OSMA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 23.12.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

23.12.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:10 do 22:15

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Dejan Mirović.

Dejan Mirović

Srpska radikalna stranka
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, ministre, izražavam žaljenje što premijer nije tu jer bi imali da mu postavimo mnogo pitanja u vezi sa budžetom i sa osnovnom idejom vodiljom ekonomske politike koja se i otvoreno navodi u obrazloženju budžeta, a to je da EU nema alternativu i da je osnovni cilj naše ekonomske politike, tj. vaše, da se ekonomska politika vodi u cilju što bržeg pridruživanja EU.

U tom smislu i u budžetu kao i od skora u drugim zakonima se navodi tzv. izjava o usklađenosti budžeta sa propisima EU ili sa Aki komuniterom. Sada pitam i Vladu i prisutnog ministra – kako je moguće da se budžet za 2011. godinu usklađuje sa Aki komuniterom, tj. sa pravom EU, ako se dobro zna i to je opšte poznato, da EU nije donela budžet za 2011. godinu? Da bi skandal bio još veći to je prvi budžet posle Lisabonskog ugovora koji je trebalo da se donese po novim pravilima.

Vi se pozivate na pravila i propise EU, a ista ta EU nije u stanju da donese budžet za 2011. godinu i deli, a vi to sigurno znate, budžet za 2010. godinu, za 2011. godinu mesec po mesec. To je jedan apsurd i za njega nema nikakvog opravdanja, osim u ovoj frazi da EU nema alternativu.

Takođe, što se tiče pravnog dela ove izjave o usklađenosti sa Aki komuniterom, podsetiću vas i to je nama iz SRS nejasno, da li je Republika želi i ima za cilj kao što je navela u obrazloženju budžeta da se budžet Republike Srbije donosi po istom postupku kao i onaj EU? Šta to znači, i ne treba obmanjivati naše građane? Znači da će se Skupština pitati samo, imaće odlučujuću odluku za ne obavezujuće izdatke. To je demokratski deficit, blago rečeno. To nije nešto što ima bilo kakve veze sa demokratijom, sa ulogom Skupštine kao zakonodavnog organa.

Takođe, sigurno znate da u EU parlament ima ulogu i to citiram od ljudi koji se bave Aki komuniterom, da bude sagovornik ministarskog saveta pri usvajanju budžeta. Ministarski savet EU ima glavnu ulogu kod donošenja budžeta, a ne parlament. Ako je to cilj Republike Srbije, ako je to ta politika da EU nema alternativu, da se Skupština ne pita uopšte po donošenju budžeta, onda to treba jasno i glasno reći i biće jasno o kakvom cilju u ekonomskom i pravnom cilju mi težimo.

Neću se dalje baviti ovom temom, neću citirati eksperte za Aki komuniter koji kažu da Evropski parlament faktički nema nekakvu zakonodavnu vlast

u odnosu na Evropski savet i ministarski savet, već ću se na konkretne brojeve usredsrediti, na brojku iz prvog dela budžeta gde se navodi da će u 2011. godini prihod od carina iznositi oko 372 miliona evra, ako sam dobro izračunao po ovom sadašnjem kursu. To je čak manje i od rebalansa koji smo skoro usvojili, manje za nekih 8,5%.

Dakle, prihodi od carina padaju u trenutku kada je ekonomska kriza, što je čak priznao i premijer na svom i dalje nivou koji se ne može zanemariti. Šta to konkretno znači? Ako uporedite sa 2009. godinom i tadašnjim prihodom od carina, znači, uzeo sam za poređenje godinu u kojoj je već bila ekonomska kriza, doći ćete do zaključka da mi svake godine, zbog primene prelaznog trgovinskog sporazuma, gubimo zbog carina u budžetu negde oko 100 miliona evra. To je činjenica koju niko ne može ospori.

Šta bi moglo da se uradi sa ovih 100 miliona evra koje dajemo EU? Pre svega, moglo bi da se za 100% podignu izdaci za dečiju zaštitu, subvencije za poljoprivredu bi mogle da se podignu za 50%, za železnicu 75%, tu inače radi 20.000 ljudi, za penzije bi izdaci mogli da se iz budžeta povećaju za 20%, subvencije i izdaci za gradove i opštine za preko 100%, subvencije privredi, što je izuzetno važno, čak za deset puta. Takođe, mogao bi, na primer, da se poboljša rad Ministarstva spoljnih poslova, u trenutku kada se borimo za KiM i da se izdavanja za rad Ministarstva spoljnih poslova poveća za 150%.

Međutim, pošto se Vlada očigledno drži te fraze da EU nema alternativu, mi ćemo tih 100 miliona evra, umesto na ovako dobar način, na podizanje socijalnog nivoa naših izdataka, podizanje standarda, podizanje naših diplomatskih aktivnosti, naše poljoprivrede i svega onoga što čini jednu ozbiljnu državu, mi ćemo transferisati EU, koja je, priznaćete, posebno njen zapadni deo, mnogo, mnogo bogatije od Republike Srbije.

Vi, kao profesor ekonomije, sigurno znate za čuvenu Parentovu efikasnost. Meni se čini da je ovaj budžet upravo to, da upravo pokazuje da dok, parafraziram, izdaci za jedan deo se ne podignu, lošije će biti drugom delu. Dakle, ne može biti dobro i EU i Srbiji. To je osnov ovog budžeta. Vi faktički finansirate EU, socijalni mir u EU, na uštrb naših građana, naših studenata i zaposlenih u javnim preduzećima, i naravno, gradova i opština u Republici Srbiji.

Daću vam još jedan primer koji potvrđuje moje tvrdnje. Za 2011. godinu predviđeno je da za Kancelariju za evropske integracije se podignu izdavanja za 100% ili za preko milion evra. U isto vreme za Ministarstvo zdravlja se predviđa manje izdavanje, za nekih 700.000 evra. Dakle, nama je važnije da je za jednu kancelariju koja se bavi pre svega propagandnom aktivnošću EU u Republici Srbiji, izdvaja milion evra u trenutku ekonomske krize, nego da se ta sredstva recimo usmere ka onima kojima je najpotrebnija, a to su bolesni u našem društvu i svima onima kojima rashode transferiše Ministarstvo zdravlja. To je skandal i to je posledica činjenice da tzv. EU nema alternativu. To treba priznati.

Takođe, dok se za Kancelariju za pridruživanje EU podižu izdaci za 100%, za Ministarstvo pravde se smanjuju za 15 miliona evra. Kako je to moguće? Da li su nam važniji naši sudovi, da li su nam važniji ti standardi o kojima se toliko priča u pravosuđu ili nam je važnija Kancelarija za pridruživanje EU, gde se, u skladu sa IPA fondovima radi na projektima poput, citiraću, osposobljavanja naše zemlje za program evropskih integracija, osposobljavanja naše carine, koja gubi 100 miliona evra godišnje za tranzit robe iz EU i za podršku civilnom društvu, šta god to značilo u praksi?

Šta je posledica ove politike da EU nema alternativu? To je ono što vi navodite u zadnjem delu budžeta. Vi navodite, i to je potpuno tačno, da će spoljno-trgovinski deficit iznositi za sledeću godinu negde oko osam milijardi evra. Odgovorno tvrdim i pozivam se na podatke vlasti, zvanične podatke, da će preko četiri milijarde evra ići ka EU iz Srbije, a ne obrnuto, jer upravo zbog fraze da EU nema

alternativu, preko 56% spoljno-trgovinskog prometa se odvija sa EU. Dakle, to je činjenica. Četiri milijarde evra će sledeće godine biti transferisano iz Republike Srbije ka EU.

Možemo da govorimo o IPA fondovima, možemo da govorimo o raznim kreditima koje dobijamo iz EU, ali tu postoji argument koji obara tu priču o EU, a to je, ponovo se to može naći u budžetu, kredit Evropske investicione banke za "Puteve Srbije", sa kamatom od 8%. To je skandalozno. Kamata od 8%, to je lihvarska kamata. Tu nema nikakvog spora. Drugi kredit nama "prijateljske" Evropske investicione banke za "Železnice Srbije" je preko 8%. I to je skandal i to je lihvarska kamata. Treći kredit takođe od prijateljske Nemačke razvojne banke KfW je preko 6%. Navešću vam samo da su mnogo manje kamate npr. u kreditu koji ste zaključili sa Ruskom Federacijom. Videćete da se ovde radi o lihvarskim kamatama i da to nisu prijateljski uslovi za uzimanje kredita.

Na kraju, vi ste sigurno gledali kako je vaš kolega, premijer Orban u Mađarskoj rešio deficit, ne u potpunosti, ali je oporezivao finansijske organizacije, strane banke i sve one koji imaju monopol u Mađarskoj, koji se još u gorem obliku u Republici Srbiji pokazuje. Dakle, oporezujte tzv. domaće banke, što nije tačno u budžetu da su to banke, kao Erste, Intezu. Oporezujte Miškoviću, oporezujte sve one koji ne dozvoljavaju da se teret ekonomske krize ravnomerno podeli. U tom smislu, vi sigurno znate i mi se zalažemo za to, za Rolsovu teoriju, Džona Rolsa sa Harvarda, koji tvrdi da je socijalno blagostanje jednog društva jednako onom socijalnom blagostanju koje ima najsiromašniji sloj u tom društvu. To je pravi pokazatelj, a ne BDP, koji će navodno rasti za 1,5%, ne fraza o EU, da nema alternativu, itd. Zahvaljujem se.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Branka Ljiljak ima reč.

Branka Ljiljak

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsednice, članovi predsedništva, poštovana gospođo ministarka, članovi ministarstva, Dame i gospodo narodni poslanici, pre mog izlaganja htela bih da ukažem na jednu za mene danas divnu priliku, da se, po meni, prvi put, ne mogu da se setim da li je nekada premijer bio na raspravi o budžetu i mislim da je to dobra prilika i da je danas svim poslanicima ukazao čast jer mi ipak sarađujemo na istom poslu i treba zajedno da raspravljamo o ovim predlozima.

Pred nama je Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2011. godinu i set pratećih zakona koji će pomoći u popunjavanju prihodne strane budžeta. Prihod je primanje budžeta. Planirani su u ukupnom iznosu od 802,9 milijardi dinara, što je u odnosu na 2010. godinu povećanje za 9,8%. Rashodi i izdaci su planirani u iznosu od 898,8 milijardi dinara i to predstavlja deficit od 93,9 milijardi dinara. Ovome moramo dodati i 26,5 milijardi dinara opredeljenih za nabavku finansijske imovine, u cilju sprovođenja javnih politika. Tako da, ukupan deficit budžeta za 2011. godinu iznosi 120,5 milijardi dinara.

Ovo sada treba staviti u kontekst nedavno utvrđenog fiskalnog pravila i donetog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Ovaj budžet primenjuje to fiskalno pravilo i u tom kontekstu je i ovoliki deficit, ali je to jedna dobra i odgovorna politika koja mislim da treba da se nastavi sledeće godine jer je ciljani deficit za 2011. godinu 4,1% BDP.

Da bi se ovaj ciljni deficit dostigao ili bar prišao ovoj cifri koju sam vam sad rekla u 2011. godini, mora se vršiti prilagođavanje javne potrošnje, a ono će biti podržano sledećim merama na rashodnoj strani budžeta. Budžetom je predviđeno usklađivanje plata i penzija u javnom sektoru, počevši od januara 2011. godine, zatim će se vršiti usklađivanje u aprilu i oktobru. Usklađivanje će biti u malom procentu u početku, a ako industrijska proizvodnja i uopšte privreda vidno ima oporavak u 2011. godini, što svi očekujemo, usklađivanje će dati veće efekte.

Ne slažem se sa nekim diskusijama da su to mali procenti, da to neće imati efekta. Moram da naglasim da su penzije redovne, da je svako povećanje značajno, bez obzira koliko to nominalno iznosi. Treba na to da se obrati pažnja, da građani Srbije, a i mislim da to znaju i da to podržavaju.

Povećavaće se i nivo nenamenskih transfera lokalnim samoupravama za 23,8%. Dosta diskusije je bilo oko lokalnih samouprava, oko toga da su transferi smanjeni, što je bilo uslovljeno krizom. Ovo je značajan pomak da lokalne samouprave dođu na onaj nivo od 2008. godine, što mislim da će se i dogoditi.

Pored ovoga, naglasila bih da lokalne samouprave mogu da konkurišu kod IPO fondova. Imamo mogućnost da konkurišemo kod dve komponente IPO fondova. Ukupna sredstva za prvu komponentu su približno 13 milijardi dinara, što mislim da uopšte nisu mala sredstva i da na to treba da se obrati pažnja. Druga komponenta IPO fondova je tzv. prekogranična saradnja, ima na raspolaganju 25 miliona evra u svih osam programa.

Da bi lokalna samouprava bila spremna da povuče ova sredstva treba da ima spremne projekte i obezbeđena sredstva za sufinansiranje. Tu se slažem sa kolegom Nešovićem koji je rekao da opštine koje nisu u mogućnosti da same pišu projekte imaju sad fond iz koga mogu da dobiju potrebna sredstva. Dodala bih tome još da je stalna konferencija gradova ista u mogućnosti da pomogne lokalnim samouprava da se osposobe, ukoliko one to nisu u mogućnosti, i te mogućnosti treba da se koriste.

Mogućnost povećanja prihoda lokalnim samouprava daje Zakon o porezu na imovinu. Ovo je sad izvorni prihod lokalne samouprave. Preuzimanjem podataka od poreske uprave svaka lokalna samouprava ima mogućnost da sama odlučuje po kojoj stopi će naplaćivati porez na imovinu. Država daje gornju granicu do koje se može ići, a svaka lokalna samouprava, u skladu sa svojim mogućnostima, može praviti onolike stope koje njoj odgovaraju, odnosno koje odgovaraju građanima koji u njoj žive.

Ovom prilikom bih skrenula pažnju na naplatu poreza, da o tome vodimo računa, da vodimo računa o visini poreza i mogućnostima ljudi koji plaćaju, da to može i da se naplati. Lokalna samouprava iz koje ja dolazim, a to je Zrenjanin, je letos radila popisivanje na terenu da bi došla do baze podataka, koja bi bila što bliža stvarnom stanju, a i to sa ciljem da se obuhvate svi obveznici.

Sredstva subvencija su ostala na nivou iz 2010. godine. Međutim, preduzetnicima ili vlasnicima malih ili srednjih preduzeća mogu da koriste i poreske olakšice koje mogu da nadomeste neka sredstva koja im nedostaju. Olakšice se koriste ako se ulaže u osnovna sredstva pri zapošljavanju mladih ljudi, i to pripravnika, kao i onih preko 45 godina života.

Ovom prilikom bih ipak apelovala na privatnike, preduzetnike i vlasnike da povedu računa, da su mladi ljudi nezaposleni, da ovde postoji olakšica koja njima može da da neke pogodnosti. Pri tom, da se vodi računa da na birou ima ljudi preko 45 godina u popriličnom broju i da njima treba isto ukazati priliku da do kraja svog radnog veka završe i da odu u zasluženu penziju.

Olakšice se daju i pri kupovini prvog stana. Ni to nije zanemarljiva cifra. Moram da napomenem i to da poreska oslobađanja olakšice ili krediti dovode do poreskih rashoda, što iznosi za 2011. godinu 20,8 milijardi. Zato se mora razumeti da neki porezi moraju biti povećani da bi se nadomestio manjak u prihodima.

Kao i u budžetu za ovu godinu, odnosno za 2010. godinu, tako i sada mere prilagođavanja su i ograničenja u izvršavanju rashoda za robe i usluge, što isto podržavam, kao i ostale tzv. diskrecione rashode. Mere štednje treba nastaviti i to ovaj budžet sprovodi.

Spomenula bih na kraju socijalna davanja koja su povećana i iznose oko 88 milijardi dinara. Vlada i kroz ovaj budžet sprovodi odgovornu socijalnu politiku. Na kraju bih dodala da ja kao poslanik DS i poslaničkog kluba ZES ću podržati i Predlog zakona o budžetu, kao i prateće zakone. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Dajem reč narodnom poslaniku, potpredsednici, Gordani Čomić.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem.

Dame i gospodo, pokušaću u sledećim minutima da zaslužim vašu pažnju, obrazlažući kako i sa moje tačke gledišta izgledaju činjenice o budžetu, percepcija o budžetu i kakvu procenu imam o tome kako ljudi koji žive u Srbiji, građani Srbije koji prate ovu sednicu ili slušaju medijske izveštaje o donošenju budžeta, kakav je njihov stav o onome što je tema našeg rada ovde.

Činjenice o budžetu.

Samo jedna rečenica koja je nesporna, a to je da je za 30 meseci ove vlade, koju neki od nas podržavaju, neki ne, doneto sedam budžeta i da praktično jedan budžetski ciklus traje četiri meseca, što govori jako mnogo svakom znalcu o tome šta znači po pravilima javnih finansija, a ipak ne sporeći da u ta pravila mora da bude uneta politika Vlade koja donosi budžete, šta to znači za Vladu, šta znači za Skupštinu, šta znači za celo društvo.

Da su samo te brojke podatak, svako od nas koji se elementarno bavimo budžetima kazaće, kada jednom ovo sve bude par redova u nekim čitankama, znači, veoma krizna vremena i veoma teška ekonomska situacija.

Šta je još činjenica o budžetu? Imala sam zadovoljstvo da to saopštim ministarki Diani Dragutinović, sa onoliko znanja koliko posedujem o načinu na koji se budžeti prave i imajući u rukama i u glavi budžete koji su se donosili od 2001. godine do danas, i budžete i rebalanse budžeta. Ovo je sa tačke gledišta teorije najbolji budžet koji je napravljen, verovatno koji je Srbija i videla. To ne znači da ja hvalim Vladu Republike Srbije, prosto smatram da se u našoj zemlji preretko kaže koja dobra reč o znanju, o veštinama, o struci, o profesiji koja je uložena da bi nekakav posao u javnom sektoru bio obavljen. Znam da to nije samo zasluga ministarke Dragutinović, ali mislim da je i njoj jasno da ta moja ocena ide, naravno, na zaslugu celog tima.

To su nesporne činjenice o budžetu.

Šta je percepcija o budžetu? Percepcija o budžetu stvara se ili je stvorena na osnovu manje – više tema iz diskusija koje smo čuli i ovde, što je sve legitimno i legalno, ali vrlo često nema nikakve veze sa činjenicama o budžetu.

Zanimljivost politike kao posla je da će se javnost, i domaća i inostrana, baviti više percepcijama o budžetu, nego što će se baviti činjenicama o budžetu. To je sektor u koji ulaze uvek opozicione stranke, pokušavajući da ta percepcija bude načinjena što gorom po vladajuću većinu. To je posao opozicije, ali taj posao je dobar samo ako ne prenebregne činjenice, što se nažalost u toku današnje rasprave nije desilo. U toku rasprave smo čuli više o zloupotrebama budžeta, što je sjajna tema, ali

mi govorimo o budžetu za 2011. godinu, ne govorimo o tome šta su manjkavosti i činjenice da nismo imali raspravu o završnom računu ili pojedinačne zloupotrebe. To je nedostatak znanja.

Ako hoćemo da stvorimo percepciju da se u Srbiju samo u budžetu zloupotrebljava, da neki zli ljudi, neodgovorni koji sede u Vladi, u lokalnoj samoupravi, u bilo kom javnom sektoru, onda je to loša strategija. Meni, kao pripadnici vladajuće većine, može da bude drago što opozicija na takav način, lošom strategijom kritikuje budžet, ali mi nije drago jer je to loša percepcija za zemlju za koju radim i za koju mislim da ne podeljeno svi smatramo svojom opštim interesom da se u toj zemlji živi što bolje, što pre.

` Imali smo recitale o novoj Vladi, imali smo diskusije o reformi penzionog sistema. Vrlo malo u par diskusija, u suštini, činjenice o budžetu. Loša strategija, ponavljam. Meni je to žao, jer to nije dobro za sve nas. Lakše je pripadniku vladajuće većine da brani budžet i da pokriva čak i ono što bi kritikovao, što neću činiti, ali percepcija o budžetu, ako sam opoziciona stranka, mora biti bazirana na činjenicama o budžetu. Ne sme se lagati. To se vrlo brzo vidi ili se lako porekne.

Šta je jedina rečenica koju ću upotrebiti o kontekstu budžeta kojim pokušavam da govorim o činjenicama i o percepciji? Svetska ekonomska kriza, finansijski krah i ekonomska krah koji se dogodio 2008. godine, jednom jedinom rečenicom, ne želim aboliciju nikoga ko je na upravljanju zato što se na nekom drugom mestu desila ekonomska kriza. Ne želim da govorim šta bi bilo kad bi bilo, ali ne možemo da prenebregnemo činjenicu da se kriza dogodila.

Šta je suština te krize? Ono što smo mi u Srbiji videli sa Jezdom i Dafinom, piramidalnim bankama. To je suština, samo sa mnogo više nula i sa efektima na ceo svet. Šta smo još videli? Videli smo isto ono što smo u Srbiji videli 1993. godine sa čistim štampanjem novca na Topčideru, samo sada se to ne zove štampanje novca nego su državne obveznice, ali je to, u suštini, vrlo, vrlo slična stvar.

Budžet EU, odnosno ukupan prihod bruto domaćeg proizvoda, da tako kažem, EU, je 115 hiljada milijardi. 4 500 milijardi evra je ušlo u spas ekonomije EU. To se u Srbiji devedesetih nije desilo. U Srbiji se devedesetih desila inflacija, a svaka inflacija služi pljačkanju sopstvenog stanovništva. Sve to razumemo, i sve to su stvari koje ne možemo izbrisati i to je poslednje što ću spomenuti kada su u pitanju ekonomska kriza. Mi moramo da pravimo budžete, da poslujemo, da pokušavamo da održimo socijalnu koheziju budžeta u novom kontekstu koji se tek stvara, a nakon finansijskog i ekonomskog kraha. Ko je kriv za to? Ko je odgovoran? Imamo li uticaja? Zanimljiva pitanja, ali ne produktivna? Ili imaš rešenje za svoju malu zemlju ili nemaš. Sve ostalo spada samo u spekulacije.

Šta je, na kraju, činjenica koju bi volela da sam češće čula ovde za vreme rasprave? Šta predstavlja budžet svake države? Iznos novca u kojem postoji pravilo da novac prikupljate od svih, po nekim pravilima koja su struka, ali i politika, a novac se isplaćuje samo nekima, po pravilima koje određuje struka, ali i politika. Šta je naš posao? Naš posao je da umemo da procenimo koliko novca i po kojim pravilima možemo skupiti od svih u Srbiji i kome, a da taj novac bude najbolje moguće potrošen. Po nekim pravilima, treba da damo dozvolu da taj novac bude isplaćen.

Kada ovako pojednostavim, zvuči kao znanje koje zna svaka domaćica u Srbiji. Smatram da budžeti nisu neka velika mudrost, osim ako se namerno ne pravi magla oko budžeta i da je suštinska tema kojom bih volela da smo se više bavili – da li je Ministarstvo finansija, da li je Vlada RS dobro odredila kao se prikuplja novac? Da li je dobra fiskalna politika, da li je dobar iznos prihoda, da li su dobro procenili od koga uzimaju koliko novca, da li su dobro procenili posledice?

Na ovom mestu ću se vratiti na upitnik koji smo pre nekoliko nedelja dobili od EU. Jedno od pitanja u upitniku EU glasi: kakva je fiskalna analiza? Mi fiskalnih analiza zakona koje donosimo nemamo. To je kontekstu u kojem mi donosimo novi budžet. To su činjenice. Možemo mi da tvrdimo da je kriv ovaj, odgovoran onaj, to neće pomoći činjenici da mi fiskalne analize za zakone ne pravimo, jer nismo do sada naučili kako to da radimo, niko nas nije terao da to radimo. Sada ćemo morati. Zato je upitnik dobar i zato će fiskalnih analiza biti, ne samo po pitanju pravila kako prikupljate novac od svih, nego za sve zakone. To je dobro pravilo, po mom mišljenju.

Šta je još zanimljivost naše rasprave kada su činjenice u pitanju? Nismo razgovarali, u suštini, o tome kako se prikuplja novac i odakle se pretpostavlja da će biti tog novca koji ćemo prikupiti i nismo, u suštini, pojedinačno razgovarali o tome kome treba novac da bude isplaćen i po kojim pravilima. Neke dve teme su se izdvojile, što medijski, što stvarno, jer su novost u odnosu na prethodna pravila u tome kako se prikuplja novac od svih, pa se daje samo nekima. Prvi su izmene i dopune poreza na imovinu i izmene i dopune iznosa PDV na kompjutere, delove kompjutera, voće i turističke usluge. To je postala tema iz mnogih razloga.

Ono što je moja nada za sledeći budžet, osim da će doći 1. novembra u Skupštinu i toplo preporučujem ministarski finansija da zakaže sednicu Vlade za 1. novembar 2011, tačno znam razloge kašnjenja, a to je da ministri odlažu svoje predloge planova, čekajući poslednji momenat. Postoji nekoliko načina da se toga rešite kao manira. Prvi je da imate svest o tome da zemlja koja se menja takvu fazu mora da prođe, ne može drugačije. Drugi je da napravite budžet, zakažete sednicu i onda će ostali članovi Vlade vrlo hitro 2. novembra tražiti da se ta sednica otkaže, pa da dođe. Liči na šalu, ali videćemo svi za godinu dana ovde, neće niko drugi do nas biti oni koji će se smejati.

Pitanje kako prikupljate novac od svih je meni najzanimljivije pitanje iz budžeta. Teme koje sam htela da ponudim, komentarišući porez na imovini i izmene i dopune PDV, je – hajde da otvorimo debatu o nekim drugim poreskim zakonima, da vidimo tu fiskalnu politiku na nekim drugim mestima. Zašto? Zato što je trenutak kada ja, kao narodna poslanica, koristim najmoćnije sredstvo koje mi je dato, a koje glasi: Neću da glasam za ovo dok ne vidimo dogovor o amandmanima. Imam stav da je loše procenjeno ovo što je ponuđeno i da nam treba dogovor o tome na koji način možemo bolje da procenimo kako da prikupimo sredstva od svih, koja ćemo dati samo nekima. Tome služi Skupština i to je proces koji traje već nekoliko dana ovde, pokušavajući da se dogovorimo kao da usaglasimo naše slike o tome šta proizvode fiskalni propisi koji ovim žele da se menjaju.

Naravno, odmah nudim i o čemu možemo da razgovaramo u oblasti prikupljanja, a o čemu se u Srbiji malo razgovaralo. Recimo, porez na novac koji imaju crkve i verske zajednice. Svaki put kada sam pokušala da pokrenem tu temu, nisam imala sagovornika. "Nemoj o tome". Zašto? "Nigde crkve ne plaćaju porez". Nije tačno. "Nezgodno je zato što crkve nemaju prihode". Nije tačno. Dakle, dozvoljavam da me ubedite da crkve i verske zajednice ne treba da budu u fiskalnom sistemu, dozvoljavam unapred. Neko sam ko smatra da je mozak dobar samo kad radi kao padobran, tj. kad je stalno otvoren. Spremana sam da mi kažete na kraju – ne treba, ali hajde da imamo debatu o tome, hajde da uporedimo stavove. Nemojte zbog predrasuda da jednu temu stalno sklanjamo iz javnosti kada je u pitanju prikupljanje poreza.

Drugo, što je takođe moglo da bude tema, je porez na finansijske transakcije, koji smo mi ukinuli. Smanjili smo mi i PDV na kompjutere. Mi smo u ovom sastavu doneli odluku o 8%, pa ga sad podižemo.

Nisam čula argument zašto ne bi mogli da uvedemo porez na finansijske transakcije i o tome treba da bude dijaloga.

Ovo možda vama izgleda da je naknadno viška rasprave. Nije. Zato što ako prođu neki amandmani, ako nađemo neki dogovor, može da se ispostavi da nam fali neki iznos sa prihodne strane, pa onda ja unapred za januar, ukoliko bude rasprave, kandidujem nekoliko sektora u kome se može razgovarati o povećanju poreza ili o uvođenju poreza, kada su u pitanju finansijske transakcije.

Imamo PDV koji je propisan za advokate, ali se to ne dešava, fiskalne kase za advokate se ne dešava. Zašto spominjem te stvari? Zato što je to politika. Zato što tu vidite kako se pravi budžet. Svako ko ima dovoljno snažnu interesnu grupu, sve legalno i legitimno, da zaštiti svoj interes, tome će interes biti zaštićen. Šta mi ovde radimo i zašto sam protiv politike, bez obzira što znam da je po struci uvođenje poreza na imovinu ovako besprekorno? Ali, ne radi se samo o struci. Radi se o tome ko će da plati taj novac. Radi se o tome da nemam izveštaj o naplati poreza na imovinu za prošlu godinu. Radi se o mom nagađanju da je ispod 60% i da je to različito na teritoriji Srbije, da plaća Vojvodina 85%, da plaća Beograd 80%, drugi delovi Srbije ne plaćaju.

Da li ćemo mi nadoknadom od povećanog poreza na imovinu u suštini nadokanditi to što ni jedan deo izvršne vlasti u Srbiji ne radi? Jer, to kada nije pokupilo prihode, to ne radi. Da li je to situacija ili nije? Treba nam dijalog o tome. Koga će u suštini pogoditi povećanje poreza? Donji sloj nečega što je bilo ili jeste još uvek srednja klasa? Nekog ko ima 25.000 dinara po glavi člana svog domaćinstva? Njega će da pogodi, nju će da pogodi taj porez. To je politika i onda struka mora da bude samnom u dijalogu, kad mi kaže - ali drugačije ne može, kažem - dobro, ali to nije politika za koju bih glasala, to nije politika zbog koje su za mene glasali. Zato su amandmani ovde i zato je potreban dijalog o svemu.

Porez na povećanje PDV, jedino što me zasmejalo kod toga je to što sam čula od jednog nadležnih iz ministarstva, da mora 18% na kompjutere, mora veće na voće i mora na turističke usluge i onda daje obrazloženje - zato da ne povećavamo PDV na hranu, pri čemu valjda voće nije hrana. Malo pažljivije sa izjavama, to bi svima dobro došlo.

Kada je u pitanju moja konačna ocena o percepciji i činjenicama i reakciji građana, u par rečenica – šta je reakcija građana? Mi budžet donosimo 2011. godine u Srbiji gde su ljudi većinom zabrinuti, gnevni i kada im kažeš budžet, onda im je prva asocijacija - to je nešto što troše oni iz Vlade i iz Skupštine. Ako iko misli da će od takve percepcije da ima koristi, moram da podelim sa vama svoje duboko uverenje da neće, nikad i nikako neće imati koristi bilo kakva percepcija da je budžet nešto što troše oni iz Vlade i oni iz Skupštine.

Da li oni iz Vlade i mi iz Skupštine možemo da štedimo? Naravno. Da li štedimo? Naravno. Da li ima zloupotreba? Razgovaramo o tome na sednici kada bude izveštaj revizora. Ali, moj apel na kraju, upravo zbog doživljaja ljudi koji od tog budžeta nešto očekuju, da je kritika i sa strane nas koji podržavamo Vladu Republike Srbije i sa strane opozicije, koja naravno ne podržava, mora biti pažljivije brušena, upravo zbog ljudi, zbog kojih svi mi sedimo ovde.

Uticati svojom demagogijom na i ovako uplašene ljudi koji su izgubili posao, koji ne znaju da li će dobiti posao, koji smatraju da će sada porez na imovinu definitivno pojesti sve njihove stanove, da će doći tajkuni u kvartove da otplaćuju i otkupljuju stanove, ne znam ko od toga može da ima koristi. Videla sam efekte

demagogije takve vrste i nisam videla da je iko imao koristi zbog činjenica o budžetu, zbog svega onoga što u Srbiji tek treba da se dogodi sa donošenjem budžeta za 2012. godinu.

Sa željom da usaglasimo interese struke i politike, kada su u pitanju amandmani i kada je u pitanju stav Vlade prema tome šta nikako ne može ili šta može, završiću sa prvom rečenicom, a to je da je ova vlada za 30 meseci donela sedam budžeta, od čega su to budžeti koji su mahom donošeni u situaciji svetske ekonomske krize, sloma i formiranja novog finansijskog i ekonomskog sistema na planeti.

Nije malo dostignuće biti ocenjena kao zemlja sa fiskalnom odgovornošću u regionu i kao zemlja koja je uspela da se sačuva od bankrota i od prevelikih lomova u svim sektorima u društvu. Moja ponuda je da ne obezvređujemo sopstvene uspehe. To nije uspeh samo ove vlade, to je uspeh svih nas koji živimo u Srbiji. Hvala na pažnji. Nadam se da ćemo se dogovoriti oko par amandmana.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Dajem reč narodnoj poslanici Lidiji Dimitrijević.

Lidija Dimitrijević

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospođo predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre tačno mesec dana na dnevnom redu sednice Narodne skupštine bila je rasprava o rebalansu budžeta za 2010. godinu, jer se ispostavilo da 107 milijardi prvobitno planiranog deficita ipak nije dovoljno, već se moralo zakonom definisati veći deficit i to u iznosu od 120,1 milijarde.

Evo, večeras vodimo raspravo o Predlogu zakona o budžetu za 2011. godinu. Noćas u neko vreme će biti emitovan snimak na televiziji i ovo je prilika da zahvalimo ministru finansija i čitavoj Vladi na velikodušnosti što su nam stavili na raspolaganje četiri dana – nedelju, ponedeljka, utorak i sredu da pročitamo Predlog zakona od 1000 strana i danas govorimo o njemu. Preostalih 114 strana odnose se na odluke o davanju saglasnosti na finansijski plan Fondu za PIO, Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje i nacionalne službe za zapošljavanje koji nisu bili ispravni, pa su nam naknadno dostavljeni novi tekstovi finansijskih planova.

I ove godine nastavilo se sa praksom da se dugo vodi borba ministara u Vladi oko budžeta, a na kraju borba sa ministrom finansija. Zbog tako duge borbe ministara, narodnim poslanicima je na raspolaganju minimum vremena za pripremu za raspravu o budžetu.

Nije slučajno što je Međunarodna institucija za istraživanje otvorenosti budžeta OBI svrstala Srbiju među zemlje koju pružaju neke informacije o budžetu, ali u nedovoljnoj meri da bi se on potpuno razumeo i da bi izvršna vlast bila podvrgnuta potrebnim promenama.

Prema istraživanju OBI Srbija ima 54 poena i deli 36. mesto sa Ganom. Parlamentarni nadzor nad budžetom ocenjen je kao osrednji zbog manjka vremena za raspravu o budžetu i nerazvijene prakse da se o budžetu raspravlja na skupštinskim odborima u kojima bi mišljenje mogli da daju i predstavnici javnosti.

Ono što ni u kom slučaju nije smelo da se dogodi jeste spajanje rasprave o Predlogu budžeta sa ostalim predlozima zakona o kojima sada vodimo objedinjenu raspravu, a naročito je nelogično, van svake pameti da se u istoj raspravi govori i o izmenama i dopunama Zakona o PIO.

Budžet jeste najvažniji dokument ekonomske politike, ali se ne sme potceniti važnost izmena Zakona o PIO. Ovo u najmanju ruku predstavlja krađu vremena, s jedne strane, narodnim poslanicima da govore o ovim važnim zakonima u regularnom vremenu predviđenom Poslovnikom, a sa druge starne vladajuća koalicija

krade vreme i građanima Srbije da čuju uglavnom od poslanika opozicije šta je napisano u ovim predlozima zakona i šta ih to očekuje.

Očigledna je namera da izmene Zakona o PIO ostanu u senci rasprave o budžetu, jer sve što je njima predloženo ide na štetu građana. Govorio je o tome kolega Jeremić. Nadam se da će biti vremena da kažemo još nešto.

S obzirom na to da većina od 126 može sve, ovaj osnovni dokument ekonomske politike biće usvojen ovako kako je napisan, a to naravno da nije u interesu građana Republike Srbije. Predviđeni deficit iznosi 120,5 milijardi dinara. Opet će se potrošiti mnogo više sredstava no što će se sliti u budžet. Međutim, uopšte ne bismo bili iznenađeni da se u toku 2011. godine ispostavi da ni to nije dovoljno i da ovaj iznos mora da bude viši.

Planirano je da se u 2011. godini prihoduje 724,4 milijarde dinara, što je za 64,8 milijardi više no u tekućoj 2010. godini. Ovaj plan je nerealan. Jer, iako svakodnevno predstavnike vlasti slušamo da Srbija izlazi iz ekonomske krize, to jednostavno ne odgovara činjeničnom stanju. Iako ćete od početka naredne godine povećati, kako piše u Predlogu zakona, stopu poreza na dodatu vrednost za južno veće, personalne računare i njihove komponente, usluge smeštaja u hotelima, motelima, odmaralištima, domovima i kampovima, iako ćete povećati akcize, mala je verovatnoća da će prihodi biti ostvareni u planiranom iznosu jer je srpska privreda u jako lošem stanju a takođe i većina građana živi u preteškim uslovima i vodi svakodnevnu borbu za opstanak. Ovim povećanjem samo ćete učiniti manje dostupnim građanima pomenute proizvode i usluge i postići ćete suprotan efekat od onoga što ste zamislili.

Što se tiče rashoda, planirano je da se potroši 844,9 milijardi u 2011. godini, što je za 65,2 milijarde više no u tekućoj 2010. godini. Polovinu ukupnih rashoda, tačnije 50,59% ili izraženo u novcu 427,5 milijardi čine rashodi za zaposlene i transfer Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Kada pogledamo tekuće rashode, vidimo da je za subvencije planirano 55,1 milijardi a za socijalnu zaštitu 88,7 milijardi.

Struktura rashoda prava je slika stanja u Srbiji i razumljiva je želja gospođe ministra da ona bude izmenjena, a ona izgleda ovako: Država je poslodavac broj jedan; obaveze prema penzionerima Fond nije sposoban da izmiri jer ne može da se napuni koliko treba od zaposlenih i država mora da te obaveze preuzme na sebe.

Sve je veći broj korisnika socijalne pomoći, jer mladi ljudi umesto da se zapošljavaju provode godine na tržištu rada a i oni koji rade svakodnevno ostaju bez posla, pa su potrebe za socijalnom pomoći države sve veće.

Kako smo čuli od ministra finansija, privreda se sporo oporavlja a u 2011. godini subvencije privredi biće 3,1 milijardi. Srpski poljoprivrednici su u problemima do grla, a subvencije poljoprivredi 20 milijardi.

Pomenula sam da je država poslodavac broj jedan. Zaista je među korisnicima budžetskih sredstava veliki broj novih. Nije ni čudo, jer skoro na svakoj sednici Narodne skupštine u ovoj i prošloj godini osnivan je neki novi korisnik, i to uglavnom neki novi organ, paralelan regulatornom državnom organu. Radi se o različitim regulatornim telima, agencijama, komisijama, savetima i drugima. Pomenuću Republičku komisiju za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, Fiskalni savet, Upravu za sigurnost plovidbe, Upravu za transport opasnog tereta i još dosta njih.

Kada god ste osnivali neko od pomenutih tela, govorili smo da ćete time samo povećati ionako brojni činovnički aparat i da stvarate skupu državnu administraciju, ali izgleda da je jedino bitno da osnivanjem agencija se obezbedi svojim ljudima dobro plaćen posao, iako se on preklapa sa poslovima pojedinih ministarstava koja inače Ustav priznaje za jedine regularne državne organe. Obezbede se naknade upravnim i nadzornim odborima.

Prošle godine smo imali farsu oko donošenja dva zakona o smanjenju broja zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji. Samo da se podsetimo da je za lokalne samouprave koje ne sprovedu zakon i ne smanje broj zaposlenih u lokalnih administraciji na broj koji je zakonom propisan predviđena kazna koja će se izvršavati tako što se lokalnim samoupravama neće transferisati predviđeni iznos sredstava iz budžeta. A gde je kazna za sve brojne paradržavne organe? Gde je kazna za regularne državne organe koji su jedne ljude otpustili ali su sa drugima zaključivali ugovore o radu na koje nisu imali prava? U kolikoj meri su vršene ove zloupotrebe pokazuje Izveštaj o reviziji nacrta zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije za 2009. godinu. O tome ćemo više govoriti a nadam se da ćemo imati i više vremena u raspravi o pojedinostima. Tu je sve napisano – ko je sa kime zaključio ugovor o radu za poslove koji su inače sistematizovani u samom organu, kolika je vrednost ugovora, pa su pojedinci radili u samom organu i pored toga bili i ugovorom angažovani, drugi su radili u nekom drugom organu, pa su im na ovaj način obezbeđene duple plate itd.

Dok se tako raspolaže državnim novcem, među građanima vlada beznađe i očaj. U čitavoj Srbiji se teško živi, a ja ću navesti jedan primer očajnih ljudi sa juga Srbije, koji su imali zaista zapanjujuću ideju. Oni su po ugledu na državu hteli da osnuju jednu agenciju – agenciju za prodaju ljudskih organa. Ova šokantna najava stanovnika Doljevca, opštine koja se nalazi između Niša i Leskovca pre nekoliko meseci je uzburkala čitavu Srbiju. Siromašni građani Doljevca rekli su da u osnivanju ove agencije vide izlaz iz nemaštine.

Opština Doljevac je jedan od 40 nerazvijenih u Srbiji. U Doljevcu i okolnim mestima i selima živi između 18 i 19 hiljada stanovnika. Pre deset godina polovina stanovnika u doljevačkoj opštini imalo je posao u fabrikama elektronske i mašinske industriji, duvanskoj industriji i industriji gumenih proizvoda "Vulkan" i drugima u Nišu, a znatan deo radio je u preduzećima i firmama u samoj opštini. Svojevremeno je uspešno radila doljevačka klanica koja je imala oko 250 zaposlenih. Bila je tu i konfekcija i jaka zemljoradnička zadruga. Danas u Doljevcu i drugim mestima radi samo nekoliko stotina ljudi, uglavnom u trgovini i u ekspoloataciji šljunka.

U Centru za socijalni rad u Doljevcu materijalnu pomoć dobija oko 350 porodica sa teritorije opštine. Potrebe su međutim mnogo veće. Ovakvo stanje nateralo je ljude da počnu da govore da će osnovati agenciju i prodavati svoje organe.

Sećamo se dobrih događaja odsecanja prstiju. To ima simbolično značenje jer svaki častan čovek kaže da sve što je stekao, stekao je sa svojih desetoro prstiju. Odsecanje prstiju znači da od poštenog rada u Srbiji teško da se može živeti. Izgleda da sve ovo ne dopire do očiju i ušiju predstavnika vlasti, jer kada bi dopiralo sigurno se ne bi ponašalo ovako sa novcem svih poreskih obveznika i ne bi bilo ovoliko zaduživanje. Ne bi se zadužile buduće generacije iz godine u godine, a ovde slušamo priče da se vodi fiskalna politika u skladu sa načelom međugeneracijske pravičnosti. Jednostavno, ove priče su u suprotnosti sa činjeničnim stanjem.

Pokušalo se da izmene i dopune zakona o PIO budu nedovoljno tretirane u današnjoj raspravi. Zbog nedostatka vremena reći ću samo nešto o izmenama koje se odnose na potreban minimalan staž osiguranika za osiguranika ženu. Ovaj staž povećava se sa 35 na 38 godina. Kada sagledamo sve teškoće sa kojima se većina žena u Srbiji suočava jasno je da ove izmene idu na štetu ženama u Srbiji.

Najpre teško je zaposliti se. Mnogo vremena provede se na evidencije nezaposlenih. Kada uspe da se zaposli mnogo žena radi na crno bez plaćenih doprinosa, a u ranijim raspravama o nekim drugim zakonima govorili smo da su žene često manje plaćene za isti posao koji rade i muškarci. Priroda je tako htela da žene rađaju i gaje decu i mali je broj žena koje su u prilici da im decu čuvaju pomoćnice. Više o ovome, ali i o porastu broja raznih oboljenja od kojih često oboljevaju žene, pogotovo mlade, govorićemo u raspravi u pojedinostima, kao i o ostalim predloženim izmenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Sada je važno samo istaći da će se ovim predlogom zakona promeniti uslovi za odlazak u penziju ljudi koji obavljaju poslove za koje je predviđeni beneficirani radni staž, tj. staž osiguranja sa uvećanim trajanjem. Uslovi će biti pooštreni za većinu ovih osiguranika, jer se podiže starosna granica i povećava se broj potrebnih godina staža osiguranja. S obzirom na to da se radi o posebno složenim poslovima ova izmena nije u interesu pomenutih osiguranika.

Na kraju, u svom kratkom obraćanju poslanicima premijer je poručio da predloženi budžet posmatramo profesionalno i odgovorno, oslobođeni stranačke ostrašćenosti. Narodni poslanici Srpske radikalne stranke poručuju premijeru, koji sada nije sa nama, da mi to uvek radimo tako. Svaki predlog zakona koji dođe u Narodnu skupštinu posmatramo i odgovorno i profesionalno i svaka je naša diskusija po neka istinita životna priča bez trunke ostrašćenosti, a sa puno onoga što nam građani kažu.

Mi iz opozicije za razliku od predstavnika vlasti i te kako čujemo ono što nam građani govore i to nosimo delom u svojim diskusijama ovde u Narodnoj skupštini.

Gospođa Dragutinović nam je u uvodnoj reči saopštila da današnju raspravu doživljava kao borbu u političkoj areni, čak i da to posmatra tako da je za Vladu ova borba ništa u odnosu na međusobnu borbu koalicionih partnera Vlade prilikom izrade budžeta. Pošteno je građanima Srbije reći da je jedino bio važan ishod te međusobne borbe ministara, a ne interesi građana Srbije.

Poslovnik Narodne skupštine je napisan tako da u raspravi narodni poslanici iznesu svoje argumente. Na kraju ministar iznese svoju priču i posle toga narodni poslanici nemaju mogućnosti da odgovore. To može stvoriti utisak kod ministra da je pobedio u borbi u političkoj areni, ali građani Srbije pažljivo slušaju sve i većina se prepoznaje u diskusijama poslanika opozicije. Ne mogu ih prevariti priče koje ne odgovaraju svakodnevnici.

Žao mi je što su pojedine kolege poslanici iz vladajuće koalicije ispričale svoju priču i sada nisu u sali, a priča im se zasnivala na tome da im se jednostavno ne sviđa što opozicija kritikuje ono što je u Predlogu zakona o budžetu nije dobro. Nekorektno je reći da smo Predlog zakona čitali u mraku, pa govorimo sve crno. Takođe je nekorektno iznositi javno da je u raspravi bilo mnogo retorike, a malo sadržaja. To je relativno, jer ne gledamo svi isto neke stvari. Sve što su rekli narodni poslanici poslaničkog kluba Srpske radikalne stranke, i što će nakon ove diskusije reći i gospodin Buha je argumentovano i ponavljam istinite su životne priče.

Šta god smo amandmanima predložili Vlada bi odbila, jer će naravno nastojati da realizuje ono što je ona isplanirala, a ustupke u vidu prihvatanja amandmana činiće naravno kada je amandman podnet od strane poslanika vladajuće koalicije. Amandmani opozicije na budžet obično budu odbijeni, ma koliko kvalitetna rešenja da sadrže. Kako smo informisani raspravu o amandmanima na budžet vodićemo

u utorak, mi ćemo detaljno obrazlagati rešenja koja su predložena i videćemo onda koliko će vlast imati volje da prihvati rešenja koja su zaista u interesu građana. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Milorad Buha ima reč.

Vi imate još 16 minuta.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, evo u kasne sate razgovaramo o setu zakona koji su najbitniji u pravnom sistemu Republike Srbije. Ja bi se složio sa pojedinim poslanicima aktuelne vlasti koji su kritikovali vlast i otvoreno rekli da su pojedini zakonski predlozi došli ovde, a da nije raspravljena fiskalna analiza o efektima tih zakona. Nama kao opoziciji godi da predstavnici vlasti kritikuju vlast koja izlazi sa tako neodgovornim zakonskim predlozima. Gospođa Čomić je jasno rekla da ne postoje fiskalne analize o tome zašto je u Zakonu o PDV-u ugrađeno ono što je ugrađeno. Malo kasnije ću malo više govoriti o tome.

Predstavnici opozicije, a posebno Srpska radikalna stranka vam godinama ukazuje na to da ne pravite analize, ne samo u fiskalnoj sferi, ne pravite analize ni u ekonomskoj sferi, ni u finansijskoj sferi, ni u privrednoj sferi i gotovo nijednoj drugoj sferi. Nema analiza. Da ima analiza ne bi imali rezultate koje trenutno imamo u društvu. Nama znači ostaje da potvrdimo ono što su predstavnici vlasti rekli.

Da li bi se takođe složio da je najveća odgovornost zbog čega Predlog budžeta nije došao u Skupštinu onako kako nalaže Zakon o budžetskom sistemu? Prvi novembar je krajnji rok da se on pojavi ovde. Ali se ne slažemo u sledećem – da ministar finansija pored živog predsednika Vlade saziva sednicu Vlade. Predsednik Vlade jasno zna obavezu u pogledu budžeta. Ministar finansija ima prethodne radnje koje mora preduzeti u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, napraviti nacrt, na vreme dostaviti Vladi, usaglasiti sve. Imamo jednu kariku MMF, to je policajac koji određuje sve, a bez obzira na to mora se ispoštovati zakonski rok.

Ovde mora da se osvrne kritički i na predsednika Skupštine. Predsednik Skupštine ima zadatak shodno Zakonu o finansijskom sistemu, Zakonu o Skupštini, Poslovniku Narodne skupštine da sazove konferenciju za štampu 1. kada nije došao budžet ovde, time predsednik Skupštine gradi svoj autoritet, štiti zakonitost i ustavnost ovoga doma, ove skupštine. Gospođo Dejanović vi to niste učinili, vi ste to morali učiniti, vi morate ovako neodgovornu Vladu upozoravati na njene zakonske obaveze. Pored toga mi smo redovno ovde predstavnici aktuelne vlasti otvoreno ukazuju da Ministarstvo za finansije i Vlada krše Ustav. To čine predstavnici Saveza vojvođanskih Mađara, Lige socijaldemokrata itd. O tome se ćuti. Ustav se krši. To je nesporno.

Što se tiče prihoda koji pripadaju Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, Ustav je tu jasan i decidan, krše se. Ali nije to samo kršenje kod Ustava. Kršimo i jedan set zakona koji je sada važeći u pravnom sistemu Republike Srbije, Zakon o budžetskom sistemu. Evo rekao sam oko obaveze Vlade da dostavi Skupštini 1.11. Petnaestog sedmog tekuće godine u Skupštinu mora doći Predlog završnog računa. Da li ga je ova vlada dostavila. Nije. Zbog čega? Zašto se krši zakon?

Gospođo Dejanović, da li ste se vi ikad zapitali zašto to nije došlo? Vi kao predsednik parlamenta ste u obavezi, položili ste zakletvu i morate štititi zakonitost, upozoriti Vladu na njene obaveze ako je ona neodgovorna.

Dalje, ova vlada otvoreno čini i krši zakone o odbrani, obaveza je da izdvoji prema Zakonu o odbrani 2,4% BDP u budžetu i da to pripadne Ministarstvu odbrane. Da li je to učinjeno? Nije. Da li je prekršen Zakon o finansiranju lokalne samouprave? Prekršen je. 1,7% BDP-a pripada lokalnoj samoupravi.

Hvalite se ovde, izgledi su vam 25% više nego prošle godine. Nije tačno. Vi ste izneli onoliko koliko nalaže zakon. Ove godine lokalna samouprava je morala dobiti, odnosno po ovome budžetu za 2011. godinu lokalna samouprava je morala dobiti 58 milijardi. Koliko je dobila? Dobila je 31 milijardu.

Krše se zakonski propisi o javnim nabavkama. Prošle godine u ovo vreme smo usvojili Zakon o masovnom broju radnika u državnoj upravi u lokalnoj samoupravi. Ta dva zakona se krše. Jasno je, Zakon o maksimalnom broju radnika u državnoj upravi je odredio maksimum – 28.400. Koliko ih sada ima? Preko 30.000. Sindikat kaže da ih ima i više od 31.400. Po ovome što predlažete, vi to i dalje povećavate. Nekoliko hiljada. Samo ovaj parlament, Skupština povećava broj za 62 izvršioca. Kako, kada postoji zakon? koga obavezuje zakon?

Koliko ste po ovom zakonu smanjili broj radnika – 720 i nešto. Koliko ste morali – 2.800. Koliko je to u lokalnoj samoupravi – 5.600. Koliko ste ih otpustili – ni 1.000. Vidite kako se vi igrate sa zakonom.

Krše se zakoni o javnom dugu o privatizaciji, sada nemam vremena da sve to elaboriram itd. Ovde se stvara jedna idilična slika o deficitu. Otprilike, deficit, suficit, to vam je isto – tri milijarde, 30 milijardi, 120, 140 miliona, pa to je, gospođo Dragutinović, sada ste stigli, za vreme od kako ste na vlasti u ovih 30 meseci, deficit države sa ovih sedam budžeta je preko četiri milijarde evra. Zbog javnosti moram naglasiti četiri milijarde evra, 440 i nešto milijardi je ukupan deficit države.

Ova cifra se morala pokriti. Kako? Zaduživanjem u inostranstvu, zaduživanjem na domaćem tržištu. Sada ću vam pročitati šta se sve moglo, potrudio sam se malo da preračunam šta se moglo sa tom cifrom od četiri milijarde evra za ovih 30 meseci napraviti, da smo bili u suficitu ili manjem deficitu. Moglo se zaposliti 400.000 radnika. Ako treba, objasniću vam kako. Mogao se napraviti auto-put u dužini od 2.000 kilometara, od prilike do Moskve, sa 30 meseci do Moskve. Mogli smo napraviti 15 mostova kao što je ovaj most u Beškoj. Mogli smo napraviti vodovod u dužini od 12.000 kilometara do Tokija. Vodovod do Tokija, da pomognemo Japancima. Tolika je vrednost. Mogli smo da napravimo 15.000 autobusa, 1.750 kilometara kanalizacije, do Pariza itd.

To je vrednost onoga što je država potrošila. Ona se zadužila. Zašto? Zato što vi, gospođo Dragutinović kažete da se deficit nema odakle namiriti nego iz dva izvora. Jedan je strano zaduživanje, a druga je privatizacija. Kolika je vrednost zaduživanja? Sve je dug. Privatizacija u 2008, 2009. i 2010. godini nije bilo, možda će sada "Telekom" biti prodat, ali šta ćemo posle toga? iz čega namiriti sve ostalo?

Kakve poruke šaljemo narodu i građanima Srbije? Probaću to da prezentujem kroz izjave predsednika Republike. U "Novostima" 12.11.2010. godine predsednik kaže – Mere štednje u državnim institucijama biće rigorozne. Niko na vlasti u periodu krize ne sme primati veće plate. Sutradan, po toj njegovoj izjavi, izađe ministar ekonomije i kaže – s obzirom da smo izašli iz krize, povećaćemo plate shodno porastu PDV. Napravljena je ozbiljna analiza, to je 11 mesec. Sada tačno znamo da će to biti 1,55. Dan posle toga, dva dana posle izjave predsednika, predsednik Vlade kaže – s obzirom na ekonomsko finansijske pokazatelje i podacima za 10 meseci, povećaćemo plate.

Mi se igramo. Predsednik Republike kada kaže – štednja i da će biti vrlo rigorozna i nema povećanja plata, da li to nekoga obavezuje? To ne obavezuje nikoga. Najmanje ministra ekonomije i regionalnog razvoja. Predsednika Vlade i ministra finansija. Posle toga, kada je ministar ekonomije i regionalnog razvoja

izašao sa podacima da rast BDP toliki, bez ikakve analize je to napravio. Isto tako je izašao i prvi ministar, a onda i svi predstavnici vlasti, ministri itd. i državni sekretari imamo povećanje i onda su počela licitiranja. Te će biti 5%, te će biti 6%, te ćemo 8% itd. To je lupanje prazne slame bez ikakvih pokazatelja.

Moram se složiti sa predstavnicima vlasti da ova vlast ne radi nikakvu ekonomsku, monetarnu, finansijsku, privrednu i drugu analizu. Nema te analize, ovo je obično lupanje.

Ovde je danas premijer izašao sa dva principa na kojima se zasniva ovaj budžet. Jedan je štednja a drugi je razvoj. Da vidimo štednju. Gde štedimo? Koliko nam je projektovana javna potrošnja – 45%. Da li idemo u povećanje zarada u 2011. godini? Idemo. Vršićemo ukupno sa ovom, u toku ove godine, još jednu dve korekcije. Šta kaže guverner NBS, šta on očekuje u prva dva kvartala? Povećanje potrošačkih cena od čak 15%. U drugoj polovini godine doći će do smirivanja, pa će to biti negde u relaciji, ono što je projektovano 4,5 plus minus 1,5%. Tvrdim da se ne može zaustaviti, ukoliko inflacija bude i porast cena na malo u periodu dva kvartala. Ne može se 15% vratiti na 4%, odnosno 6%. Imaćemo i tu iskakanja.

Projektovana stopa javne potrošnje je 45%, a ići će na 50%. Ako nam se budžet bude punio kao što se punio 2010. godine, ne može bolje, imaćemo daleko manje prihode, odnosno prinose u budžet. To ste vi ovde jasno i pokazali. PDV u zemlji ste projektovali u 2010. godini, po budžetu za 2010. godinu na 132 milijarde, pa ste je u rebalansu skinuli na 112, 20.180.000.000 evra. Šta se desilo? Nemamo proizvedenih roba i usluga ili su na crnom tržištu. Crno tržište nam je 40%, možda čak i više od ukupnog obima prometa i proizvodnje roba i usluga.

Kakav je odnos između PDV koji dolazi po osnovu prometa roba na domaćem tržištu i onoga što dolazi iz inostranstva – 1:2. Mi smo zemlja koja je zavisna od uvoza. Bez uvoza ne možemo da živimo. Uništili smo privredu i sada smo osuđeni na to da uvozimo. To se vidi, projekcija je vaša, PDV u zemlji je 118 milijardi, PDV iz uvoza je 235 milijardi, duplo više.

Nadalje, ono za šta se zalaže SRS – ozbiljna štednja. Ukazujemo na to godinama, bez štednje nema ozbiljnog zaokreta u privredi Srbije, ni u društvenom životu Srbije. Morate oporezovati of-šor kompanije, ono što ste najavljivali. Nema zakona o oporezivanju of-šor kompanija. Morate oporezovati sve ono što oporezuju zemlje u regionu. Hrvatska i Mađarska su krenule u oporezivanje i donošenje propisa kojima se oporezuju banke i monopolisti. To je obaveza ove države, bez toga nema života Srbije.

Šta dalje morate napraviti? Morate zaustaviti sve one tokove u javne nabavkama. Vensen Dežer vam je otvoreno rekao da se 25%...

(Predsednik: Moraću da vas zaustavim pošto je vreme, završite misao.)

Hvala. Jasna je poruka Vensen Dežera – 25% javnih nabavki ode u privatne džepove. To je milijarda evra. Milijardu evra ubacite, jer se napumpavaju javne nabavke. Milijardu evra ubacite u budžet, evo, gotovo da ste pokrili ovaj deficit koji imate u ovom budžetu. Oporezujte bankarski sistem, oporezujte monopoliste. Nemate deficit. Imate suficit. Iz tog suficita jasno ćete moći podmirivati i zapošljavati. Zaustavite one negativne tokove, itd. Hvala.