Zahvaljujem.
Želim da postavim pitanje Vladi Srbije. Da li postoje i kakvi su efekti Programa za posebno zapošljavanje žena, odnosno Programa za podsticanje zapošljavanja žena? Dakle, kakvi su finansijski efekti tih programa i kakvi su njihovi benefiti?
Takođe, u svetlu ove teme, želim da pohvalim inicijativu potpredsednika Vlade Mlađana Dinkića i preliminarno prihvatanje od strane MMF-a da se starosna granica za odlazak u penziju za žene ne pomera i ne izjednačava s onom koju će imati muškarci.
Zašto sve ovo govorim? Zbog toga što je činjenica da položaj žena i muškaraca na tržištu rada nije jednak, a afirmativne mere za uspostavljanje jednakog položaja, svakako, ne predstavljaju diskriminaciju i nešto što ugrožava rodnu ravnopravnost.
Želim da podsetim da je stopa nezaposlenosti žena dvostruko veća od stope nezaposlenosti muškaraca, da je među zaposlenima 44% žena, a među nezaposlenima 53% žena, a da je razlika u platama između žena i muškaraca 16%.
Znači, muškarcima su plate veće za 16% nego plate žena, što jasno ukazuje na neravnopravan položaj žena i muškaraca na tržištu rada i uopšte u oblasti zapošljavanja.
Zašto je sve ovo važno? Zato što su žene u različitom položaju, pre svega, zbog toga što se brinu o porodici i zbog toga što je konflikt uloga, znači, posla i karijere, s jedne strane, i porodice, s druge strane, mnogo izraženiji kada su žene u pitanju i to je nešto što svako društvo mora da uvažava.
Naime, podaci pokazuju da je među onima koji iz porodičnih razloga napuštaju posao 80% žena. Isto tako, nakon razvoda, među onima kojima se poveravaju deca na samostalno roditeljsko staranje 80% je žena. Znači, 80% žena nakon razvoda brine o deci.
Potpuno je jasno da onda one ne mogu biti u istom položaju kada je u pitanju zapošljavanje i njihov doprinos na radu. Takođe, među onima kojima je jedini rad onaj koji se obavlja u domaćinstvu, 98% je žena.
Dakle, potpuno je jasno da su žene u položaju da imaju veliki konflikt između brige o porodici i posvećivanja karijeri i zato je neophodno primeniti afirmativne mere na zapošljavanje žena i koncipirati posebne programe za to zapošljavanje.
Takođe, žene su u znatno manjoj meri u mogućnosti da se samozapošljavaju, pre svega, zbog toga što nemaju imovinu u vlasništvu, jer se svega 30% imovine vodi kao vlasništvo žena, što ih značajno onemogućava da dobiju neki kredit ili pokrenu samostalni posao.
Zbog toga, još jednom želim da naglasim, u ime brojnih žena koje pitaju – da li postoje posebni načini da se one zaposle?
Pre svega, ovde želim da istaknem da žene u starosnom dobu preko 45 godina čine veliki broj nezaposlenih žena. Na tržištu rada u Srbiji nalazi se 28.500 žena između 50-55 godina. To su one žene koje su veoma teško zapošljiva kategorija.
Zbog toga je veoma važno ne produžavati vremensku razliku, vremensku granicu za penzije i omogućiti ovim ženama, naročito onima koje su ostale bez posla, da dočekaju penziju. U njihovo ime, zaista, ovu inicijativu podržavam.
