JEDANAESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.05.2004.

4. dan rada

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Molim vas izvinite, citirajte član i izvinite.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić
Znači, prvo je to bilo prilikom pominjanja Demokratske stranke, a kasnije zbog nekih drugih stvari. U krajnjem slučaju, sada se javljam po Poslovniku, imam predlog po Poslovniku, a pozivam se na član 100. ako hoćemo baš formalno.
Prvo bih vama zaista uputio jednu zamerku, veoma vas poštujem i vidim da se trudite da vodite ovu skupštinu najbolje što umete, ali od vas stvarno nisam očekivao da ćete pominjati bivšu predsednicu parlamenta Natašu Mićić. Znači, to je bilo toliko neukusno da sam zaista ostao bez reči.
Druga stvar za koju ću da vas zamolim, bez obzira da li vama odgovara ili ne odgovara da sedite gde stignete, vi ste predsednik parlamenta i nemojte više da sedite uz vrata, pored stepeništa itd. ali iskreno, bez obzira što to tako deluje, mislim da je to posledica ovog dijaloga.
Kako je ovaj dijalog počeo povodom pitanja poštovanja, ja ću ponoviti šta je to bilo, jer su ovde sada krenule optužbe vladajuće koalicije na račun opozicije, a upravo mi iz opozicije smo ukazali na nepoštovanje našeg rada i našeg zalaganja u ovom parlamentu.
Pošto očigledno samo opozicija podnosi amandmane, pošto su od ukupnog broja govornika 99% govornici opozicije, pošto govor za ovom govornicom podrazumeva izvesnu pripremu koja takođe oduzima vreme, mi samo jednu stvar tražimo od vas kao vladajuće većine i rekli smo da tu činjenicu da ste većina poštujemo i poštujemo i predloge koje upućuje Vlada, mandat joj je dat na izborima. Znači, samo jednu stvar tražimo, a to je da sedite i da nas slušate. Nemate pravo da vas ovde u sali redovno bude manje od 84. Sada sam brojao, opet vas je manje od 84. Nemate to pravo.
Gospodin Vučić je dao predlog. Ja predlažem da prekinemo ovu polemiku, da nastavimo da radimo po predlogu koji je dao gospodin Vučić, mislim da je to bio predlog takođe po Poslovniku, ako se ne varam, i da prestanemo sa pominjanjem u odbranu onoga što sada ne možemo da rešimo, da ne pominjemo nešto što je bilo ranije, jer za greške koje su ranije postojale ceh je plaćen; hajde da naše sadašnje greške ne elaboriramo konstantnim pominjanjem prethodnih. Hvala na pažnji.