ŠESTO VANREDNO ZASEDANjE, 23.07.2007.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Vreme.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Evo, sad ću završiti. Jeste, gospodo, vreme, ali i vreme je da pomognete tim ljudima. Ili prestanite da ih obmanjujete, ili podnesite svi ostavke i povucite se s vlasti, jer ste nesposobni bilo šta da rešite.
Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala puno.
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić. Ukupno vreme za grupu SRS je 25 minuta. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Evo još jednog propisa koji je, najblaže rečeno, nedorečen, a ove posmatrače iz DS-a bih zamolio da obrate pažnju na obrazloženje ovog predloga zakona. Nije teško, pod II - Razlozi za donošenje ovog zakona, možete da primetite da je ova međunarodna konvencija ratifikovana od strane bivše, trule SFRJ, još 1982. godine i da je objavljena u "Službenom listu SFRJ - Međunarodni ugovori'' 10/84.
Ako se vrši potvrđivanje Protokola te iste konvencije iz nekog kasnijeg datuma, onda ste morali, u članu 3. ili, eventualno, nekom drugom članu ovog predloga zakona, da navedete kakva je sudbina osnovnog teksta, makar da navedete da usvajanjem ovog protokola i donošenjem zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama i dopunama Međunarodne konvencije prestaje da važi raniji zakon, ali toga nema ovde.
Zašto ga nema? Zato što sastavljači, ali pravi sastavljači, ne ovi koji predstavljaju Vladu i ovaj predlog zakona, odnosno pravi sastavljači predloga zakona nisu mogli da definišu kakva je pravna priroda ovog predloga zakona. Vidite, oni su se pozvali, kod ustavnog osnova, samo na član 99. Ustava Republike Srbije, u kome je stavom 1. tačka 4) propisano da Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore.
Međutim, zaboravili ste da u Ustavu Republike Srbije postoji član 16, koji u drugom stavu i drugoj rečenici kaže da potvrđeni međunarodni ugovori moraju biti u skladu sa Ustavom.
Ja tvrdim da ovaj predlog zakona, koji sadrži u sebi nešto što se naziva međunarodnim ugovorom, nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Dakle, mi ne bismo smeli, zbog člana 16. Ustava Republike Srbije, da glasamo za ovakav predlog zakona. Zašto?
Uzeću samo nešto što je najočiglednije, a ovo sada svako može da primeti. Recimo, uzeću nešto što je propratni akt uz Protokol, pa neka bude glava 3, dodatak 2, gde ima jedan standard, kod tačke 3.20, u kom je navedeno da će carinski organi dozvoliti da se deklaracija za robu podnese u bilo kojoj određenoj carinarnici.
Ova odredba je u totalnoj suprotnosti sa postojećim carinskim zakonom. Onaj ko uvozi robu, nema to diskreciono pravo, već ga Zakon tačno obavezuje gde mora određenu robu da nosi na carinjenje. Ako bismo ovo prihvatili ovako, onda bi, praktično, mogao svako da nosi robu gde god hoće, da je carini, tamo gde cveta ''carinska mafija''.
Kako ta carinska mafija cveta? Ja ću opet da vas podsetim na jednom primeru, mislim da je bila jedna lepa knjižica, objavljena u ''Srpskoj slobodarskoj misli'', a tiče se afere ''Mercedes benc''. Naravno, Labus je uključen u tu aferu još iz vremena kada je bio opozicioni političar i ima još poprilično uključenih u tu aferu. Neću da pominjem imena, da ne bih dobio neku opomenu ovde, ali Biljana Radovanović, Dušan Simić itd, ti likovi su vrlo znamenito pomenuti u toj publikaciji.
Otprilike, 150 stranica ima ta publikacija i da vidite kako se mafija dogovorila. Oni su mercedese, koji su u to vreme imali carinsku stopu od 42 ili 43 posto, po deklaraciji carinili kao lekove, gde je bila stopa oko osam posto. Ni to nije bio problem, već je bio problem što su u kontingentu bili mercedesi sa fabričkom greškom na menjaču i na kompjuteru a, naravno, oni su bili namenjeni Kazahstanu, Nju Delhiju, a ovako, švercom su došli do Republike Srbije, odnosno SRJ u to vreme.
Mi smo napravili neku procenu, po kojoj je negde između 10 i 20 miliona maraka država oštećena. Vođen je sudski postupak, ali neću da pominjem sve aktere tog sudskog postupka i sve sudije Prvog i Četvrtog opštinskog suda koji su se izređali na tom predmetu, ali moram da skrenem pažnju, hajde da preskočim ovog jednog, na Biljanu Radovanović i Dušana Simića, koji su čak i pretili jednom od oštećenih lica da, ukoliko bude mnogo pričao na tu temu, može svašta da se desi.
Inače, sa ovom aferom su upoznati svi koji su bili na vlasti 2001. godine, počev od Dušana Mihajlovića.
Nema gospodina Batića, i on je upoznat, možda ne izvorno, mada znam da je jedan od savetnika iz Ministarstva, čak, neuku stranku poučavao kako da piše žalbe, tužbe itd.
Znači, ne pričamo o gospodinu Batiću kao pacijentu, jer i to ima neku vezu sa ovim oštećenim licem.
Država je znala, a da je 2001. godine država raščistila sa tim kriminalom na Carini, mi ne bismo imali mogućnost da se danas čudimo, te carinska, te naftna, te drumska, te ova, te školska, te kragujevačka, te pirotska, i ne znam više koja sve mafija.
Jednostavno, od kada je došla demokratija, javljaju se samo mafije. Znak raspoznavanja - mafija, mafija i mafija.
Znači, ovde sam samo na jednom primeru pokušao da vam dokažem da su pojedine odredbe ovog protokola u velikoj suprotnosti s ustavnim rešenjima iz našeg ustava i to je sada ograničenje da mi ne smemo da glasamo.
Naravno, to Vlada neće da prihvati, jer znate koliko je njima stalo do Ustava, uopšte im nije stalo do Ustava, oni su potpuno zaboravili da su oktobra prošle godine vodili kampanju da se Ustav usvoji itd.
Oni su, verovatno, kampanju vodili zbog preambule Ustava, a druge odredbe ih nisu nešto interesovale.
Znači, sada imamo na delu uvoznički lobi. Da ne bude neke zabune, pa sada neko da kaže, ovi radikali samo kritikuju, pa čak su se drznuli da kritikuju i nešto što je međunarodni ugovor ili međunarodna konvencija, a ona je prepuna nečega što se zovu definicije, standardi, pa može da se kaže da su to, na neki način, carinske uzanse, ako toj reči ''uzans'' odgovara reč carina.
O čemu se radi? Jedna od tekovina imperijalizma i jedina pozitivna tekovina imperijalizma jeste ubrzani protok novca, robe i kapitala, uz nešto što se zove međunarodni standard. Tu se završavaju pozitivne tekovine imperijalizma, sve drugo je negativno.
Naravno da u opštoj globalizaciji, gde je krajnji cilj jedna vlada i jedna religija, pa i jedna ekonomija, jedna kultura, ta jedna ekonomija traži i brz promet robe između nekih teritorija, gde, naprosto, ne sme da postoji granica, jer se tako usporava protok robe.
U tom protoku robe, u toj efikasnosti se postiže dobit i predstavnici globalizma ne žele da imaju državne granice, a tamo gde baš moraju da postoje, ovakvim ili sličnim protokolima i konvencijama se to ništi, jer se do krajnjih konsekvenci pojednostavljuje procedura oko carinske kontrole, carinskog nadzora, carinjenja itd.
Jer, kada nešto ide u tranzit, to može da se obavi kod nas, odnosno da se zaglavi i da ostane ovde.
Da li je iz ovog protokola i ovog čina, što ga mi potvrđujemo, mogla da se izvuče neka korist za Republiku Srbiju?
Mogla je. Delovaće vam čudno, ali mogla je. Zašto?
Potpisnici i oni koji su stvarali ovaj protokol kao formu izmene i dopune jedne međunarodne konvencije, ona jeste tzv. ugovornog tipa, mada je po svojoj sadržini vanugovorni akt, jer ima za cilj da preraste u neki međunarodni standard, koji ne bi obavezivao samo potpisnice, nego onako kako to ide po međunarodnom standardu, tj. svi oni koji su pregovarali o osnovnom tekstu Konvencije i ovog protokola, pregovarali su sa atributima poštovanja državnosti, nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake visoke strane ugovornice u ovoj konvenciji.
Zato postoji odgovarajuća selekcija u određenim članovima, gde se dozvoljava i odgovarajuća rezerva onima koji potpisuju ili pristupaju Konvenciji. Čak, mislim da mi imamo pogrešan naziv ovog predloga zakona. Ovaj zakon bi trebalo u sebi da sadrži reč - da mi pristupamo Protokolu, jer je istekao onaj rok koji je propisan Protokolom.
Gde da pričamo o tim finesama sa Vladom demokratskog bloka, jer je tu drp - sistem, nema drugoga, nema ni prava, ni politike, ideologija je evro i dolar.
Kada već pominjete nešto, ja bih više voleo da pričamo o nekom sporazumu koji je potpisan u Kjotou, a tiče se globalne zaštite planete Zemlje. Tu ne smete, udarate u svoje sponzore, u svoje očeve i očuhe iz neposredne blizine i one preko bare.
Znam, mali ste, jadni ste, ne smete da kažete koja bi to rezerva bila u odnosu na ovaj protokol. Pošto ovaj protokol, u stvari, daje prečišćen tekst, dobrim delom, prečišćen tekst ove konvencije, da li je postojao neki prostor?
Neću da vas pozivam na član, koji član, na šta se odnosi, to kod vas ništa ne znači, apsolutno ništa, ali, recimo, ako je ovo međunarodni standard, a želim da se promovišem kao država koja poštuje međunarodne standarde, iskoristio bih ovu priliku da potenciram Kosovo i Metohiju. Zašto? Jer nekoliko članova dozvoljava da napravimo odgovarajuću rezervu.
Ja bih, recimo, napravio rezervu u pogledu ove uzurpacije vlasti na Kosovu i Metohiji koju vrše Ujedinjene nacije, ili bih pribegao drugoj varijanti - potencirao bih da, potpisivanjem ovoga, preuzimam obavezu da sve ovo primenjujem na celoj teritoriji Republike Srbije, uključujući Kosovo i Metohiju. Ali, vi ne smete to da pomenete. Taman posla. Te reči, Kosovo i Metohija, mogu da pominju Koštunica, može da pominje još Tadić. Vi ostali, izvođači radova, kako to pod navodnicima kaže gospodin Đinđić, ne smete da razmišljate o tome. Zašto? Jer ne znate šta je stav. Možda se to promenilo preko noći. Začas se to promeni kod vas.
Da sam bio na mestu ministra, ja bih potencirao tu vrstu garancije. Ovaj protokol se primenjuje na celoj teritoriji Republike Srbije, koja obuhvata i Kosovo i Metohiju. Da ste to stavili, svi radikali bi verovatno glasali za. Ali, vi nećete to da stavite.
Vidite, naš zakon o potvrđivanju ima tri člana - prvi, uvodni, drugi, gde se navodi tekst na engleskom i srpskom ovog protokola, i treći, kad stupa na snagu ovaj zakon. Zašto niste iskoristili nijednu od ovih fraza u pogledu rezervi, garancije ili potenciranja nečega? Šta je razlog?
Razlog je vrlo jednostavan, da znate. Vi ćete, verovatno, na silu ovo usvojiti, ali moram da vam skrenem pažnju da to nije ni trećina posla koji ste vi uradili u korist uvozničkog lobija. Zašto? Ovaj protokol ne može neposredno da se primenjuje i ne može da postane sastavni deo našeg pravno-političkog sistema. Na bazi ovog protokola, vi morate da menjate carinske propise u Srbiji. Ukoliko idete obrnuto, pa smatrate da se ovde nalazi nešto što je postalo integralni deo našeg pravnog sistema, onda činite kriminal, to moram unapred da vam kažem. Zašto?
Mi stvarno treba da se zamislimo nad našim propisima u kojima stoji neko blanko poverenje ili ovlašćenje za Vladu ili za nekog ministra. E, onda, primer Đelić. On je oslobodio određenu carinsku robu carine. Ko je on da je oslobodi? Na bazi nekog ovlašćenja iz Carinskog zakona, koje daje Vladi pravo da može da propisuje neke stope itd. Ne, mi treba da smognemo snage da sve vratimo u carinsku tarifu i da sva oslobađanja mogu biti propisana samo zakonom, a ne da izlazi neko kao neki vanzemaljac.
On daruje. Šta on daruje? Šta je on to napravio u Kragujevcu, pa da može nekome da daruje? Treba da napuni džepove parama onima koji ionako imaju previše para, a nas da vara. To je bilo i sa jednom koprodukcijom, to je i sa drugom i, naravno, treba oduzeti ovlašćenje.
Stranac došao u Srbiju da ulaže, odmah ga juri Mlađan Dinkić da mu da po 2000 evra za svakog novog pretpostavljenog zaposlenog. Na osnovu čega? Koji je procenat? Koji propis? Pojavio se procenat kao propis.
Naravno, vi se štrecate kad mi kritikujemo i Đelića i Dinkića, da ne ređam tu plejadu "drp sistema". Vi se, čak, osećate lično uvređenim, kao da je čovek brknuo vas. Ma, nismo mi vas, znamo da ste vi ovde samo da dignete ruke. Nemate potrebe vi da se štrecate. Tako su se 2001, 2002. godine štrecali neki vaši prethodnici ovde, pa evo, vi sad njih proganjate.
Sećam se kada sam ovde prozivao, prošle godine, pretprošle, kad ćete da uhapsite Bogoljuba Karića. Svi su skočili protiv mene. Nije prošlo tri meseca, a oni ga uhapsiše.
Jeste, tako je bilo, naročito ovi iz DSS-a - kako te nije sramota, kako ovo, kako ono. Pa, tom Radetu Terziću sam ja 2002. godine u RIK-u pričao - beži dalje od ovih Đinđićević, ima da stradaš. Tri dana kasnije me je sreo, kaže, bio si u pravu.
Ko sa Demokratskom strankom tikve sadi, sve mu se o glavu lupaju. To je neka zakonomernost Demokratske stranke. Treba da bežite što dalje. Nijedan dogovor sa DS-om. Evo, vidite, DSS - DS, koji dogovor važi? Nijedan dogovor. Ne može dogovor da se postigne.
Mi imamo lošeg vozača na kormilu države. Imamo vozača koji nije položio vozački ispit. Zar bi neko od roditelja dozvolio da se njegovo dete vozi u autobusu koji vozi neko ko nema vozački ispit? Ne bi nijedan normalni roditelj dozvolio. Ali, nažalost, ovu državu voze ljudi koji nemaju vozački ispit. Onda možemo da imamo ovakve stvari.
Dalje, evo, samo da vas podsetim koje sve moguće rezerve mogu da se stave. Evo, u pogledu žalbe, u pogledu disciplinskog postupka. Tu postoje rešenja koja su potpuno suprotna našem ustavu. Imate u Dodatku 1, članu 12. naslov - Prihvatanje odredaba i stavljanje rezervi. Znači, ovaj protokol vam daje mogućnost da stavite neku rezervu, šta ne želite da primenjujete, šta odlažete za primenu za neki kasniji period. Vi ništa. Verovatno koristite onu odredbu da naknadno možete da obavestite zbog čega nešto ne biste primenjivali.
Na kraju, da vas samo podsetim na još jednu, po meni, vrlo značajnu odredbu. Kaže se, to je sada već član 3. Protokola, u tački 2: ''Ovaj protokol je otvoren za potpisivanje stranama ugovornicama Konvencije do 30. juna 2000. godine u sedištu Saveta u Briselu. Nakon toga će biti otvoren za njihovo pristupanje.''
Pošto nema potrebe da vas ubeđujem, mi se nalazimo u julu 2007. Znači, sedam godina smo van tog roka. Znači, mi sad treba da pristupimo a ne da prihvatamo, ali dobro.
Šta da radimo sad, kada vas to ne interesuje, vama je stalo da se ovo progura. E, sad, neću da ulazim u ove razloge, o kojima je bilo malopre vrlo dobre rasprave, vezane za naše strateške partnere, gde mi treba da izvozimo, s kim treba da budemo dobri u privrednim odnosima itd.
Ne želim da kvarim vrlo lepu raspravu koju su poslanici imali, ali moram da vam kažem da niste dali nijednu rečenicu u kojoj ste naveli koja je korist za ovu državu od ovoga. Nemate nijednu rečenicu o tome koja je korist za ovu državu. Da imate makar još jednu rečenicu, pa da se kaže - od potpisivanja ovog sporazuma direktna korist će biti toliko i toliko! Nema ni to. Da li imate neku procenu?
Samo da vas podsetim još jednu stvar povodom carinskog postupka, carinjenja. Mi imamo, čak, nekoliko sporazuma.
Imamo jedan regionalan sporazum ovde, pa onda imamo jedan sporazum gde ste uzeli pare Amerikancima da opremite carinarnice kompjuterima, kako biste lakše lovili kriminalce, odnosno kako bi oni lakše mogli da završavaju poslove, ne da ih lovite. Koga ste vi ulovili? I kad biste ulovili nekoga, to bi bio raspad u Demokratskoj stranci, ulovili biste svog. To je nedozvoljeno. To je zabranjeno. Kako da lovite svoje?
E, sad, mi vas na vreme upozoravamo. I neku prethodnu vlast smo upozoravali šta može sve da se desi. Naročito smo upozoravali od 2001. do 2003. šta može da se desi. Evo, vidite, prošlo je tri godine i sve se to dešava, sve što smo vam rekli. Ove koji su došli 2004. godine, takođe smo upozorili, pa se desilo.
Evo još nekoliko upozorenja, na kraju. Kada ćete da uhapsite Mlađana Dinkića? Vidite, kada ćete da uhapsite Mlađana Dinkića - tajac. Nema smeha, nema omalovažavanja. Da li ste primetili koja je razlika u odnosu na ono što je bilo pre dve godine? Sada je ovo dobilo na svojoj težini. Jel ima razloga za hapšenje? Ima. I te kako ima razloga za hapšenje.
Vodite računa, kada budete radili sledeće hapšenje, da ne pomenete neke reči: inspirator, organizator, politički pokrovitelj itd., jer obećavam vam da više niko neće da me natera da povučem tužbe protiv vas. Mi smo vas 2003. godine tužili, pa je neko bio bolećivog srca u Srpskoj radikalnoj stranci, pa je rekao, daj, nemoj da Ljiljana Nestorović umre, jadnica, kad je čula da smo je tužili, nemoj ovi, nemoj oni.
Više nećemo da povlačimo tužbe za klevetničke izjave koje dolaze prema Srpskoj radikalnoj stranci. Na vreme vas upozoravamo. Vodite računa. Krenuli ste putem koji vodi samo u jamu. Nije ovo nikakva pretnja, da znate. Vodi u jamu, jamu koju vođa nije video, jer su kasnije videli da im je vođa bio slep.
Ovo što na silu gurate, jedini argument je što imate 126 glasova, loše je i za narod, i za državu, i za aktere takve politike. Zašto je loše za aktere te politike? Zato što se bara smanjila, a povećava se broj krokodila. Kada se poveća broj krokodila, onda se ujedaju, proždiru se. Ako vas neko proždere, može da se desi da je to samo neko malo jači, neko ko ima više kapitala i više uticaja u kriminalnom poslovanju. Sve je to u porodici.
Vodite računa šta radite, šta obećavate, šta sve nudite inostranstvu, kakve garancije dajete.
Neko je malopre postavio pitanje, što baš ovo danas mora da se usvoji? Što to nije usvojeno, recimo, pre godinu dana? Ovo je uslov za otpočinjanje ovih pregovora o toj vašoj, kako se zove, stabilizaciji itd.
Pa, ljudi, niko u Zapadnoj Evropi ne poštuje propise Evropske unije. Poštuju ih samo onoliko koliko njima odgovaraju.
Ako mu propis odgovara, on ga poštuje, ako mu ne odgovara, on ga ne ratifikuje i ne poštuje. Tako funkcioniše Zapadna Evropa, a vi se ubiste objašnjavajući kako to mora, to je obavezno, ako toga nema, nema sutra kiseonika u Srbiji.
Nije tačno. Svaka država posluje po sistemu čuvanja svojih interesa, zato što paze svoje interese. Englezi svima kažu, mi ne trpimo ustav, ne trpimo nijedan pisani akt. Kako reče onaj, ne trpimo ni ljudska prava, baš nas briga za ljudska prava. To kažu Englezi. Ja njima ne osporavam da su demokrate neke, na svoj način, pa neka budu takve demokrate. Ali, dajte, čuvajte naše interese. Ovo što mi imamo nije obnovljivi resurs.
Samo da dam predlog predsedniku Skupštine, s obzirom na to da se šetka po Balkanu, pa razvija prijateljske odnose. Napravite jedan sporazum o readmisiji Albanaca u Albaniju. Oni su godinama ulazili ovde, dajte da izvršimo readmisiju tih stranih državljana. Ovo je najveći princip i najveći dokaz poštovanja ljudskih prava.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem.
Određujem pauzu. Nastavak rada u 15,30 časova.
(Posle pauze)
Odbor za pravosuđe i upravu je, na osnovu člana 162. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, predložio da se, po hitnom postupku, na dnevni red ove sednice stavi tačka – Predlozi odluka o prestanku dužnosti nosiocima pravosudnih funkcija, koje je podneo Narodnoj skupštini 23. jula 2007. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Zaključujem glasanje i saopštavam: za - 126, protiv - niko, uzdržan - niko, nije glasalo šest, od ukupno 132 narodna poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština prihvatila ovaj predlog.
Zaključujem jedinstveni pretres o Predlogu zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama i dopunama Međunarodne konvencije o uprošćavanju i usklađivanju carinskih postupaka.
Pošto smo obavili jedinstven pretres, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu i u celini.
Prelazimo na 6. tačku dnevnog reda: – PREDLOZI ODLUKA O PRESTANKU DUŽNOSTI NOSIOCIMA PRAVOSUDNIH FUNKCIJA
Pre početka, obaveštavam vas da ćemo produžiti rad i nakon 18 sati za tačku koja se nalazi na dnevnom redu.
Podsećam vas da, prema članu 160. stav 3, a shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Pošto ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Srpska radikalna stranka - jedan sat 37 minuta i 12 sekundi, Demokratska stranka - jedan sat 16 minuta 48 sekundi, Demokratska stranka Srbije - Nova Srbija - dr Vojislav Koštunica - 56 minuta 24 sekunde, G17 plus - 22 minuta 48 sekundi, Socijalistička partija Srbije - 19 minuta, 12 sekundi, Poslanička grupa Liberalno-demokratska partija - 13 minuta 12 sekundi, Savez vojvođanskih Mađara, Lista za Sandžak, Unija Roma Srbije, Koalicija Albanaca Preševske doline - 7 minuta 12 sekundi, Vojvođanski poslanici - LSV, SVM - 6 minuta. Poslanici koji ne pripadaju nijednoj poslaničkoj grupi, jedan narodni poslanik - 5 minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 160. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o predlozima odluka.
Da li predstavnik predlagača, narodni poslanik Miroslav Petković, predsednik Odbora za pravosuđe i upravu, želi reč? (Ne)
Da li resorni ministar želi reč? Izvolite. Ministar pravde Dušan Petrović.
...
Demokratska stranka

Dušan Petrović

Dame i gospodo poslanici, po Zakonu o sudijama i Zakonu o Javnom tužilaštvu, Skupština Srbije, kao što donosi odluku o izboru sudija i tužilaca, dakle nosilaca pravosudnih funkcija u Srbiji, donosi i odluku kojom se utvrđuje prestanak njihove dužnosti, njihove funkcije.
I po jednom i po drugom zakonu, dakle, i zakonu koji uređuje status sudija, i zakonu koji uređuje status tužilaca i njihovih zamenika, postoje tri grupe razloga zbog kojih dolazi do prestanka funkcija. Jedna je razrešenje, druga je navršetak radnog veka, a treća - lični zahtev. Naravno, i smrt, u onim slučajevima kada se dogodi po prirodi stvari, predstavlja razlog za prestanak funkcije.
Ali, kako god, bez odluke Narodne skupštine Republike Srbije nije moguće, formalno-pravno, utvrditi da je bilo ko koga je ova skupština izabrala izgubio mogućnost, pravo i dužnost da vrši tužilačku i sudijsku funkciju, izuzev u jednom slučaju, a to je ukoliko je to tražio sam.
Iz različitih razloga, u prethodnom sazivu Parlamenta i u ova dva meseca nisu se bili stekli uslovi da Skupština Republike Srbije ovakvu vrstu odluka donese, ovakvu grupu vrlo važnih odluka. Neophodno je da se to dogodi i da Parlament to učini, da bi moglo da bude izvršeno imenovanje i da se uđe u proceduru za izbor onih nosilaca pravosudnih funkcija za koje je neophodno da pre toga bude konstatovan prestanak njihove funkcije.
Na dnevnom redu danas je konstatovanje prestanka funkcije Republičkom javnom tužiocu, zbog navršetka radnog veka, jednom zameniku Republičkog javnog tužioca, za pet osoba koje u ovom trenutku vrše funkciju okružnih javnih tužilaca i opštinskih javnih tužilaca i za četiri zamenika okružnih i opštinskih javnih tužilaca, kao i za dvoje sudija, koji su na svoj zahtev tražili od Parlamenta da utvrdi prestanak njihove dužnosti, i za veći broj sudija kod kojih su se, takođe, stekli uslovi za prestanak radnog veka.
Želim da kažem i nekoliko reči o jednoj stvari koja deluje kao formalno-pravna, a u suštini je vrlo važna, vrlo bitna, i u predlogu odluka koje je Odbor za pravosuđe dostavio ovom parlamentu je sastavni deo tih odluka, a odnosi se na datum kada, pre svega, tužilačka, ili sudijska funkcija prestaje, i to osobama kojima ove funkcije prestaju zbog navršetka radnog veka.
Zakonom o Tužilaštvu, članom 79, definisana su dva načina određivanja trenutka kada prestaje tužilačka funkcija za one tužioce, analogno tome, i za sudije, koji su to sami tražili, dakle, na lični zahtev. Ukoliko Parlament Srbije odluku ne donese u roku od mesec dana od dana podnošenja zahteva, po sili zakona, ove funkcije prestaju i neophodno je da to bude konstatovano i objavljeno u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Za one nosioce pravosudnih funkcija kojima zbog navršetka radnog veka prestaje tužilačka ili sudijska funkcija, ostavljeno je Skupštini Srbije, i to je definisano stavom 2. člana 79. Zakona o Javnom tužilaštvu, da utvrdi datum prestanka ovih funkcija.
Želim da kažem, pravnici to znaju, a za one koji to nisu vrlo je bitno da imaju potpuno jasnu predstavu o tome, Tužilaštvo je organ koji funkcioniše po principu subordinacije. Dakle, Tužilaštvo je jedna piramida. Na čelu te piramide nalazi se Republički javni tužilac. U daljim redovima te piramide nalaze se okružni i opštinski javni tužioci. Svi oni imaju svoje zamenike. Ceo taj sistem funkcioniše tako da predstavlja jednu organsku celinu.
Zbog toga je vrlo važno, po mom dubokom uverenju, da Skupština Srbije usvoji u ovakvom obliku, kako je to i predloženo, odluke o utvrđivanju prestanka funkcija tužiocima i sudijama, dakle, da dan donošenja odluke bude i dan prestanka njihovih funkcija, jer je to neophodno da bi se obezbedio kontinuitet funkcionisanja celog sistema Javnog tužilaštva u Srbiji, a i da bismo izbegli vrlo ozbiljne komplikacije do kojih bi moglo doći ukoliko nastane diskontinuitet u obavljanju ovih funkcija. Taj diskontinuitet može da proizvede vrlo ozbiljne posledice kako u krivičnim postupcima, tako i u parničnim i izvršnim postupcima, gde postoje ovlašćenja nosilaca ovih funkcija.
Pozivam Skupštinu da usvoji odluke onako kako ih je Odbor za pravosuđe i upravu dostavio ovom parlamentu. To će otvoriti put, odnosno to je vrlo veliki korak ka potpunom preustrojavanju kako sistema tužilaštva, tako i sudova, njihovom usklađivanju sa Ustavom Republike Srbije.
Duboko verujem da ćemo svi zajedno, već u toku ove godine ili početkom iduće godine, biti u prilici da donesemo suštinske zakone, zakon o Državnom veću tužilaca, zakon o Visokom savetu sudstva, da će Tužilaštvo dobiti sve ingerencije samostalnog organa, da će pravosuđe dobiti punu nezavisnost, po standardima koji važe u civilizovanom svetu, i da će ovaj saziv Parlamenta imati tu mogućnost, taj kapacitet, tu čast da dovede pravosuđe u Srbiji tamo gde ono mora da se nađe, da bi u punoj meri štitilo interese građana Srbije, da bi pružalo sudsku zaštitu za prava i interese koje građani i pravna lica u ovoj zemlji imaju i da bismo svi zajedno napravili veliki korak prema životu kakav zaslužuje i mora da ima Srbija na početku 21. veka.

Oliver Dulić

| Predsedava
Obaveštavam narodne poslanike da je ovlašćeni predstavnik SRS-a za ovu tačku dnevnog reda narodni poslanik Vjerica Radeta.
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Narodni poslanik Vladan Batić je izdvojio mišljenje u Odboru za pravosuđe. Izvolite, imate reč.

Vladan Batić

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prošlo je skoro šest meseci od konstituisanja Parlamenta i ova tačka dnevnog reda mogla se naći mnogo ranije da nije bilo neodgovornosti, nebrige, partijskog poimanja pravosuđa, licitiranja, trgovine, jeftinih stranačkih interesa u svemu ovome.
Naravno da ćemo mi glasati za razrešenje onih nosilaca pravosudnih funkcija čija se imena nalaze na dnevnom redu. U čemu je onda problem?
Najpre ću obrazlagati svoj stav i stav naše poslaničke grupe kada je u pitanju Republički javni tužilac, ili državni tužilac, dosadašnji, bivši, virtuelni, čije ime je Slobodan Janković.
Bili smo zemlja koja je skoro dve godine na čelu tužilačke organizacije imala penzionera. Ovo što je gospodin ministar rekao nije tačno. O čemu se radi? Semantički, teleološki, jezički, logički, gramatičkim tumačenjem pravne norme, potpuno jasno se dolazi do zaključka, čak i laici, da tužilačka funkcija, između ostalog, prestaje navršenjem radnog veka.
Član 68. Zakona o Javnom tužilaštvu, imperativno, odredbom konstatuje da se radni vek navršava sa 65 godina života i oko toga nema pogađanja.
Nije to sada neko pitanje oko koga se može voditi polemika. Slobodan Janković je navršio radni vek 10. decembra 2005. godine. Tada mu je morala prestati tužilačka funkcija.
U materijalu koji je prezentiran članovima Odbora za pravosuđe imate svojevrstan paradoks - da čovek koji je trebalo da bude u penziji 10. decembra 2005. godine, predlaže razrešenje svih drugih tužilaca zbog toga što su navršili radni vek, a on je pre svih njih navršio radni vek.
Dakle, razlika u mišljenju je u tome što je tačno ovo što je rečeno - da Skupština konstatuje datum prestanka tužilačke funkcije, ali Skupštinu obavezuje zakon, a zakon kaže da ona prestaje sa 65 godina života, za Slobodana Jankovića 10. decembra 2005. godine. Oko toga se ne može pogađati.
Jasno je meni šta je cilj. Cilj je da se osnaže, da se konvalidiraju sve one protivzakonite odluke koje je Slobodan Janković donosio, a donosio je protivzakonite odluke.
Pošto danas ili sutra, pre podne, vršioca dužnosti treba da izabere Visoki savet pravosuđa, setite se slučaja kada je Slobodan Janković pokrenuo inicijativu za razrešenje trećeg tužioca - Gordane Čolić. Visoki savet pravosuđa je rekao: "Ti nemaš pravo da to radiš, ti si penzioner, idi na Kalemegdan, šetaj unučiće, igraj domine sa kolegama", ali vam je Slobodan Janković bio potreban da čini protivzakonite stvari, recimo, da izdaje obavezno uputstvo. Sada je obavezno uputstvo hit za građane Srbije, ali za nekog drugog tužioca, za onoga koji je uhapšen zbog obaveznog uputstva, za Radeta Terzića.
Slobodan Janković je izdao obavezno uputstvo da se ukine poternica Miri Marković. Šta će biti? Slušali smo i gledali na medijima da se Mira Marković pominje kao jedan od glavnih optuženih u ubistvu Ćuruvije. To još nije obelodanjeno, ali će tako biti.
Pitam ja vas, hoće li onda Slobodan Janković biti uhapšen, jer je izdao obavezno uputstvo da se njoj ukine poternica i pritvor? Odgovorite na to. Ili, još nešto ...

Oliver Dulić

| Predsedava
Vreme.

Vladan Batić

Ovo je važno, gospodine predsedniče. Javiću se onda zbog povrede Poslovnika. Samo da završim. Vrlo brzo ću. Hvala na razumevanju.
Moram da naučim neke kolege, obavezan sam na to i po funkciji koju sam nekada obavljao, i po nekim znanjima kojima raspolažem, i po nečemu što je moralni sistem vrednosti, a ne samo pravničko znanje. Pošto vidim da neki koji samo prolaze pored pravnog fakulteta tumače zakon.