TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 08.06.2006.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

08.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:15 do 18:10

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miroslav Živković, pa onda narodni poslanik Petar Jojić. Izvolite.

Miroslav Živković

G17 Plus
Poštovane dame i gospodo, uvaženi ministre, drage kolege poslanici, poslanička grupa G17 plus naravno glasaće za usvajanje ovog zakona o ličnoj karti, zato što smatramo da je to jedan preko potreban zakon.
Većina prethodnih govornika je istakla činjenicu da se ovde radi o zakonu koji je u svom biću pretežno tehničkog karaktera. Ne bih se složio do kraja sa tim. Jeste da ovaj zakon pre svega izvodi i sprovodi neka prava koja proističu iz Zakona o državljanstvu.
Međutim, kada se malo pažljivije protumači tekst i posledice koje će izazvati donošenje ovog zakona, mogu reći da je ovaj zakon po značaju koji ima mnogo dalekosežniji.
Neću ponavljati ono što je već većina kolega rekla, o modernizaciji Vlade, neću ponavljati o tome na koji način će građani lakše ostvarivati neka svoja prava, recimo u preuzimanju kredita, a što je aktuelno ovih dana. Zadržao bih se samo na, po meni, na najbitnijem segmentu koji ovaj zakon omogućava.
Svesni smo činjenice da živimo u trenutku kada je svaka savremena država na ovom svetu suočena sa prevencijom i borbom protiv terorizma. Terorizam, nažalost, globalno je zlo i vi protiv njega ne možete da se borite ograničenim sredstvima, na ograničenom prostoru i u ograničenom vremenu. Vi to morate činiti u saradnji sa ostalim državama.
Dakle, ono što omogućava ova lična karta je, pre svega, lakši protok informacija, lakša razmena informacija i lakša identifikacija lica ili utvrđivanje identiteta pojedinih lica. Ne znam, neko je već pomenuo, mi koristimo ličnu kartu koja je doneta po Zakonu o ličnoj karti iz 1974. godine, dakle, pre više od tri decenije. Ne možete da se savremenim izazovima, kao što je terorizam, ponoviću još jedanput, borite sredstvima koja su propisana pre 30 godina.
Na stranu ovo što je gospodin Aligrudić pokazao, o raspadanju karte, o lakom falsifikovanju, da to možete uraditi, jednostavno drugačiji su bili i društveni i tehnički uslovi u to vreme. Nažalost, svi su ovde govorili o tome da u pojedinim državama savremenog sveta ne postoji identifikacioni dokument. Pominju se protesti u Grčkoj 1997. godine, pominje se Velika Britanija. Podsetiću vas da se taj stav posle napada na Njujork i te kako promenio.
Zakonopisac je, kao i većina zakonopisaca u savremenim državama, suočen sa jednom činjenicom. Recimo, bio je obučen sa dve strane. S jedne strane, kako maksimalno ispoštovati ljudska prava, a sa druge strane kako učiniti borbu protiv terorizma efikasnijom. Po mom ličnom mišljenju, zakonopisac, odnosno predlagač ovog zakona uspeo je da ispoštuje i jedan i drugi kriterijum.
Ovde su pominjani žigovi, čipovi. Podsetiću vas šta sadrži član 7. ovog zakona. On kaže da u obrazac o ličnoj karti unose se sledeći podaci: prezime, ime, pol, dan, mesec i godina rođenja, mesto, opština i država rođenja, jedinstveni matični broj i, ono što izaziva nedoumicu kod većine, slike biometrijskih podataka, odnosno fotografija, otisak prsta i potpis, i ništa više.
Znači, sve priče koje proističu iz Džordža Orvela, Velikog brata, jednostavno ne stoje ovde. Tačno je taksativno nabrojano šta obrazac lične karte sadrži.
Pominjane su ovde i neke scene iz filmova Džejms Bonda. Toga ovde nema. Te, da možete pratiti pomoću ovoga, a većina od vas ima kartice u nekoj od banaka i pristaje na te kartice i da ih dobije. Nikome ne smeta što te banke imaju isto bazu podataka i nikome ne smeta što su te baze podataka mnogo slabije zaštićene nego što će biti zaštićena ova baza podataka koja je po ovom zakonu dužna da se realizuje.
Dakle, ne bih više vama oduzimao vreme. Smatram da je zaista ovaj zakon korektno urađen. Posebno me raduje što su gospodin ministar i predlagač blagovremeno reagovali da primedbe koje smo imali na čl. 2, 4, 22. su otklonjeni. Smatramo da je ovaj zakonski predlog zaista korektan i ponavljam, G17 plus će glasati za ovaj zakon. Hvala.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić, a posle njega Zoran Stojanović.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih ponavljao ono što su poslanici SRS danas povodom ovog teksta predloga zakona istakli. Međutim, ono što lično smatram da, ukoliko je trebalo nešto raditi na ovom projektu i uraditi neku inovaciju u pogledu lične karte, po mom dubokom mišljenju moglo se ići samo na izmene i dopune zakona, a ni u kom slučaju na predlog novog zakonskog projekta.
Naime, većina odredaba Predloga zakona nije nepoznata. Imajući u vidu brojne zakone koji su se odnosili na ličnu kartu, koji su bili objavljeni u "Službenom glasniku" broj 15/74, 54/77, 57/80, 45/88, 40/88, 53/93, 67/93 i 48/94. Po mom dubokom uverenju nećemo na ovaj način izvršiti reformu u onom obimu u kojem predlagač smatra da će se na ovakav način lakše obračunati sa organizovanim kriminalom.
Srbija ima stručnu policiju. Metodi identifikacije građana u bivšoj SFRJ, SRJ, a danas u Srbiji su pre svega metodi koje je naša zemlja preuzimala od zemalja iz uporednog prava. Osnovni dokument na osnovu koga su vršene identifikacije građana, tačnije rečeno lica, jeste bila lična karta. Lična karta je sadržala i dan-danas sadrži osnovne elemente za utvrđivanje identiteta.
Jedna od najbitnijih metoda jeste Vučetićeva metoda, poznata daktiloskopska zbirka, tj. otisci prstiju. To je neprevaziđen metod u Evropi. Preuzet je i u drugim državama van Evrope i danas je u primeni. Identifikacija otisaka papilarnih linija jeste jedna od najznačajnijih i od rođenja pa do smrti nepromenljivih karakteristika svake individue koja se razlikuje od svake druge individue.
Važeći zakon o ličnoj karti, koji je noveliran 94. godine, sadrži uvodne napomene, kao što to sadrži i Predlog zakona, da je lična karta javna isprava kojom se dokazuje identitet ličnosti.
Drugo, da ta lična karta, prema važećem zakonu, služi kao dokaz o drugim činjenicama koje su u njoj sadržane.
Ovaj zakon iz 94. godine, koji je noveliran, sadrži 24 člana, dosta sažeto, precizno i koncizno.
Reč-dve vezano za član 4. Mislim da je u ovom članu, kako je predviđeno, stranim državljanima i licima bez državljanstva koja borave na teritoriji Republike Srbije lična karta se izdaje u skladu sa posebnim zakonom.
Lično mislim da lična karta, a ne boravak i kretanje stranaca, mogla je da bude obuhvaćena u Predlogu ovog zakona, jer bi u tom slučaju obuhvatili i naše građane, a ujedno i strane državljane, s tim što bi se razradila dva do tri člana koja su prava i obaveze i kada imaju prava strani državljani, pod kojim uslovima da im se izda lična karta na području Republike Srbije.
Što se tiče člana 5, lična karta se izdaje sa rokom važenja od pet godina, a deci sa rokom važenja od dve godine, a najkasnije do kraja meseca u kalendarskoj godini kada pune 16 godina života.
Lično smatram da važeće odredbe o važenju lične karte su daleko prihvatljivije i da je rok od pet godina, odnosno od dve godine, veoma kratak, jer se time građani izlažu troškovima, maltretiranju i šikaniranju. Dosta mi je poznata ova materija kada je u pitanju evidencija, izdavanje ličnih karata, čuvanje i korišćenje tih podataka.
Što se tiče člana 8. stav 2, obrazac lične karte sadrži i zaštitne elemente koje propisuje ministar, ali se ovde ne vidi koji su to zaštitni elementi. Trebalo bi da bude propisano koji su to zaštitni elementi, ne podzakonskim aktom, nego da budu uneti ovde, da se vidi koji su zaštitni mehanizmi u ovoj normi.
Što se tiče utvrđivanja identiteta, kako je predloženo u članu 10. Predloga zakona, lice iz stava 5. ovog člana koje prema nacionalnoj pripadnosti, veroispovesti i narodnim običajima nosi kapu ili maramu kao sastavni deo nošnje, odnosno odeće, može biti fotografisano sa kapom ili maramom, u skladu sa propisima o načinu uzimanja biometrijskih podataka.
Ovo je vrlo delikatno pitanje. Vrlo je značajno baš zbog toga što lica koja budu imala na sebi bilo koji deo odeće mogu, pre svega, na prevaran način iskoristiti priliku da se njihov identitet i opis lica neće moći verodostojno proveriti kasnije, ukoliko se to pri izdavanju lične karte, pri utvrđivanju identiteta, precizno i sveobuhvatno ne bude fiksiralo, fotografisalo, pogotovo ako ima ožiljke, pogotovo starost lica, boja kose, oblik i dužina nosa i sve karakteristike koje su vezane za opis lica, koje je kod nas izuzetno dobro funkcionisalo i davalo željene rezultate.
Što se tiče člana 12. mislim da je suvišan. Zašto? Bilo je prikladnije, kao što je u važećem članu 3, prava i dužnost svakog lica starijeg od 18, odnosno sada od 16 godina, da ima ličnu kartu.
Predlagač smatra da je potrebno napisati posebnu normu o istinitosti podataka unetih u obrazac prilikom podnošenja zahteva za izdavanje lične karte, a to je sadržano u članu 13, jer na osnovu člana 13. organ koji izdaje ličnu kartu, koji prima obrasce, odmah traži dokaze i dokumente na osnovu kojih se podnosi zahtev, a na osnovu kojih treba da bude izdata lična karta.
Dakle, po meni član 12. je suvišan.
Što se tiče ovog roka za izdavanje lične karte, 15 dana mislim da je kratak rok, osam dana je dovoljan da se izda lična karta. Pre svega, imajući u vidu činjenicu da mi imamo dovoljan broj administrativnih radnika u policiji, dosta obučenih, koji mogu u roku od osam dana po prijemu zahteva da izdaju ličnu kartu.
To je ta ažurnost organa uprave. Očekivao sam da će policija ipak u ovom pogledu, bar administracija u policiji, moći brže građanima da odgovori njihovim zahtevima.
Što se tiče potvrde o podnetom zahtevu, ona je opravdana, jer potvrda, pogotovo ako se ima u vidu da je građanin pre svega došao u onaj određeni rok u kome treba da podnese zahtev, on podnosi zahtev, ali mu organ izdaje potvrdu, da on kada ga legitimišu policajci pokazuje potvrdu, da je predao nadležnom organu zahtev za izdavanje lične karte i sa tim zahtevom i prijemnim pečatom on dokazuje svoje pravo, da on nije propustio rok.
Ovo je isto tako sporno u članu 19, ako fotografija na ličnoj karti više ne odgovara njegovom izgledu, i to je sporno. Kada je u pitanju član 23, on je u koliziji sa članom 22. stav 2. Ustava Republike Srbije, jer nestalu ličnu kartu nadležni organ rešenjem proglašava nevažećom. Protiv rešenja, kao što je to rekla gospođa Radeta Vjerica, narodni poslanik SRS, žalba nije dopuštena.
Odredbe člana 23. stav 2. Ustava Republike Srbije - svakome je zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojim se rešava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu. Zašto je ovo jako važno? Možda naizgled nije, ali jeste.
Ukoliko građanin koji je podneo zahtev zagubio ličnu kartu, ali je u međuvremenu našao, podneo je zahtev, nadležni organ je doneo rešenje po kome on sada proglašava nevažećom ličnu kartu, ali građanin u tom slučaju koji pronađe naknadno ličnu kartu može da uloži prigovor ili žalbu, i u tom slučaju nema potrebe ni rešenje o izdavanju, nadležni organ će svoje rešenje ukinuti i građanin ima ličnu kartu, nije izložen ni troškovima, niti gubljenju vremena.
Što se tiče člana 27, vidite, evidencija o ličnoj karti mora da bude ažurna, tačna i bezbednim merama zaštićena od neovlašćenog pristupa i korišćenja.
Kada smo kod ove odredbe, nema sankcije za onog ko bude prekoračio ovlašćenje i zloupotrebio evidenciju o ličnim kartama, a drugo ovde nije u zakonu precizno određeno ko će odgovarati ukoliko se povredi ova odredba, koji starešina u organima unutrašnjih poslova, odnosno u policiji.
Dakle, tu je trebalo da se precizno odredi da će onaj ko dovede do zloupotrebe i bude prekršena odredba člana 27, u tom slučaju neko mora da odgovara. Ovako nigde se ne pominje nijedna sankcija ukoliko dođe do zloupotrebe pri korišćenju ovih podataka.
Isto kada je član 28, vidite, ovde nije jasno. Kaže - nadležni organ može podatke iz evidencije davati državnim i drugim organima i organizacijama, kao i pravnim i fizičkim licima, i to pod sledećim uslovima, pa pod jedan, da je subjekt koji traži podatke zakonom i drugim propisom ovlašćen da traži i prima te podatke. Koji je to subjekt? Ovde mora da bude naznačeno koji je subjekt. Što se tiče prakse dosadašnje, to je bio samo sud. Mogao je da se da podatak na zahtev suda, a ne bilo koga.
Može se desiti da će neka politička stranka tražiti sutra podatke o nekim političkim protivnicima, a da će onaj koji je na vlasti svojoj političkoj stranci dati te podatke, taj će ih zloupotrebiti. Dakle, bez tačno određenih i razgraničenih odgovornosti nema ništa. Ovo je na kraju jedna nedoumica i ovde će ostati jedna pravna praznina u kojoj može doći do brojnih zloupotreba. Nema sankcije za onoga koji zloupotrebi.
Vidite, kada su u pitanju kaznene odredbe u članu 29. Mislim, a čuo sam da su i prethodnici, i poslanici SRS i šef poslaničke grupe, gospodin Tomislav Nikolić, a čuo sam da je još neko iz drugih stranaka rekao da su novčane kazne koje su predviđene u članu 29. veoma visoke, pogotovo u stavu 1. Zamislite, novčanom kaznom od 50.000 ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za prekršaje lice koje suprotno utvrđenoj dužnosti nema ličnu kartu.
Zamislite, čovek je prekoračio rok, napunio je 16 godina života, prošlo je nedelju dana ili deset dana, nema ličnu kartu, on po odredbi ovoga člana može biti kažnjen novčano 50.000 ili kaznom zatvora do 30 dana. Ovo su drakonske kazne, ovo je neprimereno, pogotovo u jednom demokratskom društvu. Ako se zalažemo za demokratiju i demokratsko društvo, ne možemo terati građanina koji na vreme nije podneo zahtev za izdavanje lične karte, propustio rok od sedam dana, da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od 30 dana. Ili lice koje ne podnese zahtev u određenom roku, kako to propisuje član 11. i 20. stav 2.
Dakle, jednom rečju, dame i gospodo, mogu reći da su ove kazne apsolutno neprimerene, bez obzira što su one i Zakonom o prekršajima propisane.
Što se tiče troškova za primenu ovog zakona, troškovnik je veoma visok.
Ako je tačno ono i ako sam dobro razumeo, da je oprema, plus 300 izvršilaca koji treba da rade na izradama novih ličnih karata u iznosu od 100 miliona i dali bi dodatno još 20 miliona, sada ću vam reći, dame i gospodo, gospodine ministre, da se za 100 miliona evra mogla povećati plata pripadnicima policije, svim pripadnicima policije u Srbiji koji imaju... verujem, to je Mihailović kupovao verovatno, tu opremu.
Za vrednost te opreme koja je kupljena za vreme ministra Dušana Mihailovića mogli ste da platite 333.000 i 330 plata po 300 evra pripadnicima policije, a znam da uniformisani deo, a još manje maltene i administrativni radnici, nemaju po 200 ili 250 evra svoje plate.
Taj iznos je trebalo da ide, ako ništa drugo, za poboljšanje materijalnog položaja pripadnika policije, njihovih porodica, a oni rade i obavljaju izuzetno teške poslove, pre svega skopčane i sa njihovim životima.
Isto tako, eto vidite, gospodin Dušan Mihailović je nabavio opremu u vrednosti od 100 miliona evra. Za 100 miliona evra, gospodo, Vlada Srbije je mogla da kupi 8.330 traktora srednje kategorije i da ih pokloni individualnim poljoprivrednim proizvođačima da proizvode hleb i da oru ovu bogatu srpsku zemlju. Hvala vam.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Stojanović, a nakon njega narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Zoran Stojanović

Demokratska stranka Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre i poštovana gospodo iz Ministarstva, pažljivo sam slušao sve svoje prethodnike i pokušavam da izvršim jedan sasvim drugačiji pristup i kritici i opravdanju jednog ovakvog predloga.
Međutim, postupiću sasvim drugačije od onoga što sam isplanirao.
Naime, ovaj predlog zakona o ličnoj karti je jedan iz grupe reformskih projekata. Svoje utemeljenje nalazi u Ustavu Republike Srbije, i to u članu 20. stav 2, čija odredba predviđa prikupljanje, obradu i korišćenje podataka o ličnosti, i predviđa da se to isto uređuje zakonom, kao i u članu 72. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srbije, kojim je utvrđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava čoveka i građanina, o čemu su moji prethodnici tako brižno govorili, bojeći se da će prava i slobode građana biti ugrožena ovim projektom.
U potpunosti se sa tim ne slažem. Upravo jedan ovakav predlog zakona postoji da bi se pojačala zaštita prava i sloboda, s jedne strane, a s druge strane olakšao rad državnim organima i samoj državi Srbiji da vrši identifikaciju ličnosti.
Naime, materija o ličnim kartama u Republici Srbiji uređena je, kao što su moji prethodnici rekli, još daleke 1973. godine Zakonom o osnovnim podacima za ličnu kartu, kao i Zakonom o ličnoj karti iz 1974. godine. Ovi zakoni predstavljaju jednu organsku celinu zajedno sa Zakonom o kretanju i boravku stranaca, koji je donesen 1980. godine i koji je još uvek na snazi.
Znači, više od 30 godina imamo jednu ovakvu formu lične karte. Menjala se nešto malo, samo grb, samo njena forma. Čak sedamdesetih i osamdesetih godina ta lična karta je bila čvršća i jača u pogledu materijala od kakvog je napravljena, tako da ne mogu da shvatim da ćemo dalje ići u život i kroz život u zemlji Srbiji sa ovakvom ličnom kartom. Sa tim ne mogu da se pomirim.
Nešto što je najvažnije u vezi ovog predloga zakona, po mom shvatanju, zapravo je sama činjenica da treba stvoriti normativne pretpostavke za uvođenje integrisanog automatizovanog sistema za personalizaciju identifikacionih dokumenata, s jedne strane, a s druge strane, elektronski primarni identifikacioni dokument, tj. samu ličnu kartu. Tako zajedno umnogome, kao što sam i malopre rekao, doprinosimo boljem funkcionisanju državnih organa u smislu identifikacije ličnosti.
Takođe bih ukazao na ono šta se postiže i koji je cilj ovog predloga zakona, a to je usklađivanje sa evropskim i svetskim standardima, preporukama i direktivama Evropske unije, Interpola i Europola, što su i moji prethodnici rekli, a što je jedan od preduslova za uključivanje naše zemlje u evropske integracije. Omogućava prevenciju novih oblika kriminaliteta, koji se oslanjaju na zloupotrebu savremenih tehničkih i tehnoloških dostignuća, kao i modernizaciju i unapređenje organizacije i metoda rada državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi, sa jedne strane, i efikasno i racionalno ostvarivanje prava, obaveza i interesa građana, sa druge strane.
Značajan je ne samo sa stanovišta ostvarivanja osnovnih ljudskih prava kojima se garantuje puna zaštita, nego i ukupnih nastojanja koja se na međunarodnom planu preduzimaju u borbi protiv novih oblika kriminaliteta, u čemu je brza, ispravna i pouzdana identifikacija pojedinca od presudnog značaja.
Pojedine novine, za koje mislim da su neke kolege narodni poslanici, uz duboko uvažavanje prema njima, malo banalno shvatili, smatram da su i te kako važne i da će nas umnogome u ovoj materiji približiti naprednom svetu i naprednim zemljama, što je veoma bitno.
Znači, dosta smo bili sami, dosta smo se izdvajali po nekim negativnim stvarima. Smatram da je ova materija i te kako važna i da je ne bi trebalo tek tako olako potcenjivati.
Član 8. na koga su se mnogi pozivali, koji glasi da obrazac lične karte sadrži prostor za kontaktni mikrokontrolor, tj. čip i prostor za mašinski čitljivu zonu za potrebe automatskog očitavanja podataka, u koji se unose svi vidljivi podaci na ličnoj karti, kao i podaci o državljanstvu, prebivalištu i adresi stana njenog imaoca i jedinstveni matični broj njihovih roditelja.
Ovo zadnje što sam pročitao "njihovih roditelja", pojedine kolege iz opozicije, opet kažem, uz duboko uvažavanje, kažu da je to nemoguće. Smatram da je to apsolutno moguće.
Ako je moguće da mi u izveštaju koji dajemo Odboru za rešavanje o sukobu interesa prikupljamo podatke ne samo o svojim roditeljima, ne o svojoj supruzi ili suprugu, ne samo o svojoj deci, ukoliko su punoletna, već i o svastici, o tastu i tašti, o svim onim licima sa kojima smo u najprisnijem kontaktu, kada možemo to da uradimo, i za jednu ovakvu stvar, kao što je lična karta i te kako ćemo moći.
Maločas je kolega, diplomirani pravnik gospodin Jojić, pomenuo novčane kazne i visine tih kazni. Apsolutno se ne slažem sa tim. Zbog čega?
Kazna svuda u svetu ne postoji da bi se narod čerupao, da bi se ljudima uzimale pare. Kazna ili sankcija postoji da bi zaštitili pravilo.
Znači, ova grupa i skup pravila i normativa rađena je na taj način i zaštićena potpuno dobro i zato je visina ovih kazni tolika. Ko poštuje pravilo neće platiti kaznu. Vrlo jednostavno.
DSS će glasati za ovaj zakon i , kao čovek koji dolazi sa juga Srbije, presrećan sam što ću imati jednu od najlepših ličnih karata u svetu.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Radiša Ilić, pa onda narodni poslanik Sredoje Mihajlov.

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj predlog zakona je, po svemu sudeći, pisan pre referenduma u Crnoj Gori, što se vidi po  pojedinim članovima ovog zakona, mada SRS iskreno žali zbog ovakvog ishoda referenduma, s obzirom da je otcepljenju jednog dela srpske zemlje kumovala organizovana mobilizacija Šiptara i drugih pripadnika manjina od strane separatističkog bloka, ali će zato SRS, kada dođe na vlast, zakonom urediti prava Srba, ne samo onih koji žive u Crnoj Gori, već i Srba iz Republike Srpske, Republike Srpske Krajine, Makedonije i svih ostalih država.
Ovaj zakon ima dosta manjkavosti i te nedostatke će SRS kroz podnete amandmane pokušati na neki način da ispravi. Ono što je najveća novina, što se tiče ovog zakona, sadržana je uglavnom i najviše u članu 8, u vezi koga je diskutovala većina mojih kolega narodnih poslanika iz SRS.
U članu 8. se krije glavni razlog zbog koga će građani Srbije potpuno nesvesno zakoračiti u, rekao bih, globalističku zamku, zahvaljujući novoj ličnoj karti. Napominjem, ovo je samo prvi stepenik na putu totalne kontrole pojedinca od strane države.
U svojoj diskusiji ću uglavnom govoriti o ovom članu 8, pošto je veoma interesantan. Građani Srbije bi trebalo da znaju nešto o ovoj novini, ne samo dobre strane, kako u javnosti predstavljaju državni mediji, već i one negativne, koje mogu da građaninu pojedincu nanesu veliku štetu.
Pre svega, u mnogim zemljama sveta, uključujući i SAD i Veliku Britaniju, postoji veoma veliki otpor uvođenju ovakvih ličnih karata. U Australiji, na primer, izračunali su da bi ih ovaj proces, koji bi se sprovodio u roku od sedam godina, koštao čak 820 miliona dolara. Pored cene sistema, tu je cena za održavanje, obuka, gubljenje ovih karata i štete koje se prouzrokuju njihovim sprovođenjem.
Zašto je pre nekoliko godina u Velikoj Britaniji povučen predlog za uvođenje ovakvog načina identifikacija građana, odnosno ID karti? Zbog ogromne cene koštanja.
Građanima takođe treba da se objasni da će vremenom morati da skeniraju pojedine delove tela radi identifiakcije putem ovakvih ličnih karata sa čipovima. Za sada se kod nas predviđa samo uzimanje otiska prstiju, ali negde se već uzima snimak dužice oka. U Švedskoj, na primer, za pojedine ovakve vrste dokumenata izrađuju se fotografije koje predviđaju fotografisanje lica iz poluprofila tako da se obavezno, nećete verovati, vidi jedno uvo. Čak su prisiljavali osobe da sklone kosu prilikom fotografisanja da bi se znači to uvo videlo na toj legitimaciji, znači takva je situacija konkretno u Švedskoj.
U obrazloženju ovde se navode prednosti ovakvog načina očitavanja podataka, pa se građanima sugeriše da će ličnu kartu dobiti za 15 minuta, da su onemogućene zloupotrebe, da će mnoga izvršena krivična dela biti otkrivena, što normalna stvar pozdravljamo. Takođe govori se i o efikasnijem suzbijanju terorizma na ovakav način izdavanjem ID karata.
Ono što se pokazalo u zemljama koje su uvele ovakve lične karte jeste lagano objedinjavanje svih ostalih dokumenata tog istog lica u jedinstvenu ličnu bazu podataka. Tako su u ceo ovaj sistem automatskog očitavanja uključene i vozačke dozvole, saobraćajne dozvole, bankarske kartice, kartice zdravstvenog i socijalnog osiguranja, tako da je nadzor nad svakom jedinkom kompletan. Jednostavno, čovek se u ovom slučaju svodi na broj koji jednim pritiskom tastera može biti izbrisan.
Sa druge strane, ni kriminalci neće sedeti skrštenih ruku. Razviće sopstvene programe kojima će urušiti ovakav sistem identifikacije.
Najpoznatije svetske banke, koje svakako više ulažu od države što se tiče zaštite, nisu mogle da spreče pojavu falsifikovanih kartica sa čipovima, a uspeće država koja nesrazmerno ulaže manja sredstva za ova pitanja. To su najobičnija zavaravanja.
Naravno, MUP će da tvrdi da je tajnost zagarantovana, da su podaci na kartici kriptografski zaštićeni itd. Ali, kome će oni biti dostupni? Nacionalna baza podataka će sasvim sigurno biti povezana sa međunarodnim sistemima, u obrazloženju se i pominju Interpol, Europol, itd. i eto na taj način odoše naši podaci u Evropu.
Pored naših podataka, a zbog čega se to radi stvarno mi nije jasno, traže se i matični brojevi naših roditelja. Dakle, nekome će se u inostranstvu dati na uvid čitava struktura i brojnost stanovništva čak tri generacije unazad. Na ovakav način može se reći da se u Srbiji izgrađuje policijska infrastruktura, pa kad dođe neko u svojstvu visokog predstavnika, kao što imamo u Republici Srpskoj, imaće na dlanu sve što mu treba.
Što se tiče činjenica koje su protiv ove zamisli, one se mogu svrstati u više grupa. Gledano sa aspekta ljudskih prava, ovakve lične karte će uticati pre svega na slobodu privatnosti. Pojedinac će biti sveden na broj, a vlast počinje da se rukovodi tehnologijom umesto da primenjuje zakon i da komunicira sa javnošću.
I sada tu je onaj drugi faktor, nazvao bih ga verskim, religijski momenat, jer ovde se pominje žig, na neki način, a znate iz Jovanovog otkrovenja, gde se pominje žig zveri, pa se kaže da niko neće moći da kupuje i da trguje ko nema taj žig zveri. Podsetio bih vas samo na protest Grka, o tome su govorile moje kolege poslanici iz SRS, gde je milion Grka pre desetak godina, na čelu sa patrijarhom Grčke pravoslavne crkve, protestovalo zbog namere vlade da na sličan način reši pitanje jedne vrste identifikacionih karata u Grčkoj, a po direktivi Brisela.
Takođe, otvorilo bi se pitanje izgubljenih i ukradenih ličnih karata. Šta kada ceo sistem tog centralnog kompjutera padne, mislim da je neko o tome govorio, ili se možda izvrši sabotaža? Kriminalci naravno da prate tehnologiju, pa se i sami usavršavaju.
Kako smo sada u obavezi da dajemo otiske za ovakve lične karte i da dobijemo svoj čip, ko nam garantuje da sledeća operacija, kroz neku godinu, neće biti ugradnja čipa pod kožu i opet će se Vlada pravdati da je dobila neku direktivu iz EU. Napravi se dobra kampanja o pogodnostima tog projekta, promene se zakoni u državi i onda je čitav svet stavljen na uvid tzv. svetskoj vladi u senci.
Ono što je takođe veoma rizično je mogućnost prebacivanja tako pripremljenih i sređenih podataka nekoj totalitarnoj sekti, zahvaljujući pre svega njihovim pripadnicima koji su se sa ciljem i na vreme infiltrirali na značajne funkcije i kojima su dostupni ti podaci.
Ovo je tek početak, a finale će predstavljati kada sve dosadašnje svakodnevne anonimne radnje, počev od običnog plaćanja karticom, do legitimisanja na ulici, po metodi automatskog očitavanja, budu objedinjene i zabeležene.
Jednostavno rečeno, čovek će doći u poziciju totalitarnog državnog nadzora, što je u liku velikog brata opisao i Džordž Orvel u romanu „1984“.
Poslednja stvar će biti vrlo verovatno pravljenja baza podataka DNK i to će biti kraj ljudskih sloboda i ljudskih prava. Lako bi danas Karla del Ponte uhvatila Ratka Mladića da ima čip pod kožom, ali na svu sreću nema.
Ali, ti globalisti razmišljaju za milion novih Mladića, da nam na vreme ugrade čipove, pa da nas gone. Ovo je samo uvertira za ono što dolazi.
I na kraju, kada se sagledaju neki zakoni koje je srpska skupština do sada donela, vidi se kako deluju iz senke zagovornici "nju ejdža".
Tako je prošle godine usvojena Bolonjska deklaracija kroz zakon o visokom obrazovanju, pa zakon kojim su legalizovane sekte, pa evo sada i čipovi u ličnim kartama, na redu je zakon o ravnopravnosti polova, i ne bi me iznenadilo da se uskoro pred poslanicima nađe neki predlog zakona o sklapanju brakova između lica istog pola.
I evo, po vertikali se nižu zakoni jedan za drugim, čija je suština upravo skrivena u programima mnogobrojnih organizacija i sekti novog doba. Zahvaljujem.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sredoje Mihajlov, pa nakon njega narodni poslanik Zoran Krasić. Izvolite.

Sredoje Mihajlov

G17 Plus
Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani poslanici, pošto se dugo godina bavim informatikom, znači to je negde oko 38 godina, govoriću ovog puta samo što je u vezi sa mojom strukom, ali moram prvo napraviti jednu malu digresiju. Hteo sam da ispričam jednu priču, ali ispričaću dve.
Pre nešto više od 150 godina pored mog sela trebalo je da prođe železnička pruga i onda su tamo oni kmetovi većnici većali i odlučili da pruga bude na jedno 300, možda i 500 metara od sela, da im ne bi gazila guske ili da im ne bi prolazila blizu sela.
I nešto malo manje od 150 godina su moji Elemirci pešačili 500 metara od zadnje kuće da bi stigli do železničke pruge. Ili su im nudili da naprave banju, a oni nisu hteli, pustili su to Melenčanima, susednom selu, i sada u Melencima postoji banja, mi je u Elemiru nemamo, jer naši tada ti, da kažem, odbornici nisu imali sluha da to treba napraviti.
Sada mi je palo na pamet, dok sam slušao prethodnog govornika, jedan slajd: Vikinzi kreću u rat, baš hoće da uđu u brod i jedni dolaze i nude im puškomitraljez, a oni onako naoružani štitovima i mačevima kažu - pustite te budalaštine, nemamo vremena, idemo da ratujemo, kad se vratimo iz rata videćemo šta nam nudite sada.
Tako, gospodo, da vam kažem, jako sam ponosan što sam bio učesnik kada se dodeljivao jedinstveni matični broj građana. Jedinstveni matični broj građana je zamenio onaj opskurni IDN broj ili broj lične karte koji je sad nestao, i ta šifra je i govoreća i identifikujuća, samo je vi posedujete, obostrana je i jednoznačna.
Vi ste se sa tom šifrom identifikovali, sa imenom se niste, ako se kazali Pera Perić, postoji ih još, ali kad ste napisali JMB građana, vi ste se jednoznačno identifikovali, s tim što u toj šifri imate i govoreći deo.
U zakonu vidim, možda su moje kolege o tome razmišljale, možda čak u ličnoj karti nije ni trebalo da postoji datum rođenja jer već postoji u JMBG. Ali, nije to najveći problem što smo propustili, postoje i drugi. Znači, sa 13 brojeva ste se jednoznačno identifikovali u državi Srbiji.
Vi sa trinaest brojeva, da vas podsetim na onaj čuveni bar-kod, štapićasti kod, dajan kod, identifikujete sve artikle ovog sveta, zna se zemlja, zna se koji je proizvođač, zna se o kom je artiklu reč. Zamislite da nemamo sad EAN koda.
Ja sam o tome razgovarao i pre 15 godina, da spasemo našu trgovinu, nije to bitno, desilo se šta se desilo. Sada vidite da funkcionišemo sjajno sa tim EAN kodom, ne samo zbog PDV, nego zbog zaliha, zbog trgovaca, zbog prodaje, zbog planiranja i da vam ne objašnjavam šta je sve to.
Lična karta se ne donosi zbog kriminalaca, donosi se humano, upravo objedinjavanje dokumentacije, o kome je prethodni kolega govorio, ali sa sarkazmom, vi gospodo, dovoljno je da vam pročita JMBG, da zna koja vam je krvna grupa, ako vam se nešto desilo u saobraćajki, ili da vam vide neku tamo anamnezu ili terapiju koju vam je odredio lekar.
Neće to biti dostupno svakom, lekaru će biti transparentni i dostupni podaci koji se tiču lekara, ne vašeg žiro računa u banci. Nemojmo da plašimo narod, da pričamo koještarije.
Ja sam za objedinjavanje svih dokumenata. Mi smo udarili prvi kolac, još nismo udarili temelj, tek smo definisali šifru i ličnu kartu. Naši temelji tek treba da se grade na ovom dalje, da objedinimo sve te baze podataka.
Postoji sistem zaštite, moje kolege jako dobro znaju, postoji sistem zaštite i od tih hakera koje pominjete.
Po vašoj logici, kako ste pričali, znamo da su u banci pare i onda, pošto ima pljačkaša banaka, da ne držimo pare u banci pošto ima ljudi koji razmišljaju kako da ih opljačkaju. Ima ljudi koji razmišljaju i kako da ih zaštite.
Tako i u našem poslu, postoje oni koji razmišljaju o nečemu, a postoje oni drugi koji razmišljaju o tome mnogo bolje, i čuju i prave zaštitu podataka od neovlašćenog korišćenja, od uništenja i svih tih čuda. Inače, ono je naučna fantastika da su nas provalili, do dobro, prihvatam i to da se zabavljamo.
Ali, gospodo, prišli smo jednom modernom načinu, ne možemo da se vraćamo nazad, i upravo moramo da unapređujemo. Čak i u onom čipu o kome ste pričali, koji bi se ugradio, šta mislite da je tu nešto loše, da neko zna gde ste vi, da može da vam pomogne, interveniše u nekom trenutku, šta je tu loše?
A ono pomodarstvo o kome vi pričate, to dobro znam. Amerikanci i Englezi iz čiste mode su rekli - nećemo da budu brojevi. To su i Šveđani radili, a evo sada su prihvatili. Nećemo da budemo označeni, to je čisto pomodarstvo, oni su evidentirani na hiljade drugih načina.
Žao mi je što nismo puno ovih zakona iz oblasti informatike doneli, jer to nam tek predstoji i poštujem, trebalo je to ranije uraditi, zakasnili smo sa tom ličnom kartom, ali mislim da je to pravi trenutak, da treba da to pozdravimo i da podržimo.
Mislim da nema nijedne primedbe, uz neke sitne primedbe, ne želim da kažem ništa loše o ovom zakonu, G17 plus će podržati to. To nije samo reformski zakon, to je zakon budućnosti, na kome će čitava informatika, funkcionisanje globalnog sveta će biti taj osnov.
Nemojte da se zavaravamo, zakasnili smo, izgubili smo našu oznaku u jugoslovenskoj asocijaciji za numerisanje artikala, izgubili smo oznaku zemlje, nema više ni SCG, moraćemo i to da promenimo, puno stvari nam stoji u uređenju naše informatičke budućnosti.
Mislim da treba sa velikom radošću da podržimo nešto gde smo se približilo svetu u tehnološkom smislu. Hvala.