Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marina Raguš

Marina Raguš

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine predsedniče, hvala vam.

Gospodin Milivojević, nažalost, nije tu, ali me je pomenuo i eto osnova za repliku.

Ja se nekako uvek trudim da govorim o činjenicama. Rekao je da nikada nije dobacio između ostalog i meni sa svog mesta. Koliko juče je dobacivao. Koliko juče je većina vas sa te druge strane dobacivala meni dok sam izlagala. Pri tom, ja nikome ne dobacujem, nikoga ne vređam i to jako dobro znate. To onda može da prođe, a sa ove strane kada izazovete reakcije, onda je to neprihvatljivo. Znači, ako se držimo principa i Poslovnika o radu, onda to važi za sve.

Druga činjenica, po toj istoj logici, gospodine Stefanoviću, zašto onda Belivuk se citira kao da govori istinu? Znači, ni Belivuk ni Miljković ne bi trebalo da se citiraju u parlamentu. Nekoliko puta sam upozorila da su ti postupci u toku, da su ti ljudi uhapšeni, za razliku od vođa Zemunskog klana koji su streljani, pa imaju mogućnost da iznesu svoju odbranu, da ne radite to jer vršite pritisak na pravosuđe i to stavljajući se u ulogu odbrane Veljka Belivuka i vi se ljutite zbog toga, jer se ovde citira Veljko Belivuk zato što to vama u nekim vaši političkim gravurama mislite da radi posao. Samo, molim vas, strpljivo da sačekamo kako će se ovo klupko odmotati. Biće vrlo interesantno do samog kraja.

Konačno, još jedna vrlo važna činjenica, izvor je Slobodna Evropa, reč je o atentatu na predsednika Republike. Da vas podsetim, premijer Republike, nažalost, ubijen je, a da vaš ministar unutrašnjih poslova nije podneo ostavku. Vest je došla od Europola, dakle evropske policije. Dakle, o tome piše, ako meni ne verujete, Radio Slobodna Evropa. Dakle, pouzdane informacije od jedne evropske zemlje su došle da se formira organizovana kriminalna grupa koja za svoj cilj ima ubistvo, odnosno atentat na predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.

I ono što vam za kraj obećavamo, da ćemo sve ove navode i sve ove okolnosti, s obzirom da je ekstremno ozbiljna i opasna stvar u pitanju, ispitati do kraja, ali ne ovde, ne u parlamentu, nego tamo gde je u demokratskoj državi mesto – u tužilaštvu i u sudu.
Hvala gospodine predsedniče.

Ovo je uglavnom diskusija kakvu smo očekivali da čujemo, s obzirom da manje, više to slušamo od samog početka ovog saziva. Ali dobro, svako ima pravo da bira svoj put, kao i svoju metodologiju političkog delovanja. Izbori sve pokažu.

Ovde su meni najvažniji građani. Građani Srbije ne treba da brinu kada je reč o miru, stabilnosti, privrednom rastu, redovnim platama i penzijama iz realnih izvora, kada je reč o odnosu javnog duga prema BDP, kada se radi o direktnim stranim investicijama.

Verovala sam da, pošto za svaki politički sistem i političku scenu, nema važnije teme poput rebalansa budžeta i budžeta, da ćemo mi ipak u ovoj raspravi, s obzirom na situaciju u kojoj se ceo svet nalazi, pa tako i naša Srbija, kao deo tog sveta, ući ipak sa mnogo više argumenata.

Vidite dragi građani, kolege poslanici, gospodine ministre, ja ispred sebe imam i neretko sam u svom istraživačkom radu koristila strane izvore i najčešće izvore obaveštajnih stranih obaveštajnih agencija koje su vrlo profesionalno analizirale tendencije, parametre, kretanja u privredi, društvu. Ispred sebe imam jedan dokument iz aprila 1973. godine, vrlo mi je važno da ga pomenem, koji potpisuje Centralna obaveštajna agencija SAD, koju vrlo cenim s obzirom na predanost u analizi svih zemalja, pa tako i velike bivše Jugoslavije.

Ovo je dokument koji nije, i tako je stepenovan kao strogo poverljiv, koji nije bio predviđen za vidokrug drugih zemalja, ali je vrlo dobro imati ga. Upravo zbog te mantre koja se neretko ovde ponavlja, a jeste odliv ljudi u druge zemlje. Do šezdesetih godina bivša Jugoslavija je, može se reći bila zatvorena zemlja u odnosu na inostranstvo. Onog momenta kada je bivša velika Jugoslavija otvorila svoje granice, a to je druga polovina šezdesetih godina, zamislite, po analizama CIA, preko jedam milion radnika je već radilo samo u zapadnoj Nemačkoj. I tada su počele da se slivaju doznake naših radnika u maticu.

Tako da argument da od kada je SNS na vlasti, da se dešava odliv ljudi u druge zemlje nikada viši i uvek istorijski ipak ne stoji. Možda je to lični utisak, možda imate primere u svom okruženju, istini za volju imam ih i ja i ljudi su uvek išli trbuhom za hlebom i gledali gde će za isti rad da dobiju više novca. Takođe trebamo da kažemo da su to sezonski radnici koji odlaze, a i vraćaju se i najčešće ide na one vizu od po tri meseca.

Ono što je važnije sada za naše građane, ovo je čisto bilo argumenta radi i da malo evociramo sećanja iz nekih ranijih perioda, za koje neretko umemo da kažemo to su bile zlatne godine u velikoj Jugoslaviji, kada se živelo na takav i takav način, pred sve one građanske sukobe i ratove, koje bi najradije svi da zaboravimo.

Ono što mi je vrlo značajno ovde, a imala sam proteklih deset godina pauze od političkog delovanja, prilike da sarađujemo i sa istokom i sa zapadom, u periodu izbijanja Kovid krize, sticajem okolnosti sam imala prilike da gledam kako se suočava Italija sa koronom.

Moram da vam kažem da su tada mladi lekari u Italiji neretko sebi oduzimali život jer su bili prisiljeni da primenjuju tzv. „crni protokol“ u medicini. Zato što nisu imali respiratora dovoljno morali su sami na licu mesta da odlučuju ko će da živi, a ko će da umre. I to je, takođe, činjenica.

Ono što je meni bilo frapantno, jer je mnogo zemlje zateklo, kada se desio Vuhan, jeste na koji način se Srbija snašla.

U početku samom velike pandemije, da vas podsetim, planeta nikad viđeno u naše vreme stala je na tri meseca. Tada se celokupna životna sredina, da malo relaksiram priču, za samo tri meseca oporavila. Ali, da se vratim na one crne statistike, sve je stalo, privreda, mnoge kompanije u mnogo razvijenijim zemljama EU odlazile su bankrot. Milioni ljudi su ostajali bez posla. Nisu mogli da se leče. Situacija je bila takva da su padali, nažalost, kao muhe po ulicama jer se nije znalo sa kakvim se virusom susrećemo.

U tom periodu nestala je celokupna solidarnost među državama. Bitka za respiratore, maske, zaštitna odela, rukavica bila je egzistencijalna borba. Zaboravljamo ko nam je tada prvi priskočio u pomoć. Zaboravljamo da je taj Siniša Mali, kojeg neretko kritikujete na načine koji baš i nisu toliko primereni, uspeo da nam sačuva budžet, preusmeri sredstva, da sačuva svaki život u Srbiji.

Ispraviće me gospodin Mali, tada su se naši ljudi vraćali iz rasejanja, zato što nisu mogli u tim zemljama u kojima su radili da se leče. Dolazili kod nas ljudi iz regiona, ne naši državljani, takođe su dolazili kod nas. Imali smo dovoljno respiratora, i ne samo respiratora. Znam iz porodičnog primera da je jedan aparat koji nije ni malo jeftin, a dobile ga sve državne klinike, sačuvao život meni najznačajnijoj ženi na svetu, a korak je do respiratora. Zato su naši ljudi i ne samo naši ljudi mogli da se leče za razliku od mnogih drugih ljudi u razvijenim zemljama EU.

Kada je reč o privredi, sećate se, mikro, srednja, velika preduzeća, slobodni umetnici, svi su bili u panici. Mislili su – gotovo je. Država je tada preuzela celokupan teret krize na svoja leđa.

Neretko posle toga, a to su takođe oni nevidljivi, mali, ali veliki heroji, znate, koji su kada je sve stalo dovozili zaštitna sredstva svojim kombijima, svojim taksi vozilima, prevozili kovid pacijente, zahvaljujući ovoj državi koja ih je subvencionisala, pa su mogli sebi da kupe i kombi vozila i taksi vozila. Znam da znate, ali ne želite da se sećate.

Svi slobodni umetnici, takođe, su nam bili izuzetno bitni, kao i život svakog penzionera i svih mladih ljudi. Onda je država rekla – ovo su ugrožene kategorije društva -da, subvencionisaćemo. To je odgovor na pitanje da li mi subvencionišemo samo strane kompanije ili subvencionišemo i sopstvene građane i sopstvena preduzeća.

I to ste zaboravili.

Pre toga, zaboravili ste da smo bili na ivici bankrota. Taj isti Siniša Mali sa svojim timom je uspeo da konsoliduje finansijski naš budžet. Danas mi možemo da kažemo da su penzije i da se penzije isplaćuju iz realnih izvora, iz PIO fonda. Hoćete li da se podsećamo kako je PIO fond izgledao ranije?

Podjednako kako je i tržište rada samostalno. To građani Srbije znaju. Ne moraju oni ideološki da budu naklonjeni nama, ali znaju šta su konkretni rezultati.

Da li je idealno? Nije, jer nema idealnog političkog sistema, ali zato nas sve ovo motiviše da idemo i brže i jače i bolje.

Ponosim se činjenicom što se država orijentisala na rast, a ne na restriktivnu politiku i zato davanja da bi potrošnja bila velika. Da vas ne podsećam da je Evropu i mnogo razvijenije zemlje nego što je Srbija baš ta restriktivna politika, mere štednje uništila, kao što je svojevremeno energetska kriza i takva ekonomska politika uništila veliku Jugoslaviju još sedamdesetih godina.

Pazite sad, Korona nije bila sve, a mislili smo da je. Nama je došao rat u Ukrajini. Ministar finansija je govorio samo o ceni struje, makar bi bilo politički korektno da uvažite taj argument, makar bi bilo politički korektno, koja je samo u godinu dana, ispravićete me ako grešim, porasla za 10 puta. Da li postoji svest o udaru finansijskom na budžet? Onda to računajte da je i privredni udar i egzistencijalni, da i društveni.

Mi sada konstatujemo da se na našem računu ipak nalazi solidan broj sredstava, više sredstava nego što se procenjivalo i ono od čega je gospodin Mali pošao ja bih možda zaključila na kraju, ali bih počela od tog petog razloga zašto usvajamo rebalans budžeta, a to je upravo pomoć onim osobama koje su nam najznačajnije, a jesu majke, a jesu žene od kojih očekujemo da rađaju, da dižu, vaspitavaju svoju decu.

Kada ste čuli da u toj politici žene, porodilje imaju 100, 200 i 300 hiljada dinara podrške ili žene koje rode dete da dobiju subvenciju, poklon, grant, 20 hiljada evra ukoliko hoće da kupe stan, a hoće? Čekajte, ko je od nas ili većine nas čak i od roditelja svojih nasledio veću sumu? Većina nas možda loše zube, ali ovaj put žene dobijaju 20 hiljada evra od države bespovratno poklon. Da li je to dovoljno? Nije. Toliko sada možemo, ali to je ono što mi radimo.

Sada bih se vratila na početak onoga o čemu je gospodin Mali, čovek koji je radio privatizaciju, neretko mu to spočitavate, ja sam prvi put čula zapravo da se radi o periodu 2002. – 2003. godina i to za privatizaciju koja može da se potpisuje kao zdravom privatizacijom, a mi pričamo o privatizaciji do tad i posle tada. Znači ni tu niste politički korektni, ali sve to na stranu, ovo je čovek koji zna da radi svoj posao i to rezultati konkretni pokazuju.

Idemo od početka. Dakle, mi smo uspeli da u periodu pandemije izgradimo tri nove kovid bolnice, i to samo za šest meseci. O lekovima, vakcinama, respiratorima, koje sam pominjala, da i ne govorim. Znate, to nije poklon, to košta. Onda su došle minimalne zarade, plate mikro, malih i srednjih preduzeća, garantnih šema, a onda oslobađanje poreza i doprinosa. Znam da znate, ali ja bih da podsetim.

To su, dakle, sve stvari koje je država uradila kako bi zapravo amortizovala negativne posledice pandemije. Sećate se, došlo je do problema u lancima snabdevanja, upravo zbog zatvaranja pojedinih zemalja. Sve se to prelilo i na industrijske grane kod nas. Mi smo izolovani. Onda je došao rat u Ukrajini i kriza koja je počela kao energetska kriza vrlo brzo je prerasla u finansijsku i privrednu krizu, a naravno i društvenu.

Rastuća inflacija, da vam ne govorim kakva je situacija u zemljama koje se smatraju razvijenim zemljama EU. Da vam ne govorim, takođe, o recesiji i većih i jačih zemalja nego što je to Srbija. Ljudi danas u Zapadnoj Evropi ne mogu da plate troškove struje, goriva, gasa. Vi danas imate energetske turiste, to znate, znam da znate, čitate o tome, da ljudi kalkulišu da im je mnogo jeftinije da odu u toplije krajeve preko zime, nego da ostanu u svojim zemljama i da pokušavaju da se bore sa računima za utrošenu energiju.

Da vas podsetim, u takvoj krizi, za koje mnogo veći ekonomski i finansijski umovi nego što ću to ja ikada biti ne mogu ni da predvide kako će se kretati i kakve će sve posledice imati, i što je najvažnije koliko će da traje, mi smo uspeli samo za 10 meseci ove godine da ostvarimo 180 milijardi dinara veće prihode od planiranih. Dakle, milijardu i po evra većih prihod. Zašto? Zato što se zapravo naplata svakog oblika poreza uvećala.

Moramo da imamo na pameti, znam da znate, ali da podsetim, važno mi je zbog građana koji prate ovaj prenos, poređenja radi, dakle, u godini pred izbijanje Kovid pandemije, to je septembar mesec 2019. godine, cena struje po megavat satu bila je između 38 i 60 evra. Ove godine u septembru ta cena je između 327 i 556 evra po megavat satu. Dakle, to je 10 puta, ne 10%, 10 puta uvećana cena struje. Cena gasa na berzi ide i preko 3000 dolara po hiljadu kubnih metara.

Znam da znate da kada se desi takav finansijski udar da je izazovno napraviti dodatna sredstva u budžetu, a preuzeli ste teret krize na sebe. Preuzeli ste na sebe obavezu da držite pod kontrolom cenu energenata, da sa druge strane dobro pregovarate cenu gasa, da pokušate da dopremite i deponujete taj gas na sebe, da građani ne osete toliko teret krize.

Dakle, da vas podsetim, struja je sa 60 evra po megavat satu skočila na 556 evra po megavat satu. To je, naravno, cena iz septembra ove godine. Ona će svakako ići više.

U ovom kriznom periodu, sa kriznom Vladom koju smo izabrali pre neki dan, i kroz ovaj rebalans budžeta, i to je ono što građani Srbije žele da vide i da osete, a to je treći razlog koji je naveo gospodine Mali, jeste isplata dodatnih 5.000 dinara našim mladima od 16 do 29 godina, odnosno 30 godina.

Takođe, znam da znate, ali da vas podsetim, dva puta ove godine smo isplatili po 100 evra toj kategoriji mladih ljudi.

Takođe, vrlo značajan razlog za rebalans ovog budžeta su, naravno, penzije. Najava je, i zato danas raspravljamo i ovih dana, i to bi trebalo da nam bude tema, kako da našim najstarijim sugrađanima i socijalno ugroženim kategorijama društva olakšamo što je moguće više svakodnevni život, povećanje penzija sa januarom sledeće godine u ukupnom iznosu na ovu krizu, sa ovim cenama energenata, sa ovakvim ludilom u okruženju, recesijom, inflacijom, biće 20,8%.

Takođe, znam da znate, ali da podsetim da smo mi u februaru ove godine, predviđajući stopu inflacije, penzionerima isplatili jednokratnu pomoć u iznosu od 20 hiljada dinara.

Sad da vas pitam, šta bi se desilo, ovo je naravno retoričko pitanje, da je 2012. godina, da se desio Kovid i da se desio rat u Ukrajini, sa budžetom koji smo mi nasledili, sa pola miliona ljudi koje je ostalo bez posla? Šta bismo radili? Ili biste samo podigli ruke, okrenuli se i otišli? Kako, sa kojim saldom? Neko tako što je kao skakavac poharao Srbiju i sa stotinama miliona evra prebegao u neke druge zemlje, a neko na neke druge načine.

Dakle, minimalno bi bilo korektno da tokom rasprave o ovako važnom pitanju u ovako važnom momentu samo govoriti politički korektno na ovu temu. Ja verujem da niko nije briga ni ono pre pet, šest ili deset godina. Slatki su parametri, čisto da podsetimo. Sve građane interesuje kako će prezimiti ovu zimu i čemu mogu da se nadaju ove i sledeće godine. Jer, predviđa se, ispraviće me gospodin Mali ako grešim, da je ova zima hladna, ali da će sledeća biti polarna. Mi svi ovde treba da se potrudimo da ljudi koji su nas delegirali da brinemo o njima takav teret krize što manje osete.

Konačno, vrlo je važno napomenuti da ono što obećamo, a obećavamo vam svima, to i ispunimo. Sve su ovo samo delići, kockice mozaika Programa „Srbija 2025“. Da, plate će biti prosečne 1000 evra, jer će do kraja ove godine biti preko 700 evra. Da, neće se odustati ni od jednog velikog projekta. Neće se odustati od kapitalnih investicija. Da, jačaćemo potrošnju, jačaćemo životni standard naših građana.

Da, Siniša Mali će biti ministar finansija, jer je pokazao da to najbolje radi i onda kada su pred krizama kapitulirali mnogo jači i bolji. Da vas ne podsećam šta se dešavalo sa britanskom vladom, imamo skori primer. Samo po rezultatima.

Drage kolege, dragi građani, ono što je najvažnije u celoj ovoj priči, ovaj budžet ne bi mogao ovako da se ukroji, da taj autokrata, kako ga neretko nazivate, čovek sa Andrićevog venca, predsednik SNS, nema takvo iskustvo, ne poznaje sve nas, mnogo bolje nego mi sami sebe, ne razume politiku, mnogo bolje nego bilo ko od nas, ali iznad svega uspeo je da poveže Istok i Zapad na načine kako je mnogim sedim glavama ovde koji pamte to vreme bilo neverovatno, i to u momentima kada ovaj svet gradi novi Berlinski zid.

Konačno, ova zemlja je zahvaljujući Aleksandru Vučiću, čoveku sa Andrićevog venca, postala Istok Zapadu i Zapad Istoku i zahvaljujući njegovim diplomatskim trijumfima, da, mi imamo strane direktne investicije. Da, mi možemo da kažemo da imamo podršku i Ruske Federacije, takođe možemo da kažemo da je ovde dobrodošao i kineski kapital, jer nama je srpski nacionalni interes kategorički imperativ.

Konačno, zahvaljujući tom čoveku, kako ga nazivate autokrata, samo moram da vam kažem, znate, u autokratiji vi ne postojite, nema vas, nema vas, jer taj čovek sa Andrićevog venca donosi sve odluke, drage kolege iz opozicije, vi ste u ovom parlamentu i možete da kažete šta vam je volja. Postoji jedan mali problem, vaši rezultati dovoljno govore o svima vama, čast pojedinačnim izuzecima, njih čekamo da se pokažu i dokažu. To ste potvrdili do 2012. godine, a Srbija pamti. Tako da, tog čoveka sa Andrićevog venca, evo vam, tu je taj Pionirski park, bistu, jer on je rodonačelnik i čovek koji je dao novu definiciju demokratije.
Vidite, da li je bajka ili basna, ne znam, moraćete da se dogovorite sami sa sobom. Ali svakako u nekoj priči vi jeste. Znate, ja znam da imate problem zato što pokušavate da isperete ružnu prošlost, kao što pokazujete grafikone, evo ja ću da vam pokažem kako su Amerikanci pisali o vašem predsedniku. Ovo je novi svetski poredak, nacionalni interes i naravno, kako je vaš predsednik partije uništio Srbiju postavljajući glupo pitanje pred Međunarodnim sudom pravde. Ne znam bolju terminologiju.

Međutim, da se vratimo na ono što je za građane ovde najvažnije. Nažalost, ta vremenska mašina još nije izmišljena i vi svojim bajkama i basnama ne možete da ispravite ružnu prošlost. Menjajte predsednika, moj vam je topli savet.

Dakle, zbog građana Srbije, program ekonomskih mera za smanjivanje negativnih efekata opet prouzrokovanih pandemijom virusa Kovid-19, tri minimalne zarade za više od milion zaposlenih, odlaganje poreza i doprinosa na zarade za tri meseca, povoljne kredite preko garantne šeme sa komercijalnim bankama i preko Fonda za razvoj, isplatu jednokratne pomoći od po 100 evra za sve punoletne državljane, isplate 90.000 dinara za lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture. Dakle, 2,6 milijardi dinara za pomoć poljoprivrednicima.

Jedna od prvih mera bila je smanjenje referentne kamatne stope sa 2,25 na 1,75, pa onda na 1,5. Stavljen je moratorijum na otplatu kredita, nešto što vi nikada niste radili, već ste Srbiju uvukli i građane Srbije i privredu u dužničko ropstvo. Ljudi su ostali, kao i privreda, bez svega, sa kamatama o kojima Siniša Mali, ministar finansija, može da vam priča. Ne bih da vas dovodim u neprijatnu situaciju, dva minuta vam je prošlo. Hvala vam na ovih devet sekundi.
Gospodine predsedniče, hvala vam.

Da li možete da mi kažete koliko imam vremena na raspolaganju?

Ovo je drugi po redu ekspoze gospođe Ane Brnabić koji ja slušam u ovom Domu. Prethodni je bio 2020. godine kada se svet na neverovatne načine susreo sa virusom nezapamćenim u naše vreme. Nije se znalo da li ćemo uspeti da se izborimo sa sve većim redovima ispred bolnica. Nije bilo jasno da li će dobar deo populacije preteći. Nismo znali sa kakvim virusom se suočavamo. Tada je gospođa Ana Brnabić rekla da mandat te Vlade biće mandat koji će prioritetno morati da deluje u zdravstvu.

Konkretni rezultati tog prioritetnog delovanja jesu sledeći: uspeli smo da izgradimo u najkraćem mogućem roku najmodernije bolnice u Batajnici, Kruševcu i Novom Sadu. Koliko je to važno, ovde su cenjeni doktori, pa će moći da vam odgovore kada bude prilika za to, pogotovo bolnica u Batajnici za sve oni koji su bili inficirani ovim strašnim virusom.

Zašto ovo mora da bude Vlada kontinuiteta? Zato što smo tada pokazali koliko je i vakcinalna suverenost jako važna. Ono što je predviđeno bilo nekim prethodnim decenijama, a tiče se našeg Instituta „Torlak“, mi smo uspeli da oživimo, pravovremeno smo nabavili sve vakcine potrebne da vakcinišemo na vreme naše stanovništvo.

Ovo pričam zbog građana Republike Srbije. Do februara ove godine mi beležimo prosečnu zaradu koja je porasla za oko 77%, penzije koje su uvećane za oko 30%. Godine 2020, a tada sam imala priliku, takođe, da slušam ekspoze gospođe Ane Brnabić, direktne strane investicije bile su tri milijarde evra. Godinu dana kasnije 3,9 milijardi evra.

Evo zašto ovo, takođe, mora da bude Vlada kontinuiteta? Zato što „Džonson elektrik“, dame i gospodo, dragi građani, zapošljava 3.400 ljudi, „Robert Boš“ 2.237 ljudi, „Leoni“ 14.000, NCR 7.500, „Kromberg Šubert“ 4.000, „Magna siting“ 2.250, „Kontinental“ 3.000, „Ikea“ 416, „Lidl“ 1.680, „Mind park“ 4.000, „Meita“ 3.243, „Teklas“ 2.100, „Jazaki“ 3.203, „Simens“ 2.000 zaposlenih, „Aptiv“ 8.680 zaposlenih, „Nidek“ 480 zaposlenih, i to sve u vreme kada su mnoge velike kompanije u svetu, upravo zbog kovid krize, jednostavno odlazile u bankrot.

O infrastrukturi je danas puno rečeno, ali ono što je za svaku zemlju jako važno, a posebno za ministra finansija kojeg neretko kritikujete je i sledeće: upravo taj ministar finansija zajedno sa gospođom Brnabić i predsednikom Vučićem uspeo je da napravi finansijsku konsolidaciju ove države, uspeo je da održi likvidnost našeg budžeta, a sve se zapravo zasniva na budžetu od koga mi treba da prehranimo građane, da plaćamo i dajemo sva ona budžetska davanja, i to u vremenu kada to nije bilo nimalo lako.

Makar jedno malo „izvini“ za tim koji je sa uspehom prošao jednu od najtežih kriza koju pamti naša generacija, bilo bi makar malo politički korektno jer ticalo se i vas i vaših porodica i građana Srbije.

Nemamo mi potrebe da ubeđujemo na silu građane Srbije šta je to što je ova država uradila za njih. Oni to svaki put na izborima kažu, ali je vrlo arogantno kada toliko vidljiva i ogromna manjina ogromnoj većini govori sve ovo što ste vi govorili prethodnih nekoliko dana.

Ono što smo mi očekivali da čujemo upravo zbog te političke korektnosti o kojoj pričate sve vreme jeste da slušamo o razorenoj životnoj sredini tokom NATO agresije. Pazite, mi sad to možemo da nazovemo agresijom, vi niste smeli. Vi ste se izvinjavali za bombardovanje. Nismo čuli.

Naša životna sredina u površinskim slojevima, tu imate takođe i doktore i naučnike koji su kandidati za ministra objasniće vam to kad za to dođe vreme, treba da ozdravi u narednih nekoliko hiljada godina. Kod nas se dešava epidemija retkih bolesti, genetskih poremećaja, kancerogenih oboljenja na način kako nismo mogli da zamislimo. Ne verujete nama? Pitajte italijanske vojnike. Oni su dobili tužbe koje su podneli, ali mi danas upravo zbog građana Srbije i upravo zbog krize koja se sada nadvila nad nas možemo da se izdignemo na načine i to zahvaljujući diplomatskoj ofanzivi predsednika Aleksandra Vučića i da kažemo da je ova zemlja konačno posle pet decenija istok zapadu i zapad istoku.

I na kraju da ne dužim puno, mislim da ni moj glas više ne može da izdrži, podsetiću vas na čoveka koji je vas doveo na vlast, a koji danas kaže, citiram: „Mogao bih da dodam da je ironično da je Kosovo oduzeto silom i protiv Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN, a uz podršku Zapada, ali mi branimo Ukrajinu jer Rusija to isto pokušava da uradi Ukrajini. Zapad je opravdao kampanju bombardovanja Srbije zbog maltretiranja kosovskih Albanaca. Rusi opravdavaju svoju akciju zbog maltretiranja tamošnjih etničkih Rusa. Dakle, ironično. Rusi koriste naše sopstvene akcije protiv nas“. Ovo je rekao Vilijam Montgomeri, nekadašnji američki ambasador koji je učestvovao u vašem dovođenju na vlast.

Nastavak ovog citata je da Srbija takva kakva jeste, zamislite danas, posle desetak godina od 2012. godine sa dokazanim privrednim rastom, sa dokazanom likvidnošću, sa javnim dugom, ne u apsolutnim brojevima, nego onim ko je ispod nivoa mastrikta u odnosu na BDP kaže - onaj koji vas je doveo na vlast ne treba da se povinuje ničijim interesima do svojim.

Drage moje kolege, građani Srbije, to vam je trijumf vladavine SNS sa njenim koalicionim partnerima, to vam je trijumf politike predsednika Republike, Aleksandra Vučića.
Hvala, gospodine predsedniče.

Prvo, trebalo bi da se prisetimo koliko je Otpor dobio za rušenje režima države u kojoj je kao živeo, koliko para. To je veleizdajnički čin zato što ste bili finansirani od strane, znate dobro koga, jel da? Vama se veruje, po kom principu? Vama nije verovala EU, ni Evropska komisija. Šta ste zaboravili, imate političku amneziju, da su vas oni urušili? Sećate se pokojne Verice Barać. Pa, da li smo mi pravili taj izveštaj ili Vladin organ, Savet za borbu protiv korupcije? Zaboravili ste to?

U periodu najveće krize, kada je pola miliona ljudi ostalo bez posla, vi ste krali, vi ste opljačkali Srbiju i to kroz 24 sporne privatizacije. Izveštaj pokojne Verice Barać je preda mnom. Hoćete da vam ga čitam do detalja? Hoćete da čitam drugi izveštaj o vlasništvu o medijima, kako ste izvlačili pare iz budžeta, kako su 619 miliona evra zaradili, a počeli od vrlo malo osnivačkog uloga. Šta, imate političku amneziju?

Nismo vas mi urušili, nego oni koji su vas napravili, jer su shvatili da ste došli tu, napravili, što bi Italijani rekli „pijovru“ ili „hobotnicu“, opljačkali ovu državu i ovaj narod i vi sada imate obraza da pričate o tome.

Vrhunski cinizam je da je Zoran Đinđić ubijen. Sasvim sam sigurna da dobro znate pozadinu njegove likvidacije. Vaš ministar unutrašnjih poslova nije podneo ostavku. Kraj priče, nema te vi više obraza o tome da pričate.

Gospodi koja priča o Belivuku i klanu, hajte da otpakujemo to. Pa, vi zalivate tu priču. Vođe zemunskog klana su bile streljane, Šilerova minirana. Zašto? Da li bismo i mi možda iz te Šilerove saznali ko je dolazio tamo, ko je kolike pare dobijao tamo, ko je bio pored bazena, ko je komunicirao sa njima, ko je pravio most za 5. oktobar, jer bio je problem na koju stranu će otići Legija, zemunski klan i svi ostali?

(Đorđe Stanković: Šešelj.)

Nije vama Šešelj problem, vi ste sami sebi problem.

A, u nastavku izlaganja tokom današnjeg dana, ja ću vam detaljno obrazložiti kako ste, na koji način, opljačkali ovu državu. Nije vas Šešelj oborio, nego oni koji su vas doveli na vlast kada su razumeli šta ste postali.

Draga gospodo, vrhunac svega, kada već pričate o Belivuku i njegovoj ekipi koji su uhapšeni, tako se to radi u pravnoj državi, pa imaju i mogućnost da iznesu svoju odbranu, to će pravnici ovde u ovoj sali jako dobro da vam objasne, jer vi to ne znate, direktno utičete na postupak koji nije pravosnažno okončan i to na stranu Belivuka i ekipe. E, to je vaš koncept pravne države. Svi vi koji ste takođe vodili kampanju kontra izmene Ustava, da pravosuđe bude oslobođeno bilo kakvog političkog pritiska.

Dakle, molim vas, kada ulazimo u ovakve rasprave, vodite samo računa da makar malo budete korektni, jer postoje građani Srbije, evo mi smo najgori na svetu, ali postoje građani Srbije koji se jako dobro sećaju tog vremena.

Sećaju se i 2008. i 2009. i 2010. godine, kada niste imali rešenje za krizu, jer vas nije interesovala, kada ste kao skakavci opustošili Srbiju i pola miliona ljudi, množite to sa četiri člana domaćinstva, ostavili bez posla. Nismo mi vas srušili, urušili ste se sami, jer ste bili pohlepni i zato što ste opljačkali i narod i državu i ovaj narod to pamti.

Zato se sada koprcate da dobacite do 3% pa vam teško ide. Nemojte, ljudi, Srbija se nalazi u mnogo težoj situaciji nego što su ove besmislene rasprave, a znate vrlo dobro šta radite. Na jako lošoj priči pokušavate da steknete političke poene.

Konačno, pa baš zato što su uhapšeni, pričali ste o vrhu policije i svim tim navodnim aferama. Svi su uhapšeni. Šta je bilo u vaše vreme? Svi su uhapšeni i odgovaraće za to. Pratite samo hroniku. Svakodnevno se hapsi svako onaj za koga policija po nalogu Tužilaštva prikupi dovoljnu količinu materijalnih dokaza i on može da se procesuira, a ne tako što će tabloidi pisati o tome.

Gospodo, oni su svi uhapšeni. Da li ste svesni da ste vi dali odu demokratičnosti, zapravo, vlasti SNS, sve vreme? Sve vreme ste vi nabrajali ljude koje smo mi uhapsili, vi nekada streljali.

Prema tome, nemojte, dajte da se vratimo dnevnom redu, imate potpuna prava na svaku kritiku, ali molim vas, dajte da se držimo činjenice, a ne poluistina i ne manipulacija, nije vreme za to. Hajde da preteknemo ovu zimu, pa posle možemo da pričamo sve te teme kada se svi ti procesi pravosnažno okončaju.

Prosto se delegitimisano osećam kada to vama treba da govorim, jer se zalažete za pravnu državu. Hvala.
Mnogo mi je drago da sam izazvala toliku pažnju vas sa te strane. Ja se vama nisam lično obraćala. Verovatno ste nešto pogrešno razumeli. Sledeći vašu logiku takođe bih mogla da kažem da u poslednjih desetak godina nisam bila u politici. Sa tom politikom nemam nikakve veze. Tek od pre par godina sam se vratila. Da, u pravu ste, ja sam bila K.I.Z menadžer, da vas ispravim. Verovatno vam je to rogobatnije, teže se pamti u Haškom tribunalu zajedno sa sadašnjim predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem i časno smo obavljali tu funkciju.

Suština mog izlaganja malopre je bila, ali vi manipulišete sve vreme vrlo drsko, vrlo licemerno i nalazite se prozvanim, verujete ja čak o vama i ne razmišljam, nisam ni gledala u vašem pravcu, tu su neke starije kolege koje su mi interesantnije, vi niste, moram priznati, sledeće činjenice – po najnovijem izveštaju Evropske komisije u mnogim oblastima mi nismo zabeležili neke velike poene, ali u oblasti pravosuđa jesmo napredovali i to vam je odgovor na sve ovo što radite već nekoliko dana u Skupštini, dok narod i građani Srbije, koji prate ovo zasedanje, meni verujte, toliko iskustva imam, toliko godina, možete da kažete sve što vam padne na pamet, ali meni su ovde bitniji građani.

Oni očekuju i novu Vladu, oni očekuju određena rešenja, oni očekuju mir i stabilnost, energetsku bezbednost, ne očekuju oni vas, sasvim sigurno, jer da su hteli od vas da očekuju, vas bi glasali, vi biste bili vlast. Bogu hvala, rezultatima i delima se veruje, a nerecikliranim projektima koji se, evo kako vidimo, opet kandiduju za vlast, tako što bi verovatno po ko zna koji put u vrlo teškim momentima za zemlju da lešinare preko nečega što se zove, dakle, vrhunski kategorički imperativ, a jeste srpski nacionalni interes koji vi meni sve vreme spočitavate i na tome vam hvala.
Hvala vam na ovom poslednjem gospodine Lutovac.

Ja se slažem sa vama, ali vaše kolege su mene više puta direktno uvredile, a da vi niste reagovali, ali eto, stavljamo to po strani, potpuno je nebitno. Meni zaista možete da kažete sve što vam padne napamet, kod mene se čak i najniži krvni pritisak neće povisiti, valjda vam je to jasno.

Nego ono što mi očekujemo od svih vas, pogotovo vas koji imate duži politički staž, da nam objasnite kako ste opljačkali Srbiju, kroz privatizaciju „Sartida“, „Jugoremedije“, „Mobtela“, „C marketa“, „ATP Vojvodine“, „Luke Beograd“, „Nacionalne štedionice“, „Večernje novosti“, Veterinarskog zavoda Zemuna, „Zastave elektro“, „Tehnohemije“, „Srboleka“ „Šinvoza“, „Keramike“ iz Kanjiže, „Prosvete“, poslovi „Azotare“ Pančevo, „Trudbenik gradnja“, „Nuba invest“, Koncesija za autoput Horgoš-Požega, izvoz šećera u zemlje EU, preduzeće „Putnik“, „Srbija turist“ i 24: „Galenika“. To očekujemo da nam kažete, a to se nalazilo u izveštaju vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, Evropski parlament doneo je rezoluciju pošto niste hteli da skinete strogo poverljivo stepenovane dokumente i Evropska komisija je tražila da se to naknadno istraži. Tako ste uništili Srbiju i zbog toga ste izgubili vlast. O medijskom izveštaju ću malo kasnije.
Hvala gospodine predsedniče.

Vaša partija je, beše, podržala Hašima Tačija, jel tako, da uđe u Organizaciju liberalnih partija Jugoistočne Evrope, koliko se ja sećam? Tu je razlika između vas i nas. Vrednosti koje mi branimo tiču se KiM, južne srpske pokrajine, koja se nalazi u preambuli Ustava, a vi ste se zakleli na to takođe.

Kada govorite o mogućoj izolaciji da nemamo prijatelje, da nemamo partnere i saveznike, samo da vas podsetim, gospodine Grboviću, na nekoliko činjenica. Predsednik Republike, kojeg toliko često pominjete, on jeste vrhovni autoritet i ja vam priznajem to jer je čovek osvojio na neposrednim izborima preko dva miliona glasova i tu ste potpuno u pravu. Dakle, on se susreo sa više od 60 predsednika, više od 80 premijera, više od 90 ministara spoljnih poslova, više od 70 ministara drugih resora itd.

Da ne govorim o tome koliko je svetskih lidera posetilo Srbiju za vreme njegovog mandata, da ne govorim o tome takođe da je taj čovek uspeo da obezbedi poziciju Srbije u vrlo teškom geopolitičkom svetu poslednjih godina gde Srbija ima poziciju mira i stabilnosti u ovom delu sveta.

Kada bilo ko od vas bude uspeo da srpske nacionalne interese brani na način kao Aleksandar Vučić prva ću vam skinuti kapu.

Samo da se podsetimo, kada je kancelar Šolc bio u poseti Srbiji pre nekoliko meseci on je rekao – koliko je vama bitan integritet Ukrajine toliko je nama bitan integritet Srbije. Takođe, kada je gospodin Pahor bio u poseti Srbiji tada je predsednik Srbije takođe kategorički branio srpske nacionalne interese govoreći o teritorijalnom integritetu i suverenitetu Republike Srbije. I konačno da vas podsetim, ja ne znam kako vi kvantifikujete naše partnere i našu podršku za našu suverenu politiku, ali skoro 80% sveta, svetskog stanovništva, brani našu politiku, brani naš i teritorijalni integritet i suverenitet.
Gospodine Grboviću, predsednik Republike je imao obavezu da u okviru dijaloga Beograda i Prištine razgovara sa svima onima koji predstavljaju tu stranu.

Predsednik Republike je obavezan, naravno Ustavom, kao i vi, i predsednik Republike takođe vrlo dobro zna i mislim da nije korektno što na taj način govorite u ovom momentu o svim naporima koje Republika Srbija baš zahvaljujući naporima predsedniku Republike prolazi.

Ja imam utisak da neretko sedite i razmišljate šta bi još trebalo da dodate kao teg na nogama, ne Vučiću, Vučić svoj legitimitet nesporno ima i zaista je najjača politička figura u poslednjih nekoliko decenija. Pa, to dobro znate. Ali, se kandidujete za vlast na vrlo pogrešan način. Svi ovde bi trebalo da pronađemo upravo taj najmanji zajednički imenitelj kada je južna srpska pokrajina u pitanju i da pronađemo kompromis između realnosti na terenu i onoga što definiše naša preambula. Verujem da se u tome slažemo svi.

Patriotizam se ne definiše tako što zilotski zastupate interese nekih drugih država, bilo da su oni sa zapada ili one sa istoka. Srpski nacionalni interes treba da bude svima nama kategorički imperativ. Ja ovde ne držim lekcije, niti kvantifikujem koliko je čiji patriotizam težak, ali postoji nešto gospodine Grboviću, mladi ste imate vremena, naučićete, kao što je nacionalna i državna odgovornost. E, to je ono što građani Srbije od nas očekuju.
Hvala, gospodine predsedniče.

S obzirom da mi je kolega Milićević dao dobar šlagvort, koliko se sećam, vaš nekadašnji predsednik partije Saša Janković je govorio da smo bombardovani jer smo kršili ljudska prava, a Saša Milenić dok vam je bio funkcioner je govorio da je NATO agresija zapravo bila oslobođenje. Toliko o razlici između vas i nas.

Znam vrlo verovatno da ćete po ko zna koji put, jer to vam je mantra, reći da je naša politika tadašnja dovela do NATO agresije, da smo unazadili zemlju itd. Samo da vas podsetim, NATO je nelegalno izvršio agresiju na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, bez odluke Saveta bezbednosti.

Savezna Republika Jugoslavija borila se protiv terorista u okviru južne srpske pokrajine, kao što je bila oslobodilačka vojska Kosova i Hašim Tači, koga ste vi podržavali, zvanično ili nezvanično. Ja sam se samo pozvala na pisanje medija i mogu da vam pokažem, evo to pisanje medija.

Dakle, ono što je jako važno da se utvrdi kao specifična razlika između vas i nas je u sledećem. Kada vaš predsednik izađe, odnosno nekadašnji predsednik da je bio u prilici da izađe nekom od visokih zvaničnika iz međunarodne zajednice onako kako je izlazio Aleksandar Vučić, citiram: „Kako da objasnim građanima da uvodimo sankcije protiv Rusije koja nije prekršila teritorijalni integritet Srbije, a ne protiv Slovenije koja je to učinila“, prva ću reći kapa dole.

Konačno, ono što treba da ovde ostane zabeleženo je i sledeće, gospodine Grboviću - svačijem patriotizmu vreme će da zabeleži svoj trag.
Zaista treba imati obraza i govoriti o Kosovu i Metohiji i predstavljati Narodnu stranku.

Ovo znate, to je prištinska „Gazeta ekspres“ i hvala Vuče za krštenje kosovske nezavisnosti. Ukoliko sumnjate u ovu naslovnu stranu, a jeste prištinska, imate naravno, pošto volite da citirate mnoge naslovne strane, povodom deset godina kosovske tzv. nezavisnosti, gospodin Bedžet Pacoli, u izdanju ministarstva tzv. ministarstva inostranih poslova, savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde koje direktno potpisuje predsednik vaše stranke, gospodin, Vuk Jeremić, naziva krštenjem kosovske nezavisnosti. Ali, hajte, mi smo najgori na ovom svetu, mi manipulišemo sve vreme, ne morate nama da verujte.

Pre izvesnog vremena na jednoj evropskoj televiziji, koja se emituje i kod nas, gošće su bile, gospođa Ljilja Smajlović i gospođa Suzana Grubješić, a da vas podsetim Suzana Grubješić je tada, kada su se pregovori spuštali iz UN u prostor EU bila potpredsednica Vlade. Na konkretno pitanje Ljilje Smajlović, da li je to bila greška, rekla je – jeste, ali je to zahtevala EU.

Ono što je važnije ovde, čisto da napravimo razliku između vas i nas, pogotovo kada je tema Kosovo i Metohija, mi smo tada saznali baš iz neposrednog izvora, da je vaš predsednik stranke, gospodin Vuk Jeremić, tada ministar inostranih poslova, upravo za tu vrlo veliku problematičnu situaciju koju mi danas osećamo, jer bi nam mnogo bolje bilo u okviru UN, štiti nas tamo Rezolucija 1244, lično odlazio u Moskvu da preklinje, Rusku Federaciju da se u Savetu bezbednosti ne protivi tome, a njega je na taj čin zamolio gospodin predsednik tadašnji, Boris Tadić.

Dakle, to nije rekla Marina Raguš, to nije rekla SNS, nego je potvrdila gospođa Suzana Grubješić, tada G17+, tada potpredsednica Vlade i tada direktan i neposredan svedok onoga što se dešavalo. Vi sada, nama govorite o Kosovu i Metohiji. Da sam na vašem mestu, pre bih se držala nekih drugih tema ili promenila predsednika stranke.
Hvala, gospodine predsedniče.

Samo da pokušam da odgovorim, s obzirom da sam par puta pomenuta. Podsetiću vas na sledeće članove određenog zakona.

Član 1: „Ovim zakonom uređuje se pravo na zaštitu fizičkih lica u vezi sa obradom podataka o ličnosti i slobodan protok takvih podataka, načela obrade, prava lica na koje se podaci odnose, obaveze rukovalaca i obrađivača podataka o ličnosti, kodeks postupanja, prenos podataka o ličnosti u druge države i međunarodne organizacije, nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, pravna sredstva, odgovornosti i kazne u slučaju povrede prava fizičkih lica u vezi sa obradom podataka o ličnosti, kao i posebni slučajevi obrade.“

S obzirom da ja u okviru replike imam samo dva minuta, ja ću uvaženu koleginicu samo da pozovem da izuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti koji smo mi usvojili i koji je objavljen u „Službenom glasniku“ 2018. godine.

Ja razumem određene strahove, ali verujte da se ova država potrudila kada je reč o visokim tehnologijama, o digitalizaciji da dobro vodi računa o podacima koji se odnose na svaku ličnost, a posebno želim da vam kažem da ukoliko mislite da određeni podaci upravo zbog tih visoko razvijenih tehnologija već negde ne postoje samim vašim pretraživanjem po „Guglu“ i svim ostalim aktivnostima, verujte da da. Ali, zato mi imamo određena zakonska rešenja, određene institucije kojima vi možete da se obratite, da postavite pitanje u okviru poslaničkih pitanja i da dobijete relevantne odgovore i da uklone sve vaše strahove, kao i strahove potencijalnih građana koji nas večeras prate. Hvala vam.
Molim vas, gospodine predsedniče, samo mi recite koliko ja tačno vremena imam. Šest minuta. Da li je tako?

Volela bih da nemate utisak da bilo ko sa ove strane doživljava debatu tako kako se vi bojite ili imate utisak da je mi doživljavamo. Mi reagujemo na političku nekorektnost, na manipulacije i na one napade ispod pojasa. Istini za volju, svi mi ovde baš uživamo u ovoj debati i želimo da se čuje argument svih poslaničkih grupa.

Vi cenite tako. Mi cenimo da naša diplomatska, konzularna predstavništva, a sada ću vam reći u ovom trenutku koliko ih imamo, 75 ambasada i 25 konzulata, i te kako vode računa o građanima Srbije koji žive u drugim zemljama. Cenimo da Uprava za dijasporu pri Ministarstvu spoljnih poslova sa gospodinom Gujonom radi odličan posao.

Možda u nekom narednom momentu promislimo o svemu ovome što ste vi danas govorili ili večeras, ali za ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, mi cenimo da je ovo optimalan broj ministarstava za krizno vreme koje nas očekuje, što apsolutno ne znači da ćemo mi raditi sve ovo o čemu ste vi pričali.

Zajedno sa svima vama, mi vas samo sve vreme molimo za politički korektan pristup, samo to, i da se činjenice uvažavaju. To je poenta.

Debata, verujte, pa niko srećniji od mene u ovakvom sazivu parlamenta da razmenimo sve argumente koje imamo. Svi smo različiti, svi smo mi posebni i iz različitih uglova sagledavamo mnoge situacije, ali se nadam da je i ipak Srbija na srcu i pameti većini ovde prisutnih, ako ne svima. Želela bih to da vidim.

Ovaj put moram da ukažem takođe na jednu činjenicu i verovatno ću gospodinu Jovanoviću i dati tu mogućnost replike, nemam problem sa tim i znam da nema ni predsednik parlamenta, a to je da gospodin Jovanović neretko govori kada priča o savetodavnom mišljenju Međunarodnog suda pravde, on je ipak francuski đak, dobro poznaje pravo, pa me to čudi, o secesiji, a pitanje glasi sasvim drugačije i to je ono što mi zbog građana Srbije da apostrofiramo. Dakle, pitanje u sebi sadrži, tu je sav problem, unilateralno proglašenu nezavisnost, a ne secesiju. Kamo lepe sreće da je bilo više mudrosti, a mnoge umne glave su učestvovale u tome, pa je moje čuđenje ipak još veće, pa da se pitanje postavilo na drugačiji način – gde bi nama kraj danas bio da je u pitanju zaista postojao termin secesije. Ali, evo, možda Marina Raguš ne zna, možda Marina Raguš nema nikakvog iskustva, možda je maliciozna, ne bih volela da jesam, trudim se da ne budem, ali vi imate recimo časopis koji se zove „Nacionalni interes“ i to je američki časopis, koji je 29. novembra 2020. godine objavio, pravo da vam kažem, odličnu analizu. U toj analizi, a u vezi sa ovim o čemu sam ja pričala, stoji da je Beograd načinio stratešku grešku postavljanjem pitanja Međunarodnom sudu pravde da odlučuje o legalnosti kosovske unilateralne deklaracije o nezavisnosti umesto da pita Međunarodni sud pravde da odluči o legalnosti o kosovskoj secesiji od Srbije. Izvinite, ovo je na engleskom i trudim se da adekvatno prevodim.

Da se to desilo i da je Međunarodni sud pravde odlučio da je akt secesije povredio međunarodno pravo glavne evropske sile bi sebe pronašle u ekstremno teškoj poziciji da brane akt koji je totalno u suprotnosti sa međunarodnim javnim pravom.

Verujem da sam sada bila potpuno jasna kako za kolege poslanike, tako i za građane koji nas gledaju u realnom vremenu. Dakle, bez bilo kakve malicioznosti i manipulacije pokušavamo da se izborimo sa vrlo osetljivim pitanjem i sa onim što se pred nas stavlja.

Samo bih vas molila, svi mi grešimo, polazim od sebe, svakoga dana, svakog sata, nekad valja priznati greške i da vidimo šta možemo da uradimo. Ovo je bila greška par ekslens i to na takav način jedino treba predstavljati da vidimo kako možemo u perspektivi da izađemo iz ovog začaranog kruga. To je poenta i bližim se, nažalost nemam više vremena, trudim se da ne prekoračim i dovedem predsednika Skupštine u neprijatnu situaciju, jer znate i sami da pravila za sve važe ista, hvala vam na vremenu, dve sekunde sam prekoračila. Neću više. Hvala i izvinite još jednom.
Gospodine Jovanoviću, to je i tema, zato što samo pitanje ne pominje termin secesije, nego unilateralnog proglašenja nezavisnosti.

Naravno da vi jako dobro znate da pravo, pogotovo međunarodno pravo, a mogla bih puno toga da vam pričam iz mog iskustva pred tribunalom, podleže užasnim političkim pritiscima. Dakle, to je trebalo znati kada se išlo pred Međunarodni sud pravde i takav stav Međunarodnog suda pravde čak je i laik mogao da pretpostavi. Možda je najveća greška bila da se uopšte ide sa bilo kakvim pitanjem pred Međunarodni sud pravde, ali mi sada imamo ovakvu situaciju činjeničnu i znam da gospodin Jovanović to dobro zna i znam da ste pratili taj sastanak. Bio je otvoren za javnost, gospodina Putina i Gutereša. Gospodin Putin se defakto poziva na to savetodavno mišljenje. To je činjenica.

On je kao i vi pročitao sva izdvojena mišljenja, sve što se ticalo tog savetodavnog mišljenja za koje znate takođe da je izvor prava i rekao – kada to Kosovo može, onda može Donjecka i Luganska Republika. E to su činjenice. Sada mi možemo akademski da vodimo rasprave, ali to su činjenice koje nam otežavaju naš put rešavanja kosovsko-metohijskog čvora. Hvala.
Hvala, gospodine predsedniče.

Danas smo imali prilike da iz različitih vizura čujemo puno toga, ali uglavnom repeticije manje-više istih stvari.

Ono što je meni danas posebno skrenulo pažnju i, nećete zameriti, time bih volela da se pozabavim u narednih 19 minuta, koliko mi vreme dozvoljava, jeste obraćanje jednog poslanika iz „Zeleno-levog kluba“ koji je, između ostalog, rekao: „Ono što bismo mi kao „Zeleno-levi klub“ voleli jeste posvećenost Vlade u rešavanju problema iz domena zelenih politika, zagađenja, ulaganja u pravičnu energetsku tranziciju, podizanje energetske efikasnosti. Ono što danas vidimo od Ministarstva za zaštitu životne sredine, niti je ta zaštita, niti je vizija novih izvora energije, niti stvaranje načina za smanjenje potrošnje.“

Ja bih volela da vidim upravo od vaše koalicije prisećanje na trajno uništenje životne sredine u Republici Srbiji.

Podsetiću vas na jedan dokument, koji je na izvorno engleskom jeziku, evropske institucije, i ne samo nje, koja je do u detalja analizirala šta se zapravo dešavalo sa životnom sredinom na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije, odnosno u većem delu na teritoriji Srbije, i ne samo Srbije nego cele jugoistočne Evrope. Između ostalog, u bezbednosti životne sredine, tačka 2, kaže se – U modernim vremenima bezbednost životne sredine postalo je jedan od važnih faktora u društvenim razvojnim modelima, na neki način, imperativ životne sredine, u delu b), kada govore o uništenju životne sredine, izazvanim NATO bombardovanjem.

Želim da podsetim građane Republike Srbije, a posebno to očekujem od vaše koalicije, koji se toliko zalažete za zaštitu životne sredine. Ja sam uverena da nikada nećete pomenuti ovaj dokument i ja sam uverena da nikada nećete govoriti o ovome. E, zato mi podsećamo.

Dakle, tokom 78 dana NATO bombardovanja, preko 1.200 preleta je bilo u 34.000 misija koje su izvele 2.300 udara. Totalna količina municije koja se iskoristila tom prilikom je negde oko 79.000 tona. Sedamdeset i osam industrijskih postrojenja i 42 energetske instalacije bile su ili potpuno uništene ili oštećene od strane bombi.

Bombardovani su ekosistemi, površinske vode, podzemne vode, zemljište, vazduh na Balkanu, sa bez presedana kontaminacijom, koja uključuje preko 100 toksičnih supstanci.

Uticaj na životnu sredinu tako u smislu direktne i indirektne štete koja se dešavala tokom tri meseca je sledeća. Osiromašeni uranijum. Dakle, NATO snage su iskoristile bojeve glave sa osiromašenim uranijumom. On sagoreva na visokim temperaturama i ispušta tako fine čestice uranijum-oksida. Taj oksid na tragičan i na težak način utiče na respiratorne organe o kojima smo takođe danas govorili, ljudi koji se nađu na 300 metara od eksplozije.

On je takođe vrlo toksičan element i potentan, kancerogen i mutagen. Dakle, nemoguće je uništiti ili izolovati ili ozdraviti zemljište, vodu ili vazduh, koje je tretirano osiromašenim uranijumom. Za to je potrebno hiljade godina. Hiljade godina.

Idemo dalje, koje su bile posledice masivne upotrebe avijacije, preko 150.000 sati u vazdušnom prostoru u Jugoslaviji u 34.000 misija, kao naravno i okolnim zemljama. Ta koncentracija na vrlo relativno malom prostoru je takođe rezultirala visokom kontaminacijom vode, vazduha, u smislu amonijaka, hlorida i svega onoga što čini gorivo.

Uništenje infrastrukture i industrijskih instalacija - između 24. marta i 5. juna 1999. godine 78 industrijskih postrojenja i 42 energetske instalacije u Jugoslaviji bile su potpuno uništene. Kao rezultat te destrukcije i naravno požara u industrijskim postrojenjima došlo je takođe do ozbiljnog kontaminiranja vazduha, vode i zemljišta. Vazdušni napadi uništili su preko 20 hemijskih i petrohemijskih instalacija i te instalacije su naravno, uključujući i „Milan Blagojević“ hemijsku fabriku u Lučanima, zatim „Jugopetrol“ u Smederevu i Somboru, „Beopetrol“ u Beogradu, u Kraljevu i Prištinu, „Naftagas“ u Somboru, Rafineriju nafte i hemijska postrojenja u Pančevu, sve je to na duži vremenski interval potpuno zatrovalo životnu sredinu.

Zagađenje vode - svi ovi napadi na postrojenje koje sam pomenula su značili katastrofu za međunarodnu reku Dunav, uključujući 1.400 tona etilen dihlorida, 800 tona ili 33% hidrogen hlorida, kao i hiljadu tona sodijum-hidroksida, kao i nespecifične količine žive.

Bombardovanje drugih postrojenja takođe je rezultovalo oslobađanjem oko 200 tona amonijaka u međunarodnu reku Dunav. Bombardovanje fabrike „Zastava“ značilo je oslobađanje nekoliko tona pilarena u Veliku Moravu. Pilaren, treba da podsetim, je veoma moćan, kancerogen. Velika Morava je takođe bila zagađenja, a to je značilo u perspektivi kazna za 10 miliona ljudi koji žive u nekoliko različitih zemalja.

Kasnog aprila 1999. godine vlasti koje su se bavile zaštitom životne sredine, zamisliste, u Rumuniji registrovale su koncentracije teških metala u Dunavu koje su bile dva puta veće od maksimalno dozvoljenog nivoa.

Da ne govorim o akumulaciji svih otrova u rekama, zemljištu, vodi, vazduhu.

U oblasti Dunava kod Ukrajine od marta do jula 1999. godine formaladehid i fenol je pronađen u razmerama dva do četiri puta većim od dozvoljenog maksimuma. U gradu Novom Sadu zbog upravo tih vazdušnih udara upravo na naftna postrojenja to je sve rezultovalo oslobađanjem nafte u reku Dunav. U blizini Bora, kao i na drugim mestima, životna sredina i sve ono što je čini sa svojim potencijalom i perspektivom Republike Srbije, pogotovo kada je reč o osiromašenom uranijumu u narednih hiljadu godina ne može da se oporavi.

Ukoliko sumnjate u ovo što sada govorim, radi se o dokumentu pod brojem 8925 koji je nastao 10. januara 2001. godine. To je izveštaj Komiteta za životnu sredinu, regionalnog planiranje i lokalne vlasti. Reporter je bio gospodin Kirjukin iz Ukrajine. Taj izveštaj je napravljen u sadejstvu sa svim predmetnim međunarodnim organizacijama koje su se bavile životnom sredinom.

Kada budemo čuli mi sa ove strane koje neretko nazivate silama mraka, onima koji su doveli ovu zemlju do katastrofe, onima koji takođe ovu državu, ovaj narod vode u pravcu koji neće ostaviti ništa za naše potomke, kada budemo čuli da na ovakav način, a ja sam vam govorila o dokumentu koji potpisuje Savet Evrope, govorite o životnoj sredini, o očuvanju, perspektivama u državi Srbiji, onda možemo svi da sednemo za jedan isti sto i da pokušamo da razmišljamo o perspektivama zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine u Srbiji, ukoliko je bilo šta od nje suštinski zdravo posle svega ovoga ostalo.

Ukoliko želite da vam govorim o zdravlju ove nacije, posebno kancerogenim oboljenjima kod male dece jer je latentni period prošao ili kod generacije srednje dobi, o starijima da ne pričamo, podaci su verujte mi mnogo, mnogo brutalniji.

Vidite, mi smo za pet godina u samo zdravstvo uložili više od milijardu evra, ono što nijedna prethodna vlast nije uspela da uradi jer smo nažalost i tada bili suočeni sa virusom koji je svet zaustavio, celu planetu na tri meseca pa smo sagradili tri nove bolnice. Da vas podsetim, i u tim bolnicama i kroz mnoge zakone koje ova Vlada koja će biti u kontinuitetu leči decu sa retkim oboljenjima, genetskim defektima moram da vas podsetim, a to je nauka već dokazala, uostalom pitajte italijanske vojnike, da je dobrim delom posledica 78 dana konstantnog bombardovanja od strane NATO-a.

Konačno, u drugom delu ste rekli, a opet se tiče životne sredine, potrebne su nam dalekosežne i strateške odluke o energetskoj tranziciji i kažete – želimo da umesto prljavih fosilnih goriva, uglja, mazuta, gasa pređemo na održive izvore. Sjajno, svima nam je to želja, ali mi živimo u periodu kada su energenti veliki izazov, kada obnovljivi izvori energije to ne mogu da pokriju i da vas podsetim u Nemačkoj, a primer neretko uzimate za primer, kojom sada vladaju Zeleni se vraćaju na fosilna goriva.

Ukoliko želimo zaista da pronađemo najbolji mogući put za to nam ne trebate vi, jer mi imamo većinu, ali bi bilo dobro da na jedan korektan i argumentovan način učestvujemo u ovakvim raspravama. Onda bi principijelno bilo dobro da, s obzirom da imate dobru konekciju u Briselu i EU, ne birate argumente kao sa švedskog stola, nego se potrudite da ovom narodu i ovim građanima saopštite istinu da šta god Srbija bude uradila u narednih desetina godina, vrlo mali napredak će biti u odnosu na ono što nam je urađeno te 1999. godine.

Takođe, smo danas imali prilike da čujemo da građani napuštaju ovu zemlju u velikom procentu i da će procenat biti sve veći i veći. Evo, zapamtite ovaj čas, a sada je devet i osam minuta, šta će se desiti ukoliko do prvog kvartala sledeće godine iz dijaspore u Srbiju se vrati između 30 i 50% naših ljudi, jer će dobiti po prioritetu otkaze u velikim gigantima koji neće moći da izdrže proizvodne procese.

Takođe, smo danas čuli da samo jedan čovek odlučuje o svemu u Republici Srbiji, on sedi na Andrićevom vencu i on se zove Aleksandar Vučić. Onda zaista praćena tom logikom moram da kažem da je taj isti Aleksandar Vučić model za demokratiju u Evropi, jer ako on odlučuje o svemu, onda vas je i on sve doveo u ovaj parlament i vas i zeleno-leve koalicije i sve vas koji sedite ovde danas i učestvujete sa nama u toj raspravi.

Bilo bi dobro za promenu da se ostavite opsednutosti Aleksandrom Vučićem, jer će to biti pomak za vas, ne za nas. Videćete u perspektivi kako će izgledati svaki naredni izbori i kome će i na koji način građani dati najveće poverenje, a kome najmanje. Da se nije spustio taj cenzus na 3% mnogi od vas ne bi sedeli tu.

Dakle, još nešto vrlo bitno za građane Republike Srbije, pošto smo danas čuli izvesne paralele sa 2012. godinom koliko je šta koštalo tada, koliko šta košta sada, dakle, mi smo 2012. godine zatekli negde oko, ispraviće me Saška, 33 milijarde BDP. Mi ćemo ovu godinu završiti sa duplo većim proizvodom svega onoga što je država Srbija nekoliko decenija stvarala mi smo za manje od 10 godina napravili to su konkretne činjenice i ovu godinu ćemo završiti sa preko tri milijarde direktnih stranih investicija i ovu godinu ćemo završiti sa subvencionisanjem naših najugroženijih kategorija. Naše penzije i plate su redovne.

U momentima znam da znate to kada Francuska, Nemačka, Prag pucaju pod teretom krize, da vas podsetim nisam zlurada, kada se zadesila kriza 2008. godine tada vlast nije bila spremna, preko pola miliona ljudi je ostalo bez posla. Mi se dugi niz godina nismo oporavili od te krize zato što nije bila spremna za to, a građane Srbije treba da podsetim da je ova vlast finansijski konsolidovala budžet, da je uspela da privuče strane direktne investicije, da je uspela da ozdravi budžet. Pominjete nam javna preduzeća, pa i to smo danas čuli, ta javna preduzeća danas upošljavaju tolike ljude, pa sa 60.000 u Boru prosečne plate idu na 100.000.

Dakle, državu Srbiju, imam manje od minut i znam da će mi predsednik ispoštovati vreme u sekundi, očekuju vrlo izazovna vremena, a od nas svih se očekuje makar malo političke korektnosti u smislu argumentovane rasprave da pronađemo najbolje moguće rešenje da preživimo ovu zimu i da preteknemo možda sledeću godinu.

Gospodine predsedniče, hvala vam na razumevanju i ovaj put uz izvinjenje za one prethodni, završiću ranije i nadam se da će u perspektivi ovaj parlament ipak umeti da nađe taj najmanji zajednički imenitelj, a to jeste dobrobit Srbije.