PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 11.02.2005.

14. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANjE

14. dan rada

11.02.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:40 do 17:00

OBRAĆANJA

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, posle Zakona o zaštiti životne sredine, poreskih zakona, Zakona o železnici, o poštanskim uslugama, došao je na red i porodični zakon, koji je pisan jednim delom po ugledu na belosvetska dostignuća. Tako će građani Srbije po ugledu na bezosećajni model zapadnoevropske porodice kreirati svoje porodične odnose. Dakle, stali smo u red da nam neko deli lekcije kako treba da izgleda srpska porodica, a ne zaboravimo, porodica je temelj svake države.
S obzirom na vreme koje je preostalo poslaničkoj grupi SRS, osvrnuću se samo na dva problema. Skrenuo bih pažnju na jedan problem koji je u protekle dve godine privlačio pažnju javnosti Srbije, a to su optužbe, na stotine optužbi, za krađu beba u porodilištima u Srbiji. Prolaze godine od takvih događaja, deset, petnaest, dvadeset. Igrom sudbine dođe se do novih podataka, a onda krene potraga. Nekome je možda razorena porodica zbog eventualne krađe beba. Neko se psihički nije oporavio od takvog šoka.
Da li ovaj predlog zakona pruža priliku majkama da pronađu svoju davno izgubljenu decu? Ne. U članu 250. u stavu 3. to pravo se ograničava rokom za ženu koja tvrdi da je majka deteta u odnosu na ženu koja je zvanično upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta, i to najkasnije deset godina od rođenja deteta. Znači, ako posle 15, 20 godina majka pronađe svoje dete, ona nema pravo da podnese tužbu za osporavanje materinstva.
To je možda moguće po drugim zakonskim rešenjima, ali logično, pošto je ovo porodični zakon, treba da se da mogućnost baš i po ovom zakonu. Za ovaj problem predlagač bi trebalo da ima više sluha, s obzirom da nam se to već dešava i da je na neki način naša država suočena sa tim.
Kada je reč o nasilju u porodici, otvoreno nasilje prema članovima porodice treba strogo sankcionisati po važećim zakonskim odredbama. Niko nema moralno pravo, a ni zakonsko, da grubim nasiljem razara osnovno tkivo svakog društva tj. porodicu.
Koga je sve ovaj predlog zakona uvrstio u sastav porodice i koga pored članova porodice takođe štiti? U članu 197. stav 2. tačka 2. navedeno je sledeće - izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu. To "blisko lice" treba da se pojasni. Naljutite li bliskog prijatelja vaše supruge ili blisku prijateljicu vašeg supruga, i ako uz te pretnje promenite lični opis tom bliskom licu, možda i u rođenoj kući, lako možete kao "nagradu" da dobijete meru zaštite od nasilja u porodici, član 198 – izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti.
Zato će sada oni koji mogu da se svrstaju pod kategoriju bliskog lica uvek pri ruci imati ovaj zakon. Uz dogovorene svedoke jednog od supružnika, bliskog lica i sposobnog advokata, svaka, i minimalna konfliktna situacija može da se pretvori u nečuveno nasilje, a to dalje znači sankcije za onog na koga se krene u napad. Dakle, nasilnike u porodici treba ekspresno i drakonski kažnjavati, ali za neodređene stvari i uvođenje nekakvih bliskih lica treba biti oprezan u postupku sa akterima spora.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dobrica Janković.
...
Demokratska stranka

Dobrica Janković

Demokratska stranka – Boris Tadić
Dame i gospodo narodni poslanici, imali ste prilike da čujete kakav je stav Demokratske stranke povodom ovog predloga zakona i ja ću jednostavno ponoviti: mi stojimo iza ovakvog predloga, dakle glasaćemo za ovaj predlog zakona. Naravno da imamo izvesne primedbe i vi ste neke od njih mogli već da čujete u prethodnoj raspravi.
Međutim, ono što ovom prilikom želim posebno da istaknem i izrazito da naglasim, to je nešto što je sudbina novih zakona i to nije specifičnost ni ovog saziva Skupštine, ni nekih prethodnih, a siguran sam ni budućih saziva Skupštine. To je da se zakon donese, a kakva će njegova sudbina u životu, u praksi da bude ne zavisi od toga kako taj zakon glasi, šta je u njemu sve napisano, da li on lepo izgleda, da li je usklađen sa nekim evropskim standardima ili sa onom zakonskom regulativom koja je aktuelna u ukupnom zakonodavstvu jedne zemlje.
Prema tome, jedno je to što pišu zakoni; i u ovom zakonu Demokratska stranka kaže – to sasvim lepo stoji, to jeste usklađeno i to jeste ono za šta se Demokratska stranka, u oblasti o kojoj zakon o porodici govori, zalaže. Međutim, da li će to da doživi realizaciju u praksi zavisi od nas ovde, od Skupštine, od toga da li ćemo uspeti da nametnemo stav koji će postati stav u pravnoj praksi.
Dovoljno često smo svedoci da u pravnoj praksi ono što piše u zakonu ne biva i da se sprovodi kroz određene improvizacije, odnosno, uslovno rečeno, toleranciju. Ovde ne sme da bude tolerancije, jer moj lični odnos, a rekao bih da je to možda deo profesionalne deformacije nas lekara, koji imamo nešto razvijeniji osećaj za genezu stvari, jeste da kada je u pitanju tema nasilje u porodici onda imam pravo da našu celokupnu javnost upozorim da nasilje u porodici može da proizvede niz devijacija u društvu, niz teških problema, ne samo u oblasti kriminala u užem smislu, nego i niz socioloških problema za društvo, dakle da negativno utiče na razvoj društva u najširem smislu. Zbog toga posebno podvlačim važnost implementacije ovog zakona u pravnoj praksi.
Pod uslovom da smo se razumeli da pozdravljamo ukupan kontekst zakona, u smislu da ocenjujemo da on jeste korak napred u razvoju našeg građanskog društva, ostaje ozbiljna kritika, a posebno ćemo kroz raspravu o amandmanima govoriti o pitanju koje je postavljeno u članu 5, a to je pitanje o slobodi rađanja, odnosno odlučivanja o rađanju. Tu ćemo beskompromisno tražiti, pre svega od gospodina ministra da onako kako je beskompromisno, a po nekima preterano odlučno, govorio o bitangama itd., sa istom takvom energijom i odlučnošću stane uz stav da po pitanju rađanja, u smislu slobode odlučivanja o rađanju, odlučuje žena.
Ponudićemo niz argumenata razne provenijencije u prilog ovakvom zahtevu da se oko toga usaglasimo. Ovde dolazimo do onog ključnog mesta. Ovo je toliko važna stvar. Stičem utisak da u javnosti nije prepoznato, a možda smo pomalo i mi zaslužni za to. Novinari ovog puta nisu tako zainteresovani za ovaj zakon kao što su za neke druge, a naročito kada su bile u pitanju plate poslanika i državnih funkcionera, više nego za druge stvari. Moramo da animiramo javnost kad donosimo ovakav zakon.
Tačno je, ali i izazovno i zahtevno zvuči i implicira niz drugih tema i zaključaka, da je porodica temelj društva. Ministar je upozorio da se, kada govorimo o institutima, u kontekstu ovoga o čemu govorimo, ne radi o porodici, nego se radi o pojedincu, članu porodice. To je taksativno objašnjavao i to treba da razumemo. Mi idemo i kroz to korak napred.
Prema tome, vratiću se na ono o čemu sam govorio kada je u pitanju nasilje u porodici, ali i niz drugih stvari koje se regulišu. Kada je u pitanju porodica, mi regulišemo sve stvari koje zaokružuju pitanja, u najširem smislu, slobode čoveka. Dakle, ovo jeste zakon koji postavlja na noge, na temelje pitanje slobode svakog pojedinca, građanina ovog društva. U tom smislu, moramo poruke te vrste i takve energije da uputimo javnosti, da tako gleda na njih.
Dolazimo do onoga sa čime sam počeo – a neko je to rekao, naravno da je zadatak Skupštine da prati da li taj zakon živi u stvarnosti – da proizvedemo sve najbolje tekovine, a zakon jeste u tom smislu dobro postavljen, ovog zakona u praksi, u našim životima. Čuli smo različita mišljenja i neophodno je da postoje različita mišljenja. Oko ovih stvari, nemojte da se ubeđujemo.
Slobodan sam da ocenim da smo tendenciozno došli do različitosti u stavovima oko nekih pitanja oko kojih ne smemo da se sporimo. To su pitanja koja govore o pravima i mogućnostima deteta da izražava slobodnu volju. Tu nismo odrezali paušalno, kao kad smo rekli da svako ima pravo da odlučuje o rađanju, svako ima slobodu, nego smo vodili računa da po izvesnim kriterijumima, biološkim i drugim, odredimo da li je to za jednu stvar od 14, za neku od 15, za neku od 16 godina. To jesu stvari koje iskustveno i naučno jesu obrazložene. Ministar je ispravno govorio da je bio multidisciplinaran prilaz u kreiranju članova ovog zakona.
(Predsedavajući: Vreme.)
Dakle, oko nekih osnovnih stvari, sada potpuno politički govorim, a taksativno ću govoriti u raspravi o amandmanima, moramo da se složimo; centralna stvar na koju treći put pozivam, to je da posebnu pozornost celokupnoj javnosti učinimo povodom donošenja ovog zakona.
Što se tiče one zamene teza u delu rasprave koju smo imali prilike da čujemo, ovo nije zakon koji brine o populizmu i o našoj populaciji. To će tek doći na red. Prema tome, DS će, ponavljam još jednom, glasati za ovaj zakon, uz primedbu da obratimo pažnju na ono što ćemo govoriti kroz amandman na član 5.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Dobrici Jankoviću, s tim što moram da kažem da je, po članu 90. Poslovnika, vreme poslaničke grupe DS iskorišćeno.

Reč ima narodni poslanik Ištvan Išpanović. Poslanička grupa G17 plus ima još 5 minuta.

Ištvan Išpanović

G17 Plus
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovde je više puta rečeno da imamo jedan zakon koji je donet pre 25 godina. Nije problem, po meni, u tome što je taj zakon donet pre 25 godina, jer imamo mi dosta drugih zakona koji su doneti davno, a i danas se primenjuju i danas su moderni zakoni.
S ovim zakonom imamo problem da je potpuno zastareo, da nema sve one pravne institute koje poznaje moderno porodično zakonodavstvo u svetu i zbog toga treba ovaj zakon menjati. Znači, ovaj zakon je u potpunosti zastareo i ne slažem se sa kolegama koji su govorili o tome da bismo krpljenjem sada važećeg zakona imali primeren zakon u sadašnjoj situaciji.
Imamo čitav niz novina u ovom zakonu, o tome je ministar detaljno govorio, kao što su: pravo deteta, zajedničko vršenje roditeljskog prava, zaštita porodice, posredovanje u bračnim sporovima, bračni ugovor itd., a imamo i dosta pravnih instituta koji su na drugi način rešeni nego ranije.
Samo bih jednu malu ispravku dao što se tiče pravnog instituta stanovanja (habitatio). Naime, ovde se govori o tome da je to potpuno novi pravni institut. Pravnici iz Vojvodine koji se bave svojom strukom malo duže znaju da je takav pravni institut postojao u zakonu o braku Vojvodine, koji je iz poznatih razloga ukinut pre 15 godina. Prema tome, spadam u one sudije koje su primenjivale taj institut pre više od 15 godina.
Bilo je puno kritike u odnosu na institut stanovanja. Moram reći da je taj institut takav pravni institut koji treba primenjivati veoma, veoma restriktivno. Mislim da će biti na sudijama da odmere kada je nužno da se taj institut primeni, znači da se vlasnik ili suvlasnik stana iseli iz stana, ali stvarno samo u onim sporovima gde je to nužno, gde je to u interesu dece.
Ovde je bilo reči o tome da se primena zakona odlaže zbog toga da bi se sudije obučile, jer stvarno imamo puno novih pravnih instituta i neće biti jednostavno da se ti instituti primene. Međutim, plašim se drugog razloga. Naime, da li ćemo uopšte imati sudije koje će uspeti da u ovim kratkim rokovima koji su predviđeni zakonom donesu odgovarajuće sudske odluke.
Polazim od današnje prakse. U ovim porodičnim odnosima najjednostavnija sudska odluka je, recimo, izmena odluke o visini izdržavanja. Mi imamo u današnjoj praksi da sudije ne pišu te odluke za mesec, dva dana. Kako ćemo od takvih sudija očekivati da mnogo složenije presude donesu, odnosno da sprovedu postupak i da napišu presude u jednom veoma kratkom vremenu?
(Predsednik: Vreme.)
Zbog toga mislim da treba odabrati sudije koje će suditi u specijalnim sporovima, pod ovim veoma kratkim rokovima, i da te sporove ne treba poveravati bilo kome. Hvala lepo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Zahvaljujem se gospodinu Išpanoviću. Reč ima narodni poslanik Goran Davidović i on je poslednji govornik u načelnom pretresu.

Goran Davidović

Demokratska stranka Srbije
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u savremenom svetu jedna od najznačajnijih funkcija države jeste briga o porodici. Novi porodični zakon koji se danas nalazi pred nama predstavlja doprinos resornog ministarstva i Vlade Republike Srbije evropskim integracijama.
Novi zakon odražava novi karakter porodičnih odnosa i ima za cilj usklađivanje ove oblasti sa Ustavnom poveljom i Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima na nivou unutrašnjeg zakonodavstva, sa jedne strane, kao i harmonizaciju domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim propisima i standardima, posebno u oblasti prava čoveka.
Na taj način ovaj zakon štiti pravo na život bez nasilja, straha, diskriminacije, fizički i psihički integritet i dostojanstvo ličnosti, fizički i duševni mir, porodicu, mirno i bezbrižno detinjstvo, što je sve skupa cilj svih nas. Tako se u oblasti porodičnih odnosa uspostavlja normativni sistem, kompatibilan savremenom evropskom zakonodavstvu i praksi, uz puno uvažavanje novog karaktera porodičnih odnosa i savremenog koncepta prava čoveka, a posebno prava deteta.
Na osnovu dvodecenijskog iskustva u primeni Zakona o braku i porodičnim odnosima, novim zakonom obezbeđujemo bolju i potpuniju pravnu zaštitu porodice, sa posebnim osvrtom na povećanje i obezbeđivanje prava deteta. Ona se izdvajaju kao posebna prava, nezavisno od prava roditelja i definisane odgovornosti roditelja, nezavisno od njihovog bračnog statusa.
U ovom zakonu sud odlučuje o ograničavanju prava roditelja, za razliku od do sada važećeg zakona koji tu nadležnost pripisuje centrima za socijalni rad; reguliše se pitanje zaštite dece bez roditeljskog staranja i unapređuje institut usvojenja, hraniteljstva i starateljstva. U svim ključnim institutima došlo je do pozitivnih promena, a posebno bih ukazao da se nasilje u porodici u navedenom zakonu tretira na jedan potpuno drugačiji način.
Ovim zakonom će nasilje u porodici biti sankcionisano brže i efikasnije. Nasiljem će se smatrati svako ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni ili duševni integritet drugog člana, zatim pokušaj nanošenja telesnih povreda i izazivanja straha. Sankcioniše se i silovanje u braku, bez obzira na to da li je brak zaključen ili se radi o vanbračnoj zajednici.
Koje su to mere zaštite od nasilja u porodici? Pre svega, mogućnost iseljavanja nasilnika iz kuće ili stana, zatim zabrana dolaska u kuću i kraj gde žrtva nasilja živi, kao i na njeno radno mesto. Predviđeno je i obavezno lečenje od bolesti zavisnosti, kao i psihijatrijsko lečenje nasilnika, a mere zaštite mogu trajati najviše godinu dana.
Tako nasilje prestaje da bude privatna porodična stvar, a pravo na zaštitu priznaje se i licima u posebnom emotivnom odnosu; odstupa se od uobičajenog shvatanja porodice i obuhvata se širi krug lica koja mogu da uživaju zaštitu.
Taj veliki korak u porodično-pravnoj zaštiti predstavlja mogućnost iseljenja nasilnika iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine, kao i nalog za useljenje lica koje je nasilno iseljeno; zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti, kao i zabrana pristupa mestu rada i stanovanja. S obzirom na to da je reč o potpuno novom institutu u našem pravu, sva sporna pitanja biće rešavana na sudu, pri čemu će sudije koje se bave tom problematikom takođe morati da prođu određene edukativne programe.
Novine predstavljaju odredbe kojima se vrši usklađivanje sa odredbama ratifikovanih međunarodnih ugovora, novi pravni instituti, dok su neki postojeći instituti i zakonska sistematika reformisani ovim zakonom.
Tekst porodičnog zakona usklađen je sa odredbama međunarodnog prava, pri čemu je direktno preuzet član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji govori o pravima porodičnog života, kao i odredba člana 7. Konvencije o pravima deteta.
Ovim zakonskim rešenjem predviđeno je da će dete imati pravo da se samo, odnosno preko nekog drugog lica ili ustanove obrati sudu ili organu uprave i zatraži pomoć u ostvarivanju svojih prava na slobodno izražavanje mišljenja. Sud je dužan da se stara o tome da dete blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna, da mu dozvoli da iznese svoje mišljenje, kao i da tom mišljenju posveti dužnu pažnju, u skladu sa godinama i zrelošću deteta. Zakonskim predlogom zadržan je termin "roditeljsko pravo" u nameri da se i time potvrdi pravo deteta na to da roditelji, pre nego iko drugi, treba da se staraju o njemu.
Ovim porodičnim zakonom predviđena je odredba o tome da roditelji mogu nastaviti da zajednički vrše roditeljsko pravo i kada prestanu da vode zajednički život, ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je to u najboljem interesu deteta.
Novi pravni instituti imaju cilj da pokriju pravne praznine koje postoje u prethodnom zakonu, da afirmišu određena dečja i građanska prava i da u potpunosti promovišu učešće građana u svim procesima koji se njih tiču, i koji će na taj način na sebe preuzeti potpunu odgovornost za sopstveni život. Jednu od novina predstavlja institut emancipacije, koji predviđa pokrivanje pravne praznine iz prošlog zakona po kojoj je radnik maloletnik sticao punu poslovnu sposobnost pre punoletstva samo ukoliko stupi u brak, a sada će maloletnik sa napunjenih 16 godina imati punu poslovnu sposobnost.
Deci će biti data mogućnost da učestvuju u donošenju svih odluka važnih za njihov život. Stupanjem na snagu ovog zakona, dete od 15 godina, koje je sposobno za rasuđivanje, imaće pravo da samo odluči kod kog roditelja će živeti i na koji način će održavati kontakt sa roditeljem sa kojim ne živi. Takođe, moći će samo da odluči o pristanku na medicinski zahvat. Dete od 10 godina, ako je sposobno da rasuđuje, ima pravo da se usaglasi sa usvojenjem i hraniteljstvom i da samo predloži ko će mu biti staratelj. Ukratko, deca će moći da izraze svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku gde se odlučuje o njihovim pravima, o čemu ih do sada, najčešće, niko nije pitao.
Kada je reč o materijalnom obezbeđenju porodice, umesto opštinskog proseka uvodi se prosečna republička plata kao cenzus za ostvarivanje ovih prava. Instituti iz prethodnog zakona, kao što su: vanbračna zajednica, pretpostavka bračnog očinstva, usvojenje, starateljstvo i hraniteljstvo, pretrpeli su određene promene.
Institut usvojenja više nije ugovor privatnog prava, već je oblik zaštite deteta bez roditeljskog staranja o kome odlučuje nadležni organ starateljstva - rešenjem. I, umesto dosadašnja dva, ovaj zakon poznaje samo jedan vid usvojenja.
Sada je gornja granica za usvojenje punoletstvo, dok je donja granica tri meseca života. Majka ne može dati saglasnost za usvojenje na porođaju, već nakon što dete napuni dva meseca, a rok u kome može da se predomisli i povuče tu saglasnost je 30 dana.
Usvojitelji mogu biti ljudi koji su od deteta stariji najmanje 18, a najviše 45 godina. Pored bračnih partnera i vanbračni partneri, pojedinci i strani državljani mogu biti usvojitelji pod određenim, strogo kontrolisanim uslovima.
U ovom zakonu sporazum o razvodu braka ograničen je dodatno i postojanjem pismenog sporazuma supružnika o deobi zajedničke imovine, pored postojanja sporazuma o vršenju porodičnog prava. Taj deo se odnosi na član 40. Time se želelo da se supružnici podstaknu da dva najvažnija segmenta svojih međusobnih odnosa posle razvoda braka razreše sporazumno, kako bi imali pravo na sporazumni razvod braka.
Svi postupci iz oblasti porodičnih odnosa kreirani su kao hitni, odnosno sudovi će biti u obavezi da po prijemu tužbe najkasnije u roku od 15 dana održe prvo ročište, a ukoliko je reč o slučaju zaštite od nasilja u porodici najkasnije u roku od osam dana.
Očigledno je da će se novi zakon kvalitativno umešati u unutrašnje stvari naših porodica i do temelja promeniti neka od naših pravila ponašanja, pre svega kada je reč o nasilju u porodici, pogotovu kada znamo da skoro 80% žrtava među ženama nikada ne prijavi taj slučaj, pri čemu nije mali broj ni dece koja su zlostavljana a ostaju bez pravne zaštite.
S obzirom na to da je Srbija tradicionalno društvo i da je porodica snažna institucija, ovaj zakon će svakako doprineti da uređivanjem ovih odnosa na suštinski i kvalitetan način obezbedimo put ka evropskim integracijama. Zato će Demokratska stranka Srbije dati podršku ovom zakonu i glasati za ovaj zakon. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama. Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja načelnog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 89. Poslovnika?
Izvolite, reč ima narodni poslanik Anita Beretić, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Demokratske stranke.
...
Demokratska stranka

Anita Beretić

Demokratska stranka – Boris Tadić
Uvaženi predsedniče, pre nego što pokušam da sumiram ovu dvodnevnu raspravu, ipak vas molim da, na osnovu člana 82. Poslovnika, utvrdimo kvorum. Izražavam sumnju u to da imamo kvorum za rad.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala. Molim vas da se vratite na mesto da biste pomogli da utvrdimo kvorum.
Molim vas, imamo zahtev ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe Demokratska stranka - Boris Tadić da utvrdimo kvorum.
Molim sve poslanike da ubace svoje kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Molim gospođu Beretić da ubaci svoju karticu, jer na osnovu odluke Administrativnog odbora onaj ko traži utvrđivanje kvoruma mora da bude prisutan u sali i da učestvuje u utvrđivanju kvoruma. Zahvaljujem.
Hvala vam. Nemamo kvorum, pa dajem pauzu od tri minuta.
(Posle pauze.)
Zahvaljujem. Konstatujem da Skupština trenutno nema kvorum da bi nastavila rad, tako da će raditi sledećih nedelja. Veliko je zadovoljstvo, nastavljamo sa radom u 10,00 sati ujutru 16. februara.
Svima čestitam Dan državnosti 15. februar, a svima koji slave čestitam slavu. Čestitam Srpskoj radikalnoj stranci sutra slavu. Hvala.