SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 18.06.2001.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Božidar Vučurović, a posle njega narodni poslanik Slobodan Tomović.

Božidar Vučurović

Dame i gospodo narodni poslanici, predstavljajući ovaj prdlog zakona, ministar Đelić je rekao kako mu je čast da nam podnese još jedan u nizu neustavnih zakonskih predloga, a koje je ova nova vlada eksperata uspela da sačini i da ovoj skupštini na usvajanje. Čast je u poslednje vreme postala izgleda vrlo rastegljiv pojam. Mene su učili da je najnečasnije delo koje jedan čovek može da uradi jeste da krši Ustav svoje zemlje. Jedino nečasnije može da bude da kaže da mu je čast što taj ustav  krši.
Ovaj zakon je eklatantan primer kako jedna, u suštini dobra ideja, može političkim, interesnim, pa čak i porodičnim intervencijama da postane nepodnošljivo loše rešenje. Mene taj zakon ne kači. Vi, gospodine predsedniče, opomenite ove koji su seli u prve redove, pa im se čini da predstavljaju Vladu, da ako imaju nešto da kažu, da izađu za govornicu, pa da to kažu sa govornice. Ministar je rekao da se ovim zakonom ispravlja nepravda prema korisnicima socijalnih fondova, penzijskih fondova, fondova dečije zaštite i ostalih korisnika budžeta. Gospodin Pavlović je u svojoj diskusiji to isto pomenuo. Međutim, građani Srbije, ne verujte praznim obećanjima. Ni jednim članom, ni jednim stavom, čak ni jednim slovom ovaj zakon ne govori da ćete vi išta dobiti. Ovaj zakon predviđa da se prikupljena sredstva usmere u vanredne prihode budžeta. Da treba vi nešto da dobijete, ta sredstva bi bila usmerena u fondove, u PIO, u Fond za socijalnu i dečiju zaštitu, u ostale fondove.
Šta je pozadina ovog zakona, a šta je njegova suština? Pozadina ovog zakona je da postoje, kako se danas kaže, neki stari mangupi koji su, koristeći privilegije i povlašćene položaje, stekli nepodnošljivo veliku imovinu. Šta je suština? Suština je u tome da su se pojavili neki novi mangupi koji su to shvatili i shvatili su da od tog kolača oni nisu dobili baš ništa i da sada treba da podele to sa onim starim mangupima. Uzeti novce, kako kaže Nenad Čanak, i usmeriti ih u vanredne prihode budžeta. Građani Srbije zaista neće dobiti ništa.
Evo kako to izgleda u praksi - neko u neko vreme pozove guvernera i kaže, nekome treba pet miliona maraka, a guverner kaže - nemam. On kaže - uradi prinudni otkup. Oni koji su se bavili poslom znaju da su morali Narodnoj banci Jugoslavije da prodaju svoje devize po zvaničnom kursu u vreme kada je taj zvanični kurs bio znatno niži od stvarnog kursa. Sada opet jedno pitanje Nenada Čanka - a, čiji su to novci, da li su to državni novci ili su to novci od onih privrednih subjekata i fizičkih lica koji su morali da prodaju devize Narodnoj banci po zvaničnom kursu, da bi ih neki po tom istom zvaničnom kursu i dobili?
Znači, privilegovani su oni koji su devize dobili po kursu. Ko je oštećen? Valjda oni koji su te devize morali da prodaju po zvaničnom kursu, a ne država. Ali, sada tim ljudima te devize ne idu. Te devize idu državi. Šta se dešava kod zajma za privredni preporod Srbije? Isto se pojavi neko i kaže - treba mi jedno stotinak miliona dinara, a ovaj kaže - recimo, ima u Fondu za razvoj, u koji su ušla sredstva iz Fonda za privredni preporod Srbije, i onda on dobije te novce. Ko je sada tu oštećen - država ili građani koji su dali novac u taj fond za privredni preporod Srbije? Normalno je da su oštećeni građani, ali građani to neće dobiti, jer taj novac neće ići na vraćanje onoga što su oni dali, nego će ići u vanredne prihode budžeta, pa će te vanredne prihode budžeta Segedinska grupa deliti onako kako to njima odgovara.
Isto je to i sa deviznom štednjom. Iz stare devizne štednje su se davale devize korisnicima tih privilegovanih deviznih kredita. Ali, novac koji se sada prikupi neće otići onima koji su dali novac u staru deviznu štednju, nego će opet otići u vanredne prihode budžeta, pa će opet Segedinska grupa to da deli onako kako to njima odgovara.
To se sve radi jednim zakonom koji je apsolutno neustavan, koji nema podlogu čak ni u saveznom Zakonu o osnovama poreskog sistema, kao i svi poreski zakoni koje smo do sada doneli. Ali, to ne smeta. Revolucionarni ciljevi su uvek bili viši od Ustava. U Evropi, kojoj vi težite i na koju se pozivate, jedino sudskom odlukom se može osporavati pravo svojine stečeno određenim radnjama. Ovde sudova nema. Ovde se donosi ledž specialis, vrlo selektivno, vrlo nacrtano, jer svako u svakom članu može sebe prepoznati.
Pojedini amandmani, koji su davani ovde, jedino nemaju fotografiju. Da imaju fotografiju, tačno bi se znalo o kom čoveku se to radi. Znači, novca za građane neće biti. Novca za one koji su bili primorani da prodaju devize po kursu, neće biti. Novca za one koji su davali sredstva za privredni preporod Srbije, neće biti. Ali, biće sredstava u tekućoj budžetskoj rezervi koja će narasti do neslućenih granica, iako budžet koji je donet onda kada je donošen budžet, po suštini ne bi smeo da ima budžetsku rezervu. Budžetska rezerva je sjajan fond, crni fond za manipulacije i za razne druge radnje.
Rekao sam vam da je ideja ovog zakona zaista dobra. Svi amandmani koji su podneti idu ka tome da ga poboljšaju. Nijedan amandman ne ide na olakšavanje položaja onih koji su te radnje radili, ali baš nijedan. Svi idu na pooštravanje ovog zakona. Vlada sve te amandmane odbija, jer bi se time verovatno zadrlo u neke privilegovane koji se sada nalaze u njihovim redovima, koji su se nalazili pre ili su sada prebegli u njihove redove. Ti se amandmani ne prihvataju. Prihvataju se jedino oni koji pritiskom kažu - ili ćete usvojiti ove amandmane ili ćemo mi glasati protiv zakona. Onda se ti amandmani nekako presaldume, pa se usvoje.
Zaista ne vidim razlog da neko, ko je kupio devize od Narodne banke po kursu od 6,00 dinara, ne plati razliku. Ali, zaista ne vidim razlog ni da NBJ, koja je pod prisilom otkupljivala te devize od naroda po tom istom kursu, ne vrati tu razliku narodu. Dao sam amandmane u tom smislu i u raspravi o amandmanima ću o tome govoriti. Sada ću se zadržati na 9,50 minuta. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slobodan Tomović, posle njega narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.

Slobodan Tomović

Poštovani gospodine predsedniče, cenjeno predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS-a je oduvek bila za oštro, veoma oštro oporezivanje radom nezasluženog obilja, kao i za pravedno i nepristrasno oporezivanje svakog fizičkog ili pravnog lica koje je steklo ekstra dohodak ili ekstra imovinu. Međutim, dilema koju imamo u ovom trenutku je da se ovako predloženim zakonom dovodi u pitanje jedno od osnovnih poreskih prava, a to je pravo na poresku jednakost, koje je povezano sa pojmom pravda. Argumentaciju za ovu konstataciju nalazim u obrazloženju predloženog zakona. "Ratio legis jednokratnog poreza na ekstra dohodak i ekstra imovinu leži u zahvatanju posebne ekonomske snage stečene iskorišćavanjem posebnih pogodnosti od strane pripadnika ranije nomenklature, a ne u generalnom nivelisanju bogatstva".
Na šta, s obzirom na ovakvu stimulaciju, upućuje pomenuti citat? Dakle, osnovano se može zaključiti da će se odredbe predloženog zakona a priori primenjivati na one iz bivših nomenklatura, a ne i na one koji su ili bili jednog trenutka i sami u tim nomenklaturama ili su stalno bili uz te nomenklature i od njih se okoristili, a da pri tome nisu obuhvaćeni članovima 5. i 6. kao poreski dužnici.
Naše zalaganje je dakle da odredbe zakona moraju važiti za sve podjednako i da ovaj zakon ne sme biti pokriće za obračun sa pojedincima, bilo da se radi o predstavnicima pravnih ili o fizičkim licima iz tzv. ranijih nomenklatura.
Napominjem da svako određivanje ekstra dohotka na bazi pragmatsko - kalkulativnih poslova, koje je izraz potreba političkog trenutka, stvara mogućnost za voluntarističko-administrativno regulisanje ekonomskih tokova, a time i negiranje tržišnih tokova i odnosa između privrednih subjekata.
Prilikom utvrđivanja ekstra dohodaka zalažemo se da polazne osnove budu klasifikovane kao unutrašnji faktori, da tu, pre svega, bude niz momenata vezan za pravno lice i njegov proces stvaranja i razmene proizvoda, zatim za proces smanjenja troškova proizvodnje ispod prosečnih troškova u grani, što stvara uslove za ekstra prihod i dohodak, i kao spoljnji faktori, a to je stanje na tržištu, dejstvo prirodnih i institucionalnih uslova privređivanja.
Očigledno je da se, prema onome što nam je ovde predloženo, na osnovu ovog predloženog teksta zakona, ne može izvesti ni objektivno ni tačno računica dohotka koji je rezultat unutrašnjih, a posebno i spoljnih faktora.
Bez ambicija da u ovom javljanju dalje kritički elaboriram predloženi zakon, jer bih, između ostalog, morao da pitam - ko će, zbog čega, kako i odakle od "Zastave" da naplati porez zato što je uzimala kredit iz primarne emisije, zato što je kupovala devize po zvaničnom kursu, i drugo, ko će po istim ili sličnim kriterijumima od drugih "Zastava", čitaj - "Krušik-a" ili neke druge firme, da naplati te poreze.
Želim, dakle, da istaknem da je isključiva namera poslaničke grupe SPS-a da se dođe do dokumenta koji bi nepristrasno, egzaktno, kvalifikovano, ekspertno i pravedno uredio ovu materiju i da je s tim u vezi naša poslanička grupa predložila niz amandmana.
Naši glasovi za usvajanje ili neusvajanje zakona, koji je na dnevnom redu, su u funkciji prihvatanja pomenutih, predloženih amandmana, jer neprihvatanje amandmana u dosadašnjem maniru, koji je prerastao u praksu, nedvosmisleno će i notorno jasno ukazivati da se zakon donosi namenski, sa ciljem da posluži kao okvir za selektivni obračun sa političkim neistomišljenicima.
Zahvaljujem se na pažnji, a naročito ženskoj grupi koja je vrlo pažljivo pratila.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon neodoljivo podseća na nekadašnji zakon o ispitivanju porekla imovine, nepopularan zakon za koji znamo kako je u praksi prošao, koliko je bio selektivan. Podseća i na boljševičke zakone koji su doneti posle Oktobarske revolucije u Rusiji, sa elementima zakona o konfiskaciji i nacionalizaciji.
Ovaj zakon uvodi jednokratni porez na ekstra dohodak i ekstra imovinu stečene iskorišćavanjem posebnih pogodnosti. Radi se u stvari o jednokratnom porezu koji predstavlja vanredni prihod budžeta. Tu dolazimo do cilja donošenja ovog zakona.
Cilj zakona jeste pokrivanje budžetskog deficita, samo što predlagač, tj. Vlada neće da nam kaže kolika se sredstva od primene ovog zakona očekuju i na šta će ta sredstva biti utrošena. A, upravo je to ono što smo mi želeli od ministra Đelića da čujemo, koji je u svom ekspozeu, a pažljivo sam ga slušala, o ovom zakonu rekao sledeće: "Ovaj zakon ima ekonomsku i moralnu pozadinu. To je vanredni zakon i radi se o realnom porezu".
Samo je ta rečenica bila koja se odnosila na ovaj zakon, a sve ostalo je ličilo na jedan politički govor, doduše prilično nezgrapan.
Mi srpski radikali nismo protiv donošenja ovog zakona i protiv ideje koju on u osnovi nosi. Ali smo protiv koncepcije ovog zakona. On koncepcijski nije dobro sačinjen.
Smatramo da svaka zloupotreba treba d bude kažnjena. Međutim, u pravnom sistemu naše države postoji Krivični zakon i većina zloupotreba predviđena članom 3. su krivična dela i ne postoji nikakav razlog da se u krivičnom postupku ne ispituje da li je do određenih zloupotreba došlo ili nije, i da se onda, nakon utvrđivanja odgovornosti, naravno izriče i mera oduzimanja imovine ili plaćanja dodatnog poreza, već kako je to predviđeno ovim zakonom.
Postoji jedna stvar koja nas nagoni na to da sumnjamo da će ovaj zakon biti podjednako primenjen na sve. Sigurna sam da će doći do brojnih zloupotreba u samoj primeni zakona. Međutim, o tome treba da razmišljaju oni koji će zakon primenjivati, jer i oni mogu, jednog dana, da dođu pod udar određenih sankcija.
Samo ću napomenuti, zbog toga što je to vrlo važno zbog očuvanja pravnog poretka države, da je zakon suprotan i Ustavu SRJ i Ustavu Republike Srbije i Zakonu o obligacionim odnosima, kao i saveznom Zakonu o osnovama poreskog sistema. Nama predlagač ne krije sve to, i u članu 25. ovog zakona jasno kaže - odredbe o zastarelosti iz Zakona o obligacionim odnosima i poreskih zakona ne primenjuju se u postupku utvrđivanja i naplate jednokratnog poreza.
Ovo je nečuveno. Ako jedna vlast nešto treba da radi to je da se bori da očuva pravni sistem jedne zemlje.
Ono što bi bilo prirodno, prilikom rasprave o ovom predlogu zakona, jeste da se javnosti, a i nama poslanicima, stavi na uvid registar firmi koje su, recimo, dobile novac iz primarne emisije. Značajno bi bilo da se to zna.
Zatim, smatram da je pogrešno na isti način tretirati u tom slučaju proizvodne firme i firme koje se bave trgovačkim poslovima, jer imamo situaciju da, evo i sada, za vreme DOS-ovske vlasti, jedna trgovačka firma, koja je vlasništvo aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, dobije milion maraka kredita. Zašto? Gde je tu opravdanje za razbacivanje državnim parama - ne znamo.
Ono što je takođe neprihvatljivo u ovom zakonu jeste ko je sve obveznik jednokratnog poreza. Evo, citiraću član 6. koji kaže: "To su deca, odnosno usvojenici, i članovi njihovih porodica, roditelji, odnosno usvojioci, braća i sestre i članovi njihovih porodica, bračni drug, razvedeni supružnik, srodnici po tazbini do drugog stepena srodstva, uključujući i srodnike po tazbini preko razvedenog supružnika".
Dobro nisu rekli do sedmog kolena. A, zna se, molim vas, ko se smatra članom porodičnog domaćinstva po Zakonu o braku i porodici, pa i Zakonu o nasleđivanju, i mislim da će sve ovo dovesti do brojnih problema i razdora u pojedinim porodicama, pogotovu tamo gde je do razvoda već došlo.
Ali, ono što posebno potvrđuje našu sumnju da će država sprovodeći ovaj zakon nekom biti majka, a nekom maćeha, jeste činjenica predviđena članom 9, koja omogućava direktoru RUJP da zaključi sa poreskim obveznikom tzv. poravnanje.
Na čelu Republiče uprave javnih prihoda nalazi se Aleksandar Radović, koji je istovremeno i predsednik komisije za utvrđivanje zloupotreba u privredi i finansijskom poslovanju, a vrlo dobro se zna u kakvim je odnosima Aleksandar Radović sa aktuelnim ministrom Đelićem, pogotovu što bi bilo prirodno da država kontroliše Republičku upravu javnih prihoda, a posebno njenog direktora, šta i kako radi, sprovodeći ovaj zakon.
Znači, dolazimo do nespojivosti funkcija i ovlašćenja, što sve ukazuje bez sumnje da će ovde doći do selektivne primene zakona i do zloupotrebe zakona. Ono što takođe otkriva krajnju nameru Vlade jeste činjenica da je poreski dužnik dužan da jednokratni porez plati u roku od 15 dana, izuzetno u tri mesečne rate, i to u novcu, ali obavezno uz jedno sredstvo obezbeđenja plaćanja, hipoteku, ručnu zalogu, jemstvo i drugo, a kad se radi o preduzećima u društvenoj, odnosno mešovitoj svojini, sa pretežnim učešćem društvenog kapitala, naplata se može izvršiti predajom Republici, znači državi, odgovarajućeg udela u kapitalu takvih pravnih lica.
I šta je to, šta se iza toga krije - otimanje preduzeća od strane Vlade, a onda ide privatizacija, onako kako je nova DOS-ovska vlada osmislila. Tek ćemo videti kakve će to reperkusije imati. Sve u svemu, dužni smo da ukažemo da je donošenje jednog ovakvog ledž specialis-a veoma opasno, da predstavlja presedan koji izaziva pravnu nesigurnost samim tim što je u celini sa povratnim dejstvom. Dakle, ne samo pojedini članovi zakona, nego kompletan zakon, i da su svi ovi slučajevi predviđeni, ili bar većina, u članu 3. ovog predloga zakona, kažnjivi Krivičnim zakonom. Jedino je pravilno pojedine zloupotrebe utvrđivati u krivičnom postupku, pa ako se zloupotrebe utvrde, može se ići na oduzimanje imovine.
To bi bio ispravan način, ali bi to malo potrajalo, a DOS-ovskoj vlasti se žuri da popuni budžetski deficit, da dođe do para, jer od obećanih šest milijardi nema ništa (mislim na dolarski iznos). Samo, postoji nešto što treba da imate na umu - da će mnogi koji su zdušno finansirali kampanju DOS-a takođe doći pod udar ovog zakona, naravno, ako zakon ne bude selektivan, a sve su prilike da hoće.
Ostaje i nama, i javnosti, da vidimo hoće li ovaj zakon uopšte moći da se primenjuje, kako će se primenjivati, a pretpostavljam da će upravo kroz ovaj zakon i kroz primenu ovog zakona, DOS-ovska vlast pokazati svoje pravo lice. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Pal Šandor.

Šandor Pal

Poštovane koleginice i kolege, počeo bih od onoga što piše u obrazloženju zakona i ono što se odnosi na njegovo povratno dejstvo, na članove 2, 3. i 8. Ako je ikada bilo potrebno primeniti povratno dejstvo na neki zakon, onda je to ovaj zakon. Ako je ikada bilo razloga da nešto povratno radi ova skupština, da kažnjava one koji su se bogatili na privilegovan način, a namerno ne kažem - nezakonit način, ne na nezakonit način - onda je to sada. Zašto - zato što zakon svima nije bio jednako dostupan.
Svi mi, prava koja smo inače možda imali po tom zakonu, nismo mogli da iskoristimo. Prema tome, šta kaže naš Ustav - naš Ustav kaže u članu 121, stav 2: "Samo se zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahteva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo".
Imamo oba slučaja - da samo pojedine odredbe važe povratno, i mislim da imamo opšti interes, da na ovaj način u budžet vratimo ona sredstva kojima je neki zakon bio bliži, nego većini nas, i da na taj način napravimo jednu moralnu distancu prema onima koji su bili bliže zakonu i mogli da se okoriste na pomenute načine.
Prema tome, zakon govori o posebnim pogodnostima, i to je ono što je suština ovoga. Nova vlast, ako želi da napravi jedan pravi rez u odnosu na ono vreme koje je bilo pre nas, ona mora da ukaže na sve ono u čemu se mi razlikujemo od prethodne vlasti, a razlikujemo se od prethodne vlasti što smo spremni da ove načine, rekao bih bogaćenja, na ovaj način sankcionišemo.
I drugo, ono što vidim da bi moglo da proistekne iz ovog zakona, jeste da svi oni mangupi koji su preveslali iz stare vlasti u novu vlast, budu na ovaj način kažnjeni i sankcionisani, a takvih mangupa, molim vas, u našim redovima ima.
Predložio sam u onom kodeksu ponašanja da svi oni mangupi, koji plate porez na ekstra dohodak, budu razrešeni svojih funkcija. Samo će na taj način nova vlast učiniti pravu distancu prema onima prema kojima mora učiniti distancu. Nekih očigledno ima, koji su bili dobri i bliski ranijoj vlasti, i nekih koji su dobri i bliski sadašnjoj vlasti.
Prema tome, oni koji su bili politički bliski bivšoj vlasti, u različitim vremenima, to bih nekako i mogao da shvatim, jer se politika vodi zbog toga da se ostvare pojedini interesi, ali oni koji su iz te svoje političke bliskosti ostvarili i ličnu korist, a ovde se o tome govori, to, naravno, ne bih mogao da prihvatim i mislim da bi to trebalo da bude predmet sankcionisanja.
Ovde sam predložio nekoliko amandmana, od kojih je Vlada ponešto usvojila, a vidim da je i Odbor usvojio, i neki poslanici su danas ovde govorili o članovima 9. i 13. - nisu pogledali ono što Odbor zapravo predlaže. Odbor je većinom koju ima prihvatio brisanje članova 9. i 13, što ukazuje ipak u nekom pravcu, a to znači da Odbor misli da nema pogodbe sa onima koji su dužni da plate ekstra dohodak i da nema nagrađivanja od nekoliko procenata zato što prijavljuju taj svoj ekstra dohodak, što im je inače građanska dužnost.
Prema tome, u ovoj situaciji, kada su mnogima od nas skakavci pojeli najbolje godine, potrebno je na ovaj način sankcionisati one kojima je zakon i kojima je pravda bila bliža, nego drugima.
Samo bih još načelno ukazao na dve stvari, možda ima prilike da i predlagač o tome razmisli - u jednom članu gde se kaže "domaćinstvo", odnosno o članovima porodice (to je član 6.), terminologija je tu vrlo nepouzdana, pogotovu u onom poslednjem stavu - "domaćinstvom se u smislu ovog zakona smatra zajednica života", ako neko od poreskih obveznika kaže da više ne živi u zajedničkom domaćinstvu, onda će biti problematična primena, bar onako kako sam ja shvatio.
Tu sam predložio jedan amandman, koji je mnogo obuhvatniji, da se ne pravi ta razlika između članova domaćinstva i porodice, nego da se kaže da su to srodnici, rodbina, i onda sve tašte, ujne, strine, braća, stričevi itd, svi potpadaju pod udar tog zakona. Inače, na ovaj način se omogućava, odnosno, eventualno bi se omogućilo izbegavanje plaćanja poreza.
Prema tome, da rezimiram, ako je nešto važno, onda je važno da nova vlast ukaže na to da su zakoni nekima bili bliži nego drugima, da su se neki, istina po tada važećim zakonima, ali na nemoralan način obogatili i da za to moraju snositi sankcije, odnosno platiti porez.
Ovde bih posebno insistirao na onima koji su tako, bivajući bliže ili dalje, i koketirajući sa prošlom vlašću, uspeli da se ušlepuju i u novu vlast.
Naša je prava suština da ukažemo i pokažemo na one koji diluju i levo i desno i koji se nemoralno ponašaju, kao što su se i sada, kao što su se i ranije nemoralno ponašali. Hvala.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Replika, pomenuo me je.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Nije vas pomenuo, pomenuo je u dobacivanju, nije u izlaganju. Reč ima narodni poslanik Branislav Blažić.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Da li mi dajete repliku?)
Koji je osnov?
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Osnov što me je pomenuo, da objasnim.)
Ime, stranku, šta?
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Zvanje vojvoda.)
Oduzeto je, ne važi. Bilo je, više ga nema.
Posle njega narodni poslanik Lazar Marjanski.
Oduzeto je zvanje, šta je?
...
Srpska napredna stranka

Branislav Blažić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, najgore države obično imaju i najviše zakona. Da li smo najgora država, možemo diskutovati, ali sigurno smo negde u vrhu. Da li imamo najviše zakona i tu smo verovatno negde u vrhu. E, sada, dobijamo još jedan zakon, ovo je unikatni zakon, zakon koji nigde u svetu još nije donet i nikada nigde u svetu nikome nije palo na pamet da ovako nešto napravi. Možemo to sada da tumačimo, ili je svet pravno neobrazovan ili nije dovoljno iskren, ili nema razloga da uđe u jednu ovakvu varijantu. Ili smo mi nešto iznad ostalih, pa često hoćemo da budemo isključivo individualisti i sami, ono što je neko rekao, kao nebeski narod.
Ovo je zakon koga nije lako braniti, ali ga je takođe vrlo teško i napadati. Teško ga je napadati zato što u suštini može da se pravda jednom moralnom linijom i moralnim razlozima, kao posledica jednog stravičnog vremena kroz koje smo prošli i zbog toga je sva težina do svog napada uspela. Nije ga lako braniti zato što je u suštini protivustavan, protiv svih zakona, što je, kada se malo dublje zagleda sa površine, vidi da je duboko demagoški, da će se teško primenjivati, da će biti selektivan, da nosi u sebi jednu demagogiju neiskrenosti da bi mogao da opravdava razloge za njegovo donošenje.
Suštinski gledano, ovih 100 dana od oktobra, kako DOS to već broji, moglo se mnogo toga u javnosti, u raskrinkavanju mafije učiniti, i onda bi daleko više povrenja ljudi imali u prihvatanju ovakvog zakona. Međutim, ne možete se u isto vreme voziti privatnim avionom, a sa druge strane donositi zakon koji treba da oporezuje ili sankcioniše tog koji vama daje avion da se vi sa njim vozite, vlada, ministri itd. Mafija postoji u svim zemljama u tranziciji, nije ovo nastalo samo u Srbiji, ali mafiju treba gađati u glavu i iseći sve pipke i krake koje je pustila u sve pore ovog društva. Ali, donosite neke zakone koji su u suštini demagoški i ne pokazuju javno na koga se odnose. Sve je to upakovano u jednu priču koja treba da bude i koja više liči na predizbornu kampanju, nego na stvarnu priču i želju da se mnoge nepravde koje su postojale, izbrišu.
Inače, da nije te priče, mogli bi da shvatimo obećanje gospodina Mihajlovića, ministra unutrašnjih poslova, koji govori do utorka, do četvrtka, do nedelje će se raskrinkati ovo ubistvo, ono ubistvo, ove pljačke, one krađe, otmice, kidnapovanja i ti se datumi non-stop pomeraju i on ne podnosi odstavku, iako ništa od toga što je obećano nije urađeno.
Prema tome, kada imate jedan niz obećanja da vam jedni te isti ljudi obećavaju, a ništa ne ispune, onda je teško da neko može sa puno poverenja da se odnosi prema nečemu što može u osnovi da ima iskrenu želju da nešto popravi. Mi imamo jednu poplavu patriota posle ovoga što nam se desilo koji su bili negde u svetu, u vreme kada su ovde padale bombe i kada se zemlja na ovaj ili onaj način borila za opstanak, koji sada dolaze sa jednom pričom da prenesu patriotizam iz inostranstva ovde, na ovaj naš prostor, i to ostavljajući tamo po nekoliko hiljada maraka svoje plate, dolaze ovde da rade za 400 do 500 maraka, da spavaju kod tetke u kuhinji na kauču, i onda nam serviraju ovakve zakone. Ili, ne dolaze sada ponovo, ali u isto vreme donose tu platu, ali da budu na čelu komisije koja će da pregovara sa mafijom ili sa novopečenim bogatašima, oko toga koliko će to oni sada da plate. Da li će platiti 100, 200, 500.000 maraka jednokratno oporezivanje.
Znate, u tim uslovima teško je da čovek ne pomisli - koji su to stvarno razlozi da se ostavi tamo nekoliko hiljada maraka plate, a da se ovde radi za par stotina maraka. To je jedna pomalo demagogija, koja sigurno u pozadini, a moguća je, ali ne mora da znači, ali moguće je da ima jednu sasvim drugu manu. Ono što je suština, a to je ta javnost.
Drugo, da se ne može pregovarati, da se ne može cenkati, ovo je država ili buvlja pijaca? Da li jedna država ima pravo da pregovara sa nekim ko je žigosan kao kriminalac? Da li ova država ima pravo da pregovara sa mafijom, ko to još u svetu radi? U ovom zakonu je ovako dato, da li će amandmanom biti promenjeno, to je neka druga priča.
Druga stvar koja je tu suštinski, 35% osloboditi nekoga ko plati porez, šta to znači? Nagrađujete nekoga za ono što je morao da uradi. Onda, s pravom mogu da tražim i ja, i svi oni koji su redovno plaćali sve dažbine, struju, grejanje, redovno, nikada bez ikakvog duga, poreze državi na ovo ili ono, da dobiju nazad 35%, pošto su bili vrlo fer i vrlo korektni prema svojoj državi. Ovo je nagrađivanje nekih koji u stvari i nisu uradili ono što su morali po zakonu da urade. To su sve u principu krivična dela, nego što možemo govoriti o iskorišćavanju jednog posebnog vremena u kome se živelo.
Prema tome, govoriti o transparentnosti, a sve upetljati u neku zamagljenu priču, više, ako već koristite neke strane izraze, se ni ne bira transparentnost, polupropustljiva, ne vidi se, biće selektivno, iako se DOS poziva na to da neće, kao oni što su čupali brkove posle Drugog svetskog rata, i njima slični, na sličnom zakonu primenjivati te metode, nego će se tačno znati koji su se najviše ogrešili, a koji nisu. Međutim, nakon tih obećanja koja nisu ispunili, ne možemo im ni tu verovati.
Prema tome, šta je suština i zašto mislim da ovaj zakon mora, ako ništa drugo, da se vrati na jednu doradu, da dobije elemente pravog zakona da bi se ispravile neke nepravde i nesreće koje su bile. Suština je da se mnogo toga kroz amandmane popravi, izmeni, ili da se nova varijanta ponudi, a ovako, ne možemo novim nepravdama ispravljati stare nepravde, ne možemo početi graditi demokratsku državu na nezakonit način. To nikako ne može da bude i ne sme biti odbrana ovih koji moraju da budu kažnjeni zato što su jedan period nesreće ovog naroda iskoristili, ali nešto što je Ustav, što je zakon, do kraja se mora poštovati i nešto što je krivično delo, mora se tako i tretirati.