DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 14.10.2004.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

14.10.2004

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 11:05 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Naredni govornik je narodni poslanik Jovan Todorović, ali pošto smo blizu pauze, daću jedno obaveštenje pre nego što odredim pauzu. Sednica Zakonodavnog odbora je u 15,00 časova u sali u prizemlju.

Određujem pauzu do 15,00 časova.

(Posle pauze – 15,55)

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad po ovoj tački dnevnog reda.

Molim vas da pre početka nastavka utvrdimo kvorum.

Molim narodne poslanike da ubace poslaničke kartice u jedinice elektronskog sistema. Zahvaljujem.

Konstatujem da je primenom elektronskog sistema utvrđeno da imamo dovoljan broj poslanika za kvorum.

Reč ima narodni poslanik Jovan Todorović, a neka se pripremi narodni poslanik Slavoljub Matić.

Jovan Todorović

Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u nastavku ove načelne rasprave nekoliko pitanja koja jesu u većoj ili manjoj meri sporna za poslaničku grupu SPS i koja traže možda neka razjašnjenja ili preciziranja.
Najpre je pitanje finansiranja funkcija i institucija državne zajednice Srbija i Crna Gora. Ako sam dobro sabirao, ukupna sredstva za državnu zajednicu biće u ovom rebalansu budžeta umanjena za oko šest milijardi dinara. Doduše, ukupna smanjenja su na pojedinim pozicijama oko sedam milijardi, a bilo je i nekih povećanja, pa kada se sve to ukupno sabere, onda imamo oko šest milijardi manjih finansijskih izdvajanja iz republičkog budžeta za finansiranje zajednice države odnosno državne zajednice Srbija i Crna Gora, a što je otprilike 11,2% u odnosu na ukupno planirana sredstva za zajednicu.
Ko je pažljivo čitao Predlog zakona o izmenama Zakona o budžetu, video je da se ta umanjenja odnose pretežno na dve stvari. Jedna je, bar se tako kaže u dokumentu, privremeno odlaganje ulaganja sredstava u investicije, a pre svega kapitalne investicije, u nabavku mašina i opreme. Po tom osnovu je smanjenje na tri milijarde i 300 miliona dinara.
Druga se odnosi na smanjenje korišćenja usluga i roba u iznosu od četiri milijarde dinara. Ovde je sada važno da se postavi pitanje, ima li mesta tvrdnji koja je izrečena u dokumentu da će sve funkcije državne zajednice Srbija i Crna Gora za ovih dva i po meseca, a koliko je preostalo do kraja godine, biti finansijski pokrivene. Hoće li sve institucije moći da obave svoje obaveze i svoje dužnosti.
Tu se postavlja pitanje vojske. To je ozbiljno pitanje, a ne samo sa stanovišta političkih opcija, koje su različite i u ovom parlamentu i u društvu uopšte, Partnerstvo za mir, ulazak u NATO pakt itd. Ali, realan život nam govori o tome kako treba da preživimo ova dva i po meseca u vojsci i da od 1. januara eventualno krenemo nekim drugim putevima, koji će se na odgovarajući način finansirati.
Rečeno je da plate vojnika, odnosno oficira ovim smanjenjem neće biti ugrožene, a štaviše biće omogućeno i povećanje do 8,5% u odnosu na sadašnja primanja. Ovde je ministar Dinkić dužan da objasni, ako ćemo uskratiti delimično finansiranje roba, hoćemo li time ugroziti osnovne funkcije vojske u pogledu snabdevanja, u pogledu ishrane vojnika.
Oni koji imaju vojnike, roditelji koji imaju decu u vojsci, znaju da se vojska vrlo ozbiljno sukobljava sa problemom ishrane.
Tu priču hoću da stavim u kontekst rasta poljoprivredne proizvodnje od preko 12,5% u ovoj 2004. godini i potrebu da svi oni koji o tome odlučuju obezbede bar taj minimum za vojsku, jer bar hrane, sada, u ovom trenutku imamo.
To je jedno od ključnih pitanja na kojima će se lomiti odluka mnogih narodnih poslanika, da li da glasaju ili da ne glasaju za ovakav predlog rebalansa budžeta. Nekima to možda u Srbiji izgleda, a koja je bogata hranom, proizvodi čak i viškove hrane, nestvarno, ali iz mojih saznanja upravo proističe bojazan da li je rešeno do kraja.
Ministar je otišao, ali sada ga pitam, šta znači smanjenje od 93 milijarde dinara, a bilo je planirano 785 na poziciji – naknade za socijalnu zaštitu, i rečeno je u obrazloženju da se odnosi na umanjenje naknade za stanovanje i život zaposlenih u vojsci i diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inostranstvu. Da li se to odnosi i na oficire koji su u nekim misijama u inostranstvu ili se pod inostranstvom podrazumevaju samo ljudi koji rade u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i koriste deo ovih naknada, pa će im u iznosu ukupno 93 miliona ta naknada biti u ova dva i po meseca do kraja godine uskraćena.
Hoće li se moći ta spoljnopolitička funkcija obaviti na način koji priliči ozbiljnoj državi, a ako se odnosi samo na vojnike i oficire u zemlji, hoće li to onemogućiti neke funkcije vojske, odnosno oficira i ljudi koji su zaduženi za bezbednost državne zajednice.
Šta bi još mogao biti problem? Malopre sam govorio o stvarima koje su za socijaliste važne sa stanovišta programa partije, a koja brine o najširim krugovima siromašnih, a pre svega siromašnih penzionera itd. A ima i nekoliko podataka koje ne mogu do kraja da objasnim, a da ostanem konzistentan u onom smislu koji se tiče razvojne funkcije budžeta. Sada da bi zadovoljili neke socijalne funkcije, imate činjenicu da će biti smanjene subvencije privredi za 1.300.000.000 dinara.
Imate opšti ekonomski ambijent i činjenicu da privreda de fakto ne radi. Nažalost, u ovih milijardu i trista miliona dinara je i četiristo miliona koji se odnose na Fond za razvoj. I, ako krenemo od osnovne pretpostavke da Fond za razvoj treba upravo da podstiče rast proizvodnje putem povoljnih kredita ili ulaganjem u neke investicije u privredi, onda se postavlja pitanje - kako će Fond funkcionisati bez ovih četiristo miliona.
U vezi sa ovim Fondom ima i jedna lepša strana priče, a ona se odnosi na to da je između Zavoda za zdravstvo i Fonda za razvoj zaključen tzv. devizni kredit u iznosu od oko sedam, koji je sada, zbog kursnih razlika, narastao na oko deset milijardi dinara, iz čega se finansiraju doprinosi onih preduzeća koja u proteklih nekoliko godina nisu uspela da povežu radni staž za svoje zaposlene.
Pa je onda zaključen tripartitni ugovor između Fonda - Zavoda - određenog preduzeća. Preduzeće izmiruje obaveze prema Fondu za zdravstvo, a Fond za zdravstvo se zadužio kod Fonda za razvoj u odgovarajućem iznosu, i sa druge strane Fond za razvoj odobrava odgovarajući iznos novčanih sredstava preduzećima koja povezuju radni staž, što je dobro.
Ali, molim vas, kada idete dalje onda dobijete informaciju da u Ministarstvu za privredu, i pored ovog smanjenja sredstava, nije utrošeno milijardu i petsto miliona dinara. Sada se postavlja suštinsko pitanje - kako to da u nedostatku sredstava, koji je objektivan, prisutan, neki ljudi koji vode Ministarstvo nisu bili u stanju da, na način koji bi doprineo rastu privrede, utroše milijardu i petsto miliona dinara.
Sve mi to liči na priču iz prošlog saziva, kad ministar za poljoprivredu nije uspeo da potroši sredstva namenjena za poljoprivredu upravo u istom iznosu od milijardu i petsto miliona, a onda Vlada odlučila da iz tih sredstava, umesto poljoprivredne aktivnosti, finansira RTS.
A, ukazujem i na problem nedostatka ministra. Molim vas, kod predsedničke kampanje mi nemamo ministra za poljoprivredu. Uz svo uvažavanje gospodina Bubala, koji je koordinator dva ministarstva, jednog za ekonomske odnose sa inostranstvom i drugog za privredu, prosto ne mogu da prihvatim to kao činjenicu da nam treba ovoliko vremena da nađemo čoveka koji će raditi na poslovima ministra za privredu.
U prošloj Vladi smo imali ministra za privatizaciju, ali za privredu uopšte nismo. Sada opet nemamo ministra za privredu i to je nešto što ne može biti nikako dobro. Ne može biti nikako dobro i SPS insistira na tome da se u najkraćem mogućem vremenu dođe do teme - izbor ministra za poljoprivredu, i evo sada imamo i ministra za prosvetu koji je takođe podneo ostavku itd.
Ako idemo dalje, onda vidimo da jeste sporno, samo ne znam kako to da rešimo, pitanje dotacija poljoprivredi, smanjenje subvencija za milijardu i dvesta miliona dinara. Pri čemu vas podsećam da su sredstva koja su bila planirana za određene subvencije, pa i za regresirano gorivo za prolećnu setvu, utrošena u prvih devet meseci. I, da ćemo mi imati sada setvu koja će biti organizovana tako da seljaci neće moći da dobiju ni litar regresirane nafte. I, onda se postavi pitanje - da li je to sada deo neke dugoročne politike.
Ne može biti. Jer, svugde u svetu postoje određene subvencije za poljoprivredu, koje nikako ili ni u kakvim uslovima ne smeju da se smanje, a pogotovo da se ukinu, kao što se ukida regresirana nafta za jesenju setvu. Verovatno se polazilo od pretpostavke - pa, nećemo ove jeseni da motivišemo seljake da baš toliko zaseju pšenice, jer imamo tržišne viškove itd.
Ali, molim vas, samo da vas podsetim, samo godinu dana unazad imali smo situaciju da je Srbija morala da uvozi pšenicu zato što nije bilo dovoljno domaće. Pa, nije valjda da ćemo ponovo da doživimo takvu situaciju, ukoliko nemamo jednu dugoročnu strategiju u oblasti poljoprivrede i ukoliko nismo u mogućnosti da istrajemo na sprovođenju agrarnog budžeta i svih podsticaja koji se tiču rasta poljoprivredne proizvodnje, koji, kao što vidite, u najvećoj meri doprinose toj opštoj stopi rasta bruto društvenog proizvoda u prvih devet meseci ove godine.
Naravno da je ovo lakše reći nego i izvesti. Ali, toliko rezervi i u ovom budžetu je bilo da se i za jesenju setvu obezbedi regresirana nafta. Pogotovo što imamo činjenicu tih naftnih udara. Neki bi rekli da je upravo to razlog što nema više regresa, ali ja mislim suprotno. Što god su veći poremećaji na tržištu nafte u svetu, toliko je potrebnije obezbediti sigurno snabdevanje seljaka i poljoprivrednika ovom vrstom energenata, neophodnog za setvu.
I, tu valjda nema nikakve dileme - da li u tom pravcu treba da ide čitava buduća priča.
Zapazio sam još dve važne stvari. Ovaj rebalans budžeta u sebi sadrži jedan deo teksta koji, ovako, priliči Ministarstvu za ekonomiju i finansije, jer na neki način govori o tome šta ćemo mi to u budućnosti, kao Vlada i kao ekonomski deo Vlade, ili finansija, da radimo. Dva zadatka su: jedan se tiče restrukturiranja privrede radi pripreme za privatizaciju; drugi zadatak se tiče reforme javnih preduzeća.
Kod privatizacije se planira petnaest velikih firmi, da idu na tender, a 170 da idu na aukciju. I, ako je to što mislim, onda je dobro. A, šta mislim - dakle, ne možete prodavati preduzeća koja su prestala da rade. Nisu atraktivna. Ne možete prodavati preduzeća iza kojih ne stoji država, u onom delu koji se zove tzv. socijalni program. Ako ćemo bar u ovom periodu od dva i po meseca do kraja godine, a pre svega sa stanovišta potreba da se napravi osnova za 2005. godinu, pomoći da se pokrenu ta preduzeća radi bolje prodaje, onda sam za tu varijantu.
Ali, bojim se da nemamo dovoljno snage da tako nešto sprovedemo, jer su radnici u tim preduzećima, koja nisu privatizovana, već nestrpljivi i zbog toga što mesecima ne primaju nikakve zarade, ili su kod svojih kuća i čekaju, eto, da se pojavi neki kupac koji će ih kupiti. To jeste ona socijalna dimenzija priče, koja može da izraste i u nešto drugo, a to - nešto drugo, danas ne bih posebno apostrofirao, iako ukazujem na njegovu opasnost.
I, konačno - reforma javnih preduzeća. Nije rečeno šta se tačno podrazumeva pod reformom javnih preduzeća, osim odrednice koja je svima prihvatljiva, da se ide na racionalizaciju troškova u tim javnim preduzećima.
A, u vezi sa tim bih vas podsetio i na još nešto. Piše i u dokumentu, a i ministar je na tome insistirao - da će javna potrošnja ovim rebalansom budžeta biti u suštini smanjena za 1,1%.
To bi bilo tačno ako se posmatra samo republički budžet. Ako bi budžete lokalnih samouprava uključili u republički budžet, u smislu bilansa prihoda i rashoda, onda biste vi videli da verovatno nema ni govora o tome da se smanjuje javna potrošnja.
Naprotiv, zbog neracionalnosti na nivou lokalnih samouprava i zbog njihovih poslova koje obavljaju uveren sam da bismo možda došli do podatka da smo tu negde otprilike na nuli. Znači, nema ni smanjenja ni povećanja, a sa opasnošću da nam podatak pokaže da je zapravo javna potrošnja porasla.
To je ono što valja imati na umu, kada se budu koncipirale sve te lokalne vlasti po opštinama i kada se budu određivali parametri za finansiranje opština u 2005. godini. Bez toga mi nećemo moći da sagledamo ukupnu ekonomsku i finansijsku situaciju Republike kao takve, jer ćemo samo fragmentarno gledajući na republički budžet uvek biti u iluziji da smo nešto u republičkoj Vladi uradili, a to nešto i te kako može biti pokvareno na nivou lokalnih samouprava.
Počev od visine javne potrošnje, do pitanja zaduživanja lokalnih samouprava, ali i do pitanja zadovoljavanja onih elementarnih potreba građana na nivou tih komunalnih infrastrukturnih i drugih objekata.
Ukinuli smo, recimo, fond, odnosno 3,5% izdvajanja na zarade za Fond stambene solidarne izgradnje, a to je, kao što znate, bio jedan od značajnijih prihoda opština. Sada, u nedostatku takvog jednog sigurnog prihoda, opštine su morale da pribegnu nekim stvarima koje se tiču povećanja taksi za određene lokacije, koje se tiču nekih drugih naknada za gradsko građevinsko zemljište itd.
A sve to, u suštini, osim što proizvodi kratkoročnu korist za budžet lokalne samouprave, izaziva dugoročnu štetu, jer poskupljuje svaku priču o pokretanju privrede, o razvoju malih i srednjih preduzeća, o obezbeđivanju odgovarajućih povoljnih lokacija za neki posao, za neku privrednu aktivnost, koja bi u suštini morala da sve to na nivou lokalne samouprave, a u zbiru i na nivou republika, podigne.
Mislim da pri raspravi o budžetu za 2005. godinu upravo ovih nekoliko momenata moramo ozbiljno da uzmemo u razmatranje, da ne bismo došli do situacije da niko zapravo nije zadovoljan. Lokalne samouprave nisu zadovoljne zbog toga što ne mogu da obezbede izvorne funkcije i njihovo izvršavanje. Budžet nije zadovoljan zato što imamo situaciju da zbog stagnacije privrednih aktivnosti ili rasta koji nije dovoljan ne punimo dovoljno republičku kasu. Penzioni fond ne može da se napuni, zdravstveni ne može da se napuni, socijala je ugrožena, a razvoja nema.
Ovde sada neko mora da bude umetnik finansijski i da pomiri razvojnu i socijalnu komponentu u budžetu, da budu svi vuci siti i sve koze na broju. Verujem da je malo narodnih poslanika koji bi tu priču mogli do kraja da zaokruže, ali upravo i jeste u tome stvar, da nadležna ministarstva rade svoj posao. Ne samo da ga rade, nego da podignu efikasnost u tom radu do granica koje će biti prihvatljive za većinu i u ovoj skupštini, a posebno za građane.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slavoljub Matić, a neka se pripremi narodni poslanik Dušan Petrović.
Zamoliću vas samo za trenutak, gospodine Matiću, samo da pročitam nešto. Primili ste obaveštenje predsednika poslaničke grupe SRS Tomislava Nikolića da je poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore Dragan Ljubojević preminuo 2. septembra 2004. godine i izveštaj Administrativnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije povodom razmatranja ovog obaveštenja, sa predlogom da Narodna skupština, na osnovu člana 19. stav 1. tačka 6. i stav 2. Zakona o izboru poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore konstatuje prestanak mandata poslaniku u Skupštini Srbije i Crne Gore Draganu Ljubojeviću.
Saglasno članu 19. stav 1. tačka 6. i stav 2. Zakona o izboru poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore, Narodna skupština na predlog Administrativnog odbora konstatuje da je prestao mandat pre isteka vremena na koje je izabran poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore Draganu Ljubojeviću, izabranom na predlog poslaničke grupe SRS, danom nastupanja smrti, 2. septembra 2004. godine. Saglasno Zakonu o izboru poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore izvršiće se izbor novog poslanika u Skupštini Srbije i Crne Gore, a na predlog poslaničke grupe SRS. Hvala vam.
Sada izvolite, gospodine Matiću, a neka se pripremi Dušan Petrović.

Slavoljub Matić

Demokratska stranka Srbije
Gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, DSS glasaće za ovaj zakon. Smatramo da je nužno izvršiti promene u budžetu Republike Srbije, koje će omogućiti stabilnost, finansiranje onih slojeva stanovništva koji očekuju da od budžeta dobiju dovoljan novac kako bi živeli svoje, posebno penzionerske dane, a mene osobito raduje što se povećava stavka u onom razdelu koji određuje poljoprivredne penzije. One su godinama zanemarene, one su ispuštene iz svih prethodnih vlada i dobro je što u ovom rebalansu upravo imamo tu stavku koju uvećavamo.
Naravno, dobro je i to što država, zbog toga što je potrebno sticati ponovo ugled i domaćih banaka i pre svega državnih institucija, deo sredstava koja uvećavamo namenjuje povraćaju stare devizne štednje.
A još ako dodamo uz to zarad povratka onog ugleda koji je potreban ovoj zemlji, a mislim na ugled u samoj međunarodnoj zajednici, na međunarodnom finansijskom tržištu, sporazum sa Londonskim klubom svakako iziskuje ovaj rebalans.
To je ono dobro i to je razlog zbog čega ćemo bespogovorno podržati ovaj predlog rebalansa budžeta. Čuli smo i kritičare i ja ću biti jedan od kritičara republičke Vlade. U kom delu? U onom delu koji je svakako bio nužan da u dosadašnjem radu Republičke vlade bude prisutan u javnosti, a to je da Republička vlada izađe pred javnost ti da jasno i glasno kaže kakvo je stanje dočekalo prvi nastup Republičke vlade i posebno onih prvih 15 dana, kada se koncipirao Predlog zakona o budžetu Republike Srbije.
A da se podsetimo 2002, 2003, krađa mandata, da se podsetimo ovde kako se radilo, krađa glasova u parlamentu, jedne opšte državne nestabilnosti. Najcrnje dane imali smo tokom 2003. godine, ubistvo premijera, jednu apsolutno nestabilnu političku situaciju, trenutak koji je nažalost dugo trajao, trenutak kada su se razgradile maltene sve institucije sistema u ovoj državi.
To je bilo ono što je čekalo prvi nastup nove Republičke vlade i to je ambijent koji je valjalo popravljati. Naravno da ovaj rebalans i te kako zavisi upravo od onih ambijenata koji su prethodili radu u ovoj republičkoj vladi. To su ambijenti iz 90-ih godina, iz vremena izolacije, i to je ambijent nakon 5. oktobra, posebno tokom 2002. i 2003. godine, ambijent gde su se razarale institucije sistema.
To nije pravi privredni ambijent. To je ambijent koji nije magnet za investitore, to nije ambijent za jednu pravednu, efikasnu i brzu privatizaciju. To je ambijent gde ćete, ako planirate 16 miliona od privatizacije, imati od 1.300, 1.400 privatizacija najmanje 500 koje imaju problem i to je naravno izazvalo da jedan deo deficita budžeta, a to je jedan od današnjih naših akutnih problema, moramo na ovakav način rešavati.
Kada kritičari, koji su i te kako učestvovali u privatizaciji u našoj Republici, kažu da su na vreme anticipirali tj. sa prigovorom predlagali da Republička vlada ne unosi takve iznose u razdelima koji su popunjavali budžet, posebno u razdelima prihoda od privatizacije, hajde da se podsetimo ko je takav plan pravio. Takav plan pravila je prethodna Vlada, Vlada za 15 dana, nova Vlada. U martu mesecu nije imala dovoljno vremena da vidi šta je čeka u sektoru privatizacije i kakvi su realni prihodi koje može očekivati. To su istine.
Istine su takođe da se u Srbiji prodalo ono što je vredelo. Istina je, takođe, da je ostalo ono što se ne može prodati ili se može vrlo teško prodati.
Doduše, imamo mogućnosti da prodamo jedan deo javnog sektora i mislim da će se to dogoditi nakon restrukturiranja javnih preduzeća. Za to je potrebno vreme, ali je potrebna i jedna opšta politička saglasnost.
Setimo se samo na koji način se vrši restrukturiranje u EPS-u, na koje opstrukcije svaki pokušaj restrukturiranja EPS-a nailazi i ko to sve čini. Čine oni kojima je prethodna vlada pred Novu godinu, valjda kao novogodišnji poklon, uplatila dve milijarde i 100 miliona dinara. Na ime čega? Na ime toga da vrati ekstraprofiteru pare i da novu vladu sačeka jedan moćan medij koji će je od prvog dana razbijati, opstruirati i naravno prikazivati blokade puteva kada se pokrene restrukturiranje i opisivati brojke koje će množiti sa 100, i da ne pričam šta se sve dešavalo u poslednjih par meseci.
Ovaj rebalans ima zadatak, a to je jedan od prioriteta, da upravo smanji budžetski deficit, kako bi nas taj smanjeni budžetski deficit na nivou 2,3% bruto društvenog proizvoda, dakle na tom nivou uveo u red normalnih zemalja, koje su potpuno kompatibilne sa onim svetom sa kojim želimo da sarađujemo.
Drugi značajan deo naše makroekonomske politike svakako je smanjenje spoljnotrgovinskog deficita. Svi znamo da naše carinske barijere skoro da ne postoje i svi znamo da u tom sektoru naši finansijski stručnjaci, posebno oni koji su uključeni u rad visokih državnih organa, moraju dobro da razmisle na koji će način taj deo naše politike da usmere ka proizvodnji, ka onome što će smanjiti taj deficit kako bi naša privreda oživela. To jeste problem i to je problem koji očekuje sve nas. Mislim da oko toga takođe mora da postoji opšta saglasnost.
Znam da će mnogi, kada budemo ovo stavili na glasanje, glasati shodno svojim političkim opredeljenjima i znam da su mnogi u ovoj sali raspoloženi za vanredne parlamentarne izbore. Doduše, njih je manje nego onih koji smatraju da je ovo vreme potrebno kako bismo stabilizovali institucije u našoj Republici. Predlažem da se, ako ste već voljni da što je moguće pre imamo vanredne izbore, usaglasimo oko onog najbitnijeg akta, a to je Ustav Republike Srbije, i potom ćemo imati izbore na svim nivoima.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dušan Petrović, a neka se pripremi narodni poslanik Goran Jakšić.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Demokratska stranka – Boris Tadić
Dame i gospodo poslanici, Demokratska stranka je protiv zakona o rebalansu budžeta i važno je da potpuno pojasnimo svoju poziciju.
Demokratska stranka je protiv ovog zakona zbog toga što zakon o rebalansu budžeta predstavlja sliku i krajnji izraz ekonomske politike Vlade Republike Srbije. Demokratska stranka se duboko ne slaže sa ekonomskom politikom koja je, po našoj oceni, zaustavila reforme u zemlji, zaustavila približavanje Srbije Evropskoj uniji i u dobroj meri uspela da potre dobre rezultate koji su u tri godine Vlade Republike Srbije, pod pokojnim premijerom Zoranom Đinđićem i za vreme vlade Zorana Živkovića, učinjeni.
Samo nekoliko ilustracija koje proizilaze iz promene pojedinih razdela u budžetu. Razdeo Ministarstva privrede, kako je to ovde i rečeno, smanjuje se za 1,2 milijarde, a od toga 800 miliona dinara će biti manje subvencije nego što je predviđeno. Načelno, Demokratska stranka nema protiv ovoga ništa kada bi to bio izraz konsolidacije 67 ili 70 velikih sistema koji se u Srbiji nalaze u restrukturiranju. Međutim, šest, sedam ili osam meseci unazad ništa nije učinjeno ozbiljno na restrukturiranju ovih velikih bolesnika srpske privrede.
Želim takođe da dam jednu ilustraciju restrukturiranja, koje se dobro odvijalo između 2001. i 2004. godine. Šabačka "Zorka" je uspela da pokrene nekoliko vrlo važnih preduzeća, kao što su preduzeće za proizvodnju mineralnih đubriva, preduzeće za proizvodnju cinka, preduzeća koja nisu desetak godina unazad radila, ali sedam meseci ne možemo da dobijemo savetnika za šabačku "Zorku" u Agenciji za privatizaciju, u Centru za restrukturiranje, zbog toga što ne postoji ministar za privredu, zbog toga što se direktori Agencije za privatizaciju menjaju svakih nekoliko meseci, zbog toga što ne postoji konzistentna politika Vlade Republike Srbije u ovoj oblasti.
Takođe, nekoliko puta je ovde iznet stav da restrukturiranje javnih preduzeća ide vrlo loše ili se praktično ne odvija i želim još jednom da to podvučem. Neophodno je postići konsenzus, bar među strankama prodemokratskog bloka, o neophodnosti restrukturiranje celog javnog sektora, a pogotovo javnih preduzeća, jer to predstavlja najtežu bolest srpskog društva.
Nekorektno je ovde prebacivati odgovornost za to što se sedam ili osam meseci ne čini ništa u javnim preduzećima na prethodnu vladu. Ova vlada je stupila na dužnost u martu ove godine i mogla je, da je postojala politička volja, da se ozbiljno pozabavi EPS-om, NIS-om, Telekomom, ŽTP-om i drugim javnim preduzećima, ali to nije učinila jer ne postoji politička volja da se to uradi.
Želim da istaknem potrebu vrlo stroge kontrole raspolaganja budžetskim sredstvima i preduzimanja vrlo oštrih koraka prema budžetskim korisnicima koji nenamenski troše novac poreskih obveznika u Srbiji.
Juče su pred zgradom preko puta bile demonstracije nekoliko stotina Srba sa Kosova i Metohije. Želim da upoznam vas, dame i gospodo narodni poslanici, i javnost sa tim kako su plaćeni troškovi ljudi koji su se juče nalazili pred Predsedništvom Srbije. Plaćeni su tako što je Univerzitet u Prištini platio autobuse, tako što je Zdravstveni centar u Kosovskoj Mitrovici platio autobuse, tako što je Izvršni odbor Skupštine opštine Zvečan platio autobuse, tako što je Osnovna škola iz
Kosovske Mitrovice platila autobuse i tako što je organ uprave Zubin Potok platio autobuse, sve ukupno negde oko 400 hiljada dinara. Ovo je nenamensko trošenje novca poreskih obveznika Republike Srbije i ovakvo trošenje novca predstavlja krivično delo zloupotrebe službenog položaja.
Demokratska stranka očekuje da ministar finansija, u okviru nadležnosti budžetske inspekcije, izvrši odmah kontrolu podataka koje sam ovde izneo, a takođe da ministar zdravlja i ministar prosvete izvrše u okviru inspekcijske nadležnosti svojih ministarstava kontrolu budžetskih korisnika. Nedopustivo je da se na ovakav način vodi politika i nedopustivo je da se na ovakav način troši novac poreskih obveznika građana Srbije. Demokratska stranka će glasati protiv rebalansa budžeta.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Hvala gospodinu Petroviću. Reč ima narodni poslanik Goran Jakšić, a neka se pripremi narodni poslanik Aleksandar Vučić. Izvolite.

Goran Jakšić

G17 Plus
Dame i gospodo poslanici, poštovani predsedavajući i predsedništvo, G17 plus će, kao što je rečeno od strane prethodnih govornika iz naše grupe, podržati Predlog zakona o rebalansu budžeta i za to imamo dobre argumente, koji proizilaze iz samog Predloga zakona i onoga što je ministar rekao u uvodnom izlaganju.
Realizacija budžeta u prethodnom periodu u zadnjih devet meseci je bila na dosta visokom nivou i Predlog rebalansa budžeta će se odnositi samo na zadnji kvartal, na zadnja tri meseca ove godine.
Rebalans praktično nije narušio razvojni koncept koji je imao u svom početku, tako je najavljen, tako je i formiran, ali takođe, onako kako je dat, ovaj rebalans budžeta štiti, odnosno zadržava sve one obaveze države prema onim kategorijama građana, odnosno društva, koje država ekonomski štiti i što država nužno mora da čini, a to su penzioneri, socijalno ugrožena lica i nezaposleni. Ovo su osnovni razlozi zbog kojih će G17 plus podržati ovaj rebalans budžeta, a i sve ono što je dato u Predlogu je suština zbog koje ćemo glasati.
Rebalans budžeta smanjuje budžetski deficit sa 45,3 milijarde dinara na 32,7 milijardi, što će praktično dati budžetski deficit koji je manji u odnosu na onaj koji je bio u 2003. godini.
Ono što je bitno, to je da se smanjenje deficita neće realizovati povećanjem poreza, odnosno neće se smanjiti budžetski deficit novim nametima na poreske obveznike, već će se ići na smanjenje javne potrošnje.
Ali i ako se smanjuje izdvajanje za vojsku kao jednog od najvećih korisnika, vojska će u narednom periodu imati povećanje plate od 8,5%. Ovim rebalansom je predviđeno povećavanje nekih stavki u budžetu za one kategorije stanovništva koje država ekonomski štiti, i to za 3,1 milijardu dinara za Fond PIO, što je veoma značajno za naše građane - 3,3 milijarde dinara povećanja Fonda za zemljoradničke penzije, koje i te kako kasne; kašnjenje se nije desilo u periodu kako je ova vlada u Srbiji, već u ranijim periodima; i dve milijarde dinara povećanja naknade za nezaposlene u Srbiji.
Takođe, osim toga što se smanjuje javna potrošnja ovim predlogom rebalansa budžeta, imaćemo povećanje onih prenesenih sredstava koje Vlada, odnosno država iz budžeta prebacuje lokalnim samoupravama, odnosno opštinama i gradovima, i to u iznosu od 375 miliona dinara.
Jedan od važnijih razlog zbog čega je došlo do ovog predloga rebalansa budžeta je i servisiranje spoljnog duga, za koji, kada je budžet usvajan, nije moglo da bude predviđeno da li će i u kom iznosu biti. Radi se o servisiranju duga koji je često spominjan u iznosu od 6,9 milijardi dolara, a za ovu godinu će rebalansom ovog budžeta biti određena sredstva u iznosu od 2,4 milijarde dinara. Ukoliko ne budemo prihvatili rebalans budžeta, ukoliko budemo odbili ovu stavku, praktično ćemo po onoj narodnoj - ako ne platite na mostu, platićete na ćupriji - izgubiti 1,7 milijardi dolara onoga što je predviđeno kao otpis po Londonskom sporazumu.
To je da napravimo komparaciju, odnosno onih 6,9 milijardi ukupnog spoljnog duga koji imamo, oko 25%. Naravno da i tim što bismo ovu stavku uveli, ušteda i korist koje će država imati usvajanjem ovog predloga zakona u Skupštini Srbije, i te kako je evidentna, ne samo na ovaj rok koji nas očekuje u naredna tri meseca, nego mnogo dugoročniji.
Bilo je govora o tome kako je i povećanje bruto društvenog proizvoda, koje nije tako malo u ovoj godini, oko 8%, kao industrijska proizvodnja koja se kreće u relacijama između 6 i 7%, rezultat angažovanja prethodne Vlade u periodu dok je sprovedena privatizacija u Srbiji.
Moram da napravim malu komparaciju, odnosno malu zamenu teza. Sigurno da je privatizacija uticala na povećanje bruto društvenog proizvoda i povećanje industrijske proizvodnje.
Ali, s obzirom na to koliko imamo prigovora samo na Odboru za privatizaciju, o tome koliko je loših privatizacija urađeno, privatizacija u kojima je bilo kriminalnih radnji ili u kojima nisu ispoštovane obaveze onih koji su se pojavili kao kupci, možemo da pretpostavimo da je drugačije ova privatizacija sprovedena.
Koliko bi onda bilo sredstava i koliko bi onda u tom slučaju bio rast društvenog dohotka i povećanje industrijske proizvodnje? Možemo stvar da gledamo iz jednog ili iz drugog ugla, sve zavisi od toga kakav nam je interes. Da je privatizacija bila bolja imali bismo mnogo bolje rezultate sada.
Što se tiče restrukturiranja preduzeća, naravno da i tu možemo da govorimo sa različitih aspekata onih koji su do sada učestvovali do kraja 2003. godine u ovom poslu. Naravno da će to proglasiti za jednu dobru aktivnost, za jedan dobar posao Vlade. Ali ako gledamo sada iz ovog aspekta, koliko tu ima problema i koliko je nerealizovanih poslova u restruktuiranju preduzeća, a koliko je urađeno, naravno da onda stvar izgleda malo drugačije.
Dolazim iz Pirota, iz grada i opštine u kojoj je nekada bio jak industrijski centar, u kome je bilo mnogo velikih ili najvećih preduzeća, proizvodnih firmi, u kome ništa od restruktuiranja nije urađeno, ništa od privatizacije nije urađeno do kraja 2003. godine.
Kratko o jednoj temi koja je spominjana, interpretirana na različite načine, do potenciranja da će sada ovim rebalansom biti smanjenja nekih subvencija, do toga da praktično neće više biti subvencija. Stvari stoje malo drugačije u delu poljoprivrede. Smanjiće se ovim rebalansom budžeta subvencije za jednu milijardu i 200 miliona dinara, ali će ostati 11 milijardi dinara. Od toga je do sada u ovoj stavci realizovano 7 milijardi dinara. Toliko je Vlada usmerila na subvencije u poljoprivredi.
Tih 11 milijardi dinara će biti mnogostruko veće nego što je Vlada u prethodnom mandatu do 2003. godine izdvojila za subvencije u poljoprivredi. Da dodamo samo još onih 2,9 milijardi dinara, koje je Vlada iz budžeta izdvojila za otkup pšenice ovogodišnjeg roda.
Posledice usvajanja u ovom domu ovakvog rebalansa budžeta su ne samo za period 2004. godine, već i nadalje. Očekujem da će poslanici shvatiti važnost usvajanja ovakvog jednog akta i da će glasati za, kao što će uraditi G17 plus. Hvala.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Hvala vama. Reč ima narodni poslanik Aleksandar Vučić, a neka se pripremi narodni poslanik Dušan Proroković.