Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9523">Slavica Radovanović</a>

Slavica Radovanović

Narodni pokret Srbije

Govori

Ukazujem na povredu Poslovnika, član 106, da je govornik trebao da govori o tačci dnevnog reda, ali pre toga zaista moram da kažem da su mi malo pre misli odlutale i nisam čula šta je rečeno. Zaista stojim iza toga da niko ne treba nikoga da vređa i koristim ovu priliku zaista da vas zamolim, i vas i nas, da ne koristimo vređanje, reči i izraze na temu rodne osetljivosti i porodica, da zadržimo dostojanstvo ove Skupštine. Kažem, nisam malo pre čula, inače bih reagovala.

Što se tiče dotičnog gospodina, zaista smatram da treba da mu izreknete opomenu po članu 106, jer on o tačci dnevnog reda apsolutno ništa nije rekao i nema pravo da čita spisak imovine bilo koga. Bolje da se brani i da objasni svojim sugrađanima kako im je ukrao tri milijarde dinara.
Poštovana, evo, ja kažem – izvinite za sve što se ovde dešava i za upućene ružne reči i vama i svima nama sa ove strane.

U članu 3b. Predloga Zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu redni broj 9. tačka 2 član 3. menja se i glasi – izgradnja Centra za urgentno zbrinjavanje žrtava nasilja u porodici i svih ostalih oblika nasilja.

Amandmanom se traži prenamena novca prethodno planiranog za projekat izgradnje i infrastrukture za potrebe razvoja nove oblasti u okviru izgradnje nacionalnog fudbalskog stadiona sa pristupnim saobraćajnicama u Beogradu. Smatram da je daleko hitnije i potrebnije da se navedeni iznos iskoristi za projektovanje daleko nužnijeg objekta kao što je Centar za urgentno zbrinjavanje žrtva nasilja.

Podsetiću samo da nam je 24.9.2024. godine ministar Siniša Mali rekao – da to nije samo stadion to je motor razvoja, sport je odavno prestao da bude sport, to je sada biznis, hoćemo da radimo, hoćemo da zarađujemo novac. Pa, da li zaista treba da na ovakav način zarađujemo novac ako se zna koliko zaista? Znači, ja se slažem da postoji zakonska regulativa i da je zakonska regulativa kada je tema nasilja u porodici zaista u našoj zemlji dobra, ali je problem kod primene i problem je što uvek u nekom sistemu kada dođe do femicida neka institucija zataji.

Ovaj Urgentni centar nije „Sigurna kuća“. Ovaj Urgentni centar prestavlja mesto gde svaka žrtva nasilja, ali čak i onih koji imaju u kući nasilnika pa neka je to i dete na koje se vrši vršačko nasilje u školi može da dođe, tu bi radio tim stručnjaka, pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, predstavnici policije, predstavnici sudstva, predstavnici centara za socijalni rad. Ne pričam napamet, videla sam jedan ovakav centar kako funkcioniše u Čikagu, ja vas zaista molim i vas gospodine premijeru pozovite me objasniću vam koliko nam je važno i šta bi taj centar značio za ovde naš Beograd i Srbiju i sve žrtve. Hvala.
Hvala puno uvažena.

U članu 5. Predloga zakona, član 5. menja se i glasi: „Razdeo broja 15 MUP program 1408, projekat broj 5012“ a to je izgradnja Nastavnog centra „Makiš“, menja se i glasi: „Rekonstrukcija i sanacija objekata koji pripadaju policijskoj upravi u Kragujevcu, a to su PS Rača i PS Aranđelovac“.

Smatram da u navedenom Nastavnom centru „Makiš“ nije moguća rekonstrukcija i sanacija objekta usled postojeće infrastrukture, a bez rekonstrukcije i sanacije objekta policijske stanice Rača i policijske stanice Aranđelovac hitnije i nužnije usmeriti novac iz budžeta Republike Srbije.

Više sam puta pričala zašto ne treba da se rekonstruiše. Odakle pare i odakle ideja da se pare ulažu u Nastavni centar „Makiš“ kada je on mnogo puta do sada ustanovljeno da nema mogućnosti da se bilo šta tamo gradi.

Evo pogledajte, dragi građani, kako izgleda objekat policijske stanice Rača. Da li policijski službenici koji zaista rade u ovakvim uslovima, koji treba da brane građane, koji treba da služe građanima, treba da rade u ovakvim uslovima? Ovo su nemogući uslovi.

Svi ovi građani i svi policijski službenici iz unutrašnjosti treba da dođu ovde u Beograd, u kabinete u kojima sede ministri i da vide, njegovi saradnici, u kakvim uslovima oni rade, a u kakvim uslovima rade ovi ljudi koji su 24 sata na terenu i ljudi kojima se prvo obraćate. Bez policajaca na pozornici, pozorničke delatnosti, patrolne delatnosti, dežurne službe, operativne službe koje su žile kucavice ovog MUP nema ni zaštite građana ni njihove bezbednosti. Pogledajte kako izgleda urušena zgrada u Aranđelovcu.

Još jedno pitanje Vulinu, vozite ili ne ili koristite auto? Odgovorite mi sa - da ili ne.
Koristimo član 27. Ja se osećam više i moja porodica ne prijatno od ovolikih hvalospeva gospodina. Ipak to malo i vređa mog partnera kada se vi meni tako obraćate. Vi samo treba da kažete građanima Srbije. Znači, građanima Srbije dugujete – da ili ne. Pustite Direkciju za upravljanje oduzetom imovinom. Ovakva vozila pripadaju MUP-u ili pravde.

Hvala vama na komplimentima, ali sada kada se vratim kući ne znam kako ću proći. Prema tome, odgovorite mi, gospodine, isključivo građanima dugujete odgovor sa – da ili ne. Pustite te floskule i molim vas recite mu da više ne priča ovako, molim vas, sa mnom.

Ipak sam pukovnica policije koja je karijerno stekla svoj čin. Nisam to sama sebi dala.
Hvala puno.

Pošto je ovde reč o finansijama, ja zaista želim da objasnim kako su se ova vozila ovako skupa našla u garažama SIV-a I, tamo gde se nalaze vozila funkcionera.

Gospodine Vulin, gledajte u mene, jer možda vi nešto naučite od mene, pošto to nije naučio ministar Gašić.

Rekli ste da sud oduzima vozila. Ne oduzima, gospodine Vulin, sud vozila. Ministarstvo unutrašnjih poslova u predkrivičnom oduzima sve predmete koji mogu biti dokaz u krivičnom postupku i izdaje potvrdu o privremeno oduzetim predmetima.

Sud nakon toga, nakon podizanja optužnice, postupa u krivičnom postupku i donosi odluku da li će se predmeti trajno oduzeti ili vratiti njihovom vlasniku.

Vi to, naravno, niste imali priliku gde ni da naučite, jer u školama u kojima ste vi kupili preko noći… takvi predmeti se ne predaju.

Drugo, ovo vozilo se nalazi, kažem vam, u zvaničnoj garaži SIV-a I, gde su sva vozila funkcionera. Vozila koja oduzima Ministarstvo unutrašnjih poslova se nalazi na posebnim mestima, odnosno zaštićena tamo gde ne mogu da budu vozila od funkcionera. Prema tome, ovde ste izneli niz laži.

Ovo vozilo koje ovoliko košta upravo vozi vas i vi ga koristite. Sramota je da vozilo koje košta 500 hiljada vi vozite, a inicijativa Autonomnog ženskog centra da se dodele novčana sredstva, odnosno dohodak da bi deca čije su majke žrtve femicida i nasilja u porodici, niste uzeli u obzir.

Takođe, uništili ste finansije MUP-a tako što ste tražili da vam se dodele uniforme. Non-stop ste nosili uniforme, a vi ste sami sebi dali čin pukovnika, ne ja. Te uniforme i kompleti jako koriste. Nosili ste ih u jedinicama u kojima i ne znate...

Vuline, gledajte u mene. Nemojte da vas je sramota.

Nemojte da gledate u Sinišu Malog. Pa, ne može vas on spasiti.

Ne može vas on spasiti, gospodine, malverzacija koje ste radili.

Prema tome, i vi i vaši saradnici ste nosili uniforme koje puno koštaju…

Ne možete da pričate, opomenite ga, jer ja pričam.

Slagali ste građane Srbije, ovo vozilo nije oduzeto. Ne može sud da ga oduzme i nalazi se u zvaničnim garažama.

Molim vas, Vuline, evo, pričate. Naučite kad se vuče crta.

Molim vas naučite kad treba da povučete crtu. To nije Skupština, molim vas… (Isključen mikrofon.)
Samo sam želela da kažem, da ne možemo obmanjivati građane i reći da je ovo predmet krivičnog dela i da se nalazi u garaži.

Drugo, Panta neka mesi pitu u svojoj kuhinji, ostavite naše kuhinje nama.
Hvala puno.

Vidim da u rebalansu budžeta i za ovu godinu su predviđene neke finansije za MUP i za Ministarstvo odbrane. Zaista, ja kao neko ko dolazi iz tog sistema se jako radujem kada se izdvajaju novci i kada se to planira za ove dve službe, ali jedna stvar mi nije jasna. I u prošlogodišnjem budžetu i u ovom maltene se poklapaju stvari, za iste situacije, odnosno za iste objekte se izdvajaju određena sredstva.

Kada sam govorila, žao mi je što sada ovde nije ministar Vesić, govorili smo koliko je potpuno nefunkcionalno ulagati, kao centar za obuku policije, u nastavni centar Makiš. To je rekreativni centar i to je prosto nedozvoljeno da se tamo bilo šta gradi, a kamoli da se gradi centar za obuku policije, imajući u vidu da je to turistička zona, da tamo ljudi prolaze, da tamo ljudi dolaze, velika je frekvencija ljudi. Ministar Vesić se tada složio. Međutim, ponovo su u budžetu predviđa na određena sredstva za taj objekat.

Zaista mislim da se ovakvim rebalansom budžeta prikriva nenamensko trošenje novca. To bi mogao i da nam kaže gospodin Vulin, jer on kada je bio ministar, on je tako išao po policijskim stanicama, po objektima, gradio teretane, nenamenski kupovao. Doveo je situaciju u MUP da su se hvatali za glavu. A posebno je interesantno što nikada nisam dobila odgovore, čak ni kada je bio ministar Gašić, šta je sa nenamenskim trošenjem, odnosno jedan broj ljudi koji su došli u policiju, zajedno sa Vulinom, je potpuno nezakonito sticao imovinsku korist, tako što je na mesečnom nivou sebi pisao 20% na platu, prekovremene sate, vanredno angažovanje. Reći ću vam da su to ljudi koji nisu u operativnom sastavu, nego je logistika. Postoje imena i prezimena i spisak od 10 ljudi. Evo, dve godine kako nisam dobila odgovor od MUP zašto su ti ljudi dobijali i zašto su se dok god su bili u MUP te pare izdvajale za njih.

Ono što zaista želim da kažem i ono što me zaista brine, a to je da je sadašnji ministar unutrašnjih poslova Dačić nasledio dug od 17 milijardi dinara, da nije dva meseca bilo maltene sredstava da se isplate policijske plate.

Opet hoću da pitam ministra Gašića kako je mogao i on nenamenski da troši novac i zašto je renovirao objekte koji su već renovirani, umesto da se ulaže u policiju, da se potpuno drugačije novac preusmeri?

Znači, ovi rebalansi budžeta, i prošle i ove godine, su u stvari prikrivanje nenamenski sredstava koja se troše u MUP i za to neko treba da odgovara. Kada sam ovde govorila da gospodin Gašić treba da ide kući, da mu je vreme da spakuje kofere, da se ne bavi politikom, jer zaista donosi jako loše situacije, vi ste se smejali. Govorili ste, para ovde neke sile, treće oko, i šta je sada? Znači, ja i sada ponovo molim gospodina Gašića da spakuje svoje kofere, da se vrati u Kruševac, da brine o svom gradu i da prestane više da se brine o politici. Nije politika za njega, neka zaista završi svoju političku karijeru. To što je dobar šefu i partiji, to može da radi iz Kruševca, a ne iz ministarske fotelje. Hvala.
U članu 5. reč: "može" zamenjuje se rečicom: "će".

Ja bih se malo osvrnula i na jučerašnji dan, i zato što smo juče ipak malo pričali o stanovima za bezbednost i samo bih želela ovde da kažem, juče ste prisustvovali času kako se vodi parlament i kako poslanice u različitim političkim strankama, koje su na različitim ideologijama i sa različitim pogledom na određene stvari razgovaraju na jedan pristojan i na jedan uvažavajući način.

Drage kolege pojedine, tu iz prvih redova, ugledajte se na jučerašnji deo kako se vodi sednica i kako razgovaraju kulturni i obrazovani poslanici.

Što se tiče dela gde sam ja nazvana kao samoprozvani pukovnik, ja zaista smatram da narodni poslanik koji je izneo jednu takvu sramnu izjavu treba da se izvini svim pripadnicima Ministarstva, jer je takvom jednom rečenicom potpuno unizio jedan sistem, jednu uredbu o karijernom napredovanju policijskih službenika, i on je skroz …
Niste mi dali reč, ja sam se javila, morate da mi date moje vreme.
Kada budete i ostalim poslanicima iz vladajuće stranke prekidali izlaganja, možete da prekinete i mene.
Ne možete da me prekidate dok imam svoja dva minuta o amandmanu, ovde je uvređena jedna čitava kategorija policijskih službenika, a posebno onih policijskih službenika koji verno rade, a ne oni koji su ovde došli sa traktorom, a izlaze sa mercedesom iz ove Skupštine.

Prema tome, narodni poslanik mora da se izvini svim policajcim, a posebno gospodin, meni je jako žao što u vašim redovima nemate ovako karijerne kvalitetne…
U članu 1. stav 5. briše se. Vlada Republike Srbije i dalje nije uredila kriterijume po kojima se utvrđuje najnovija buduća ugovorena cena stana, kako za stanove koji su izgrađeni, a još nisu raspoređeni, tako i za stanove koji će se tek graditi. Narodna Skupština Republike Srbije usvojila je 25. maja 2018. godine, Zakon o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti po subvencionisanim cenama.

Cilj je bio da se reši najveći broj nerešenih stambenih pitanja i potreba zaposlenih u službama bezbednosti, koji decenijama nisu uspeli da reše svoja stambena pitanja.

Tada usvojenim izmenama predviđeno je da kupoprodajnu cenu stana na svakoj pojedinačnoj lokaciji određuje komisija koju obrazuje Vlada na osnovu uslova koje isto tako propisuje Vlada i koji će se propisivati za svaku konkretnu lokaciju, ali bez postojanja ranijeg ograničenja kupoprodajne cene stana u iznosu od 500 evra po kvadratnom metu.

Od početka stupanja na snagu zakona pa do danas mi još uvek ne znamo ni koliko faza ukupno ima projekat, da li je prva faza uopšte završena, koliko ljudi je useljeno, koliko ima stanova koji stoje prazni i neuseljeni i na kojima su lokacijama, koji su razlozi i zašto se ne useljavaju, koja je izvođačka cena radov na kojoj lokaciji i ko i koliko nadoknađuje razliku, ko su bili izvođači radova, a ko stručni nadzor i slično.

Na kraju, nisu ni propisani kriterijumi na osnovu kojih sudski veštak ili licencirani procenitelj procenjuje tržišnu vrednost stana u funkciji razlike između ugovorene i tržišne vrednosti stana koju neko treba da plati u slučaju kršenja odredbi ovog zakona.

Prema tome, mi ni prvi ovaj zakon nismo uredili, ni prvu podelu, a krećemo u jednu drugu podelu.
Hvala puno.

U članu 2. kojim se posle člana 8. dodaju novi članovi 8a i 8b, u dodatnom članu 8b stav 1. tačke 2) i 5) brišu se. Smatramo da su ove odredbe neprecizne, a samim tim i neadekvatne. Najnovijim izmenama Zakona, konkretno članom 8, pošto je sadašnja praksa pokazala da je jedan broj pripadnika službe bezbednosti kupio ove subvencionisane stanove i dao ih pod zakup, kao najbitnije, predviđena je zabrana otuđenja, zabrana davanja stana u zakup, zabrana obavljanja poslovne delatnosti, zabrana omogućavanja korišćenja stana licima koja nisu članovi porodičnog domaćinstva, a sve u periodu od 10 godina od dobijanja stana, pri čemu se sve ovo upisuje kao teret na nepokretnost, odnosno zabeležba u javnim knjigama i bazama katastra. Oni koji su ranije imali zabeležbu zabranu otuđenja sada će morati da dopišu i ove najnovije dopune.

Predviđena je dvostepenost u primeni ove odredbe. Prvo opomena, a zatim i raskid ugovora sa plaćanjem razlike u ceni ugovorene i tržišne cene stana.

Pitanje – kako i čime se utvrđuje okolnost izdavanja stana u zakup ili korišćenja stana od nekog ko nije član porodičnog domaćinstva, ispravama, izjavama, ugovorima, zakupom, kada znamo da se ništa od ovoga ne zaključuje, da se ne bi saznala prava pozadina, da bi se prikrile činjenice da je stan izdat u zakup, a i zbog izbegavanja plaćanja poreza, osuda kolega koji su ostali bez stana i dalje žive privatno, jer namera nije bila da neko profitira, već da pripadnici policije i službi bezbednosti reše svoja stambena pitanja? I, sada se Vlada setila da ispravlja krivu Drinu i to u momentu kada je očigledno da nema više sredstava za subvencionisanje izgradnje.

Problem je takođe u tome ko je odredio najnoviju kupovnu cene stana od 1.200 do 1.600 evra po kvadratnom metru. Kupovina stanova po ovoj ceni biće najverovatnije dostupna samo visokim rukovodiocima i one koje nije zahvatio koeficijent iz 2015. godine, koristiću malo vreme grupe, a to je – kako policijskim službenicima objasniti da ovi funkcioneri žive u vilama, da se svaki dan menjaju uredbe, odnosno da nešto ne bude rezidencija da bi neko mogao bespravno da živi, odnosno da nema uopšte uslova da živi ni po kom članu zakona, ni po osnovu, nego zato što Vlada donese neku odluku, izmeni, jer se tako to nekome sviđa?

Kada je u rezidenciji, koja se zova Jovankina rezidencija, ikada živeo bilo koji predstavnik, odnosno predsednik Narodne skupštine? Ja vas zato pitam - da li će se i ova sramna odluka Vlade, koja se odnosi, da gospođa koja predsedava ovde i dalje koristi nešto što joj ne pripada, ući u zakup, a onda znamo kada se uđe u zakup po vrlo povlašćenim cenama se kupuju kvadrati stana? Sa ovim ovakvim stavom mi se vraćamo u prvobitnu akumulaciju kapitala koja je prošla pre mnogo godina i koja je bila aktuelna i važeća u 19. veku. Zato ja vas pitam dragi poslanici - kako ćete policajcima koji vas čuvaju, da objasnite da ne mogu da kupe stanove, a neko može da se baškari u vili od nekoliko i ko zna koliko miliona evra.
Član 3. briše se zato što nije dovoljno reći u skladu sa zakonom kada se zna da nema zakona koji ovo reguliše. Nije dovoljno reći samo u skladu sa zakonom kada se zna da nema tog zakona koji ovo reguliše, kao što se ne zna ni ko ispred investitora izgradnje, odnosno Direkcije za imovinu Republike Srbije istupa ispred korisnika stana na vratima nekog stana i sa kojim ovlašćenjem. Šta znači da nije na pravi način uređen sistem kontrole korišćenja stanova?

Naravno da je u ovakvom mnoštvu nepoznanica počeo da buja ambijent za moguće zloupotrebe koje su prosto procvetale na svim lokacijama.

Bez ikakve kontrole mnogi su od starta počeli sa izdavanjem dobijenih stanova u zakup, što je samo potvrdilo tvrdnju da je sistem raspodele bio nepravedan, da su kriterijumi za dodelu stana bili nikakvi, a da je kontrola ispunjenosti uslova za dodelu stana bila nepostojeća.

Imajući u vidu veliki broj primedbi i negodovanja nakon prve podele stanova, mi još uvek nemamo objašnjenje po kom kriterijumu za raspodelu je izabran sistem „brzi prsti“. Zbog ovog modela oni koji su ga osmisli trebalo bi da odgovaraju, a ne da dobijaju nove, nekada i bolje funkcije u novim vladinim postavkama, jer nije ovo igra stolice u vrtiću, ovo je rešavanje ozbiljnih pitanja i ozbiljnih problema pripadnika bezbednosti.

Ovaj sistem je postao u velikoj meri ponižavajući za mnoge koji su iz tog razloga i odustali od učešća u postupku dodele stanova, zato što se policijski službenici sa preko 20 do 25 godina staža takmiče sa nekim koji je tek u službu došao pre neku godinu, dve, sa nekim kod tek sada uči šta je delovodnik, neko ko decenijskim radom i sa višečlanom porodicom ne može da dođe do stana, mora da se takmiči sa nekim koji je politički tek došao i sa nekim pripravnicima.

Postavljalo se pitanje koja je mera i zasluga stambenih potreba nekoga ko je tek došao u službu i treba da se dokaže i nekoga ko je skoro pola ili ceo radni vek proveo baveći se poslovima koji svi znamo da su veoma zahtevni i rizični.
Hvala.

Zakon može da stupi na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi koji moraju biti utvrđeni prilikom njegovog donošenja.

Međutim, Vlada i dalje nije uredila ono što je najosnovnije, a to su kriterijumi po kojima se utvrđuje najnovija buduća ugovorena cena stana, kako za stanove koji su izgrađeni, a još uvek su neraspoređeni, tako i za stanove koji će se tek graditi, ako se uopšte više budu i gradili. To što je ovaj teret prebačen na Komisiju, predstavlja pogrešan put, jer je ovde reč o subvencijama i to subvencijama koje idu na teret budžeta javnih prihoda, pa je stoga i uređenje troškova strane ovog pitanja svakako u nadležnosti Vlade.

Takođe, nisu i dalje uređeni kriterijumi po kom osnovu i po kojim uopšte pravilima će se dodeljivati stanovi kako bi svi pripadnici policije bili zaista oni koji su ugroženi zastupljeni, a ne po tom nesretnom sistemu brzih prstiju.

Na osnovu svega stiče se utisak da je Vlada donela propis kojim o otklanja nešto o čemu je morala da razmišlja još u početku, ali da je opet napravljeno sve nedovršeno i neprecizno, i to tako da me opet tera ponovo da razmišljam, da li nama propise radi služba koja ne zna dobro metodologiju izrade zakona i podzakonskih akata, što je baš čudno, jer postoji jedna mala knjižica na tu temu koju je izdala sama Vlada, ili neko ko namerno ne želi da stvari učini jasnim i preciznim.

Zato nema mesta usvajanju ovakvog zakona, sve dok se ne urede predložene izmene koje su ovde iznesene i sve dok se ne utvrde kriterijumi i o ceni stana, i o načinu podele, odnosno, dobijanju stana.

Narodni pokret Srbije će glasati samo za one zakone koji idu u korist svih pripadnika policije i to uvek kada se govori o pitanju poboljšanja uslova i rada policije. Znamo koliko je ova kategorija važna za celu našu državu.

Zato na kraju zaista, želim da se osvrnem na dva poslednja nemila događaja, zaista, mi ovde smo videli ministra unutrašnjih poslova koji je o svemu pričao, ali nikako o bezbednosti policajaca. Nijednog momenta nam nije rekao da li su urađene analize, ova poslednja dva događaja? Da li su urađeni neki pripremni, dopunski akti, izmene postojećih akata, uvedene nove obuke kojima će se dati instrukcije policajcima kako najbezbednije, kako najsigurnije da postupaju kako bi zaštiti, prvenstveno sebe, kada ulaze u intervencije?

Kako mislite da se građani osećaju sigurno, kada su policajci izloženi ovakvim napadima, a povratne informacije o njihovoj većoj zaštiti nemamo? Ide se u kontrole danas, ne ide se u kontrole, dragi rukovodioci MUP-a, ide se u instruktivne delatnosti, kako spasiti policajca i kako spasiti svaki život. Ne dozvoliti da nam policajci ginu kao glineni golubovi na ulici od strane ekstremista koji nikako ne bi smeli da uđu u ovu državu.

Zato hajde da zaštitimo policajce, hajde da zaštitimo njihovu sigurnost, hajde o tim policajcima da pričamo, njima da damo stanove i njih da usrećimo, a ne političke podobnike i rukovodioce koji svakako, to ne zaslužuju.