DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.04.2006.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

06.04.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:40

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Druge sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2006. godini.

Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuju 90 narodnih poslanika.

Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.

Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.

Nema obaveštenja da su sprečeni da sednici prisustvuju neki od narodnih poslanika.

Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda o tačkama 6. do 17, a pre otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, podsećam vas da, shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.

Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.

Prelazimo na zajednički načelni pretres 6 - 17. tačke dnevnog reda: – PREDLOZI ZAKONA O RATIFIKACIJI SPORAZUMA O CARINSKIM PITANjIMA (SA IRANOM I HRVATSKOM), KONTRAGARANCIJAMA (ZA ZAJMOVE: AUTOPUT BEOGRAD – NOVI SAD, ŠKOLSTVO, NAVODNjAVANjE, PROJEKAT ZA SRBIJU, PENZIJSKU ADMINISTRACIJU, RESTRUKTURIRANjE PRIVREDE - 2, PRIVATNI I FINANSIJSKI SEKTOR - 2) I GARANCIJI ZAJMA ZA OPREMU RUDNIKA "TAMNAVA"

Pošto ministar finansija nije prisutan, dajem pauzu od pet minuta, jer imam informaciju da će doći svakog časa.

(Posle pauze – 10,35)
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad.
Da li predstavnik predlagača, gospodin Mlađan Dinkić, ministar finansija, želi reč? (Da.)

Mlađan Dinkić

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, da vam se izvinim na ovom kašnjenju, na početku. Danas na dnevnom redu imamo deset kontragarancija koje izdaje Vlada Republike Srbije, po osnovu različitih zajmova i dva sporazuma između Vlade Republike Srbije, o uzajamnoj pomoći u carinskim pitanjima, sa Vladom Republike Hrvatske i Islamskom Republikom Iran.
Što se tiče ova dva sporazuma, kao što znate, do sada Skupština Srbije nije ratifikovala ove sporazume s obzirom na to da je to bio predmet ratifikacije Skupštine državne zajednice. Međutim, od 1. januara ove godine ne postoji više zajednička carinska kancelarija i s obzirom na to da je prihvaćen pristup dva koloseka u pridruživanju Evropskoj uniji, države članice posebno zaključuju sporazume o pomoći u carinskim pitanjima sa drugim državama.
Što se tiče konkretnih sporazuma, sporazum sa Republikom Hrvatskom je potpisan 15. decembra 2005. godine. Suština sporazuma je da se razmenjuju informacije između dve carinske službe i da se te informacije koriste u eventualnim sudskim procesima. Takođe se predviđa učešće eksperata u tim procesima, kao i zaštita ličnih podataka koji se mogu naći u tim informacijama.
Ovim sporazumom omogućuje se efikasnija saradnja u sprečavanju i istrazi kršenja carinskih, deviznih i spoljnotrgovinskih propisa, pružanje pomoći u davanju obaveštenja u cilju suzbijanja krijumčarenja, usavršavanje carinske tehnike i rešavanje problema koji eventualno mogu nastati u primeni carinskih propisa.
Takođe, cilj sporazuma je da se ubrza carinski postupak u robnom i putničkom prometu i da se izvrši odgovarajuća saradnja u obuci kadrova i razmeni stručnjaka.
Sličan je sporazum između Vlade Republike Srbije i Islamske Republike Iran, o uzajamnoj pomoći u saradnji u carinskim pitanjima. Ovim sporazumom je takođe regulisano uzajamno pružanje pomoći u sprečavanju i istrazi kršenja carinskih deviznih i spoljnotrgovinskih propisa, obaveštenja koja se koriste u svrhu suzbijanja krijumčarenja i sve one aktivnosti koje omogućavaju efikasniji rad ove dve carinske službe.
Inače, Savet ministara državne zajednice je u februaru 2004. godine dao saglasnost da se ide u bilateralno pregovaranje sa Iranom, dok je u Teheranu 1. juna 2005. godine potpisan sporazum između Vlade Republike Srbije s jedne strane, Vlade Republike Crne Gore i Vlade Islamske Republike Iran o uzajamnoj pomoći u rešavanju ovih pitanja.
Što se tiče kontragarancija, kao što znate, Skupština Srbije daje kontragarancije za garancije koje već izdaje državna zajednica Srbija i Crna Gora. Međutim, Zakonom o javnom dugu, koji nije postojao do prošle godine kada je usvojen u Skupštini Srbije, nije postojala obaveza da se daju kontragarancije za zajmove Svetske banke, tako da danas ovde u suštini imamo samo tri kontragarancije čije usvajanje omogućava povlačenje sredstava, dok je čak sedam kontragarancija zapravo formalno davanje kontragarancije za nešto što je već povučeno u prethodnom periodu, a što je odobrila Skupština državne zajednice.
Dakle, imamo sedam kontragarancija po zajmovima Svetske banke za kredite koji su već povučeni na osnovu ratifikacije u Skupštini državne zajednice i jedino imamo tri nove kontragarancije, a to su: Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska investiciona banka i nemačka banka za razvoj.
Pre svega, kao i obično kada govorimo o zaduživanju države, želeo bih da istaknem nekoliko važnih podataka vezanih za stanje javnog duga Republike Srbije u ovom trenutku. Naime, na dan 28. februar 2006. godine ukupan javni dug Republike Srbije iznosi 9,7 milijardi evra. To je 4,5 milijardi evra manje nego 31. decembra 2000. godine, jer je tada javni dug Republike Srbije bio 14,2 milijarde evra.
Od ovih 9,7 milijardi evra, koliko danas iznosi ukupni javni dug, što znači domaći i spoljni, 4,8 milijardi evra je spoljni dug, 700 miliona evra su garancije koje su izdate po spoljnim zajmovima i to spada u potencijalni dug ukoliko javna preduzeća koja su zajmoprimci ne budu bila u stanju da ih plaćaju, onda je to takođe potencijalni javni dug Republike Srbije, tako da spoljni dug Republike Srbije, ukupni i potencijalni zajedno iznose 5,5 milijardi evra, a ostalo je sve domaći javni dug, pre svega obaveza prema staroj deviznoj štednji, zajmu za privredni preporod Srbije i ima još nekih manjih stavki.
Što se tiče učešća ukupnog javnog duga Republike Srbije u bruto domaćem proizvodu danas iznosi 44%.
Ako se sećate 2000. godine u decembru mesecu naš ukupan nivo javnog duga u odnosu na domaći proizvod bio je 170%, pa je to smanjeno na početku mandata ove vlade na nešto iznad 60%. Nakon završetka aranžmana sa MMF i dodatnog otpisa duga prema Pariskom klubu od 700 miliona dolara, koji je izvršen u februaru ove godine, ukupan nivo javnog duga je pao na 44% u bruto domaćem proizvodu.
Da vas podsetim, jedan od kriterijuma za članstvo u Evropskoj monetarnoj uniji je nivo javnog duga od 60%. Dakle, mi smo sada na 44%, znatno ispod ovog kriterijuma, pri čemu moram da naglasim da Srbija još uvek plaća tzv. kosovski dug, odnosno dug koji je lociran na preduzeća koja u ovom trenutku nisu pod ingerencijom naših fiskalnih vlasti. Taj kosovski dug je nešto iznad milijardu dolara i do sada je, od 2000. godine do danas, od kada je počela ponovo isplata dugova, na ime kamata za kosovski dug plaćeno oko 130 miliona dolara.
Želim da kažem da je Ministarstvo finansija Republike Srbije pokrenulo inicijativu za potpuni otpis duga od milijardu dolara, plus da se dodatno otpiše ukupni dug Republike Srbije za iznos do sada plaćenih kamata od 130 miliona dolara. Pregovori će ići, videćemo kako će se završiti, ali, u svakom slučaju, mi očekujemo da nakon otpisa ovog duga od milijardu dolara naš ukupni nivo javnog duga padne na oko 39% učešća u bruto domaćem proizvodu.
Mnogi govore da je Srbija visoko zadužena zemlja. To, jednostavno, nije tačno u ovom trenutku. Mi jesmo bili visoko zadužena zemlja 2000. godine, kada smo imali učešće javnog duga čak 170% u bruto domaćem proizvodu. To vam mogu ilustrovati i sa podacima o nivou godišnjih otplata javnog duga, jer se različite cifre iznose u javnosti potpuno proizvoljno. Dakle, ono što država, što Republike Srbija plaća ove godine jeste spoljni dug od 316 miliona dolara i domaći dug od 413 miliona dolara.
Moramo biti svesni da je domaći javni dug veći od spoljnog javnog duga. Domaći javni dug su, pre svega, obaveze prema staroj deviznoj štednji, prema štedišama. Ove godine samo starim deviznim štedišama se plaća preko 250 miliona evra, isplata kreće 31. maja ove godine i ta sredstva su, kao što znate, obezbeđena u budžetu za ovu godinu.
Što se tiče spoljnog duga, spoljni dug otplate sa ovim kosovskim dugom, čak i sa ovih milijardu dolara za koje mi očekujemo da će biti otpisan nikada neće preći, do 2017. godine, 480 miliona dolara. Dakle, to je maksimalni iznos godišnjih otplata spoljnog duga. Ove godine 316 miliona, 2017. godine biće 480 miliona dolara. Zajedno sa domaćim dugom, obavezama za staru deviznu štednju i drugim obavezama, maksimalni nivo otplate javnog duga Republike Srbije očekuje se 2010. godine u iznosu od milijardu dolara.
Inače, u ovoj godini mi ćemo platiti 730 miliona dolara na ime javnog duga, što smo obezbedili u budžetu koji je ova Skupština usvojila za ovu godinu. Sada plaćamo 730, a 2010. godine će biti maksimalni nivo otplate od milijardu dolara, međutim, imajući u vidu da naša ekonomija u poslednje dve godine raste po stopi od 8%, zaista neće biti nikakav problem da se tih milijardu dolara plati 2010. godine, jer, to jeste dodatno opterećenje, ali će u međuvremenu i prihodi budžeta rasti, pošto se to događa iz godine u godinu, takav trend se nastavlja i u ovoj godini.
U tom smislu mi ne treba da se opustimo, mi jesmo srednje zadužena zemlja, ali sigurno da nema baš nikakve opasnosti od neke krize dugova, ukoliko se i u budućem periodu nastavi da se odgovorno upravlja javnim finansijama. Još jednom da ponovim, mi sada imamo četiri puta niži javni dug nego pre pet godina. Srbija se zapravo razdužila.
Što se tiče konkretnih kontragarancija o kojima govorimo, one ulaze u ovaj podatak koji sam izneo. Dakle, sa ovim kontragarancijama koje se danas nalaze pred vama, pred poslanicima Skupštine Republike Srbije, ukupan javni dug Republike Srbije zajedno sa garancijama iznosi 9,7 milijardi evra.
Mi danas ovde imamo 10 kontragarancija u ukupnoj vrednosti od 380 miliona evra, od čega se 174 miliona evra odnosi na stare zakone o zaduživanju usvojene u Skupštini državne zajednice, koji su sada po osnovu srpskog zakona o javnom dugu predmet davanja kontragarancija, tako da ćete vi videti da ovde postoje dva zajma Svetske banke sa početka 2002. godine na koje mi dajemo kontragarancije. Oni su odavno povučeni, jednostavno, formalno po Zakonu o javnom dugu moramo dati kontragarancije na sve zajmove, za koje Republika Srbija garantuje i odgovara.
Što se tiče novih kontragarancija za one zajmove koji tek treba da se povuku, tri su najvažnija, a to je pre svega kontragarancija Evropskoj banci za obnovu i razvoj za projekat finansiranja deonice autoputa Beograd – Novi Sad. To je faktički izgradnja mosta kod Beške u iznosu od 72 miliona evra. Dakle, od tih 72 miliona evra najveći deo preko 50 miliona će biti upotrebljen za izgradnju mosta kod Beške, kako bi se potpuno uspostavio autoput između Beograda i Novog Sada. Ostali deo će ići na izgradnju određenih deonica ovog autoputa.
Takođe, ovde je pred vama i predlog o davanju kontragarancije Evropskoj investicionoj banci u iznosu od 25 miliona evra za izgradnju devet novih škola u mestima gde su analize pokazale da ima manjka kapaciteta, jer mi imamo jednu situaciju, u nekim gradovima imamo više kapaciteta u školstvu, a negde imamo manjak.
Što se tiče novih škola, nove škole će biti građene u Novom Sadu na Veterniku, Staroj Pazovi, Subotici, odnosno u Bajmoku, u Zemunu dve nove škole, pri čemu će jedna biti osnovna škola za učenike sa posebnim potrebama, jedna nova srednja tehnička škola u Vranju, srednja medicinska škola u Kraljevu, srednja medicinska škola u Novom Pazaru i jedna osnovna škola u Smederevu. To su nove škole, 25 miliona evra je iznos ovog kredita.
Što se tiče uslova otplate za ovaj prethodni kredit za Bešku, za autoput Beograd – Novi Sad, zajam se otplaćuje u 22 jednake rate na svaki šest meseci, počevši od 17. jula 2010. godine.
Dakle, zajam se otplaćuje od 2010. do 2020. godine, na deset godina. Do 2010. godine je period počeka. Kamatna stopa je u visini euro libora.
Što se tiče kontragarancije na zajam Evropske investicione banke, ovo je takođe zajam sa rokom otplate 20 godina, periodom počeka od pet godina i euro liborom kao kamatnom stopom. Euro libor je, otprilike, negde, oko, ispod 3% na godišnjem nivou u ovom trenutku.
Što se tiče trećeg predloga zakona o kontragaranciji, izvinjavam se, ovde se radi o garanciji, ne o kontragaranciji, to je Predlog zakona o garanciji Republike Srbije nemačkoj finansijskoj organizaciji, odnosno banci za razvoj, po zaduženju Javnog preduzeća EPS za finansiranje projekta za nabavku rudarske opreme za potrebe površinskog kopa ''Tamnava – Zapadno polje''.
Radi se o kreditu od 16 miliona evra, pri tom uz ovaj kredit ide donacija od 9 miliona evra. Kredit bi se otplaćivao u periodu od sedam godina, počevši od 2008. godine i kao što i sam naziv kredita kaže – koristio bi se za nabavku odgovarajuće rudarske opreme za potrebe površinskog kopa ''Tamnava – Zapadno polje''.
Osim ove tri garancije i kontragarancije, svih ostalih sedam se odnosi na zajmove Svetske banke, pri čemu su neki krediti već povučeni. Svi ovi krediti koji se odnose na strukturna prilagođavanja ti zajmovi su već povučeni. Poslednji je povučen u decembru ove godine, nakon što ga je ratifikovala Skupština državne zajedice.
Što se tiče projektnih zajmova, ovde imamo zajam za projekat revitalizacije sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje u iznosu od 25 miliona dolara.
Zatim, ovde takođe postoji jedan zajam od 25 miliona dolara, koji će se iskoristiti za finansiranje projekta konsolidacije naplate i reforme penzijske administracije u Srbiji, čiji je cilj da se efikasnije naplaćuju doprinosi za penzioni fond. Jedan zajam Svetske banke odnosi se na modernizaciju EPS-a i Elektromreže Srbije, u iznosu od 21 milion dolara. Svi ostali zajmovi su zajmovi za strukturno prilagođavanje, već sam rekao, povučeni u prethodnom periodu.
Dame i gospodo narodni poslanici, imajući u vidu da zajedno sa ovim kontragarancijama, u iznosu od 380 miliona evra, ukupan nivo javnog duga Republike Srbije iznosi 9,7 milijardi evra, od čega spoljni 5,5 zajedno sa ovim garancijama, a da je to samo u ovom trenutku 44% našeg bruto domaćeg proizvoda, imajući u vidu da mnoge zemlje u Evropi imaju znatno veći nivo duga, pre svega Hrvatska, Danska, Grčka, mnoge zemlje, Belgija, posebno – Belgija ima skoro 100% nivo javnog duga u društvenom proizvodu, imaju više nego mi, dakle, predlažem da ova skupština usvoji ove predloge, koje je Vlada Republike Srbije predložila da bismo imali održivu situaciju u pogledu servisiranja javnog duga, kao što smo imali u ovim godinama.
Naravno, potrebno je da i dalje naš društveni proizvod raste, najmanje po stopi od 5% godišnje. Međutim, imajući u vidu da u poslednje dve godine imamo u proseku 8% rasta, s obzirom na to da je 2004. godine naš društveni proizvod rastao 9,3% u Srbiji, a prošle godine 6,5%, dakle, to je u proseku oko 8% za dve godine, ukoliko se takav rast nastavi, zaista neće biti problema sa servisiranjem ovih dugova, a posebno imajući u vidu mogućnost dodatnih otpisa dugova, čak preusmeravanja otplate jednog dela duga prema Pariskom klubu, uz završetak Koridora 10 na jugu Srbije. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, ovlašćeni predstavnik SRS.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
 Dame i gospodo poslanici, evo, kada sam slušao ministra Dinkića stekao sam utisak da ne živi u ovoj državi, da je ovde blagostanje i da ovde sve cveta. Gospodin ministar ispriča kako smanjuje državni dug, nije rekao da ga je povećao 2001. godine, kada je priznavao dugove koje nismo morali da priznamo, pa sada priča o tome kako su uspeli te iste dugove da otpišu. Hvali se kako Srbija ima mnogo manji javni dug, nego ostale zemlje koje su mnogo razvijenije nego Srbija i koje imaju mnogo jaču privredu nego Srbije.
Gospodine ministre, rekli ste da se strana država i te države zadužuju kod međunarodnih udruženja koja imaju novca i taj novac upumpavaju u privredu, a taj novac privreda vraća. Ovde ste ostavili našu domaću privredu da se sama snalazi na finansijskom tržištu, apsolutno sama. Uništili ste domaće bankarstvo, smanjili ste broj banaka, a samim tim ste smanjili i konkurenciju. U državu se stalno upumpava preko stranih banaka novac koji se daje pod mnogo, mnogo nepovoljnijim uslovima nego što bi to bilo uobičajeno i da se država o tome stara.
Kada je u pitanju naša privreda, a vi ste ministar finansija i privrede, treba da znate da nemate ni subvencije za izvozna preduzeća, znači, za firme koje se bave izvozom, samo ste osnovali neku agenciju za promociju izvoza i to je to. Pričate o tome kako ovde raste životni standard, kako raste proizvodnja, a uopšte ne spominjete, recimo, situaciju koliki je naš spoljnotrgovinski deficit; koliki je i da li je u rastu ili je u padu. Otkad ste vi na vlasti nikada nije bio veći. Nikad! Možda ste ga malo smanjili u odnosu na 2004. godinu, ali nikad nije bio veći.
Postavljate pitanje, ta i ta roba koja ulazi, odakle će da se vrati novac. Čime će to da se plati? Normalno, devizama. Šta ćete ako nemate dovoljno novca da upumpate u privredu? Da upumpate na tržište? Šta se onda dešava? Dolazi do ugrožavanja i stabilnosti dinara i do inflacije u državi. Zašto o tome ne pričate. Zašto ne pričate da zbog pritiska EU niste u stanju da domaćoj privredi koja posluje, baš zbog toga što nema povoljne kredite, pod nepovoljnim uslovima, ima nepovoljnu konkurenciju na svetskom i domaćem tržištu, zašto ne priznate da ne možete carinskim propisima da omogućite da bar ovde normalno funkcionišu.
Određujete carinske stope na osnovu preporuka EU. Vi sami znate da naša privreda, ovakva kakva jeste, ne može da izdrži taj pritisak. Koji je stranac došao u državu da napravi neku fabriku? I kome se više daju ove kontragarancije i koja je namena? Slušao sam ovde razne priče, postavlja se pitanje opravdanosti svih kontragarancija. Nemojte, nije to baš tako sjajna situacija. To što ste vi otpisali, najmanje za godinu dana toliko uspete privredu da zadužite. A u toj privredi rade građani i od te privrede se puni budžet Republike Srbije. To što sada iz izvoza nešto uspete kroz carinu da prikupite, to nije dug, to ne može da bude ekonomska politika države na duge staze, gospodine ministre.
Sada da pređemo na kontragarancije, a pošto sam već imao situaciju da o nekom zakonu govorim samo minut i 20 sekundi na osnovu Poslovnika koji je doneo tadašnji kompletan DOS, sada je moj kolega uspeo objedinjavanjem rasprave u 12 tačaka da me natera da pokušam za minut i 20 sekundi da pričam o jednoj tački dnevnog reda.
Kaže se, daje se kontragarancija za autoput Beograd – Novi Sad 72 miliona evra. Evo pitanje, gospodine ministre, zašto je Narodna skupština u maju ili junu prošle godine, baš u trenutku kada je potpisivan ugovor o tom zajmu, donosila odluku o raspisivanju koncesije autoput Beograd – Novi Sad. Hoćemo li mi nekome da uredimo autoput, da sredimo, da postavimo infrastrukturu i onda da, umesto država, pa samim tim i građani Srbije imaju koristi, to damo nekom drugom na korišćenje da zarađuje novac. Da li se zato daje ova kontragarancija?!
Ovde se kaže da je korisnik kontragarancije Republička direkcija za puteve. Ukoliko damo kontragaranciju ko je korisnik kredita. Najverovatnije da je korisnik kredita i onaj koji će da bude korisnik koncesije. Zašto bi država davala nekome kontragaranciju, a nije državni organ. Zašto? Postavlja se pitanje ko će taj da bude, a svi pokazatelji govore da će, ako koncesija bude bila data na 20 do 25 godina, kako se planira, da bude dobar najmanje desetak milijardi evra. Priličan novac.
Finansiranje škola. Kada čovek pogleda sasvim lepo, naša dece treba da idu u pristojne škole, da imaju pristojnu opremu i sredstva za učenje itd. Naše Ministarstvo za prosvetu, gospodine ministre, ukida škole. Racionalizuje, kako to vi, eksperti, volite da kažete, školski prostor. Nemam ništa protiv da sve ove škole, za koje se ovde piše da će biti napravljene od kredita, budu napravljene, ali zbog smanjenja, odnosno racionalizacije tog poslovnog prostora imaće samo Ministarstvo više para u budžetu. Ne moramo da zadužujemo državu. Možemo to našim sredstvima koja već imamo, koja su već tu.
Gase se škole po Srbiji koje su najstarije u Evropi, na Balkanu, ako niste znali. To nema veze. Bitno je, pravićemo nešto, zadužićemo državu, a nema veze što imamo novca za tu namenu.
Sistemi za navodnjavanje, isto je lepo, slažem se, ti sistemi su bitni za državu, bitni su, videlo se to, a vidi se i sada. Visoki vodostaji mogu da prime velike akumulacije vode i treba to očistiti i urediti. Želim da postavim pitanje ministru: prošle godine smo imali poplave, da li je kriva neka viša sila za te poplave? Za neke jeste, ali za neke nije. Za neke je kriva Rumunija, je li se usudio neko od vas, gospodo iz vlasti, da postavi odštetni zahtev Rumuniji za one poplave koje smo imali u Vojvodini. Niko! Ćutite! Oni izmišljaju da su rumunske nacionalne manjine ugrožene u Srbiji i to predsednik Rumunije kaže Savetu Evrope.
Dalje, Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj (Komponenta Srbija i Crna Gora – projekat za Srbiju). Čovek bi pomislio da je u redu. Hajde da vidimo i to. O čemu se radi? Vidi se da će ovde, a ne kaže se iznos, ne kažem to vama, nego građanima, jer se pominju nekakva specijalna prava, ne kaže se ni u evrima, ni u dolarima, ne kaže se ni u dinarima, nego specijalna prava vučenja, znači, ne znamo koliko je zaduženje građana Srbije, nismo u obavezi da znamo koliko jedno pravo, specijalno pravo vučenja košta. To vi treba ovde da napišete, ali je korisnik EPS i to, milion i 240 specijalnih prava vučenja i elektromreža Srbije u iznosu od 1.660.000 specijalnih prava vučenja.
Gospodine ministre, kome se daje ovaj novac i zašto naša EPS stalno mora da se zadužuje? Šta je bilo sa velikom pljačkom u EPS-u i NIS-u, ko je tu profitirao? Vuk Hamović i Vojin Lazarević?!
A sada, zato što su dva, da kažem, belosvetska mangupa opljačkala državu za pola milijarde evra, sada mi uzimamo, pa zadužujemo državu novim kreditima. Verovatno da bi oni i dalje mogli da se bogate, da imaju infrastrukturu u elektroprivredi, da i dalje zarađuju, kao što su i sada zarađivali, na štetu građana Srbije.
Reforma penzijske administracije, gospodine ministre, kažete da se taj kredit uzima da bi se poboljšala i konsolidovala naplata u penzioni fond. Čuli smo juče da čak ni EPS, a na to možete da utičete, ne uplaćuje u fondove penzionog i zdravstvenog osiguranja. Dakle, na čiju vi to naplatu mislite, od koga? Od privatnih preduzeća? Odmah, ukoliko ne uplati, dolazi mu inspekcija, zatvara objekat, daje nalog, vrši prinudnu naplatu.
Za koga podižete ovaj kredit? Za EPS, da njih naterate da vam bolje uplaćuju u fond. Ali onda je to suludo, onda je država nesposobna; da li je vama to cilj da bilo šta što u ovoj državi vredi jednostavno nestane?
Sada, u sledećoj kontragaranciji prevazišli ste i sami sebe, dajemo kontragaranciju SRJ, kredit povučen 5. februara 2002. godine, kaže se da je korisnik kredita Republika Srbija, ne zna se ni za šta je novac potrošen. A i šta će, nema veze, bitno je da ćemo mi da se odreknemo bilo kakve savezne države, čak i ove nakazne tvorevine koja se zove državna zajednica, ali hajde, opet je neka zajednička država, barem na papiru, a sada se unapred odričemo i SRJ i državne zajednice.
Izgleda da taj međunarodni finansijski faktor na nas vrši pritisak, da mi sami, tj. Narodna skupština Republike Srbije ukine zajedničku državu unapred. Jedan od načina je ovaj, pogotovu što je donet poseban zakon o ovom kreditu, donela ga je opet Savezna skupština, a mi sada poništavamo zakone koji su već doneti, prihvatamo neke nove obaveze i postavlja se pitanje da li uopšte državna zajednica ima mesta u UN. Ko onda predstavlja Srbiju, državna zajednica je i pred međunarodnim finansijskim organizacijama i UN, priznati pravni subjekat?
To što nema budžeta to ste krivi vi, gospodine ministre, vaš predsednik stranke, Miroljub Labus, jer vi ste učestvovali u tome da nestane zajednička država, učestvujete još uvek u tome. To je vaš problem. Vi se sami zalažete kao stranka da se raskine zajednička država. Vi se zalažete i za to da Kosovo ode, nema veze, i Kosovo dajte, samo da ostane nas nekoliko ovde, da možemo lepo da se bogatimo.
Dalje, 14. tačka – Drugi kredit za strukturno prilagođavanje Republike Srbije, piše: Korisnik kredita Republika Srbija. Gde se i kod koga opet zadužuje, za 30 miliona i 100.000 specijalnih prava vučenja, a gde će novac da bude potrošen, to niko ne zna, to niste rekli za ovom govornicom.
Jednostavno zadužujete državu. Dajemo kontragaranciju za nešto, prvo što ne znamo šta je, a druga stvar, ne znamo ni koliko to košta. Poslanici nisu u obavezi da znaju šta su to specijalna prava vučenja, koji je to parametar, da li je to nešto što se menja, da li je to novac?
Dajemo sada još jedno zaduženje države, za koje slobodno možemo da kažemo da je čisto politički marketing, prvi kredit za programski razvoj politike u finansijskom sektoru. Kredit je odavno potrošen, a sada se postavlja pitanje, pošto smo već imali raznih kredita, šta se to u privatnom i finansijskom sektoru popravilo za sve ovo vreme.
Šta se to popravilo, šta se to desilo u privatnom sektoru, da li se država uopšte stara o malim i srednjim preduzećima, jer svi se zalažete za to da su oni nosioci svih privrednih aktivnosti, čak i u velikim državama koje su finansijski mnogo jače. Za koga ste podigli ovaj kredit? Za projekte na papiru, nešto da napišete što možda nikada neće biti sprovedeno u delo ili će eventualni korisnici tih kredita biti neko ko je povlašćen. Znači, ne znamo za šta se taj novac koristi.
Evo, 38 miliona specijalnog prava vučenja, opet niko ne zna koliko to košta, opet se postavlja pitanje čemu ovo suludo zaduživanje države i građana Srbije.
I 17. tačka – EPS, projekat za nabavku rudarske opreme, za potrebe površinskog kopa "Tamnava - Zapadno polje". Sada se, ministre postavlja pitanje zašto mi toliko zadužujemo EPS, jer smo rekli da su se EPS, odnosno elektromreže već zadužile, a sada zadužujemo i rudnike. A ja vas lepo pitam šta ste uradili u vezi Vuka Hamovića i Vojna Lazarevića, u vezi krađe struje. Zašto jednostavno ne pohapsite ta dva mangupa, konfiskujete im to što su pokrali i vratite EPS-u. Zašto? To radite sa Bogoljubom Karićem, pa zašto to ne uradite i sa tom dvojicom. Ili su oni možda vaši?
Ovako kako sada radimo, zadužujemo Elektroprivredu. Odakle će ta sredstva da budu vraćena?! A ona će sigurno da budu vraćena povećanjem cene električne energije. Nedavno je bilo već jedno poskupljenje, još jedno poskupljenje se najavljuje, sigurno će ga biti do jeseni. Postavlja se pitanje kuda vi to vodite državu, gospodine ministre, pogotovu ako znamo da svako poskupljenje električne energije mora da ima posledice po građane Srbije, kojima pada životni standard zbog tog poskupljenja, po privredu Srbije, jer je cena električne energije ukalkulisana u svaki proizvod, znači na jedan određen način stimuliše inflaciju, što opet dovodi do pada životnog standarda građana i sveukupne moći države da se na bilo kakvom tržištu suprotstavi međunarodnoj konkurenciji.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima ministar finansija, gospodin Mlađan Dinkić.

Mlađan Dinkić

Hvala, evo, samo par pojašnjenja. Ostao sam dužan za neka pojašnjenja vezano za termin ''specijalna prava vučenja''. Specijalna prava vučenja faktički predstavljaju valutu međunarodnih finansijskih organizacija, MMF i Svetske banke. Narodna banka Srbije, kao i druge centralne banke u svetu, svakog dana objavljuju kursnu listu, koliko jedno specijalno pravo vučenje vredi. Konkretno, na današnji dan jedno specijalno pravo vučenja jednako je 1,19 evra.
Dakle, to jeste valuta, specifična, koja se koristi samo u terminologiji MMF i Svetske banke i zbog toga nije nešto što se objašnjava u zakonima.
Međutim, sigurno je da i građanima i narodnim poslanicima treba objasniti šta je to specijalno pravo vučenja. Uostalom, MMF i Svetska banka su međunarodne finansijske institucije osnovane od strane zemalja članica. Mi smo jedan od članova i prihvatili smo u tom statutu ovaj termin.
Zbog toga se u svim ugovorima koji se odnose na MMF i Svetsku banku pominju specijalna prava vučenja. To znači one imaju promenljiv kurs u odnosu na druge valute, formira se njihov kurs na bazi korpi stranih valuta i kažem trenutno je taj kurs 1,19 u odnosu na evro.
Što se tiče ovih pitanja i nerazumevanja, eventualnih, oko zajmova Svetske banke, ponoviću još jednom, zajmovi Svetske banke se daju za dve namene. Prvo, to su projektni zajmovi za konkretne projekte, kao što su poboljšanje stanja u elektroprivredi, navodnjavanje, penziona reforma ili nešto drugo. Dakle, oko tih zajmova nema dileme.
Video sam da sada postoji dilema kod prethodnog govornika za šta služe zajmovi za strukturno prilagođavanje, odnosno za razvoj privatnog finansijskog sektora.
Suštinski, ti zajmovi su odobravani Srbiji još od početka 2002. godine za budžet. Direktno su išli u budžet i služili su u to vreme za pokrivanje budžetskog deficita, a na kontu reformi koje su sprovođene u finansijskom i privatnom sektoru.
Drugim rečima, dok je Srbija imala deficite, imala ih je sve do 2005. godine, zajmovi Svetske banke za strukturno prilagođavanje su trošeni da bi se pokrio taj budžetski deficit.
Prošle godine je bila prva godina kada Srbija nije imala deficit i suficit, tako da zapravo mi više nećemo povlačiti ove zajmove za strukturno prilagođavanje. Ovde mi dajemo, već sam objasnio, kontragaranciju za neke zajmove koji su odavno povučeni i pokrili su deficit u nekim prethodnim periodima.
Jedine nove garancije i kontragarancije se odnose na ove projektne zajmove za Bešku, za škole, za reforme penzione administracije i za navodnjavanje i odvodnjavanje, za čišćenje kanala za navodnjavanje i odvodnjavanje.
Želeo bih da kažem još nešto. Imajući u vidu da Republika Srbija ima suficit u budžetu u ovoj godini, sav prihvaćeni prihod koji se ove godine ostvari biće korišćen isključivo za javne investicije. Ministarstvo finansija će u narednih deset dana predložiti Vladi Republike Srbije nacionalni investicioni plan u vrednosti od milijardu evra, gde će ključni sektori biti zdravstvo, školstvo, infrastruktura i privreda.
Dakle, četiri ključna sektora, vi ste u pravu, nije idealna situacija u Srbiji.
Mi znamo da ima puno problema i teškoća, međutim, činjenicom da smo smanjili nivo javnog duga sa jedne strane, da smo napravili budžetski suficit, po prvi put će građani Srbije moći da vide za šta služi budžetski suficit.
Jer, kada imate budžetski suficit sve što ostvarite viška možete da investirate onog časa kada izađu bageri na autoputeve, kada se objave tenderi za nabavku 30 hiljada računara za škole, 30 hiljada kreveta za bolnice, za školske klupe, table, za autoput Beograd, za obilaznicu oko Beograda, za autoput od Kragujevca do Koridora 10, za gasifikacije na lokalnim područjima, za lokalne puteve, za ekologiju, za mnoge druge projekte, građanima će biti po prvi put jasno zašto je dobar budžetski suficit.
Dobar je, zato što smo dve godine štedeli da bismo napravili jednu rezervu koja će ove godine iznositi između 1,3 milijarde do 1,5 milijardi evra, imajući u vidu procenjene minimalne prihode od privatizacije, koju možemo da uložimo i u zapošljavanje i u razvoj privrede, u infrastrukturu, u lečenje ljudi, u školstvo, dakle u stubove našeg sistema, što će doneti, siguran sam, boljitak u budućnosti.
Dakle, efekat svake politike se ne može meriti u jednoj godini. Mora se sagledati ceo ciklus, tako da na kraju mandata ove vlade, nakon četiri godine, biće tek jasno šta smo radili u prve dve godine mandata, a šta radimo poslednje dve godine i da je sve to imalo i te kako konzistentnosti i smisla.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Todorović, ovlašćeni predstavnik SPS.

Jovan Todorović

Socijalistička partija Srbije
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo jedan set kontragarancija, odnosno zakona o izdavanju kontragarancija Republike državnoj zajednici Srbija i Crna Gora.
Sve ovo može da se posmatra na dva načina. Jedan je u principu rutinski, jer se kod međunarodnih finansijskih institucija zadužuje državna zajednica Srbija i Crna Gora u odgovarajućim volumenima. Ta se sredstva raspoređuju na Crnu Goru i na Srbiju.
Ono što pripada Srbiji ima konkretne korisnike tih finansijskih sredstava poput Direkcije za puteve, EPS, Elektromreže Srbije itd, ali za one koji koriste sredstva u Srbiji, tipa direkcije i slično, garanciju, odnosno kontragaranciju državnoj zajednici Srbija i Crna Gora mora da da Srbija kao članica državne zajednice Srbija i Crna Gora, jer se ta sredstva i koriste na području Republike Srbije.
Otuda to i jeste nadležnost Ministarstva finansija, ali ja želim da ukažem na jedan drugi aspekt kontragarancija. Pre svega sa stanovišta pitanja, ili projekata ili oblasti u kojima se koriste sredstva po osnovu tih zaduživanja kod međunarodnih finansijskih organizacija, uključujući Svetsku banku, Međunarodnu banku za obnovu i razvoj, Evropsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodno udruženje za razvoj itd.
Najpre bih rekao nekoliko rečenica u vezi sa izlaganjem gospodina ministra, koje se tiču ukupnog javnog duga Republike Srbije. Pretpostavljam da su podaci koje nam je izneo, a sa 28. februarom 2006. godine, tačni i to je nešto sa čime treba i možemo da budemo zadovoljni. Jedino ostaje dilema kako je došlo do toga da se poveća ukupni javni dug Republike Srbije u periodu od 1992. do kraja 2000. godine. To je jedna posebna tema, a ja znam pouzdano, mislim da ni ministar nema druge podatke, da je do povećanja duga Republike Srbije u tom periodu došlo pre svega po osnovu kamata koje su obračunavane u periodu 1992-2000. godina, pa kada se sabralo sve to krajem 2000. godine onda smo imali takvo zaduženje, o kojem je govorio ministar.
Onda je u pregovorima sa klubom poverilaca Pariskog i klubom poverilaca Londonskog kluba došlo do toga da se dobar deo tih kamata otpiše, te je došlo do ukupnog smanjenja javnog duga Republike Srbije. Dobro je i to da Vlada radi na tome da se javni dug koji pripada Kosovu i Metohiji, koliko znam to je milijardu i 160 miliona dolara, odnosno dug Republike Srbije, otpiše. I to ima svoju logiku, pre svega zbog toga što su ta sredstva i korišćena za izgradnju kapitalnih objekata na području Kosova i Metohije, a danas Republika Srbija, iako je Kosovo i Metohija formalno-pravno i dalje u sastavu Republike Srbije, nije u mogućnosti da koristi ništa od tih resursa na Kosovu i Metohiji, već, naprotiv, ima i obavezu da ispunjava, odnosno plaća kamate. Vidimo da je to u 2006. godini bilo oko 130 miliona dolara.
Naravno da to jeste jedan od osnovnih zadataka Ministarstva finansija i drugih nadležnih institucija, da u pregovorima sa međunarodnom finansijskim institucijama dođu do otpisa tog duga, jer nema nikakvog smisla da Republika Srbija plaća dugove po osnovu Kosova i Metohije, pri čemu valja znati da nema nikakvih prihoda po osnovu privređivanja tih kapaciteta, odnosno kapitalnih investicija koje su izgrađene na Kosovu i Metohiji.
Za mene je ovde najinteresantnija kontragarancija koja se daje za projekat finansiranja revitalizacije sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje. Dame i gospodo poslanici, kraj 2005. i početak 2006. godine upravo govori o tome da u tu oblast treba ulagati i te kako značajna sredstva, mislim viša sredstva nego što je to ovim projektom učinjeno. Da li je u pitanju 25 miliona evra ili 16 miliona i 600.000 vučenja, za mene nije u ovom trenutku najvažnija stvar, ali sam siguran da sa 25 miliona evra mi ne možemo da rešimo do kraja taj problem, a problem je u 2006. godini toliko došao do izražaja da mi se čini da nema prečeg posla za Vladu i za nadležno ministarstvo nego da se uđe u jednu široku akciju rešavanja tog problema.
Mislim da je pitanje odvodnjavanja čak veći problem nego navodnjavanje. Vi imate izgrađen kanal Tisa-Dunav-Tisa, koji je, nažalost, zamuljen i koji ne obavlja svoju funkciju. Vi danas imate situaciju da je u Vojvodini na stotine hiljada hektara zemlje poplavljeno, a da taj kanal ne funkcioniše. On je istovremeno trebalo da služi kao drenaža da odvodi te podzemne vode, međutim, desilo se da je sve to zamuljeno, začepljeno. I pored tih neregulisanih vodotokova sa strane, imate situaciju da i podzemne vode izbijaju na površinu i plave na stotine hiljada hektara plodnih površina u Vojvodini, ne samo u Vojvodini, nego u čitavoj Srbiji, u slivu reke Morave itd.
Ogromne su štete koje nastaju po tom osnovu. Bojim se da ćemo mi u 2006. godini imati takve gubitke u poljoprivredi, koje danas ne možemo ni da zamislimo, jer je sigurno potrebno da prođe bar nekoliko nedelja, možda čak i meseci da se sva ta silna voda sa prostora Vojvodine i drugih plodnih površina u Srbiji povuče, da bi poljoprivrednici mogli da uđu u neku aktivnost na tim zemljištima. Ako uđu u fazu juna meseca, onda to više nije moguće i ova godina je do kraja izgubljena. To je rizik koji upravo govori o tome da je neophodno sistematsko planiranje jednog šireg zahvata sa stanovišta Vlade i učešća međunarodnih finansijskih institucija u finansiranju takvih projekata, jer dugoročno mi, čini mi se, nemamo prečeg posla od tog.
Naravno da o ovome mogu da govorim i na drugi način, ali ne bih da širim tu priču. Zato mi uopšte nije problem da li ćemo se mi kao država dodatno zadužiti tih 360 ili 380 miliona dolara, nego mi je osnovno i ključno pitanje kako ćemo ta sredstva iskoristiti. Nije problem u visini duga, nego je problem u kvalitetu onih projekata koje tim sredstvima finansiramo. Nadam se da je svaki od ovih projekata dobro osmišljen i dobro zamišljen.
Mana predloga koji dolaze u ovu skupštinu u formi zakona o kontragarancijama upravo je u tome što ne sadrže dovoljno informacija o projektima koji se finansiraju ovim sredstvima.
Onda dolazimo u situaciju da ni kao narodni poslanici nismo dovoljno obavešteni o tome šta se zapravo finansira tim sredstvima, kako se to radi, koji su to projekti, šta je dalje zamišljeno u toj oblasti i kolika su to finansijska opterećenja u smislu kamate, otplate glavnice, grejs-perioda itd.
Mislim da ne bi bilo teško svim obrađivačima ovih kontragarancija, ma iz kog ministarstva da to potiče, da naprave preciznija i konkretnija obrazloženja, u smislu nabrajanja projekata i u smislu visine investicija za svaki projekat, da bismo razumeli o čemu se tu radi.
Da ministar nije rekao o kojim se školama radi, koje se finansiraju po osnovu projekta unapređenja srednjeg i osnovnog obrazovanja tamo gde je organizator tog zajma Ministarstvo za prosvetu i sport, mi ne bismo znali da je ovih devet škola u pitanju.
Znali bismo samo da je u pitanju devet škola, ali ne bismo znali da je to devet škola koje su i regionalno ravnomerno raspoređene u Srbiji.
Dakle, ima tu Vojvodine, ima centralne Srbije, ima južne Srbije itd. Razume se, ja ne mogu da budem protiv finansiranja takvih projekata, pa i na ovaj način koji znači zaduživanje i davanje odgovarajućih kontragarancija.
Istina je ovo što je rekao gospodin ministar – da su kontragarancije, zapravo, samo potencijalno zaduženje Republike Srbije, u slučaju da onaj koji je direktni korisnik sredstava ne obezbedi vraćanje tih kredita.
Recimo, kod Direkcije za puteve, ukoliko Direkcija za puteve ova sredstva, od 72 ili 75 miliona evra, namenjena za završetak mosta kod Beške, ne vrati, onda će ona u odgovarajućem vremenskom periodu biti uskraćena za deo sredstava iz budžeta, koja bi inače opredeljivali za Direkciju za puteve.
Prema tome, oni imaju ekonomsku logiku u svemu tome, imaju prihode koje ostvaruje Direkcija za puteve u toku svake godine i imaju visinu opterećenja po osnovu zaduženja, imaju obavezu da to zaduženje oni ravnomerno i uredno finansiraju, odnosno servisiraju.
Ako to ne čini Direkcija za puteve, onda mora činiti Republika Srbija, jer međunarodna zajednica nikome ne oprašta dugove. Ne treba ni da ih oprašta, ukoliko smo ih pametno i celishodno iskoristili.
Malopre sam govorio o projektu odvodnjavanja i navodnjavanja. Želim da vas upozorim na to da možete i sami o tome da pročitate, da mnogi investitori neće da ulažu u područja koja su podložna eroziji i klizištima, u kojima nisu regulisani vodotokovi, jer investicije u tim područjima nisu sigurne. U kom smislu nisu sigurne?
Ne u pravnom smislu, nego u prirodnom, geografskom smislu, jer ako izgradite neki proizvodni kapacitet na području koje je sklono poplavama ili klizištima, onda imate pojačani rizik, a ne postoje osiguravajuće kuće koje bi to do te mere osigurale da investitori nemaju rizik. Prema tome, tu je dodatni motiv da se u taj projekat uloži mnogo više sredstava nego što je to sada slučaj.
Samo još nekoliko rečenica u vezi sa Sporazumom sa Republikom Iran. Nadam se da ste pročitali obrazloženje. Ono donekle upućuje upravo na opravdanost toga. Mislim da je ovo jedan rutinski problem, jer je taj sporazum ratifikovan u Skupštini državne zajednice Srbija i Crna Gora, a mi ga sada ovde na neki način potvrđujemo, zato što se tiče Srbije, koja u okviru Ministarstva za finansije ima Carinsku upravu, a ta Carinska uprava treba da sarađuje sa istim nadležnim organom u Islamskoj Republici Iran.
Za mene je naročito značajno u sadržaju ovog sporazuma što će se zajedničkim snagama, koristeći i ljudske i sve druge tehničke resurse, voditi borba protiv narkomanije, odnosno protiv trgovine narkoticima i drugim opojnim sredstvima, drogama, naročito onim robama koje su u tretmanu akciza, kao što je duvan, alkohol itd.
Znači, mi dolazimo do toga da i kod Republike Hrvatske i kod Republike Iran imamo sporazum na osnovu kojeg ćemo uzajamno sarađivati, a u obostranu korist. Ne vidim razloga da ovo može biti predmet bilo kakvog osporavanja ovde u Skupštini, te stoga sve ove kontragarancije i garancije koje su predložene, odnosno zakone i ova dva sporazuma sa Hrvatskom i sa Iranom, po meni, valja podržati i Vladu obavezati da još više radi na sporazumima te vrste, naročito na ovim projektima tipa odvodnjavanja, navodnjavanja, širenja školske mreže, reforme penzione administracije, a to jeste problem, iako se nekima može učiniti da mi nepotrebno sada uzimamo zajmove i da finansiramo reformu administracije u oblasti penzionog.
Uveravam vas da je tu sigurno toliki problem i da je neophodno racionalisati rad tih službi, jer iz penzionog fonda moramo da finansiramo i penzionere, ali i one koji rade na obavljanju tih poslova, da bi penzioner dobio tu svoju penziju, koja je svakako mala. Stoga će poslanička grupa SPS glasati za predložene zakone.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima predsednik poslaničke grupe G17 plus Miloljub Albijanić.