PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 14.10.2008.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

5. dan rada

14.10.2008

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:50

OBRAĆANJA

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo poslanici, član 10. u Predlogu zakona u stavu 1. kaže: "Punovažni pristanak za obradu može dati lice koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o svojim interesima, nakon što ga rukovalac prethodno obavesti, u smislu odredbe člana 15. ovog zakona". Terminološki, kada govorimo o "licu koje je sposobno da se u datom slučaju stara o svojim interesima", mislim da ga pravno prepoznajemo pod terminom "pravno sposobno lice".
Gospodin Batić u svom amandmanu predlaže da se u članu 10. reči "koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o svojim interesima" brišu. Meni se čini da je to onda mogućnost da se zloupotrebi jako mnogo ljudskih prava i sloboda i da u tom slučaju ne treba uvažiti ovaj amandman.
Sa druge strane, mislim da je bilo pametno da se ovde koristi "pravno sposobno lice" umesto "lice koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o sebi". Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik potpredsednik Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću priliku da novoizabranom poslaniku sa liste SRS - dr Vojislav Šešelj gospodinu Zoranu Popoviću, časnom Šešeljevom radikalu iz Ljiga, čestitam na izboru i da iznesem drugačije mišljenje od ovoga koje je, u skladu sa svojim demokratskim pravom i onim kako je ona to razumela, iznela koleginica Vojić-Marković.
Mislim da je ova definicija koju je kolega Batić predložio dobra zato što je ovo što je on svojim amandmanom tražio da se izbriše višak. Dakle – punovažni pristanak za obradu može dati lice nakon što ga rukovalac prethodno obavesti, u smislu odredbe člana 15. ovog zakona. Jer, polazimo od toga da je obrada uz pristanak lica koje je i psihofizički i pravno i u svakom smislu sposobno da da pristanak da se vrši obrada podataka. Zato je on, tako sam razumela, mada on nije u sali, nameravao da kaže da je ovo apsolutni višak u tekstu zakona i da se podrazumeva, jer dalje se ovim drugim stavovima definiše na koji način se to radi kada lice nije sposobno.
Više bih se osvrnula na ovo, gospodine zaštitniče, vama se pre svega obraćam, i vama, gospođo ministre, kada je u pitanju neuvršćivanje ovog termina koji je Batić predložio a to je – staralac, jer ovaj zakon, odnosno ovaj član 10. poznaje samo pravnog zastupnika.
Polazimo od toga da je pravni zastupnik zakonom određen. Polazimo od toga da ako neko nema mogućnost da ima pravnog zastupnika, dobija ga po službenoj dužnosti dobija, država mora da mu omogući, da li je tako koleginice Radeta, da dobije pravnog zastupnika.
U slučaju kada je u pitanju lice čija je sposobnost rasuđivanja umanjena, ako je u pitanju maloletnička delikvencija, ako je u pitanju lice koje ima svog zakonskog staraoca, onda je bilo normalno da se pored zakonskog zastupnika ostavi mogućnost da to bude ili staralac, koji je takođe zakonom određen. Ko određuje staraoca nad maloletnim licem koje je napravilo neki maloletnički delikventski prekršaj, ili je u nekoj grupi koja ima neko dejstvo koje je usmereno protiv države, ustavnog poretka itd., bez obzira na to da li je maloletno lice ili je odrasla osoba sa umanjenom sposobnošću?
Nećete valjda da mi kažete da ne postoje takvi slučajevi? Svakog dana imamo, nažalost, prilike da o tome čitamo u ovim crnim hronikama, da su veoma često i bračni drugovi staraoci nad onim drugim kojima je takva mogućnost i sposobnost rasuđivanja umanjena, ili roditelji nad decom ili obrnuto, iako su to možda odrasli ljudi, nakon hospitalizacije i nakon takvog činjeničnog stanja koje nažalost upućuje na to da neko ima zakonskog staraoca.
Zato je bilo neophodno da se i to definiše, jer ne možete za onoga ko je već od strane nekog državnog organa (ako je u pitanju maloletnik onda je to centar za socijalni rad) određen da se stara o toj osobi (ili o odrasloj, svejedno) sada da minimizujete to i da kažete - nema veze, on mora da ima zakonskog zastupnika i, po pravilu, ako nema mogućnost da ga angažuje da to država uradi.
Zato je bilo potrebno, radi bolje definicije i takvih slučajeva koji su u praksi zaista mogući, da se ostavi ovo što je Batić predložio – ili staralac, odnosno staratelj, kako god i kako mislite da je jezički ispravnije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima poslanik Momir Marković.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, u potpunosti se slažem sa diskusijom gospođice Nataše Jovanović, samo želim da skrenem pažnju ministru i Povereniku na neke stvari koje ovaj zakon i prethodni zakon koji je ovaj parlament doneo dovode u koliziju.
Predlog zakona o zaštiti podataka o ličnosti trebalo bi da se zove - predlog zakona o tajnosti podataka. S druge strane, imamo predlog zakona o javnosti podataka, i on je vezan za Poverenika za informacije od javnog značaja i taj zakon već duže vreme funkcioniše u Srbiji. Kada pogledate ovaj predlog zakona i kada pogledate odredbe zakona o javnosti podataka, prvo što dolazi u određenim slučajevima u koliziju... S druge strane, neke nedorečene odredbe ovog zakona, jedna drugoj, tako da kažem, "skaču u usta" i dovode zakon do neprimenjivosti.
Član 8. stav 1. zakona o javnosti informacija, govorim o onom zakonu po kome postupa Poverenik za informacije od javnog značaja, kaže ovako: "Prava iz ovog zakona mogu se izuzetno podvrgnuti ograničenjima propisanim ovim zakonom ako je to neophodno u demokratskom društvu", a mislim ne vidim razlog za ovo - demokratskom društvu, ali hajde, "radi zaštite od ozbiljne povrede pretežnog interesa zasnovanog na Ustavu i zakonu". Ovde ograničenja striktno propisuje Ustav i zakon.
Kada pogledamo član 52. stav 7. ovog zakona, onda ćemo doći do nekih stvari koje možda meni samom, pretpostavljam i mnogim građanima na koje će se ovaj zakon sutra odnositi... Kaže ovako: "Poverenik će uskratiti pravo na uvid u evidenciju o zbirci podataka ako to zahteva rukovalac, pod uslovom da je to neophodno za ostvarivanje pretežnog interesa očuvanja nacionalne ili javne bezbednosti, odbrane zemlje, rada organa vlasti, finansijskog interesa države ili ako je zakonom, drugim propisom ili aktom zasnovanim na zakonu određeno da se evidencija o zbirci podataka čuva kao tajna".
Sada da pogledamo član 3. koji reguliše u stavu 5. ko je rukovalac podataka. Kaže: "Rukovalac podataka je fizičko ili pravno lice, odnosno organ vlasti koji obrađuje podatke (u daljem tekstu: rukovalac)." Dakle, pored poslanika koji rade na ovom zakonu, o zaštiti podataka odlučuje i fizičko lice. Pojedinac dobija pravo da štiti javni interes i na tajnost podataka o ličnosti.
Ovaj stav 7. člana 52. dovodi do jedne nelogičnosti, jer sam stav 7. člana 52. otprilike utvrđuje da se zakonom utvrđuje da se može i bez zakona. Ova odrednica "ili" koja se pojavljuje u članu 52. jasno i nedvosmisleno ukazuje da može zakon, ali može i bez zakona. Zbog toga je ovaj zakon kao i mnogi drugi zakoni koje su poslanici unazad sedam-osam godina usvajali i koji su onog trenutka kada su usvojeni postali neprimenjivi i odlazili na police ministara.
Upravo zbog ovoga smatram da ovaj zakon neće biti primenljiv, a predlažem da se amandman narodnog poslanika Vladana Batića usvoji.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospodine Markoviću. Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.) Hvala.
Na član 10. amandman je podneo Zaštitnik građana.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 11. amandman je podneo Zaštitnik građana.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 11. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Batić.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 14. amandman je podneo poslanik Sreto Perić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 14. amandman je podneo Zaštitnik građana.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 16. amandman sa ispravkom podnela je narodni poslanik Judita Popović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, sa ispravkom, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman sa ispravkom pravno moguć, pa konstatujem da je amandman, sa ispravkom, postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 16. amandman je podneo Zaštitnik građana.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.) Hvala.
Na član 22. amandman sa ispravkom podneo je Zaštitnik građana.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu nije prihvatio amandman sa ispravkom, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman sa ispravkom pravno moguć.
Da li neko želi reč? Ima reč narodni poslanik gospođa Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, očekivala sam da će gospodin Zaštitnik građana da dodatno obrazloži ove svoje amandmane. Čudi me i što su ostali poslanici, pogotovu iz vladajuće većine, malopre bez komentara propustili, odnosno nisu prihvatili, ili ne znam šta će biti u danu za glasanje, amandmane Zaštitnika građana koji su odlični i koji su mnogo bolji od onih koji su ranije prihvaćeni. To je ono o čemu sam govorila ranije - ono što želite da tek tako prođe kroz Narodnu skupštinu usvajate, da ne bismo mogli o tome da raspravljamo. Kada imamo amandmane koji zaista zaslužuju pažnju onda vam ne pada na pamet da o tim amandmanima govorite.
Ukratko ću nešto da kažem, najpre, o amandmanu na član 14. koji je podneo Zaštitnik građana, a koji govori da se podaci prikupljaju od lica na koja se odnose i onda kaže da se mogu prikupljati i od drugih lica.
Zaštitnik građana je predložio da se brišu dve tačke iz ovog stava, odnosno da se briše tačka da podaci mogu da se prikupljaju od drugih lica ako je to neophodno s obzirom na prirodu posla i ako prikupljanje podataka od samog lica na koje se odnose zahteva prekomerni utrošak vremena i sredstava.
Smatramo da je ovaj amandman dobar i da zaista suštinski menja ovaj član 14, jer je već u članu 14. u stavu 2. u tački 2) propisano da se podaci mogu prikupljati od drugih lica ako je to propisano zakonom ili drugim propisom donetim u skladu sa zakonom.
Ovo je dovoljno široka formulacija da zaista može da podrazumeva i ovo što ste vi predložili da se briše. Ovo bi zaista bilo celishodno, jer valjda je svima nama cilj da pravne norme budu jasne, precizne i da nema potrebe da se preširoko neki detalji obrađuju, pogotovo što zaista ova tačka 3), koja kaže da se podaci mogu prikupljati od drugih lica ako je to neophodno s obzirom na prirodu posla, otvara veliku mogućnost zloupotrebe. Šta to znači da je to neophodno s obzirom na prirodu posla? Ko to procenjuje, kojeg posla itd.? Mislimo da obavezno treba brisati ovu tačku 3), svakako i tačku 4), ali ako ova tačka 3) ostane u zakonu to je poprilična opasnost za primenu zakona. Zbog toga nije dobro.
Pogotovo nije dobro obrazloženje koje smo dobili od Vlade, jer Vlada kaže da ne prihvata amandman iz razloga što smatra da je u određenim slučajevima potrebno da se podaci prikupljaju od drugog lica, ako je to neophodno s obzirom na prirodu posla, odnosno ako prikupljanje podataka od samog lica na koje se odnose zahteva prekomerni utrošak sredstava i vremena. U svakom slučaju, rukovalac koji podatke prikuplja dužan je da pre prikupljanja obavesti o obradi podataka lice na koje se podaci odnose.
Dakle, Vlada nijednom zapetom nije obrazložila zbog čega ne prihvata ove amandmane. Namerno sam to pročitala u obrazloženju, pročitala sam ono što sadrži ovaj amandman o kojem smo govorili.
Amandman na član 16. Vlada ne prihvata iz razloga što je mišljenja da pojam "žrtve nasilja" obuhvata i pojam "žrtve trgovine ljudima", tako da je navedeno preciziranje nepotrebno. Član 16. se odnosi na naročito osetljive podatke, pa je Zaštitnik građana predložio da se pored žrtava nasilja doda "žrtve trgovine ljudima".
Ovo obrazloženje koje je Vlada dala, gospođo ministre, nije u skladu sa Krivičnim zakonikom, jer u Krivičnom zakoniku postoje krivična dela koja se odnose na žrtve nasilja i posebno krivična dela koja se odnose na trgovinu ljudima.
Pretpostavljam da je to vama bio to motiv kada ste podneli ovaj amandman. Zato mislimo da i ovaj amandman treba da se prihvati u cilju poboljšanja teksta ovog zakona.
Sada je, ako sam dobro zapamtila, na redu amandman na član 22.
Zbog toga sam se zapravo i javila, ali sam morala i ovo prethodno da kažem da se ne bih svaki put javljala kao advokat Zaštitnika građana. Ali, zaista, kada neko predloži nešto što je u cilju poboljšanja teksta zakona onda mi srpski radikali nemamo nikakav problem sa tim da i to kažemo.
Predloženo je da se u članu 22. menja stav 2. Član 22. odnosi se na prava lica povodom izvršenog uvida: "Lice ima pravo da od rukovaoca zahteva ispravku, dopunu, ažuriranje, brisanje podataka, kao i prekid i privremenu obustavu obrade." U stavu 2. kaže: "Lice ima pravo na brisanje podataka", pa onda se navodi u kojim slučajevima.
Ovde je predlog da "lice ima pravo na prekid i privremenu obustavu obrade ako je osporilo način zaštite podataka, svrhu za koju su podaci upotrebljeni, tačnost, potpunost i ažurnost podataka, kao i pravo da se ti podaci označe kao osporeni, dok se ne utvrdi način zaštite podataka, svrha za koju se podaci upotrebljavaju, njihova tačnost, potpunost i ažurnost".
To je dobro i bolje je od ovoga što je predviđeno u zakonu - da lice ima pravo na brisanje podataka ako svrha obrade nije jasno određena. Ovde opet dolazimo do pitanja zašto nisu usvajani prethodni amandmani, jer da jesu, onda ne bi bilo moguće da se desi da se naknadno utvrdi da svrha obrade nije jasno određena.
Dalje kaže - ako je svrha obrade izmenjena, a nisu ispunjeni uslovi za obradu za tu izmenjenu svrhu.
Ovo opet znači da tamo neki službenik može da bude maksimalno neodgovoran, neozbiljan i da počne obradu nekih podataka i onda u pola posla, kada već pola podataka bude dostupno javnosti, recimo, on shvati da nisu ispunjeni uslovi za obradu za tu svrhu ili da je svrha obrade ostvarena, odnosno podaci više nisu potrebni za ostvarivanje svrhe. Šta ovo znači? Onda nam ne trebaju zakoni i onda možemo da kažemo da svako može da koristi ove podatke.
Zaista je mnogo nedostataka u Predlogu zakona. Mi iz Srpske radikalne stranke smo podneli jedan broj amandmana. Sećate se, u vreme kada je ovaj zakon podeljen narodnim poslanicima imali smo svega tri dana za osam zakona da podnesemo amandmane. Zato smo insistirali samo na onim najbitnijim stvarima. Svakako treba uzeti u obzir i amandmane ostalih poslanika i, naravno, Zaštitnika građana, pogotovo kada se radi o amandmanima koji suštinski poboljšavaju tekst zakona.
Kada sam govorila o prvom amandmanu rekla sam – kakav je odnos Vlade prema nekome ko će primenjivati ovaj zakon i na koga se on odnosi upravo govori činjenica da je Zaštitnik građana maltene na svaki član, takoreći, podneo amandman i da je već usvojen od strane Vlade Republike Srbije deo tih amandmana koje je podneo Zaštitnik građana.
Ako u međuvremenu još neki amandman bude usvojen, zapravo imamo potpuno suštinski drugačiji predlog zakona u odnosu na ono što je nama Vlada dostavila u parlament i o čemu smo mi u načelnoj raspravi govorili.
Trebalo bi da obavimo raspravu u odnosu na ovaj novi tekst, jer vidite i sami, ako ste pažljivo pratili, da imamo potpuno novi tekst, uz prihvatanje ovih amandmana. Na kraju, kada budete usvojili ovaj zakon i kada novinari sačekaju narodne poslanike da ih pitaju šta je suština ovog zakona i šta ste zapravo usvojili, verujte da većina narodnih poslanika neće znati šta je na kraju usvojeno, s obzirom na ovoliko prihvaćenih amandmana od strane Vlade i na ove amandmane za koje se slažemo da su dobri a neće biti prihvaćeni, ili će možda biti prihvaćeni, u danu za glasanje.
Dakle, kada Vlada prihvati veliki broj amandmana na neki predlog zakona trebalo bi da bude praksa da Zakonodavni odbor uradi pravno-tehničku redakciju i da imamo ispred sebe zakon o kojem možemo zaista da raspravljamo. Na ovaj način zapravo ne znamo o kojem tekstu zakona se radi, jer kada smo govorili o ovom zakonu u načelnoj raspravi, podsetiću vas, nismo imali mišljenje Vlade, nismo imali ni sve amandmane, pogotovo nismo imali mišljenje o tome koje amandmane Vlada prihvata.
Dakle, neozbiljno, neodgovorno i ne postoji opravdanje zbog čega moramo ovako traljavo i trapavo da donosimo zakone.
Ali, znamo šta će se desiti, i to nije prvi put. Evo, molim vas, zapamtite današnji dan, dan kada budete usvojili ovaj zakon. Videćete, za najduže tri meseca imaćemo ovde predlog zakona o izmenama i dopunama ovog zakona, samo zato što vi, predstavnici Vlade, nećete da slušate narodne poslanike. Odnosno, vi nas uredno slušate, beležite ono što kažemo i onda se za dva-tri meseca, umesto da sada kažete koje amandmane možete da prihvatite, pojavite pred Narodnom skupštinom sa predlogom zakona o izmenama i dopunama zakona i u tom zakonu su 99% sadržani amandmani o kojima ovde govorimo prilikom usvajanja osnovnog zakona.
To je loša praksa. To je gubljenje vremena. To je nepoštovanje parlamenta i rada narodnih poslanika. Bilo bi dobro da i vi kao ministar... a i da upozorite ostale kolege u Vladi da ozbiljnije pristupaju ovom poslu.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospođo Radeta. Da li još neko želi reč? (Ne.) Hvala.
Na član 23. amandman je podneo Zaštitnik građana.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Meho Omerović. Izvolite.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Meho Omerović

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanici iz Sandžačke demokratske partije, koji su u sastavu poslaničke grupe Za evropsku Srbiju, podržavaju i glasaće za Predlog ovog zakona.
Međutim, danas niko ne sme da bude protiv osnovne ideje ovog zakona, a to je ideja da svaki građanin ima pravo da sazna da li se o njemu vode nekakvi podaci, kakva je sadržina tih podataka, u koju svrhu se ti podaci koriste, ko podatke vodi i ko njima raspolaže. Pravo je potrebno da bi svaki pojedinac ostvario ovo, jer je to jedini način da proveri da li su podaci o njemu tačni, da li su svrsishodni i svaki pojedinac ima pravo da reaguje i da spreči zloupotrebu podataka ako smatra da ta zloupotreba postoji.
Kada je reč o članu 23. Predloga ovog zakona na koji je Zaštitnik građana podneo amandman, a koji su Vlada, čuli smo od predsedavajućeg, i resorni odbor odbili, onda postoji problem i kroz jednu kraću analizu pokušaću da ukažem šta je suština tog problema.
Naime, član 23. predloženog zakona propisuje ograničenja, tj. propisuje slučajeve kada se pojedincu može uskratiti pravo da ostvari uvid u podatke koji se o njemu vode. Zato ću pročitati ceo član 23. Predloga zakona i molim predsedavajućeg da ovo što ću citirati ne računa u vreme.
"Pravo na obaveštenje, uvid i kopiju može se ograničiti ako: 1) lice traži obaveštenje iz člana 19. tač. 2) i 7) do 10) ovog zakona, a rukovalac je podatke o njemu uneo u javni registar ili ih je na drugi način učinio dostupnim javnosti; 2) lice zloupotrebljava svoje pravo na obaveštenje, uvid i kopiju; 3) je rukovalac ili drugo lice, u skladu sa članom 15. ovog zakona, već upoznao lice sa onim o čemu traži da bude obavešteno, odnosno ako je lice izvršilo uvid ili dobilo kopiju, a u međuvremenu nije došlo do promene podataka; 4) bi rukovalac bio onemogućen u vršenju poslova iz svog delokruga; 5) bi davanje obaveštenja ozbiljno ugrozilo interese nacionalne i javne bezbednosti, odbrane zemlje ili radnje sprečavanja, otkrivanja, istrage i gonjenja za krivična dela; 6) bi davanje obaveštenja ozbiljno ugrozilo važan privredni ili finansijski interes države; 7) bi se obaveštenjem učinio dostupnim podatak za koji je zakonom, drugim propisima ili aktima zasnovanim na zakonu određeno da se čuva kao tajna, a zbog čijeg bi odavanja mogle nastupiti teške posledice po interes zaštićen zakonom; 8) bi obaveštenje ozbiljno ugrozilo privatnost ili važan interes lica, posebno život, zdravlje i fizički integritet; 9) se podaci o njemu koriste isključivo za naučnoistraživačke i statističke svrhe, dok takvo korišćenje traje. Lice nema pravo na uvid dok traje obustava obrade ako je obrada obustavljena na njegov zahtev."
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, ono što je sporno u ovom članu jeste nepreciznost pojedinih odredaba i upotrebljavanje različitih termina koji prete da ugroze osnovnu ideju ovog zakona. Šta znači kada se, na primer, kaže da će pojedincu biti uskraćeno pravo na uvid u podatke ako to pravo zloupotrebljava, a pri tom znamo da je zloupotreba širok pojam ako se precizno i jasno ne definiše ovim zakonom.
Šta znači kada se, na primer, u tački 4) kaže da će pravo biti ograničeno ako bi rukovalac bio onemogućen u vršenju poslova; ili, u tački 6) - ako bi davanje obaveštenja ugrozilo važan privredni ili finansijski interes države; ili, u tački 8) ako bi obaveštavanje ugrozilo važan interes lica? Takve odredbe, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ćete se složiti sa mnom, predstavljaju opšta mesta. Nisu dorečene i nisu precizne i zato otvaraju veliku mogućnost za zloupotrebu od strane organa koji vodi podatke o ličnosti.
Međutim, i neki drugi zakoni, i to reformski zakoni koje smo usvojili poslednjih nekoliko godina, imaju takođe slične odredbe, na koje sam u svojstvu narodnog poslanika i ranije upozoravao sa ove govornice i podnosio amandmane.
Na primer, Zakon o policiji, setimo se, koji je usvojen u novembru 2005. godine, u delu koji govori o nadležnosti sektora unutrašnje kontrole, čiji je posao da kontroliše rad policijskih organa i sprečava zloupotrebe u policiji, u članu 177. stav 2. kaže: "Ako postoji osnovana opasnost da bi vršenje unutrašnje kontrole rada policije nad primenom njenih i policijskih ovlašćenja, utvrđenih ovim ili drugim zakonom, onemogućilo ili bitno otežalo njihovu primenu ili ugrozilo život i zdravlje lica ako ih primenjuje policijski službenik, može do odluke ministra policije privremeno da odbije uvid u dokumentaciju, pregled prostorija i dostavljanje određenih podataka i informacija." Znači, može se privremeno odbiti kontrola do odluke ministra, ali do tada može i da prikrije dokaze ili, nažalost, i da spreči blagovremeno otkrivanje zloupotrebe.
U jednoj sasvim drugoj oblasti, na primer, u oblasti zaštite konkurencije, u članu 54. st. 2. i 3. kaže se: "Stranka može da zahteva da se drugim zainteresovanim licima zabrani uvid u pojedine isprave u spisima ili podatke sadržane u njima ako te isprave i podaci predstavljaju državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu. O zahtevu za uvid i o zahtevu za zabranu uvida odlučuje predsednik saveta ili član koga on odredi." Ta odredba zvuči vrlo logično i smisleno, ali kako će taj predsednik saveta u ime Komisije za zaštitu konkurencije da odluči šta je u poslovanju privrednih subjekata državna, vojna, odnosno neka druga službena tajna?
Dolazimo na teren glavnoga. Dame i gospodo poslanici, imamo, sa jedne strane, opravdan interes države da zaštiti tajnost pojedinih podataka, a sa druge strane imamo opravdan interes pojedinca, građanina i pravnog lica da budu obavešteni. Ono što nedostaje jeste zakon o klasifikaciji tajnih podataka, koji bi bio osnova da državni organi, preduzeća i ustanove na pojedina dokumenta mogu da stavljaju oznaku poverljivosti ili tajnosti. Kako se sada vrši stavljanje ove oznake poverljivosti naslutićete i sami; verovatno je nema tamo gde bi trebalo da je ima. To ne može biti stvar nečije slobodne volje ili procene, ta oblast se mora urediti novim zakonom, a tek onda podzakonskim i pojedinačnim aktima.
Na samom kraju, poštovane dame i gospodo poslanici, predlažem da se ovaj amandman Zaštitnika građana prihvati i usvoji, jer on u tekstu zadržava zaštitu i nacionalne i javne bezbednosti, i odbranu, i krivična dela, a predlažem da se brišu ove neprecizne odredbe, opšta mesta koja umanjuju vrednost ovog, u osnovi veoma dobrog, zakona. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospodine Omeroviću. Za reč se javio narodni poslanik Zoran Ostojić.