ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 25.12.2007.

11. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

11. dan rada

25.12.2007

Sednicu je otvorio: Miloljub Albijanić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:35

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vesna Nikolić-Vukajlović

S obzirom da se radi o konkretnim predlozima, molila bih da ministar dođe jer nema svrhe razgovarati bez njega.
(Predsedavajući: Molim da služba obavesti ministra da dođe u salu. Izvolite.)
Molim vas, nema smisla, jer moram da povežem ono što sam htela da kažem.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Molim vas da se javite kasnije, kad ministar uđe. Ne mogu sad da ustanem da idem da tražim ministra.
Po amandmanu narodnog poslanika Suzane Grubješić, reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Gospodine predsedavajući, razumem da vi žurite da što pre ovo završite, da vašeg šefa partije što pre izvučete iz nezgodne situacije, ali neće vam to tako lako poći za rukom.
Imam i neka pitanja za ministra. Postaviću ih sada, ali ponoviću ih i kad se vrati, čisto da pokažem i dokažem da je ovaj zakon jedna velika šarena laža. Prvo pitanje - da li će građani koji po ovom zakonu ostvare pravo i dobiju besplatne akcije kasnije moći da učestvuju u postupku privatizacije u firmama u kojima već rade, a koje još nisu privatizovane? Voleo bih da mi na to pitanje ministar odgovori.
Još jedno pitanje, ukoliko tehnički ministar nije upoznat sa zakonom, odnosno kako se zakoni tehnički sprovode, interesuje me, pošto je galamio ovde sa ličnom kartom, jedan dolazak na šalter itd, a šta ćemo za invalide? Kako će oni da se upišu i da dobiju pravo besplatnih akcija?
Kako ćemo za one koji su bolesni, vezani za postelju ili su u bolnici? Kako će oni da ostvare svoje pravo na besplatne akcije? Nemaju pravo da daju ovlašćenje. Kako će da ostvare svoje pravo?
Tako je to, dame i gospodo narodni poslanici, kad zakon pišete samo zbog izbora. U tome i jeste problem, napisan je zakon samo zbog izbora, ni zbog čega više.
Hajde da se vratimo Sartidu. Završio sam svoje prethodno izlaganje vezano za Sartid oko toga kako je sklopljen ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Međutim, tim ugovorom U. S. ''Steel'' je već kupio Sartid, pre ikakvog zakonom predviđenog postupka za kupovinu nekog lica iz stečaja.
Međutim, potrebno je da se stvori privid i kod drugih lica koja su zainteresovana da je Sartid beznadežan slučaj, da se od njega sklanjaju što je god brže moguće i da ne pomišljaju da taj posao koji je započeo U. S. ''Steel'' ometaju i da na taj način spreče U. S. ''Steel'' da kupi Sartid.
Šta se postiglo ovakvim ugovorom? Sartid je dobio novog vlasnika, a u tome mu pomaže Vlada Republike Srbije, jer lica iz Sartida, kod stečajnog upravnika, i Vlade Republike Srbije iznose da dug Sartida iznosi 1,7 milijardi dolara, odbijaju takvom informacijom druge potencijalne kupce i smanjuju mogućnost da Sartid bude prodat pod povoljnijim okolnostima.
Šta se dešava sa U.S. "Steel" Košice? Ulaže 35 do 50 miliona, a uz to dobija garanciju hipoteke na visokoj peći i objektu hladne valjaonice u vrednosti od 52 miliona dolara. Da podsetim na tadašnju neistinitu izjavu Aleksandra Vlahovića, objavljenu u većem broju medija, posle pokretanja stečaja niko od poverilaca nije hteo da preuzme i finansira Sartid bez garancije, a da je to jedino prihvatio U. S. "Steel" u iznosu od 50 miliona dolara.
Znači, prvo to je netačno. Čitao sam i pokazivao da je bilo zainteresovanih, mnogo moćnijih i mnogo pravičnijih firmi, koje su htele da učestvuju u postupku privatizacije, odnosno kupovine Sartida.
Međutim, više materijalnih povreda zakona ima u vezi Sartida i prilikom potpisivanja ovog poslovno-tehničkog sporazuma. Umalo da zaboravim, naknada koju je trebalo U. S. "Steel" da uplati Sartidu nikada nije uplaćena i slobodno možemo da kažemo da je U. S. "Steel" kupio Sartid našim novcem koji je trebalo da uplate na ime sklapanja ovog ugovora.
Znači, čak ni jedan jedini dinar U. S. "Steel" nije platio državi za Sartid, da ne kažem koliko je država morala i mora još uvek da otplaćuje dugove Sartidu po nekom aneksu sporazuma. Prihvatili smo da Sartid prodamo bez opterećenja, s jedne strane. S druge strane, obaveze koje smo prihvatili Vlada Republike Srbije mora da izmiri.
Kako to izgleda u tehničkom smislu? Ugovor je potpisan 8. novembra, tri dana posle potpisanog ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji, Stečajno veće daje saglasnost stečajnom upravniku da potpiše ugovor koji je isti već potpisao. Znači, sad dolazimo u onaj deo, mislim da je u celoj toj priči bio i savetnik jedan od naših kolega narodnih poslanika, nema ga ovde u sali, prećutaću njegovo ime dok se ne pojavi ovde, koji je učio i stečajnog upravnika i Kolesara kako da pokradu Sartid, narodni poslanik iz Demokratske stranke, i 23. januara 2003. godine, zajedno sa Kolesarom, podnosio je izveštaj Vladi Republike Srbije kako da završe posao oko Sartida.
Dokle se to stiglo? Visoki funkcioner Demokratske stranke i narodni poslanik. Bio je tu kad sam počeo priču oko Sartida, zaledio mu se osmeh i pobegao je napolje. Čekam ga da se vrati.
Znači, 33 dana posle potpisivanja ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji, stečajni upravnik upućuje zahtev Stečajnom veću za davanje mišljenja u vezi opravdanosti zaključenja takvog ugovora. Sad smo završili posao, napravili obavezu, dali nekome prava, a onda ćemo da pričamo o ekonomskoj opravdanosti zaključenja takvog ugovora. Valjda se to radi prvo.
Znate, kad odete u banku da podignete neki investicioni kredit, pa oni vam traže analize, elaborate, ekonomske studije isplativosti itd. Pa i Vlada Republike Srbije kad konkuriše kod ovih nazovi povoljnih kredita od Svetske banke i ovih nemačkih korporacija mora da napravi jedan takav izveštaj. Mora da uradi čitavu studiju. Ne, kad je u pitanju Sartid, onda pravimo studiju da li je taj ugovor dobar ili ne.
Dana 17. decembra 2002. godine otkazano ročište za utvrđivanje i potraživanje, pa se isto održava 25. decembra 2002. godine pred Trgovinskim sudom u Beogradu. Znate koliko je trajalo to ročište? Samo jedan sat je trajalo ročište, gde je svaki poverilac iznosio svoj zahtev u vezi potraživanja koja ima prema Sartidu.
Tako se postavlja pitanje kako je moguće za jedan sat, koliko je to ročište trajalo, da se stečajni upravnik izjasni o svakom prijavljenom potraživanju, a onda stečajno veće to razmatra i donese adekvatna rešenja. Znate koliko ima zahteva? Preko 400. A vama treba više od dva sata samo da pročitate naslove tih zahteva, a kamoli za jedan sat da završite jedno čitavo ročište.
Šta radi Trgovinski sud u Beogradu? Poverioce obaveštava preko oglasne table suda, i to namerno, znači, ne pismeno, jer rokovi počinju da teku onog trenutka kad se zakači na oglasnu tablu suda. A kada to rade: 26-27. decembra, pred samu novu godinu, kad više niko i ne čita te oglasne table. Postavlja se pitanje koliki je bio format tog papirića koji se nalazio na oglasnoj tabli.
Ukupno prijavljena potraživanja iznose 572.957.000 dolara, od kojih je sud priznao oko 255 miliona dolara, a oko 316 miliona je osporeno. To je ono što je priznao sud koji je vodio stečajni postupak, a zašto onda i Labus i Aleksandar Vlahović svim potencijalnim kupcima, osim U. S. "Steel-u", predstavljaju i pričaju da Sartid duguje 1.700.000.000 dolara i da će novi kupac biti u obavezi to da prihvati, da bi sve moguće potencijalne kupce oterali od Sartida i da U. S. "Steel" bude jedini koji će da učestvuje u postupku.
Međutim, vi takvi kakvi jeste niste mogli da nešto ne zabrljate, tako da početkom januara 2003. godine italijanska firma Duferko takođe protestuje na ponašanje Vlade i sudova, a njima je priznato da i Sartid duguje preko 100 miliona dolara, i poziva sve strane investitore da bojkotuju Srbiju, a ambasador Italije u Srbiji, Antonio Zanardi, tada prvi put proziva Vladu i izjavljuje da su ih prevarili i davali neistinito obećanje da će se dugovi prema Duferku regulisati pre stečaja.
Pa, kako ćete vi u tu EU kad i njih lažete? Vama nije ni stalo do EU, vama nije stalo ni do Srbije, vama je stalo do privilegija; privilegije povlače moć, moć povlači novac, dok ne počistite, vas samo to interesuje. Kad počistite, verovatno će i novac i vi da završite na nekim egzotičnim ostrvima, samo mislim da u toj nameri nećete da uspete, 20. januar je sve bliži i bliži.
Dana 12. februara 2003. godine registrovano je Trgovačko preduzeće iz Beograda pod nazivom U. S. "Steel" Balkan d.o.o, sa osnivačkim kapitalom, pogodite koliko? Pet hiljada evra. Pet hiljada evra je osnivački ulog, a uzeli milijardu imovine. Osnivanjem u Trgovinskom sudu bilo kakva obaveza američke kompanije prestaje prema Sartidu.
Znači, u svakom trenutku mogu da se povuku sa tržišta, da naprave štetu koju mi ne možemo da nadoknadimo, a da od njih nemamo pravo ni jedan jedini dinar da tražimo obeštećenja, jedino što možemo jeste njihovih pet hiljada dolara, ako ih zateknemo u osnivačkom ulogu. Ali, pazite sad ko to radi? Holandska firma Tarobi Beher, iz Amsterdama, direktor Tomas Keli, koji je ujedno i direktor U. S. "Steel" Košice Srbije, nemojte da kažete da niste znali ko su oni. Tarobi Beher, ima ih više, jesu finansijske organizacije koje su posle izvršenog jednog posla prodaje svojim klijentima u slovačkoj firmi zabranili rad. O tome je Vlada Slovačke obavestila Republiku Srbiju ko je Tarobi Beher ovim dopisom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministri iz tadašnje vlade, neki su sada poslanici, neki su sada ministri u ovoj vladi, okupljeni oko Borisa Tadića, znali su sa kim imaju posla. Sa prevarantima, kojima je u nekim evropskim zemljama čak i zabranjen rad.
Međutim, da bi se posao oko Sartida završio kako treba, potrebno je da se upodobe poverioci, odnosno Veće poverilaca, koje će da daje svoja mišljenja onako kako je to Kolesar zamislio, Vlahović, Pitić i još neki ministri iz Vlade Republike Srbije. Naravno, uz spisak se predlažu 15 poverilaca, od kojih su četiri naše likvidirane banke. Saglasnost u ime banaka, čitao sam na početku, ali ću zarad građana Srbije ponovo i da pročitam i da pokažem, za svaku od ove četiri banke, pod istim datumom, istoga dana, daje niko drugi do predsednik saveta Agencije za sanaciju i likvidaciju stečaj banaka, Miroljub Labus.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Gospodine Arsiću, molim vas.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Znači, kada se pokrenuo stečaj, gospodine Albijaniću, vama i vašoj političkoj opciji vremena je za vas sve manje i manje, a naše vreme, vreme SRS tek dolazi, ubedićemo vas u to 20. januara 2008. godine svim srcem i pobedom na predsedničkim izborima.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala vam na lepim željama.
Na član 23. amandman je podneo poslanik Vladan Batić.
Vlada i Odbor za privatizaciju predlažu da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 23. amandman je podneo narodni poslanik Ninoslav Dimitrijević.
Vlada i Odbor za privatizaciju predlažu da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Ninoslav Dimitrijević.

Ninoslav Dimitrijević

Gospodine predsedavajući, kolege poslanici, žao mi je što nema ministra i veoma me čudi, jer koliko se sećam, jedan od uslova da se izglasa budžet jeste bio zahtev G17 plus za ovim paketom zakona, a sada gospodina ministra nema. Pogledajte poslaničku grupu SPS, koja strpljivo sedi, diskutuje, aktivno je uzela učešće u svemu ovome, a nažalost gospodina ministra koji treba da čuje ovo, da odgovori na sledeća pitanja, nema.
Član 23. stav 1. kaže - zaposleni i bivši zaposleni u preduzeću, koji nisu ostvarili pravo na besplatne akcije u skladu sa Zakonom o svojinskoj transformaciji i Zakonom o privatizaciji, po sprovedenoj privatizaciji u smislu člana 19. ovog zakona, ostvaruju jedno od sledećih prava. Suština amandmana SPS jeste da se kod reči - nisu ostvarili pravo, dodaju reči - u potpunosti.
Radi se upravo o pravima zaposlenih i bivših zaposlenih u ovih šest javnih preduzeća, to su EPS, NIS, Galenika, JAT, Aerodrom. Nažalost, ova kategorija radnih ljudi je pogođena, potpuno ili delimično, upravo ovim zakonom i to nije jedini zakon u procesu privatizacije, odnosno tranzicione privatizacije koji je pogodio i ovu kategoriju.
Upravo je ovaj naš amandman bio inspirisan njihovim zahtevom da se ispravi i ova socijalna nepravda, da se na neki način zadovolji radnička pravda i ovih ljudi koji su zaposleni u ovim javnim preduzećima, a pre svega, i oni su bili ti, jedni od onih koji su poverovali državi da zaista država ovim paketom zakona hoće da donese nešto dobro radnicima, odnosno građanima Republike Srbije.
Lako je obećati onima koji ne znaju detalje, na šta je ukazao naš poštovani kolega Milisav Petronijević, upravo članom 9a Zakona o javnim preduzećima, za koji najveći broj građana nije znao da postoji i šta gubi upravo ovim zakonom, a poništavanjem člana 9a onog zakona o javnim preduzećima. SPS želi da ukaže da postoje u ovim javnim preduzećima ljudi koji sada rade, a koji su nekada bili zaposleni upravo u drugim subjektima privatizacije za vreme tranzicione privatizacije i koji su u procesu privatizacije stekli pravo na besplatne akcije, ali se desilo ono što je karakteristično za tranzicionu privatizaciju, a to je stečaj.
Ti ljudi su ostali upisani kao vlasnici nekih akcija, a u suštini sa imaginarnim papirima, sa bezvrednim papirima u rukama, sa nekim upisanim pravom, ali bez satisfakcije, bez realne naknade, bez realnog prava da prežive sve ovo što se dešava u procesu tranzicione privatizacije. Takođe, postoji i druga kategorija ovih radnih ljudi u ovim preduzećima koji su stekli akcije. Završio se proces privatizacije u tim nekim preduzećima i drugim subjektima privatizacije gde su radili, ali te akcije praktično su izgubile rentabilitet, nemaju nikakvu tržišnu vrednost. Oni smatraju da su upravo oštećeni, što sada njima ovaj zakon oduzima pravo na besplatne akcije.
Kada to kažem želim da pomenem, i pomenuo sam prošli put, mnoga preduzeća koja su otišla u stečaj nepravedno, pa sam za Negotinsku krajinu pomenuo i Autotransportno preduzeće Lasta, i Krajina vino, Negotinska mlekara, pomenuo sam i Negotinku, negotinsku štampariju. Privreda u istočnoj Srbiji je ostala ojađena, pa sam pomenuo prošli put i Grafiku Pirot, kao primer preduzeća gde je, nažalost, bio raskinut ugovor sa Agencijom za privatizaciju i gde kupac nije ispunio uslove iz ugovora. Ti ljudi su ostali sa besplatnim akcijama, ali kao da ih nemaju, ostali su na ulici, ostali su da traže posao.
Sada hoću da pomenem još neke primere, primer Štamparije bakra u Boru, gde je privatizacija bila započeta po Zakonu o privatizaciji, gde su ljudi stekli pravo na besplatne akcije, ali se desio stečaj, i to upravo po zakonu, onom rigoroznom zakonu koji je DOS doneo. Kasnije iz stečaja po tom zakonu nastupila je i likvidacija.
Takođe želim da pomenem i preduzeće Centroistok Bor, pored Štamparije bakra koju sam pomenuo, to je bila trgovinska kuća koja je bila privatizovana, ali su radnici zadržali akcije i te akcije nikakve vrednosti nisu imale.
Zašto to kažem? Zato što su upravo pojedini ljudi iz tih preduzeća uspeli na jedvite jade da se zaposle upravo u ovih šest javnih preduzeća i to po posebnim uslovima.
Građani Republike Srbije znaju šta treba da učine da se zaposle u dobro stojećim preduzećima, pa i u ovim javnim preduzećima. Posebni su materijalni uslovi koje su morali da zadovolje da bi se zaposlili u takvim preduzećima, pa su morali da potpisuju i neke pristupnice određenim političkim partijama. Sada ih država vara upravo ovim zakonom o privatizaciji.
Hteo sam da kažem i da uporedim kakav je bio Zakon o svojinskoj transformaciji, odnosno kako se radila privatizacija u neko vreme pre DOS-a, da se radila lagano, da se nije žurilo, da se radila pažljivo, da se slučajno ne povrede radnička prava, da se slučajno ne povrede neka preduzeća, da se revitalizuju preduzeća.
Onda je došao DOS, a onda je došao Zakon o privatizaciji koji je hteo sve to da uradi na brzinu po principu - život ne može da čeka. Nije čekao, mnoge firme su otišle u stečaj. Šta se desilo? Rezultat te privatizacije je milion nezaposlenih, 400.000 penzionera ispod osam hiljada prosečne penzije, još 700.000 penzionera čija je prosečna penzija ispod minimalne potrošačke korpe i još 400.000 dece koja žive u siromaštvu.
Upravo u ovom trenutku, dok mi raspravljamo o ovim zakonima, želim da podsetim, SPS, da postoje kartonska naselja širom Srbije, gde ljudi u ovom trenutku boluju i umiru bez struje, bez vode. Samo hoću da podsetim šta je bilo obećavano sa ovim zakonom o privatizaciji kada je donošen 2001. godine.
Pa kaže, privatizacija društvene i državne svojine predstavlja osnov i preduslov za priliv investicionog kapitala, restrukturiranje privrede i finansijskog tržišta, stvaranje efikasnog privrednog ambijenta i brže uključivanje u evropske i svetske integracione procese.
Da li vam ova situacija trenutna u Srbiji liči na ovo što ovde piše u predgovoru ovog zakona. Mislim da ne.
Sada hoću da postavim pitanje i da podsetim, dobili smo pismo od sindikata RTB Bor, gde privatizacija predstoji. Hoću da podsetim da je RTB Bor bio uzdanica ne samo privrede istočne Srbije, nego privrede celokupne Srbije, a da je Industrija hemijskih proizvoda Prahovo, koji je deo ovog basena, koja je trebalo da preradi svu sumpornu kiselinu kao nus efekat proizvodnje bakra i napravi veštačko đubrivo, nekada imala 5.000 radnika, a danas ima 700 radnika svega.
Zašto se sindikat obratio? Zato što je nezadovoljan. Zato što radnici protestuju.
Pre svega, socijalni programi koje su dobili nemaju nikakve veze sa prefiksom socijalni i uočili su da privatizacioni savetnik želi da privatizuje firmu na taj način što će prodati imovinu RTB Bor.
Samo hoću da podsetim da član 3. ovog zakona kaže - predmet privatizacije ne mogu biti prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi kao dobra od opšteg interesa. Radnici pripadnici sindikata znaju da je imovina, kao predmet prodaje, već razvrstana na imovinu osnovnih delatnosti, a to je RTB Bor, površinski kop Veliki Krivelj, PK Cerovo, Jama, Flotacija Krivelj, Flotacija Bor, Rudnik bakra Majdanpek i Topionica i Rafinerija. Imovina sporednih delatnosti, proizvodna, a to su belorečki Peščar, fabrika kreča, fabrika bakarne žice i neproizvodna imovina.
Dakle, privatizacija ne želi da shvati da je RTB Bor poslovni i pravni subjekt, već želi da proda njegovu imovinu. Razlozi za ovakav način privatizacije privatizacionog savetnika su dugovi kompanije prema državi, prema inopoveriocima, nejasna vlasnička struktura unutar kompanije, pad proizvodnje rude bakra, kvalitet rude bakra, visoki operativni proizvodni troškovi, neadekvatna mehanizacija i oprema.
Sindikat podseća, RTB Bor najviše duguje državi, pa će država biti najveći gubitnik u ovakvom načinu privatizacije. Zašto se potraživanja inopoverilaca ne transformišu u akcijski kapital. Sporni vlasnički odnosi unutar basena, pa basen Bor je kao osnov, matično, sa svim zavisnim preduzećima upravo 100% svojina države. Da država hoće, to bi mogla da reši veoma brzo i veoma efikasno.
Pad proizvodnje rude bakra je upravo nastao kada su krizni štabovi došli i počeli da rukovode procesom proizvodnje. Subvencije koje je država daje, daje isključivo za plate zaposlenih, a ne želi da uloži u opremu i repromaterijal. Jeste da je naša ruda bakra siromašna bakrom, 0,36% svega. Studije ukazuju da je rentabilna proizvodnja ukoliko je cena bakra na svetskom tržištu svega 3.000 $ po toni. Ona je u ovom trenutku 9.000 $ po toni.
Sasvim za kraj, sindikat ukazuje, evo i gospodina ministra da čuje, dobro je, možda nije znao, možda su mu drugačije servirali, rezerve rude bakra su 1,9 milijardi tona. Svetska cena bakra je stabilna, sa tendencijom rasta, i sada iznosi 9.000 $ po toni. Studija opravdanosti kratkoročnog investiranja od 2006. do 2011. godine, koju je uradio Rudarsko-geološki fakultet, potvrđuje da će od 26 miliona dolara uloženih obezbediti dobit od 67 miliona dolara.
Ima još puno toga da se kaže, nažalost vreme ističe. Ovo su problemi na koje je želela da ukaže SPS što se tiče ovog člana zakona. Hvala.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala. Vaša koleginica ima reč koja čeka da se  vrati ministar, reč ima narodni poslanik Vesna Nikolić-Vukajlović, pa onda narodni poslanik Zlatan Jovanović.
...
Srpska radikalna stranka

Vesna Nikolić-Vukajlović

Kolege poslanici, vezano za tačku dnevnog reda, a opet vezano za grad Kraljevo i Magnohrom, opet je u pitanju privatizacija, pa pošto sada imamo ovaj novi zakon o privatizaciji vezan za javna preduzeća i nekih fiktivnih 1.000 evra, a pitanje je da li će moći za 2-3 godine, kada već to nameravate, da se realizuje i da li će biti tada 1.000 evra ili ne. Znači, niste dali protivvrednost da su ljudi sigurni da će to biti i sada i tada 1.000 evra.
Druga stvar, molim vas ako bi ste mogli da me propratite jer su bitne stvari u pitanju. Kraljevo je u alarmantnoj situaciji, Magnohrom je u teškoj situaciji. Uradili ste jednu stvar, a to je raskid ugovora. Znači, 17. decembra ste raskinuli ugovor sa "Global-stilom", ali to nije ništa rešeno. Pitanje radnika nije rešeno na taj način, već sada je došlo pravo pitanje šta sada. Radnici su jedva čekali da se to pitanje reši, da se raskine ugovor i sada kada se raskinuo ugovor, odjednom su stali u jednu bezizlaznu situaciju da ne znaju šta će dalje da rade.
Pre ovog zakona o privatizaciji koji je sada na redu, ljudi treba prvo da razumeju šta smo uradili sa prethodnim Zakonom o privatizaciji koji smo već ranije imali. Znači, prethodni Zakon o privatizaciji, po kome smo sve do sada privatizovali, u stvari je doveo masu ljudi do prosjačkog štapa.
Koji je ovo sada zakon na redu, o kojoj vrsti privatizacije se sada radi, ako nismo rešili pitanje ili dopunili prethodni Zakon o privatizaciji, koji je mnogo jada naneo, jer ste videli da je bio naopak. Sada mogu da pomislim da je to bila neka greška, da je bila greška u koracima, da nije moglo da se predvidi kako će sve to da funkcioniše i koje će sve posledice to da ima. Mogu možda u nekom delu da razumem, jer ne može čovek sve unapred da zna kako će ići.
Ali, imajte u vidu jednu stvar - da ovaj prethodni Zakon o privatizaciji navodi na vrlo logička razmišljanja. Znate kako, prvo, hteli ste državu da oporavite, uradili ste prvo tzv. socijalni program, ko je hteo da ide na biro rada, vamo-namo itd, našli ste neke sisteme i rasteretili određene firme određenog broja radnika. Na primer, "Magnohrom" je imao preko četiri hiljade radnika, a sa tim socijalnim programom sveo se na dve hiljade radnika. U momentu privatizacije on ima 2.205 radnika.
Šta je trebalo da se dogodi? Trebala je da se dogodi privatizacija, ljudi su se radovali došao je Indijac, "Globalstil", najbogatiji čovek i svi u Kraljevu smo bili srećni zbog toga što će konačno i on da proradi, jeste sa manje radnika, ali će to biti jedna rentabilna firma.
Šta se dogodilo? Dogodilo se da je Agencija upravo prevarila čitavo Kraljevo i čitavu Srbiju. Kako je prevarila? Prevarila je tako što je, prvo, dozvolila mnogo veliko vreme kupcu "Globalstilu" da se predomisli da počne da ulaže u tu firmu za koju je imao ugovorni odnos i imao je određenu obavezu da uloži.
Međutim, on za godinu dana nije uložio ni jednu jedinu paru, ni jedan jedini evro. Vi ste ga, kao Agencija, puštali. Šta ste za to uradili? Znači, navodi se jedan logičan zaključak, bez obzira što sam iz SRS, vi morate isti ovakav zaključak da izvedete, da vam je sve ovo do sada bilo naopako i da je trebalo da vi sada , ovde sa nama, izađete sa jednim drugim zakonom, da dopunjavate ovaj prethodni i da vidite šta ćete sa ovim radnicima, a ne sada, kada je predizborna kampanja, da nam nudite neku maglu opet i da opet ljudi ne znaju šta će sa ovim.
Kasnije ću o ovom zakonu o ovim državljanima, besplatnim akcijama koje nudite. Molim vas, dajte, prvo, da rešimo ovu prethodnu privatizaciju. Jesam pominjala nekoliko puta "Magnohrom", ali to ne znači da smo ga rešili. Neću se pomeriti odavde, verujte mi, ne sada, nego ću iz dana u dan svakoga iz Vlade pitati šta su uradili sa "Magnohromom".
Trideset hiljada ljudi je zavisno od "Magnohroma"; trideset hiljada izbeglica. Šta da radimo mi u Kraljevu? Za vas je Beograd sve. Vi kao da nemate geografsku kartu, gospodo iz Vlade, kao da ne znate da postoji Kraljevo, Kruševac; Čačak se zna, gospodin Velimir Ilić je promovisao svoj Čačak.
Izvinjavam se građanima i prisutnima, ali vi morate imati, prvo, geografsku kartu, pa onda ekonomsku kartu. Znači, Kraljevo postoji, ima 120 hiljada stanovnika, ima 30 hiljada izbeglica, ima sve privatizacije koje su naopako odrađene i ima "Magnohrom" sa jednom strašnom trenutnom situacijom, gde ljudi kukaju, plaču, deca su u pitanju. Zamislite, kada nema overenu knjižicu, doktor ga ne pita, svi su ozlojeđeni i na Vladu, i na vlast, i na državu i na sve. Kažu - idi kući ženo, nemaš knjižicu i gotova priča.
Od čega da plati? Znate li koliko košta baktrim sirup ili bilo koji? Da li vama dolazi u svest šta pričam. Možda ovde ne treba da se priča ovako emotivno, ali ne mogu drugačije da pričam, čovek sam iz naroda, mislim da su ovde svi ljudi iz naroda. Mi smo se ovde osamili, u ova četiri zida, i smatramo da smo nešto sasvim drugo. Nismo, mi smo ljudi kao i svi ostali. Dajte da razumemo te ljude. Znači, morate te zdravstvene knjižice da rešite hitno.
Kako se logički navodi na jedan zaključak? Molim vas, gospođo, ako je moguće, samo da završimo s ovim "Magnohromom" i da rešimo ovo pitanje. U međuvremenu, vaša Agencija odlaže raskid ugovora. Pazite sada šta se radi - odlaže se raskid ugovora preko ugovorenog roka.
Za to vreme "Magnohrom" se rasprodaje, ruši se velika peć, prodaje se u staro gvožđe, a obaveze prema državi se nagomilavaju.
Pitam gospodu iz Ministarstva, ako se obaveze prema državi nagomilavaju u smislu doprinosa penzijskog i zdravstvenog itd, zašto niste naterali, a imam informacije, i ne samo informacije nego i dokaze, da je finansijska policija mnogo puta intervenisala, da su i poreska i finansijska policija intervenisale, da je nalagala gospodi iz "Globalstila" da mora da uplati to što mora da uplati državi što je državno, što i svi privatnici moraju da uplate.
Taj "Globalstil" nije morao da uplati. Kako nije morao da uplati? Ko je njemu omogućavao da može da ostane dužan državi? Ko će to sada da plati? Ko će radnicima da overi te knjižice i da uplati sav zaostali dug? Moraće država. Šta ste onda uradili? Uz pomoć države opljačkao je stranac našu državnu imovinu. Da li svima ovo dolazi u svest?
Da li je vama jasno šta se na terenu događa? Imam osećaj da vi to ne znate, da možda niste upućeni, da nemate dobre saradnike, savetnike, nemam pojma. Ali, posle ovakvog izlaganja, posle ove istine, da ovo ne bude rešeno, ne znam šta bi moglo da se dogodi.
Još nešto da vas pitam, ne bih htela da zloupotrebljavam govornicu u neke predizborne svrhe, sinoć smo imali naš prvi početni predizborni miting. Ne želim da ga mešam ovde. Ali, pitam vas, da nije sada predizborne kampanje, da li bi ovaj zakon bio na redu? Bio bi? Sada vas pitam, ako ste želeli nešto bolje ovom narodu i sami sebi, zašto, prvo, ovaj prethodni zakon niste popravili, zašto ove ljude, koje ste pustili na ulicu bez socijalnog, zdravstvenog osiguranja, bez ičega, zašto to niste rešili? Onda bi dobili poene.
Znači, tražim da se reši "Magnohrom". Ne tražim ja, ali imaćete, verujte mi, velike probleme. Znači, ovo mora da se reši. To je jedna stvar.
Druga stvar, vezana za državljanstvo. Kaže - problem državljanstva za dodelu besplatnih akcija. Ovde imam dva konkretna predloga. Ljudi pitaju, interesuju se, s pravom. Rekli ste - bio bi zakon na redu, u redu je stvar, ali zašto je sada, opet moram da se vratim na član 2. ovog zakona, gde kaže - pravo na besplatne akcije imaju svi punoletni građani Srbije koji su upisani u biračke spiskove. Što ste vezivali sa biračkim spiskovima? Što stavljate ljudima određeni crv u glavu i što opet kupujete ljude za neke male i jeftine pare? Nemojte to da radite.
Albijanić malopre pita da li imam decu, što ne idem da čuvam decu? Ovde ih čuvam od vas. Čuvam, jer ćete sve da prodate, i moju i vašu, i svačiju decu ovde čuvam. Nemojte više da radite ovo, iskreno govorim.
Još jedna stvar, najlepše vas molim da me propratite, ovo nije moja priča, ovo je pismo jednog profesora hemijskih nauka, čoveka u penziji, koji ima dobar predlog, a vi sada saslušajte ovaj predlog i vidite da li je moguće da se uklopi u ove postojeće amandmane i da može da ima neku zakonsku formu, a da se ljudima izađe u susret.
Evo u čemu je problem, prema ovom stavu Predloga zakona, pravo na besplatne akcije nema ogroman broj građana Srbije koji su čak i ceo radni vek proveli u Srbiji i nalaze se u biračkim spiskovima građana Srbije ako su rođeni u Crnoj Gori, te po tom osnovu imaju državljanstvo Crne Gore. I ne samo oni, nego i njihova deca koja, bez obzira što su rođena u Srbiji, što su građani Srbije od svog rođenja, takođe, nemaju pravo na besplatne akcije, jer su ona, po ranije važećim propisima nakon rođenja, automatski upisivana u matičnu knjigu državljana u mestu rođenja oca, dakle, kao državljani Crne Gore.
Ovo, naravno, nije bio problem sve do 21. maja 2006. godine, jer su do tada bili državljani Crne Gore i državljani SRJ, odnosno poslednje tri godine državljani zajednice Srbija i Crna Gora. Od ovog datuma pa do sada, za proteklih 18 meseci, svi građani Srbije koji se u matičnim knjigama vode kao državljani Crne Gore, po osnovu rođenja su bez državljanstva Srbije, jer su bez svoje krivice izgubili državljanstvo SRJ, a Vlada Crne Gore je javno, ovo morate imati u vidu, zapretila svim svojim državljanima da, ako dobiju državljanstvo Srbije, biće brisani iz knjige državljana Crne Gore.
Kako u međuvremenu vlade Srbije i Crne Gore nisu uspele da se dogovore o dvojnom državljanstvu njihovih građana, kada se usvoji pomenuti Zakon o podeli besplatnih akcija, svi takvi građani će biti obespravljeni, jer nemaju prava po ovom osnovu ni u Crnoj Gori, ni u Srbiji.
Daje čovek dva predloga. Ja vas molim da obratite pažnju, moguće je, vidim da su logična, vidite da li imaju zakonske osnove da mogu, a ako nemaju, recite zbog čega nemaju. Šta se time remeti u celoj priči?
Jedan je - pravo na besplatne akcije imaju i građani Srbije koji su do 21. maja 2006. godine imali državljanstvo SRJ. To je jedan predlog. Drugi - alternativa, pravo na besplatne akcije imaju i građani Srbije koji su do 21. maja 2006. godine imali državljanstvo SRJ, pod uslovom, i ovo je dobar predlog, da obezbede državljanstvo Srbije, nakon što im se omogući pravo na dvojno državljanstvo. Nisu ljudi krivi što ovo sada ne funkcioniše. To su neke dve mogućnosti.
Po ovom dosadašnjem Zakonu o privatizaciji, samo bih htela da napomenem, imamo veliki pritisak i od Zemljoradničke zadruge "Jedinstvo" iz Podunavaca. Zapišite taj podatak, jer smatram da je to produkt prethodno odrađene privatizacije i ljudi sada smatraju da niko ni za šta ne odgovara, pa tako i oni rade.
ZZ "Jedinstvo" se apsolutno rasprodaje voljom jednog čoveka. Svi ostali nemaju nikakva prava. Rasprodaje se zemlja, rasprodaju se lokali, sve što se ima i ništa se ne odgovara. Ljudi ne znaju šta da rade, neko će nekoga ubiti, ne znam šta će tu sve da se dogodi. Molim vas, pogledajte za sve ovo ste vi krivi. Da li ste znali ili niste znali ne znam, ali sada znate.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li se još neko javlja po amandmanu? Reč ima ministar Dinkić.