PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 15.03.2011.

6. dan rada

OBRAĆANJA

...
Liberalno demokratska partija

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija
Poštovana potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, potpredsedniče Vlade, mislim da je posle ovog javnog časa anatomije Evropske unije možda vreme da se vratimo na ono što su osnovne teme naše današnje rasprave. Nekoliko zakona je ovde pred nama. Ako ih pogledamo, na svakom od njih je predsednik Vlade, koji ih je slao u različitim trenucima, odnosno u različitim mesecima, ime drugog ministra... Većina tih ministara ili praktično svi danas nisu u svojim resorima, ali dobro. Možda je ovo danas bila prilika da se pokaže ta nova energija.
Vi ste, gospodine Đeliću, kao i uvek, neku energiju doneli. Moram da primetim da ona možda u ovoj poslednjoj razmeni mišljenja nije otišla u pravom smeru, da možda nije najbolji način da ubeđujete radikale, ali i građane Srbije, ipak i oni ovo gledaju, da je najbolji interes Srbije da uđu u EU to što u EU, posle Lisabonskog sporazuma, postoji mogućnosti da se iz nje izađe.
Ipak, to nije najbolji način da se promoviše EU, bez obzira na to što je najveći deo onih stvari koje ste rekli tačan, i o interesima u EU, i o novcu i o interesima jedinstvenog tržišta itd. Ipak Evropa počiva i na nekim vrednostima i vi to jako dobro znate. Nije ih bilo juče u ekspozeu premijera kada je govorio o EU, jako je malo toga bilo danas ovde i u ovome što ste vi govorili o EU.
Ipak neće biti da najveće evropske zemlje ili institucije EU intervenišu u slučajevima Grčke, Portugalije, Irske isključivo iz ekonomskih, političkih ili komercijalnih razloga. Ima tu i neke vrste solidarnosti, jer bez tog stuba čitava ideja EU nema na čemu da počiva. Bilo bi dobro da to i mi konačno do kraja prihvatimo, onda možda ne bismo imali probleme sa bojkotom Nobelove nagrade za mir, sa tim da vrlo često ne vodimo spoljnu politiku koja je na osnovama spoljne politike EU, naročito prema trećim zemljama itd.
Mislim da je dobro da se konačno vratimo na ove teme koje su ovde danas na dnevnom redu. Vi ste, naravno, relativno brzo prešli preko ove prve dve tačke dnevnog reda. To, naravno, i nisu zakoni na kojima ste vi radili i koje možete, da tako kažem, punim žarom da predstavljate ili da branite ovde danas u parlamentu, pogotovo zbog toga što se ipak radi o jednoj neprijatnoj situaciji da smo manje od dva meseca nakon usvajanja osnovnog teksta zakona, i jednog i drugog, i Zakona o porezu na imovinu i Zakona o porezu na držanje, upotrebu i nošenje dobara, suočeni sa situacijom da vrlo ozbiljno moramo da vršimo intervenciju u tim zakonima, i to posle ozbiljnih intervencija javnosti.
Ne zameram vam zbog toga što ste reagovali na takav pritisak javnosti, pogotovo kada je u pitanju porez na upotrebu teretnih vozila nosivosti do tri i po tone. Naravno da postoje svi razlozi da se ta greška do koje je došlo krajem decembra ispravi i da ubuduće nema tog poreza i za taj zakon će Poslanička grupa LDP glasati, sasvim nevažno da li uz podsećanje da smo o tome govorili u decembru, kada je zakon bio na dnevnom redu, ili bez toga.
Što se tiče ovog drugog zakona, Zakona o porezima na imovinu, naravno da on donosi ispravljanje nekih pogrešnih rešenja, ali nisam siguran da je ona argumentacija koja je data u obrazloženju zakona i koju ste vi delimično ovde ponovili do kraja tačna, odnosno realna, pogotovo kada ste govorili o toj praksi do koje će doći – da jedinice lokalne samouprave, koje inače po zakonu imaju mogućnost da određuju poresku stopu u znatno nižem iznosu od one koja je kao maksimum data i u osnovnom tekstu zakona i u ovom zakonu koji je danas pred nama... da će se to dogoditi.
Vi jako dobro znate, bez obzira na to što ste potpredsednik Vlade zadužen za evropske integracije, sa kakvim problemima je suočena većina jedinica lokalne samouprave u Srbiji. Priča o ovome je uvek hod po tankoj ivici, gde postoji opasnost da se sklizne u populizam. Ipak je reč o 150 - 160 jedinica lokalne samouprave, od kojih je većina imala u prethodne dve godine problem sa ozbiljnim smanjivanjem transfera iz republičkog budžeta, gde koalicije koje su na vlasti, ovakve ili onakve, u mnogo čemu liče na taj, da kažem, centralni ili veliki partijski život.
Nije realno da će te jedinice lokalne samouprave, odnosno oni koji drže upravljačku moć, vlast u njima razmišljati na tako vizionarski način da definišu poreske stope na relativno niskom nivou kako bi privukli investicije itd. Svako će gledati kako da preživi ovu 2011. godinu, kao što to radi Vlada, između ostalog i kada uzima vrlo ozbiljne kredite. Tako će i jedinice lokalne samouprave pokušati da jedan od retkih poreskih prihoda koji imaju kao praktično izvorni prihod vežu za sebe i da ga naplate u što većem iznosu.
U jednom trenutku ste govorili o tom načelu pravde ili pravičnosti, koja naravno jeste vrlo važna kod oporezivanja generalno, kod ovog poreza naročito, ali nisam siguran da će to izaći kao rezultat ove današnje rasprave, da će to biti vest. Vest danas ili u onom trenutku kada budu počela da pristižu rešenja biće da će poreska rešenja, odnosno iznosi poreske obaveze za ogromnu većinu, praktično za sva domaćinstva u Srbiji u 2011. godini, biti za 60% veća nego u prošloj godini.
Nisam siguran da će građani imati mnogo razumevanja za to što porez na imovinu, onako kako je do sada kod nas bio uređen, zaista nije bio ozbiljan izvor prihoda. U nekim državama jeste. Ne slažem se tu u potpunosti sa onim što je rekao gospodin Kasalović, da će građani biti srećni zbog toga što će oni koji se u Srbiji kolokvijalno nazivaju tajkunima biti u prilici ili u obavezi da plate 50, 100 ili 200 puta veću poresku obavezu nego kada je o njima reč. Ljudi će, naravno, gledati samo sebe.
Konačno, ova sednica generalno teče na dosta čudan način. Mnogo je tačaka dnevnog reda, prekidali smo je zbog izbora Vlade. Podsetio bih vas da mi na ovoj sednici razmatramo izmene Zakona o planiranju i izgradnji; u njemu postoji nekoliko odredaba koje su važne sa aspekta odredaba Zakona o porezu na imovinu. Upućujem vas na odredbe tog zakona. Nešto smo o tome razgovarali sa ministrom Dulićem, on nije dao pune odgovore.
Naime, u Zakonu o planiranju i izgradnji se predviđa obaveza, praktično kazna, za one koji nisu ušli u proces legalizacije, da će u narednom periodu plaćati trostruki iznos naknade za korišćenje građevinskog zemljišta sve dok se ta vrsta, da kažem, poreza ne inkorporira u Zakon o porezu na imovinu, kroz neke izmene i dopune. Ako smo već sada menjali ovaj zakon, onda smo mogli da preskočimo tu i pravno i ekonomski dosta sumnjivu ambiciju da se kroz Zakon o planiranju i izgradnji praktično nameće ovakva obaveza da to učinite kroz Zakon o porezu na imovinu.
Na kraju, zaista moram da se vratim na taj problem. Niste odgovorili ni gospodinu Miroviću, gospodin Jovanović je pokušao da dobije odgovor na to pitanje – šta se dešava sa 22. martom, sa Zakonom o akcizama, odnosno neophodnošću da se taj zakon izmeni? Vi ste prvi iz redova vlasti o tome govorili. Znamo koliko je bilo teško da pred institucijama EU, Evropske komisije branite neodrživ koncept, odnosno ispunjavanje te katastrofalne obaveze iz onog energetskog sporazuma sa Rusijom.
U Skupštini imate gotov predlog zakona koji je podnela Liberalno-demokratska partija dva ili tri dana nakon što se taj problem pojavio u javnosti, 15. ili 16. januar je u pitanju. On nudi potpuno normalno rešenje, da se iznosi akciza vrate na onaj iznos od pre 1. januara ove godine. Ukoliko krenete drugim putem, a svima je jasno da će se to dogoditi, čak i pozitivni efekti ukidanja tih dvojnih akciza biće poništeni, akcize će biti podignute ili izjednačene na nivou od oko 48 dinara za litar motornog benzina, što će biti 12 dinara više nego što je trenutno slučaj u Makedoniji, Bugarskoj ili Rumuniji. Sada je samo deset dinara veća akciza nego u tim zemljama, koje su po većini parametara slične nama, a 23. ćete imati problem.
Vi ste ipak član Vlade koji je ovde, mislim da je bio 5. septembar 2008. godine, u onoj drugoj zgradi, branio u istom danu i ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i ratifikaciju energetskog sporazuma sa Rusijom. Oni problemi o kojima smo tada govorili ili probali da vam na njih ukažemo danas dolaze na naplatu. Tada je bio isti dan, danas imate tu razliku od jednog dana između 22. marta, kada imamo obavezu prema EU, i 23. marta, kada dolazi ruski premijer, ali nam već danas dugujete odgovor, samo je osam ili devet dana do tada, ova sednica se neće završiti, da li će Skupština Srbije uspeti da usvoji rešenje? Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je devet minuta od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, a posle njega narodni poslanik Kenan Hajdarević.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, ne mogu da se ne složim sa gospodinom Đelićem da ovaj sporazum između Republike Srbije i EU ne garantuje Srbiji neke povoljnije kredite nego što je to do sada bilo. Svaki put kada se postavlja pitanje kredita postavlja se i drugo pitanje, a to je ko će ove kredite da vrati.
Mi sad ovde dajemo određene garancije Elektroprivredi; davali smo ih do sada više puta, u svakom predlogu zakona o budžetu ili u izmenama i dopunama zakona o budžetu postoji jedna stavka na rashodnoj strani budžeta gde su određena sredstva namenjena za otplatu kredita na osnovu dospelih garancija, što znači da smo kao država dali garanciju određenim javnim preduzećima, pojedinim institucijama koje nisu vratile te kredite; krediti su vraćeni iz budžeta Republike Srbije. Doduše, ni u jednom zakonu o budžetu ili u izmenama i dopunama zakona o budžetu nisam primetio da je bilo priliva po osnovu dospelih garancija tj. da su sredstva koja su otišla iz budžeta na ime garancije vraćena od onoga ko je kredit uzeo.
Postavljam pitanje, gospodine potpredsedniče Vlade, ministre ili šta već, hoće li da se nastavi sa tom praksom i kada su u pitanju ove garancije? Razumem za opštine koje su na Kosovu i razumem situaciju, one se uglavnom i finansiraju iz budžeta Republike Srbije – ako bi nam vraćali, mi bismo morali njima da prosledimo više, pa onda oni nama da vrate. Ali, kada su u pitanju javna preduzeća, gde direktori imaju platu i po pola miliona dinara, ne vidim ni jedan jedini razlog zašto ne bi oni vraćali kredite koje su uzeli, a isplatila ih na kraju Republika Srbija. Zašto ta sredstva ne bi vraćali u budžet Republike Srbije? Mislim da sa tom praksom mora da se prekine.
Govorili ste u jednom trenutku i o našoj domaćoj razvojnoj banci i da je njeno osnivanje u pripremi, da to rade ljudi koji su stručni, a od politike nezavisni itd. Postavljam pitanje, odakle ćemo da finansiramo tu našu razvojnu banku? Hoćemo li da ukinemo sve ove naše domaće banke koje su nam preostale a nisu pod patronatom Agencije za likvidaciju, sanaciju i stečaj banaka, da združimo njihov kapital i da napravimo srpsku razvojnu banku?
Prihvatam i to kao mogućnost, ali nemojte da se desi da mi pravimo srpsku razvojnu banku, a podižemo kredite da bismo je finansirali. Onda samo imamo direktora, upravni odbor, imamo administraciju, troškove, koji će da povećaju cenu tih kredita koje možemo da dobijemo.
Nažalost, Srbija je danas talac bankarskog sektora. Vi to dobro znate zato što, osim što ste nam „izljuljali“ određene zakone sa tetkinog kauča, kako vi to kažete, dolazite iz bankarskog sektora. Ne mogu da kažem da niste uradili nešto kada je u pitanju reforma poreskog sistema Republike Srbije, ogrešio bih dušu, ali ste izmislili poreze na sve i svašta samo zato da biste napunili budžet Republike Srbije, a uvek se pri tome zaboravljalo ko u stvari puni budžet, da li se on puni porezima na imovinu ili se puni platama, zaradama, proizvodima? Čini mi se da ste se u tome pomalo pogubili.
Problemi, odnosno ropstvo, koje Srbija ima zbog banaka počinju iz vremena kada je tadašnji ministar finansija Mlađan Dinkić izmislio državne hartije od vrednosti. Do tada je budžet koliko-toliko bio izbalansiran. Jedino što je bilo van izvornih prihoda budžeta bila su sredstva od privatizacije naših privrednih subjekata, što je dovelo do povećanja broja nezaposlenih. Onda kreće ta priča o propasti srpske privrede, srpskog poreskog sistema i srpskog budžetskog sistema.
Uvođenjem državnih hartija od vrednosti i referentne kamatne stope od 24% i čuvenim budžetom iz 2007. godine... Čini mi se da ste i tad, u onoj drugoj vladi, bili nekakav ministar, sa Demokratskom strankom Srbije, Vladi koja se raspala 2008. godine. To je bio budžet u kome je prikazan suficit zato što je jedan, da ne kažem neku težu reč, zadržaću se, jedan koji je umislio da je izmislio vruću vodu, prikazao da su prihodi po osnovu prodaje državnih hartija od vrednosti veći nego vraćanje isplata tih istih hartija od vrednosti i prikazao da je budžet u suficitu, tj. da ima viška para. Znači, više je kredita uzeo nego što treba da vrati u toj fiskalnoj godini i prikazuje da je pozitivan, i više nego pozitivan.
Koje su posledice, osim što se ogromna sredstva izdvajaju iz budžeta Republike Srbije za plaćanje kamata? Najveća posledica, a to je sekundarna posledica, koja može da se ispravi u nekom vremenskom periodu... Ali, primarna posledica je sledeća – da se privreda i stanovništvo takmiče sa državom po pitanju kredita. Hajde i stanovništvo, uzima onoliko koliko može i sve teže mu je da vraća zbog kursnih razlika i promenljivih kamata, ali privreda, ona kalkuliše sa kreditima. Ako dođe do poremećaja u toku otplate kredita, umesto da taj kredit uzme i da otvori nova radna mesta, da poveća produktivnost, da poveća i proširi delokrug rada, čitav svoj profit izdvaja da bi platila bankama kamate.
U to vreme ste bili i bankar. Sada imamo situaciju da su se mnogi u tome preračunali zato što ih je na prvom mestu prevarila NBS, a na drugom mestu ministri koji su vodili ovu državu. Počeli su da zatvaraju preduzeća i umesto da imamo povećanja budžeta po osnovu pravih izvornih prihoda, bez povećavanja poreskih stopa i proširivanja oporezivanja, mi imamo sve veća i veća davanja iz budžeta Republike Srbije u PIO fond, jer penzioneri moraju da prime penziju, a zaposlenih je sve manje; imamo sve veća i veća davanja iz budžeta RS u Fond zdravstvene zaštite, jer građani moraju da se leče. On se, opet, puni od zaposlenih.
Taj naš budžet se osim iz kredita puni od zaposlenih ljudi koji ostvaruju neku privrednu delatnost ili primaju platu – da li je privredni subjekat posrednik između njih ili ne, ali činjenica jeste da dok se ne poveća broj zaposlenih, dok se ne poveća produktivnost, mi ove kredite koje danas uzimamo ne možemo da vratimo. Ni vi, kao ova vlada, niti bilo koja sledeća, ukoliko ostane ovakvo stanje, nepromenjeno.
Kao vrh svega toga nam dolazi svetska ekonomska kriza 2008. godine i određena kriza u zoni evra 2009. godine, kada su u pitanju Grčka, a kasnije i Irska. Gospodine ministre, zašto ne budete fer pa ne kažete da su i građani Srbije bili solidarni sa Grčkom, kada je u pitanju njihova kriza? Ne tako što su išli na godišnji odmor u Grčku, nego zato što su banke od 2008. godine do 31. 12. 2010. godine nemilice iznosile devize iz države.
Zakonom o Vladi i ovom promenom neko je sam sebi skočio u stomak. Naveli smo da je Ministarstvo finansija, odnosno predsednik Vlade, da su zaduženi za kontrolu spoljnotrgovinskog poslovanja ili eksternog, kako vi to kažete, deviznog poslovanja. Postavljam pitanje – ko radi servis tom poslovanju? Narodna banka Srbije. Nijedan dinar, nijedan evro, nijedan cent ne može da izađe iz platnog sistema Srbije dok za to ne da amin Narodna banka Srbije. Kako mislite da ova vlada vrši kontrolu spoljnog deviznog poslovanja preko Narodne banke Srbije, koja je nezavisan organ? Na osnovu čega?
Da sam u pravu da su banke iznosile iz države evre iz naših deviznih rezervi daću vam jedan primer: 10. 1. 2010. godine likvidnost bankarskog sektora je iznosila oko 440.000.000.000 dinara. Tu je bilo sve uračunato, barem po zvaničnim podacima NBS. Znači, rezerve koje se nalaze u NBS, rezerve banaka koje se nalaze u NBS, stanje na žiro-računima banaka, koliko banke imaju hartija od vrednosti kod sebe, sve je to u zbiru iznosilo 440.000.000.000. U oktobru mesecu je to iznosilo 210.000.000.000 dinara.
Za to vreme je iz deviznih rezervi prodato 2.300.000.000 evra. Treba li da kažem da se to poklapa sa smanjenom likvidnošću bankarskog sektora i da je taj novac otišao bez doznaka za uvoz robe i usluga van zemlje?
Zašto konačno neko iz ove vlade ne kaže koliki je naš stvarni spoljnotrgovinski deficit? Baratamo sa nekim ciframa da je izvoz robe između šest i po i sedam milijardi evra, baratamo sa podacima da se uvoz kreće između dvanaest i trinaest milijardi evra, ali zašto nam niko ne kaže kolike su doznake po osnovu penzija naših građana koji su to pravo stekli u inostranstvu? Taj novac stiže ovde. Zašto neko ne kaže koliki su prihodi po osnovu menjačkih poslova, pa da vidimo stvarno koliko je veliki taj naš spoljnotrgovinski deficit? Tvrdim da nije 44% ili 45%, kao što se sada to po zvaničnim podacima tvrdi, nego da je značajno manji. Ali, teška se situacija u državi pravda velikim uvozom, a malim izvozom. To je recept za opstanak ove vlade, i one pre ove, a i većine vlada od 5. oktobra naovamo. Imate tu određeni kontinuitet.
Postavio sam jedno poslaničko pitanje dva puta i nikada nisam dobio odgovor – koje su banke, u kojim iznosima, iznosile devize iz zemlje u periodu od septembra meseca 2008. godine do novembra meseca 2010. godine? Taj podatak je nedostupan čak i nama poslanicima. O čemu onda pričamo?
Gospodine Đeliću, učestvovali ste, tada ste bili ministar finansija, svidelo se to vama ili ne, učestvovali ste u propasti domaćeg bankarskog sektora, kada su četiri banke zatvorene da bi se „Sartid“ poklonio nekome. Mogli ste to da uradite i bez zatvaranja bankarskog sektora.
Sada je činjenica da nemamo domaći bankarski sektor, da nemamo domaća sredstva, iz kojih može da se finansira čak i budžet, iz kojih može da se finansira i privreda. Imamo monopol jednog malog broja banaka koje svima ovde nama kroje kapu.
Da ne pričam o tome da kada je vrhunac svetske ekonomske krize naša Narodna banka snižava referentnu kamatnu stopu sa 16% na 8%, i to u istom trenutku kada Vlada uzima kredit od MMF-a i po osnovu tog kredita emituje dinare budžetskim korisnicima, pa imate onaj strahoviti skok krajem 2009. godine. Ko je na tome profitirao? Sigurno ne profitira privreda, sigurno ne profitiraju građani. Ne profitira čak ni država, profitiraju isključivo banke.
Od koga je uzet onaj čuveni kredit od tih 400.000.000 dolara, odnosno 296.000.000 evra, od koje banke? „Sosijete ženeral“ banke. Ko je jedan od glavnih ljudi u Srbiji za „Sosijete ženeral“ banku? Pa, vaš bivši kolega ministar u Vladi, gospodin Pitić. Čime se onda vi kitite ovde?
Hajde da se pojavila neka nova banka, koja ovde nije prisutna na tržištu, da donese nov kapital i novac. Ne, uzimamo kredite samo da bismo zadovoljili potrebe jedne ogromne državne administracije, za projekte koje ste započeli, a koji su promašeni. Da ne pričam da uzimamo kredite da bismo napravili neki ugovor sa „Fijatom“ koji nikako da počne da se realizuje. Uzimamo kredite da bismo davali 10.000 evra po zaposlenom, ali ne svim firmama, nego isključivo stranim firmama!
Ovde ima 250 ljudi. Od tih 250 ljudi, siguran sam, barem 220 zna da otvori preduzeće i da napravi fabriku, ako im date 10.000 evra po zaposlenom. Koja je to onda pamet? Kuda nas to vodi?
Znači, uzimamo kredite, poskupljujemo kredite za privredu koja se bori da opstane na tržištu da bismo pravili izvesne projekte. Uništavamo ono malo što je preostalo od našeg domaćeg da vredi. Uskoro očekujem, gospodine Đeliću, jedan rebalans. Mora da ga bude. Mora, zato što ovaj porez na upotrebu, držanje i nošenje dobara smanjuje prihode. Očekujemo i zbog Zakona o Vladi i Zakona o ministarstvima.
Sada ću postaviti jedno normalno pitanje, a to je: gospodine ministre, mi smo prošle godine imali 120.000.000.000 deficita i rast BDP od 1,5%. Tadašnji ministar Dragutinović Diana kaže da je rast bio čak i 2%. Sada imamo budžetski deficit od 140.000.000.000. Za oko 12-13% je veći, a nemamo realno povećanje BDP da bismo mogli da pratimo taj deficit. Zato izražavam sumnju da će sve ove kredite koje uzimamo i sve ove garancije koje dajemo neko moći da vrati ukoliko se nešto pod hitno ne promeni u državi.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je sedamnaest minuta i pedeset sekundi.
Reč ima narodni poslanik Kenan Hajdarević, a posle njega narodni poslanik Miloš Radulović.
...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine potpredsedniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, dan nakon rekonstrukcije Vlade najmanje što smo mogli da očekujemo, kao narodni poslanici, jeste da u ovoj raspravi o poreskim zakonima i zakonima kojima dajemo garancije na kredite nekim javnim preduzećima čujemo nešto o fiskalnoj politici Vlade. Mislim da mi moramo zaista da znamo da li se ta fiskalna politika menja ili ostaje ista, ili je ministarka Dragutinović kolateralna šteta ličnih sukoba unutar ove vlade, odnosno vladajuće koalicije.
Zakon o izmenama Zakona o porezu na upotrebu, držanje i nošenje dobara za nas iz Liberalno-demokratske partije je prihvatljiv. Mi zaista nemamo problem to da kažemo, kao što nismo imali problem da kažemo da podržavamo i glasamo za one predloge vladajuće koalicije, odnosno Vlade Republike Srbije, koji su u interesu građana, odnosno za one vladine predloge koji su nam omogućili da što brže idemo ka evropskim integracijama. To su, između ostalog, zakoni koji su nam dali bezvizni režim, zakon koji je omogućio produženje pasoša, zakon o antidiskriminaciji, zakon koji je omogućio ukidanje obaveznog vojnog roka, SSP itd.
To je osnovna razlika između LDP-a i drugih opozicionih partija, koje su zajedno sa vama glasale i podržavale one zakonske predloge koji su išli uvek na štetu građana Srbije – podsetiću vas i na naftno-gasni sporazum sa Rusijom, odnosno prodaju NIS-a – kao što su rezolucije o Kosovu koje su utvrdile pogrešnu politiku ove države prema Kosovu, rezolucije koje su, kao, utvrdile vojnu neutralnost itd.
Ova dva poreska zakona su posledica trapavosti vladajuće koalicije u decembru mesecu. Mi moramo tu da budemo pošteni i da kažemo građanima koji nas gledaju. U ovom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o porezu na imovinu u objašnjenju se kaže da će zakon imati pozitivan uticaj na jedinice lokalne samouprave na taj način što će se omogućiti ostvarivanje većih prihoda po osnovu poreza na imovinu. Mislim da je ovo čudno objašnjenje ako se ima jedna činjenica u vidu – da ovaj zakon utiče na oko 5% punjenja budžeta lokalnih samouprava.
Ovde takođe treba da čujemo odgovor šta je sa transfernim sredstvima za lokalne samouprave, da li će se ta transferna sredstva dodeljivati lokalnim samoupravama u onom iznosu koji je propisan zakonom ili će, kao do sada, ministar finansija, odnosno Vlada, da smanjuje ta transferna sredstva i na taj način od lokalnih samouprava stvara socijalne ustanove?
Takođe, ako govorimo o garancijama za kredit javnih preduzeća, treba da napomenem građanima Srbije i vama da smo u prošloj godini zahvaljujući zaduženjima koja je napravila ova vladajuća koalicija svakog građanina zadužili za dodatnih 230 evra po glavi stanovnika. Očigledno je da u ovoj godini nastavljamo da dajemo garancije za kredite javnih preduzeća, za koja apsolutno ne znamo kako posluju, šta je njihova poslovna politika u budućnosti, kada će doći do restrukturiranja tih javnih preduzeća.
Što je najvažnije, građani Republike Srbije i na ovaj način plaćaju partijski način rukovođenja javnim preduzećima. Većina javnih preduzeća, preko 99% javnih preduzeća su gubitaši i, što je najvažnije, monopolisti. Građani Srbije kroz plaćanje usluga te monopoliste finansiraju, a i kroz budžet Republike Srbije, pa im dajemo garancije na kredite ili njihova direktna zaduženja kao subvencije. Plaćamo neefikasnost tih javnih preduzeća. Čini mi se da nema važnijeg prioriteta za Vladu Republike Srbije od ukidanja tih partijskih monopola na upravljanje javnim preduzećima. To je ono na čemu će LDP stalno insistirati, dok se to ne promeni, jer je to rak-rana naše ekonomije, pošto javna preduzeća utiču na oko 50% ekonomije naše države.
Liberalno-demokratska partija neće odustati od pokušaja da mimo Vlade i stranaka koje to ne žele postigne dogovor i sa privatnim sektorom, sa civilnim sektorom, sindikatima, kako bismo konačno dali odgovore na sva ona pitanja koja smo morali do sada kao država da damo, a to je prevashodno da krenemo u jednu jasnu reformu, reformu koja mora i treba da omogući evropske standarde, ne samo u političkom, nego i u ekonomskom sistemu. Ako govorite da je evropski standard cena struje ili nečega drugog, mi moramo jasno reći da evropski standard predstavlja i plata koju građani primaju. Mislim da to zaboravljamo. Na taj način kompromitujemo ideju EU, jer ideja EU nije jedno birokratizovano pitanje, već to predstavlja bolji standard svih naših građana. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je pet minuta i četrdeset pet sekundi. Još jedan minut imate na raspolaganju.
Narodni poslanik Miloš Radulović ima reč, a posle njega narodni poslanik Dragan Stevanović.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Juče je ovde predsednik Vlade gospodin Mirko Cvetković obećao da će nova, rekonstruisana vlada da radi mnogo brže i efikasnije i da će građanima da omogući bolji život odmah. Međutim, iz vašeg ponašanja i njegovog nedolaska ovde, on je istovremeno i ministar finansija, građani i mi poslanici ne možemo to da zaključimo. Sednica je trebalo da počne danas u 10.00 sati, međutim, brzina kojom ste krenuli je takva da smo mi sednicu počeli u 14.00 sati i sednici prisustvuje potpredsednik Vlade, koji je u međuvremenu razvlašćen jer mu je uzet resor za nauku.
Gospodine Đeliću, hteo bih da vas podsetim samo na neke vaše izjave koje ste svojevremeno davali, a to su izjave da sa početkom ekonomske krize Srbija ima svoju razvojnu šansu i da će investitori da pohrle u Srbiju, spremni da investiraju, jer je ovde Vlada, u čijem ste vi sastavu, stvorila najbolji ambijent za poslovanje.
Takođe, podsetio bih vas i na raspravu koju smo vodili ovde, na jednu žučnu diskusiju vezanu za kredite za naučnoistraživačke ustanove, kada sam vam rekao da vi očigledno mislite da je Srbija Gvadalahara, da ovde sve cveta, da teče med i mleko. Vi ste pre par dana rekli da je Srbija zemlja u kojoj je najviše investirano u nauku. Moguće da je procentualno najviše, ali zahvaljujući kreditima koje ste uzimali i zaduživali građane Srbije.
Kako ova vlada radi najbolje pokazuje upravo to da od početka godine, ovo je drugo zasedanje, mi uzimamo kredite za pokriće budžetskog deficita. Podsetiću vas, na prvoj i jedinoj vanrednoj sednici u februaru mesecu od početka godine zadužili ste državu kod „Sosijete ženeral“, komercijalne banke, za pokriće budžetskog deficita za iznos od dvesta miliona evra. Evo, danas, u okviru ove rasprave raspravljamo između ostalog i o kreditu između EU i Republike Srbije i NBS u iznosu od dvesta miliona evra, u cilju podrške ekonomskoj stabilizaciji zajmoprimca, odnosno Republike Srbije, i ublažavanja njegovog platnog bilansa i budžetskog deficita.
Gospodine Đeliću, od početka godine, ili tačnije u poslednjih pet meseci, emitovali ste državne obveznice u iznosu od 148.000.000.000 dinara. Samo od početka godine za pokriće budžetskog deficita ste emitovali državne zapise u iznosu od 60.000.000.000 indeksiranih u dinarima, odnosno trista miliona indeksiranih u evrima. Sa ovim kreditima zadužili ste od početka godine državu za milijardu i petsto miliona evra.
Zbog lošeg kreditnog rejtinga Srbije sve teže dolazite do kredita, do novca, pa zbog toga sve češće posežete za kreditima kod komercijalnih banaka, a njihova cena je znatno viša i to državu i njene građane dosta više košta.
U nedostatku para, gospodine Đeliću, ova vlada emituje državne obveznice sa izuzetno visokom kamatom od oko 15%. Stručnjaci vas upozoravaju da je kreditni rejting Srbije vrlo nizak, odnosno BB minus, koji se definiše na sledeći način: manja ranjivost u kratkom roku, ali visoka neizvesnost u slučaju nepovoljnih poslovnih, finansijskih i ekonomskih uslova. BB minus se ne smatra investicionim, već špekulativnim nivoom rejtinga. To znači da zbog previsokog rizika ozbiljni investitori ne kupuju obveznice Srbije, već ih eventualno kupuju samo špekulanti, koji su spremni da prihvate visok rizik ukoliko je cena obveznice niska, a njihova zarada visoka.
Mi smo vas stalno upozoravali na visinu javnog duga, da je stopa rasta mnogo veća od stope rasta BDP, što vrlo brzo može otvoriti pitanje dužničke krize; da sa ovim nivoom duga u odnosu na BDP Srbija ima skroman kreditni rejting i da zbog toga mora da plaća visok interes na svako novo zaduživanje; da je javni dug mnogo veći nego što ste ga vi prikazali. Da je blizu dozvoljene visine javnog duga koja se definiše zakonom, od 45%, potvrdio je i Albert Jeger, šef misije MMF-a, u intervjuu u jednom dnevnom listu, 24. februara, kada je izjavio da je javni dug na kraju 2010. godine bio 44% BDP, a ne 41,5%, kako je tvrdilo Ministarstvo finansija. To je isti onaj Albert Jeger koji tvrdi, kada je u pitanju broj onih koji su ostali bez posla od početka mandata ove vlade, da je broj tih ljudi 400.000, a ne 260.000.
Otkako ste vi, gospodine Đeliću, na vlasti, dug Srbije, ovde su svi krediti koje ste uzeli za to vreme, povećao se za čitavih 4,5 milijardi evra. Zbog toga će nekoliko puta više novca otići na vraćanje uzetih kredita i kamatu, nego što je izdvojeno za kapitalne investicije.
Spoljni dug države je blizu 24 milijarde, odnosno 80% BDP, što je granica, preko tog procenta zemlje se smatraju visoko zaduženim i sa vrlo niskim rejtingom. To znači visoki kreditni rizik, skuplje zaduživanje države, teže nalaženje kreditora, nemogućnost otplate kredita i svih dugova i, na kraju, kao što mnogi predviđaju, bankrot, kao onaj koji nas je pogodio 1982. godine. Tada pored države bankrotiraju i banke, kao kreditori države i, što je žalosno, na kraju i građani.
Samo za kamate iz budžeta Republike Srbije ove godine treba da se plati 47.000.000.000 dinara, za glavnicu 37.000.000.000 dinara, što uz neke prateće troškove iznosi oko 85.000.000.000 dinara.
Država i javna preduzeća u isto vreme ne izmiruju obaveze po osnovu izvršenih usluga i taj iznos premašuje četiri milijarde evra. Ogroman dug, nelikvidnost, preko 400.000 ljudi koji su ostali bez posla, mnogo onih koji strahuju da se to i njima ne desi, preko milion siromašnih, najniže plate u Evropi, a najviša inflacija, pad standarda građana, samo u 2010. godini u odnosu na 2009. godinu, od čitavih 25% ili za jednu četvrtinu, rast cena za prva dva meseca od preko 20%, to su rezultati rada vaše vlade.
Pored rasta cena i nezaposlenosti imamo samo rast, ogroman rast javne potrošnje, koja će, siguran sam, do kraja godine da bude veća od one predviđene budžetom. Prihodi sigurno neće da budu veći. Imamo takvu situaciju da sam siguran da će do kraja godine građani države Srbije da žive mnogo gore, čak i u odnosu na onu strašnu, po njih, 2010. godinu.
Od obećanja socijalno odgovorne Vlade o boljem životnom standardu, većim platama, 200.000 novih radnih mesta, privrednom razvoju, besplatnoj podeli akcija od 1.000 evra, niste ništa ispunili. Umesto toga, 95 vlasnika preduzeća na pitanje šta će raditi u 2011. godini kažu – otpuštaćemo radnike, jer im radikalno opada obim poslovanja, povećava se nelikvidnost. Privreda nije u stanju da zapošljava, već će biti prinuđena da otpušta radnike.
Premijer Mirko Cvetković na Biznis forumu na Kopaoniku, gustirajući bruskete od guščije džigerice, zamerio im je zbog katastrofalnih izjava. Tako sit, predstavljajući ciljeve Vlade u 2011. godini, rekao je da građane očekuje povećanje životnog standarda, zaustavljanje rasta nezaposlenosti, razvoj poljoprivrede, stabilnost cena, podrška razvoju realnog sektora. To je Vlada.
Za to vreme 30.000 ljudi je čekalo, kao što svakog dana čeka, u redovima ispred narodnih kuhinja da im se podeli jedan obrok i pola hleba. Sigurno je da ih ima, gospodine Đeliću, najmanje još deset puta toliko.
Premijer Cvetković je juče u ekspozeu prilikom predstavljanja kandidata i ciljeva rekonstruisane Vlade izjavio da je imao čast da vodi Vladu čiji je jedan od najznačajnijih rezultata to što su efekti krize u odnosu na druge zemlje svedeni na minimum. Rezultati i efekti rada te Vlade su minimalne plate, odnosno najniže plate u Evropi. Obećao je da će u najkraćem roku dovesti do olakšanja teškoća najugroženijih građana, da Vlada, ovako sklepana i rekonstruisana, ima znanje, energiju i odgovornost da obavi veliki posao koji je pred njom i ostvari ciljeve koji su u interesu građana …
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, uz puno razumevanje da objedinjeni zajednički načelni pretres podrazumeva sasvim široku argumentaciju, rasprava o rekonstrukciji Vlade je bila juče, a danas ipak o temi dnevnog reda, molim vas.)
Zbog svih ovih kredita o kojima danas raspravljamo i garancija, a podsetiću vas da danas raspravljamo o tri garancije, o jednom kreditu, koji u suštini predstavljaju troškove za građane Srbije, gospodine Đeliću, od najmanje 0,75% po kreditu, DSS ne može da prihvati ovo vaše obrazloženje, jer ono ne vodi ničemu dobrom. Za nas, odnosno za građane Srbije je najbolje da što pre imaju nove izbore i da biraju one ljude koji će bar malo da im olakšaju život. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je trinaest minuta od vremena poslaničke grupe.
Narodni poslanik Dragan Stevanović, ima reč, a posle njega narodna poslanica Nataša Vučković.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Đeliću, malopre ste, kako je rekao moj kolega Mirović, u razgovoru sa njim delovali duhovito. Za SRS bi bilo mnogo korisnije, a bogami i za sve nas, da se kao potpredsednik srpske vlade, koga smo inače čekali četiri sata da dođe i da počne rasprava, bar u ovom domu ponašate malo više kao lobista Beograda u Briselu nego kao lobista Brisela u Beogradu. Od toga što vi, kako reče gospodin Đurić malopre, razumete anatomiju EU ni ovaj narod, niti ova država nemaju nikakvu korist; bar je nisu imali poslednjih deset godina, koliko ste aktuelni na političkoj sceni, a čisto sumnjam da će je imati dok budete na političkoj sceni, a ja kao srpski radikal i moja stranka učinićemo sve da to traje vrlo kratko.
Bilo bi mnogo korisnije da prestanete da širite iluzije o Evropskoj uniji i evropskim standardima i da istovremeno sedite u Vladi koja pravi ovakav cirkus sa poreskim zakonima koji ste napravili vi od Nove godine do danas.
Voleo bih, gospodine Đeliću, da vi, kao potpredsednik Vlade i čedo Brisela, navedete jednu jedinu evropsku državu koja je deo te evropske porodice postala ispunjavajući standarde, a ne na osnovu političkih odluka, poput Bugarske i nekih drugih država, u kojoj jedna vlada pravi cirkusijadu sa porezima, kakvu ste napravili vi, ponavljam, od nove godine do sada, pa za tri meseca promeni zakone koje nikada nije ni stavila u primenu.
Prvo ste doneli zakon koji predsednik nije hteo da vam potpiše. Vi iz Vlade niste imali kredibilitet da ubedite vašu većinu da glasa za taj zakon. To je bio Zakon o porezu na dodatu vrednost. Ne u Skupštini, to i nije bila misija, da ih ubedite pre ulaska zakona u proceduru da ste nešto racionalno i pametno predložili, da je to nešto što predstavlja interes fiskalne politike ove države ili ekonomije ove države. Njih u to niste ubedili, a nas ćete da ubeđujete u evropski put Srbije, kako je tamo med i mleko. Ma nemojte!
Sada ćete da dođete u Skupštinu, posle svega, da pričate o predvidivosti poreskog sistema u Srbiji. O predvidivosti vašeg poreskog sistema, između ostalog, govori i nivo investicija u Srbiji, gospodine Đeliću. Ne znam u kojoj je to državi, ponavljam, poreski sistem predvidiv, ako se menja na svaka dva ili tri meseca. Još opštine nisu ni počele sa usklađivanjem papira sa vašim zakonima, vi već menjate taj Zakon o porezu na imovinu.
Znate šta ste pričali malopre – obezbediće se bolja naplativost poreza ovim izmenama i dopunama, povećaće se poreski prihodi poreskih uprava na osnovu ovog.
Koliko vi razumete, gospodine Đeliću, i vaša vlada, značaj i smisao poreza na imovinu govori podatak da posle deset godina vaše vlasti i dalje u Srbiji ima milion bespravno sagrađenih objekata. Koliko vi razumete porez na imovinu, gospodine Đeliću, govori i činjenica koliko je učešće prihoda od poreza na imovinu u ukupnim prihodima budžeta Republike Srbije. I da to spustite na lokalni nivo, znate kako to izgleda – u centru jednog grada čovek napravi kuću, u skladu sa zakonom, plati naknadu za uređenje građevinskog zemljišta, tri godine živi u toj kući i ne plaća porez na imovinu. Da li mislite da ove izmene to mogu da promene?
Gospodine Đeliću, imate nesposobnu poresku administraciju na lokalnom nivou, zato što ste i to što ste mogli iz vaših pretpristupnih fondova da koristite koristili uludo, očigledno. Nivo administrativnih kapaciteta lokalnih samouprava je loš. Retke su i sporadične lokalne samouprave koje su ovu materiju razumele i podigle na nivo koji treba, a to zbog činjenice da vi kao Vlada niste podigli svest ni društvu, a ni državi, kako treba prema ovom poslu da se ophodi.
Onda se desi promena zakona o porezu na ova pokretna dobra i vi kažete – Vlada je susretljiva, izlazite u susret privrednicima. Zašto tim privrednicima niste izašli u susret pre nego što ste usvojili zakon, pa ih, ako ništa drugo, saslušali, nego su vas naterali da ovaj zakon promenite tako što su izašli da protestuju i štrajkuju? Sad ste vi dobri, vi ste odgovorni, vi razumete privredu, vi razumete potrebe.
Kamo sreće da razumete anatomiju, potrebe i probleme ovog naroda i ove države. Ne bismo živeli kako živimo, gospodine Đeliću. Lepo je biti uljuljkan u te evropske fasade, priče, snove, ali to nije život u Srbiji, gospodine Đeliću.
O čemu vi pričate, o povoljnom kreditu iz Evropske unije? Kakva, bre, kamata 1%? Gde piše da je kamata 1%? Možda ste napravili lapsus. Ne piše nigde, gospodine Đeliću. Kakav povoljan rok otplate, osam godina? U ovoj skupštini smo usvajali sporazume u kojima je rok otplate petnaest-šesnaest godina. Kritikujemo vas zbog činjenice da ćemo vaše dugove da plaćamo 2031. godine.
Da li znate koji je kredit dobar, gospodine Đeliću? Onaj koji se pametno potroši. Nema dobrih uslova za kredit, niti grejs perioda, niti roka otplate, dobar je kredit onaj koji se pametno troši. Pohvalite se, gospodine Đeliću, šta finansirate – budžetski deficit. Zašto nastaje? Zbog javne potrošnje, zbog političkih projekata pojedinih stranaka iz vaše vlade. Kakvi povoljni krediti? O čemu pričate?
Juče smo rekli gospodinu Cvetkoviću, nisu ovde ljudi koji su rasli na drveću. Dajte meru u toj vašoj priči i promociji evropskih vrednosti. Deset godina nam te bajke pričate. Šta je sa standardima u ovoj državi? To nas interesuje.
Dajete garancije za javna preduzeća. Ne sporimo potrebu da se javna preduzeća rekonstruišu, nadamo se da ih nećete rekonstruisati kao Vladu, ali kad uzmete nivo prljavog novca u javnim nabavkama možemo samo da pretpostavimo šta će biti sa ovih 70.000.000 i koliko će otići u crne tokove, crne puteve.
Niko ovde nije lud i svi vrlo dobro znaju kako se pere i šta se radi od novca u Elektroprivredi. Na kraju krajeva, sad slušamo šta se dešava u „Kolubari“. Svi smo svedoci, svi imamo iskustvo sa njima, kako sa nameštaju građevinski radovi i šta se radi. Ne osporavamo mi potrebu da se novac troši za građevinske radove, da se podiže građevinska operativa, ali, evo, i ovi iz Evropske unije u dokumentu su vam napisali da će proveravati vaše sklonosti ka prevarama, to piše otvoreno. Nađite u dokumentu, piše, gospodine Đeliću. Ne kažem to vama lično, naravno, nemojte tako da shvatite. Govorim o političkom profilu vaše vlade i svim vašim slabostima.
Dajete garanciju za Kosovo i Metohiju. Srećni smo zbog toga što će se novac trošiti na Kosovu i Metohiji. Našli ste ovde u Ustavu mogućnost i pravo za tako nešto, i to je dobro, pa čak i Zakon o javnim nabavkama, ali vas pitam, gospodine Đeliću, da nam kažete... Pre godinu i po dana vaš bivši kolega potpredsednik se hvalio u ovoj skupštini i u javnosti da je državu oslobodio balasta od 400.000.000 dolara duga prema Pariskom ili Londonskom klubu, ne znam ni ja kom, za dugove na Kosovu i Metohiji. Pogledajte kakav je mehanizam, ekonomski mehanizam našeg suvereniteta na tom delu teritorije izbio iz ruku sopstvene države, u kojoj je bio potpredsednik Vlade, a mi se danas hvatamo za devet miliona evra i to može sutra da posluži kao argument da imamo puno pravo, da štitimo Ustav, ustavni poredak i suverenitet ove države.
Prestanite da se igrate sa ovim narodom i ovom državom. Neko je malopre rekao, ne mogu sad da nađem, zapisao sam ovde, o odgovornosti i ozbiljnosti. To juče ceo dan slušam. Ne vodi se država tako. Moje kolege su iks puta rekle, država je ozbiljna stvar. Vi morate da nađete meru, kao i gomila vaših kolega, kako ćete predstavljati zakone, na koji način ćete ih promovisati i braniti i da se uvek osvrnete na život oko vas u Srbiji, da vidite gde je stvarnost i šta je stvarnost i šta vam je činiti. Ali, vreme vam polako ističe. Nadamo se, verujemo u visprenost srpskog naroda, njegovu budućnost i perspektivu, bez vas. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Deset minuta i 50 sekundi iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodna poslanica Nataša Vučković, posle nje narodni poslanik Vladimir Milentijević.