TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 01.12.2008.

14. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

14. dan rada

01.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 12:05 do 19:50

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 63. amandman je, na osnovu člana 140. stav 5. Poslovnika, podneo Odbor za pravosuđe i upravu.
Predstavnik predlagača je na sednici Odbora za pravosuđe i upravu prihvatio amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 66. amandman je podnela narodni poslanik Jorgovanka Tabaković.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Gospođo Tabaković imate reč, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Poštovani poslanici, poštovani građani, član 66. Predloga zakona definiše dužnost obaveštavanja o povezanim licima i mogućnosti da privatni interes određuje odnos državnog tužioca prema nekom predmetu. U skladu sa tim, zamenik javnog tužioca je dužan, tako piše u Predlogu zakona, da pismeno obavesti javnog tužioca o drugoj funkciji, poslu ili privatnom interesu za koji postoji mogućnost da su nespojivi sa njegovom funkcijom.
Amandman koji sam podnela u ime poslaničkog kluba "Napred Srbijo" predviđa dodatak da je zamenik tužioca dužan da obavesti i o poslu ili privatnom interesu članova svoje uže porodice za koje postoji mogućnost da su nespojivi sa njegovom funkcijom.
U odgovoru na ovaj amandman Vlada kaže da ga ne prihvata, jer je sukob interesa onih koji su na javnoj funkciji detaljno uređen Zakonom o sprečavanju sukoba interesa koji će biti na snazi do početka primene Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije i da je to dovoljna zaštita da onaj ko je dužan da štiti interese države Srbije i interese građana Srbije ne bude rukovođen svojim ličnim interesom ili interesom članova svoje familije.
Znam da će se mnogi oštećeni i oni koji u potrazi za pravdom gube imovinu i zdravlje složiti sa mnom da ovo nije dovoljna definicija. Izneću samo nekoliko primera. Koliko je Odbor, kao organ za rešavanje o sukobu interesa, rešio ovaj deo slikovito govori jedan od primera gde je gospodin Đelić, potpredsednik Vlade, čovek u sukobu interesa, a usled neprimenjivanja klauzule o zabrani konkurencije, koja važi za bilo kog zaposlenog, a po Ugovoru o radu, stekao ogromne milione. Jezikom koji razumeju svi građani to znači da je zloupotrebom povlašćenih informacija koje je imao u Vladi, ranije kao član Vlade, a ministar finansija, uspeo da zaradi ogromne milione koje nije mogao ni dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.
Vlada je ponovnim uključivanjem takvog čoveka, koga pominjem imenom jer je paradigma pojave, imenovanjem za potpredsednika Vlade pokazala da je njena borba za zaštitu interesa države i borba protiv korupcije zasnovana na zakonu i rečima. Tu počinje i tu se završava.
Život i stvarnost govore da Vlada šalje sasvim drugačiju poruku – da takve ljude štiti, u stvari.
Poslednji primer mogao se nazvati "aferom Lončar". Ne bih pominjala čoveka imenom da sam nije u novinama dao izjavu da je njemu određena previsoka poreska osnovica u trenutku kada se svojih akcija u izvesnom preduzeću koje trguje lekovima odrekao, da ne bi bio u ovom sukobu interesa. On javno preti, preko novina, da će, ako mu se ne smanji osnovica za porez, otkriti koji su sve članovi Vlade i ministri bili u istoj situaciji a njima je određivana niža osnovica za plaćanje poreza.
Nedvosmislen zaključak je sledeći: postojećom zakonskom regulativom nije na dovoljno dobar način rešeno da se ne zloupotrebljava funkcija javnog službenika.
Mnogo veća težina je ako nekoga ko je u ime države zadužen da sprovodi pravdu i štiti interes nismo zakonom ograničili, odnosno članove njegove familije, kao povezana lica, da ne navodi pravdu na nečiju vodenicu, a da se to ne može direktno sankcionisati. Zar o tome da ovo nije dovoljno ne govori praksa u postupanju sudija, tužilaštva i advokata u Vojvodini, o čemu je gospodin Čikiriz izneo jedan deo? Ja ću izneti jedan deo koji... U vreme kada govorimo o tome da treba da stigne budžet koji kasni, Republiku Srbiju, kao naknada štete, izuzetno može koštati sprega i sukob interesa onih koji su u krugu, onih koji podnose prijave, onih koji o njima odlučuju, onih koji presuđuju; mogu u milionskim sumama da oštete budžet Republike Srbije, a time svakog od nas građana pojedinačno, jer nam potpuno neosnovano ili ćutanjem države, što je jednako, oduzimaju značajna sredstva, koja bi mogla biti usmerena u socijalnu zaštitu, razvoj ili bilo šta slično.
U Vojvodini postoji raširena praksa da se sprovode slučajevi naknade štete po osnovu neosnovanog lišenja slobode koji najčešće zastare, ili se desi da se donese oslobađajuća presuda, ili kao posledica nepokretanja postupka u roku, ili se obustavi postupak. Drugi, izuzetno raširen, slučaj jeste naknada štete po osnovu neisplaćenih invalidnina, nezaposlenosti i drugih socijalnih davanja, gde se Zakon o boračko-invalidskoj zaštiti, koji je primenjivan u periodu od 1999. do 2002. godine... i masovno se greške u obračunima po tim rešenjima, koje iznose par desetina hiljada dinara od 2002. do 2006. godine, kao tako niske u osnovici, rešavaju u prvostepenom postupku na opštinskom sudu, sledeći organ je Okružni sud, takođe u Vojvodini, ali donese se presuda koja odgovara podnosiocu tužbe, koje se štancuju masovno. Ali, onda kamate na ova potraživanja dostižu milionske vrednosti; primedbe javnih pravobranilaštva, koja su dužna da u ime države zaštite budžet od ovih šteta, ne uvažavaju se i vi ćete, mi ćemo, građani Srbije će se susresti sa time da moramo da plaćamo milionske odštete.
Još jedan osnov za naknade štete koji će ići na budžet Republike Srbije, a dokaz je ovakve sprege, jesu hranarine i regres koje potražuju oni koji rade u zavodima za izvršenje zatvorskih sankcija, zatvorima, kako bi narod rekao. Sudovi u Novom Sadu i u Vojvodini ne prihvataju istaknute prigovore za zaštitu i apsolutnu nenadležnost koje u ime države tužilac ističe, to potvrde okružni sudovi, i mogu da vam kažem da se zahtevi za naknadu štete već sada kreću u iznosu od dve stotine miliona dinara samo po ovom osnovu. Kako je to moguće? U sprezi zatvorenog kruga onih koji podnose prijave, onih koji presuđuju, neko pametan je iskoristio pravni osnov neosnovanog bogaćenja države. Takav odnos, po Zakonu o obligacionim odnosima, ne zastareva u roku od deset godina. Takvo potraživanje nije zastarelo, advokati imaju vrlo lep biznis koji će platiti Republika Srbija.
To pitanje naknade štete ide toliko daleko da je po jednom slučaju u Petrovaradinu dosuđena naknada štete za bombardovanje kuće u vreme NATO agresije. Nikome nije palo na pamet da istakne prigovor da država nije bila u prilici da vrši delotvornu vlast 1999. godine u vreme NATO agresije.
Od čije države vi to dozvoljavate da se potražuju ovolike naknade štete? Da li vi, gospođo ministre, znate da postoji ovaj problem? Da li vi znate koliko će on koštati sve nas i da li znate da u ovakvoj situaciji imate budući sud za prekršaje, koji se sada zove organ, koji postoji i radi u bukvalno nehumanim uslovima u 21. veku?
Da se ovakvi slučajevi ne bi dešavali, vi morate najstrože da zakonom onemogućite spregu onih koji postaju pametniji od vas i svih pravnih stručnjaka, koje ja vrlo cenim, misleći da je budžet Republike Srbije tuđ budžet i da ga neki drugi građani pune.
Ono što još želim da dodam jeste da je ovaj amandman jedan od načina da vratite ugled tužilaštvu, koje u velikoj meri doprinosi slabljenju poverenja građana u državu.
U vreme kad govorimo da je poverenje ono na čemu stoji bankarski sistem, ono na čemu počiva štednja i ono na čemu se možemo zajedničkim snagama odupreti nadolazećoj krizi, imam molbu malih akcionara Šećerane iz Kovačice i "Sintelona" iz Bačke Palanke, koji već godinama pred sudovima obijaju pragove pokušavajući da dokažu da su prevareni u sprezi koju pominjem. "Sintelon" iz Bačke Palanke, kojim smo se svi ponosili kao jednim od uspešnih primera privatizacije, nezakonitom prodajom prava na kupovinu akcija u drugom krugu oštetio je male akcionare otkupljujući to pravo od njih za 100 tadašnjih maraka.
Uz aroganciju velikih, koji misle da mogu sve da kupe i da mogu svakome da zavrnu uši jer se svako može ućutkati na neki način, ljudi gube poverenje u svoju državu, gube poverenje u akcionarstvo.
U slučaju Poljoprivrednog dobra "Bačka" iz Čonoplje i "Parmonsa", koji neko pokušava da uguši, jer je 2.000 hektara značajno zemljište, imamo slučaj da Agencija za privredne registre, na bazi falsifikovanih isprava, registruje neke vlasnike, a da u istoj situaciji falsifikovane pozive za otkup prava na akcije u drugom krugu priznaje.
Da li to može dovesti do poverenja u državu, nekog strpljenja i nade da ćemo iz svega ovoga da izađemo? Molim vas da ovaj amandman pažljivo razmotrite. Nemojte ga smatrati suvišnim. Ako to već jeste zajedničko nastojanje svih nas, nije višak ubaciti ga i u ovaj zakon o kojem raspravljamo. (Sve vreme govora narodnog poslanika Jorgovanke Tabaković poslanici SRS lupaju o klupe.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Po amandmanu, gospodin Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospođo Đukić-Dejanović, nadam se da ćete da shvatite da se sada nalazim u teškoj nedoumici: da li da pričam o članu 66. i amandmanu koji je podnet na taj član ili da nastavim tamo gde je prethodnik stao, sa načinom na koji je vršio ubeđivanje Vlade da prihvati ovaj amandman.
Da odmah na početku otklonim jednu veliku zabludu. Meni je stvarno žao, ali moram da podržim Vladu. Znate šta mislim o ovoj vladi. Znači, teška srca, to je smak sveta. Moram da vam kažem, dobro ste isplivali iz ovoga. Ali, gospođo Đukić-Dejanović, kada neko sedi godinama ovde i ništa ne nauči, ali apsolutno ništa ne nauči, to je već opasna stvar.
Da biste vi shvatili o čemu se radi, uzmite Ustav Republike Srbije, član 163. kaže: Nespojivost tužilačke funkcije. Onda imamo ovde čitavo poglavlje koje počinje članom 65, a to je nespojivost tužilačke funkcije, i imamo amandman koji se odnosi na nešto što je završeno pre mesec dana, a to je sukob interesa. Znači, nespojivost tužilačke funkcije, kao ustavna kategorija, i sukob interesa, kao nešto što je regulisano, a tiče se člana 66. koji se odnosi na prijavljivanje imovine i prijavljivanje poslova i svega onoga. Da objasnim o čemu se radi: to su one prijave koje moraju da podnesu svi koji vrše javne funkcije. Od toga nisu oslobođeni ni tužioci.
Znate, šta vredi što neko sedi deset godina u Skupštini kad ništa ne može da nauči.
Nego, da vam sad skrenem pažnju, to je onaj drugi deo, gospođo Đukić, nećete da se ljutite, moram da koristim istu argumentaciju; ako osporavam neki amandman, moram da koristim argumentaciju kojom je taj amandman glorifikovan.
Ovde je bilo govora o nekim naknadama štete. Gospođo Malović, molim vas da obratite pažnju. Imaćete jedan vrlo dobar primer, sledećih 12 minuta ću to da vam objasnim biranim rečima.
Vidite, vi biste morali, pošto pratite resorno tu oblast, da detaljno proučite oblast finansiranja političkih stranaka. Slušali smo mi jednu gospođicu Aleksandru Drecun ovde, ali ona ne zna ni šta su izbori. Mi imamo najgori Zakon o finansiranju političkih stranaka. Slažete se. Da vam kažem, mi sada dobijamo račune za izbornu kampanju. U petak ste imali prilike da čujete ovde, onaj račun, neka TV "Avala", potpisao neko ko ne koristi lekove, a tiče se izborne kampanje; oni su podneli izveštaj, a vi ste član RIK-a i znate da ste videli onaj izveštaj. Sada ćete da vidite to.
Ovde ste slušali lepu priču o tome kako sudovi u Vojvodini... Iznenadio sam se, mislio sam da će biti više govora o sudovima na teritoriji Kosova i Metohije, ali sada je Vojvodina interesantna.
Da ja vama sada objasnim: jedan "zumbul", iako mu je bilo zabranjeno, potpiše ugovor o kreditu, piše, 50 miliona uzima kredit, nema namene; ima tamo u nekom članu - u slučaju podele korisnika kredita, i ima odredba o ekologiji - ako tim parama gradi nešto, da se drži tehničkih normativa. Niko živi nije znao da je zaključio ugovor, zato što mu je bilo zabranjeno. Prevario banku, prevario sve redom, a onda napiše, kaže – čim se završe izbori i uzmemo pare po osnovu rezultata izbora, mi ćemo kredit da vratimo. Kada je došlo vreme da to uradi anonimno, a ja nisam znao, jer je pobegao i drugi čovek koji je ovlašćen za potpisivanje, navodno, i glavni knjigovođa, svi pobegli kod ovih tajkuna tamo. Vidite, juna promeni ugovor, pa ga napravi da bude dugoročni do 2012. godine i stvori obavezu 68 miliona dinara, da niko živ ne zna. Samo da vam objasnim, to je neovlašćeno zastupanje. Onaj ko neovlašćeno zastupa, on nadoknađuje štetu banci i vodi se taj postupak. Taj postupak će tako da se završi.
Samo da vas podsetim, pre desetak dana sam rekao da će oni koji vode postupak za raskid ugovora sa odbornicima da pogube te sporove i da će advokati Srpske radikalne stranke da se namlate para, 20.000 po predmetu. Sada se nalaze u situaciji da njihovi advokati neće da zastupaju svoje interese, nego se ljute na profesore pravnog fakulteta koji su prevarili odbornike, navodno odbornike. Katastrofa. Ne mrštite se. Takvi vam drže predavanja ovde. Pre mene ste slušali predavanje, nekompetentno. Vidite, jedno je nespojivost funkcija, a drugo je sukob interesa. Dve različite stvari, babe i žabe. Nema, to se ofarba, sredi, malo... Znate, kaže onaj – vi ste propali, kaže, ja nosim odelo od hiljadu evra, 500 evra cipele, hoće me kamera, ovamo idem. A sada je namestio Nikolića, ne sme ni da uđe u salu, jer samo dolaze neki računi i neki ugovori, a to gospođa Đukić-Dejanović čuva ovde, da znate. Ona čuva, ona je napravila to, legalizovala ovde.
Gospođo Malović, situacija potpuno čista, ali ja pokrenem i krivični postupak, jer bile su ostavke, nema ostavki, izgubio sam. Priznanje - carica dokaza. Svima jasno osim Borisu Tadiću; a njemu nije jasno, jer ga nagovara Srđan Milivojević, jer je on glavni ideolog Demokratske stranke kada u sali nije Dragoljub Mićunović. Radi javnosti, da znate, Suzana Grubješić nije u sali i Nada Kolundžija nije u sali, a ovo su zakoni koji treba da se primenjuju od 1. 1. 2010. godine. Pre dva dana su vrištale na televiziji – evropski zakoni, opozicija blokira, sve je katastrofa. Nema ih u sali i zbog toga kasnimo u Evropu.
Sada onaj ko je ukrao vama drži predavanja. Hajde vama, ali javnosti drži predavanja. Amandman o nespojivosti funkcija – to znači da tužilac i zamenik tužioca ne mogu istovremeno dok vrše tu funkciju da obavljaju i neku drugu, pa bilo da je privatna, bilo druga. A amandman se odnosi na prijavljivanje imovine žene, dece itd. To je regulisano onim zakonom i po tom zakonu ste sada napravili Agenciju za borbu protiv korupcije. Eto, babe i žabe, babe i žabe; to su ti amandmani sa lupanjem, to su amandmani sa lupanjem i treba da se lupa, da javnost ne čuje, to su prosto strašne stvari šta se sluša ovde. Sada nama drži predavanje neko... Zamislite, oni kritikuju Bojana Krišta. Dođe mi da branim čoveka. Pa, dođe mi da branim čoveka. Kod njega je makar sve registrovano, ako je nešto loše, odgovaraće, a ovde gospođa Đukić-Dejanović čuva ovu grupu. Čuva ovu grupu. Gospođa Đukić-Dejanović zna da mi i sada dobijamo ugovore, fakture, šta su sve ovi našpirtosani, lepo doterani, što ih narod voli, napravili.
Moram da vam kažem, gospođo Malović, možda dva-tri suda prave brljotine poput ovog kragujevačkog, da vam ne čitam o Kragujevcu, imam tamo puno stvari. Ovi drugi su vrlo korektno uradili posao, u skladu sa zakonom. Šta vredi kada Skupština neće da uradi posao u skladu sa zakonom? Neće. Pazite, da padne čovek u nesvest: Tomislav Nikolić optužuje Mlađana Dinkića za kriminal. Hajde, objasnite mi kako to može. Znam da je vama smešno, to je to što ste hteli. To je to što ste hteli. "Vojvoda od Bajčetine" napada "vojvodu od Meridijan banke". "Zumbul" do "zumbula" i Srbija se zabavlja zumbulima; zumbulica, što bi rekli naši ljudi.
Vidite, ovo što ste čuli prihvatite sa rezervom kao obrazloženje onog amandmana, plavo obrazloženje, a ja teška srca moram da kažem, bili ste u pravu kada niste prihvatili amandman. Jer, vaš član reguliše babe, a vama se amandmanom guraju žabe. Sećate se, prošle nedelje gurali su vam neki sud po nazivu, koji ne postoji. Da li se sećate? Morao sam i tada, teška srca, da vas pohvalim. Ne znam, kako ste vi ovo nastavili, kako idu ovi njihovi amandmani građanski, moraću da vas hvalim.
Doduše, teška srca, krvarim, šta da kažem drugo, nemam šta. Kako Demokratsku stranku da pohvalim? Katastrofa. To je kao što je pričao svojevremeno Čanak – moraš da sedneš na ruku, da utrne, pa tek onda da zaokružiš Koštunicu. Tako i on. Sada ga u potpunosti shvatam. Meni je teško da podržim ovaj vaš stav, ali moram, profesija mi nalaže, šta da radim. Kada ne bih podržao, oni bi rekli – eto, sada si se obrukao, do sada pričaš sve u skladu sa Ustavom i zakonom, a sada se brukaš. Neću da se brukam, zašto bih se brukao.
To je ta situacija, gospođo Malović. Takva je situacija. Imali ste prilike pre mene da čujete o krađama, kriminalu, pa onda građanin uzme u zakup 4.800, pa sa televizije ne silaze, kao nevladina organizacija Nataše Kandić.
Nataša Kandić je, doduše, malo omanula ova poslednja dva meseca, ali pojavili su se zumbuli. Ne silaze, hoćeš "Piramidu", hoćeš Nasu, samo čekam da istrče iz one sarme kada kuvaju na Pinku; ima ona emisija, kuva se ručak, samo odande da ne istrči Vučić još. Svuda ga ima, samo odande još nije istrčao.
Ovo pričam zato što vama prividno to sada odgovara. Samo da znate, to će vama da se lupa o glavu. Znam da znate. Vama će da se lupa o glavu, vrlo brzo. Ubrzava se, kako koji dan prolazi, ljudima je sve jasnije i jasnije kakva je operacija – da se zamuti. Čime? Nije bitno. Šta treba da se prikrije? Lopovluk, Euleks, najprimitivnije i najprostije stvari, koje su anticivilizacijske. Vaša politika je oličenje nečega što je suprotno civilizacijskim tokovima: glasanje iz Bodruma, laži u kampanji, prevare. Vidite ovaj kriminal po upravnim odborima; pa, Todorović se ubi, jadnik, šest meseci čitajući podatke, zvanične podatke o primanjima. Vi mrtvi ladni, vas ne interesuje. Ali, kada se to malo izgubilo, pa Kumanovski sporazum, pa Euleks, pa EU, pa naftni, pa gasni aranžman, pa da li je u Vladi ili nije u Vladi, sada ste našli da radite neke stvari. Polako, ljudi, sve se beleži, svi vaši anticivilizacijski postupci se beleže, i ono iz Bodruma, i ono iz Soluna, i ono što ste hapsili 13.000 ljudi, i privatizacije, i banke, i besplatne akcije, "Fijat", i ono i ovo. Sve se pamti i mora da se žigoše. Zašto? To su potezi primitivizma, prostakluka, na štetu građana Republike Srbije. Sada vam je jasno koliko mi je bilo teško kada sam rekao da podržavam vaš stav što niste prihvatili onaj amandman.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Vlatko Ratković ima reč.
Samo bih da vas obavestim da ćemo produžiti rad i posle 18 časova, u skladu sa članom 85. Imaćemo pauzu između 15 i 16 časova. Radićemo do završetka tačke.

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, biću vrlo kratak.
U pogledu amandmana na član 66. stav 1. koji je podnela koleginica Jorgovanka Tabaković, dakle, član 66. lociran je u poglavlju Nespojivost tužilačke funkcije sa drugim funkcijama, poslovima ili privatnim interesima. Smatramo da je ova amandmanska intervencija celishodna, bez obzira na to što je materija konflikta interesa, odnosno sprečavanja sukoba interesa predmet regulative iz drugih propisa i drugih zakona koje smo nedavno usvojili.
Prihvatanjem ovog amandmana precizira se i obaveza zamenika javnog tužioca, a i javnog tužioca, u stavu 2, da se o poslu i privatnom interesu i članova uže porodice i zamenika tužioca i tužioca obavesti nadležni organ koji je regulisan članom 66. Iz tog razloga poslanici poslaničke grupe Za evropsku Srbiju glasaće u danu za glasanje za ovaj amandman. Zahvaljujem se, s obzirom na to da imam sednicu Zakonodavnog odbora. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanici Milica Radović i Miroslav Petković, pisanim putem, 28. novembra 2008. godine povukli su amandman koji su zajedno podneli na član 74. stav 1. i 2. Predloga zakona.
Na član 77. amandman je podneo narodni poslanik Branko Ružić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 89. amandman je podneo narodni poslanik Đorđe Milićević.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 89. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Radović i Miroslav Petković
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Ima reč gospođa Milica Radović, a zatim gospodin Krasić. Izvolite.

Milica Radović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 89. tražeći da se stavovi 2. i 3. brišu. Ja ću, zbog javnosti, da pročitam stavove 2. i 3. gde se kaže: "Izuzetno, po zahtevu republičkog javnog tužioca, Državno veće tužilaca može javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca produžiti radni vek za još dve godine, uz njegovu saglasnost. Javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca se može produžiti radni vek samo zbog završavanja rada na započetim predmetima."
Mi smo ovaj amandman podneli kada je u pitanju bio Predlog zakona o Visokom savetu sudstva i argumente koje smo tada upotrebili upotrebiću i sada.
Smatram da predlagač ovog člana nije na najprecizniji način odredio samu svrhu ovog člana, jer u Predlogu zakona se govori o tome da je opravdano da se zameniku ili javnom tužiocu produži radni vek radi završavanja rada po svim predmetima, a u obrazloženju Vlade se kaže da je za produženje radnog veka nosioca tužilačke funkcije potreban zahtev republičkog javnog tužioca, koji će to tražiti samo u slučajevima kada je nužno da predmet dovrši javni tužilac ili zamenik koji ga je započeo. Znači, u obrazloženju se ne polazi od onoga što je trebalo da bude namera u samom Predlogu zakona, jer se govori u jednini, govori se o jednom konkretnom predlogu.
Smatram, a to sam rekla i povodom Predloga zakona o Visokom savetu sudstva, da postoji možda više razumevanja, ali ne i sasvim potrebno opravdanje da se produži radni vek kada se govori o jednom konkretnom predmetu koji je iz nekog razloga dobio predznak opšteg značaja. Ali, ne razumemo smisao ove odredbe ukoliko se produžava radni vek radi završavanja svih predmeta koji su datom javnom tužiocu ili zameniku javnog tužioca dodeljeni. Svaki javni tužilac, odnosno zamenik javnog tužioca, u trenutku kada ispunjava uslove za odlazak u penziju ima određeni broj predmeta u radu. To znači da bismo striktno tumačeći ovu odredbu mogli da dođemo do zaključka da bi svakom od njih radni vek mogao da se produži zbog toga.
S druge strane, mnogo zanimljivije u odnosu na ovaj član jeste to što se Državnom veću tužilaca daje mogućnost da se produži tužilačka funkcija za još dve godine, mimo same skupštine. Prosto ću da podsetim na to da javne tužioce bira Skupština na period od šest godina. U ovom slučaju bi Državnom veću tužilaca bila data mogućnost da, mimo samog organa koji je birao javnog tužioca, produži tužilačku funkciju sa šest na osam godina, i u ovom slučaju to smatram apsolutno neprihvatljivim.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospođi Radović. Ima reč gospodin Krasić, po amandmanu, pa onda gospođa Radeta, pa vi, ako bude bilo vremena po ovom amandmanu.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ovaj amandman je stvarno interesantan i čudi me da Vlada ovo nije prihvatila. Postoji veliki broj razloga zašto ovaj amandman treba da se prihvati. Prvi razlog je taj što su u prvom stavu ovog člana navedeni uslovi za prestanak javnotužilačke funkcije zbog navršenog radnog veka. Dužina trajanja radnog veka se definiše zakonom i ne može da se definiše nekim drugim propisom, odnosno ne može se odrediti nekim drugim propisom.
Dalje, odredba o godinama starosti (65 i 40 godina staža osiguranja) jeste adekvatna odredba, u skladu sa postojećim sistemom; smatra se da je sa 65 godina života svako izgubio tu radnu sposobnost, to je činjenica. Jeste, sada vreme čini svoje da ta radna sposobnost može da traje i nadalje, ali ovde se stvara jedna zakonska prezumpcija; 40 godina staža osiguranja je takođe jedna vrlo jasna zakonska prezumpcija.
U stavovima 2. i 3. člana 89. priča se o izuzetku na jedan vrlo čudan način, jer ste vi ovaj član koncipirali tako da Državno veće tužilaca može da produži radni vek. Ne može niko da produži radni vek ako je propisan zakonom. Kako? Uzeli ste jednu odredbu koja je ostala u našem Zakonu o visokom školstvu. Ona se tiče profesora na fakultetu, gde je takođe nešto slično. Doduše, to je i ranije u našem radno-pravnom zakonodavstvu stajalo kao izuzetak, sa nekim dodatnim uslovima koji treba da se ispune (školska godina itd.), pa su profesori fakulteta mogli do 67. godine da budu u radnom odnosu, sa ovim produžavanjem rada, nakon 65 godina života.
Mislim da mi danas više nismo u toj situaciji da treba da tolerišemo te stvari. Ja bih sada skrenuo pažnju, jer se sećam, kada se svojevremeno menjalo naše radno-pravno zakonodavstvo i kada je u vreme samoupravljanja čitav sistem zakona morao da se prilagođava pojedinim direktorima, recimo, direktor "1. maja" Pirot nije imao visoku školu, pa su onda alternativno ubacivali školsku spremu kao uslov za izbor za direktora. Onda su još neke varijante bile rađene, odnosno naši zakoni su se u to vreme menjali i prilagođavali postojećem stanju u toj partijskoj privredi. Sa tim smo se valjda oprostili. Sada imamo drugu vrstu partijske zavisnosti, poput upravnih odbora, tela itd.
Smatram da je ovde situacija potpuno jasna. Znači, radni vek ne može da produži neko ko je organ. Radni vek se definiše, pre svega, zakonom. Boško je mogao da radi šta god hoće, on se nada da i sada može da radi. Sada ćete videti tu situaciju, vi ste usvojili sve ove otporaške amandmane, sa likom i delom Konstantinovića, ali o tom potom, doći ćemo do tih amandmana. Međutim, šteta je što ovde nema rasprave i o amandmanima koje su prihvatili Vlada, Zakonodavni odbor i ovi drugi, i to je nedostatak ovog poslovnika. To što je Vlada prihvatila i što je postalo sastavni deo predloga zakona ne znači da nam je zabranjeno da o tome pričamo.
Pazite, ministar pravde i predsednik Odbora za pravosuđe Narodne skupštine Republike Srbije mogu da budu i astronauti. Vi ste član Vlade, gospođo, odnosno ministar pravde, a ne vi. Ministar pravde je član Vlade, na čelu je Ministarstva i član je Visokog saveta sudstva, član je Državnog veća tužilaca – gde čovek može to da postigne? Pazite, valjda neka odvojivost između tužilaštva i suda mora da postoji.
Nadam se da ćemo vrlo brzo morati da selimo tužilaštva iz zgrade suda u zgradu policije. Moraćemo, nespojivo je. Kako da budu u istoj zgradi?
Haški tribunal je nasledio ovo kod nas. Glavni progonitelji nisu tužioci Haškog tribunala, nego ljudi odavde. Oni su lepo preneli tamo njima neka iskustva, to je u Hagu: sud, tužilaštvo - u istoj prostoriji. Gde to još u Evropi postoji - sud i tužilaštvo u istoj zgradi? Haški tribunal je prihvatio sve najgore iz našeg sistema. I ono pokrivanje presude, kazne zatvora sa dužinom pritvora itd., to je komunistička tvorevina ovde kod nas, izmišljena.
Sada imamo te specijalce; znači, Boško Ristić, pre podne razmatra u Visokom savetu sudstva, posle podne razmatra u Državnom veću tužilaca, sutradan ujutru u Odboru za pravosuđe, posle podne u Narodnoj skupštini, a onda ode kući, pozove predsednika opštinskog, okružnog suda i kaže – ovaj ne može da bude sudija, ovaj može da bude, ovaj ne može da bude tužilac itd. Boško Ristić i vi, gospođo, za sada na toj funkciji, vi ćete biti najveća vlast, negde do 1. januara 2010. godine, svašta će da se desi. To je taj problem.
Ovde imamo drugi problem, znači, za dve godine se produžava radni vek, sasvim neopravdano. Opravdan je razlog što ima nekih predmeta u radu, pa ih još nije okončao. Koliko se rade ti predmeti? Protiv mene vodite krivični postupak osam godina. Kada ste došli 2000. godine napisali ste krivičnu prijavu protiv mene, zahtev za sprovođenje istrage i osam godina to stoji u fioci. Tužilac ne zna koji zakon da primeni, jer ne zna koji su zakoni postojali, pao je s Marsa. Istražni sudija se hvata za glavu. Vi s vremena na vreme, na šest meseci, preko novina nešto krenete... Evo, sutra ćete imati temu, verovatno opet Krasić. Onaj vaš "Banana" izmislio rođenog brata, a ja sam jedinac. Terajte vi, samo vi terajte, daleko vam lepa kuća. Terajte, samo vodite računa, kada vi pobedite, Srbija strada.
Osam godina protiv mene vodite krivični postupak. Nije dalje mrdnulo od iskaza koji sam dao kao potencijalno osumnjičeni. Svi su se uhvatili za glavu, ali su optužnicu pisali Mlađan Dinkić, Zoran Đinđić, Božidar Đelić, Zoran Živković, gde je onaj "Banana", on je bio duhovni inspirator, "Blic". Kada ja njih tužim, moj predmet zastari u sudu. Kada oni mene tuže, osam godina stoji u fioci. Takvo je naše sudstvo. Namerno nisam hteo da pričam o ovome u onom delu kada je bilo reči o naknadi štete.
Sada vi treba tužiocu da produžite još dve godine, da završava taj partijski posao. Znate, i ovi tužioci su sada kao mečka na tiganju, igraju, čekaju šta će da ih snađe. Imate organizaciju po mestima, imaćete samo organizaciju po broju tužilaca, zamenika tužilaca i oni ljudi ne znaju šta će da se desi.
Vi imate sistem pritisaka i uterivanja straha. To je primitivno, prosto, nije civilizacijski. Ti potezi su u suprotnosti sa civilizacijom. Morate da se vratite u civilizacijske okvire. Morate da se pridržavate Ustava i zakona, a ne primitivnim metodama... Odu u "Danas", odu na B92, na "Pink". Tako se ne vodi politika.
Kada tako vodite politiku, onda se omalovažavaju sve institucije. Mi imamo taj problem što su sve institucije ovde omalovažene. Možda su neke s razlogom, možda su neke bez razloga, ali nemate tanane razlike.
Danas svako svakoga može da pljune, svako svakome može da zalepi da je kriminalac, od predsednika države pa nadole. Zašto? Ne želi se sprovesti novi sistem vrednosti sa pitanjem odgovornosti za sve i za svašta, i za ono što se radi, što se priča itd.
Molim vas, glasao je iz Bodruma, iz Soluna Pajtić, gurao je ovde kartice, pa smo ga jurili da sprečimo glasanje. Hapsite 13.000 ljudi u akciji "Sablja". Zapamtite, neki ljudi su ostali bez prava na pouku, bez prava na pravnu zaštitu. Moram da vam kažem, čovek iz policije nije mogao da koristi pravnu pouku, nije mogao da podnese prigovor protiv rešenja o raspoređivanju. Onda je nešto uradio za sebe i za svoju familiju, suprotstavio se direktoru policije, šibnuo ga je u penziju, 30.000 manju penziju sada ima; nekada je bio načelnik uprave, završio je kao čistač u policiji. Njegovi pomoćnici imaju dva puta veću penziju nego on. Zbog čega? Zbog neke glupe osvete. Za šta osveta?
Ako mislite da pišete demokratske standarde i da to predstavlja demokratske standarde, onda je to drugi naziv za revanšizam. Vodite računa. Od mene se nemojte plašiti, kod mene nema revanšizma. Ali, ne znam, narod poludi, pa glasa za nekog drugog. Dođu neki novi tajkuni. Vidite li kako tajkuni prave stranke? Malo tajkuni, malo Amerikanci, malo Englezi, malo ovo, malo ono, Boris najviše. Vodite računa. Između ljubavi i mržnje je samo jedan korak, intenzitet je otprilike isti. Ali, samo jedan korak. Vodite računa.
Gospođo, mislim da bi bilo sada dobro da predstavnik Demokratske stranke izađe i da kaže da prihvata amandman, ali neće. On je u znak protesta prihvatio, Nada ima da ga obesi, nije se s njom konsultovao. Ne bih vam bio u koži kada na Vladi budete obrazlagali da je Demokratska stranka prihvatila amandman bez stava Vlade.
Zašto je to opasno? Ima i ovih koji dugo sede, ali ništa ne nauče. Kada poslanici stranaka na vlasti podnose amandmane, pa Vlada ne prihvati amandman, a većina u Skupštini kaže da će da glasa za taj amandman, faktički je pala Vlada. Zašto? Skupštinska većina izražava nepoverenje prema svojoj vladi. Ali, šta to vredi, to Vlatković ne zna. Čovek zalutao. Takva izborna kombinatorika - zalutao. Kada ste na vlasti ne podnosite amandmane.
Ili, ako podnesete amandman, dogovarate se sa Vladom da se amandman odmah usvoji i da postane sastavni deo Predloga zakona. Ali, ako podnesete amandman, pa vam Vlada odbaci amandman, pa kao stranka izađete, pa kažemo – prihvatamo taj amandman, suprotno volji Vlade, onda nešto nije u redu sa Vladom i sa većinom.
Izašao je Vlatković i rekao – nisam siguran da će G17 plus da glasa, nisam siguran ni za SPS. Kada se on konsultovao sa svim poslaničkim grupama unutar većine? Nije. Nego, pakost, ne mogu da trpe kritiku i onda izlaze i svašta pričaju. Jedva čekam da vi izađete, da se ovde vodi pravi dijalog. Nije dovoljno što mi pričamo, nego da čuju i vas.
Vidite kako je bilo sinoć lepo u onoj emisiji. Narod je čuo Mlađana Dinkića, prvi put u životu je rekao istinu. Mnoge istinite stvari je rekao. Šta mu vredi, istrošio se, niko mu ne veruje. Prevario je jedne, druge, treće, pete, oni kažu – sada se primirio, priprema neku novu prevaru. On je postao, tako da kažem, brend za prevaru. Ako hoćeš da brendiraš prevaru, samo kažeš – Mlađan Dinkić. To je naš brend za prevaru.
Još nekoliko sekundi, pa ću da vas častim za Evropu. Nemate pojma koliko je meni sinoć bilo lepo kada sam gledao "Utisak nedelje". Pa, ja na sudu tvrdim da Mlađan Dinkić pre ubistva Zorana Đinđića nije s njim razgovarao, najviše su se svađali. On u sudu kaže – nije tačno, lažeš. Ja kažem – pa, Mlađane Dinkiću, pitao te Zoran Đinđić gde su pare sa Kipra, nisi ga tužio. Pitao sam te sa ove govornice gde su pare sa Kipra, ti si mene tužio. Kaže – Đinđić i ja smo bili u idealnim odnosima. Sinoć je priznao da mu je krivo što su tri meseca pre ubistva Zorana Đinđića bili u lošim odnosima. Znači, dolijao. Zašto dolijao? Nemam ja interesa da lažem. Ali, imam interesa da čekam da priznate, kao što je Mićun pre 15 dana – lažeš, pa je došao dva puta ovde i priznao sve. Hajde sledeći da prizna.

Whoops, looks like something went wrong.