Hvala vam i posebno se zahvaljujem na prilici da adresiram nekoliko konkretnih pitanja ili teza koje su iznete u dosadašnjoj kratkoj diskusiji. Naime, i vi ste, uvažena predsednice Odbora, potencirali tu potrebu da adresiramo svojevrsni narativ koji se već neko vreme plasira u domaćoj javnosti o navodnom zamrzavanju finansijskih sredstava iz Plana rasta Evropske unije za zapadni Balkan koja su namenjena Republici Srbiji. I naravno da se radi o jednoj potpuno lažnoj vles-vesti koja je veoma tendenciozno plasirana na prilično senzacionalistički način, a koja ne stoji ni u kakvoj vezi sa stvarnim stanjem i sa činjenicama. Naime, mi smo imali priliku i tačno pre nedelju dana prošlog petka da svi pročitamo zvanično saopštenje Evropske komisije, u kojem su takvi narativi potkrti i negirani, a imali smo takođe prilike da ispratimo i press brifing u ponedeljak, koji je održan u Evropskoj komisiji, koji je držao portparole Evs-Evropske komisije Markus Lamert, koji je na dva ili čak tri uzastopna pitanja, a u vezi sa ovom temom dao potpuno jasan i nedvosmislen odgovor. I citiraću njegove reči da je kazao da finansijska sredstva namenjena za Republiku Srbiju nisu zamrznuta niti bilo šta slično.
Kraj citata. I mislim da je u najmanju ruku nakon tog momenta morala biti stavljena tačka na ovu diskusiju koja ne znam zbog čega još uvek traje, a evo možemo čuti i dalje od nekih narodnih postavljena prostlanika da su zaustavljena sredstva od milijardu i po evra namenjena Srbiji. I to je taj prilično zlonameran narativ koji želi da nas ubedi u to da postoji negde na nekom računu milijardu i po evra koji su spremni da sutra budu uplaćeni Republici Srbiji, ali da je to, Bože moj, zbog činjenja ili nečinjenja srpskih vlasti zamrznuto ili blokirano. Ponavljam, to je daleko, daleko od istine. Ono što postoji kao jedan stalni mehanizam od momenta kada je Plan rasta Evropske unije za zapadni Balkan uspostavljen i mehanizam koji važi za sve korisnike plana rasta, a time i za Republiku Srbiju.
To je proces kontinuirane procene ispunjenosti kriterijuma za isplatu. Dakle, apsolutno ništa novo, ništa što već ne postoji. I ja ću opet još jednom pokušati da pojasnim nešto o čemu smo već, naravno, višeputo razgovarali na sednicama ovog Odbora, kako Plan rasta funkcioniše u organskoj vezi sa našom reformskom agendom na taj način što mi periodično svakih šest meseci podnosimo zahteve za isplatu finansijskih sredstava iz plana rasta, a na osnovu broja koraka iz reformske agende koju smo uspešno realizovali u tom prethodnom šestomesečnom periodu. Nakon što podnesemo zahtev za isplatu finansijskih sredstava, Evropska komisija paralelno proverava sredstva verifikacije, da li su zaista u potpunosti i na pravi način ti koraci iz reformske agende sprovedeni, i sa druge strane procenjuje ispunjenost tih dodatnih kriterijuma koji se uglavnom tiču, a to važi, ponavljam, za sve korisnike plana rasta koji se tiču ekonomskeKriterijuma iz oblasti vladavine prava, zajedničke spoljne bezbednosne politike, odnosno stepena usklađenosti i specifičnog za Srbiju i naše ponašanje i delovanje u kontekstu pregovaračkog poglavlja trideset i pet. To traje određen broj meseci.
U našem slučaju, kada govorimo o isplati prve tranše, trajalo je deset meseci, ali je na kraju isplata te tranše odobrena. Traje između četiri, pet, pa i više meseci kada govorimo o ostalim korisnicima Plana rasta. I ponoviću još jednu važnu stvar kojom prosto i adresiramo svu tu vrstu tendicionost-tendiciozno plasiranih lažnih narativa, a to je da kada saberemo iznos finansijskih sredstava koji je odobren Srbiji kroz pretfinansiranje odobreno u junu 2025. i prvu tranšu čija je isplata odobrena u januaru 2026. zbirno govorimo o iznosu od stotinu šezdeset i osam miliona evra, što je više u odnosu na bilo kog drugog korisnika Plana rasta sa zapadnog Balkana.
Ponavljam, dakle, mi podnosimo zahteve za isplatu u šestomesečnim intervalima. Trenutno je na razmatranju naš zahtev za isplatu druge tranše podnet u julu mesecu prošle godine u iznosu od oko sto pet miliona evra, a u međuvremenu smo u januaru podneli zahtev za isplatu i treće tranše u iznosu od oko devedeset i pet miliona evra. Vrlo brzo, već u julu podnećemo zahtev za isplatu naredne tranše. Ali ne postoji nikakvih milijardu i petsto osamdeset miliona evra koji čekaju na nekom računu. Plan rasta se realizuje u skladu sa reformskom agendom u okviru perioda 2024.-2027.
To važi kako za nas, tako i za druge korisnike, a uzimajući u obzir grace periode koji postoje za realizaciju koraka iz reformske agende, pa potom i ovaj period o kojem sam malopre govorio o odobravanju isplate sredstava, sama realizacija plana rasta će sasvim sigurno ući u najmanju ruku duboko u 2029. godinu Ponavljam kako za Srbiju, tako i za druge korisnike. I to je, dakle, period od naredne četiri godine u kojima će se sukcesivno isplaćivati, dakle, ta sredstva u ukupnom iznosu koje je za Srbiju alocirano od maksimalno milijardu i petsto osamdeset miliona evra. Čisto da razjasnimo, dakle, sve te nedoumice i tendiciozno plasirane narative o nekakvih milijardu i po evra koji već samo čekaju parkiranje na nekom računu i čija je isplata zaustavljena. Dakle, ne postoji milijardu i po evra koji su parkirani na nekom računu i ne postoji bilo kakva odluka Evropske komisije o blokiranju, zaustavljanju, zamrzavanju isplata za Republiku Srbiju Takođe, mogli smo čuti u toku ove kratke diskusije i priču o tome da Srbija sedi na neke četiri stolice, da se neka glavna stolica izmiče, pa priču o nekakvim muzičkim stolicama.
Mislim da smo malo promašili, da smo promašili vreme, budući, koliko se ja sećam, da je politiku od takozvana četiri stuba plasira-lansirao nekadašnji predsednik Republike Srbije Boris Tadić. A kada govorimo o magistralnim pravcima spoljne politike Republike Srbije danas, za nas ne postoji ni četiri stolice, ne postoji ni glavna evropska stolica, već samo jedna jedina srpska stolica i druge nam svakako nisu-nisu potrebne Narodni poslanik Milan Radin je s pravom upitao gde smo trenutno po pitanju stepena usklađenosti sa zajedničkom spoljno-bezbednosnom politikom, odnosno zbog čega se sada traži, očekuje ili zahteva sa različitih nivoa, kako Evropska unija, pogotovo u određenim državama članicama, da se stoprocentno uskladimo sa zaj-zajedničkom spoljno-bezbednosnom politikom, imajući u vidu to da to ne predstavlja našu obavezu koja bi pristicala iz važećeg pregovaračkog okvira. I narodni poslanik je u potpunosti u pravu. Naša je obaveza, dakle, da se postepeno usklađujemo sa zajedničkom spoljno-bezbednosnom politikom do dana kada postanemo punopravna članica i kada bi u neposredno pre tog dana i u samom danu naš stepen usklađenosti trebao da bude tih stotinu procenata. Specifičnost ovog problema se ogleda i u činjenici da je zajednička spoljno-bes-bezbednosna politika obuhvaćena pregovaračkim poglavljem trideset i jedan, i to je jedino od svih pregovaračkih poglavlja za koje još uvek nije usvojen izveštaj o skriningu, skriningu koji je sproveden još 2014.
godine. Dakle, punih dvanaest godina mi čekamo za izveštaj o skriningu, što je neophodan pretkorak ili korak da bismo uopšte imali uspostavljena merila, kriterijume, bilo da govorimo o otvarajućim, potencijalnim, prelaznim merilima ili o merilima za zatvaranje tog, tog poglavlja No, uprkos toj činjenici, dakle, mi se suočavamo, pogotovo nakon početka tragičnog rata u Ukrajini, sa tom vrstom očekivanja, pa i zahteva da u potpunosti uskladimo našu zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku, što bi nas dovelo u jednu poziciju da, koja mislim da nije primerena nezavisnim i suverenim državama, u jedan odnos koji se definiše onom formulom policy maker-policymaker, gde bi mi morali samo da prihvatamo bespogovorno, bez bilo kakvog razmatranja nekakve spoljnopolitičke odluke koje se donose za stolom na kojem mi nemamo, na kojem mi nemamo mestoNo, ono na šta smo se mi obavezali i što u praksi sprovodimo, sprovodimo, verujem dovoljno efikasno. To je podizanje nivoa usklađenosti sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom. I podsetio bih na činjenicu da je u godišnjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije za 2024. godinu iskazan nivo usklađenosti od pedeset i jedan odsto.
Već naredne godine 2025. dakle, razmatrali smo veoma detaljno i na sednicama ovog odbora taj izveštaj. Stepen usklađenosti je podignut na šezdeset i tri procentna poena, za čitavih dvanaest odsto više u odnosu na prethodnu 2024. godinu, a mi smo u međuvremenu nastavili da radimo na podizanju nivoa usklađenosti trenutno, mada to varira nekada često sad oblikovnih okolnosti iz dana u dan, ali trenutno smo na nekih oko šezdeset i šest procenata sa ambicijom da u periodu koji je ispred nas dostignemo sedamdeset procenata usklađenosti, ali svakako držeći se onih magistralnih pravaca naše spoljne politike koje su definisane, dakle vojnomeutralnošću i političkom nezavisnošću i držeći se zaključaka još uvek svakako važećih bitnih i važnih zaključaka koji su prošli test vremena. Govorim o zaključcima našeg Saveta za nacionalnu bezbednost od dvadeset i petog februara 2022, što podrazumeva to da ne pristupamo režimu sankcija protiv Ruske, protiv Ruske federacije.
Još jednom se zahvaljujem na prilici da pojasnim ovih nekoliko stvari koje možda mogu biti i opšte poznate, ali je važno, čini mi se zbog naše, zbog naše opšte javnosti da iskoristimo svaku priliku da ih pojasnimo.