Dame i gospodo, neću obrazlagati ovo što je rekao kolega Krasić, ali ću reći da su odredbe ovog člana u suprotnosti sa Zakonikom o krivičnom postupku. Zašto?
Zakonik o krivičnom postupku, kao sistemski zakon, ovo nije sporedno zakonodavstvo, ovo sad predstavlja jedan zakon, drugačije određuje učesnike. U članu 3. predlagač kaže ko su sve učesnici u krivičnom postupku, u ovom postupku koji predstavlja program. Prvo osumnjičeni. Osumnjičeni je potencijalni okrivljeni, potencijalni osuđeni, krivac kome treba izreći sutra kaznu za saučestvovanje u izvršenju krivičnog dela, kaznu i do 40 godina zatvora.
Dalje, kažete "svedok, svedok saradnik, oštećeni, veštak i stručno lice". Po Zakoniku o krivičnom postupku to nisu učesnici u postupku. Prema odredbama krivičnog prava i Zakonika o krivičnom postupku, stranke u postupku su tužilac, optuženi i okrivljeni. Ne znam što se ovde nisu našle i kuvarice, da budu u ovaj zakon ugrađene.
Predlagač se usudio da ovo poturi parlamentu, da parlament usvoji nešto što treba da pruža zaštitu kriminalcima. Ovo je zaštita kriminalaca. Zašto mi rasipamo snagu i Službu unutrašnjih poslova opterećujemo da po deset operativaca i policajaca čuva jednog zaštićenog svedoka, osumnjičenog zato što je kriminalac, zato što je ubica ili je počinio najteža krivična dela za koja se propisuje kazna zatvora između 30 i 40 godina.
Što kaže gospodin Krasić, čuvamo mi kriminalce najvećeg kalibra od države. I do sada je postojao kriminal, i do sada je bilo ubistava, ali je to Služba unutrašnjih poslova otkrivala, rasvetljavala i izvodila pred sud. Sada, kad treba nekoga izvesti pred sud, hajde mi da nađemo cinkaroša, što je rekao Krasić, doušnika koji će nama reći, "evo, učestvovao sam u izvršenju tog krivičnog dela, oprostite mi, ali me proglasite da budem zaštićeni svedok". To ne može ni u jednoj državi.
Po čemu onda uživa zaštitu ako je učestvovao u izvršenju najtežeg krivičnog dela? On mora da odgovara, a na organima gonjenja jeste teret dokazivanja, da prikupe podatke o učinjenom krivičnom delu, da prikupe podatke o izvršiocu ili izvršiocima kao saučesnicima krivičnog dela i druge materijalne dokaze da pribave i da se sudi u redovnom postupku.
Sada smo mi izmislili specijalne sudove, specijalne tužioce. Sada smo odlučili da donesemo zakon da štitimo lica u postupku. Od koga? Operativci moraju da rade, tužilac treba da prikuplja dokaze, suđenje u redovnom postupku. Za ova najteža krivična dela, ovo što mi sada imamo u našoj praksi - specijalne sudove, mislim da to nije delotvorno, jer za ta ista krivična dela i do sada su sudile sudije okružnih sudova, kao najteža krivična dela. Ta specijalna odeljenja, pa im davati specijalne plate, duplo veće plate nego što imaju sudije u Vrhovnom sudu ili u okružnom sudu.
Po meni, sudije okružnih i opštinskih sudova stručni mogu da sude bez ovakvog jednog zakona. Postupak se može sprovesti i lice izvesti pred pravdu i sačekati pravedna odluka nadležnog suda i bez ovog zakona. Rasipaju se mnoga sredstva, rasipaju se ljudske snage, tj. služba unutrašnjih poslova. Sada neka izađe neko da obavesti javnost u Srbiji koliko imamo operativaca i policajaca koji čuvaju ličnosti u Srbiji. Koga?
Srpski radikali su bili u republičkoj i saveznoj vladi, nije bilo obezbeđenja za njih, niti smo mi to želeli. Sada kada pogledate ličnosti koje se obezbeđuju i one koje su se posebno obezbeđivale i u prethodnoj vlasti i u prethodnoj vladi, pola budžeta je odlazilo samo da obezbeđuju njihove funkcionere. Maltene i dadilje su morali da obezbeđuju koje su čuvale decu kod njihove kuće.
Ne možemo dozvoliti ovako nešto i ovaj zakon neće imati primenu. Može, ali on neće biti delotvoran za državu. U redovnu proceduru, nadležni organi, a mi danas imamo, dame i gospodo, veoma stručnu policiju, policiju koja nije na nivou 45-te godine. To je policija koja se školuje u srednjim školama, u višim školama, na fakultetima, Akademija policijska.
Prema tome, prošli su tu obuku i sekli stručnost, pogotovo operativci koji rade 15, 20 ili 30 godina. Imamo sposobne sudije u okružnim sudovima, koje mogu da sude ova krivična dela. Mi smo ipak na nivou jedne stručne profesionalne institucije, kako u policiji, tako i u pravosuđu.
Ne možemo generalno reći - situacija u pravosuđu je katastrofa. Jeste u odnosu na pojedince koji krše zakon i bave se onim što je već davno poznato u Srbiji, korupcijom i mitom, ali to su pojedinci, a većina su stručni i korektni ljudi koji sude i zato im treba dati podršku. Ali treba tu i u sudovima napraviti reda, urediti sudove, pomeriti one koji su skloni ovakvim postupcima i ponašanju, imaćemo pravilno pravosuđe.
Ministarstvo pravde da ima određena ovlašćenja, ne ono kao što neko misli - ne dirajte vi nikoga, molim vas, mi želimo da bude nezavisno pravosuđe.
Imali smo poverenja u Vrhovni sud kao najvišu instancu. Da li je to tačno ili nije, videće se. Vidite ove afere. Ove afere ometaju krivični postupak, koje se plasiraju u medijima. One ometaju vođenje krivičnog postupka, jer krivični postupak treba da vode nadležni organi, a ne sada preko medija da mi vodimo rat.
Ko vodi, ko je protagonista? Protagonista je onaj koji je sa sopstvene afere preselio medije i usmerio ih prema drugoj aferi. Prema tome, to nije dopušteno. Mediji, a ujedno i oni protagonisti tih afera, ne mogu ni u kom slučaju sada ometati rad pravosudnih organa. Šta će biti, da li je neko počinio krivično delo, koje delo i koje težine, utvrđuje sud nadležan i zato treba pustiti da oni utvrđuju.