DESETO VANREDNO ZASEDANjE, 08.07.2003.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DESETO VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

08.07.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Goran Cvetanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, mislio sam da je gospodin Pera Cvetković čovek koji drži reč. Rekao je da će biti kratak, koncizan i jasan, a izlagao je 20 minuta. Očigledno je obmanuo kolege poslanike.
Verovatno je gospodin ministar Đelić, delimično kompetentan da izlaže Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, a delimično je kompetentan da priča o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet. Sigurno nije za ovaj treći predlog zakona, Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije i Crnoj Gori kao garantu prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj, o zajmu Republičke direkcije za puteve.
U svakom slučaju, u Narodnoj skupštini je trebalo da budu prisutni, a naročito po ovoj trećoj tački, odnosno po trećem predlogu zakona, o kome ću govoriti, ministar Marija Rašeta - Vukosavljević, ministar saobraćaja, a verovatno zbog ovih izjava i zbog toga što je na odgovarajućem kompetentnom mestu, potrebno je bilo da danas među nama bude prisutan i direktor Republičke direkcije za puteve, gospodin Tihomir Timotijević.
U Predlogu zakona se kaže da je potrebno da bude zakon po hitnom postupku, a pre svega, zbog toga što su tenderi već raspisani za izvođenje radova na projektima koji se finansiraju iz ovog kredita Evropske banke za obnovu i razvoj u završnoj fazi. Na kraju krajeva, pošto znamo uglavnom, svi zakoni koji se usvoje, stupaju na snagu osmog dana, a ovde se traži da to bude odmah posle usvajanja predloženog zakona, zbog toga što je potrebno da se pristupi samoj obnovi putne mreže Republike Srbije.
Ovogodišnji budžet Republičke direkcije za puteve je 18 milijardi dinara. Znači, šest milijardi se odnosi na kredite, osam milijardi dolazi iz budžeta Vlade Republike Srbije, dok su četiri milijarde direktni prihodi Direkcije od taksa, putarina i ostalih nadoknada. Kako bi se završio koridor deset, neophodno je obezbediti oko dve milijarde dolara, jer je potrebno završiti, negde, još 430 kilometara puta.
Postavlja se pitanje: na koje putne pravce Vlada ima nameru da ulaže ova finansijska sredstva? Ko će izvoditi radove na tim putnim pravcima? Da li će to biti javni radovi ili će opet firme, poput "Difens rouda" izvoditi takve radove. Urgentni program Evropske investicione banke u iznosu od 37 miliona evra, već je uloženo u rehabilitaciji dela putne mreže. Ovaj iznos, 86 miliona evra, na osnovu Sporazuma o zajmu između Evropske banke za obnovu i razvoj i Republičke direkcije za puteve, nedovoljan je za završetak koridora 10, ali ako se ceo iznos uloži u najgoru deonicu puta koja prolazi kroz Srbiju, tj. kroz opštinu Leskovac u dužini od 50 kilometara, doći će do dodatnih ulaganja od strane grčke vlade. Doći će do boljeg povezivanja Leskovca, Vranja, Kumanova, Velesa, Đevđelije, Soluna, tj. gradova severne Grčke sa centralnom Evropom i mediteranom.
Koridor 10 je tradicionalni put koji povezuje jugoistočnu Evropu sa centralnom Evropom. Pored toga što povezuje Srbiju, koridor
10 ide sa pravcem od Niša prema Bugarskoj, drugi ide od Beograda prema Hrvatskoj i treći prema Mađarskoj. Verovatno, taj deo puta bi već bio u nekoj završnoj fazi, ali očigledno da sadašnja Vlada nije dala nikakav doprinos. Prema svim podacima, pet projekata Vlade Srbije za rekonstrukciju "Evropskog koridora 10" su odbijeni, a pre svega, zbog toga što suštinski elementi projekta, imaju određene nedostatke. Komisija Ministarstva inostranih poslova Grčke, a koje je i te kako zainteresovano za ovaj projekat, je odbila te projekte. Postoji tendencija da se ovi projekti ponovo razmotre u neposrednoj budućnosti, ali je tu i te kako potreban veliki doprinos Vlade, a koga nema. Imamo izjave gospodina Tihomira Timotijevića.
Da prođe samo 5.500 vozila kroz tu deonicu, pa ako znamo da je to zaista ubedljivo najgori put, ne samo kroz Srbiju, nego kroz čitav Balkan, onda sigurno znamo razloge zbog čega je takva frekvencija mala na toj deonici. Upravo, iz tog razloga, zbog svega toga, Vlada treba da da svoj doprinos i da sva sredstva koja treba da se usvoje ovim predlogom zakona, upravo uloži u tu deonicu puta od 50 kilometara, a koji prolazi kroz Grdeličku klisuru i pored Leskovca.
Podsećam vas, upravo na predsedničkim izborima u svih šest opština Jablaničkog okruga i u svim opštinama Pčinjskog okruga pobedio je prof. dr Vojislav Šešelj na predsedničkim izborima. Ne ponavljajte grešku koju su socijalisti radili: kažnjavali su opštine gde nije pobeđivao Slobodan Milošević. Ako to uradi ova vlada, znate, uvek se kretalo sa "Juga"! Krenućemo vrlo brzo, za par meseci, svi sa "Juga" i pašće ova vlada. Upozoravamo ministra Đelića da vodi računa gde ulaže ovaj novac, inače, svi ovi sindikati će i te kako da iskoriste one motke koje imaju.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Pravo na repliku narodni poslanik Petar Cvetković, jer je pomenut u izlaganju narodnog poslanika Gorana Cvetanovića.

Petar Cvetković

Gospodine Cvetanoviću, ovo je tema o kojoj bi mogli da pričamo ne dva dana, nego mnogo duže. Ja sam nastojao da budem najkonciznije što je moguće i to jeste trajalo 20 minuta. Za tih 20 minuta nisam uspeo da pomenem registraciju preduzeća "Difens roud" u Vranju; mašine koje su radile rekonstrukciju, odnosno novi sloj na autoputu prema Nišu; nisam mogao da pomenem, niti sam mogao da pitam gospodina ministra kao predstavnika Vlade o vezama građevinske operative Vlade i kredita koji su dolazili iz inostranstva. Ostalo je mnogo pitanja, ima još vremena, ja sam bio previše konfuzan, tako da nisam uspeo da postavim sva pitanja. Hvala.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Kako je do kraja radnog vremena predviđenog za rad Skupštine u prepodnevnom zasedanju ostalo još tri minuta, ja bih samo pročitao jedno obaveštenje, a to je; da će se sednica Zakonodavnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije održati u pauzi sednice Narodne skupštine u sali jedan u prizemlju.
Ovim bismo završili prepodnevno zasedanje. Prvi prijavljeni za diskusiju u poslepodnevnom zasedanju je narodni poslanik Jovan Todorović, a posle njega narodni poslanik Zoran Krasić. Hvala.
(Posle pauze - 15,55)

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Molim vas da ubacite svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice kako bi utvrdili kvorum.
Imamo kvorum za rad, možemo da počnemo.
Prvi prijavljeni za reč je narodni poslanik Jovan Todorović, neka se pripremi narodni poslanik Zoran Krasić.

Jovan Todorović

Dame i gospodo kolege narodni poslanici, nema poslanika, nema ministra, nema TV prenosa, nema razumevanja za predloge koje opozicija u formi amandmana daje. Izgleda da su izbori blizu.
Dozvolite mi da u nekoliko rečenica iznesem svoje mišljenje o predloženim zakonima koji su danas na dnevnom redu, s tim što i ja moram, kao i prethodnici, da kažem da je potpuno nelogično spajanje zakona o kontragaranciji sa poreskim zakonom i Zakonom o poreskoj administraciji, ali šta je tu je.
Najpre, kada je u pitanju Predlog izmena i dopuna Zakona o porezu na promet, želim sve vas da podsetim da je upravo SPS predlagala da se štampa oslobidi poreza na promet, i da to tada, kada je usvojen Zakon o porezu na promet nikako nije naišlo na razumevanje resornog ministra niti poslaničke većine u ovoj skupštini. Sada se ovde mora postaviti pitanje - šta se to u međuvremenu bitno promenilo a da je navelo predlagača da upravo štampane medije oslobodi poreza na promet u visini od 20% i da time izgubi u budžetu 600 miliona dinara, koliko je rečeno u obrazloženju?
Imam utisak da je na ovu odluku uticao i Montgomeri i da je ovo jedan od postupaka vladajuće većine da se, na neki način, malo odobrovolji gospodin Montgomeri, a da se mediji pripreme da u predizbornoj kampanji ne budu i suviše kritički raspoloženi prema vlasti. Nikako drugačije ne mogu to da objasnim, jer da su u pitanju realni interesi ili realno razumevanje Vlade za stanje građana u ovoj zemlji, onda bi oni predložili da se ukine porez na promet, na isporučenu električnu energiju, a pogotovu posle poskupljenja od 15%. Ako uporedimo situaciju u okruženju, onda ćemo videti da nigde u svetu ne postoji tolika stopa poreza na promet usluga kada je u pitanju električna energija. O tome ću govoriti kada budem obrazlagao amandman na tu temu.
Zašto nije predloženo da se oslobode poreza na promet predmeti koji pripadaju deci, pre svega dečja konfekcija, obuća, bebi hrana itd.; a znamo da smo veliku raspravu vodili o tome kada smo na jedvite jade uspeli da oslobodimo poreza na promet jestivo ulje i recimo živinsku mast.
Sve mi se čini da je ovo jedan korak koji zapravo treba da zamagli tu priču da Vlada kontroliše medije i da bi na taj način medije odobrovoljili ili oslabili njihovu kritiku.
Kada je u pitanju izmena Zakona o poreskoj administraciji, moram da kažem da je član 186. i danas, kao i pre godinu dana, kada se o njemu razgovaralo, što se tiče SPS, a verujem i većine vas kolege poslanika, izuzetno sporan. Prvo, sporno je propisivati jednu takvu obavezu da se imovina vrednosti iznad 10 ili 20 miliona na poseban način prijavljuje. Zašto to mislite? Zato što je u toj imovini nekoliko staviki koje su, objektivno gledano, već evidentirane. Uzmite na primer zemljišta. Mi možemo govoriti o tome da nemamo katastarske knjige do kraja izgrađene, ali se evidencija zemljišta, kada su u pitanju i fizička i pravna lica, u potpunosti zna. Uzmite nekretnine, kuće, vikendice, garaže, sve je to prijavljeno kroz prijave kada smo prijavili porez na imovinu i mi, većina, ja mislim da i Milka, dobijamo rešenja Poreske uprave da platimo porez na imovinu.
Ako mi neko danas kaže da je u pitanju ona imovina koja nije legalizovana, odnosno koja nije izgrađena u skladu sa Zakonom o izgradnji objekata, onda i to jeste jedna vrsta zablude, jer smo u međuvremenu doneli Zakon o izgradnji koji će omogućiti da se i takvi objekti legalizuju i da se kao takvi evidentiraju kao imovina pojedinca ili preduzetnika ili pravnog lica. Uzmite primer akcija. Sve akcije ostvarene u bilo kojoj fazi privatizacije, od 1990. godine pa do danas, registrovane su u "Registru akcija" i tačno se zna ko je vlasnik tih akcija. Zašto bi sad neko ko poseduje akcije ili udele u nekom preduzeću trebalo da posebno sve to prijavljuje? Udeli se evidentiraju u svim mogućim dokumentima prilikom registracije društava sa ograničenom odgovornošću ili prilikom promena vlasništva tih udela. Siguran sam da trgovinski sudovi imaju potpuno jasnu i ažurnu evidenciju o tome ko je vlasnik ovog udela.
Štednja u komercijalnim, odnosno poslovnim bankama je evidentirana. Plaćamo poreze na dohodak građana po osnovu prihoda od kamate koju ostvarimo. Dakle, postoji definitivno jasna evidencija. A gotovina - to bi bilo van pameti?!
Pitam vas, kolege poslanici, ko bi od vas prijavio gotovinu koju ima kod kuće u jastuku, slamarici ili na nekom drugom skrovitom mestu, nekom poreskom organu ili bilo kom organu u ovoj zemlji, iz dva razloga - iz razloga ugroženosti te gotovine: ukoliko se neovlašćeno ili nekontrolisano dođe do takvih podataka; a drugi razlog je čisto fiskalne prirode: jer ako je legalan prihod, onda je on već u nekoj fazi oporezovan, ili kroz lična primanja putem zarade u preduzećima, honorara, putem bilo kojih drugih osnova po kojima se može doći do gotovine.
Ono što me je posebno iznenadilo, mi sad brišemo umetnička dela iz obaveze da se to prijavi i time mislim stvaramo mogućnost da oni koji, eventualno, poseduju nezakonito stečenu gotovinu taj novac ulože upravo u umetnička dela.
Treće što mi je sporno, jeste pitanje procene. Moja subjektivna procena koliko imovina kojom raspolažem vredi - jedna mi je procena kada bi tu imovinu hteo da prodam, a druga je kada bi neko hteo od mene da kupi. U ovim izmenama se kaže da poreski organ može izvršiti procenu, što znači da je prethodna procena subjektivna.
Konačno, vrhunski razlog zbog čega su ovakve promene zakona je upravo neslaganje gospode ministara Đelića i Vlahovića. Vlahović misli da bi takva obaveza prijavljivanja imovine destimulativno delovala na postupak i proces privatizacije, gospodin Đelić razmišlja fiskalno i samo razmišlja kako da dođe do što veće količine poreza u Republičkom budžetu. Ko zna, možda je i dobro da nam se ti eventualni kupci naših preduzeća uplaše, jer i tako imamo situaciju da nam se firme prodaju u bescenje.
Za one koji misle da nisam u pravu, podsetiću na nekoliko firmi koje su privatizovane po ranijim zakonima, u kojima su pretežno radnice u tim preduzećima i koje su sigurno najuspešnije firme u ovom momentu u Republici Srbiji. Uzmite "Apatinsku pivaru", uzmite "Soko štark", "Tigar" Pirot, "Hemofarm" Vršac, uzmite mnoge druge firme. Zato je možda i dobro što će se ti investitori uplašiti ove situacije, ali nije dobro za opštu sliku koja se putem ovakvih promena zakona šalje i investitorima, a i našim građanima.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, neka se pripremi narodni poslanik Dušan Cvetković.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Pre nekoliko meseci sa ove skupštinske govornice mi smo, na uveravanje gospodina Đelića da su finansije stabilne, najavili da Vlada mora da interveniše sa nekim zakonom i da promeni svoju poresku politiku. Naravno, tada smo rekli da će ta buduća promena biti nešto nagore. Evo dokaza u vidu ova dva predloga zakona. Da ne ulazimo u materijalne razloge zašto budžet nema sredstava, i neće ih ni biti do kraja godine u onom planiranom iznosu i zašto država neće da bude u prilici da ispuni sve svoje funkcije.
Kada govorimo o Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, skrenuo bih pažnju na neke odredbe koje samo potvrđuju onaj početni stav - da je destrukcija na delu i da ona toliko daleko ide da se jednim članom, čak, predviđa i donošenje rešenja o oduzimanju poreskom obvezniku dodeljenog PIB broja. PIB broj je običan evidencioni broj do koga se dolazi onom čuvenom matematikom i to je obična evidencija. Pošto Poreska uprava ne može da naplati ili reketira, to je možda prikladniji izraz, oni su čak toliko daleko otišli da traže ovlašćenje da oduzmu broj, a oduzimanje broja znači privremeno zatvaranje firme poreskog obveznika.
To nije sve, ide se dalje, pa se izmenom člana 68. poreski izvršitelj toliko snabdeva ovlašćenjima da može da pleni sve i svašta. Naravno, jedna kozmetička promena - izbacuje se naziv Zakona o platnom prometu. Ako već to rade, neka to urade i sa članom 95. Zakona. Zaboravili su da tu treba da se napravi ta promena.
Slično je sa članovima 96. i 97, gde prinudna naplata ide i kod poreskog dužnika, odnosno dužnika poreskog obveznika, po jednom skraćenom postupku, poreskom postupku, mimo sudske odluke i bilo kakvog sudskog postupka. Tako nešto je nedozvoljeno. Intervencija prema trećem licu koje nije u poresko-pravnom odnosu sa Poreskom upravom, moguća je samo putem sudske pravosnažne odluke, a nikako putem odluke poreskog organa. Nažalost, ukoliko neko ne plati, preti mu zatvaranje. Ta jagma za novcem manifestuje se na taj način.
Naravno, nešto što verovatno ne postoji na kugli zemaljskoj, to je ta izmena člana 135, gde poreski organ u pretkrivičnom postupku dobija nadležnosti koje ima Ministarstvo unutrašnjih poslova. To je apsolutno nedopustivo, zabranjeno, neustavno, jer mogućnost i pravo da nekoga liši slobode, a privođenje, informativni razgovor, zadržavanje, to je isključivo pravo samo službenih lica MUP-a. Nijedno drugo službeno lice nema to ovlašćenje, pa neka bude on i predstavnik nekog inspekcijskog organa. Tako nešto je prosto nedopušteno.
Što se tiče famoznog člana 186. - znate šta? Posle Zakona o jednokratnom porezu na ekstraprofit, onda ovo posebno evidentiranje iz člana 186. ne čudi i nema onu svrhu, bogzna šta, da se pravi neka druga evidencija, nego da se dobija katalog ljudi koji imaju, katalog pojedinaca, vlasnika kapitala koji imaju, gde može poreski organ uvek da dođe i da potraži onoliko koliko mu treba.
Što se tiče izmena Zakona o porezu na promet, nije dobro da se poreskim propisom utvrđuje šta je monografija. Postoji Zakon o izdavaštvu, Zakon o publikacijama. To je materija koja tamo treba da se reguliše.
Na samom kraju - neće ni ovo da pomogne, budite sigurni. Ovo će samo da doprinese da se što veći broj firmi pravnih lica zatvori. Ako je to cilj, onda će verovatno taj cilj i da se postigne, a ukoliko nije taj cilj, vi ste već faktički postigli; jer danas u Srbiji svi oni koji se bave privredom muku muče samo sa jednim problemom - koji posao da rade posle ovakve otvorenosti i ovakvog haosa, koju stepenicu gde da preskoče, da ih nešto ne dočeka, jer se izgubio motiv za bilo kakvom privrednom aktivnošću. Na ovaj način se šalje poruka i konkretno preduzima nešto da tog motiva za relativno dugo vreme više nema.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dušan Cvetković, neka se pripremi narodni poslanik Miloš Lukić.

Dušan Cvetković

Poštovano predsedništvo, uvažene kolege poslanici, stavljanje u proceduru ovog zakona o pružanju kontragarancije Republičkoj direkciji za puteve, moram reći da je na jugu Srbije, a posebno u Leskovcu, izazvalo buru nezadovoljstva, upravo zbog toga što se zakon stavlja u proceduru u trenutku kada se sa autoputa u izgradnju povlače sve mašine, kada direktor Republičke direkcije daje po novinama izjave da izgradnja koridora 10 nije apsolutno u interesu Srbije, nije u planu Republičke vlade, tako da je grupa poslanika iz Jablaničkog okruga u ponedeljak imala i konferenciju za štampu, sa željom da ukaže Republičkoj vladi da ovo što se ovoga trenutka radi, prema jugu Srbije nije korektno i u najmanju ruku predstavlja na neki način osvetu jugu Srbije.
Milka, ako ne možeš da ćutiš, stavi vodu u usta, turi vodu u usta, pa ćeš onda moći da zaćutiš.
Evo više razloga zbog čega ću, kao predstavnik socijalista sa juga Srbije, biti protiv izglasavanja ovog zakona o kontragaranciji. Prvo, kada je pred ovaj skupštinski dom na usvajanje po hitnom postupku došao zakonski predlog koji je zaključen pre godinu dana (nešto oko dvadesetak dana manje) onda to mora da izazove određeno podozorenje. Da li je, pored svih objektivnih razloga za jednogošnje kašnjenje ovog zakonskog predloga, bilo i nekih kalkulacija Vlade Srbije, Ministarstva za finansije i Direkcije za puteve Republike Srbije, sigurno da ne možemo da odgovorimo mi kao poslanici, a onaj ko to može, to ne želi ili iznosi razloge koji su potpuno neprihvatljivi kao objektivno i realno objašnjenje.
Oni kojima je ovo jasno, a to su poslanici vladajućeg DOS-a, sigurno će glasati za, ali se nadam da poslanici sa juga Srbije neće imati hrabrosti i srca da podignu dva prsta za usvajanje ove kontragarancije.
Drugi razlog zbog čega ova kontragarancija ne zavređuje glas građana juga Srbije, koji su me svojim glasovima poslali u ovaj skupštinski dom, jeste činjenica da, i pored svih obećanja da će se na nivou zajednice Srbije i Crne Gore, kao i na nivou Srbije, uraditi studija koja će odrediti prag izdržljivosti o ukupnoj visini zaduživanja sa mogućnostima realne otplate ukupnih kredita. Zato, jer je ova vlada počela intenzivno zaduživanje sa grejs-periodom koji seže u vreme u kojoj ona neće biti na vlasti, pa je i to jedan od bitnih razloga da se o svakom zaduživanju veoma ozbiljno mora da razmisli.
Treći razlog, rekao bih, toliko je neubedljiv da zakon na koji se čekalo godinu dana, mora da stupi na snagu dan posle objavljivanja u "Službenom glasniku", a to mi pre liči na neku podvalu, nego na objektivan razlog.
Postoji još mnogo razloga zbog čega poslanici sa juga Srbije moraju da budu protiv usvajanja ove "garancije", jer mi to liči, sećate se, na ono zvono i onu crkvu, kada su nabrajali deset razloga zašto zvono ne zvoni, a glavni razlog je što nema zvona. Prema tome, mi sa juga Srbije, zato što u ovih 76 miliona evra nigde nema juga Srbije, ne možemo biti za to da se ova kontragarancija usvoji.
Tako je i sa ovom kontragarancijom, a za nju mogu da glasaju oni na putnom pravcu koridora 10a od Niša prema bugarskoj granici. Oni, na pravcu Beograd-Novi Sad-Subotica-mađarska granica, na pravcu 10b, a mogu i oni uz Ibarsku magistralu, oni koji prema onome što izjavljuje direktor Republičke direkcije za puteve, mogu u ovoj godini očekivati rehabilitaciju deonica puta Šabac - Loznica, Ušće - Biljanovac, Mataruška banja - Ušće, da ne nabrajam dalje.
U ovom kreditu od 76 miliona evra, još jednom kolege poslanici, Srbija se izgleda završava u Nišu. Znači, dve i po godine čeka na postavljanje samo završnog asfaltnog sloja, ono što su socijalisti uradili u svoje vreme. Dakle, deonica od 22,5 kilometara autoputa koja čeka samo da se naspe i da se prostre asfaltom od Pečenjevca do Grabovnice. To je ono što je bilo mnogo često najavljivano, da će se završiti, ali nikako da do toga dođe.
Čini mi se da ono što ima u rukama - interesuje me šta je ponukalo Vladu Srbije, a ona je 17. novembra prošle godine donela Uredbu o utvrđivanju prostornog plana područja infrastrukturnog koridora Niš - granica Republike Makedonije, šta je ponukalo Vladu Srbije da ono što je usvojila u novembru prošle godine, sad gotovo potpuno baca pod noge. Red je da nam to neko saopšti i danas, kada je ova kontragarancija u pitanju. Da li je moguće da je jedini razlog činjenica što na decembarskim izborima prošle godine nije pobedio predsednički kandidat, gospodin Živković, a što je DOS u Leskovcu otišao u opoziciju, pa je to jedini razlog što se na jug Srbije gleda kao na neku enklavu na Kosovu.
Šta je to što je moglo da promeni ukupan stav Vlade i da praktično, onemogući da ono što je zapisano u prostornom planu, a to je: da izgradnja saobraćajnica koridora 10 treba praktično da smanji negativne tendencije demografskih kretanja u južnoj Srbiji, da smanji migraciju stanovništva iz ovih krajeva, da smanji proces metropolizacije Srbije itd. Šta je to što Vlada ovog trenutka, i iz kojih razloga, ona mora sve to što bi omogućilo jugu Srbije na neki način preživljavanje i uklapanje u tokove ostalog dela Republike, da ona to ovog puta baci pod noge?!
Na kraju, moram da kažem, ako se odustane od ovoga, a poslanici i Leskovac će tražiti to i tražićemo sastanak sa resornim ministrom, pa da vidimo šta je to njega ponukalo da ovako nešto uradi. Mi moramo da kažemo i ovde vrlo lepo stoji, da se rokovi koje je Vlada usvojila u novembru prošle godine praktično ne poštuju i neće se poštovati, nego će se autoput završavati neke 2018. - 2020. godine. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.