Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marjana Maraš

Marjana Maraš

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem.

Podnela sam amandman - u članu 2. Predloga menja se i glasi – dodaje se: „sprovođenje obaveznog postupka javne rasprave“ zamenjuje se rečima: „obaveze i način sprovođenja postupka javne rasprave“.

Još jednom bih ponovila da je to svakako za pohvalu. Ono što je bilo prisutno u pojedinim opštinama, da se građani izjašnjavaju o tome gde će se upotrebiti sredstva budžeta, investiciona, sada će postati obaveza za sve lokalne samouprave, i to već prilikom izrade predloga budžeta za narednu 2019. godinu. Isto to se odnosi i na izradu strateških planova, uređivanje stope izvornih prihoda, prostornih urbanističkih planova, kao i drugih opštih akata na osnovu predloga kvalifikovanog broja građana, taj broj građana je od 100 prikupljenih potpisa.

Ponovila bih još jednom, ono što je važno, to je da i savet i komisija mogu sprovesti javne rasprave u pripremi akata koji idu na sednice lokalnih skupština.

Amandman smo ovako formulisali u poslaničkoj grupi radi isticanja obaveza i načina sprovođenja postupka javne rasprave, a mogu da kažem da je nedavno u opštini Vrbas sprovođeno nešto slično. Rađeno je po pitanju sredstava koje su dobili od nagradne igre „Uzmi račun i pobedi“, 23.000 evra je bilo u pitanju i građani su imali priliku da se izjasne u svim mesnim zajednicama, između tri projekta da izaberu onaj koji oni smatraju da je najbolji i da treba da se dobijena sredstva upotrebe. Oni su mogli da glasaju u prostorijama mesnih zajednica od sedam do 19.00 časova svakog radnog dana i u Kancelariji za mlade. Ja pretpostavljam da će i u podzakonskim aktima i preporukama ministarstvo dobiti posebna uputstva kako ćemo sprovoditi ovu javnu raspravu, kako one zamerke što smo mogli da čujemo neće biti opravdane, već će se sprovesti postupak javne rasprave prilikom izrade budžeta u delu koji se odnosi na investicije. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani narodni poslanici, danas bih postavila pitanje ministru zaštite životne sredine, gospodinu Goranu Trivanu.

Naime, činjenica je da je zaštita životne sredine jedan od prioriteta politike ove Vlade, što je pokazano i formiranjem posebnom ministarstva koje će se baviti isključivo ovom problematikom na sveobuhvatan, odgovoran i kompetentan način. Za prethodnih godinu dana to se i pokazalo. Aktivnosti ministarstva i ministra Trivana doprinose da se segment životne sredine učini vidljivijim i da se otvoreno govori o ozbiljnim problemima i o načinu njihovog rešavanja.

Svedoci smo da je u proteklih godinu dana otvoreno mnogo pitanja o kojima se ranije nije ni govorilo: od pitanja otkrivanja nelegalno uskladištenog opasnog otpada i njegovog zbrinjavanja, preko formiranja nacionalnog tela za ispitivanja posledica od NATO bombardovanja Srbije po zdravlje ljudi i životnu sredinu, do značajnog povećanja područja prirode pod zaštitom.

Takođe, glas Srbije u međunarodnoj areni u oblasti zaštite životne sredine se sve jače čuje. Sve je ovo nužno, inače bismo našim potomcima ostavili nerešive akcidente i životnu sredinu u kojoj ne može da se živi. Takođe, Srbija je preuzela i obaveze prema EU u kontekstu pristupanja ovoj organizaciji.

Radi se o Poglavlju 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promene. Ovo poglavlje je veoma kompleksno, samim tim i skupo za usaglašavanje standarda. Ali, istovremeno omogućava i apliciranje za značajna sredstva iz predpristupnih fondova EU.

Kako je ministar Trivan izjavio da je u toku izrada nacrta za pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 i da će za par nedelja ovaj nacrt biti gotov, što znači da veoma brzo možemo očekivati otvaranje Poglavlja 27, želim da postavim pitanje ministru Trivanu – u kojoj su fazi pripreme nacrta pregovaračke pozicije, koje se sve formalne pretpostavke moraju ispuniti kako bi se Poglavlje 27 otvorilo i kada se očekuje njegovo otvaranje?

Takođe, u kontekstu ove pregovaračke pozicije Srbija će morati da realizuje brojne infrastrukturne projekte, među kojima su i brojni prečistači vode. Kako dolazim iz Vrbasa, koji je deo projekta izgradnje prečistača pod nazivom „Veliki bački kanal“ koji se finansira sredstvima EU, pitala bih ministra dokle se stiglo sa realizacijom ovoga projekta, s obzirom da centralno postrojenje za preradu otpadnih voda, za njega je EU izdvojila 15 miliona dinara. Lokalna samouprava je formirala zajedničko preduzeće sa opštinom Kula, „Prečistač Vrbas Kula“, AP Vojvodina izdvojila je sredstva za izgradnju pristupnog puta i izdvojila je i 50 miliona dinara za kanalizacionu mrežu u naseljenim mestima. Pošto postoji kanalizaciona mreža u samom gradu, gotovo 99%, kada je u pitanju kanalizaciona mreža u naseljenim mestima, ona je svega 30%. Nedostaje tri i po miliona evra za završetak kanalizacione mreže.

Iz tog razloga, postavljam pitanje da li možemo kao i do sada da računamo na podršku države, pošto je za ovaj projekat neophodno da on ima kapacitet 125 hiljada stanovnika i neophodna nam je pomoć i države, osim onoga što je izdvojeno od strane EU i Vlade AP Vojvodine? Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, 1999. godine NATO alijansa, bez odobrenja Saveta bezbednosti, nelegalno i nelegitimno bombardovala je SRJ. Sada je svima jasno da tada nismo bombardovani zbog pokojnog predsednika Slobodana Miloševića, nego da smo bombardovani da se oteo deo

teritorije, naša južna pokrajina Kosovo i Metohija, mi smo se u ratu za nju borili, a moramo da nastavimo dalje i da se i sada u miru borimo i na drugi način.

Ono što na početku želim da istaknem, na mene je poseban utisak ostavilo izlaganje generala Božidara Delića koji nam je pojasnio zbog čega smo svi mi, prilikom pripreme za izlaganja, nailazili na različite činjenice, kada su u pitanju podaci o tome koliko je bilo lokacija, koliko je bilo NATO udara, kolike su posledice. Ono što je i naš ovlašćeni predstavnik Đorđe Milićević izneo, to je negde naša istorijska anatema koju nosimo, da mi nemamo podatke o našim žrtvama ni iz prethodnih ratova, pa tako ni iz ovog poslednjeg.

Bombardovanje Srbije NATO je iskoristio da se oslobodi silnog radioaktivnog i kancerogenog otpada iz svojih elektrana. Tokom bombardovanja Srbije 1999. godine na našu zemlju bačeno je 15 tona radioaktivnog otpada, kako smo mogli da čujemo više puta u toku dana.

Stručnjaci tvrde da su nam trajno kontaminirani voda, vazduh, zemlja i da su uticali na pravu epidemiju kancera. Naš čuveni neourohirurg prof. Danica Grujičić tvrdi da postoje dokazi da je NATO nuklearni otpad iz elektrana razbacao svuda po Srbiji. Ove radioaktivne materije direktno su uticale na porast karcinoma u Srbiji, a naročito na jugu naše zemlje. Posebno je teška situacija među kosovskim Albancima koje je NATO navodno štitio.

Po mišljenju stručne javnosti, radioaktivni otpad iz bombi NATO pakta direktno je uticao na znatan porast leukemija i limfoma u Srbiji. Od 1999. godine do danas broj obolelih skočio je na 110%, a smrtnost čak za 160%.

Maligne bolesti u Srbiji su zbog NATO bombardovanja tri puta češće nego u svetu. Osim što su učestaliji, tumori su i agresivniji, pa se naša zemlja nalazi u vrhu Evropi po smrtnosti od malignih bolesti. U porastu je broj obolelih i od autoimunih bolesti i sve veći broj parova se leči od steriliteta.

Gađajući hemijska postrojenja, hemijske rezervoare, naftna i benzinska skladišta NATO je stvarao uslove hemijskog rata, bez eksplicitne upotrebe bojnih otrova. Cela naša zemlja je tokom 78 dana bombardovanja bila poligon za ispitivanje efikasnosti najsavremenije elektronske tehnike i novog naoružanja. Gađane su „Petrohemija“ i „Azotara“ u Pančevu, rafinerije nafte u Pančevu i Novom Sadu, „Prva iskra“ u Bariču, rezervoari nafte na više lokacija. Sve te fabrike se nalaze na obalama reke Save i Dunava, pa tako osim zagađenja atmosfere i zemljišta došlo je do kontaminacije vodotokova. Iz oštećenih rezervoara iscurela je velika količina naftnih derivata, koji nisu potpuno izgoreli, tako da su se izlili u reke ili difundovali u zemlju.

Srbija je po smrtnosti od tumora, kako možemo da vidimo iz podataka, prva u Evropi, upozoravaju stručnjaci i ukazuju na činjenicu da je to dobrim delom posledica NATO bombi sa osiromašenim uranijumom. NATO je tokom 1999. godine na području tadašnje SRJ, a prevashodno na teritoriji Kosmeta i na rubne delove Pčinjskog okruga bacio 15 tona osiromašenog uranijumma čiji je period polu raspada 4,5 milijarde godina.

Grci su dva i po meseca posle bombardovanja Srbije ispitivanjima utvrdili da je zračenje na teritoriji njihove zemlje povećano za 20-30%.

Građani Srbije godišnje u organizam, kroz hranu, vodu i vazduh, unesu oko 18.600 bekerela radioaktivnosti, a dozvoljena granica je 80. Srbija je posle NATO bombardovanja ozračena 230 puta većom dozom osiromašenog uranijuma. Lansirano je, kako sam ja mogla da pronađem, 415 hiljada različitih projektila, ukupne mase 22 hiljade tona.

Uništeno je i oštećeno oko 25 hiljada kuća i zgrada, uništeno je oko 470 kilometara puteva i oko 600 kilometara železničkih pruga.

Šezdeset posto ciljeva koji su gađani bili su civilni. Nad Srbijom i Crnom Gorom izgorelo 16.500 tona kerozina. Za sagorevanje ove količine kerozina potrebna je količina kiseonika koju sva živa bića na ovim prostorima potroše za 50 godina. U Pančevu i Novom Sadu u Dunav je otišlo tri tone žive. Radijacija je bila povišena i u Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj i Makedoniji. Reoni sa hemijskom kontaminacijom pored Pančeva, Bora, Kragujevca, Novog Sada, Bariča, Lučana, pominje se i opština iz koje ja dolazim Vrbas. Posledice toksičnog i radijacijskog dejstva uranijuma na zdravlje stanovnika Srbije još nisu ozbiljno istražena.

Preskočiću podatke na koje sam naišla upravo zbog izlaganja generala Božidara Delića, koji je naveo da je bilo mnogo više lokacija nego što se to navodi u mapi NATO. Iako je dokazano da se Srbija suočava sa tihom epidemijom malignih bolesti, niko za to zvanično u ovom trenutku ne može da okrivi NATO, jer jednostavno nema studija koje bi povezala porast obolelih od raka u našoj zemlji, sa bombardovanjem osiromašenim uranijumom.

Upravo je zadatak komisije da sagleda činjenice i okolnosti vezane za posledice NATO bombardovanja 1999. godine po zdravlje građana Srbije, kao i uticaj na životnu sredinu sa posebnim osvrtom na posledice koje je ostavila upotreba projektila sa osiromašenim uranijumom.

Mi svi kao poslanici imamo dug i obavezu da, zbog onih koji su nastradali, i zbog naših potomaka da istražimo posledice NATO bombardovanja 1999. godine, po zdravlje građana, kao i uticaj na životnu sredinu. Stoga poslanička grupa SPS bezrezervno će podržati formiranje komisije i uzeti aktivno učešće u njoj. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

U želji da podržim amandman koji je podnela moja koleginica Snežana Paunović i prihvatajući obrazloženje koje je Vlada iznela prilikom odbijanja ovog amandmana, želim da samo iskoristim priliku da napomenem da je povodom Dana Vojske Srbije, koji se obeležava 23. aprila, u opštini Vrbas održan taktičko-tehnički zbor gde su građani opštine Vrbas imali priliku da vide razno pešadijsko naoružanje, borbena vozila, vozila sistema veze i radarske službe, da je ovaj taktičko-tehnički zbor bio izuzetno posećen, da je bilo pre svega mnogo mlađih generacija i da su one iz godine u godinu sve više zainteresovane za vojno obrazovanje.

Stoga, ministre, pozdravljam ovu akciju koja je bila u opštini Vrbas i svakako da napomenem, jer negde susrećujući se sa onima koji se opredeljuju šta će dalje da uče, da je i serija „Vojna akademija“, koju je potpomoglo i Ministarstvo odbrane, doprinela tome da sve više imamo mladih zainteresovanih kako za srednje, tako i visoko obrazovanje kada je u pitanju vojska. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji smo zajedno podneli narodna poslanica Mirjana Dragaš i ja, odbijen je sa obrazloženjem da nije suštinski već se radi o drugačijoj jezičkoj formulaciji. Upravo zbog te jezičke formulacije smo i podnele ovaj amandman, jer želim da ukažemo na neophodnost negovanja srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

Predlog zakona o nacionalnom okviru klasifikacija Republike Srbije smatramo da nadograđuje već postojeću zakonsku regulativu, a mi iz poslaničke grupe SPS smatramo i da je kontinuitet zakona koji je u mandatu kada je naš ovlašćeni predstavnik bio i ministar prof. Žarko Obradović, kada je doneo sedam zakona i pored zakona i Strategiju obrazovanja, da nastavljamo sa kontinuitetom i donošenjem zakona koje ste vi obrazlagali ovde u Skupštini.

Ono što želim da pohvalim, poštovani ministre, da pored ove zakonske regulative, konkretno u opštini Vrbas, radi se na rekonstrukciji mnogih škola. Vi ste bili prisutni kada smo obilazili radove, rekonstrukcija je bila osnovne škole „Petar Petrović NJegoš“, radi se o Kancelariji za upravljanje javnim ulaganjima. Pored ove škole, dobili smo sredstva za još dve, jedna je osnovna škola „Jovan Jovanović“ u Zmajevu, a druga je gimnazija „Žarko Zrenjanin“ u Vrbasu. To je gimnazija koja je jedna od najstarijih prosvetnih ustanova ove vrste u našoj državi.

Pored toga, uz pokrajinska sredstva koja smo dobili iz pokrajinskog budžeta za sanaciju sanitarnih čvorova i za ulaganje u energetsku efikasnost, zaista sve pohvale ministre. Pored zakonskih regulativa i izmena zakona i novih zakona koje donosite, brine se i o tome kako i u kojim uslovima nam deca pohađaju školu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnikom, dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Josip Broz, unuk Josipa Broza Tita i ja, podneli smo amandman na član 2. Amandmanom se vrši pravno-tehnička redakcija ove odredbe.

Amandman je odbijen zbog drugačije jezičke formulacije, a ne zbog toga zato što nije suštinski, već predlaže drugačiju jezičku formulaciju.

Mi zaista suštinski podržavamo sve predložene zakone u ovom jedinstvenom zajedničkom pretresu, a jednostavno smo mislili ovim amandmanom da tehnička ispravka je radi jasnijeg definisanja zakonske odredbe. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, u preostalom vremenu iskoristiću priliku da iznesem nekoliko podataka iz Strategije o bezbednosti saobraćaja za opštinu Vrbas za period od 2016. do 2020. godine, koji potvrđuju opravdanost predloženih izmena i dopuna Zakona o bezbednosti saobraćaja.

U okviru strategije navedeno je da su mladi najugroženija starosna kategorija učesnika u saobraćaju. Prisustvo alkohola i psihoaktivnih supstanci spadaju u grupu četiri najčešća uzroka nastanka saobraćajnih nezgoda na teritoriji opštine Vrbas kod svih vrsta saobraćajnih nezgoda. Pored navedenog, statistički podaci za opštinu Vrbas u periodu od 2011. do 2015. godine pokazuju da biciklisti čine 18% od ukupnog broja poginulih lica, da su deca najugroženija kao putnici u opštini Vrbas, da je nepropisna i neprilagođena brzina vodeći uticajni faktor koji doprinosi nastanku saobraćajnih nezgoda sa smrtnim posledicama sa oko 72%.

Ukupni troškovi saobraćajnih nezgoda na teritoriji opštine Vrbas u odnosu na posledice saobraćajnih nezgoda u periodu od 2010. do 2015. godine iznose 21.339.533 evra.

Imajući u vidu podatke koje sam iznela, opština Vrbas uvela je veoma efikasan model finansiranja bezbednosti saobraćaja od naplaćenih novčanih kazni za saobraćajne prekršaje, čime se direktno omogućava da nebezbednost finansira bezbednost.

Na kraju, poštovani poslanici, želim da se zahvalim svim kolegama koji su iskoristili priliku da čestitaju 8. mart, pošto je 8. mart socijalistička tekovina, a podsetila bih da on simbolizuje i borbu za jednakosti, solidarnost, osmočasovno radno vreme i pravo glasa, između ostalog. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, SPS je 2014. godine podržala usvajanje Zakona o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva. Tako da, podržavamo i dopune ovog zakona, koji je počeo da se primenjuje 1. januara ove godine.Zakonom je utvrđeno šta čini integrisani zdravstveni informacioni sistem, ali sam IZIS u trenutku donošenja zakona nije bio uspostavljen. Integrisani zdravstveni informacioni sistem, čl. 44, 45. i 46. Zakona, konačno je dao pravni osnov za informatizaciju i sagledavanje realnog stanja i potreba sistema zdravstvene dokumentacije i evidencija i uspostavljanje sigurnih i efikasnih elektronskih servisa u RFZO.

Uspostavljanjem IZIS-a bilo je neophodno, kao što je rekla i moja koleginica malopre, da se precizno odredi pravno lice koje je odgovorno i obaveze tog lica u slučaju povrede bezbednosti podataka, kao i sankcije za nepoštovanje tih obaveza. Otklanjaju se nedoumice koje su postojale oko toga ko rukuje i odgovara za podatke iz informacionog zdravstvenog sistema, te se ovim dopunama kao rukovalac podacima koji čine Integrisani zdravstveni informacioni sistem Republike Srbije određuje Zavod za javno zdravlje, osnovan na teritoriji Republike Srbije.

Zdravstvena dokumentacija i evidencija predstavljaju osnov za funkcionisanje Integrisanog zdravstvenog informacionog sistema. Podaci iz medicinske dokumentacije pacijenata predstavljaju naročito osetljive podatke o ličnosti. Predloženim zakonskim odredbama dodatno se osigurava veći stepen zaštite podataka o ličnosti, jer se utvrđuje odgovornost za razne zloupotrebe, uništenje, gubitak, neovlašćene promene ili pristup, a propisuju se i sankcije za nepoštovanje obaveza.Prikupljanje i obrada podataka o ličnosti pacijenata vrši se na način kojim se obezbeđuje ostvarivanje prava na privatnost i prava na poverljivost podataka o ličnosti pacijenata, u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava pacijenata i zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.Usvajanjem ovih dopuna omogućuje se usklađivanje sa propisima koji uređuju zaštitu podataka o ličnosti, što je u interesu svih građana i svakako neophodno radi usklađivanja pravnog sistema.Imajući u vidu da zdravstvena zaštita kao organizovana i sveobuhvatna delatnost društva ima osnovni cilj da se ostvari najviši mogući nivo očuvanja zdravlja građana, ali i zaštitu podataka o ličnosti, čemu u suštini ove dopune zakona treba da doprinesu, kao i želju da Zakon o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva ostvari u punoj meri svoju svrhu, SPS će u danu za glasanje podržati usvajanje dopuna zakona.

Na kraju, ono što bih želela da ponovim, što je rekla naša ovlašćena predstavnica Danijela Stojadinović, kada je govorila, podržavamo vas, ministre, u vašim naporima koje imate da očuvate državno zdravstvo. Naši pacijenti, kada mogu, idu u privatne ordinacije iz razloga liste čekanja, ali i tamo su prinuđeni da čekaju, a ne daj bože, kada se razbole i kada imaju ozbiljne zdravstvene probleme, onda upravo žele da dođu u državne institucije.Visokokvalitetno zdravstvo se pruža u našim državnim zdravstvenim institucijama i ja se nadam da će doći vreme da ćemo mi moći da adekvatno platimo i da imamo dovoljno u budžetu za naše medicinsko osoblje, kako za lekare, tako za medicinske sestre i za pomoćno osoblje.Još jednom vam hvala na ovim naporima.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću danas pravo da postavim poslaničko pitanje ministarki građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Naime, građani i građanke iz Zmajeva, Ravnog Sela, Bačkog Dobrog Polja, ali i Kućura iz Saminog sela, što znači svih naseljenih mesta u opštini Vrbas, koji koriste železnički prevoz sa stanice u Zmajevu žale se na niske perone. Sa uvođenjem savremenih vozova čija je platforma visoka jel su oni prema standardima EU, otežan je ulaz i izlaz sugrađanima, pre svega, bolesnima, deci i starima.

U decembru prošle godine uvedeno je nekoliko garnitura motornih vozova koji saobraćaju na relaciji od Sombora do Novog Sada preko Vrbasa, koji poseduje stepenice, ali i u tom slučaju je otežan uvoz putnicima u vozove. Vozovi koji se obraćaju na relaciji od Subotice do Novog Sada preko Vrbasa su savremeni i moderni, ali je problem što su njihove platforme visoke i sugrađani teško uvoze posebno sa stanice u Zmajevu, bilo je i slučajeva povređivanja. Ono što sugrađane, moje u opštini Vrbas posebno iritira, to je što materijal za podizanje nivoa perona stoji na železničkim stanicama više godina. Iz tog razloga postavljam pitanje ministarki, kada će biti okončani radovi?

Moje drugo pitanje se odnosi takođe na uređenje železničkih stanica u Vojvodini, a pre svega u opštini Vrbas, ne možete da se otmete utisku koliko ste putovali vozovima da je na njima vreme stalo. Oni su prilično urušene, higijenski uslovi su problematični, a sve više naših sugrađana, pre svega, zbog toga što su vozovi i moderni i tačni i savremeni, putuju vozovima.

Iz tog razloga, postavljam pitanje ministarki, da li je u okviru projekta izgradnje brze pruge Beograd – Budimpešta, da li se planira i renoviranje železničkih stanica na ovom, pre svega u Vojvodini? Naravno, da ćete se složiti samnom da su železničke stanice, aerodromi i autobuske stanice mesta gde putnici namernici stiču pravi utisak o našoj prelepoj zemlji kada dolaze. Iz tog razloga mislim da je neophodna da dobijem na ovo pitanje i nadam se da će biti u okviru projekta izgradnje brze pruge Beograd – Budimpešta, predviđeno je i renoviranje železničkih stanica na ovoj deonici. Zahvaljujem.
Poštovan predsednice, uvaženi ministre Ružiću sa saradnicima, uvaženi ministre LJajiću sa saradnicima, Predlog zakona o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, izmene i dopune Zakona o državnim službenicima, o kojima danas raspravljamo, imaju za cilj obezbeđenje sveobuhvatnog standardizovanog i održivog sistema stručnog usavršavanja zaposlenih u javnoj upravi, što će podići nivo obučenosti i kvaliteta rada.

Predlog zakona predstavlja značajan segment reforme javne uprave, koja ima za cilj unapređenje rada javne uprave, obezbeđenje usluga visokog kvaliteta prema građanima i prema privrednim subjektima i stvaranje takve javne uprave koja će kao faktor razvoja doprineti ekonomskoj stabilnosti i povećanju životnog standarda građana.Reformu javne uprave treba sprovesti u skladu sa savremenim trendovima i zahtevima koje Srbija treba da ispuni u procesu priključenja EU.

Uspostavljanje Nacionalne akademije za stručno usavršavanje predstavlja jedan od strateških pristupa u oblasti upravljanja ljudskim resursima u državnom sektoru. LJudski resursi u javnoj upravi predstavljaju najznačajniji kvalitet. Nema socijalnog i ekonomskog razvoja bez jake, profesionalne i efikasne uprave.Reforma javne uprave je složen i dugotrajan proces. Ona je uslov daljeg napretka i jedan od najbitnijih segmenata tog procesa je sprovođenje edukacije svih zaposlenih u javnoj upravi, podvlačim svih zaposlenih, zato što to do sada nije bio slučaj. Time se obezbeđuje podizanje kvaliteta rada.U skladu sa tim, jedan od ključnih principa za ukupno unapređenje državne uprave jeste njena profesionalizacija. Stoga, organizovani, kontinuirani profesionalni razvoj državnih službenika, zasnovan na realnim potrebama i mogućnostima ima poseban značaj i bitno doprinosi ubrzanom procesu evropskih integracija.

U predloženom konceptu Nacionalna akademija predstavlja centralno telo u oblasti stručnog usavršavanja zaposlenih u javnom sektoru sa statusom javno priznatog organizatora aktivnosti neformalnog obrazovanja odraslih.

U skladu sa tim, Predlog zakona predviđa i uspostavljanje stalne saradnje sa privatnim sektorom i sa zainteresovanim stručnim licima koji svojim kompetencijama mogu doprineti boljem radu akademije, ali i kvalitetnijoj edukaciji koja bi se realizovala u okviru programa stručnog usavršavanja.Polazeći od toga, kao i od značaja procesa edukacije i osposobljavanja, ubeđena sam da će Zakon o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu doprineti približavanju administrativnih kapaciteta naše zemlje standardima koje predstavlja EU.

To će posebno doprineti dobroj upravi i omogućiti da javne institucije i zaposleni u praksi lakše sprovode zadatke koji su utvrđeni zakonima i drugim pravnim aktima.

Pored planiranja izbora kadrova, ocenjivanja, nagrađivanja, napredovanja upravo je stručno usavršavanje jedan od ključnih elemenata u ukupnom ostvarivanju ciljeva reformi javne uprave. Imajući u vidu da predložena rešenja bitno unapređuju sistem stručnog usavršavanja, svima će biti omogućeno da na delotvorniji, efikasniji način ostvaruju svoje pravo i obavezu na stručno usavršavanje.

Ono što želim da istaknem na osnovu svog višegodišnjeg iskustva, pre svega u lokalnoj samoupravi opštini Vrbas, ja bi zamolila kolege za malo pažnje, jeste da u lokalnim samoupravama rade profesionalci spremni da usavršavaju svoje znanja i veštine, a sve u cilju kako bi bili pravi servis građana i oni, gospodine ministre, pozdravljaju predložena rešenja, jer sam ja imala priliku da ih upoznam sa predloženim rešenjima i pohvalili su svakako obrazloženja koja su prateći deo ovoga Predloga zakona, koja su sveobuhvatna, temeljna i precizna, tako da su svi imali priliku da se upoznaju sa svim odredbama zakona i da nemaju dilemu da je nešto sakriveno. Na kraju, poslanička grupa SPS u danu za glasanja podržaće predložene zakone. Zahvaljujem.
Poštovani …
(Srđan Nogo: Ma kakva reč, ja imam još minut i po. Ako ne znate da vodite Skupštinu, ne treba da budete potpredsednik Skupštine.)
(Narodni poslanik Srđan Nogo prilazi govornici.)
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici …
(Srđan Nogo: Ja se izvinjavam, imam još minut i po vremena, nije vaša Skupština, nije vam ovo ništa privatno. Nemate pravo da mi to radite.)
Zahvaljujem, predsedavajući.

Podržavajući sve ono što je ovlašćeni predstavnik SPS u svom izlaganju rekao, istakla bih još neke stvari. Zaštitnik građana treba da bude nezavistan i samostalan, niko nema pravo da utiče na njegov rad i na njegove postupke. Prilikom polaganja zakletve on se obavezuje da će obavljati odgovorno, nepristrasno i nezavisno svoju dužnost, u skladu sa Ustavom, zakonom, savesno će raditi na zaštiti i unapređenju prava i sloboda. Zaštitnik građana treba da kontroliše prava građana, utvrđuje povrede učinjene aktima, radnjama ili nečinjenjem organa uprave. Nespojivo obavljanje druge javne funkcije ili profesionalne delatnosti, kao i pripadnost političkoj partiji.

Zaštitnik građana može da predlaže zakone iz svoje nadležnosti, ali i da pokreće ocene ustavnosti zakona i drugih propisa i opštih akata. Može javno da preporuči razrešenje funkcionera koji je odgovoran za povredu prava građana. Nakon prestanka funkcije obavezuje se da čuva tajne podatke do kojih su došli u obavljanju, kao tajnu da čuva podatke do kojih su došli u obavljanju svoje dužnosti kako Zaštitnik tako i njegovi zamenici, kao i svi oni koji su u službi. Podnosi godišnji izveštaj o podacima koje je uočio o nedostacima u organima uprave, kao i da predlaže mere za poboljšanje položaja građana u odnosu na organe uprave.

I, na kraju ono što želim da istaknem, jedan od stubova programa SPS jeste jednakost, i ja sam sigurna i verujem da Zaštitnika građana kojeg ćemo sutra izabrati, pre svega će biti svi građani jednaki pred njim. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, danas, koristeći svoje pravo iz Poslovnika po članu 287, želim da zatražim obaveštenje od ministra rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja, a pitanje se odnosi na status civilnih invalida rata.

Naime, od Drugog svetskog rata do danas u našem zakonodavstvu postoji kategorija civilnih invalida rata, zakoni su se menjali, ali su civilne žrtve i njihove porodice imale zakonska prava na zaštitu i određeni obim prinadležnosti, kao i pravičnu naknadu za posledice ranjavanja i gubitka člana porodice. Sada je na snazi Zakon o civilnim žrtvama rata iz 1996. godine, a prema našim saznanjima i saznanjima organizacija civilnih invalida pripremljen je i novi zakon.

Prema informacijama kojima raspolažemo, veliki broj civilnih žrtava rata, ratnih dejstava ostaće bez prinadležnosti koje su do sada imali. Ograničenja su u pribavljanju dokumentacije. Da podsetim da se civilnim žrtvama smatraju lica kojima je utvrđen stepen invalidnosti do 50% i više. Ima među njima i logoraša stradalih od eksplozivnih sredstava i ranjavanih. Postoji konkretan problem i u međuopštinskoj organizaciji civilnih invalida rata Vrbas-Kula, gde nekoliko članova ove organizacije koji imaju stepen invaliditeta od 50% ne mogu da ostvare svoje pravo jer ne mogu da dođu do originalnih dokumenata. Naravno da postoji i kategorija sa stepenom invalidnosti od 50% i manje koji nemaju ovaj status.

Moje pitanje ministru bi bilo - koji je najoptimalniji način na koji se može rešiti status civilnih invalida rata za sve naše građane koji bi eventualno ostali bez prinadležnosti po novom zakonu, jer se radi o stečenim pravima grupe građana po osnovu posledica pretrpljenih usled ratnih dejstava i oružanih dejstava, a procena je neka da bi ove prinadležnosti moglo da izgubi oko 15.000 lica? Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, svoje pitanje upućujem Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, a odnosi se na red vožnje „Srbija Voza“, koji je stupio na snagu 11. decembra 2016. godine.
Novim redom vožnje koji je stupio na snagu 11. decembra ove godine, radnici, đaci i studenti, koji u najvećoj meri korite putnički prevoz železnicom, onemogućeni su da koriste te usluge jer novi red vožnje nije prilagođen realnim njihovim potrebama, a oni uglavnom imaju mesečne karte za ovaj vid prevoza. Upravo zbog novonastale situacije građani opštine Vrbas uputili su peticiju „Srbija Vozu“ pod nazivom „Pravo na železnički saobraćaj“ koju je potpisalo 400 sugrađana za uvođenje novih i vraćanje starih polazaka na relaciji Novi Sad-Zmajevo-Vrbas u vremenskom intervalu od 15,00 do 19,00 i od 22,00 do 23,00 časa.
Potpisnici peticije napominju da većina radnika, studenata i đaka radni dan završava upravo u 15 časova, a radnici druge smene u 22 časa, te stanovnici lokalnih mesta nemaju kako da se vrate kući.
Stanovnici Zmajeva, Ravnog sela, Kucure, Bačkog Dobrog Polja, pokrenuli su peticiju kako bi uveli nove polaske vozova na relaciji Novi Sad-Kisač-Stepanovićevo-Zmajevo-Vrbas, sa posebnim akcentom na stanicu Zmajevo, koja je čvorište nekoliko naseljenih mesta.
Posebno bih istakla da je građanima prevoz železnicom važan ne samo iz ekonomskih razloga, mada oni nisu zanemarljivi, nego i zbog poboljšanih uslova putovanja na ovim vozovima, naravno, i zbog neizvesne sudbine Javnog preduzeća za prevoz putnika Vrbas, ali se nadam da će Ministarstvo privrede, Ministarstvo saobraćaja i Ministarstvo rada i socijalne politike pomoći lokalnoj samoupravi da prevaziđu ovaj problem i da nađu rešenje koje će biti u interesu kako sugrađana, tako i zaposlenih u ovom javnom preduzeću.
Istovremeno, ukazala bih na značaj pruge za našu opštinu Vrbas, ali i na susedne opštine Kula i grad Sombor. Svima nama poznato je da na osnovu analize koju je uradila inostrana konsultantska kuća evidentirano je blizu 800 kilometara pruge za koju ne postoji ekonomski interes i dat je predlog lokalnim samoupravama da one preuzmu upravljanje tim prugama ili će infrastrukture „Železnice“ ih ukinuti. Dat je rok 1. januar 2017. godine da se preuzme upravljanje prugama. Između ostalih, u toj grupi našla se i pruga Vrbas-Sombor.
Očigledno je bilo da je analizu uradio ko ne poznaje situaciju na terenu, jer se u istom nivou važnosti i opravdanosti našla i pruga Vrbas-Bečej, kojoj nedostaje 30 kilometara šina i jedna pruga koja je aktivna i koju koriste pored putnika i nekoliko privrednih subjekata, od kojih je jedna tehnološki zavisna od „Železnice“, a radi se o Fabrici šećera iz Crvenke.
Predstavnici opštine Vrbas, kao i predstavnici opštine Kula i grada Sombora održali su zajednički sastanak u Somboru, nakon čega su definisali zajednički stav da je neophodno da pruga kroz naše opštine i dalje ostane u funkciji. Naše lokalne samouprave su ukazale na strateški značaj „Železnice“ za privredni razvoj i prevoz stanovništva i založile su se da pruga Vrbas-Sombor bude izuzeta sa liste ili da se prolongira rok. Poslednja informacija koju imamo je da su infrastrukture „Železnice“ uvažile naš zahtev, tako da pruga Vrbas-Sombor ostaje u funkciji i pod upravljanjem infrastrukture „Železnice.“
Imajući sve navedeno u vidu, kao strateški privredni značaj, tako i značaj pruge za građane, postavljam pitanje – da li „Srbija Voz“ planira uvođenje novih i vraćanje starih polazaka na relaciji Novi Sad-Zmajevo-Vrbas u vremenskom intervalu od 15 do 19 časova i od 22 časa do 23 časa?
Drugo pitanje jeste da nas infrastruktura „Železnice“ izvesti o proceduri otvaranja stajališta za potrebe prevoza građana mesne zajednice Bačko Dobro Polje na relaciji Novi Sad-Vrbas-Novi Sad sa putničkim vozovima. Radnje oko otvaranja pomenutog stajališta za potrebe putnika započete su još 2013. godine. Zahvaljujem.