PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.04.2003.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Poštovani narodni poslanici, nastavljamo rad Pete sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2003. godini.

Molim vas da, radi utvrđivanja kvoruma, ubacite identifikacione kartice u vaše poslaničke jedinice.

Konstatujem da imamo kvorum i možemo nastaviti rad.

Obaveštavam vas da su sprečeni da prisustvuju sledeći narodni poslanici: Stevan Lilić, Radoslav Veselinović, Borivoje Drakulović, Slobodan Pavlović, Jelena Milenković-Orlić, Velimir Simonović, Stanko Kovačević, Miomir Tadić, Išpanovič Ištvan, Torde Laslo, Kasa Jožef, Juhas Atila, Kermeci Karolj, Živica Predojev, Željko Tomić, Dragan Jočić, Živorad Raković, Gvozden Jovanović, Branislav Grubački, Branimir Trajković, Vuko Antonijević, Miloš Nešović i Zlata Đerić; (pre podne) Predrag Stojanović.

Prelazimo na 3. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O REPUBLIČKIM ADMINISTRATIVNIM TAKSAMA (zajednički načelni pretres sa izmenama zakona o porezu na dobit preduzeća, akcizama i porezu na finansijske transakcije)

Nastavljamo zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o republičkim administrativnim taksama, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća, Predlogu zakona o izmenama Zakona o akcizama i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na finansijske transakcije.

Pošto predstavnik predlagača nije prisutan, pitam da li žele reč predstavnici poslaničkih grupa?

Pre toga, da li izvestioci nadležnih odbora žele reč?

Odbor za finansije ili Zakonodavni odbor? (Ne.)

Predstavnici poslaničkih grupa da li se prijavljuju za reč? (Da.)

Izvolite, reč ima narodni poslanik Jovan Todorović, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS.

Jovan Todorović

Gospođo Mićić, dame i gospodo narodni poslanici, danas razgovaramo o četiri zakona, od kojih je jedan celovit, a kod tri su u pitanju izmene i dopune.
Nažalost, nema gospodina Đelića, ministra finansija i ekonomije, da nam neke od ovih zakona podrobnije obrazloži. Moguće je i da se u međuvremenu pojavi. U svakom slučaju, SPS ima potrebu da iznese nekoliko principijelnih stavova po pitanju zakona koje danas razmatramo, a naročito kada su u pitanju zakoni koji regulišu privredni život u Republici Srbiji.
Svoje izlaganje započeću osvrtom na predloženi zakon o republičkim administrativnim taksama. Istina je ono što piše u obrzaloženju da su poslednji put tarife po kojima se naplaćuje administrativna taksa utvrđene 1998. godine i od tada nisu menjane. Istina je takođe da je u međuvremenu došlo do rasta troškova života za preko 680% i to jeste jedan od razloga da se uvećaju takse, ali trenutak u kome se to dešava, realna ekonomska snaga svakog građanina i svakog pravnog i privrednog subjekta koji će biti u obavezi da plaća novoutvrđene administrativne takse ne odgovara realnosti tih mogućnosti.
Zapravo, SPS smatra da su predložena rešenja i tarife previsoke i to malo ko u ovom momentu može da izdrži, a bez realnih posledica i po standard domaćinstva na koje se odnose određene radnje koje se plaćaju kroz administrativnu taksu, i po privredne subjekte.
Prema nekim rešenjima prisutnim u ovom predlogu zakona o taksama, ispada da će jedan od boljih poslova u budućnosti biti onaj po kome ćete dobiti pravo ovlašćenog prodavca administrativnih taksi, ovako uvećanih, i po tom osnovu ubirati prihod u visini od 10% u odnosu na propisanu taksu. Dakle, dobro će biti uzeti jedan kiosk, staviti ga pred neki državni organ, pred sud, SUP ili pred zgradu skupštine opštine, prodavati taksene marke i pristojno od toga živeti. Mnogima koji počinju biznis predložio bih upravo to, kupite kiosk, prodajite taksu, uzmite 10% od visine i lepo živite.
To je ono osnovni problem u ovom predlogu zakona: mislim da je povećanje do te mere drastično da nema opravdanja. Ako bi mi poslanička većina DOS-a rekla, pa vi ste zapravo doneli takav zakon, te tarifne borjeve i u vreme kada ste ga donosili takođe su takse bile visoke, mogao bih da se i složim. A da sam bio poslanik u to vreme, sasvim sigurno ne bih mogao mirne duše i mirne savesti da glasam za tako visoke takse.
Kada je u pitanju deo ovog zakona gde su pojedine tarife, mogu da kažem da su upravo tarife povećane u onim oblastima gde bi najmanje trebalo da budu povećane. One zapravo destimulativno utiču na mnoge delatnosti obuhvaćene tim tarifnim brojevima. Kada budemo govorili o amandmanu SPS-a na tarife, onda ću nešto preciznije o tome reći.
Za sada mogu da kažem da su takse vezane za uslove pri otpočinjanju delatnosti u oblasti protivpožarne zaštite i po nekoliko desetina hiljada dinara.
Pitam se kome je u interesu da i na taj način destimuliše obavljanje takvih delatnosti kao što je protivpožarna zaštita, sasvim sigurno jedna od važnih delatnosti koje se u ovom momentu u društvu obavljaju.
Drugo, mi smo juče završili raspravu o Zakonu o planiranju i izgradnji i videli ste da iz tog zakona proističu obaveze koje se odnose na mnoge pravne i privredne subjekte, pa i fizička lica u pogledu legalizacije izgrađenih objekata u prošlosti. Mi nemamo podzakonskih akata koji će o tome preciznije reći, ali je činjenica da postoji na stotine hiljada, a rekao bih čak i milion objekata koji nemaju upotrebnu dozvolu. Ovim zakonom i ovim tarifama se propisuje da ćete u budućnosti biti u obavezi da pribavite upotrebnu dozvolu i da na taj dokument platite odgovarajuću taksu, pa se prosto pitam da li su ta rešenja u zakonu o izgradnji posledica ovog zakona o taksama ili je obrnuto.
Razumem stanovište i cilj Ministarstva finansija da napuni budžet, ali ne razumem zašto sada jednim ili drugim zakonom dovodimo milione građana u ovoj zemlji u situaciju da plaćaju nešto što je naknadno, i te kako naknadno, čak nekoliko decenija. Postoje ljudi koji žive u kućama starim i preko sto godina, koje nisu izgrađene prema sadašnjem zakonu, nemaju dozvolu za gradnju, pa moraju pribaviti za te kuće odobrenje za upotrebu, to odobrenje se taksira odgovarajućom administrativnom taksom i to jeste novi namet za građane u Republici Srbiji.
Kada je u pitanju drugi set zakona, porez na akcize, porez na dobit i porez na finansijske transakcije, dozvolite mi da o svakom od njih ponešto kažem. Nama se ovde u jednom vrlo kratkom zakonu o izmenama Zakona o akcizama zapravo predlaže povećanje cena svih vrsta benzina i naftnih derivata za visinu povećane akcize, i to kod benzina za 2,50 dinara, a kod nafte za 1,53 dinara.
Mogli smo u poslednje vreme u najavi ovog zakona da čujemo i obrazloženje ministra za finansije koji kaže da neće biti povećanja cena benzina i nafte, ali se onda postavlja pitanje ko će zapravo da plati tih 2,50 dinara uvećane akcize na benzin i tih 1,53 dinara uvećane cene, odnosno uvećane akcize za naftu. Ako to neće korisnici, odnosno građani ili pravni subjekti, onda će to platiti naftna industrija i onda je to 3,5 milijarde dinara prihoda u budžetu, ali istovremeno i toliko manjka prihoda u Naftnoj industriji Srbije i onim preduzećima koja su prema odgovarajućim zakonima ovlašćena za promet naftom i naftnim derivatima.
Postavlja se pitanje šta je cilj. Cilj je da se napuni budžet, ali ćemo mi tim punjenjem budžeta zapravo ispumpati novac iz Naftne industrije Srbije i dovesti je u beznadežan položaj, jer sam sasvim siguran da nema mogućnosti u kalkulaciji cene benzina i naftnih derivata da se ovaj izdatak po osnovu povećane akcize pokrije na teret prodajne cene.
Pri tome valja imati u vidu da je Naftna industrija Srbije zadužena, pre svega preko jugoslovensko - kineskog aranžmana, za oko 300 miliona dolara, da se u poslednje vreme vode razgovori sa kineskom stranom o tome kako regulisati taj dug. Ako vi sada ovim rešenjem i ovim izmenama Zakona o akcizama stavite dodatno opterećenje na Naftnu industriju Srbije, onda će se otvoriti realno pitanje opstanka te Naftne industrije Srbije i za mene je to jako problematično i pogotovo što još uvek nismo taj odnos sa kineskom stranom u pogledu obaveze Naftne industrije za vraćanje tih kredita od 300 miliona dolara regulisali.
Ako je pak situacija obrnuta, da ćemo ipak morati doći do povećanja cene, onda će realno povećanje cene benzina biti ne 2,50 dinara, nego 3,00 dinara, zato što na tu akcizu moramo obračunati 20% poreza na promet i onda će realno povećanje biti ne 1,53 dinara, nego 1,89 dinara.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Da li želite da koristite narednih deset minuta?

Jovan Todorović

Da, koristiću i narednih deset minuta.
Kada sve to oporezujemo i ako svalimo na teret građana, korisnika benzina i nafte, onda imamo realno povećanje cena od 5-6%. Ako pogledamo rast troškova života ili rast inflacije u poslednja tri meseca, odnosno u prva tri meseca 2003. godine, videćemo da je on 1,7% i onda se iz toga može izvući objektivan zaključak da je neopravdano povećanje cena nafte i naftnih derivata od 5 do 6%, koliko se ovde predlaže.
Pogotovo što bi to povećanje cena stupilo na snagu narednog dana od dana objavljivanja ovog zakona u "Službenom glasniku", što je samo po sebi problem, a pogotovo ako se ta činjenica dešava u vreme kada nam je prolećna setva u najvećem jeku i kada to objektivno utiče na povećane troškove setve ili na otežane uslove seljaka, poljoprivrednih domaćinstava da zaseju planirane površine u ovoj prolećnoj setvi.
Kada je u pitanju izmena i dopuna Zakona o porezu na dobit, reklo bi se da je ovo samo tehnička promena koja omogućava da se računovodstveni iskazi u komercijalnim bankama usklade sa tzv. međunarodnim računovodstvenim standardom i da to proističe iz promena Zakona o računovodstvu, ali u ovim izmenama ima nekoliko problematičnih rešenja.
Recimo, ako vi danas kažete da će poslovne banke svoje bilanse iskazivati otprilike onako kako iskazuju privredni subjekti, svoju dobit će na taj način obračunavati i na tako iskazanu dobit će plaćati porez na dobit. To nije sporno, ali kada pogledate izdatke koje treba da uskladite sa ovim, onda vidite da je to pomalo sporno, jer su neki izdaci u ovom zakonu ograničeni, kao što su reklama i propaganda, davanje za obrazovanje, troškovi po osnovu zdravstvene zaštite, kao što su neki drugi troškovi koji su su ovim zakonom i dosadašnjim rešenjem limitirani, pa ako pređete 3,5% u odnosu na ukupan prihod, sav višak iznad toga, kao trošak u poslovanju, neće vam bukvalno biti trošak, jer će se uzimati kao osnovica za obračun poreza na dobit.
Tu moramo da postavimo jedno dosta principijelno pitanje, da li je izdatak za obrazovanje, za edukaciju radnika i zaposlenih, potrebno u toj meri ograničavati da vi zapravo privredne subjekte, pa i banke, destimulišete da ulažu u obrazovanje svojih zaposlenih radnika, a govorimo o tehnološkoj revoluciji, da moramo da se uskladimo sa Evropskom unijom, da moramo da ovladamo novim tehnologijama i znanjima, da moramo ta znanja da steknemo, a kada preduzeće uloži u obrazovanje svojih radnika, u njihovu edukaciju, onda mu država ne priznaje taj trošak iznad određenog procenta u odnosu na ukupan prihod.
Mislim da je to pogrešno rešenje i malo me iznenađuje da Ministastvo za finansije i ekonomiju, kao predlagač ovih izmena, nije išlo i korak dalje da ukine ta ograničenja i da jednostavno stimuliše upravo obrnut proces, povećana ulaganja u tu oblast, jer kako ćete vi osvojiti bolju tržišnu poziciju ukoliko po osnovu reklame i propagande ne povećate izdatke. Kada jedna firma ostvaruje u toku meseca ili godine prihod od milion dinara ili nekih drugih novčanica, neke druge monete, da bi to udvostručila potpuno je jasno i razumljivo da mora i te kako povećati izdatke po osnovu reklama i propagande.
To jeste trošak osvajanja tržišta, to jeste trošak proizvodnje, trošak marketinga, a to nije neka manipulacija koja se dešava da bismo eventualno smanjili oporezivu dobit. Pri tom, mora se imati u vidu da su upravo te usluge, koje bi se po tom osnovu reklame i propagande vršile za određene privredne subjekte, oporezovane sa 20%.
Porez na promet je 20%, porez na dobit je 14%, i postavlja se pitanje gde je tu logika? Nemojte ograničavati troškove te vrste, jer ako hoćete i sa stanovišta budžeta, bolje će se puniti budžet. Sa stanovišta poreza na dobit to uopšte nije izdašan porez, bar u našim privrednim prilikama. Ne bi ga, po mom mišljenju, trebalo nikako obračunavati u ovom vremenu.
S tim u vezi, želim da kažem i sledeću stvar - ovde je predložena tehnička stvar uprošćavanja dokaza privrednog subjekta, koji je uložio u svoja osnovna sredstva ili je drugo lice uložilo u njegova osnovna sredstva iznos od preko 600 miliona dinara i za zapošljavanje preko 100 radnika u tim preduzećima, pa se time stiču formalno-pravni uslovi da preduzeće bude oslobođeno poreza na dobit u narednih 10 godina.
Sada pitam - zašto predlagač nije razmišljao na sledeći način: mi u ovom bilansu budžeta za 2003. godinu imamo oko 3,5 milijardi dinara projektovanog prihoda po osnovu poreza na dobit, to je minimalna suma u odnosu na ukupan budžet, nešto preko 1%; zašto mi u narednih nekoliko godina ne oslobodimo sve privredne subjekte poreza na dobit, ali ovako stimulisane da ulažu u svoja osnovna sredstva i u zapošljavanje?
Odakle nam ideja da u momentu kada nam je svaki dinar, svaki evro po osnovu direktnih investicija u ovoj zemlji jako potreban, nasušna potreba da imamo limit od 10 miliona evra? Dakle, neko treba da uloži 10 miliona evra, da zaposli 100 radnika, pa da tek u tom slučaju stekne uslove za oslobađanje od poreza na dobit u narednih 10 godina.
Pitam - zašto to nije milion evra i zašto to nije 20 radnika? Mislim da je upravo to bilo potrebno. U Evropskoj uniji imamo 20 miliona privrednih subjekata. Od toga su 99% mala i srednja preduzeća, 93% tih preduzeća zapošljava manje od 10 radnika. Pri tom, u Evropi imamo 80 miliona zaposlenih i 20 miliona subjekata. Mala i srednja preduzeća donose oko 60 do 70% ukupnog bruto proizvoda u tim zemljama.
Pitam se zašto mi ne promenimo ovu odredbu Zakona o porezu na dobit i kažemo - onaj ko uloži u svoja osnovna sredstva ili obezbedi da mu drugo lice uloži preko milion evra, i ko zaposleni preko 20 radnika, biće oslobođen plaćanja poreza na dobit u narednih 10 godina. Pri tom, Vlada treba da koncipira u svom Ministarstvu za privredu i privatizaciju, u Ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom i u Ministarstvu za finansije i ekonomiju akciju ulaganja pet miliona evra u svakoj opštini u osnivanje i razvoj malih i srednjih preduzeća:180 opština puta pet miliona evra jeste 900 miliona evra, a u srećnijoj varijanti i milijardu evra.
Dakle, moramo napraviti projekat da se u svim lokalni sredinama pronađu privredni subjekti spremni da sami ili uz pomoć svojih partnera, domaćih ili iz inostranstva, ulože taj milion evra u pokretanje neke proizvodnje i zapošljavanje 20 radnika, i da pri tom steknu legitimno pravo da budu oslobođeni poreza na dobit u narednih 10 godina.
Jednostavna računica govori da bi to punilo budžet više nego što se sada misli. Jer, 20 radnika koji primaju po 250 evra u toku jednog meseca, to je pet hiljada evra. Na to se obračunavaju obaveze prema državi u vidu poreza na zarade i doprinosa od 72%, a 72% na pet hiljada evra je 3,5 hiljada evra mesečno. Za 12 meseci to je oko 40 hiljada evra, a kad neko uloži milion evra i pri profitnoj stopi oko 10% godišnje, i to u najboljim uslovima, on će ostvariti profit od 100.000 evra. Na to će platiti samo 14%, odnosno 14.000 evra poreza na dobit.
Šta je sada veća korist, ovih 14.000 koje će ubrati država po osnovu poreza na dobit ili 40.000 evra po osnovu zarada koje će ti radnici u tim preduzećima na godišnjem nivou izdvojiti.
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
Sada ću završiti, samo bih dao jedan plastičan primer, koliko mislim da sam u pravu - kad se tih 5.000 evra koje je neko primio u vidu zarade pojavi na tržištu i kada ih potroši, to je oporezovano sa još 20%, to je još 1.000 evra poreza na promet u državnu kasu, puta 12 meseci, to je jednako 12.000 evra, plus onih 40.000 po osnovu izdvajanja iz zarada, to je 52.000 evra, a ovamo imamo 14.000 evra.
I šta je sad ovde veći interes, da se oporezuje dobit ili da se podstiču preduzeća da ulažu u sopstvenu proizvodnju i u zapošljavanje?
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Da li se još neko od predstavnika poslaničkih grupa prijavljuje za reč?
Reč ima narodni poslanik Srđan Petrović, zamenik predsednika poslaničke grupe DSS.

Srđan Petrović

Poštovane kolege, poštovana predsedavajuća, imamo pred sobom četiri zakona, rasprava je spojena. Mišljenja smo da je trebalo odvojiti ipak zakon o administrativnim taksama od ova tri druga zakona iz uže oblasti finansija. Sada imamo ta četiri zakona neposredno posle rebalansa budžeta. DSS, kada smo govorili o rebalansu budžeta, izrazila je svoje neslaganje sa našom budžetskom politikom, koja praktično od novembra, kad smo doneli budžet za 2003. godinu, polazi od netačnih makroekonomskih parametara.
Podsetiću vas da je u novembru i decembru mesecu 2002. godine prognoziran rast društvenog bruto proizvoda bio 5%. Tada smo bili svesni i mi smo i rekli da je to nemoguće i da treba realno planirati rast društvenog bruto proizvoda. U martu mesecu, kada smo imali rebalans budžeta, taj rast društvenog bruto proizvoda je prognoziran na 3,5% za 2003. godinu. Podsetiću vas da je planski period u ovom našem tranzicionom vremenu do 2005. godine, sa makroekonomskim indikatorima gde je društveni bruto proizvod za 2003, 2004. i 2005. godinu trebalo da raste po 5%.
Znači, posle dva meseca se pokazalo da je taj plan nerealan i sada se moramo tome prilagoditi. U rebalansu budžeta bilo je nekih prilagođavanja, ali nedovoljnih. Podsetiću vas da je DSS smatrala da deficit budžeta, koji je veliki, treba da se pokrije, odnosno da se smanji i da na strani rashoda budžeta imamo izvesne uštede i izvesna smanjenja od 20 milijardi dinara.
Nije lako planirati bruto društveni proizvod, ali činjenica je da ne može ni olako da se stavljaju neke planske veličine, koje proizilaze praktično iz onoga koliko nam je potrebno, odnosno koliko je državi potrebno da bi neka davanja namirila, a ne koliko je stvarno mogući rast društvenog bruto proizvoda.
Makroekonomski indikatori pokazuju da u ovoj godini imamo pad industrijske proizvodnje, a takođe imamo pad zaposlenosti, koji je na mesečnom nivou, zadnji podatak, išao čak do 1,6%, a kad se uzme odnos februar prošle i februar 2003. godine, to je 17,9%.
Takođe loša stvar je da se pokazalo da smo u decembru i januaru imali smanjenje plata od 18,4%, realno smanjenje plata od 18,4%, a tada je za to smanjenje postojalo opravdanje da je januar mesec loš, odnosno da u januaru mesecu mnoga preduzeća nisu isplatila plate.
Međutim, posle tog strašnog smanjenja, februar je imao povećanje plata svega od 8,8%, tako da je krajem decembra u odnosu na kraj februara indeks otišao dole za 11,2% i imamo realno smanjenje plata.
Industrijska proizvodnja je pala 3,8% u odnosu na prošlu godinu. Da smo duboko u recesiji pokazuje podatak da je monetarna masa pala za 10% u odnosu na isti period prošle godine. Jedino što je došlo do izvesnog smirivanja, ne može da se kaže poboljšanja, to je spoljnotrgovinska razmena, gde je deficit ostao isti kao prošle godine, uz povećanje spoljnotrgovinske razmene i na strani uvoza i na strani izvoza. Kada vidimo celu tu makroekonomsku situaciju, imamo i ove zakone, dolazimo do stare priče koja je postojala svih 50 godina u vreme jednopartijskog sistema, da država zna koliko je potrebno, a da li će to privreda ostvariti ili ne, videćemo.
Administrativne takse se povećavaju. Sigurno je u obrazloženju zakona predlagač trebalo da predoči uporedni predlog iznosa sadašnjih, važećih republičkih administrativnih taksi prema Predlogu zakona koji je sada podnet. Dato nam je u obrazloženju samo to da je indeks rasta troškova života za period od uvođenja sadašnjih administrativnih taksi do danas porastao za 686,70 u odnosu na tu 1998. od kada su ove važeće administrativne takse. Međutim, to nije dovoljno. Treba uporediti sve administrativne takse.
Takođe treba imati u vidu da se takse naplaćuju sa ciljem da pokriju samo deo troškova prouzrokovanih radnjama javnih organa prilikom pružanja konkretnih usluga zainteresovanim strankama, odnosno pojedincima. Analizom predloženog iznosa republičkih taksi došli smo do zaključka da one predstavljaju previsok porast koji će nedopustivo visoko opteretiti poreske obveznike.
Pored toga, nije se vodilo dovoljno računa da se usluge od kojih veću korist ima zajednica razdvoje od usluga gde korist pripada poreskom obvezniku. Taksa ne sme da se pretvori u porez, ona je samo parafiskalna, ona mora da bude ispod koštanja javne usluge, jer jedan njegov deo treba na sebe da preuzme kolektivitet ili zajednica. Povećanjem taksi država ograničava prava građana, ali i upotrebu javnih službi koje pružaju svoje usluge koje su predmet taksiranja.
Naše mišljenje je da je do povećanja administrativnih taksi moralo da dođe, ali da je ovo predoženo povećanje previsoko i da je to trebalo da bude u proseku manje za 30%. Iz izloženog se vidi da nama ovaj predlog zakona ne odgovara i DSS će kod prvog paketa zakona glasati protiv.
Zakon o porezu na dobit; kao što je malo pre kolega rekao, on nam donosi usklađivanje sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Porez na dobit kao fiskalni prihod je, nažalost, veoma mali u procentnom iznosu u odnosu na druge posredne poreze. On je, kao neposredni izvor poreza, u našoj zemlji mali i to je glavni problem kod tog vida oporezivanja.
Što se tiče predloženih izmena vezanih za poslovanje banaka i usklađivanje sa međunarodnim računovodstvenim standardima, mišljenja smo da njih treba prihvatiti, tako da će DSS ovo konkretno rešenje iz izmena i dopuna Zakona o porezu na dobit prihvatiti.
Izmene i dopune Zakona o akcizama; ovom zakonu prethodi žučna rasprava. Podsetiću vas na vreme kada smo razgovarali o amandmanima na izmene i dopune Zakona o porezu na promet. U to vreme su određene poslaničke grupe predložile izvesno ukidanje poreza na promet. Mislim da su u pitanju poslaničke grupe Lige socijaldemokrata Vojvodine i možda još neka grupa, a bile su vezane za ukidanje poreza na mazut i poreza na zemni gas koji služi za grejanje. To rešenje nije bilo prihvatljivo Vladi.
Ministar Đelić se zalagao da ostane onaj standardni porez od 20%. Međutim, predlagači su tada dali obrazloženje, a i mi kao DSS smo to podržali, da sve vidove energenata za grejanje treba izjednačiti. U to vreme je već bio skinut porez na promet sa daljinskog grejanja toplom vodom, tako da je trebalo izjednačiti sve kategorije građana. To su bili razlozi koji su naveli DSS da u to vreme taj amandman podrži.
Ministar Đelić je tada vrlo nepolitički i besno reagovao, praktično nam je zapretio ovim što danas imamo, a to je povećanje akcize. On danas nije ovde da nam obrazloži i druge elemente sem tog svog besa i osvete prema Skupštini. To se i vidi iz obrazloženja Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizi. Podsetiću vas da je tada i poslanička grupa Demokratske stranke glasala protiv izmena i dopuna Zakona o poreza na promet, čime je cela ta situacija dobila na značaju. Sigurno je da predložena povećanja akciza ne mogu da budu zamena za ono što je trebalo uraditi, a to je ukidanje poreza na promet na zemni gas i mazut.
To su glavni razlozi koji nas vode, pored toga što generalno treba ići na smanjenje budžetskih rashoda, a ne na ovakav način pokrivanja tih budžetskih deficita, a to je povećanje akcize.
(Predsednik: Da li želite da koristite i narednih 10 minuta?) (Da.)
Efekat na ostale grane privrede kod povećanja cene benzina i dizela sigurno ne treba posebno obrazlagati.
Što se tiče Predloga zakona o finansijskim transakcijama, rešenje koje je dato u principu je bolje od dosadašnjeg. Od formiranja nove Vlade, mi sada treći put, zajedno sa samim Zakonom o finansijskim transakcijama, menjamo zakon i idemo u pravcu smanjivanja poreza na finansijske transakcije. Prema obećanjima Vlade i ministra Đelića ovaj porez trebalo je da bude ukinut početkom ove godine. Nažalost, on opstaje i dobija kvalitativnu novinu.
Demokratska stranka Srbije će podržati ovaj predlog zakona, jer se zalažemo za smanjenje poreza, tako da ovo rešenje moramo da podržimo. Međutim, ono što je loše, to su dve stvari. Prva, nije smelo uopšte da se ide na smanjenje, nego na potpuno ukidanje ovog vida poreza, pogotovo imajući u vidu da je taj porez posredan i da takvih vidova poreza retko gde ima u svetu. Druga, porez na finansijske transakcije nije neki veliki izvor prihoda budžeta. On je oko jedan i nešto posto svih poreskih prihoda.
Takođe ne valja što se u članu 6. Zakona uvodi kao novina obaveza pravnih i fizičkih lica da sama obračunavaju i uplaćuju porez na finansijske transakcije. Zašto to nije dobro rešenje? Generalno, dobro je da sam obveznik poreza taj porez i uplaćuje, a ne kao do sada da to obračunavaju organizacije za platni promet, u ovom slučaju od Nove godine banke. U principu, može da se podrži to rešenje. Međutim, postavlja se pitanje - ako će ovaj porez da bude ukinut najkasnije, nadam se, do kraja 2003. godine, zašto sada raditi ceo taj novi sistem i dva puta mesečno obračunavati i plaćati porez na finansijske transakcije?
Hteo sam ministru da postavim jedno pitanje, ali nažalost, on nije smatrao da je ovaj zakon toliko važan da bi nama poslanicima dao neka dodatna obrazloženja. Šta je razlog da se ide na to rešenje; ono jeste generalno dobro, ali s obzirom da je privremeno, postavlja se pitanje čemu to za šest-sedam meseci primene tog načina obračuna i plaćanja poreza na finansijske transakcije.
Dobra stvar u svemu tome, to je što će se porez obračunavati u istim obračunskim periodima kao i porez na promet. Ne znam šta je navelo Vladu, u obrazloženju to ne piše, da uvede taj obračun; možda da na neki način psihološki pripremi firme koje nisu obveznici poreza na promet da same obračunavaju plaćanje poreza, što će kasnije biti korišćeno i za porez na dodatnu vrednost, a on bi trebalo da bude uveden 2004. godine.
Generalno, nema obrazloženja za to, tako da je to rešenje, po nama, loše i mi ćemo glasati za amandman koji ukida član 6. ovog zakona.
Kada se sve uzme u obzir, Demokratska stranka Srbije će podržati izmene i dopune zakona o porezu na finansijske transakcije i dobit preduzeća, a glasaćemo protiv zakona o republičkim administrativnim taksama i izmena Zakona o akcizama. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
 Za reč se javio narodni poslanik Zoran Ćirković, predsednik poslaničke grupe Nova Srbija.

Zoran Ćirković

Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, zamoljen sam od strane profesora Simonovića (a želim i u svoje lično ime) da pročitam neke odredbe brošure koje je Ministarstvo finansija i ekonomije - Sektor poreske uprave uputilo poreskim obveznicima. Naravno, to ima dodirnih tačaka sa ovom temom, a u načelnoj raspravi to su, zaista, slične stvari.
Ovde se radi o tzv. izračunavanju kontrolnog broja koji važi za poreske obveznike. Molim prisutne poslanike da pažljivo saslušaju ovo što je Ministarstvo uputilo svojim obveznicima. Tu se govori, prvo, o modelu, a onda su promenili stvar pa govore o izračunavanju kontrolnog broja po modulu 97. Ako kažemo "po modelu", to jeste neka finansijska kategorija; ako kažemo "modul", to je jedna matematička kategorija.
Pročitaću šta kaže ministar Đelić u pozivu svojim obveznicima.
"Izračunavanje kontrolnog broja po modulu 97. Kontrolni broj se sastoji od dve cifre i izračunava se tako što se ukupan niz numeričkih cifara poređa tako da predstavlja numerički podatak. Dobijeni numerički podatak se pomnoži sa sto, nakon čega se podeli sa 97. Dobijeni rezultat se sastoji iz celog dela i decimalnog dela. Kada se decimalni deo pomnoži sa 97, dobija se rezultat koji je zaokružen na najbliži celi broj, a predstavlja ostatak deljenja i on se oduzme od broja 98. Tako dobijena razlika izražena sa dve cifre jeste kontrolni broj i on se stavlja na početku niza cifara. Tome se dodaju slovne oznake" itd.
Sada sledi moje pitanje: ko je razumeo ovde o čemu se radi?
Ovu brošuricu je profesoru Simonoviću dao njegov brica, dugogodišnji. On mu je rekao: "Profesore, objasnite mi".
Naravno, imao je sreću što ima takvog klijenta, da mu je klijent matematičar. Pretpostavljam da nisu svi ostali.
Rekao je: "Profesore, aman-zaman, spasite nas od toga. Moja radnja je sa dugogodišnjom tradicijom. Mi smo pre rata takođe plaćali porez, jer ne postoji država bez poreza, ali smo plaćali tako što smo imali poresku knjižicu. Poreska knjižica je bila jedna rubrika, pa na tu rubriku mi nalepimo markicu, pa se ta markica overi (isto kao što su komunisti plaćali članarinu, nešto slično tome, setiće se mnogi). Onda kad dođe poreznik, on traži poresku knjižicu i uveri se, i nema nikakvih računanja".
Ali, to nije sve. Pričali smo o 97, ali ima i izračunavanje kontrolnog broja po modulu 22. Kontrolni broj se sastoji od jedne cifre i izračunava se tako što se utvrdi ukupan broj numeričkih cifara, iz kojih se sastoji drugi po redu niz u pozivu na broj, koji se odnosi na šifru obveznika. Prvi niz od tri cifre odnosi se na oznaku opštine. Tako dobijeni numerički podatak se pomnoži sa prvom cifrom niza, a sledeća cifra se množi sa ukupnim brojem numeričkih cifara, umanjen za jedan i tako redom, gde je poslednji proizvod, proizvod poslednje cifre u nizu sa brojem sedam. Ovi proizvodi se sabiraju, zbir se deli sa 11, celobrojni ostatak dobijen ovom operacijom se oduzme od broja 11 i taj rezultat predstavlja kontrolni broj.
Molim vas, svi oni koji su razumeli, neka mi se kasnije jave. Za one koji nisu, pomoći nema.
Još jedno. U pitanju su ti mučenici grdni. Da su znali da računaju, ne bi držali makaze, i radili bi neki drugi posao. Ne potcenjujem. Svi ljudi su za poštovanje. Ali, šta mislite, ako pogreše, šta da radimo? Pogreši pop u čitu, pogreši DOS na vlasti, mogu da pogreše i ovi mučenici u računanju svog kontrolnog broja. Pogreše u računu i onda uplate taj porez na pogrešan kontrolni broj. Novac zaluta i nikako ne mogu da dokažu gde su pare. Nikako ne mogu da se opravdaju pred poreznicima, a poreznici zakucaju na vrata i spremni su da vrše zaplenu itd.
Zato prenosim žaljenje ovog siromaha beogradskog frizera - brice. Njegov prigovor je opravdan. Aman-zaman, uprostite ovo. Ako im već uzimate pare, učinite to na način da oni znaju kako to vi radite.
Usput još, da ne preskočimo. Kaže, predviđeno je da se slovne oznake upisuju samo latinicom. Ne znam zašto. Imaju sledeće vrednosti kod izračunavanja modela poziva na broj, i onda počinje od "A" pa se završava sa "C". A je 10, a zadnji broj C je 35.
Ono što je zanimljivo, pošto sam učio nemački jezik, video sam da je ovde napisana abeceda, nemačko pismo (sledi navod cele abecede).
Međutim, to nisu jedina slova. Postoje i druga pisma. Ne znam zašto je to nemačko pismo bilo preferirano. Iz kog razloga je ono bilo favorizovano.
Žao mi je što ovde nije resorni ministar, jer on je autor ovog kapitalnog dela. Da je tu, bio bih slobodan da ga pitam da mi objasni o čemu se ovde radi. Dakle, još jednom, oni koji su razumeli, neka mi se jave.
Gospođo predsednice Skupštine, dostaviću vam spisak onih koji su razumeli. Hvala lepo.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
 Da li se još neko prijavljuje za reč?
Ima reč narodni poslanik Bojan Pajtić, predsednik poslaničke grupe DOS - Reforma Srbije.
...
Demokratska stranka

Bojan Pajtić

Poštovano predsedništvo, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, izneću samo neke osnovne intencije ovih zakona, zbog kojih će DOS - Reforma Srbije glasati za njih.
Ovim zakonima obezbeđuju se neki makroekonomski mehanizmi za našu privredu, obezbeđuje se usaglašavanje ovog fiskalnog zakonodavstva sa Ustavnom poveljom državne zajednice Srbija i Crna Gora i omogućuje se tehničko usklađivanje našeg zakonodavstva sa nekim međunarodnim standardima i nekim obavezama koje proizilaze iz međunarodnih konvencija koje smo potpisali.
Porez na finansijske transakcije i njegovo smanjenje na 0,22% predstavlja mehanizam za oživljavanje finansijskog tržišta i omogućava praktično smanjenje cena finansijskog kapitala.
Za privredu ovo predstavlja dvostruki podsticaj. S jedne strane imamo smanjenje fiskalnog davanja, koje proizilazi iz obaveze prilikom finansijskih transakcija, a sa druge strane posredno se kroz smanjenje poreza na finansijske transakcije smanjuju i cene roba i usluga, odnosno smanjuje se cena inputa koji u proizvodnju ulaze i u tom smislu ovo možemo smatrati dobrim podsticajem i dobrim mehanizmom koji može podstaći našu privredu na dalji razvoj.
Ovim zakonom se, takođe, obezbeđuje pojednostavljenje obračuna i naplate poreza, što je izuzetno važno i izuzetno podsticajno, jer sve zakone donosimo u nameri da se administracija smanji i da se smanji bespotrebno duga procedura, posebno u oblasti koja je od vitalnog značaja, a to je privreda.
Kod zakona o republičkim administrativnim taksama imamo nekoliko kategorija odredaba, a jedna kategorija predstavlja uvođenje novih taksi što proizlaze iz novih nadležnosti koje preuzima Republika Srbija nakon donošenja Povelje i Zakona o sprovođenju Ustavne povelje zajednice država; dakle, za te nove nadležnosti obezbeđuju se i takse koje su se ranije plaćale na saveznom nivou i tako se u republičkom budžetu stiču neka nova sredstva.
Takođe, obezbeđuje se i naplata administrativnih taksi za neke nove spise, za neke nove poslove i to takođe predstavlja neposredno finansijsko pokriće za organizovanje, odnosno za pokrivanje u finansijskom smislu tih poslova. Koncentrisao bih se pre svega na ono što predstavlja 90% administrativnih taksi, dakle za one najobičnije molbe, podneske, prijave; podnose se u najvećem broju i iznose 15 dinara, što je jako malo.
Dokaz o uplati administrativnih taksi praktično je bio skuplji i više je vredeo nego iznos od 15,00 dinara koji se uplaćivao. U tom smislu, nije obrazloženje za povećanje ove administrativne takse samo to da su porasli troškovi života, nego upravo to da je ovaj iznos bio do te mere mali da ni na koji način nije mogao da prati težinu onog akta, odnosno onog podneska za koji se ta taksa neposredno plaćala.
Kod Zakona o akcizama, jasno je da ovo povećanje akciza na dizel gorivo i na benzin predstavlja praktično neposredno fiskalno pokriće za ono što je Skupština uradila oslobođajući građane obaveze plaćanja poreza na šećer, na ulje, na mast, na prirodni gas, na prirodni mazut, dakle obezbeđujući građanima Republike Srbije elementarnu egzistenciju, u onim najnižim uslovima; dakle, praktično oslobađajući cene navitalnijih namirnica, smanjujući cene grejanja i na takav način posredno utičući na standard građana na najbolji mogući način. Neposredno, takvo izmicanje sredstava iz republičkog budžeta podrazumeva da se mora obezbediti i neka kontramera, a čini mi se da se na ovaj način dobro balansiraju iznosi koji se u budžetu opredeljuju iza svih ovih fiskalnih sredstava. Komparativnim pristupom možemo da tvrdimo da odnos cena benzina i dizel goriva u Srbiji nakon ovog povećanja akciza neće biti u značajnoj nesrazmeri sa zemljama u okruženju, što je neobično važno kada znamo da se borimo protiv naftne mafije i protiv eventualnih zloupotreba, šverca i benzina i dizel goriva, i kada nam je to u ovom trenutku, u okviru akcije ustanovljavanja pravne države, sigurno jedan od prioriteta.
Zakon o porezu na dobit preduzeća usklađuje se sa Zakonom o računovdstvu, odnosno sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Tu obavezu su banke morale da ispunjavaju već početkom ove godine, tu obavezu sva ostala pravna lica moraju da ispune već početkom sledeće godine i ovaj zakon ide upravo u tom pravcu, dakle da se ta obaveza ispuni na što brži i kvalitetniji način.
Međutim, mi smo na stanovištu da se ovim zakonom ne obezbeđuje samo tehničko usklađivanje sa međunarodnim standardima i pravno usklađivanje sa Zakonom o računovodstvu, nego se obezbeđuje pojednostavljenje postupka za ostvarivanje prava na poreske podsticaje, što će sasvim sigurno značiti i predstavljati značajan podsticaj i za investicona ulaganja i za veće zapošljavanje radnika u našoj privredi.
Zbog svega ovoga, dakle zbog karaktera ovih propisa koji predstavljaju usklađivanje sa međunarodnim standardima i obavezama koje je Republika Srbija preuzela na osnovu Ustavne povelje zajednice država, zbog činjenice da se obezbeđuje podsticaj za privredu i investiciona ulaganja, poslanička grupa DOS - Reforma Srbije glasaće za ovaj zakon. Hvala lepo.