PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 21.02.2011.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANjE

1. dan rada

21.02.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 11:10 do 00:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Prvog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.

Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuju 162 narodna poslanika.

Da bismo tačno utvrdili broj prisutnih poslanika u sali, molim narodne poslanike da ubace kartice u poslaničke jedinice.

Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 114 narodnih poslanika, odnosno da je prisutno više od 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.

Obaveštavam vas da je sprečena da sednici prisustvuje narodni poslanik Aleksandra Janković.

Saglasno članu 86. stav 2. i članu 87. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu sazvala izuzetno za ponedeljak, kao i u roku kraćem od roka utvrđenog u članu 86. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, zbog potrebe da Narodna skupština, pre isteka perioda vanrednog zasedanja, razmotri predloge akata iz dnevnog reda koji je određen u Zahtevu 123 narodna poslanika za održavanje vanrednog zasedanja.

Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam, povodom razmatranja 1. i 2. tačke dnevnog reda, pored predstavnika predlagača dr Diane Dragutinović, ministra finansija, i Dragana Šutanovca, ministra odbrane, pozvala da sednici prisustvuju i Ilija Pilipović, pomoćnik ministra odbrane, Aleksandar Kocić i Višnja Kuzmanović, savetnici u Ministarstvu finansija.

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, u sazivu Prvog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini, koje je sazvano na Zahtev 123 narodna poslanika, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 248. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, dostavljen vam je Zahtev za održavanje Prvog vanrednog zasedanja sa određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.

Kao što ste mogli da vidite za Prvo vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini određen je sledeći

D n e v n i r e d

1. Predlog zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske banke a.d. Beograd za obaveze JP "Jugoimport-SDPR", koji je podnela Vlada;

2. Predlog zakona o zaduživanju Republike Srbije kod Societe Generale uz garanciju Svetske banke, koji je podnela Vlada;

3. Predlog odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2011. godini, koji je podnela Vlada;

4. Predlog odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2011. godini, koje je podnela Vlada;

5. Predlog odluke o izmeni i dopuni Poslovnika Narodne skupštine, koji je podnelo 99 narodnih poslanika.

Predlog za spajanje rasprave.

Narodni poslanik Vlatko Ratković na osnovu člana 92. stav 2, člana 157. stav 2. i člana 193. Poslovnika Narodne skupštine, predložio je da se obavi:

- Zajednički načelni pretres o: Predlogu zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske banke a.d. Beograd za obaveze JP "Jugoimport-SDPR" i Predlogu zakona o zaduživanju Republike Srbije kod Societe Generale uz garanciju Svetske banke;

- Zajednički načelni pretres o: Predlogu odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2011. godini i Predlogu odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2011. godini.

Da li narodni poslanik Vlatko Ratković želi reč? (Da)

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Da, u tom smislu povlačim predlog koji ste citirali.

Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Prelazimo na rad po dnevnom redu. Pre nego što nastavimo rad, predlažem da Narodna skupština konstatuje ostavke članova Vlade, pošto su se za to stekli uslovi.
Primili ste ostavke mr Mlađana Dinkića, na dužnost potpredsednika Vlade i ministra ekonomije i regionalnog razvoja, mr Verice Kalanović na dužnost ministra za Nacionalni investicioni plan i prof. dr Tomice Milosavljevića, na dužnost ministra zdravlja.
Saglasno članu 133. stav 2. Ustava Republike Srbije, članu 23. stav 2. Zakona o Vladi i članu 278. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, Narodna skupština, na prvoj narednoj sednici, bez pretresa, konstatuje, odnosno prima k znanju da je član Vlade podneo ostavku i o tome se ne odlučuje, a danom konstatovanja ostavke članu Vlade prestaje mandat.
Polazeći od toga, Narodna skupština konstatuje da su mr Mlađan Dinkić, potpredsednik Vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja, mr Verica Kalanović, ministar za nacionalni investicioni plan i prof. dr. Tomica Milosavljević, ministar zdravlja, podneli ostavke i time im, danom konstatovanja ostavke, prestaje mandat potpredsednika Vlade, odnosno ministra u Vladi.
Povodom ostavke potpredsednika Vlade i ministra ekonomije i regionalnog razvoja, mr Mlađana Dinkića, podsećam vas da je u skupštinsku proceduru, takođe, stigao i predlog predsednika Vlade dr Mirka Cvetkovića da se mr Mlađan Dinkić razreši dužnosti člana Vlade.
Međutim, budući da se nalazimo u vanrednom zasedanju, Narodna skupština, prema članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 249. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, može da radi isključivo po unapred utvrđenom dnevnom redu koji je odredio ovlašćeni predlagač vanrednog zasedanja, a taj predlagač nije u dnevni red stavio navedeni predlog za razrešenje.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O DAVANjU GARANCIJE REPUBLIKE SRBIJE U KORIST SRPSKE BANKE A.D. BEOGRAD ZA OBAVEZE JP "JUGOIMPORT-SDPR" (načela)
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada. Primili ste izveštaje Odbora za finansije i Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas da, prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe, na sledeći način: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa DSS-Vojislav Koštunica – 24 minuta; Poslanička grupa SPS-JS –18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekundi; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina –osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore jednom, do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam da će po ovoj tački dnevnog reda poslaničke grupe predstavljati, i to: narodni poslanik Zoran Kasalović, Poslaničku grupu SPS-JS; narodni poslanik Vlajko Senić, Poslaničku grupu G17 plus; narodni poslanik Ivan Andrić, Poslaničku grupu LDP.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske Banke a.d. Beograd za obaveze "Jugoimport-SDPR".
Da li predstavnici predlagača žele reč? (Da)
Gospođa Diana Dragutinović, ministar. Izvolite.

Diana Dragutinović

Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pred vama se nalazi Zakon o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske Banke a.d. Beograd za obaveze JP "Jugoimport-SDPR". Želim da iskoristim ovu priliku i da izložim šta je pravni osnov za predlaganje ovog zakona. Dakle, prema Zakonu o javnom dugu, parlament je taj koji odlučuje o davanju garancije Republike Srbije. Takođe, dva člana u Zakonu o budžetu Republike Srbije daju okvir za zaduživanje Republike Srbije i za izdavanje garancije. To su: član 3. Zakona o budžetu za 2011. godinu i član 33, istog zakona.
Takođe, kao što svi znate, stručna i druga javnost sve više govori o novom modelu rasta Republike Srbije. Taj novi model rasta, zapravo, pretpostavlja prelazak sa dosadašnjeg modela ili takozvanog pretkriznog modela, koji se, pre svega, zasnivao na rastu domaće potrošnje, na rast koji je zasnovan, pre svega, na izvozu. Neosporno je da je u kriznom periodu Srbija zaista počela da menja svoj model rasta, o tome svedoče najviše tri podatka; da je izvoz u 2010. godini, u odnosu na prethodnu, porastao za više od 30%, da je i dalje Srbija zemlja koja ima spoljnu neravnotežu, ali je deficit platnog bilansa značajno smanjen, dakle, podsetimo se da je 2008. godine deficit platnog bilansa bio, čak, 18% BDP, da bi 2010. godine bio između 6 i 7%. Prema tome, neosporno je da Srbija menja svoj model rasta. Neosporno je da je prilagođavanje bolno, ali da je to jedina opcija koju ima.
Takođe, želim da podsetim narodne poslanike da je Vlada Republike Srbije usvojila Strategiju povećanja Republike Srbije za period od 2008. do 2011. godine i u toj strategiji su identifikovana najvažnija tržišta, izvozna tržišta, za Republiku Srbiju. Jedna grupa tržišta, a to su tradicionalna tržišta, gde Srbija već ima iskustvo u izvozu svojih proizvoda, a druga tržišta, to su ona rastuća tržišta i tržišta sa velikom kupovnom snagom.
Kao jedno od perspektivnih tržišta, i posebno perspektivnih tržišta za izvoz namenske industrije Srbije, identifikovan je i Alžir. Dana 26. novembra 2010. godine Ministarstvo za Nacionalnu odbranu Narodne demokratske Republike Alžira i JP ''Jugoimport-SDPR", zaključili su ugovor, koji predviđa izvoz roba i usluga od strane domaće namenske industrije od 280,8 miliona evra. O veličini i značaju tog posla najbolje govore podaci koji se odnose na izvoz celokupne namenske industrije u periodu od 2007. do 2010. godine. Dakle, 2007. godine, namenska industrija je izvozila 75 miliona dolara, 2008. 183, da bi 2009. i 2010. godine namenska industrija Srbije izvozila oko 250 miliona dolara. Prema tome, 250 miliona dolara je godišnji izvoz namenske industrije Srbije. Vrednost ovog izvoznog posla je oko 280 miliona evra.
Inače, namenska industrija Srbije beleži značajan rast, ne samo izvoza, naravno, nego i proizvodnje. Postoji sedam fabrika namenske industrije u kojoj je zaposleno oko 9 hiljada radnika. Podsećam da je broj radnika u neto smislu povećan za hiljadu, upravo kao rezultat velikih izvoznih poslova i rasta obima proizvodnje.
Garancija koju daje Republika Srbija ne odnosi se na čitavu vrednost posla, već se odnosi na 15% vrednosti posla koliko iznosi avans koji će alžirska strana dati, odnosno obezbediti JP ''Jugoimport-SDPR". Međutim, alžirska strana je tražila kontragaranciju za povraćaj avansa ukoliko Javno preduzeće ne ispuni svoje obaveze iz krovnog ugovora i pojedinačnih ugovora.
Imajući u vidu da se radi o velikom izvoznom poslu, imajući u vidu da ovaj veliki izvozni posao može da donese i druge velike izvozne poslove, imajući u vidu da ova garancija, koju daje Republika Srbija, zapravo, predstavlja podršku rastu izvoza, molim narodne poslanike da, bez obzira sa koje se strane nalazili, u danu za glasanje podrže ovaj zakon. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospođi ministar.
Dozvolite samo da vas obavestim da će Poslaničku grupu SRS po ovoj tački predstavljati narodni poslanik Vladan Jeremić.
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora, narodni poslanik Vlatko Ratković želi reč? (Ne)
Da li izvestilac Odbora za finansije, narodni poslanik Branka Ljiljak želi reč? (Ne) Zahvaljujem.
Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja načelnog pretresa prijave za reč, u pisanom obliku, dale: Poslanička grupa SRS, Poslanička grupa LDP i Poslanička grupa DSS.
Da li se neko od ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa javlja za reč? (Da) Reč ima gospodin Vladan Jeremić. Izvolite.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, evo jedne izuzetno zanimljive i, rekao bih, značajne teme o kojoj ćemo danas razgovarati, a to je Predlog zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske banke a.d. Beograd za obaveze JP "Jugoimport-SDPR", a kad god je reč o ovakvim stvarima i o ovakvim temama, naravno, da je interesovanje javnosti poprilično, imajući u vidu neke činjenice o kojima smo i do sada govorili i neke stvari koje su pratile, pre svega, ovaj deo industrije ili, da kažem, privrede zemlje, u nekom prethodnom periodu, kao i situaciju u kojoj se danas nalazimo.
Po mišljenju nas u SRS stvari ne stoje nimalo dobro, iako smo u poslednje vreme bili u mogućnosti da čitamo o tome da je srpska vojna industrija jedina izvozna šansa itd. Bilo je onih koji su smatrali da je upravo oporavak vojne industrije nešto što bi trebalo državi Srbiji da donese izuzetnu korist, međutim, svedoci smo da osim posla sa Irakom, koji je bio vredan, nekih, 235 miliona dolara, praktično, nekakvih drugih mogućnosti za iskorišćavanje potencijala, koje je barem nekada imala ova oblast, zapravo, nije bilo i do toga, kako trenutno stvari stoje, neće ni doći.
Jednostavno, ako pogledamo činjenici u oči, nešto što je u sklopu cele priče, a to je oko izvoznih mogućnosti i kapaciteta, odnosno činjenica da se država Srbija i te kako mnogo zadužuje po raznim osnovama, uglavnom ekonomski neopravdanim, samo ću podsetiti da ako napravimo neku paralelu između nekadašnje države i danas da je dug takvim neodgovornim vođenjem zemlje narastao na nekih 23 milijarde, što je otprilike 1.000 dolara po glavi stanovnika ili 3-4 hiljade po porodici. Ako se osvrnemo isključivo na ovu oblast poslovanja, gde je glavni predstavnik JP "Jugoimport-SDPR", onda je jasno da su rezultati onoga što bi trebalo sada da se sumira izuzetno nepovoljni, jer osim čestih putovanja, troškova itd, ukupan efekat svega toga je praktično zanemarljiv.
Ako se uporedi sa ranije ugovaranim izvoznim poslovima za naša preduzeća, pre svega u tim nesvrstanim zemljama, pa već u ovoj pominjanoj, u Iraku, samo ću reći da su za jednu deceniju, prema podatku od 1980. do 1990. godine, naša preduzeća ostvarila poslove od preko 38 milijardi dolara, što od izvoza, što od radova i u toj kooperantskoj saradnji sa tom zemljom. Međutim, to je samo jedna zemlja. Naravno da su zemlje poput Libije, Indije, Indonezije, Čile i tako dalje, zemlje sa kojima je naša zemlja mogla da na jednoj kooperantskoj osnovi ostvari mnogo bolju saradnju.
Najveći deo tog našeg izvoza je upravo bio iz oblasti vojne industrije. Naravno, svi ti poslovi su pratili i poslove koje je imala i građevinska operativa, koja je tada bila jedna od najmoćnijih u svetu. Vojna industrija i građevinci su sa sobom vukli i ostali deo privrede, pa bi se moglo reći da je kompletna privreda učestvovala u tim značajnim poslovima. Međutim, zahvaljujući neodgovornosti vlasti, pogotovo u ovoj protekloj deceniji, mora se znati da jedna zemlja ne može da se razvija na način na koji oni smatraju, odnosno pre svega prodajom strancima najvrednijih privrednih kapaciteta.
Jedna mala zemlja koja je godinama nekada bila na listi među prvih 10 izvoznika naoružanja i vojne opreme, a podsetiću samo da smo proizvodili i avione i helikoptere, bacače, tenkove itd, verovatno široj javnosti nije poznata činjenica da je u to vreme u celom svetu bilo manje od 10 zemalja koje su proizvodile ovih pet proizvoda. Tu svakako da postoji jedan političko istorijski aspekt koji nas vraća u neka prethodna vremena, odnosno pitanje je zašto je glavno žarište sukoba bilo upravo u BiH, u jednoj od Republika nekadašnje države? Možda odgovor leži u činjenici da je preko 50% kapaciteta vojne industrije bilo smešteno upravo tamo. Tih kombinata više nema, jer su uništeni.
Međutim, rekao sam da se ne radi samo o vojnoj industriji, radi se o industriji uopšte, složićemo se svakako da je vojna industrija lokomotiva razvoja koja pokreće i sve druge grane industrije, jer ako je jedna država u situaciji da proizvodi tako složene proizvode i učestvuje u tome čak 70% industrije koja ne spada u vojnu industriju, upravo je to paralela između zemalja kao što je naša i već pominjanog Iraka, jer su obe zemlje bile neprimereno industrijski jake u odnosu na svoju veličinu. Uz sve to imali smo i vrlo stručne i iskusne kadrove bez kojih je takva proizvodnja bila neizvodljiva. Naravno da je posledica svih ovih činjenica to što se desilo i sa našom zemljom, a i sa Irakom.
Ono što problem jeste to da Srbija od tih vojnih proizvodnih kapaciteta nije uspela mnogo da sačuva. Ono što se danas koristi je, u principu, mogao bi tako da kažem, u stanju nekakve kliničke smrti, jer većina fabrika te vojne industrije nije uopšte podsticana, niti im je država obezbedila poslove, ostale su samo mašine, a na njima praktično sada i nema ko da radi. Radnici su uglavnom, shvativši da od onih obećanih 200 hiljada novih radnih mesta nema ništa, otišli trbuhom za kruhom, jer te državne institucije koje su inače bile dužne da im obezbede posao, ne samo da to nisu učinile, nego su i onemogućavale bilo kakav pokušaj rukovodstva da se nešto na tom planu popravi.
Dakle, od tog ogromnog potencijala, sa jednim prilično respektabilnim budžetom, protekao je jedan period koji bi se mogao nazvati periodom potpunog razaranja u ovoj oblasti privrede. Neću sada da podsećam na potencijale koje je imao samo Vojnotehnički institut itd, dakle, bila je ovo, zaista, jedna mogućnost i jedna šansa koju Srbija nije iskoristila, ali sve je to posledica jedne celokupne politike koja je vođena u proteklih 10 godina.
O samom pogrešnom koraku države, a to je da se iz nekakvih političkih razloga, svakako ne ekonomskih, jer, ponoviću još jedanput da smatramo da bi vojna industrija mogla da bude generator sveobuhvatnog privrednog razvoja, dakle, isključivo iz političkih razloga smo se odrekli mnogih tehnologija. Tu se pre svega misli na razvoj oružja za odvraćanje, jer da smo imali nešto tako, verovatno zemlja nikada ne bi ni došla u situaciju da doživi ono što je doživela 1999. godine.
Takođe, problem na koji želimo da ukažemo jeste da, naravno preko već pominjanog "Jugoimport-SDPR-a", kao nosioca poslova u ovoj oblasti, naša zemlja ima malu i ograničenu saradnju sa zemljama gde bi to svakako trebalo da bude drugačije. Pre svega mislimo na Rusiju, imajući u vidu da su i naše oružje i sistemi prilično kompatibilni sa ruskim, i ne samo sa ruskim, nego i sa kineskim i arapskim zemljama, Latinskom Amerikom itd. Ali, očigledno da, kao što je to svojevremeno rečeno, mi, Srbi, izgleda, mnogo više volimo i poštujemo svoje neprijatelje nego svoje prijatelje. To je jedan od razloga što je danas u Srbiji saradnja i sa Rusijom u ovom smislu praktično zabranjena od strane Zapada.
Dakle, veoma je teško da se stvara privredno razvojni ambijent gde će rezultat doći, a da se pri tom zemlji omogući potpuno razaranje nečega što bi trebalo da predstavlja osnovu u oblasti privrede.
Ono što, takođe, zabrinjava, ako se izuzme taj izvozni aspekt, to je činjenica da nema nešto novo u vojnoj industriji, ali da bi svakako trebalo mnogo toga učiniti. To ne moraju biti isključivo samo vojni projekti, već se mogu koristiti i u civilne svrhe. Jedan od takvih projekata, gde država ima i značaj i interes, to je, da se znatno više poradi na komercijalnoj strani izrade projekata za razvoj raketa itd. Drugi projekat je upravo projekat razvoja oružja za odvraćanje većeg dometa. Sve ovo bi mogli da budu unutrašnji stubovi jedne političko-ekonomske stabilnosti, naravno i jače privrede i onoga čega očigledno u državi Srbiji više nema, a to je mogućnost da imamo takvu vojsku koja bi bila sposobna da spreči svaku pomisao na bilo kakvu agresiju.
Dakle, vojna industrija svakako neće biti preporođena na način na koji ste vi zamislili, kroz ovakav vid, da kažem, pokušaja poboljšanja izvoza, već kad suštinski dobije za razvoj ono što treba da se postavi kao jedna vojno opremljena i respektabilna država. Naravno, sve ovo zahteva i određena znanja elektronike, elektromagnetike i svega onoga što je dobro za našu nauku. Nažalost, u državi Srbiji danas nema dovoljno mudrosti da se finansira jedan dugogodišnji razvojni program, da se osvoje te komponente, mada, koliko je poznato, takvih stručnjaka imamo, ne mnogo, ali dovoljno.
Jasno je da i svetska praksa, na kraju krajeva, nalaže da razvoj vodi najmanje u dve konkurentne grupe, kako bi se obe stimulisale. Jedna je ta državna, a drugo je privatni kapital. Sigurno da bismo mogli da imamo za nekoliko godina proizvode koje bismo mogli da izvozimo, koji bi mogli državi da donose određena finansijska sredstva, nego na način kako se sada sve to radi. Činjenica bi bila da bi Srbija uz to imala i politički adut, a to je da je u stanju da prodaje oružje u takozvanim kriznim područjima, ako im se ne izađe u susret.
Da su sve ove činjenice uzete u obzir sigurno da bi Srbija već odavno bila zemlja koja bi u tom smislu bila integrisana u ove svetske tokove, a ne kao što je do sada, izuzev, u formi, da kažem, hvale od strane nadležnih i u Ministarstvu odbrane, u nekakvim ugovorima i poslovima se navodi kako se srpska vojna industrija vraća na velika vrata na svetsku scenu itd. Jasno je da je to čist politički marketing i da je stanje u vojnoj industriji znatno teže nego što se predstavlja u medijima. Konkretnih primera za to ima, nažalost, sijaset. Od onoga što je preostalo u vojnoj industriji, znate i sami kakva je situacija. Dakle, smatramo da je neophodan jedan ozbiljan zaokret u celoj ovoj priči.
Ono što jeste problem to je da Vlada očigledno nema energije i snage i kapaciteta da na drugačijim osnovama pokušava sa rešavanjem i ovog problema. Samo ću navesti još jedan podatak. U proteklih nekoliko godina, u pokušaju prodora na svetsko tržište, svi ti kontakti koje je država koristila, kao zemlja koja ima i dobru poziciju i u okviru Pokreta nesvrstanih, naravno da nije uspela na pravi način da realizuje, tako da predstoji mnogo posla i na modernizaciji, na svemu onome što treba uraditi da industrija, koja se inače najbrže razvija posle poljoprivrede, zaista dođe u tu poziciju da Srbiji, odnosno njenim građanima omogući znatno više nego što je to u ovom trenutku.
Neću podsećati na nedavnu tragediju koja je bila u Fabrici "Sloboda" iz Čačka, jer sve je to samo jedan logičan sled situacije u kojoj se vojna industrija nalazi poslednjih decenija. Sa druge strane, opšte je poznat i nedvosmislen stav SRS vezano za ovakav način davanja garancija, tako da, što se tiče nas, smatramo da su potrebne radikalne, suštinske promene u funkcionisanju vojne industrije, a samim tim to bi trebalo da donese nešto što će ubuduće izbeći ovakve predloge zakona koje danas imamo na dnevnom redu. Zahvaljujem na pažnji. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Da)
Gospodin Radojko Obradović. Izvolite.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Dragutinović, u okviru ovog dnevnog reda imamo dve tačke koje se tiču direktno finansija i nečega što je vaše zaduženje, o njima će se raspravljati odvojeno. Prva tačka predstavlja Zakon o davanju garancije u korist ''Srpske banke'', a ova opet u korist ''Jugoimport-SDPR-a'', a tiče se jednog izvoznog posla. U svakom slučaju, to je jedna od retkih dobrih stvari o kojima smo ovde raspravljali, a tiče se opet povratka Srbije na neka tržišta na kojima je bila prisutna, sa proizvodima sa kojima je, takođe, bila prisutna.
Sa žaljenjem moram da konstatujem da neki drugi ministri nisu ovako agilni. Recimo, pored namenske industrije, jedan od naših najvećih izvoznih proizvoda bila je građevinska industrija. Kada bi i građevinska industrija imala podršku sličnu ovoj, sigurno da bismo ponovo krenuli ka onih milijardu evra koliko je građevinska industrija donosila Srbija sa nekih inostranih tržišta, tim pre što, kada pogledamo projekte u zemlji, vidimo da sve ključne projekte rade strane firme, a da po posebnom zakonu o pomoći građevinskoj industriji, naša građevinska industrija dobije samo mrvice, gradi visokogradnju. To su neki poslovi sa kojima teško može da se pojavi bilo gde u inostranstvu.
Mene posebno interesuje ono što ste rekli na samom kraju, a to je da ovaj projekat dokazuje posvećenost Vlade projektu novog modela rasta, koji je baziran na izvozu i na investicijama. To bi bilo jako dobro da je to tačno. Potpuno je jasno da jedna lasta ne čini proleće.
Mi se nismo videli, otprilike, dva meseca. Pre dva meseca je usvojen budžet i u toku ova dva meseca, koliko Skupština nije zasedala, osim što na televiziji nismo imali prilike da sa vama porazgovaramo uživo, i građani Srbije i narodni poslanici, naučili su i upoznali se sa nekoliko izuzetno važnih stvari.
Potpuno je u ova dva meseca postalo jasno da Vlada ima samo jedan jedini i najveći prioritet, a to je zaduživanje u korist punjenja budžeta. To je postalo potpuno jasno i nedvosmisleno. MMF nam je rekao u ova dva meseca da u Srbiji ima 423.000 nezaposlenih, ono što je formalni deo i neformalni deo. Predsednik Vlade je konačno lupio šakom o sto i svim građanima Srbije jasno rekao ko je odgovoran za 400.000 nezaposlenih u Srbiji. Predsednik Vlade je otklonio uzrok za nezaposlenost. To je očigledno bio samo jedan vrlo moćan ministar koji je uspeo da napravi toliku nezaposlenost i očekujemo da će već sledećeg meseca zaposlenost početi drastično da raste.
U ova dva meseca smo videli da se nestašice, koje su nam bile daleko u mislima, ponovo pojavljuju. Kada odete u prodavnicu i pitate gde se nalazi brašno, one prodavačice vam sa čuđenjem kažu – "pa, nema brašna". A, kada pitate na kojoj polici se nalazi šećer, opet mi sa čuđenjem prodavačice kažu – "pa, gospodine, nema šećera".
Da li znate da je potrošnja mesa pala na najniži nivo u poslednjih nekoliko desetina godina?
Nama, koji imamo decu koja idu u školu glavni prioritet je kada će deca da počnu normalno da idu u školu? Prosvetni radnici i dalje štrajkuju. I kada prosvetni radnici traže veće plate, onda iz Vlade stigne signal da oni ruše državu, a kada iz Vlade stigne signal da pojedini ministri ne poštuju zakon i da direktno krše zakon, onda se tako ne ruši država.
E, to smo mi, to su samo neke od stvari koje smo videli u ova dva meseca. Da li mislite da će se tako problemi rešiti, da li je to novi model rasta? Da li znate da su investicije koje su osnov za novi model rasta 2010. godine bile manje nego one izuzetno teške 2009. godine, 5% manje investicije u 2010, nego što su bile u 2009. godini. Da li ćemo tako postići novi model rasta?
Gospođo Dragutinović, da li znate, trebalo bi da znate, naravno, kojom brzinom rastu troškovi ovakvog vašeg vođenja ekonomske politike. Iz budžeta 2008 otišlo je 14 milijardi na otplatu kamata, 2009 –20 milijardi, 2010 – 35 milijardi, 2011 – 46 milijardi, dakle, samo na otplatu kamata. To je svega 6% čitavog budžeta koji ide na kamate, ne pričamo o glavnicama, pričamo samo o kamatama. Šta možemo da očekujemo 2012. godine, koliki će taj procenat biti i kako onda možemo da očekujemo da će plate i penzije biti veće? Naravno da na možemo.
Onda možemo sa žaljenjem da konstatujemo da para nema. A šta ćemo raditi sve do trenutka kada treba da se izgovori to – para ima ili para nema? Vi ste sami rekli da jedan od osnovnih zakona koje vaše ministarstvo donosi, to su poreski zakoni, ti fundamentalni zakoni su promenjeni amandmanima, pa ste vi sami rekli da ih ne prepoznajete. Jedna je stvar što Skupština ima pravo da donese amandmane, ali druga je stvar da li Vlada ima politiku u pojedinim oblastima, na koji način se ta politika menja i na koji način se utvrđuju osnovni zakoni. Vama menjaju zakone amandmanima, vi ne znate ni kakvi su rezultati tih promena zakona.
I, šta onda možemo da očekujemo u Srbiji?
Kada slušamo šta izgovara vaš bivši državni sekretar onda je to i te kako razlog za strah i razlog za plašenje. To samo dokazuje da vaše ministarstvo nema apsolutno nikakvu kontrolu. Ne znam da li iko u ovoj zemlji zna koliko se i kako Srbija zadužuje. Kada pogledamo izveštaje sa sajta vašeg ministarstva, druga tačka će biti novih 400 miliona za podršku budžetu. Stiglo nam je još 200 miliona, u jednom slučaju dolara, u jednom slučaju evra, opet za podršku budžetu EU, aukcija državnih zapisa od 9. februara – 200 miliona, sa realizacijom od 100 %, 200 miliona evra, naravno, 14. februara – 200 miliona evra, ali realizacija 48%, plan za prva tri meseca plus ovo, 84 milijarde državnih zapisa. To više niko ne može da prati i niko ne može da računa.
A rezultat svega toga – 423.000 nezaposlenih, nema novih plata za prosvetne radnike, najavljen štrajk u zdravstvu, niko živi ne zna da li će za tri dana da poskupi struja, niko živi ne zna da li će biti šećera, da li će biti mesa, a mi pričamo o novom modelu rasta. Hajde pustite da nemamo novi model rasta, možda će biti bolje nego ovako.
Niste rekli nijednu reč koliki je javni dug i na koji način menjate metodologiju. Mislite da će metodologija da popravi način života? Čim javni dug poraste, mi promenimo metodologiju, pa je sada javni dug manji nego što je bio pre mesec dana. Ljudi ne rade, ništa ne funkcioniše, a mi sve bogatiji i bogatiji. Pa, to bi bilo lepo da ste vi smislili taj model rasta. I, ovde stalno izbegavate, javite se na kraju, da nam date odgovor na bilo koje suštinsko pitanje i mislite da će se rešavati problemi sami od sebe.
Evo, videli smo, samo poslednjih sedam dana na osnovu onoga što se dešavalo u vladajućoj koaliciji kakvi su suštinski problemi u Srbiji. Pa, pročitajte samo šta je izjavljivao vaš premijer, valjda on donosi odluku ili to radi neko drugi. To nam je realnost i što pre završite svoj posao, svima nama će biti bolje. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Zoran Kasalović ima reč, izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, SPS-JS podržaće Predlog zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Srpske banke, a.d. Beograd za obaveze JP "Jugoimport-SDPR'', pre svega iz razloga što je ovaj predlog zakona u funkciji realizacije jednog veoma značajnog izvoznog posla naše namenske industrije.
Mi smatramo da je jedan takav posao primer kako Srbija može da realizuje svoje razvojne šanse i razvojne potencijale. Srbija je, to je potpuno jasno i svi relevantni ekonomisti kažu, izašla iz jednog perioda kada je imala značajan priliv i prihod po osnovu sredstava od privatizacije, takođe, po osnovu donacije, ali i velike i visoke javne potrošnje. Nažalost, u ovom periodu značajno je smanjen priliv stranog kapitala, potpuno jasno da su to dejstva svetske ekonomske krize.
U tim uslovima se Vlada Republike Srbije mora opredeliti da vodi ekonomsku politiku koja je i socijalno održiva i u tom smislu SPS-JS daju punu podršku Vladi Republike Srbije, koja, evo i prema uvodnom izlaganju gospođe ministarke, već ima politiku koja predstavlja novi model rasta po osnovnim određenim pokazateljima, ali mi želimo da i ti pokazatelji zaista budu u funkciji realnog poboljšanja standarda svih građana Republike Srbije. I, naravno da je, usled ovih faktora koje sam izneo, neophodno da Republika Srbija pre svega poradi na povećanju konkurentnosti svoje privrede, što nimalo neće biti lak posao u narednom periodu, predstavljaće značajan izazov za Vladu Republike Srbije, a, takođe, i povećanje izvoza, što ovaj posao u najboljem smislu i predstavlja. I to je, po nama, jedini mogući način da Republike Srbija i realno ostvari poboljšanje životnog standarda svih građana Republike Srbije, jer se jedino na taj način mogu obezbediti značajnije realne stope rasta bruto društvenog proizvoda, koje će se svakako odraziti na bolji život svih građana Republike Srbije.
Ovaj zakon pre svega treba, kao što smo čuli, da uredi preuzimanje obaveze Republike Srbije kao garanta za izmirivanje obaveza "Jugoimport-SDPR'' i svakako ga treba podržati, jer opredeljenje i rad Ministarstva odbrane i Javnog preduzeća, u okviru svojih nadležnosti, da pronađe nova tržišta i realizuje vojnu opremu i naoružanje po modelu da se obnove veze sa bivšim partnerima i SFRJ i drugih država, a i tržišta koje predstavljaju potencijal po osnovu kupovne moći, jeste jedan dobar primer kako Republika Srbija može da realizuje svoje potencijale i dobar primer kako se treba ponašati u svim drugim segmentima koji predstavljaju jednu vrstu komparativne prednosti Republike Srbije.
Treba istaći da se radi o poslu koji je mnogostruko uvećan u odnosu na iznose ostvarene u nekom prethodnom periodu i svakako da SPS-JS želi da podrži ovakav način rada, ovakav način predstavljanja Republike Srbije u domenu namenske industrije. I želimo da u tom smislu podržimo ovaj zakon koji će svakako realizovati jedan značajan izvozni posao za Republiku Srbiju. Zahvaljujem. (Aplauz)