PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.10.2009.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

21.10.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 13:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Možete.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Hvala, gospodine Krasiću. Tako izgleda tradicionalan srpski pristup - žene imaju prednost, tretiraju se kao dame, sa dostojanstvom i uvažavanjem.
Član 2. menja se i glasi: "U ovom zakonu:
''Nova Srbija'' smatra da se termin "dijaspora" odnosi na one pripadnike našeg naroda u inostranstvu koji su u višegeneracijskom iseljenju, te je teško dijasporom smatrati onaj deo naroda koji je na privremenom radu, a dolazi u Republiku Srbiju više puta godišnje i na taj način učestvuje u svim oblicima društvenog života u Srbiji.
Jako je, u stvari, važno ovo izostavljanje Grčke, Bugarske i Austrije. Paradoksalno je da reč "dijaspora" (rasuto seme) jeste grčkog porekla i označava pripadnike jednog naroda koji žive odvojeno od matice. Ta reč grčkog porekla je ovde tako tretirana da je upravo zanemaren srpski narod u Grčkoj.
Možete mi reći da je to istorija, ali Srbi su se u Grčku doselili u 7. veku, za vreme cara Iraklija, kako je zabeležio Konstantin Porfirogenit, u okolinu Soluna, i po njima se čitava oblast nazvala Servia. Kasnije su se Srbi iz Grčke kretali ka severu, a kao večne tragove ostavili su svoje hramove na Svetoj gori i poluostrvu Atos. Na Krf su se doselili početkom prošlog veka i nastanili se u brdima iznad Ipsosa. Tamo i danas ima Tomića, Andrića, Petrovića, Srbosa, koji međutim ne govore jezik svoje otadžbine.
Početkom 20. veka Solun je, pored Krfa, postao druga srpska kuća u Grčkoj jer se u njemu smestila komanda srpske vojske, kraljevski štab i Srpska pravoslavna crkva, koja je osnovala školu i groblje. Po završetku Drugog svetskog rata izvestan broj monarhista (obratite pažnju, gospodo iz SPO) iz Srbije potražuje utočište u ovoj zemlji, mada ona nije bila njihova konačna destinacija.
Srbi koji su zasnovali porodice u prvoj polovini 20. veka vremenom su se raselili iz Soluna i okoline širom poluostrva. Danas npr. mnogobrojna porodica Karadžić živi na Peloponezu, a Serbosa ima na Rodosu. Nažalost, potomci ovih Srba više ne govore maternji jezik.
Kada je 90-ih godina 20. veka počela kriza u SFRJ, dolazi do masovnije migracije srpskog stanovništva u Grčku. Po procenama naših sunarodnika, u ovoj zemlji živi između osam i deset hiljada Srba, i to pretežno u Solunu, Patri, Paraliji, Katerini i na ostrvima Kritu, Rodosu i Krfu. To su srpske i srpsko-grčke porodice, studenti, određeni broj privremeno zaposlenih u grčkim kompanijama, ali uglavnom ljudi srednjeg i visokog obrazovanja. Vrh je da ove podatke čitam iz knjige koju ste nam vi, gospodine ministre, poklonili i koja se zove "Položaj i perspektive srpskog naroda u zemljama okruženja". Što ste napisali da Srbi jesu vrlo važan faktor u Grčkoj kada ih tamo niste uvrstili?
Da li je zaista moguće da je političko opredeljenje ono što diktira prihvatanje amandmana? Mislim da bi, kao čovek koji je slične duhovne orijentacije (a to bi trebalo da bude kao čovek koji je monarhista, osim ako se i to nije promenilo), trebalo da uvažite ove argumente.
Kao argumente, opet ću vam čitati vašu publikaciju o situaciji sa Srbima u Bugarskoj. Teritorije u savremenoj Bugarskoj oko Sukova, Pernika, Velbužda, Rilskog manastira, Melnika, Petriča i dalje ka Grčkoj, seriji mesta na obalama Egejskog mora, izgubile su bugarsko ime i svest, iako je bilo feudalno društvo, a plemensko i rodovsko nije postojalo.
Ime Srb koriste za sebe kada se predstavljaju strancima, piše za Bugare Hans Deršman. U 16. veku je zabeležio ovu pojavu i dodao da je Niš u Srbiji, Bugari su oko Jedrena, a narod između ova dva grada smatra se Srbima i govori srpskim jezikom. Opet ih je, po procenama, negde oko stotinak hiljada. Ako je to beznačajno, onda zaista nemamo o čemu da razgovaramo, a ako je značajno, onda bi bio red da usvojite jedan od amandmana ove nacionalno svesne opozicije.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Zoran Krasić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Amandman stvarno jeste identičan, međutim ja bih na malo drugačiji način objasnio kompletnu problematiku ne samo ovog teksta predloga zakona, nego mora da se shvati da svojim naslovom ovaj zakon asocira na mnogo krupnije i ozbiljnije teme. O čemu se radi? Ovo nije samo puko definisanje šta je dijaspora, a šta su Srbi u regionu. Mislim da je osnovni problem ovog predloga zakona što je pokušao nešto da uredi na potpuno pogrešan način. U prvih nekoliko članova vi gotovo da ne pravite neophodnu, nužnu i potrebnu razliku u pojmovnom definisanju nečega što je materija ovoga zakona.
Konkretno, u članu 2. vašeg predloga zakona govorite o državljanima Republike Srbije, pripadnicima srpskog naroda, i potpuno pogrešno to stavljate u kontekst dijaspore, a vezujući dijasporu za puko iseljeništvo. Tu je osnovni problem. Sve nadalje jeste izvlačenje iz ovog pojmovnog galimatijasa. Da bi pre svega građanima bilo jasno, jer i ovaj prenos ima nekog smisla ukoliko građani mogu da čuju o čemu se zapravo radi kada je u pitanju ovaj predlog zakona, pokušaću da to objasnim na jedan drugačiji način, i naravno, molim vas da vreme uračunate od stranke, jer ovo za dva minuta nije moguće da se objasni.
Vidite, srpski narod na Balkanu se nalazi u jednom vrlo čudnom položaju. Što piše u Prijepolju – za Zapad smo Istok, za Istok smo Zapad, sudar civilizacija, sudar religija, spajanje i svi problemi koji zadese Evropu prvo se reflektuju na ovom prostoru.
Srbi su bili narod na nekoj teritoriji. U jednom periodu su bili čak nešto ispod nacionalne manjine. To se pre svega odnosi na ovu novu državu Hrvatsku. Znate i sami da je tamo Tuđman planirao već 1989. godine da Srbe svede na nešto ispod 2%, jer je to ipak neki kriterijum koji primenjuje Savet Evrope. Nije se libio da čak i putem oružanog sukoba, rata, proterivanjem, etničkim čišćenjem nastavi onaj genocid koji nije završen do 1945. godine.
Srbi su sa svog etničkog prostora otišli, odlazili su generacijama, godinama, i tek je pod pritiskom međunarodne zajednice Tuđman doneo taj ustavni zakon i Srbe sveo na nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. Mi nemamo prava, gospodine Srećkoviću - niti ja, niti vi, niti naša deca - da prihvatimo to stanje koje je nastalo nasilnim putem. To je jedna stvar.
Moram da vas podsetim da smo nekada živeli u mnogo većoj državi i da su svi narodi koji su živeli na teritoriji bivše SFRJ zadovoljavali, pre svega, onaj kriterijum - svaki narod u svojoj državi. To je rastureno po nalogu sa Zapada - da bi se izazvala i kontrolisala kriza.
I danas se kontroliše kriza. Vidite šta se radi u Butmiru. Vidite šta radi ovaj Gruevski, sadašnji predsednik vlade Republike Makedonije, Đelićev savetnik iz 2001. godine. On je prihvatio čak i granicu sa nepostojećom državom. Samo da vas podsetim, 2001. godine, kada je Božidar Đelić bio ministar finansija, on je bio njegov savetnik. Vidite kakva su ta vaša prijateljstva kada je u pitanju ovo što su nam uvezli iz inostranstva da vodi državu.
Pre nekoliko dana ste napravili jednu strašno veliku grešku, gde ste pokazali da vi, u stvari, ovu materiju ne znate. Kada se otvorila dilema oko položaja Srba u Bugarskoj, vi ste rekli - trenutno nisu autohtoni narod. Ne želim uopšte to da komentarišem. To je skandal, bruka i sramota.
Gospodine Srećkoviću, zar je moguće da se Tito više borio za Srbe u Bugarskoj nego ova nova vlast? Za vreme komunizma svi problemi sa Bugarskom i Todorom Živkovom su bili upravo zbog nasilne asimilacije i nepriznavanja prava Srba kao nacionalne manjine u Bugarskoj.
Vi prelazite preko knjige koju ste finansirali kao ministarstvo. Čime se vi rukovodite? Trenutnim interesima porodice Drašković? Nemojte, molim vas. Kad god je to bilo opredeljenje SPO, SPO je nestajao. Gde vam je Senić, gde su vam ovi drugi? Ne možemo da vam poverujemo u to. U šta da verujemo? U ono što su naučnici napisali u knjizi koju ste finansirali vi kao ministarstvo, ili u ono što pročitate, a što vam je neko od vaših državnih sekretara napisao? Ne prihvatamo to.
Zbog ekonomskih i političkih razloga stvarno imamo veliki broj naših sunarodnika u inostranstvu, ali imamo i prvu, drugu, treću i petu i šestu generaciju iseljenika. I ne možemo tretirati pitanje Srba u Hrvatskoj na isti način kao pitanje Srba u Čikagu. Čikago nije rodna teritorija etničkih Srba, a Knin jeste, oduvek.
Mi ne možemo da štitimo Srbe u Čikagu od genocida američke administracije. Zašto? Tamo se desila neka asimilacija, ali to je jedan veliki lonac za topljenje. Pretpostavljam da znate, čak su i Amerikanci osetili svoj feler te anglosaksonske civilizacijske i kulturne matrice, pa i oni finansiraju male nacionalne zajednice da neguju svoju tradiciju, da imaju vezu sa svojom maticom, kako bi oplemenili tako duhovno siromašno američko društvo.
Zato su tamo te nacionalne zajednice vrlo cenjene i zato pripadnici svih nacionalnih zajednica imaju potrebu da ostvare neki kolektivitet, neku svoju specifičnost.
Koja je prva specifičnost? Pa, prvo što definiše jednu naciju, a to je jezik. Vi ste u vaš predlog zakona stavili da treba da se neguje ćirilica. Je l' se vi šetate Knez Mihailovom i ulicama ovde u Beogradu? Gde vam je ćirilica, gospodine Srećkoviću? ''Blu blu'' - kažite mi koja je to srpska reč? Gde vam je ćirilica u Knez Mihailovoj?
Sada negujemo ćirilicu sa našim ljudima koji žive 20-30-50 godina u inostranstvu i njihovom decom koja su se tamo rodila, da bi oni očuvali jezik, finansiramo školu na maternjem jeziku, a u centru Beograda je engleski jezik. Pogledajte bilborde - ne možete da nađete sa ćirilicom ni da tražite. Da li ste uveli neku specijalnu taksu? Da li ste nešto preduzeli? Ne. Nećete da vršite diskriminaciju. Kod vas je zaštita ćirilice i srpskog jezika diskriminacija.
Treba da budete presrećni što su poslanici SRS uopšte uzeli ovaj materijal u ruke. Vi ćete da nametnete ćirilicu Srbima u Australiji, a ne možete u centru Beograda. I sad mi treba da vam verujemo.
Nemojte da shvatite da je ovo naš jedini problem. Zapamtite, u Evropi postoji veliki broj naroda koji imaju slične probleme, ali ne tako izražene kao što je naš srpski problem. Mađari takođe imaju veliki problem jer su rasejani u nekoliko država. Da ne pričam o nekim drugim državama, da se ne bi sad pokrenula neka rasprava itd. Nije mi cilj nikakvo poistovećivanje. Ali, moramo da napravimo razliku. Na šta mislite kad kažete u zakonu "srpsko poreklo", na šta mislite kad kažete "državljanin Republike Srbije"?
Osnova ovog zakona jeste da ova država pokaže, kako vi to volite da kažete - "određenu dozu pozitivne diskriminacije prema tim našim sunarodnicima u inostranstvu". To je poenta. Šta je nama cilj? Da tim našim ljudima, koji žele da sačuvaju ćirilicu, srpski jezik, srpsku muziku, srpsku tradiciju itd., omogućimo i olakšamo da to ostvare.
Ako je naš državljanin, istu zaštitu ima kao i svaki državljanin iz centra Beograda ili Šarene bukve. Kad je neko državljanin, onda je princip jednakosti. Svaki državljanin Republike Srbije ima tretman građanina. Ono što je naša dijaspora, što se preselilo pre dvesta godina, pa treća, četvrta, peta generacija, ukoliko ima naše državljanstvo, on je ravnopravni građanin ove republike.
Ukoliko nema naše državljanstvo, a evidentno je poreklo i on želi da sačuva tragove tog svog porekla, tu treba mi da pomognemo. A ne sa skupštinama i savetima koji odgovaraju delegatskom sistemu po monarhističkim principima - jednom se izabere delegat, pa jedino smrt može da mu prekine mandat. Šta će vam tolike institucije? Vi ste od svega napravili institucije. Kao što Čerčil reče - ako hoćeš da se nešto ne reši, ti napravi komisiju. Trpate ovog jadnog predsednika svuda – i za ''Puteve'' i za BIA i za VOA itd., pa sada i u dijasporu. Ne može, nije on visoki predstavnik UNHCR za BiH, nije on Lajčak.
Lajčak se razume i u boju, i u grb, i u zastavu, i u muziku, u sve se razume. Boris Tadić nije visoki predstavnik pa da mora u sve, po zadatku, da se razume. Ili Pedi Ešdaun. On čak i zabrani nekome da se bavi politikom. Čim krene neko u Bosni da kritikuje UN i NATO, Pedi Ešdaun odmah promeni celu skupštinu - ne možete više da se bavite politikom i kraj priče. Nemojte od Borisa da pravite to, ne želi on to. Svaki normalan čovek bi bežao od toga.
O tome se radi. U našem neposrednom okruženju se dešavaju procesi asimilacije. Videli ste i sami šta se desilo, recimo u Mađarskoj, Sent Andreja i taj kraj koji je bio prepoznatljiv itd. Videli ste i sami, po podacima, koliko tu sad ima ljudi koji se izjašnjavaju da su srpskog porekla, da su Srbi. Ali bez obzira koji je to broj koji se izjasni, mi kao država treba da pružimo ruku.
Stičem utisak da je ovaj zakon više bio potreban da bi se, pre svega, definisao posao i nadležnost tog ministarstva. Tu se u potpunosti s vama slažem - u postojećim propisima nadležnost vašeg ministarstva nije definisana, osim Zakonom o ministarstvima, Zakonom o Vladi itd. Ali suštinski, vama fale materijalno-pravne odredbe da nešto radite.
Međutim, ovde nema upravnog postupka, to je problem. Nema dvostepenosti, nema mogućnosti vođenja upravnog spora. Onda se postavlja pitanje kakav je to državni organ - da li je savetodavni, konsultativni, nešto što održava neku vezu, prva instanca kada se dođe ovde, nešto organizovano itd.
I mislim da je dobro da ne postajete neka institucija. Jer, ako postanete neka institucija, državni organ, onda sve ovo ode u propast.
Činjenica je da veliki broj naših ljudi, pre svega na privremenom radu u inostranstvu, sve što zarade tamo, zbog nostalgije, zbog obaveza prema roditeljima i deci, prenose ta sredstva ovde, grade velelepne kuće, kupuju nešto itd. I činjenica je da devizne rezerve države pre svega drže ti ljudi. Procene su bile nekada dve, a sada da otprilike pet milijardi evra svake godine preko tih uplata dođe u ovu našu zemlju. I to je dobro. To ne treba sprečavati, to treba omogućiti itd.
Ali, to će da dolazi nezavisno od Saveta, Skupštine ili bilo čega, jer je to elementarna potreba za život. Onaj ko radi u Francuskoj i jedva nalazi vremena da se odmori koliko-toliko, hoće što više da zaradi da bi uživao, kako to obično kažu - u penziji, ulaže ovde.
Znate kako je u tom kraju prema Negotinu. Tu se prave soliteri sa liftovima unutra. Dve-tri generacije se ne vraćaju, a babe i dede spavaju u onim pomoćnim objektima, kako su i navikli. Zamrznuto je veliko bogatstvo, maltene bačena para. Ali, ne treba država to ni da menja, u krajnjem slučaju. To je lični izbor čoveka i to treba poštovati. Treba omogućiti i stvoriti uslove.
Još jedan aspekt ovog zakona postoji, moram to da kažem. Imamo situaciju da izbeglica postane dijaspora. Zbog čega? Imamo puno ljudi koji su sa teritorije bivše Republike Hrvatske ili BiH otišli negde u inostranstvo, srpskog su porekla. Bili su prvo izbeglice, a sada su dijaspora, sa gledišta Srbije.
Srbija jeste matica svih Srba. Ne može to niko da nam ospori, nema prava niko to da nam osporava. Zašto? Jer sa nazivom Srbija ne postoji nijedna druga država. I naravno da mi želimo da pružimo pomoć svakome ko ima srpsko poreklo i ko se izjašnjava da je Srbin.
Nekada je glavni kriterijum za definisanje nacije bio jezik, a danas je to lični izbor svakog pojedinca. Tako da je moguće da se, zbog dobrih odnosa naše SPC, u centru Francuske, oko Bordoa, jedan deo Francuza proglasi da su Srbi.
Moguće je da se u Teksasu, tamo gde su neki naši manastiri, neki Amerikanci proglase Srbima, kao što su se u Japanu neki proglasili. Ali, tako je to danas, ljudi. Ne treba mi to ni da menjamo niti da sputavamo niti bilo šta da radimo.
Tako to ide. Koliko ima ljudi koji s ponosom ističu – ja sam Srbin. Da vam ne pričam o deci nekih ljudi koji su sa majicama Ratka Mladića iz Beograda išli do Hitroa i s ponosom ih pokazivali iako su znali da će neko da ih uhapsi – a oni Englezi koji vole da budu Srbi.
Sve to treba poštovati. Mi, po svim pokazateljima, imamo negativnu demografsku sliku. Ona nije naša trenutna situacija, to je trend od 1980. godine. To mora da se zna. Od 1980. godine imamo pad i moramo nešto da uradimo. Moramo da pomognemo tim ljudima tamo, ali dajte, molim vas, da ta pomoć bude...
Nemojte da idemo prema dijaspori kao Ljuba Mihajlović i Komercijalna banka. Osamdeset i neke godine otvarali filijale, skupljali ušteđevinu naših ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu, prebacivali ovde itd.
Ali ja stičem utisak ovde - kako se promeni vlast, oni bi hteli da uspostave odnose sa Srbima u inostranstvu da bi uzeli pare. Sećate se Borke Vučić, gospođo Đukić? Ona je bila na čelu jedne, hajde da kažem - institucije dijaspore, pa su skupili pare posle NATO agresije da se obnove mostovi. Je l' tako bilo? Pa došao Dinkić pa pokupio pare. Je l' tako? Mislim da ste tek prošle godine uspeli da pritiskate, vi iz SPS, da se te pare vrate dijaspori.
Otklonite to kao stil ponašanja, pa ćete imati i drugačiji odnos ljudi iz dijaspore. Al' ako idu takvi šerifi kao Dinkić i Labus... Mislim da beše četiri ili pet miliona maraka, je l' tako? Pa smo podnosili tri godine amandmane da uđe u budžet, da se vrati. Pa su bile i sudske presude zbog stečaja neke banke, da sad ne ulazim u te detalje.
Molim vas, to je negativna pojava. Iz najplemenitijih razloga su ljudi u inostranstvu skupili pare da bi se obnovilo ono što su porušili oni u čijim su sad državama - NATO zlikovci, što mi šapuću.
Znači, naš odnos treba da se promeni. I drugo nešto - manite više ta udruženja, aman. Svi hrlite u ta udruženja, svi svojatate ta udruženja.
Dobro su oni i živi više od vas. Ne konkretno od SPO, nego od svih. Svi zapeli za ta udruženja, svi da ostvare neki primat. Obezbedili ste jedan broj ljudi u tim udruženjima koji samo gledaju kako da prođe kroz Ustav ili zakon mogućnost da se oni izaberu za poslanike ovde i da oni predstavljaju dijasporu.
Nemojte to da radite, za živu glavu. Saslušajte me. Sve države koje su to uradile, napravile su grešku. Nemojte kao primer da uzimate Francusku, Italiju i ove druge. Oni se drugačije bore za to što mi kažemo ''dijaspora''. Oni se bore preko jezika, Frankofonije itd. Englezi imaju taj svoj Komonvelt itd. Ne možemo mi da se upoređujemo s njima.
Čim pomislite da se s njima upoređujemo, napravili smo grešku. Mali smo, moramo potpuno drugačije da se organizujemo i da štitimo ovo što je naše i po čemu se prepoznajemo.
Znači, cenim to što volite ćirilicu u Engleskoj, ali vas osuđujem što vam je mrska ćirilica u Beogradu. To morate da znate.
Na još jednu stvar da vam samo skrenem pažnju. Sećate se onog Gorana Svilanovića. Nekada je bio ministar inostranih poslova. On je poznat po nekoliko stvari. Prva stvar, ukinuo je tajnu komunikaciju između ambasade i ministarstva. Dok mu je bila ona Maja, to su sve radili faksom. Kaže - ne treba tajna komunikacija, to ćemo faksom; Amerikanci i Englezi ionako sve znaju.
Bio je poznat i po drugoj stvari. Godine 2001, da bi se oni pokazali ko su i šta su, on organizuje neki kamp da dođu deca iz dijaspore. Bila deca desetak dana, koliko je to bilo, i otišla. Onda pitali Svilanovića - dobro, kako je to sa tom našom decom iz Evrope? Kaže - sve četnici. Kako četnici? Kaže - samo pevaju narodne pesme, stavili šajkače i kokarde; kakav bre „Red “, to ih uopšte ne interesuje; Rade Jorović, Guča - to njih interesuje. E, ako je tako, vodite računa.
Ma, kao i sva deca. Vidite, kad je Partizan igrao u Americi, šta je bio naš nacionalni ponos na terenu? Naša deca iz nekog kluba u narodnoj nošnji igrala narodno kolo. Prelepa slika. Što biste to menjali? Ko je vas ovlastio to da menjate?
Ljudi, čuvajte ono što ovaj narod karakteriše, što ovaj narod voli. Manite to. Videla žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu. Nemojte to da radite. I odmaknite se od para. Gde god je para, tu je svađa.
I ovi saveti vam ništa ne vrede. Vi ćete da obezbedite neki uticaj? Znate i sami ko je ranije držao tu našu dijasporu. Sve je držala Državna bezbednost. Ko zna šta je sve ostalo tamo? Pa to je razlog što ne žele da komuniciraju na otvoreniji način sa organima Republike Srbije.
A setite se koliko ih je puta neka lokalna vlast prevarila. Uloži pare, otvori pogon, pa se onda nakači predsednik opštine, pa načelnik okruga, pa šef policije, pa ovaj, pa onaj. To je glavni problem. Nije problem ni ćirilica, nije problem ni narodno kolo. Problem je što onaj ko vrši vlast, zloupotrebljava vlast.
Pokušali smo da vam pomognemo nekim amandmanima, ali verujte, ovaj zakon je apsolutno nemoguće popraviti. Ovaj zakon nema dušu, i to je njegov osnovni problem. Ovaj zakon ima brojeve članova, mehanički napisan tekst, ali se duša izgubila.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ministar Srećković ima reč. Izvolite.

Srđan Srećković

Veoma mi je drago što ste pomenuli Fond dijaspore za maticu i to, zapravo, jeste jedan od konkretnih pokazatelja i dokaza da se odnos države Srbije prema našoj dijaspori i Srbima u regionu menja.
Istina je da je naša dijaspora nakon NATO intervencije 1999. godine sakupila velika novčana sredstva, koja su, nažalost, bila blokirana na računima banaka koje su otišle u stečaj. Istina je i da je taj problem trajao punih osam godina, ali je isto tako istina i da je, nakon samo tri meseca od početka mandata ove vlade i mog, kao ministra za dijasporu, Vlada Republike Srbije donela odluku da se jednokratno i u celosti izmire obaveze prema Fondu dijaspore za maticu.
Mislim da je to konkretan i siguran znak da se suštinski započinje s novom politikom. To je jedan od konkretnih poteza koje je naša dijaspora pozdravila i siguran sam da će ih ubuduće biti još jako mnogo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, već sam u načelnoj raspravi rekao da DHSS podržava donošenje ovog zakona, ne smatrajući ga savršenim, ali smatrajući da je to značajan prvi korak, jedna važna stepenica u promeni odnosa prema dijaspori ili našim ljudima u rasejanju ili emigraciji, nazovimo to kako god hoćemo, budući da postoji više kategorija naših sunarodnika.
Najpre ona stara emigracija pre Drugog svetskog rata i njihovi potomci, pa ona ideološka emigracija neposredno nakon Drugog svetskog rata i njihovi potomci, onda imate ljude koji su nazivani gastarbajterima i njihove potomke, i najzad, imate ovu poslednju dijasporu, sastavljenu pre svega od mladih i obrazovanih ljudi koji su otišli u beli svet u poslednjoj deceniji prošlog veka bežeći od ''blagodeti'' bivšeg režima.
Važno je da se promeni odnos, da prvo vidimo kako da napravimo stvarni popis, potpunu evidenciju koliko ima naših ljudi u inostranstvu. Mislim da ih tamo ima više nego ovde, ili će se vrlo brzo taj broj izjednačiti, ali je tragično da kao država to ne znamo. Jer, ozbiljne države veoma veliki značaj posvećuju svojoj dijaspori. Čak je njihova dijaspora involvirana u najveće i najvažnije procese odlučivanja u svakoj iole ozbiljnoj državi.
Ovaj zakon, naravno, treba da izdrži probu vremena da bi se videli njegovi efekti. Kao što i ova istorijska poseta treba da da rezultate nakon probe vremena, a ne na osnovu lepih reči. Šta pri tome mislim? Mislim da tu treba da usledi serija pratećih zakona i podzakonskih akata koji bi bili kompatibilni i u funkciji ideje koja je izneta u ovom zakonu. Jer, uzalud su sve dobre i lepe namere, treba da se rešavaju konkretne stvari. Treba da ljudi munjevito, brzo, urgentno dobiju državljanstvo, pasoše, da nemaju nikakve birokratske prepreke pri rešavanju svojih ličnih i drugih dokumenata koji su im neophodni za normalan rad, život i funkcionisanje, a ne da se potucaju od nemila do nedraga kada dođu na Božić, uskršnji odmor ili na letnje ferije i vreme provedu tumarajući po kojekakvim šalterima. Zatim da im se daju određene beneficije kod putarine i raznih taksi zarad dobijanja dokumenata.
Vrlo važna kategorija su i investicije. Mnogi naši ljudi žele da ulažu ovde, ali su opet opterećeni raznim birokratskim preprekama i to ih obeshrabri. Neki su pokušali, pa su onda zauvek digli ruke kad su videli šta ih je snašlo u Srbiji. To su neke stvari na koje treba obratiti pažnju.
Takođe, radi ljudi koji žive u inostranstvu, da se poboljša mreža diplomatsko-konzularnih predstavništava. I u načelnoj raspravi sam apelovao na vas da razgovarate, a dobronamerno sam to pomenuo i ministru spoljnih poslova, da se ne držimo neke stare strukture diplomatsko-konzularnih predstavništava koja više nikakve veze nema s realnim životom. Šta će nama ambasada u Etiopiji ili u Najrobiju, a nemamo ambasade ni konzulate na Malti ili u Dubaiju, gde živi preko 3.000 naših ljudi? Kad šetate glavnom ulicom u La Valeti na Malti, kao da ste u knez Mihajlovoj - više od 1% su naši ljudi. Nema ni konzulata, treba da idu u Rim, a iz Beograda se stiže do Malte deset puta dužim letom nego iz Rima do Malte. A ovima iz Dubaija je predstavništvo u Kairu. Kakve veze imaju Kairo i Dubai? Tri sata leta avionom je od Kaira do Dubaija. Dakle, moramo biti u saglasju s realnošću.
Takođe, pozdravljajući skoru liberalizaciju i ''beli šengen'' za naše građane, moram da budem iskren, istovremeno strepim. Jer, ako 70% srednjoškolaca i studenata kaže da bi želelo da ode iz zemlje, onda je to mnogo opasno i to treba sprečiti - stvarajući u Srbiji ambijent da ti mladi, pametni i obrazovani ljudi žive, rade i ostanu ovde.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Kenan Hajdarević, a zatim gospodin Aleksandar Čotrić.
...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Poštovana predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću vrijeme moje poslaničke grupe da iznesem još jednom stav LDP o predlogu ovog zakona o kojem danas raspravljamo u pojedinostima. Ponoviću što smo rekli u načelnoj raspravi - da je ovo nepotreban zakon nepotrebnog ministarstva.
Mi smo prije pet-šest meseci izneli predlog da Vlada Republike Srbije broji 12 ministarstava i po tom predlogu Ministarstvo za dijasporu apsolutno ne treba da postoji.
Zašto mislimo da je ovaj zakon nepotreban? Krenuću od samog obrazloženja ovog zakona i videćete, ovde prevashodno mislim na poslanike vladajuće koalicije, da ono na šta se poziva predlagač ovog zakona, a to je član 13. Ustava Srbije, koji kaže da Republika Srbija štiti prava i interese svojih državljana u inostranstvu i da Republika Srbija razvija i unapređuje odnose Srba koji žive u inostranstvu sa matičnom državom, da se ovim predlogom zakona krši stav 1. člana 13. Ustava Republike Srbije.
Reći ću vam o čemu se ovde radi. Član 1. predloga ovog zakona kaže da se ovim zakonom uređuje način osnivanja Saveta za odnose sa Srbima u regionu i Saveta za dijasporu. Onda imamo član 16, koji govori o nadležnosti Skupštine dijaspore i Srba u regionu, gdje se kaže da Skupština bira savete dijaspore i Srba u regionu. Član 23. govori o savetima skupštine i kaže da Skupština obrazuje savete dijaspore. Gde su ovde saveti Srba iz regiona?
A ako govorimo o Savetu za odnose sa Srbima u regionu, onda govorimo o šest-sedam članova koji detaljno objašnjavaju ovaj savet, dok imamo samo dva člana koja govore o Savetu za dijasporu, pri čemu Savet za dijasporu obrazuje Vlada, a za Savet za odnose sa Srbima u regionu zakon definiše ko čini ovaj savet, čime se bavi i šta radi.
Postavlja se pitanje zašto, kada govorimo o savetima dijaspore, ne govorimo i o savetima Srba u regionu. Tu mislim na Ekonomski savet dijaspore, Savet za statusna pitanja dijaspore, Savet za kulturnu, prosvetnu, naučnu i sportsku saradnju. Ovo su malo nelogične stvari, jer imamo, s jedne strane, u članu 16. da Skupština bira savete dijaspore i Srba u regionu, a nigde u ostalim članovima ne vidimo na koji način ta skupština bira članove Saveta Srba u regionu.
Takođe, ako govorimo o kršenju člana 13. stav 1. Ustava, kada govorimo o državljanima Republike Srbije, ovde se, kada govorite o dijaspori, govori da dijaspora obuhvata državljane Republike Srbije koji žive u inostranstvu, ali nigde kroz ove članove ne vidimo na koji način ovaj zakon tretira državljane Republike Srbije koji nisu pripadnici većinskog naroda u Republici Srbiji.
Pogledajte, gospodine ministre, član 4. stav 2). Piše: ''upotrebom, učenjem, čuvanjem i negovanjem srpskog jezika i ćiriličkog pisma, čuvanjem i negovanjem srpskog kulturnog, etničkog, jezičkog i verskog identiteta''. Da li ovo treba da stoji? Da, ali treba da stoji i za državljane Republike Srbije koji nisu pripadnici većinskoga naroda.
Takođe, gospodine ministre, u članu 14, gdje definišete šta podrazumijevate pod organizacijama u dijaspori, kažete: ''radi čuvanja i negovanja srpskog kulturnog, verskog i etničkog identiteta''. Da li to treba da stoji? Da. Ali, da treba da stoji – jezički, verski i kulturni identitet državljana Republike Srbije? Da, i to treba da stoji.
Da li mi, na ovaj način, iz ovog zakona izbacujemo sve organizacije dijaspore koje imaju multietnički karakter? Odnosno, da li one organizacije koje imaju multietnički karakter mogu po ovom zakonu o dijaspori da konkurišu za sredstva koja su predviđena za negovanje jezika, tradicije i ostalog što je definisano predlogom ovoga zakona?
Sve ovo govori da je ovaj zakon, po nama, nepotreban. Zašto je nepotreban? Zato što on samo u definiciji pojmova govori o državljanima, o građanima, ali ako krenemo u suštinu, videćete da ovde građani, odnosno državljani Republike Srbije nemaju uticaja, odnosno ne mogu da imaju takav uticaj kao što imaju pripadnici većinskog naroda.
Pogledajte član 2. u ovom zakonu, gde kažete da dijaspora obuhvata i pripadnike srpskog naroda iseljenike sa teritorije Republike Srbije i iz regiona i njihove potomke. U članu 4. u zadnjem stavu se kaže – ''radi ostvarivanja veza i sa iseljenicima sa teritorije Republike Srbije i njihovim potomcima, koji nisu obuhvaćeni članom 2. ovog zakona, ako postoji zajednička svest''. U članu 2. nije potrebna ta zajednička svijest, ali u članu 4. i drugima je potrebna ta zajednička svijest.
Tu se postavlja još jedno važno pitanje – ko definiše tu zajedničku svijest, odnosno ko je sa te druge strane koji treba da kaže da postoji, odnosno ne postoji ta zajednička svijest?
Sve su ovo argumenti zašto mi ne možemo da glasamo za ovaj predlog zakona. Odnosno, svi su ovi argumenti uticali na to da LDP ne podnese nijedan amandman jer smo mišljenja da ovaj zakon ne može da se popravi.
Koncept ovog zakona je za nas stran i, samim tim, za njega nećemo glasati. Pozivamo i neke stranke vladajuće koalicije da ovo ne podrže.