Dame i gospodo narodni poslanici, kao i većina poslanika Socijalističke partije nadao sam se da će zaista doći do jednog ažurnijeg rada naše Vlade u smislu donošenja novih zakonskih predloga.
Ovako smo po ko zna koji put, kao i u vezi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju itd, suočeni sa tehničkim promenama u okviru već postojećih zakona zbog bruto - neto principa zarade, a istovremeno se najavljuje donošenje koncepcijski drugačijih zakona i uređivanje tih oblasti na jedan nov način u dogledno vreme, možda na jesen.
Time ćemo samo duplirati rad svih nas, rad parlamenta, a moram da konstatujem da smo već sada sa našim radom, po reakcijama koje imamo iz naroda, dosadili i bogu i ljudima, već sada.
Međutim, to je već problem Vlade i problem onih koji su na vlasti - kako će urediti način trošenja narodnih para kroz rad parlamenta i kroz donošenje ovakvih nepotpunih zakonskih rešenja.
Druga stvar, slažem se sa činjenicom, koja je notorna, da su prava iz oblasti socijalnih davanja zaista kasnila. Ali, mi moramo imati u vidu jednu nespornu činjenicu, da je naša država radila, i upotrebiću izraz, u abnormalnim okolnostima. Sada naša država radi u normalnim, relativno normalnim okolnostima, ukoliko uskoro ne dođe do eskalacije ili pogoršanja situacije u nekim delovima naše zemlje, pa se ponovo ne nađemo u situaciji da budemo, zbog te situacije, izloženi pritisku međunarodne javnosti, sankcijama ili ne daj bože bombardovanju, daleko bilo.
Zbog svega toga iovako obiman fond prava iz socijalnog osiguranja nismo mogli da servisiramo kao država na vreme i dolazilo je do velikog kašnjenja u toj oblasti. Međutim, činjenica je da prethodna vlast nije posezala za restriktivnim merama u oblasti socijalnih prava, uprkos svim tim činjenicama i svom tom teškom stanju u kome smo se kao država nalazili.
Sada, pak, imamo situaciju da se socijalna davanja ograničavaju i po cenzusu, u odnosu na to ko sve ima pravo na neka socijalna davanja i u odnosu na to kakav će nivo socijalnih davanja biti. Dakle, ako se postave viši cenzusi, kao što je sada slučaj, biće manji broj onih ljudi koji će imati pravo na socijalna davanja.
Takođe, oni koji budu uspeli da ostvare to pravo imaće manji nivo socijalnih davanja. To nije u redu i to je jedan od osnovnih nedostataka ovakvog zakonskog predloga. Značaj ovakvog zakona je zaista u tome, što se, za razliku od onoga što smo očekivali, da će se naša privreda postaviti na zdrave noge, da ćemo imati prilike da aktivno učestvujemo makar u svetskoj razmeni, da ćemo imati povećanje produktivnosti i da će naša privreda obezbediti ljudima da ne dođu u situaciju da budu korisnici socijalnih prava, prema projekcijama koje sada postoje očekuje rapidno povećanje upravo tog broja korisnika ovih sredstava.
Po nekim predviđanjima, ima blizu 800.000 nezaposlenih, u bliskoj budućnosti može da budu i milion nezaposlenih, a među njima će biti veliki broj onih kojima će prava iz socijalne sfere biti i te kako potrebna. Dakle, moramo da konstatujemo da se ovakvim zakonskim predlogom prava smanjuju.
Zbog čega? Ukoliko je odnos bruto i neto zarade jedan prema dva, moram da istaknem da je u članu 1. u kome se utvrđuje cenzus za ostvarivanje prava i socijalnih davanja, recimo procenat 50% zamenjuje se procentom 16, što je skoro 1:3. Dakle, što se tiče cenzusa to je to.
Što se tiče nivoa davanja u članu 4. "od 40 prosečnih zarada ostvarenih u privredi Republike", zamenjuju se rečima: "13% od prosečne zarade". I tu je blizu 1:3. Opet dolazimo do nesporne činjenice da se radi o restrikciji socijalnih prava.
Takođe moram da skrenem pažnju na jednu činjenicu koja ovim zakonom nije sagledana, a to je da prema podacima Republičkog zavoda za informatiku i statistiku, prosečna mesečna neto zarada u privredi opština u februaru se kreće u rasponu 1:10.
Kao ilustrativni primer navešću Belu Palanku, gde je prosek zarada 898 dinara samo, ili recimo Dimitrovgrad, gde je prosek 740 dinara, a na suprotnoj strani je prosek Lajkovca ili Beočina blizu 8.000 dinara. U tom rasponu se kreću i nivoi materijalnih davanja, pa koristim ovu priliku da skrenem vašu pažnju, odnosno zakonodavcu, da obrati malo više pažnje na ovu činjenicu, iako se to koncepcijski zaista dovodi u povezanost - način obezbeđivanja sredstava za, recimo, materijalno obezbeđenje koje se usklađuje sa nivom plata na nivou opštine, a ne na nivou Republike.
Podsetiću vas da su cene u celoj Republici manje - više iste, a da su materijalna davanja za materijalno obezbeđenje u rasponu 1:10. U tom smislu bi trebalo razmisliti o tome na koji način možemo obezbediti ta sredstva, ili puteve za prevazilaženje takve, po meni, apsurdne situacije.