja da vam kažem. Niste poveli zato što niste mogli, zato što su međunarodne okolnosti bile loše, zato što vojsku nismo imali jer je bila uništena kao što znate. Danas je naša vojska deset i dvadeset puta jača nego u vaše vreme, što vi takođe znate. Naravno da nemate problem i siguran sam da ste zadovoljni zbog toga.
Samo vam govorim da stvari nisu tako jednostavne. Hoću ljudima u Srbiji da kažem da sam razočaran, ne zbog onoga što ste meni izgovarali danas i ne vi i ne svi drugi, nego zbog načina na koji glasate. Šta je loše u tom izveštaju, šta je nefer u tom izveštaju? Kažete govorim o tome da im pomognemo, a u vagonu smo koji je u pogrešnom vozu. Nema dobrog voza koji možemo da uhvatimo. Ponekad je dobro ući u bilo koji vagon da budete u vagonu pa ćete naći neku stanicu gde ćete moći da pređete u bolji voz. Ovako je to nemoguće.
Da izađemo iz svega, da ništa ne poštujemo. Da kažemo da ne poštujemo ranije ugovore. Onda nismo država. Onda smo banana republika. Da govorimo samo lepe stvari tim ljudima. Ja to neću da radim. Kažete to je defetistički stav. To nije ni malo defetistički stav. To je ozbiljan i odgovoran stav. Ja nisam mislio to da vam prebacim. Samo bih rekao da je reakcija morala da bude politički snažnija.
Vi kažete, mi 2000. godine, govorili su o standardima i statusima. Prvi potez 2000. godine, odustanak od kontinuiteta Savezne Republike Jugoslavije, a drugi potez nam je bio puštanje 1.782 Albanca iz naših zatvora koji su pravosnažnim presudama osuđeni, po zakonima Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije. Ko vas je tada pritiskao? Ja nisam doneo ni jednu takvu odluku, ni odluku o pomilovanju, niti smo donosili Zakon o amnestiji koji bi se odnosio na albanske teroriste.
Šta je to što nam zamerate? Briselski sporazum, kojim smo u nemogućim uslovima, pošto vi to ne znate kako je bilo. Rekao sam bukvalno. Čujem da Merkel piše memoare za 2024. godinu. Ja se nadam da ću 2026, 2027. godine moći da izađem sa memoarima. O tome ću da govorim, ne o politici ovde, jer mislim da će rezultati da govore o tome. Koliko smo autoputeva, pruga i bolnica i škola i svega drugog uradili.
Neću o tome, nego samo o pregovorima vezanim za Kosovo i o svom našem licemerju i o svemu tome što prebacujemo i gledamo kako ćemo na tome da zaradimo neki jeftini politički poen, a da pri tome i kada, i da sednemo sada sami, ne biste imali šta da mi kažete. Ni vi ni mnogi drugi. To je politika. Ja to mogu da razumem. Kažite mi ljudi šta da uradimo, šta da uradimo? To je moje pitanje pred našom nacijom, pred našim narodom. Šta da uradimo? Osim što radimo ovo što činimo u ovom trenutku.
Znate li koliko sam puta, evo kada slušaju oni gore, pa oni su ljuti na mene. Jedanaest sati sam ih molio da povuku barikade. Kada smo dobili sve ispunjeno, jedanaest sati sam se mučio da ih ubedim, da bi mi svi stranci rekli – to Vučić laže, Vučić to okrene u jednom sekundu, završi odmah, onda glumi kao da je on njih ubeđivao, pošto su svi oni glupi i debili, pa diktator naredi, pa to tako ide.
Jedanaest sati sam ih molio, iako su se povukli, iako su ostavili sve onako kako smo mi tražili. Zato što su oni siti svega. Ali i oni, takođe, imaju odgovornost, jer znaju da nam treba sto godina, hiljadu puta da pregovaramo da ne uvedemo zemlju u rat i da oni snose tu odgovornost zajedno sa mnom i da pokušamo da izbegnemo sukob po svaku cenu.
Ja sam vam danas govorio neke stvari. Jel vi stvarno mislite da se mi plašimo, ne znam, posebno danas kada smo mnogo snažniji. Pa ne. Ali, rat je katastrofa. Da pokušamo da to izbegnemo. Govorim vam koliko je objektivno teška situacija. Pola dana se pretvorilo u to kako ćete da kritikujete Vučića, a ne Kurtija. Super, ja sam kriv zato što oni nisu Briselski sporazum poštovali. Odlično, ja sam kriv, ja maltretiram Srbe na severu Kosova. Super, Srbi kriminalci sa severa su za sve krivi. Super, nedemokratski režim ovde je kriv. Ovo ne govorim vama sada, nego govorim o svemu što sam slušao danas. Da li su to rešenja? Hoćemo tako da pomognemo našem narodu? Teško.
Kažete, da sam rekao da može da se okrene istorijski točak, istorijski tokovi. Da može. U našem slučaju je to veoma teško, veoma teško i deluje nemoguće, ali nas to nije sputava. Ovo što kažem nije defetizam, već realno sagledavanje situacije. U tom realnom sagledavanju situacije, onda pravite poteze i borbeno pristupate svemu i borite se za svoj narod.
Kažete, to da prihvatimo, jer mi govorimo o nezavisnom Kosovu. Ne ja govorim o proklamovanoj nezavisnosti iz 2008. godine. Albanci su unilateralno proklamovali nezavisnost 2008. godine. Nikada se sa njom nisam pomirio i nisam je prihvatio i borim se protiv toga. Nemojte da vam sabiram koliko je u vaše vreme priznalo nezavisnost Kosova zemalja, koliko je u naše vreme i koliko smo povukli priznanja i šta smo sve radili da bismo to učinili.
I za takve stvari ste nas napadali jer ste počeli da objavljujete, ne vi, već neki mediji, odakle nama novac za to, kome šaljemo oružje i šta je to što radimo itd. Ni za te najtananije državne poslove kada radite nešto za svoju zemlju ne može da se prećuti nego mora da se napadne država, kao i sa svim drugim stvarima. Samo još jedan sepet, kako se to kaže kod mog oca ili samar na leđa državi. Da svako još nešto kaže protiv svoje države, jer ne valja vlast. Popularno je biti protiv vlasti.
Kada pitate šta je to stvarno. Pa baš i ne znamo šta je. Kada pitate a šta to stvarno da uradimo, onda ne čujete ništa. Umesto da kažemo jedni drugima, dobro ajde ljudi da prekinemo, kao što sam ćutao u izveštaju i mnogo više govorio o našem periodu, jer podnosim izveštaj za taj period kog se ne stidim, na koji sam ponosan, jer znam koliko smo besanih noći proveli boreći se za narodu na Kosovu. Znaju oni to.
Da vam kažem, mene ljudi, jedan dobar Srba na KiM, ne verujem u to da političare neko voli i bez obzira na, neko bi rekao broj glasova, popularnost, ne mislim da me ko voli, voli me moja porodica, ali ljudi poštuju. Ako me neko malo voli, voli me naš narod na KiM zato što oni znaju koliko se borim za njih, zato što oni znaju šta sam sve činio i šta sam sve radio.
Kada negde dobijate iz izbore u izbore preko 80%, jel stvarno neko misli da su ti ljudi glupi, da ne znaju za koga glasaju i da ne znaju šta je neko uradio za ili protiv njih. Znaju ti ljudi, znaju ko se bori i znaju šta sve radimo. Ne mogu o tome da vam pričam ovde se. Iz objektivnih razloga ne mogu da vam pričam. Nema problema, dođite kod mene i reći ću vam, jer sam siguran da to nećete ispričati u javnosti. Naravno da radimo, radimo sve što možemo. Radimo sve što možemo, da li je dovoljno, uvek može mnogo bolje, uvek može mnogo više, ja ne mogu i neću da krijem to. Stvarno sam dao sve od sebe, ne mogu više. I da vam budem sasvim iskren, ne mogu da vam opišem koliko sam srećan što mi je poslednji mandat, kada smo već kod ličnih stvari.
Što se tiče drugih stvari, vi što dobacujete da ste i vi srećni, mislio sam da nećete biti srećni, jer vam je uvek lako da pobedite najgoreg i najglupljeg, a to sam ja. Posle mene dolaze neki pametniji koje ćete teže da pobedite. Što se radujete mom odlasku, samo će pametniji da dolaze. Do sada ste uvek govorili on je najgori, šta se sada radujete mom dobrovoljnom odlasku. Rekao sam vam da ću sam da odem, da me nećete pobediti nikada. Kao što vidite i to obećanje ću da održim.
Dakle, ono što je važno, to je da mi u narednom podperiodu koji će biti užasno težak za nas, kažete – došao je kancelar Šolc i rekao to i to, tačno je. Tačno je. Rekao mi je veoma teške stvari od nemačkih kancelara već dugo vremena, ali je isto tako i dobio odgovor i to ga je dobio javno, ne u četiri zida, ne sakriven od ne znam koga, već direktno pred nemačkim novinarima, dotle da su čak nemački novinari posle toga rekli – Vučić je ispao neočekivano jak lider pošto valjda niko u Evropi nije nikada pomislio da se na takav način obrati nemačkom kancelaru. To je bila moja dužnost, ne zato što bih ja time nešto dobio, to je bila moja dužnost da zaštitim našu zemlju i da zaštitim njen teritorijalni integritet.
Ljudi, ja se mučim, ne mogu da vam objasnim to moje mučenje kada slušam u bilo kojem međunarodnom forumu priču o teritorijalnom integritetu. Mislim da sam to vama i rekao u jednom od naših razgovora. Ja se iskreno mučim kada to slušam, jer ne mogu to da slušam. Jer, tu dozu bezobrazluka sa kojom su oni zgazili naš teritorijalni integritet i gde nam svakoga dana govore o tome kako je teritorijalni integritet svetinja i kako su UN svetinja. I pitate ih - zašto ne poštujete Povelju UN i Rezoluciju 1244, a oni kažu - ej, Vučiću, ne smeš da se vraćaš u prošlost. Okej, možda smo i pogrešili tada, ne možemo to javno da kažemo, mi smo velika sila, možda smo i pogrešili, ali nećemo menjati svoju politiku.
Onda vi morate da živite. Mi danas moramo da obezbedimo novac da ima dovoljno struje, da ima dovoljno grejanja u svakom gradu i gde imate odgovornog i neodgovornog gradonačelnika. Morate da obezbedite plate i penzije da ne kasne ni dana. Zato morate da radite sa tim Evropljanima, zato moramo da radimo.
Kažete da su mnogi postali veći evropejci nego Srbi. Ja nisam. Nisam rekao da ste to meni rekli, nekim drugima. Ja nisam. Ja sam Srbin i građanin Srbije i ja sam pre svega neko ko brine o interesima Srbije.
Da li se Srbija nalazi na evropskom putu? Da, nalazi se. Ali, da li ću im reći sve što mislim o njihovom radu, o licemerju, priči o teritorijalnom integritetu, pa ja mislim da im niko o tome ne govori koliko im govorim ja.
Kažete - nastaviće se cepanje Srbije, pa će onda biti i Republika Srpska ugrožena. Ja sam zadovoljan što smo mi sve promenili u odnosima sa Republikom Srpskom. Ljudi iz Republike Srpske, ne mi, kažu da su najviše dobili upravo od ove vlasti, i najveću vrstu podrške i najveću vrstu pomoći u svakoj opštini, čak sada i u Stanarima gradimo veliki dom zdravlja, jednoj maloj opštini u Republici Srpskoj. Sve što možemo da pomognemo, sve zajedno radimo sa njima. Sve nacionalne praznike zajednički obeležavamo, sve nacionalne tragedije, sve nacionalne uspehe, sve. Radimo na svemu zajedno.
Šta još možemo da uradimo? Zaista se trudimo. I nisam očekivao da ćemo da dobijemo priznanje za borbenost i za trud i za rad, ali sam očekivao od vas, da budem sasvim iskren, da ćete da glasate za Izveštaj. Očekivao sam i od još nekih da će da glasaju za Izveštaj. Nisam vas ni pitao, nisam vas ni pozvao, ali sam očekivao, jer to nalaže negde, rekao bih, i poštovanje za ono što smo mi uvek glasali za sve odluke, i vaše kada ste bili na vlasti, ali i za to što smo uvek glasali oko Kosova jedinstveno. Bilo bi jedan, dva ili tri glasa protiv - Nenad Čanak, Čedomir Jovanović i još neko, uvek isti, a svi ostali smo glasali zajedno.
Šta se promenilo? Promenilo se to, super, kažite narodu, što je Vučić postao odvratniji od Kurtija, kažite narodu - nećemo da glasamo za to i to zbog Vučića, okej. Ja to mogu da prihvatim, ali ne mislim da je to dobro za našu zemlju i ne mislim da imate ikakav razlog da se ne glasa za ovaj izveštaj. Ne mislim da ga je iko danas izneo. Niko ga nije izneo. U Izveštaju nema nijednog falsifikata, nijedne prevare, nijednog političkog trika, ama baš ničega. Tu su nabrojane činjenice.
Odgovornost je generacija i mnogo manje, da vam ja to kažem, naša nego vaša i mnogo manje vaša nego onih pre i mnogo manje onih pre nego onih pre. Da budemo sasvim fer, da probam da budem sasvim fer, samo što to nikada nismo hteli da kažemo na takav način, ne nikad, nego udaraj u tom datom trenutku, jer mi je važnije da dobijemo neki politički poen u centralnoj Srbiji nego šta ćemo stvarno da uradimo za naš narod na Kosovu i Metohiji.
I da završim, prazni se, odlaze Srbi sa Kosova i Metohije, ali odlazili su i 1961. godine u još većem broju, i 1971. u još većem broju, i 1981. godine u većem broju nego danas, i 1991. godine u većem broju nego danas, a posebno 2001. godine u mnogo većem broju nego danas, u mnogo, mnogo većem broju nego danas. Danas smo koliko-toliko stabilizovali situaciju, što je vrlo teško. Ali, odlaze nam ljudi i iz Priboja, iz Prijepolja, iz Loznice, odlaze najpre za Beograd. Odlaze nam i ljudi iz Leskovca i Vranja, najpre za Niš pa za Beograd, pa onda odlaze negde drugde. Počinju neki da se vraćaju, pa opet u Beograd. Prazna nam je centralna Srbija, prazna nam je Vojvodina, prazna nam je Srbija cela. Nemamo ljudi nigde.
O deci ne smete da pričate zato što, naljutite se na mene koliko hoćete svi u ovoj Skupštini, da se slikam sa svo troje dece, da ne govorim o nekom drugom, Vukan se nikad nije ni pojavio u javnosti, dobio bih manje lajkova nego da se slikam sa svojim kučićima. Izvinite, ljudi, što vam o ovome govorim. Ne mislim da to govori loše o mojoj deci i mnogo lepo o mojim kučićima, koje volim, već to govori o svima nama. Pa gde nam je nestala ljubav prema deci? Gde nam je nestala ljubav prema budućnosti? A o tome da razmišljamo nećemo. Lajk može da se dobije ako opsuješ majku Aleksandru Vučiću. Ako si to uspeo, super si posao napravio. Ako nisi, šta si mu stvarno od argumenata rekao? Pa nisam ništa, ali šta ima veze, koga briga.
Nadao sam se da ćete da glasate, nikoga nisam hteo da pozivam, niti da molim. Mislio sam da je to stvar odgovornosti prema državi. Vaša odluka je takva. Želeo sam građanima Srbije danas da pokažem samo sa koliko problema se suočavam, da razumeju težinu situacije, da razumeju da mi moramo da nastavimo da se borimo za fabrike da bismo imali para da sve ove probleme isplatimo, jer će sledeća zima biti još gora. Mogli ste da me pitate da vam i dam podatke o tome kako se stvari kreću i na ratištu i kako mislim da će da idu, pošto mislim da nešto bolje znam, jer imam bolji uvid i više informacija, a ne zato što sam pametniji.
Ali razumeo sam dobro poruku i današnje sednice, razumeli su i građani Srbije, a to je - mi smo krivi, mi smo defetisti i ne znam šta ćemo da predamo. Tako da, pošto je sve pre nas bilo junački i intervenisali smo i na pogromu i na proglašenju nezavisnosti Kosova, ja sam slao ključ za puštanje iz ćelija albanskih terorista krišom, pa su noću izlazili napolje, pa šta da radite?
Ovo sam namerno sve sarkastično govorio zato što ponekad ne ostanete sa pravim oružjem u rukama političkim i ne znate šta i da kažete na sve to što smo danas mogli da čujemo. Pretpostavljam da ste vi poslednji iz opozicionih stranaka koji je danas govorio, pa zato govorim.
(Predsednik: Ima još.)
Ima? E onda sam bespotrebno odužio. Ništa, sačekaću onda gospodina Stefanovića i Dačića i Jovanova, pa ću se posle toga obratiti, više neću.
U svakom slučaju, hvala vam što ste me saslušali. Da sam u opoziciji, za ovakav izveštaj bih glasao, a vi razmislite jesam li ja bio u pravu ili vi koji ste drugačiju odluku doneli. Hvala vam najlepše.