JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 15.07.2003.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Vladimir Dobrosavljević

Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, nesumnjivo, lepo je dočekati ovakav zakon pred Skupštinom Republike Srbije, lepo ga je dočekati i zato što je trebalo da se donese verovatno još pre dve i po godine. Ovim zakonom i njegovim današnjim predstavljanjem, odnosno prezentacijom u republičkom parlamentu mi se de fakto suočavamo sa drugom činjenicom. Suočavamo se sa činjenicom da je teza o tome da su ekonomske reforme važnije od institucionalnih reformi i da je ekonomska reforma važnija od institucija, pre donošenja pravila igara u jednoj državi, pre donošenja političkog okvira u kome se deluje i pre uređenja same države.
Jasno je, i to je pokazalo iskustvo svake zemlje u tranziciji i svake ozbiljne liberalne demokratije danas u svetu, gde se prvo uređuje država, gde se uređuju političke institucije, a da se tada, tek nakon toga kreće u ekonomske i socijalne reforme. U tom smislu, ovaj zakon zaista kasni, ali bolje ikad nego nikad.
Jedan od problema ovog zakona je što se on nikako ne može donositi ili tumačiti sam, individualno, ne sme se posmatrati izolovano u odnosu na još nekoliko zakona koji su neophodni da ga prate, zakon o izborima, zakon o političkim strankama, zakon o sukobu interesa. Opet, da ne bi bili maliciozni i da niko ne bi govorio o tome kako što gore za državu, što gore za Vladu Srbije, to bolje za nas koji smo u opoziciji, iako to možda tako i jeste, ovog puta to neću tako reći. Iz prostog razloga, ovo jeste dobar zakon, ovo jeste moderan evropski zakon, reformski zakon, i u evropskim okvirima on je više nego solidan.
Kao takav, on, naravno, nije problematičan za prihvatanje, ali je, kažem, neophodno, da bi on svoje puno dejstvo pokazao i da bi svoju punu svrsishodnost istakao, doneti nekoliko pratećih zakona i to u najhitnijem periodu. Prema tome, apelujem na ministra da i u samoj Vladi Srbije utiče na tako nešto, jer, ponavljam, džaba i meni kao članu DSS-a i kao članu jedne opozicione stranke to što neće biti koristi za Vladu Srbije ili vladajuću većinu, ako to ne donosi boljitak građanima Srbije i državi Srbiji.
S druge strane, prednost ovog zakona jeste, pre svega, u tome što institucionalizuju samu političku scenu i institucionalizuju politički sistem, odnosno partijski sistem u Srbiji. Kada o tome govorim, mislim pre svega na jednu disproporciju koja postoji u savremenim društvima, modernim političkim društvima u kojima se sve više zastupa teza kako nevladin sektor i raznorazne građanske inicijative treba da preuzmu ulogu artikulisanja političkih stavova građana jedne državne zajednice, a da su političke partije, na neki način, prevaziđene i da njihove monopole i njihovu političku supremaciju u zastupništvu građana u državi treba umanjiti. To, naravno, nije tačno i nije moguće. U savremenim političkim sistemima, bez obzira koliko to neko pokušavao da umanji, političke stranke su i dalje osnovni subjekt političkog organizovanja i artikulisanja volje građana jedne državne zajednice.
U tom smislu, ovaj zakon, osim što će urediti odnose na političkoj sceni Srbije, što će pojačati kontrolu finansija, kao i samih političkih stranaka, što će u tom domenu svakako smanjiti korupciju, učiniće još jednu vrlo bitnu stvar, u sociološkom smislu vrlo bitnu stvar. To je što će ovaj zakon pomoći, ne kažem da će uraditi do kraja, ali će postići nešto u šta se u nekim drugim zemljama krenulo već od polovine 60-tih godina, u Francuskoj petoj republici u kampanji Žorža Pompidua za predsednika Francuske, a to je što će se od političara konačno napraviti jedan stalež. Dakle, ne zahvaljujući u potpunosti ovom zakonu, ali ovo je početni korak i političari će konačno postati jedna vrsta socijalnog staleža i politika više neće biti sredstvo za bogaćenje ljudi, nego će politika postati prostor ljudskog delovanja od kojeg će moći normalno da se živi.
Određene primedbe koje imamo na ovaj zakon pre svega se odnose na pooštravanje kazni, odnosno njenih kaznenih odredbi gde bih, pre svega obratio pažnju na član 20. gde smo preuzeli jedno rešenje koje postoji u nemačkom zakonu o finansiranju političkih stranaka, a to je da ukoliko jedna stranka u toku izborne kampanje probije određenu sumu, kazna mora biti u duplom iznosu te sume i plus zabrana finansiranja iz javnih prihoda za narednu godinu.
Političke stranke i njihovo delovanje su suviše osetljiva materija i suviše ozbiljna i važna za građane jedne države da zakoni, odnosno sankcije za svaki normativni prekršaj, a samim tim i jedna vrsta etičkog prekršaja, ne smeju biti blage, ne smeju se tek tako prevazilaziti, moraju postati rigoroznije, odnosno strože. S druge strane, raspodelu sredstava prema poslaničkim mandatima dovešću u pitanje iz sledećih razloga.
Ne znam koliko ljudi od vas pamti 1992. godinu i okrugli sto koji je organizovan u Saveznoj vladi; tadašnji premijer Savezne vlade je bio gospodin Panić i tada je bio jedan okrugli sto između ostalog o izborima, o političkim strankama i o Zakonu o finansiranju stranaka.
Stranke tadašnjeg DEPOS-a i tadašnja Demokratska stranka koja je nastupala samostalno na izborima 1992. godine su zastupali jedan drugi princip o raspodeli sredstava prema mandatima. Zastupali su princip raspodele sredstava prema broju osvojenih glasova. Iz tog razloga, smatram da je principijelno i danas se zalagati za takvo sredstvo.
Pored toga tu postoji još jedan razlog. Ovaj zakon bi morao da bude dugoročan. Ovim predlogom koji sam sada izneo, odnosno amandmanom on prevazilazi uobičajenu distinkciju između proporcionalnog i većinskog izbornog sistema. Brojem osvojenih, odnosno raspodeli sredstava prema broju osvojenih glasova postaje nevažno da li će izborni sistem biti proporcionalni ili većinski. On omogućava finansiranje, bukvalno prema biračkoj volji građana jedne zemlje.
Na takav način, između ostalog, moramo prevazići jednu distinkciju koja postoji u anglosaksonskim političkim sistemima a to je bipolarnost partija. Srbija treba da neguje, zato što u njoj postoji više i političkih, ideoloških, socioloških, etnoloških razlika i postoje različite artikulacije tih posebnosti, višepartijski politički sistem u smislu ne bipolarnosti, nego multipolarnosti, odnosno ono zastupništvo partije koja najbolje odražava proporcionalni sistem na izborima.
Uvažavajući prilike da ćemo verovatno za nekoliko godina, možda i desetak godina, na lokalnom nivou pre usvojiti većinski izborni sistem, nego što je sadašnji proporcionalni, ovim se taj paradoks rešava, odnosno omogućava se da zakon bude dugotrajan.
Kao što rekoh, ovo jeste dobar zakon, poslužiće dobro građanima Srbije, našoj državi i političkim partijama, ali on, ponavljam još jednom, neće dati nikakve rezultate ako će biti izolovan.
U tom smislu, dakle mimo svih ili iznad svih stranačkih podela, distinkcija između opozicije i vlasti, apelujem na Vladu Srbije da shvati ono što je poručila ovim zakonskim predlogom, a to je da su institucionalne reforme, da je reforma političkog sistema osnova uspešne tranzicije u Srbiji. Hvala vam.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Pavlović, a sledeći prijavljeni za reč je narodni poslanik Petar Madžarević.

Dragan S. Pavlović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, razlog donošenja ovog zakona po hitnom postupku nije stvaranje pravnog okvira za finansiranje političkih stranaka, što je od značaja za rad državnih organa i organizacija, već strah vladajuće političke oligarhije koja je svesna da njihova politika nema uporište u narodu, a znajući da će katastrofalno proći na izborima koji su neminovni, želi da svoje političke protivnike još više materijalno oslabi i kontroliše da bi imala bolju startnu poziciju i sačuvala kakav-takav ugled kod svojih političkih mentora sa Zapada. Kao i svi zakonski predlozi koje smo dobili od Vlade Srbije kao predlagača i ovaj predlog zakona nije dobar i teško ga je urediti amandmanskim rešenjem.

Pošto mi iz Srpske radikalne stranke znamo da će ovaj zakon biti usvojen, pa da ćemo kasnije svi snositi posledice njegove primene, mi smo brojnim amandmanima koje smo podneli pokušali da bar ovaj zakon podvedemo pod ustavne okvire. Ovaj predlog zakona je karakterističan po tome što u posao finansiranja stranaka uvodi skupštinski Odbor za finansije i što se Predlogom zakona na ovaj odbor prenosi ovlašćenje državnih organa, što je potpuno neustavno.

Izbori su jedan od redovnih vidova delovanja političkih stranaka, ali treba praviti razliku u finansiranju izbornih kampanja iz sredstava budžeta i za izbor poslanika i za izbor predsednika Republike. Promotivni skupovi su jedan od najvažnijih vidova izborne kampanje i oni nikako ne treba da zavise od volje stranaka na vlasti. Politička stranka može sticati sredstva i svojim radom, a ne samo u toku izborne kampanje, ukoliko to reguliše statutom. Ako neko kršenjem zabrane ostvari nezakonitu korist, ta korist treba da mu se oduzme, a kako su do sada mnogi finansirani iz inostranstva, trebalo bi da ta sredstva vrate na račun budžeta Republike Srbije.

Ne postoji ustavni osnov za ograničavanje ulaganja fizičkih lica za izbornu kampanju političkih stranaka i nepotrebno je otvaranje posebnog računa samo za izbore, s obzirom da političke stranke imaju račun koji je podložan svim vidovima kontrole. Političke stranke imaju legitimno pravo trošenja legitimno stečenih sredstava i nadležni državni organi su ovlašćeni za praćenje zakonitog rada pravnih lica, a ne radna tela Skupštine Srbije. Zato me i čudi predlog ograničavanja sredstava koja stranke mogu da dobijaju od fizičkih lica, jer je nečuveno da neko zakonom može da ograniči trošenje privatnih sredstava.

Način raspodele sredstava koja se izdvajaju iz budžeta je više nelogičan i nikako ne može da odgovara realnom statusu političkih stranaka. DOS-ovsko viđenje transparentnosti na račun političkih stranaka je neprihvatljiv za Srpsku radikalnu stranku.

Mi smo apsolutno za javnost finansijskog poslovanja političkih stranaka, ali to se postiže na način koji smo mi amandmanima predvideli. Ovo je samo deo, a inače su brojni razlozi zbog kojih Srpska radikalna stranka neće glasati za ovaj predlog zakona. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Madžarević, sledeći prijavljeni za reč je narodni poslanik Toma Bušetić.

Petar Madžarević

Dame i gospodo narodni poslanici, ekonomski najrazvijenije države u današnjem svetu su demokratska društva. Države u kojima ne postoji višestranački sistem su ili ostaci komunizma ili diktature. Postojanje stranaka sa različitim stavovima o pojedinim političkim pitanjima je preduslov stabilnosti i razvoja jednog društva. Svojim konfrontacijama u neprestanom nastojanju da obore vlast, kroz ukazivanje na pogrešne i štetne poteze stranke ili stranaka koje su na vlasti, kroz parlamentarnu kontrolu izvršne vlasti, ukupno gledano, postiže se koristan efekat za celo društvo.
Naravno, osim stranaka u razvijenim demokratijama, kontrolno-nadzornu funkciju vlasti vrše i profesionalni mediji, kao i politički razvijena javnost. Za razvijenu demokratiju potrebne su razvijene državne institucije koje stranke ni na koji način ne bi smele da ugroze ili da im, ne daj bože, kao kod nas, svesno i sistematski ruše ugled.
U Srbiji su se poslednjih 13 godina stranke uz ogromne otpore i razne prepreke vladajućeg režima sporo razvijale. Dok su se države srednje i istočne Evrope u tom pogledu mnogo brže uputile u pravcu demokratije, kod nas je pod Miloševićem stvoren privid višestranačja bez realne mogućnosti za razvoj demokratskih institucija. Osnovna briga režima bila je očuvanje vlasti, a ne dobrobit građana Srbije. Sve je bilo podređeno tom cilju.
Gotovo tri godine posle pada tog režima u Srbiji se ponavlja Miloševićeva matrica. Da ne ogrešim dušu u odnosu na Miloševića, u obezbeđivanju ključnih državnih institucija i rušenju njihovog ugleda ova vlast je i osionija i bezočnija od prethodne. Od prethodne vlasti nasledili smo preko 230 političkih stranaka i pokreta. Ovaj broj je imao za cilj da građanima Srbije, odviklim od demokratije u periodu komunizma, stvori utisak konfuzije i umanji značaj autentičnih demokratskih stranaka koje su se pojavile na političkoj sceni u poslednjih 13 godina.
Demokratska opozicija Srbije došla je na vlast 2000. godine, na krilima velikih predizbornih obećanja, u trenutku kada je narodu dogorelo do nokata. Šta se desilo? Tri godine kasnije opozicione stranke, taj korektivni faktor u političkom životu svake demokratske države, ponovo su predmet satanizacije, samo u drugom kontekstu. Ponovo se država doživljava kao partijska svojina, ponovo se mediji dele na naše i plaćeničke, ponovo se sve stavlja u funkciju neformalnih centara moći, ponovo se opozicija deli na konstruktivnu i onu neprijateljsku, koja bi htela prevremene izbore i promenu vlasti. Ponovo se naručuju ankete. Jednom rečju, da citiram jednu Vladinu organizaciju - "Sve je isto, samo njega nema".
Dugo čekani zakon o finansiranju političkih stranaka konačno se našao na dnevnom redu Narodne skupštine. Rešenja u Predlogu zakona su uglavnom korektna, osim kazni koje su predviđene za kršenje njegovih odredbi, na šta je DSS uložila amandman, predlažući rešenje koje postoji u nekim zapadnoevropskim demokratijama sa velikim iskustvom u zloupotrebama u oblasti finansiranja predizbornih kampanja.
U članu 6. u stavu 2. predlažemo da se pravo na finansiranje oduzme za ceo mandatni period, umesto za godinu dana, u slučaju da se nezakonito stečena sredstva ne uplate u roku u budžet Republike.
U članu 20. predložili smo direktno vezivanje kazne u slučaju prekoračenja dozvoljenih sredstava u izbornoj kampanji, i to tako što bi se prekoračeni iznos duplirao. Mišljenja smo da bismo time pravičnije kažnjavali i slučajeve većih zloupotreba. Tako bi stranka koja prekorači za 10 miliona, bila kažnjena sa 20 miliona. S obzirom da su sredstva predviđena za izbornu kampanju sasvim dovoljna, smatramo da je ovakva kazna sasvim primerena.
DSS je svojim amandmanima predvidela pravičniji pristup sredstvima iz budžetskih izvora za stranke koje nisu ušle u parlament. Kriterijum broja glasova je precizniji i pravičniji od kriterijuma broja mandata. Osnovni problemi koji se javljaju u vezi sa finansiranjem političkih stranaka u bogatim zapadnim demokratijama koje su nam uzor jesu jednakost političkih takmaca i limitiranje izbornih troškova, kako ne bi u prvi plan izbila ekonomska moć, već politički program stranaka. Ključni problem je ipak moralne prirode i tiče se sprečavanja korupcije, koje ima svuda, ali je svakako najrasprostranjenija u siromašnim zemljama. Po definiciji, vlast je ta za koju se vezuje pojam korupcije i sve ono negativno što ona sobom nosi, a što slabi snagu jedne države.
Više čudi što je predloženo da zakon počne da deluje od 1.1.2004. godine. Da li to vlast sebi daje dovoljno prostora i vremena da obavi sve predradnje za sledeće izbore?
Opozicione stranke su preduslov postojanja demokratije. Posle najnovijih dešavanja oko Radiodifuznog saveta i zakulisnih trgovinskih radnji koje su se odigrale tim povodom, moram da konstatujem da je u ovoj Narodnoj skupštini Demokratska stranka Srbije ostala jedini opozicioni bastion ovoj, po mnogim parametrima lošoj Vladi.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Toma Bušetić iz poslaničke grupe SPS, a zatim narodna poslanica Emilija Krstić iz poslaničke grupe DSS.

Toma Bušetić

Dame i gospodo narodni poslanici, danas razmatramo zakon o finansiranju političkih stranaka po hitnom postupku. Apsolutno je nepotrebno da se ovaj zakon danas razmatra po hitnom postupku. Po nekom mom skromnom mišljenju, postoje tri razloga zašto se ovaj zakon danas razmatra po hitnom postupku.
Prvi razlog je zabrana primanja materijalne i finansijske pomoći od stranih vlada, stranih država, stranih fizičkih i pravnih lica. Posle ću objasniti zbog čega i kako. Drugi razlog je ovo linearno raspoređivanje sredstava u visini od 30% iz budžeta, jer se na taj način zadovoljavaju ove male, sitne stranke čija se vrednost i snaga meri promilima, a one su sve nezadovoljnije. Treći razlog je oduzimanje imovine SPS-u, kao pravnom nasledniku Saveza komunista Srbije.
Mi smo oduvek bili protiv finansiranja političkih partija sa strane, od stranih država, stranih vlada. Niko novac danas ne daje za džabe, uvek postoje razlozi. Ti interesi stranih vlada i stranih država se ne poklapaju sa interesima onih država čije partije dobijaju ova finansijska sredstva. Tako je bilo oduvek, tako je i danas.
Zašto sada po hitnom postupku ovo razmatramo i zašto postoji ovaj rezolutan stav, vezano za zabranu finansiranja političkih partija od strane zapadnih vlada? Sasvim je jasno da su miljenici Zapada, ministre Đeliću, vaši sadašnji, na neki način, politički protivnici Dinkić, Labus. Oni su miljenici Zapada. Moram da vam priznam da ste vi veoma loša vlast, ali Dinkić i Labus su mnogo gore rešenje. Vi ste kontrolisani od strane međunarodnih finansijskih organizacija, MMF-a i Svetske banke, ali oni su direktni izvršioci, plaćenici MMF-a i Svetske banke.
Pošto više niste miljenici kao što ste bili, vi se bojite da će se ta sredstva doznačiti i Dinkiću i Labusu i G17 plusu, a tu imamo i ove vaše političke neprijatelje, pre svega Demokratske stranke, Vuksanovića. Vuksanović je nekoliko puta govorio kako se ne gadi ni na kakve pare, sve je moguće. Videli smo, ovih meseci ili ovih godina od kad je DOS na vlasti, velike bilborde, po 15, 20, mesec dana - "Čisto lice Srbije". Jasno je da Vuksanović nema pare, jasno je da ga niko ne finansira
iz zemlje, jasno je da sredstva dolaze sa strane. Da li je to Panić ili neko drugi, nije važno, ali to sada vama smeta.
Zašto u ovim odredbama niste napravili i jednu odredbu da se ovaj zakon primenjuje retroaktivno, da ima povratno dejstvo? To bi bila prava stvar, kao što smo imali ovaj zakon o lustraciji, pa onaj Zakon o ekstraprofitu, jer bi pod udar došao gotovo celi DOS. Devedeset posto stranaka u DOS-u se tokom deset godina vladavine SPS finansiralo spolja. Uzmimo samo knjigu Tima Maršala, britanskog novinara, koji govori o tome da je u kampanji za 2000. godinu potrošeno za dosovske partije negde oko 70 ili 80 miliona dolara. Pa šta je tek dato u onim prethodnim godinama? Naravno, vama sada ne treba finansiranje spolja. Neće oni ni dati. Imate Bogoljuba Karića, imate Koleta, imate te koji će finansirati ovu sadašnju vlast, a u krajnjem slučaju imate i budžete. Svi budžeti su takoreći u vašim rukama.
Drugi glavni razlog zašto se ovaj zakon donosi po hitnom postupku jeste upravo ovo linearno finansiranje ili u jednakim iznosima za male političke partije i za velike političke partije. Tako će, na primer, SPS po ovom ključu od 30% imati isto koliko, na primer, Žarko Korać sa jednim poslanikom ovde, imaće isto koliko i ovi razdruženi koraćevci, Branko Pavlović i ovaj mali. Slična sredstva će dobijati i DA, a sve su to političke partije koje nemaju nikakvu podršku naroda, kako su to ranije radikali govorili. Naravno, od ovih stranaka nisu daleko ni Nova demokratija, Demokratski centar, Građanski savez Srbije, Batićeva stranka; njihova podrška se meri ispod jednog procenta i ovim lažnim anketama koje sprovodi "Strateški marketing", kaže se da sve ove stranke imaju ispod jednog procenta.
Sada, problemi u Skupštini su veliki. Neće da glasaju o jednom zakonu, o drugom, ucenjuju vas, i vi morate da donesete jedan ovakav zakon i da onih 30% sredstava, ovih budžetskih, dobijaju na ravne časti, kao i velike partije kao što su SPS, SRS i druge stranke.
Kada govorim o trećem delu, to je vezano za oduzimanje imovine SPS. Ako smo sledbenici Saveza komunista po mnogo čemu, onda valjda treba da budemo i sledbenici kada je reč o imovini. Ta sredstva treba razdvojiti od onih sredstava koja su upotrebljena za pravljenje zgrada Socijalističkog saveza, omladinske organizacije itd. Niko nikoga nije naterao da bude član Saveza komunista. Šta je problem? Problem je što danas u DOS-u imamo više komunista nego u SPS-u.
Izuzev nekolicine ovde, Mićovića, Ćirkovića, veliki broj su upravo članovi Saveza komunista iz onog vremena. To su komunisti koji su izašli iz šinjela Draže Markovića i njima je samo smetalo to što je na vlasti bio Slobodan Milošević i SPS. Govorili su da ne valja zastava, himna, a sada je sve dobro. To je istina.
Imamo još dosta primedbi, ali o tome ćemo govoriti u amandmanima. Samo bih još istakao par stvari, vezano za izlaganje kolege iz DSS, koji je ponovo govorio o Slobodanu Miloševiću. Mislim da nema više smisla da Demokratska stranka Srbije govori o Slobodanu Miloševiću. Slobodan Milošević je bio dominantna politička figura. Onda su sve političke stranke bile minorne. Primera radi, vaša stranka je svih tih godina imala podršku 200-300 hiljada birača. To je istina, ali, s druge strane, nije Miloševića pobedio ni DOS ni Koštunica. Pobedio je NATO pakt i pobedila su velika obećanja. To je istina.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
 Reč ima narodna poslanica Emilija Krstić, a sledeći prijavljeni za reč je narodni poslanik Dragan Čolić.

Emilija Krstić

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, složićemo se svi da je nesumnjiva važnost postojanja organizaciono jakih i stabilnih političkih stranaka kao nosilaca izgradnje postojanog i na dobrom temelju izgrađenog demokratskog društva. Naravno, u tom smislu su bitni i zakonski temelji koji uređuju pojedinu oblast, pa i ovu, i dobro je da je i ovaj zakon došao na dnevni red, mada imamo primedbi na činjenicu da ovaj zakon ne prate i drugi zakonski projekti koji bi morali da ga prate da bi ova oblast, odnosno zakonska regulativa u ovoj oblasti bila zaokružena i da bi to, zapravo, bio prvi korak u uređenju ove vrlo važne oblasti za demokratsko društvo.
Međutim, mi se danas bavimo samo Predlogom zakona koji uređuje deo finansiranja rada političkih stranaka. DSS je, kako ste već i čuli u prethodnim izlaganjima mojih kolega, na stanovištu da je ovaj zakonski projekat dobar i mi ćemo za njega glasati. Naravno, imamo svojih boljih rešenja koja smo sročili u nekoliko amandmana, koji se tiču boljeg rešavanja pojedinih oblika finansiranja, a i kaznenih odredbi u slučaju nepoštovanja ovog zakona i, naravno, o tome će biti više reči u raspravi u pojedinostima.
Potpuno je suvišno podsetiti da je zakonsko rešavanje oblasti finansiranja političkih stranaka preduslov za eliminaciju (mada nikada u potpunosti) i tu su i države razvijene zapadne demokratije već imale iskustvo potencijalnih opasnosti i nepravilnosti.
Naravno da ne postoje idealna rešenja, ne postoje jednoobrazna rešenja i ne postoje rešenja koja će rešiti sve probleme. Tu se mora pažljivo pronaći najkompatibilnije rešenje, u odnosu na postojeće uslove i u odnosu na ambijent u kojem političke stranke deluju i razvijaju se. U tom smislu, treba u našem slučaju imati u vidu, i mislim da je ovaj zakon to donekle na naše zadovoljstvo i rešio, odnosno uzeo u obzir, kako karakteristike našeg političkog života, političkog pluralizma u Srbiji, tako i ekonomski, privredni i institucionalni okvir u kojem političke stranke deluju.
Načelno smo mišljenja, kažem opet, da je ovaj zakon zadovoljavajući. Sasvim je drugo pitanje kako će se on sprovoditi i koliko će biti volje ili želje onih u čijim rukama su institucije sistema da se sve zakonske odredbe ovog projekta sprovedu u delo, kako u oblasti finansiranja tako i u oblasti kontrole.
Šta je to što je definisano kao problem i što bi svaki zakonski projekat trebalo da uredi? Prvo i najvažnije, to je ono što je svojstveno svima, pa i razvijenim demokratijama, ali posebno zemljama u tranziciji, a to je pojava korupcije. Drugi problem su postojeći, odnosno izraženi nejednaki uslovi finansiranja za sve političke aktere koje bi trebalo izjednačiti.
Naravno, dobrim zakonskim rešenjem i dobrom kontrolom sprovođenja istog možemo se izboriti, naravno nikada ne do kraja, to je iskustvo, ali se možemo izboriti sa onim što se danas definiše kao "politička usluga za određene finansijske priloge." Isto tako, definisanjem izvora finansiranja i dobro je da ovaj zakon, sem privatnih izvora, definiše i javni izvor finansiranja, što je rešeno članom 3. Različito poreklo novca kojim se finansira politička organizacija omogućava političkoj stranci da normalno deluje i razvija se ne samo u uslovima predizbornih kampanja, već i u uslovima normalnog i redovnog rada.
Znamo svi da su članarine i donacije nedovoljne da bi jedna politička stranka opstala i da bi mogla normalno da radi, da sve svoje troškove pokriva. Prema tome, javno finansiranje je dobro sa aspekta povećanja novčanih sredstava koja ulaze u budžet političke stranke, a i činjenice da, na taj način, poreski obveznici posredno doprinose boljem funkcionisanju političkih stranaka i pomažu da političke stranke, koje sutradan njima uređuju život i za koje oni glasaju, bolje funkcionišu. Naravno da tu leži opasnost od zloupotreba od strane onih u čijim rukama su institucije sistema, ali tu je opet na potezu kontrola koja treba tu tendenciju da spreči i eventualno sankcioniše.
Načelno ste upoznati sa amandmanima koje ima Demokratska stranka Srbije na ovaj zakonski projekat. Ja se nadam da će Vlada Srbije i ministar imati razumevanja i da će se složiti sa obrazloženjima koja su čuli u odbranu ovih amandmana, za sada u načelu, a i u pojedinostima će se više o njima govoriti. Hvala lepo.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Čolić, zatim narodni poslanik Petar Cvetković.