DESETO VANREDNO ZASEDANjE, 08.07.2003.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DESETO VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

08.07.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Miloš Lukić, a posle njega neka se pripremi narodni poslanik Đorđe Mamula; SSJ ima 13 minuta.

Miloš Lukić

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pokušaću u nekoliko rečenica da se osvrnem na predlog Vlade u vezi ova tri propisa koja su stavljena na dnevni red, i gde je objedinjena rasprava bez obzira na svu raznorodnost materije koju regulišu.
Ako se setimo kako je ministar finansija nastupao sada, na početku - ukratko je prepričao ovo o čemu se radi, nije bio dovoljno ubedljiv i nije dobio aplauz kakav je dobijao na početku. Sećate se kakve je gromoglasne aplauze dobijao na početku svog mandata. To bi trebalo ozbiljno da zabrine i Vladu i ovo ministarstvo, jer je činjenica da narod nije zadovoljan radom Ministarstva finansija i činjenica je da Zakon o poreskoj administraciji nije zaživeo i nije dao one efekte o kojima se naveliko pričalo krajem prošle godine.
Podsetiću samo da smo mi iz SSJ prilikom donošenja ovog zakona izneli niz primedbi, a osnovna primedba je bila ta da su prevelika ovlašćenja data Ministarstvu finansija, ministru i Republičkoj upravi javnih prihoda da podzakonskim aktima uređuje materiju, koja je obuhvaćena ovim zakonom. U čemu je suština? Suština je u tome što je ministr bio zauzet drugim stvarima, a veliki broj podzakonskih akata koje je trebalo da donese, on i njegovo ministarstvo, nije doneto. Mnoge službe nisu ni do dana današnjeg profunkcionisale.
Vi znate onu priču o poreskoj policiji - da će to za par meseci zaživeti. Međutim, šta se desilo? U prelaznim i završnim odredbama, ukinuta su ovlašćenja i stavljeni su van snage određeni zakoni koji su do tada važili. Novi podzakonski akti nisu doneti. Finansijska policija i poreska policija, ostali su bez ovlašćenja, a do dana današnjeg ljudi nisu dobili rešenja da rade svoj posao. Tada je bilo sigurno mnogo uputnije da do donošenja ovih podzakonskih akata, ove službe nastave da rade. Možda bi neko ko je više u ovoj materiji mogao da izračuna koji su efekti i kolike su štete za ovu državu što ove službe nisu radile, i što nisu ubirale javne prihode. Međutim, naša ocena da će prva polovina 2003. godine proći u nekim pripremama za sprvođenje ovog zakona, nije se obistinila. Taj rok se produžava i produžiće se sigurno i narednih meseci.
Tada smo baratali nekim ciframa: da 7.000 ljudi radi u Republičkoj upravi javnih prihoda; 7.000 u ZOP-u; 7.000 u Finansijskoj policiji i da sve te ljude treba zbrinuti. Međutim, od tih dvadesetak hiljada ljudi jedna četvrtina možda radi na tim državnim poslovima, a ostale tri četvrtine dobijaju plate koje nisu za potcenjivanje, koštaju ovu privredu, a ne rade svoj posao.
Sada se ide sa jednom pretnjom da će onaj ko bude imao imovinu preko 20 miliona dinara biti podvrgnut rigoroznoj kontroli itd. - jedan član zakona, ne bih citirao, kaže da to ne treba raditi na političkoj osnovi.
Međutim, najave koje se lagano čuju i koje cure iz ovih službi idu upravo u pravcu da se preti političkim neistomišljenicima: da će prvo kod njih biti takve kontrole, da će se prvo njima utvrđivati vrednost imovine itd.
Ovim izmenama i dopunama Zakona o poreskoj administraciji imamo jedan detalj gde se kaže da smo dužni da prijavimo imovinu u vrednosti preko 20 miliona, ali ako se u postupku kontrole dogodi da to ne bude tačno, izvršiće se naknadna kontrola itd. i preti se drakonskim kaznama. Ja mogu da tvrdim sa ovog mesta, da, ako za bilo koju firmu i bilo čiju imovinu, bilo da je pravno ili fizičko lice u pitanju, dovedemo dva najcenjenija veštaka u ovoj zemlji, oni se neće složiti.
Prema tome, ukoliko želite nekome da kao političkom neistomišljeniku ili nekome ko vam se zamerio nanesete zlo vi ćete izvršiti procenu njegove imovine i ona se sigurno neće složiti sa onom koju su on i njegove stručne službe prijavile, i možete mu oduzeti veliki deo imovine, možete mu naneti mnogo maltretiranja. Možda će čovek na kraju pred sudskim organima i dokazati da je u pravu, ali u svkom slučaju, jedna pretnja koja je vrlo indikativna: trebalo je da ipak u okviru ovih tačaka dnevnog reda ministar podnese kratak izveštaj o primeni ovih propisa u dosadašnjem periodu.
Moramo priznati da Zakon o poreskoj administraciji nije dao efekte. To bi bilo mnogo bolje da prizna neko iz vlasti, nego da ispadne da je ovo jedna neprincipijelna kritika opozicije. Samo obrazloženje za produženje roka prijavljivanja je takođe više političko nego suštinsko.
Mislim da stvarno nema smisla ni prema pokojnom premijeru koga smo svi mi uvažavali, da se kaže da je razlog za produženje roka tragično ubistvo premijera i sve to što se događalo. Mislim da to nije opravdanje za neprimenjivanje određenih propisa i za odlaganje njihove primene.
Takođe, tvrdnja da se ne radi o ispitivanju porekla imovine, ne stoji, jer se radi o ispitivanju porekla imovine. Radi se o tome da je to jedan postupak koji smo videli šezdesetih godina. Videli smo ga i u prošloj deceniji. Nije dao neke velike efekte. Takođe smo imali porez na ekstraprofit koji je posrnuo, i to su one teme o kojima bi ministar trebalo da kaže i da nam obrazloži zašto Zakon o porezu na ekstraprofit nije do kraja primenjen, već se, jednostavno, bez ikakve zakonske osnove odustaje od njegove primene.
Kada se radi o kontroli fizičkih lica - u redu: ona imovina koja pripada fizičkim licima je njihova imovina i ona ima jednu trajnu vrednost, međutim, ja bih napomenuo da ovde svrstavamo i akcije i deonice, a to je ipak jedna promenjiva kategorija. Ako ste vi vlasnik deonica u jednoj firmi, one mogu ove godine vredeti određenu cifru, međutim, može se desiti za samo mesec ili dva, zbog promena carinske, poreske politike, zbog elementarnih nepogoda, zbog okolnosti na tržištu i drugih razloga, da vrednost tih akcija padne. Vi sada prijavite ovu imovinu, a zapravo posle nekoliko meseci ona je mnogo manja.
Prema tome, ako je neko bio osnivač firme sa pet ili deset hiljada dolara, a u međuvremenu radio to, podleže drugim propisima koje prate odgovarajuće službe i koje bi trebalo da vode računa o oporezivanju ovih i prihoda i imovine. Samo prijavljivanje je vrlo problematično. Takođe je vrlo teško poverovati da će se sačuvati tajnost i privatnost podataka. Mislim da tu ne bi trebalo mnogo komentarisati.
Kada se radi o poreskom identifikacionom broju, on stvarno ne bi trebalo da bude službena tajna, međutim u praksi može, svako od nas ko se bavi određenim poslom, izraziti jedno uverenje da imamo mnogo problema ukoliko treba da saznamo podatke o nekoj firmi koju treba utužiti, sa kojom treba raditi itd, jer se vrlo teško dolazi i do poreskog broja i do podataka u toj firmi.
Kada smo već kod toga moram napomenuti, izreći jednu svoju subjektivnu ocenu, da ovaj period za nama, a naročito prvu polovinu 2003. godine, karakteriše veliki broj fantomskih firmi. Svako onaj ko na zakonit način želi da registruje firmu zna da je nemoguće da postoji fantomska firma. Nemoguće je da postoje firme gde se ne zna adresa, vlasnik itd; to se dešava i o tome se javno govorilo. O tome javno govore ljudi koji bi trebalo ovo da suzbijaju: ministri, ljudi iz Republičke uprave javnih prihoda, iz policije. To apsolutno nije u redu i ukoliko su druge institucije bile neka tekovina prethodnog režima, sigurno da ovaj režim mora na sebe da prihvati odgovornost za postojanje ovih fantomskih firmi, jer je nemoguće da te firme postoje bez znanja vlasti.
Kada je reč o primeni Zakona o porezu na promet i Zakona o poreskoj administraciji, takođe, jedna pojava koju smo uočili na početku ove godine, da se vrlo nevešto i trapavo sprovode naplate preko bivšeg ZOP-a, odnosno preko Narodne banke. Vrlo često imamo priliku da zbog neke takse od par stotina dinara ili par hiljada dinara imamo blokadu firmi i do dana današnjeg taj mehanizam nije uspostavljen. Recimo: ukoliko imate sudsko rešenje, sud dostavlja po službenoj dužnosti ovo rešenje i vas blokiraju pa ne možete da raspolažete sredstvima, bez obzira što imate sredstava na računu!
Takođe imamo firme, ja mogu da kažem primer "Kosmet osiguranje" - možda neko od vas poseduje polisu tog osiguranja, koje aktivno obavlja svoju delatnost na teritoriji ove države i ima puno ljudi sa tim polisama, ali kada dođe momenat naplate, te firme nigde nema. Njena adresa je Kosovska ulica broj 43. Tamo nema nikoga, i znači da ova država u tom delu ne štiti građane Srbije i bez obzira na sve pokušaje i na pravosnažne presude, nemoguće je naći ovu firmu i naplatiti štetu, a zna se da kada se radi o autoodgovornosti da je za to odgovorno osiguranje.
Takođe, kada se radi o zaduživanju, odnosno o kontragaranciji na iznos od 76 miliona evra, to je nešto što se sukcesivno ponavlja i postoji jedna velika opasnost da su naši građani, iz dana u dan, sve više i više zaduženi na ovaj način. Nedavno je Savezna skupština usvojila, za samo pola sata, devet zakonskih propisa o raznoraznim zaduživanjima - to govori da će svaki građanin Srbije na osnovu tih propisa biti zadužen za određenu sumu koju je teško vratiti s obzirom na socijalno stanje naših građana.
Možda treba malo stati sa ovim zaduživanjem, pogledati neke unutrašnje mogućnosti, rezerve, možda malo prodrmati i probuditi sopstvenu privredu i onda bi ova država mogla da krene i u ubiranje javnih prihoda. Ne možemo večito ubirati javne prihode, ako ih ne stvaramo.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Đorđe Mamula, neka se pripremi narodni poslanik Dragan Ljubojević; Preostalo vreme DSS-a za raspravu je 24 minuta.

Đorđe Mamula

Predlog zakona o izmenama Zakona o porezu na promet je okasneo pa se nameće pitanje zašto je Ministarstvo finansija toliko dugo čekalo da bi se pred Skupštinom pojavilo sa ovim predlogom. Jedan od razloga koji se navodi u obrazloženju jeste da će sa ovim predlogom zakona doći do više ulaganja u ovu državu, pa je bilo veoma važno da je ministar uz obrazloženje naveo koliko je do sada uloženo i kolika su očekivanja od ovog zakona koji svakako treba usvojiti.
Kada je reč o ulaganjima treba imati na umu da domaće banke koje su likvidne, svoj novac iz centralne banke izdvajaju, stavljaju na deviznu štednju u tolikoj meri da je došlo do odliva obavezne rezerve novca u centralnoj banci, pa je sada guverner u obavezi da poveća obaveznu rezervu, tako da domaće banke, domaći investitori i nisu raspoloženi da ulažu novac, a kamoli strani. No, u daljim razlozima ministar kaže da se ovim zakonom samo stvaraju normativne pretpostavke za ulaganja, ali drugih pretpostavki nema.
Ne znam da li je jedan od razloga i inflacija, budući da je sa ovim porezom na promet i postojećom inflacijom došlo do prilično velikog opterećenja kupovne moći građana. Naime, prema izjavi gospodina Živkovića, predsednika Vlade, inflacija je 4%, prema izjavi ministra trgovine Milosavljevića 7%, a prema izjavi gospođe Kori Udovički 13%. Dakle, ista Vlada, tri mišljenja o inflaciji, još ako tome dodamo "Privredni pregled" od 29% inflacije u zemlji, prema poslednjem broju "Privrednog pregleda".
Međutim, koji su efekti ovog oslobađanja: kaže se na sedmoj strani, "po osnovu oslobađanja dnevne i povremene štampe očekuje se smanjenje prihoda u budžetu u iznosu od 600.000 dinara". Znači, mi čekamo godinu dana da bi efekat bio 600.000 dinara. Inače, knjige, časopisi, dnevna i povremena štampa su bili toliko opterećeni da se inače mali tiraži knjiga, koji se vrlo retko kupuju, nisu ni mogli nabavljati u većoj meri, počev od škola i biblioteka. Da li će ovo smanjenje poreza doprineti - videćemo? Međutim zna se da je signal iz inostranstva stigao, da je nužno da se smanji porez na promet štampe i časopisa i to u trenucima kada je vlro jasan sukob vlasti i štampe.
Drugi zakon o kome bih želeo da govorim, a koji je dat u formi predloga jeste Zakon o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Prošlog puta je ministar obećao da će izmeniti Zakon do nove godine, budući da smo neke amandmane povukli. On, naravno, nije održao obećanje, nije izmenio Zakon u onom delu koji se odnosi na poreska krivična dela i zato ona izgledaju ovako kako izgledaju i mislim da za njih niko ne može u fer postupku biti optužen. Ali, nije nevolja što ministar nema dovoljno znanja o ovoj oblasti, već izgleda nema ni koga da pita.
Tako da se problemi koji su nastali sa Zakonom iz novembra prošle godine sada produbljuju. U članu 16. ministar finansija brani stav da bi zapravo u članu 135. stav 3. reči "bez prava na privođenje poreskog obveznika" trebalo zameniti rečima "sa pravom na njegovo prinudno dovođenje". Prošlog puta je prihvatio amandman da poreska policija ne može da nosi vatreno oružje, a sada će bez vatrenog oružja imati ovlašćenja da privodi.
U aprilu meecu ove godine je donet Zakon o ministarstvima prema kome Ministarstvo finansija nema ovlašćenja organa unutrašnjih poslova. Ako Ministarstvo finansija nema ovlašćenja organa unutrašnjih poslova onda ne može ni da postupa kao organ unutrašnjih poslova, što je i dalje sadržano u članu 135. protivustavno i protivzakonito.
MUP ima ovlašćenja policije, Bezbednosno informativna agencija ima ovlašćenja organa unutrašnjih poslova, a ako bi sad i Ministrstvo finansija imalo ovlašćenja unutrašnjih poslova, a možda bi i Ministarstvo kulture, s obzirom na ono što govori ministar kulture, to poželelo, mogla bi da se kompletira policijska država.
Međutim, šta se radi? Ministar finansija, budući da nema elementarna znanja u ovoj oblasti, bi želeo da Ministarstvo finansija ima sada ovlašćenja Ministarstva unutrašnjih poslova. Da li to znači da ministar finansija nema poverenja u MUP pa bi sada želeo da ima i ta ovlašćenja.
Inače, sam član 135. stav 3. je protivrečan zbog toga što je u tom članu navedeno da kada je reč o pravima građana, dakle: "Radi otkrivanja poreskih krivičnih dela i njihovih izvršilaca, poreska policija u pretktivičnom postupku može da postupa kao organ unutrašnjih poslova" - ne može da postupa; "i ovlašćena je da, u skladu sa zakonom i u saradnji sa ovim organom, preduzme potražne radnje" - ne može da preduzme potražne radnje, jer prvo nije kvalifikovana, a mislim da ministar i ne zna šta su potražne radnje.
Pored toga, ističe se da ne može da preduzima niz drugih radnji, odnosno da može štošta da preduzme, "izuzev ograničenja kretanja". Ako ne može da ograničava kretanje ne može prinudno ni da privodi. Stoga smatram da ovaj član 16. ne bi trebalo prihvatiti. Pored toga, u članu 186. koji se menja članom koji se predlaže za izmenu, članom 19. kaže se: "Poreski obveznik, fizičko lice i preduzetnik, dužan je da u roku od deset meseci od dana početka primene ovog zakona podnese Poreskoj upravi prijavu za evidenciju ukupne imovine u zemlji i inostranstvu, ako je njena vrednost veća od 20.000.000 dinara".
Znači, do sada je obaveza bila šest meseci. Kada zakon stupi na snagu počinje novi rok od 10 meseci, znači idućeg maja. Ovo je vrlo bitno jer se između ostalog kaže da imovinu, u smislu stava 1. ovog člana, ne čine umetnički predmeti. Znači: oni koji imaju sada tu imovinu od 20 miliona mogu da dođu do umetničkih predmeta, da budu oslobođeni prijavljivanja, da novac pretoče u umetnička dela, da ga sačuvaju i da posle izvesnog vremena ta dela opet prodaju. Tako da je ovaj član smišljen da bi se ta imovina od 20 miliona sačuvala za određene krugove, jer nije jasno zašto se sada ne preduzimaju mere, ako u roku od šest meseci oni koji imaju tu imovinu nisu tu imovinu prijavili. Toliko.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Hvala. Drugo javljanje, dr Žarko Obradović, predsednik poslaničke grupe SPS.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

 Poštovane kolege narodni poslanici, evo dozvolite mi da u ime poslaničke grupe SPS u ovom drugom javljanju još nešto kažem o setu zakona o kojima danas raspravljamo.
Naime, pošto nisam bio u situaciji da direktno čujem gospodina Đelića, pažljivo sam pročitao njegovo izlaganje i nažalost, u ime poslaničke grupe SPS-a, mogu reći da ovi predlozi zakona, bar ova dva, o porezu na promet i poreskom postupku i poreskoj administraciji, sem onog tehničkog dela, da kažem usaglašavanja sa drugim zakonima koji su predmet i ovih zakona, u ostalim odredbama ima mnogo politike kroz odredbe koje su sastavni deo tih zakona a takva su i objašnjenja.
Evo, prvo ću reći nekoliko rečenica o zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji, odnosno o jednom članu čije se produženje predlaže. Taj član je vezan za ovaj rok za prijavu imovine, veće od 20 miliona dinara, a taj rok je, kao što znate, istekao 30. juna i sada se predlaže za nekoliko meseci njegovo produženje.
Moram reći da sam danas čuo prvi put jedno od objašnjenja zašto se ovaj rok produžava, a do sada je u štampi bilo, od strane kolega, gospodina ministra da je formalno razlog za produženje ovog roka taj što se poreski obveznici nisu dovoljno dobro upoznali sa svojim obavezama; pa je potrebno preciziranje pojedinih odredaba zakona, pa da je potrebno štampanje obrazaca i slično, da je potrebno izraditi određeni pravilnik! Danas smo, eto, čuli, verovali ili ne, da je jedan od razloga, odnosno da je razlog što se predlaže produženje roka prijave tragična smrt gospodina Đinđića, predsednika Vlade Republike Srbije i operacija "Sablja". Kako te dve stvari imaju veze sa ovim, to jedino gospodin Đelić zna?!
Naime, ovde je reč o prijavi imovine, a imovina nije nešto što se može egzaktno utvrditi, bar ovde u Beogradu, dovoljno je prošetati i videti reprezentativne objekte, poseduju ih pojedinci i videti da se to moglo utvrditi ako se želelo i ranije, odnosno oni ljudi koji su vlasnici te imovine, da su želeli mogli su prijaviti tu svoju imovinu.
Suštinski razlozi, u stvari, za produženje ovog roka jesu u tome da se nije prijavio dovoljan broj poreskih obveznika, daleko, daleko manji broj u odnosu na ono što je najavljeno. Ako se setite diskusija u vreme donošenja ovog zakona, ministar je stalno operisao pojmovima - ogroman broj građana, ogroman broj građana, ogroman broj građana! Iz dnevne štampe saznali smo da je do 12. juna svega dva čoveka, prijavilo svoju imovinu za koju oni cene da je veća od 20 miliona.
Evo, danas smo imali priliku da čujemo gospodina ministra da pominje 200 poreskih obveznika. Zašto ovo kaže? Iz prostog razloga što bar štampa operiše pojmovima i brojevima da u Srbiji postoji od 40 hiljada do 200 hiljada poreskih obveznika koji imaju imovinu veću od 320 hiljada evra, a kada se prevede to je oko 20 miliona dinara. Onda možete shvatiti kakve su razmere katastrofe i fijaska ove akcije kada se prema ministrovim rečima samo oko 200 ljudi prijavilo. A zašto je to tako? Moram reći da je po našem mišljenju, nas poslanika SPS, glavni razlog je u tome što je Vlada Republike Srbije izgubila kredibilitet u javnosti, jer jedno priča, a drugačije se ponaša; da je taj kredibilitet objektivno, izgubljen u vreme priče donošenja i primene Zakona o jednokratnom ekstraprofitu, jer i tada je bilo priče o nekoliko milijardi maraka koje će se, kao, tim putem dobiti, pa onda videli ste kada su bili zvanični podaci došlo se do toga da je ta suma 10 do 15 puta manja i da je jednostavno daleko od onoga što je ministar govorio.
Naravno, mi smo uskraćeni u ovom cenjenom domu i odgovora na pitanje - da li su svi ljudi ravnopravni u ovoj Srbiji, da li su svi oni koji poseduju imovinu bili obveznici, odnosno da li su plaćali porez na jednokratni ekstradohodak, a tu smo pomenuli da li su ljudi koji su posedovali kuću u Šilerovoj plaćali ekstraprofit? Pitali smo, naravno, ministra nema kao i nekoliko puta ranije, kada dođe pitaćemo ga, mislim da treba odgovoriti na to, jer ako se poziva ministar na transparentnost, ako postoji ravnopravnost i jednakost, makar pravna, onda treba da čujemo od strane ministra da li je tako i faktički.
Moram reći da je Vlada Republike Srbije, bar u ovom delu prikupljanja sredstava u budžet pokazala jednu nedoslednost i prethodne godine, ali se dosta olako prešlo preko toga. Sećate se one priče o grupi G-17, o brašnu i o 1.543.000.000 dinara koje su jednostavno oproštene, pitanje je da li su neki od tih ljudi vlasnici imovine koja premašuje 20 miliona dinara, i morali su da budu predmet ovog zakona.
Naime, dva negativna cilja su u nesprovođenju ovog zakona: nije ispunjen cilj prikupljanja sredstava iz budžeta, i stvoren je loš poslovni imidž što je odbilo mnoge investitore.
U prilog ovoj tezi moram citirati jednog od ministara u Vladi Republike Srbije, gospodina Vlahovića, koji je povodom Zakona o ekstraprofitu i povodom ovog zakona o kome danas raspravljamo rekao sledeću stvar - otpočetka godine, naravno, komentarišući privrednu aktivnost koja je, i sami znate, katastrofalna, da je prisutan poslovni rizik zbog tog pada proizvodnje. Osim, nažalost, ubistva gospodina Đinđića, lošem imidžu poslovnog ambijenta, prema rečima ministra, doprinose i demagoške izjave poput onih o ispitivanju porekla imovine uvijene u plašt borbe protiv privrednog kriminala. Svi pokušaji ispitivanja porekla imovine u Srbiji, uključujući i Zakon o ekstraprofitu, su imali slabe efekte ili su doživeli poptuni fijasko. Kada čujem najave takvih zakona, investitori oduzimaju gas, jer neće da investiraju u zemlju gde će se neko, za dve ili tri godine, baviti ispitivanjem porekla svega i svačega.
Eto šta drugi ministar u Vladi Republike Srbije misli i o ovom zakonu, ali i o ovoj meri, a i o Zakonu o jednokratnom ekstraprofitu. Mislim da je loše, jer kolege koje su pre mene govorile, potvrdile su i dokazale koliko je loše što se iz ovog zakona brišu umetnički predmeti kao deo imovine koja ulazi u vrednost od 20 miliona. I, čitajući ono što je ministar izjavio, moram reći da je njegovo obrazloženje suviše tanko, da ne kažem nikakvo.
Kada je reč o drugom zakonu, o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet, tu se vidi par edžcellence politika. Naime, ovaj predlog o oslobađanju poreza na promet za dnevnu i periodičnu štampu nije namera ni želja Vlade ili potvrda Vlade da eto, hoće da izađe u susret ljudima koji rade u toj delatnosti, nego želja Vlade da pokuša da nađe zajednički jezik sa medijima koji su u jednom trenutku bili nedisciplinovani posle ukidanja vanrednog stanja i koji su počeli otvoreno i kritički da govore o svemu onome što je Vlada radila i u vanrednom stanju i posle vanrednog stanja.
Ova mera koja se predlaže direktna je posledica onog razgovora glavnog urednika sa predsednikom Vlade Republike Srbije i to je činjenično stanje. Vlada u susret izborima vuče jedan politički potez - predlaže jednu par edžcellence političku meru da bi medije štampane koje jako oblikuje u javno mnjenje, imala kao dobrog sagovornika, saradnika i saveznika u predstojećim izborima.
Moram reći da smo mi, kao poslanička grupa SPS, predložili dva amandmana, vezano za ovaj zakon: jedan je da od obaveza plaćanja poreza na promet treba da bude izuzeta oprema za bebe, dečja hrana, obuća i odeća, i kada je reč o poljoprivrednim proizvodima, kao što je maslac i sir. Ovo govorim iz razloga što popis stanovništva Srbije, učinjen 2002. godine, kada je reč o bebama i deci, pokazuje katastrofalnu situaciju u Srbiji. Srbija se nalazi, nažalost, u jednoj minus-fazi, a vezano za demografsku politiku, ne postoji strategija Vlade Republike Srbije i smatrali smo jednostavno da u toj oblasti treba nešto preduzeti.
Ovaj zakon, odnosno porez na promet, dobro je, moram reći, što se izašlo u susret ljudima koji štampaju knjige, različite publikacije i što je to oslobođeno poreza. Moram reći da smo mi poslanici SPS još prilikom prošle promene zakona to tražili.
Na samom kraju, moram da napomenem da će ozbiljan problem ove vlade, a i ove države, biti ispunjenje svih obaveza koje stoje u budžetu.Naime, Vlada sve više poseže za političkim merama, ovim predlogom budžet će biti manji za 600 miliona dinara - a ako se setimo da je pre nekoliko meseci 700 miliona dinara uzeto za potrebe javnog servisa RTS, da je pre neki dan 252.600.000 uzeto za potrebe sprovođenja Zakona o ratnim zločinima. Ako pomenemo nekoliko stotina miliona dolara, kad se prevede na nekoliko milijardi dinara, kojim će porez, odnosno budžet Srbije biti usklađen oko ovog akcionog plana i sl. onda se vidi dubioza u kojoj se nalazimo.
(Predsedavajući: Vreme.)
Mi smo potpuno ubeđeni da Vlada neće moći da ispuni sve obaveze, a nažalost, ceh će platiti građani. Onda i ne čudi kada se vidi da Vlada sve više poseže za političkim merama. Zašto predsednik Vlade Republike Srbije predlaže penzionerima da se odreknu svojih penzija, da bi se taj novac upotrebio u druge svrhe. Novca neće biti, a ono malo što ostane Vlada očigledno želi da usmeri u druge svrhe, jer penzioneri sada nisu bitni kao što su bili bitni 2000. godine kada su tražili od njih, da deca i unuci glasaju za njih. Hvala.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Ljubojević,  neka se pripremi narodni poslanik Golub Rajić.

Dragan Ljubojević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ponavlja se stara praksa da predstavnici Vlade ili nisu prisutni na sednicama Narodne skupštine, ili dođu, izdeklamuju ono što imaju, pokupe se, odu dalje da usrećuju građane Srbije.
U ovom, konkretnom, slučaju na dnevnom redu je paket ovih poreskih zakona u koji je samo voljom i željom Siniše Mitrovića upao i zakon o kontragarnaciji koji nikakve veze nema sa Predlogom zakona o izemana i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet. Ministar Božidar Đelić, ekspert u oblasti finansija i ekonomije, koji je poznat po tome što je usrećio mnoge istočnoevropske zemlje, istočnoevropske narode i poznat po tome što mu je zabranjen ulazak u sve zemlje gde je obavljao neke državničke funkcije, učestvovao u nekim vladama, bio savetnik nekih ministara, pokazao je ovim zakonima šta želi i šta hoće i srpskom narodu i srpskoj državi i srpskoj ekonomiji.
I jedan i drugi zakon, Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji i Zakon o porezu na promet, treći put trpe izmene, promene i dopune. To govori da ova vlada i ovaj ministar apsolutno nikakvu viziju, niti koncepciju reforme poreske politike kod nas nemaju. Ponašaju se od slučaja do slučaja, kad se nešto desi u oblasti poreske politike, onda oni smišljaju nove načine, modele i metode, pre svega da naplate porez od poreskih obveznika u Srbiji. Mi smo svesni toga da država mora od svojih poreskih obveznika, od građana, od privrednih subjekata da se finansira, odnosno da naplaćuje porez, ali ne treba samo o tome da vode računa, kako će i na koji način da naplate porez.
Pre svega, pošto se ovo ministarstvone ne zove samo Ministarstvo finansija, nego Ministarstvo finansija i ekonomije, ono treba i da stvara uslove, da građani i privredni subjekti imaju mogućnosti da plaćaju te poreze. Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, ove izmene i dopune Zakona bave se pre svega, načinima prinudne naplate poreza, proširenjem nadlženosti poreske policije i tako dolazimo do onog čuvenog člana 135. Zakona, odnosno člana 16. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji gde ministar sebi daje za pravo da njegov organ, u sastavu njegovog Ministarstva, poreska policija, dobije ingerencije da može da prinudno privodi one koji su učinili neko poresko krivično delo.
Koliko ja znam, takvu nadležnost ima samo MUP, odnosno BIA i nijedan drugi organ u ovoj zemlji ne bi smeo da ima takvu nadležnost, ne biismo smeli da dozvolimo nijednom državnom organu, jer ako napravimo ovde presedan i dozvolimo ministru Đeliću da on privodi one koji su možda počinili neko krivično delo u oblasti poreske politike, setiće se, recimo, ministar Lečić da on može možda da privodi, ili neki njegov organ, neka agencija u okvoru njegovog Ministarstva, neke neposlušne medije, urednike, novinare, pa će se onda setiti neko Ministarstvo poljoprivrede, pa u nekom drugom ministarstvu, da neki organi u okviru tih ministarstava imaju iste ove nadležnosti.
Takođe, zanimljiva je i izmena člana 186. Moji prethodnici su govorili o izuzimanju umetničkih predmeta iz ove cifre od 20 miliona, ali je značajna još jedna promena koja govori da, Poreska uprava može, u skladu sa članom 60. stav 2. ovog zakona, proceniti vrednost imovine iskazane u prijavi za evidenciju imovine i dostaviti poreskom obvezniku rešenja o proceni. Do sada, kao imperativno rešenje je bilo da Poreska uprava praktično sve prijave proverava, a ovde se ostavlja mogućnost ministru, odnosno nekome u Poreskoj upravi da proceni da li će nekom vršiti procenu imovine ili neće, tako da ćemo doći u situaciju da oni koji su miljenici režima mogu da podnesu poresku prijavu, da napišu daleko manji iznos od iznosa 20 miliona i da će neko u Poreskoj upravi proceniti da je to sasvim u redu i neće izvršiti procenu te prijave, a da će u drugim slučajevima to raditi. Moralo je da ostane kao imperativno rešnje, da Poreska uprava izvrši procenu svake prijave.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
 Reč ima narodni poslanik Golub Rajić, posle njega narodna poslanica Nataša Jovanović.

Golub Rajić

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije su Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet i Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori kao garantu prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj po zajmu Republičke direkcije za puteve.
Dakle, tri dosta različite teme, a diskusija je objedinjena, što nema baš puno logike i ne može se smatrati korektnim. Od početka ove godine primenjuje se novi Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji po kome Poreska uprava vodi poreski postupak za sve obveznike i posle šest meseci po hitnom postupku razmatramo Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kako bi se poreski postupak i administracija učinili, kako se kaže u obrazloženju, što jednostavnijim i efikasnijim, kako sa stanovišta poreskog poverioca, takođe, i poreskog obveznika.
Ovo nije prvi slučaj da po donošenju jednog zakona ubrzo donosimo i izmene i dopune, mada je usklađivanje ovog zakona sa sistemskim zakonima potrebno, pogotovo sa Zakonom o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar.
Ovim izmenama se produžava rok za podnošenje prijave za evidenciju imovine i uređuju ovlašćenja Poreske uprave u postupku po podnetim prijavama, proširuju ovlašćenja poreskog inspektora u toku poreske kontrole, kao i poreske policije u pretkrivičnom postupku.
U članu 2. stav 3. i 4. treba brisati jer je predlaganjem novog stava 3. kojim se poreskom obvezniku oduzima dodeljeni poreski identifikacioni broj, u suprotnosti je sa članom 29. istog zakona i direktno utiče na kršenje ljudskih prava. Smrt poreskog obveznika je uzrok sprečenosti da se izmire obaveze, prijave izmene podataka, odnosno da se pruže informacije po zahtevu Poreske uprave. Članom 29. stavom 3. već su regulisana ova pitanja, a treba brisati sve represivne mere koje su ovde predložene.
Takođe, u članu 7. Predloga ili članu 93. Zakona treba preciznije regulisati način uplate i vraćanje prihoda od unovčavanja prilikom prodaje pokretnih stvari, odnosno nepokretnosti. Treba skratiti rok u kom se poreskom obvezniku moraju vratiti sredstva koja su prodajom ostvarena u većem iznosu od iznosa dospele poreske obaveze.
Član 16. treba brisati, jer se predloženim izmenama člana 135. važećeg Zakona vređa dostojanstvo obveznika, a poreskoj policiji daju prevelika ovlašćenja koja se mogu izroditi u lošu praksu. Ne može se poreska reforma i disciplina sprovoditi stalnim izmenama Zakona i produžavanjem rokova utvrđenih za regulisanje obaveza poreskih obveznika bez (član 19.) utvrđivanja razloga zbog kojih mere nisu dale određene rezultate.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet se donosi zbog donošenja Zakona o finansijskom lizingu, u cilju izbegavanja dvostrukog oporezivanja i u funkciji podsticanja izdavaštva - oslobađanja od plaćanja poreza na knjige, časopise i štampu, što su socijalisti već ranije predlagali. Ali, da li je to dovoljno, što su i dalje izuzeti udžbenici, dečja odeća i drugo.
Mi predlažemo da se oslobode poreza na promet maslac i sirevi, da bi se obezbedile niže cene ovih proizvoda čija potrošnja u ishrani stanovništva zauzima značajno mesto i troši veliki deo porodičnog budžeta u dosta teškoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji velikog dela stanovništva. Takođe, od poreza na promet treba osloboditi bebi opremu, dečju hranu, obuću i odeću, isto zbog rasterećenja porodičnog budžeta, ali i zbog stimulacije povećanja nataliteta u uslovima izuzetno suženih prava brige o deci.
Posle davanja kontragarancije Republike Srbije o zaduženju ŽTP-a Beograd i EPS-a kod Evropske banke za obnovu i razvoj, kao i zajmove za gradove, Kragujevac, Niš i Novi Sad, Vlada Republike nam po hitnom postupku, i to ponovo na vanrednom zasedanju, predlaže Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori kao garantu prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj po zajmu Republičkoj direkciji za puteve.
Činjenica je da su nam putevi u lošem stanju, pogotovu u Timočkoj krajini i da su potrebna ogromna sredstva za saniranje. Ovde se ne radi ni o kakvom poklonu, ni o donaciji, a ne radi se ni o poverenju, već o klasičnom finansijskom, komercijalnom zaduženju. Istina, ovde se radi od 1% na godišnjem nivou redovne, i 2% na godišnjem nivou zatezne kamate. Ovo je ponovo dokaz da vlast povlači neodgovorne poteze da uzima nove kredite, a ne spominje ratnu štetu koja je izazvana NATO agresijom.
Mi smo skoro formirali novu državu ili državnu zajednicu. Pitanje je koliko će ona trajati i kakva će biti kada budemo vraćali kredit u 2006. godini ili nekoliko godina kasnije. Šta to znači? Ova vlast se zadužuje sa grejs-periodima i dugove će vraćati drugi - da li je to dobro ili da li je to korektno? Socijalisti smatraju da je bolje koristi naše unutrašnje rezerve i mogućnosti iz budžeta i svih uvedenih poreza. Postavlja se još jedno pitanje - šta je sa našim sredstvima u inostranim bankama, da li su ona odmrznuta potpuno i kada će moći da se koriste?
Poslanici SPS-a ne mogu prihvatiti ove zakone. Amandmanima smo pokušali da ih bar malo poboljšamo, mada naši amandmani, kao i do sada, nisu prihvaćeni, ali će ih verovatno Vlada predložiti za neki mesec kao izmene i dopune ovih zakona.
Na kraju, da kažem da ni donošenje i usvajanje ovih zakona u Skupštini Srbije neće doprineti stabilnosti Srbije, već naprotiv, situacija je sve složenija, a dugove sa kamatama će vraćati neke druge vlade i novi parlamenti.