Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8752">Zoran Živković</a>

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Mislim da ovde imamo stalni problem sa nečim da se nešto čuje i nešto ne čuje i da se nešto izmisli, pa se kao čulo. Znači, rekao sam da ćemo glasati za ovaj Predlog zakona i tu nema nikakve sumnje. Smatram ga kozmetičkim, nedovoljno dobrim, a nekad je i „Pavlovićeva mast“ dobra za početak.
Nisam mislio na ono što se dešavalo u Skupštine Pokrajine Vojvodine pre neki dan. Kada sam govorio o batinašima, o džakovima šećera i o sličnom, mislio sam na izbore u Majdanpeku, u Zaječaru, pre toga u Vrbasu i to su koristili vaši aktivisti, možda bez vašeg saznanja ličnog, možda su se odmetnuli. Kao što su ovi otišli za Donjeck, tako su možda ovi uzeli neke batinaše. Kada bismo bili naivni, mogli bi i da verujemo u to.
Što se tiče novca za kampanju, niste mi dali odgovor na moj predlog da se stranke suzdrže od komercijalne reklame. Uz poštovanje ove uštede od tri i po miliona evra, mislim da bi mnogo značajnija bila ušteda od nekoliko desetina. Mislim da je grubo oko 35 miliona evra. Toliko bi manje bilo potrošeno iz budžeta, direktno i indirektno, i novca građana kada bi kampanje za izbore bile bez onih reklama komercijalnih, koje inače retko kad imaju nekakvog smisla. Mahom su posledica foto-šopa i lošeg scenarija, a troši se ogroman novac za to.
Voleo bih, ne danas, nije danas važno, od nekog ko bi mogao da mi da odgovor na takvo pitanje, da dobijem odgovor. Hvala.
Hoćete li vi mene pustiti da ja pričam?
Naravno da sam se zbog toga javio.
Da li stvarno mislite da ono što vama nije jasno treba da objašnjavate drugima? Javio sam se pre nego što se kolega posle toga javio za povredu Poslovnika.
Dakle, nisam ja rekao da se zabrani komercijalno reklamiranje. Na tržištu ništa ne može da se zabrani. Ja sam predložio politički dogovor političkih stranaka da se suzdrže od komercijalnog reklamiranja. Efekat je isti, s tim što čuvamo pravila slobodnog tržišta i nikome ne uskraćujemo bilo kakve prihode, osim ako mi ne rešimo da ćemo biti štedljivi, pa da to ne trošimo u nekoj sledećoj kampanji. Pitanje nije retoričko, pitanje je ozbiljno, a vi proučite sa kim to treba i rešite.
Vrlo teška muka mora da tera nekoga da zamisli situaciju da premijer bilo koje zemlje ide u susednu zemlju na benzinsku pumpu da prodaje nacionalno bogatstvo. To ne može da bude neko ko je glup. To mora da bude neko ko je jako zao. Mislim da je to poruka koju je hteo da kaže poslednji govornik pre mene. Hvala.
Poštujući dobru nameru predlagača amandmana, ipak mislim da je to jedan zaludan posao zato što nikakav amandman ne može da popravi ovako loš zakon, jer da je tako onda bi poslanici Nove stranke naravno pisali amandmane i na ovaj zakon. Međutim, ovde pomoći nema.
Ovo je loše započeto i ovo se razvija još gore nego što je započeto i izaziva velike probleme, ne advokatima, notarima, Vladi Srbije, poslanicima iz Donjecka, poslanicima u neobičnim odevnim predmetima, poslanicima koji su dužni pare za zakup nekog zemljišta opštini Inđija, nego unosi veliki problem građanima Srbije, koji bez bilo kakve mogućnosti da reaguju, bar do sledećih izbora, moraju da trpe ovu bahanaliju koja se sprovodi već više od šest meseci.
Imamo zakon koji je doveo do toga da je zakočeno sve moguće u Srbiji, i ono malo nečega što je radilo, da je nemoguće vršiti promet nekretnina, da je napravljen ekskluzivni zakon za notare koji bi trebalo da postanu super bogati, ali pod uslovom da ne plaćaju deo svog prihoda onima koji su ih postavili na ta mesta, većinu njih, a oni dolaze iz visoko korumpiranog vrha aktuelne vlasti. Prema tome, to je ono što je osnovni problem danas u Srbiji i nikakav amandman, pa ni dobra namera moje prethodnice neće uspeti da to promeni.
Imamo puno drugih mogućnosti da dokažemo da poštujemo evropske vrednosti. Javno beležništvo je predstavljeno kao jedno od najviših evropskih vrednosti. Pa, i poštovanje zakona je isto jedna velika evropska vrednost, pa i borba protiv korupcije je isto jedna velika evropska vrednost, kultura dijaloga je isto jedna velika evropska vrednost, sloboda medija je takođe velika evropska vrednost, ali to se ne primenjuje ovde. Pa, naravno da vlast koja to ne želi i ne može da primeni, ne može da donese ni ozbiljan zakon ili set zakona koji se tiču javnog beležništva.
Imamo potpuno nepoštovanje zakona i u formiranju Komore javnih beležnika i u tome kako su neki dobili te sertifikate, kako rade u ovih prvih mesec dana rada, a o tome kolike su enormne zarade koje su inače do sada bile prihod sudova i lokalnih samouprava to nije pitanje na koje treba odgovor da da opozicija. Opozicija postavlja pitanje, a odgovore, makar i tačne, retko, treba da da vlast. Mi očekujemo da čujemo taj izveštaj koji se pritiskom na jedno dugme dobija, pa ako neko ne zna gde je to dugme, da ne pritisne pogrešno, neka pita nekoga ko zna to sa dugmićima.
Očekujemo odgovor na pitanje da li je tačno da su u prvih mesec dana sprovođenja ovog zakona višemilionske sume inkasirali notari, njih 94, pa posle 92, još su se smanjili, nisu se povećali, a to po cenama koje su nekoliko puta veće nego što su bile takse kada su to radili sudovi i opštine, i zašto je taj deo prihoda oduzet tim institucijama? Da li je ubrzan proces prodaje nekretnina, da li je ubrzan proces bilo kakvog ugovaranja, dobijanja bilo kakve isprave? Ne. Na sve to smo upozoravali pre dva meseca kada su bile izmene zakona. Onda nam je rečeno – ne, to je savršeno, ma to su najbolja iskustva iz Evrope, to je tradicija srpskog notarstva, ma to je fenomenalno, primiše nas u EU odmah, vratiće nam Kosovo zbog toga.
U međuvremenu imamo još jednu situaciju da komotno mogu da pomislim da je predaja te javne funkcije privatnim javnim beležnicima, koji navodno vrše javnu funkciju, urađena samo zato da bi neko sutra mogao da falsifikuje nečiju ličnu kartu i otvori fantomsku firmu.
Vlada u ostavci ne može da predloži zakon.
Dva zakona od kojih jedan raščišćava neke dileme, a drugi je potpuno novi zakon koji definiše jednu važnu oblast. Poslanici Nove stranke će glasati za oba zakona iz različitih razloga.
Prvo o ovom kraćem zakonu, o Zakonu o Fondu, gde se smanjuje broj članova Upravnog odbora i Nadzornog odbora Fonda, gde se obezbeđuje supremacija Vlade u tim upravnim odborima i mislim da je to dobro. To je praktično legalizacija onoga što je i sada postojalo. Teško da je bilo ko ozbiljno verovao da su predstavnici raznih drugih društvenih grupa bili stvarno predstavnici njihovi, više je to bila jedna farsa gde su predstavnici raznih vlasti postavljali svoje ljude koji su učestvovali zajedno u vođenju Fonda na jako loš način. Ovim se smanjuje broj članova ta dva tela i smanjuje se broj potencijalno odgovornih za loše vođenje Fonda, kao što je to bilo i do sada, i smanjuje se broj potencijalnih krivaca za kriminalno vođenje Fonda, što se dešavalo.
Mi, recimo, imamo najnovije podsećanje, to je da smo pre par meseci na genijalni zaključak nekoga iz Ministarstva ili iz Fonda doneli zaključak da je 300 miliona evra na godišnjem nivou višak u Fondu i da to treba da se prebaci u penzioni fond. Paralelno sa tim i dalje imamo decu koja umiru zato što ne mogu da budu lečena ako neko ne pošalje SMS poruku. To je nedopustivo. Dakle, za ovo glasamo „za“, da bi bilo jasnije ko je kriv.
Naravno da je ovaj drugi zakon neophodan, da uvodi sistem praćenja i vođenja te medicinske dokumentacije i to je apsolutno dobra stvar. Mislim da je jako loše što je, ako sam dobro čitao, primena zakona tek od 1. januara 2016. godine. Mislim da to mora da se uradi pre. Ovo je 21. vek, ovde ne treba otkrivati korisnost softvera i hardvera. Sve to već postoji, samo treba da se primeni. Ako je u pitanju novac, sigurno je da mogu da se nađu vrlo povoljni krediti za tu oblast, bilo od fondova, bilo od proizvođača tog softvera i hardvera, tako da mislim da taj rok treba skratiti, ali verovatno je taj rok procena mogućnosti i efikasnosti ove Vlade da uradi nešto afirmativno.
Mislim da treba ići dalje, da sa ovakvim sistemom zdravstvenog osiguranja nema leka, da mora da se pređe na nešto bolje, da se sa Bizmarkovog sistema pređe na Beveridžev. To znači da svi građani Srbije imaju primarnu zdravstvenu zaštitu besplatnu, bez obzira da li rade ili ne rade, da li su na birou, da li su penzioneri ili bilo šta, a da se afirmiše mesto i uloga privatnih fondova za onaj dalji nivo, sekundarni i tercijarni nivo, odnosno viši nivo zdravstvene zaštite. Takođe, da se integriše vojno zdravstvo u civilno zdravstvo, da se napravi jedinstveno zdravstvo, jedinstven fond, odnosno tad ne bi bilo fonda ako prelazimo na Beveridžev sistem, ali pod istom upravom jer imamo stotine hiljada metara kvadratnih prostora koji je pravljen za medicinske ustanove, koji sada stoji prazan u vojnom zdravstvu, a mi i dalje najveći deo novca u investicijama u civilnom zdravstvu dajemo za cigle, cement i provizije onih koji to rade, a zapostavljamo nabavku opreme, školovanje kadrova i sve ono što treba da podigne nivo zdravstvene zaštite.
Afirmacija privatnih osiguranja, to sam već rekao, i uvođenje vaučera, to znači da ljudi koji imaju zdravstvenu zaštitu mogu da biraju da li će se lečiti u privatnom zdravstvu ili u državnom zdravstvu, a da i jedni i drugi konkurišu kod države za pružanje tih usluga. Mi smo u zdravstvenom sistemu na početku 20. veka. Po svim sistemima organizacije, po odnosima, po troškovima, po neracionalnosti, mi smo na početku 20. veka. Srbija je pred Prvi svetski rat imala bolji zdravstveni sistem nego što ga ima sad. Tu govorim o sistemu, a ne o lekarima. Lekari koji su kažnjeni zato što su dobri, lekari kojima se smanjuju plate dva puta u zadnjih godinu dana zato što su dobri, primaju sada plate koje su manje nego plate čistačica u bilo kojoj ozbiljnoj državi Evrope. To je nedopustivo i to dovodi do mnogih problema i anomalija u našem zdravstvu, od toga da odlaze specijalisti do toga da se legalizuje niska korupcija, što nije dobro.
Član 103. i 104.
Ne možete da date reč, predsedavajuća, nekome ko se javlja po povredi Poslovnika, osim nakon neposredno učinjene povrede Poslovnika. Ako se desilo to što je rekao prethodnik, koji istražuje svoje poreklo kod Darvina, onda je trebalo da mu date pre 15 minuta ili kada se on javio za reč.
Naravno da ništa nije tačno od ovoga što je izrečeno, a uvrede koje su izrečene meni, direktno, zagađenje, nije ni za kafanu, isto ste preko toga prešli vrlo lako. To je povreda ova dva člana Poslovnika.
Tražim da se Skupština o tome izjasni. Naravno da nisam rekao bilo kom kolegi. Dobacivanje, poslanici Nove stranke, je deo folklora, a izgleda i deo Poslovnika o radu da li te poslaničke grupe ili cele vladajuće većine. Za kolegu da se kaže da je lažov, to je po Poslovniku uvreda. Naravno da primerci Darvinove teorije o evoluciji ne mogu da me uvrede, niti su to ikada mogli.
Jasno je da je replika izazvana jednim besmislenim pominjanjem od strane prethodnika koji u svom besmislenom logoreičnom govoru ponovio sve ono što je u stvari obeležje jedne bedne, loše strane naše stvarnosti u poslednjih dvadeset i nešto godina.
To što mislite da ćete te tekstove koje naučite sami ili vam neko doda kao ceduljicu kao ministru malopre, ako mislite da je stvar u tome da pričate po pola sata, da izmišljate iz trenutka u trenutak novu laž, ako mislite da je to rešenje za problem u Srbiji, imate veliki problem.
Meni je žao samo što zbog vašeg problema taj veliki problem će biti problem najvećeg broja građana Srbije, to potezanje neistina, poluistina, laži, izmišljotina. Vi ste bivši režim. Bivši režim je bivša Vlada. Vi ste bili bivša Vlada. Ne znam da li je prisutni ministar bio u toj Vladi. Ne sećam se, ali vi ste bivša Vlada.
To da je bilo loših rešenja u prethodnom periodu, naravno bilo ih je i naravno da je tada trebalo reagovati na njih i naravno da su ozbiljni ljudi u Srbiji to i radili, uključujući i mene, a vi ste tada poštovali svog osnivača, koji nije vaš član, ali vas je osnovao i njegov režim ste trpeli dok niste ojačali.
Meni je stvarno žao što u parlamentu Srbije imamo i izmišljanja kao što je kolega pored vas rekao malopre da je neko dobacivao nešto nekome iz Darvinove teorije o evoluciji. Evo ga stenogram gde naravno nema ničega o tome.
Molim vas predsednice da zaštitite čast parlamenta.
Vaš posao je da vodite sednicu Skupštine, a ne da dokazujete bilo šta. Ja vas nikad nisam ni na koji način ni povredio, niti uvredio, ugrozio…
…, a vi ste meni replicirali.
Prethodnom govorniku da pročitam - APR Republika Srbija, Agencija za privredne registre, pretraga privrednih društava, društvo se zove „Asumakum d.o.o.“ Novi Beograd, dan danas, znači, to je aktuelni podatak, ime i prezime Andrej Vučić, lični broj taj i taj, poklapa se sa datumom rođenja.
Ne bi ja da mudre pravnike edukujem, ali da li je nešto falsifikat ili nije, to ne utvrđuje ni poreska uprava, ni policija, ni tužilaštvo, to odlučuje sud, pa biste vi kao Petko ili kako već se zove, ne znam kako je rekao gospodin Stefanović, mogli to da znate. To znaju deca u zabavištu za pravnike. Prema tome, ja očekujem da vi to znate. Ne znam zašto je to bila tema svega ovoga. Ja nikome nisam nudio opkladu u ovom parlamentu, zato što te kafanske manire prepuštam onima koji su ih i doneli u ovaj parlament.
Ja nisam to rekao i vas molim da me dobro slušate. Znači, oni koji su kafanske manire doneli u ovaj sveti dom koji se zove parlament. Da li treba da ponovim još jednom?
Znači, to što je ovde radikalština ponovo počela da zagađuje, to što ovde imamo ljude koji svojim prisustvom krše član 107. Poslovnika Skupštine, to nema veze sa mnom, niti sa firmom bilo čijeg brata, a opklade ostavite napolju, ovde se bavite činjenicama.
Dobilo smo jedno interesantno, čini mi se vrlo ekspertsko objašnjenje šta je to opklada, šta nije, šta je pozivanje na jedno i na drugo i ne čudi me, jer smo stvarno imali eksperta u toj oblasti, tako da šibicarenje je jedan ozbiljan deo delovanja u Srbiji.
To sam hteo da vam kažem sledeće.
Inače, u stenogramu piše – šta je majmune. Piše na dva mesta. Piše šta je majmune i piše šta je majmune. Ovde piše da ste to vi izgovorili uvaženi kolega, ekspertu za opklade. Ne vidim nikakvog razloga da to što ste vi izrekli, a piše ovde, da to govorite meni. Pročitajte vi. Ja sam čitao.
Što se tiče prethodnog govornika koji sedi pored vas, možete vi to da ponavljate sto puta. To sam rekao prošli put, ponoviću vam još jednom. Šta je falsifikat, a šta nije, gospodine uvaženi pravniče, pod nadimkom koji vam je dao uvaženi kolega Stefanović? Za to je nadležan sud da utvrdi šta je falsifikat, a šta ne. Uz sve uvažavanje i zamenika direktora poreske uprave, koji se ističe time da sedi za kafanskim stolom u jednoj emisiji jutarnjeg programa, kod jednog vašeg kolege.