DRUGO VANREDNO ZASEDANJE, 07.06.2011.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANJE

1. dan rada

07.06.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:55

OBRAĆANJA

Slobodan Samardžić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovani narodni poslanici, predsedavajuća Skupštine, kada smo pre dve godine usvajali Zakon o političkim strankama, taj zakon je ispred Vlade predstavljao gospodin ministar Milan Marković. Dobro se sećam da je bio neuporedivo više angažovan, i lično i stručno, u obrazlaganju tog zakona, nego što je to bio danas. To govorim zato što su onaj zakon o političkim strankama i ovaj zakon o finansiranju političkih stranaka dva spojena zakona, dva zakona koja uređuju gotovo istu materiju i da ih je trebalo usvojiti pre dve godine, dakle, ovaj zakon o finansiranju političkih stranaka onda kada i Zakon o političkim strankama. To i jeste bio predlog koji sam ispred Poslaničkog kluba DSS tada izložio.
Objašnjenje ministra Markovića je bilo da zakon nije pripremljen, ali da on sledi vrlo brzo. Dobro je da je taj zakon o strankama usvojen, kako bi se usvojio odmah posle njega i zakon o finansiranju.
Prošlo je dve godine. Da smo išli nekim normalnim tempom i logikom usvajanja zakona mi bismo ovaj zakon usvojili neposredno posle Zakona o političkim strankama ili na istoj sednici i istom prilikom. Međutim, kao što kažem, prošlo je dve godine, a stvar je došla na dnevni red posle Godišnjeg izveštaja Evropske komisije za 2010. godinu, gde je u onom spisku primedbi šta sve Srbija mora da učini bilo navedeno da i „Zakon o finansiranju političkih stranaka” mora da se navede i to u onom delu Izveštaja koji govori o korupciji u Srbiji, dakle, jednom dramatičnom delu Izveštaja.
Tako je ova materija došla na dnevni red Akcionog plana Vlade Srbije decembra 2010. godine i danas imamo ovu temu na dnevnom redu. Neka mi niko ne kaže da ovo nije na dnevnom redu zato što treba da ispunimo uslove za kandidata za EU, posle ovih činjenica koje sam izložio.
Mi naše zakonodavstvo usmeravamo prema jednom apstraktnom cilju, a to je ulazak u EU, prema jednom konkretnom ali malom cilju ili maloj stepenici, a to je kandidatura, i to neprekidno činimo. To čineći mi usvajamo i zakone koji nam nisu neposredno neophodno, a ne usvajamo zakone koji su nam neophodni iz oblasti političkog zakonodavstva ili zakone koji treba da budu usklađeni sa Ustavom Srbije. Još ima blizu 30 zakona koji nisu usklađeni sa Ustavom Srbije, a ova Skupština se bavila nekim drugim zakonodavstvom.
Hoću da kažem da smo mi zapravo na pravoj materiji i jednog dana moramo da se bavimo i ovim zakonom, ali zašto se sada bavimo, a ne pre dve godine ili ne pre više od dve godine? To je posledica ove histerične jurnjave za dobijanjem kandidature, gde država radi i ono što nije morala ili je Vlada izbegavala da uradi iz određenih razloga, pa ju je naterala Evropska komisija itd.
To je neki opšti uvod. Ovaj zakon kao pozitivni zakon ima mnoge slabosti. On je rađen u jednom javnom režimu, imao je javno slušanje i puno je učesnika tu bilo, što se može pohvaliti, ali nekako kada čitamo taj zakon ispada da je bilo puno babica, a da je dete ispalo kilavo. Pored svih tolikih učesnika i stručnih nevladinih organizacija i Agencije za borbu protiv korupcije itd, pa onda je išao na Venecijansku komisiju, pa na stručnjake Evropske komisije, on je ispao dosta slab i nefunkcionalan. Doduše, DSS smatra da i takav kakav je može biti osnova za amembiranje, za popravljanje i u skladu sa time je podnela jedan broj amandmana koji bi popravili taj zakon, iako on ne bi bio dobar zakon, ali bi bio bar podnošljiv ukoliko bi ti amandmani bili prihvaćeni, kao i amandmani drugih opozicionih stranaka.
Tu ima jedan sijaset konkretnih predloga za promene, koje sada ne bih ponavljao, zato što je izvestilac Poslaničkog kluba o tome već govorio. Možda bih pomenuo samo neke stvari koje on nije pomenuo. Naime, postoji jedan član na koji bih skrenuo pažnju, a to je čini mi se član 12. koji govori o zabrani finansiranja, ko ne sme da finansira stranke. Tu je jasno naveden čitav niz pravnih, ekonomskih subjekata koji to ne mogu da urade, što u zemlji, što u inostranstvu i taj član je generalno gledano u redu, ali postoji jedan izuzetak koji se izričito postavlja u tom članu, kaže – „osim međunarodnih političkih udruženja”. Sada se postavlja pitanje – zašto nije ta kategorija „međunarodnih političkih udruženja” definisana u članu 2, gde su definisani pojmovi, jer nije jasno na šta se misli? Mogu da pretpostavim na šta je predlagač zakona mislio, pretpostavljam na asocijacije evropskih stranaka, ali one imaju svoje ime ako je to to, a ako nije, onda treba definisati. Zato je ova primedba vrlo ozbiljna, dakle, da se definiše šta su „međunarodna politička udruženja”.
Drugo pitanje je sadržinske prirode. Da li je dobro da i takva međunarodna politička udruženja i asocijacije stranaka ili Evropske federacije stranka mogu finansirati stranke u Srbiji? Po mom mišljenju ne. Zašto bi one mogle, a ne neke druge asocijacije ili udruženja ili, ne znam, neki drugi izvori iz inostranstva? Dakle, po istom kriterijumu po kojem ne bi trebalo da bude davanja za političke stranke iz inostranstva trebalo bi isključiti i ovu kategoriju koja, kao što sam rekao, nije najjasnije navede, u najmanju ruku traži definiciju sa onim pojmovima koji su dati u članu 2. Jedna načelnija tema za koju ću vrlo kratko vreme ostaviti, jer bih hteo da ostavim vremena i za druge članove poslaničkog kluba, jeste zapravo velika uloga ili predimenzionirana uloga Agencije za borbu protiv korupcije u sprovođenju ovog zakona.
Čitav odeljak 5. i 6. zakona, a kvantitativno gledano, jedna trećina tog zakona posvećena je poslovima i nadležnostima koje ta agencija treba da ima. Tu imate pravo Agencije da u svakom trenutku traži finansijske knjige, evidencije o prilivima, zajmovima i o troškovima, da to u svakom trenutku kampanje čini, da u svakom momentu poziva ovlašćeno lice iz stranke koje vodi računa o finansiranju stranke. Potom, ostavljaju se razne druge mogućnosti, recimo, kada je reč o prilozima, poklonima i o pruženim uslugama bez naknade za stranke, kaže se da sadržinu i način vođenja evidencija o tim stvarima bliže uređuje direktor Agencije za borbu protiv korupcije. Prema tome, direktor Agencije dobija neka kvazizakonodavna ovlašćenja. Potom, taj direktor Agencije bliže uređuje sadržinu izveštaja o troškovima izborne kampanje. Najzad, kao kruna svega, Agencija ima pravo i da podnese zahtev DRI za obavljanje revizije finansijskih izveštaja stranaka.
Naime, već imamo DRI kojoj jeste primarni zadatak da obavlja i ovaj posao. Na tu instituciju sada se nadograđuje delatnost Agencije za borbu protiv korupcije, čime se posao prosto udvostručava. Dakle, ona vodi posao bez nadležnosti Revizorske institucije i signalizira Revizorskoj instituciji, štaviše, zahteva od nje da postupa, a ona treba da postupa i po službenoj dužnosti, po onome što jeste njeno pisano ovlašćenje.
Prosto, ova vrsta pre institucionalizacije je neprihvatljiva i ona stvara i u ovoj oblasti, kao i u mnogim drugim oblastima gde su regulatorna tela krenula da rade, jednu vrstu paradržavne birokratizacije celog sistema, koja, takođe, sama može biti nepodložna kontroli, jer ako ona ima velika ovlašćenja, zalazi i u zakonodavstvo, zalazi i u ovlašćenja institucija, koja već postoje, to znači da se njihova moć, partijska, politička, širi, a ona nemaju niti reprezentativnost, nisu izabrane na osnovu slobodnih izbora, niti imaju neku vrstu političke težine, prema tome, stvara se jedna parastruktura.
Ovaj zakon najbolje govori o tome, predimenzioniranost poslova koje treba da obavlja Agencija. O tome treba voditi računa i u ovom slučaju, a i inače, i što se tiče regulatornih tela to je postalo moderno u današnjoj javnoj upravi, a Srbija to kopira onako slepo, zato što po svaku cenu hoće da uđe u taj krug moderne demokratije, ali ne na način autohtonog razvijanja demokratskog sistema, nego po principu "videla žaba da se konji kuju, pa i ona digla nogu".
Dakle, tu je jedan veliki problem o kome se da puno razgovarati, a sada samo signaliziram na to jedno pitanje, koje će se, ako se ne bude na vreme sprečilo, pretvoriti u jednu ili drugu krajnost, u institucionalizaciju koju više niko neće moći da kontroliše. Hvala na pažnji. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je 10 minuta i 40 sekundi.
Reč ima narodni poslanik Nemanja Šarović.
Narodna poslanica Jelena Trivan ima obaveze i govoriće ukoliko stigne na kraju. Posle narodnog poslanika Nemanje Šarovića reč će imati narodni poslanik Srđan Milivojević.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega bih predložio da pozovete „Gandija iz Bajčetine”, da ne bude opet posle kako nije video, nije mogao da odgovori, a krenuću od poslaničkog pitanja koje sam ja postavio još 23. februara, koje je bilo u vezi sa finansiranjem političkih stranka i na koje, nažalost, još uvek nisam dobio odgovor. Osnovno pitanje na koje je trebalo da odgovorite, kada ste krenuli u donošenje novog zakona, jeste prvo da kažete šta je to što je bilo loše u postojećem zakonu i šta je to što je vas onemogućili da primenjujete i odredbe postojećeg zakona.
Srpska radikalna stranka je više puta iznosila svoje primedbe, ali najveća primedba koju mi imamo na ovaj zakon je upravo to što ovaj zakon nikada nije primenjivan, čak i da ste ove odredbe primenili, neki koji, nažalost, sede u ovoj sali sa ukradenim mandatima odavno bi platili izuzetno velike novčane kazne.
Tada sam zatražio od državnih organa da ispitaju način poslovanja "Profajler tima", koji je povezan sa funkcionerima SNS, da ispitaju načine na koji se preko dve opštine u kojima je SNS osvojila vlast, a to su u Beogradu Voždovac i Zemun, finansira najuže rukovodstvo njihove stranke.
Tada sam izneo podatke da je „Profajler tim” zaključio nekakve ugovore sa opštinama Zemun i Voždovac, u Zemunu krajem 2009. godine, odmah nakon što je SNS tamo došla na vlast i od 11. novembra do 30. decembra imali su tri uplate u iznosu od 460.200.00 dinara. Dakle, bio je prvo 11. novembara, pa 7. decembar, pa 30. decembar. Za nekih mesec i po dana na račun preduzeća „Profajler tim” prebačeno je 1.380.600.00 dinara.
U 2010. godini, nažalost, SNS je osvojila vlast i u opštini Zemun i odmah je ovu svoju delatnost u roku od nešto više od mesec dana prebacila i na tu opštinu.
Koliko se sećam, negde, 18. januara je konstituisana vlast, a već u martu mesecu kreću prve isplate „Profajler timu”. Ukupno je, i to je ono što je najzanimljivije, odakle se uplaćuje, to je Skupština opštine Voždovac, Fond za podsticanje razvoja. Na koji su oni način podsticali razvoj i čiji su razvoj podsticali jedva čekam da čujem i od Aleksandra Vučića i od Tomislava Nikolića, kao i od bilo koga drugog iz Srpske napredne stranke ko je raspoložen da odgovori građanima Srbije, koji u skladu sa zakonom imaju pravo da znaju odgovor na ta pitanja.
U 2010. godini bilo je ni manje ni više 23 uplate, ukupno 8.065.300 dinara. Ovo je preduzeće u kome je u to vreme radio, po njegovim rečima „radio”, Aleksandar Vučić, zamenik predsednika SNS. Ukoliko ovo nije sukob interesa, onda ne znam šta je, onda je apsurdno bilo kakve zakone ovde i predlagati i usvajati.
U 2011. godini, pošto imamo samo do početka maja uplate, praktično za prva četiri meseca, od 1. februara do 6. maja bilo je devet uplata za „Profajler tim” iz budžeta opštine Zemun i opštine Voždovac, u ukupnom iznosu od 1.593.000 dinara. Ukupno do sada nešto više od godinu dana sa budžeta ove dve opštine, budžeta koji pune osiromašeni građani, kojima je ova grupa obećala neki bolji život i nekakav napredak i nekakvu transparentnu vlast, prebačeno je ukupno 11.038.900 dinara. Tada, kada sam sve ovo izneo, imali smo jednu histerično reakciju iz SNS, pa su se utrkivali od opštine preko Nebojše Stefanovića, pa do Vučića, da demantuju kako, navodno, Vučić tamo radi, a podsetiću vas na neke stvari koje su nesporne, a to je da je gospodin Vučić sam 4. novembra 2010. godine u jednoj emisiji „Raspakivanje” tvrdio kako radi u preduzeću „Profajler tim”, pa je, onda, negde, 23. maja u emisiji „Insajder” rekao kako već duže od osam meseci, dakle, od kraja septembra, ne radi u tom preduzeću.
Sada mi pitamo Aleksandra Vučića, Nebojšu Stefanovića i ostale iz SNS – kada su lagali, kada su obmanjivali građane Srbije, jer se jednostavno ti termini ne poklapaju? Ili je radio 4. novembra, kada je to rekao na RTV Srbije, ili nije radio, kako je to rekao pre nekoliko dana u emisiji „Insajder”. Naravno, oni su na razne načine pokušavali da prikriju.
Sada bih vam malo izneo podatke i ko su ti ljudi, odnosno ko stoji iza tog preduzeća. Preduzeće „Profajler tim” je preduzeće čiji je 100% vlasnik gospodin Goran Veselinović. Doći ćemo malo kasnije do njega, on je čovek koji je, po zvaničnom Izveštaju o finansiranja političkih stranaka koji je podnela SNS, u 2010. godini dao SNS 290.100 dinara. To je preduzeće koje je, kao što sam rekao, odmah po dolasku naprednjaka na vlast zaključilo ugovore, a zanimljivo je i pogledati kako je poslovalo to preduzeće tokom prethodnih godina.
Najbolje su poslovali 2008. godine i tada su, po Izveštaju koji stoji na sajtu Agencije za privredne registre, imali poslovni prihod od 39 miliona dinara. Čovek bi pomislio da je to preduzeće zaista dobro radilo, a onda kada se malo zagrebe po površini, pa se vidi da je, nažalost, sa računa SRS prebačeno skoro 22 miliona. Samo u 2008. godini. U to vreme kontrolisao je finansije i ovlašćeno lice bio, naravno, Tomislav Nikolić.
Već 2009. godine ovo preduzeće znatno smanjuje obim svog poslovanja i tada ima svega 13.900.000 godišnjeg prihoda, a 2010. godine to spada na svega nešto više od 10 miliona dinara. E, sad, kada uporedimo ono što je gospodin Vučić uporno govorio građanima Srbije, on je (samo trenutak da nađem) u emisiji „Raspakivanje”, 4. novembra, rekao sledeće, prvo za sebe kaže da je vrstan poznavalac vina, vrhunski enolog, kaže da nije ni na jednoj državnoj funkciji, ali danonoćno radi, ali ne samo u stranci, radi i u jednoj firmi, pa kaže – u privatnoj firmi koja se bavi medijima i savetujem kako i na koji način da vode određene kampanje. Uglavnom su to privredne kampanje za određena preduzeća itd, da pomažem koliko mogu svojim znanjem i mislim da svoju platu zaradim. Jedan deo radnog vremena provedem ovde, a jedan deo radnog vremena u toj firmi.
Želeo bih da bilo ko iz SNS, ili gospodin Vučić, odgovori – koja su to preduzeća kojima je firma „Profajler tim” vodila privredne kampanje i koje su to privredne kampanje bile, da čujemo i mi gde se to medijski genije, Aleksandar Vučić, toliko iskazao? Pogotovo je zanimljivo to, kao što sam rekao, da je više od osam miliona dinara prihod u 2010. godini koji se odnosi na firmu „Profajler tim”, a dobijen je iz opština Voždovac i Zemun, dakle, 80% prihoda i svega oko dva miliona dinara otpada na neke druge prihode. To znači da je pretežna delatnost, praktično, celokupna delatnost tog preduzeća bila u stvari usmerena samo na onaj novac i na one poslove koji su dobili od opština Zemun i Voždovac u kojima je SNS na vlasti.
A, dalje voditelj pita – da li firma ima ime? A, Aleksandar Vučić kaže – ime ću vam posle tačno dati, pošto je ja zovem „Profi”, ali nije „Profi”. Ima „Profajler tim” sa još ne znam čim, tako da nije samo „Profajler”, da ne mislite da je od ovoga iz DS. U to vreme je Aleksandar Vučić već dve godine radio u ovoj firmi. Navodno radio?! Kako je moguće da neko radi u nekoj firmi dve godine, a da ne zna čak ni ime preduzeće u kome radi?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, uz puno razumevanje za vašu argumentaciju, nakon devet minuta i 45 sekundi, ipak malo i o odredbama člana zakona koji je u načelu. Dakle, o dnevnom redu.)
Zahvaljujem, gospođo Čomić, ali suština zakona jeste život i mi ovim zakonom pokušavamo da uredimo život. Ovde upravo iznosim probleme koji su postojali u skladu sa prethodnim zakonom i apelujem na vas da unesete i amandmane SRS, jer će na taj način jedino biti moguće da se ti problemi koje smo doživljavali tokom ovih prethodnih nekoliko godina, izbegnu u budućnosti.
Sve ovo što izlažem govorim samo na osnovu zvaničnih dokumenata, dokumenata koji su dostupni javnosti, na osnovu Izveštaja o finansiranju koje je SNS sama podnela. Ovde neću pomenuti nikoga ko nije finansijer SNS. Aleksandar Vučić jeste finansijer SNS i potpuno je legitimno da ovde govorim o njemu. On finansira SNS, SNS…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, Aleksandar Vučić nije predmet zakona. Molim vas da argumentaciju, koliko god široku, ipak malo približite odredbama zakona o kome je reč. To je poštovanje člana 106.)
Zahvaljujem. Koji su još načini finansiranja političkih stranaka, u konkretnom slučaju, SNS? Na primer, od onih osam miliona, odnosno od dva miliona koja nisu od „Profajler tima”, treba odbiti 637.731 dinar koji su uplatili opština Voždovac, JP „Poslovni prostor Zemun” i ostali. Neću sada čitati koliko je bilo uplata, a bilo ih je veoma, veoma puno, kao što možete i videti, ali to je način na koji se finansira.
Jedan od onih ko je demantovao tačnost ovih podataka, odnosno ko je pokušao da demantuje te podatke bio je Nebojša Stefanović, koliko sam razumeo, potpredsednik SNS i predsednik njihovog gradskog odbora. On je tu pričao kako to nema veze sa Vučićem, izneo na njihovoj konferenciji za štampu, a kada je novinar postavio pitanje čime se ta firma bavi, Nebojša Stefanović je rekao – ne znam tačno da vam kažem. Pretpostavljam, različitim medijskim uslugama. Ali, šta je problem? On ne zna čime se firma bavi, nego samo pretpostavlja i pita – u čemu je problem?
Pa, problem je u tome što je i Nebojša Stefanović u tom periodu upravo radio u „Profajler timu”. I on je taj koji je primao platu od „Profajler tima”, a „Profajler tim”, kao što ste videli, praktično 90% prihoda dobija iz budžeta opština Voždovac i Zemun. Umesto da rešavaju komunalne probleme, umesto da asfaltiraju ulice, umesto da postavljaju kanalizaciju, oni iz Fonda za razvoj finansiraju „Profajler tim”, da bi „Profajler tim” delio plate najvišim funkcionerima SNS.
Veoma zanimljivo pitanje je i to – kako se finansiraju stranačke novine SNS? Vi veoma dobro znate da je to „Pravda”. To nikada gospodin Vučić nije krio i jasno je da je to u potpunosti njihov list. Tu je zanimljivo videti i preduzeće koje izdaje novine „Pravda”, a to je „Pravda pres”.
Veoma je zanimljivo videti i vlasničku strukturu. Pre svega, to je gospodin Nikola Petrović. On je 5% vlasnik „Pravde”, a u 2010. godini je zvanično finansijer SNS, sa iznosom od 300.000 dinara. Drugi vlasnik je Nemanja Stefanović, to je brat Nebojše Stefanovića potpredsednika SNS, on ima 48% udela u „Pravdi”. Treći vlasnik je Jugoslav Petković koji ima 47% i koji je od 15. avgusta 2009. godine, dakle, odmah nakon dolaska SNS, zaposlen u opštini Zemun.
Međutim, ono što je, takođe, zanimljivo jeste to da je „Pravda” veoma, veoma loše poslovala. Ako pogledate njihove izveštaje o poslovanju, a evo, ovde ih i imam, može se videti da su oni, na primer 2008. godine imali prihod od 219 miliona. Onda su se odrekli "Velike Srbije", Radovana, Ratka, Vojislava Šešelja i svega onoga što su zastupali 18 godina, pa je već 2009. godine prihod i prodaja tih novina brutalno pala.
U 2009. godini imali su prihod od 112 miliona. A, onda su u 2010. godini imali prihod od svega 52.162.000.00 dinara. Čime je to moglo da rezultira? To je moglo da rezultira jedino time da ta novina više nije mogla da opstane na tržištu. I, pročitaću vam još jedan dokument koji sam dobio u skladu sa Zakonom o dostupnosti informacija od javnog značaja, koji sam dobio od NBS, koji kaže da su tekući računi pravnog lica „Pravda pres” u neprekidnoj blokadi od 19. januara 2010. godine i da je ukupna blokada 60.646.671.66. Mogu da im čestitam jedan mali jubilej. Oni su na današnji dan, tačno 505 dana u neprekidnoj blokadi. Ukupno je ta cifra 747 dana, pošto su takvih perioda imali u velikom broju i tokom 2008. i 2009. godine.
Kome oni duguju? Ima tu pojedinaca koje neću čitati, ali najviše duguju preduzeću „Štamparija Borba”, po jednom nalogu 46.665.000.00, po drugom nalogu 12.676.450.00 dinara. Šta su oni uradili u tom trenutku? Kako su se snašli da izađu iz ove situacije? Tako što su osnovali novo preduzeće.
Osnovali su preduzeće „Pravda plasman”. Ono što sam zaboravio još da kažem, a što je bitno za preduzeće „Pravda pres” to je da je gospođa Ana Stefanović ili bivša Filipović, supruga gospodina Nebojše Stefanovića, direktora ovoga preduzeća, a ona je verovali ili ne, imam tačan datum ovde, dakle, ona je od 10. avgusta 2009. godine, odmah po dolasku SNS na vlast u opštini Zemun zaposlena tamo po ugovoru o delu, a od 16. novembra 2009. godine zaposlena je kao direktor ovoga preduzeća.
Dakle, kada je ovo preduzeće ušlo u debelu blokadu, oni su osnovali novo preduzeće, nazvali ga „Pravda plasman” i donekle promenili vlasničku strukturu. U novom preduzeću gospođa Ana Stefanović ili Filipović vlasnik je sa 60%, za tih 60% je uplatila 150 evra, a ovo prethodno preduzeće je imalo osnivački kapital od svega hiljadu evra, a dužni su više od 600.000 evra, i počela je da funkcioniše jedna šema koja je, po mom mišljenju, duboko protiv zakona.
Preduzeće „Pravda pres” nastavilo je da postoji. Ono je i dalje formalni izdavač novina „Pravda”, s tim što svi prihodi sada idu na preduzeće „Pravda plasman”. To preduzeće je u 2010. godini imalo prihod od 120 miliona i 571 dinar, ali umesto da se poverioci obeštete, te pare idu na neku drugu stranu. Ovo je samo jedan od pokazatelja na koji način funkcioniše SNS.
Ono što je, takođe, bilo veoma zanimljivo, a do toga ću sada doći, to je Izveštaj o finansiranju SNS koji su zvanično predali ovde skupštinskom Odboru za finansije. Prvi se odnosi na period od 1. januara 2008. do 31. 12. 2008. godine. U njihovom slučaju, imajući u vidu da njihova stranka postoji, tamo, negde, od kraja septembra ili početka oktobra 2008. godine, to je praktično izveštaj o poslovanju za svega tri meseca, i ima ukupno 12 finansijera, videćete da su to ljudi koje su se mogli i do sada prepoznati, prvi je Tomislav Nikolić. Tomislav Nikolić je dao 327.900.00 dinara. Onda ide Radomir Nikolić, njegov sin iz Kragujevca, koji je dao 333.949.00 dinara. Zatim, Branislav Nikolić. 387.000.00 dinara. Potom, Dragica Nikolić, supruga, za koju Tomislav Nikolić tvrdi da je domaćica, uspela je da uštedi u osiromašenoj Srbiji 374.000.00 dinara; možda bi bilo dobro da odštampa neko kraće uputstvo pa da domaćice širom Srbije budu u stanju i u poziciji da toliko uštede. Dalje, Miroslav Latinović, koji je, koliko mi je poznato, bliski rođak Dragice Nikolić, pa ide Dejan Matić koji je vozač Aleksandra Vučića, koji je godinama bio zaposlen kod nas u stranci kao Vučićev vozač, pa ide Vesna Marković, njegova dugogodišnja sekretarica, koja je, možete misliti, dala 350 hiljada dinara, pa ide Aleksandar Vučić sa 350.000.00 dinara, ali neki Aleksandar Vučić iz Vardarske br. 7. Mi smo i to proverili preko MUP-a, znate, čudo je ovaj zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja, mislim da ga niko više od mene nije koristio….
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, nije tema Zakon o dostupnosti informacija i rad državnih organa koji su vama omogućili da imate posebno dostupne sve informacije koje su i inače dostupne javnosti. Imate jedno upozorenje da govorite o temi dnevnog reda. Koliko god da je široko i zgodno koristiti primere, oni moraju biti bar u nekoj vezi sa bilo kojim delom dnevnog reda. Ovo je upozorenje.)
Zahvaljujem, gospođo Čomić. Ali, razumite me zašto ja insistiram na ovome. Ja upozoravam…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ne možete da insistirate ni na čemu. Upozorila sam vas.)
Dozvolite mi, gospođo Čomić. Ja vas u potpunosti razumem i prihvatam vašu primedbu. Nemojte me prekidati na trećoj reči, pustite da završim.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, dužni ste da saslušate objašnjenje i upozorenje predsedavajućeg, 20 minuta, uz jedno podsećanje na odredbe člana 106. a zatim uz upozorenje da ste dužni da poštujete član 106, uz, vrlo razumljivo, želju da argumentima, primerima iz života, argumentujete i svoju raspravu, ali, mora bar malo da se tiče onoga što je tema dnevnog reda.
Imate upozorenje da ste u obavezi da ne ugrožavate ugled Narodne skupštine, da vodite računa da vaša diskusija bude o temi dnevnog reda, na šta vas obavezuje član 106.
Iskoristili ste 20 minuta. Prijavite se da nastavite da koristite svoje vreme.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospođo Čomić. Dakle, upravo sam govorio o načinima finansiranja političkih stranaka. I zakon o kome govorimo danas i postojeći zakon regulišu pitanja javnih izvora finansiranja i privatnih izvora finansiranja. Gospođo Čomić, nikada nisam povredio dostojanstvo Narodne skupštine. Siguran sam da ovi izveštaji koje je prihvatio Odbor za finansije i koji su javni, koji su izloženi, u skladu sa zakonom, i na sajtu SNS, nisu nešto što može povrediti zakon.
Ali, zakon može povrediti to i to je sankcionisano članom 6. postojećeg zakona i kaznenim odredbama tog istog zakona, gde se kaže – kazniće se onaj koji bude prikupljao, suprotno odredbama zakona, novčana sredstva. Kazna za pravno lice, odnosno političku stranku je 200 hiljada do milion dinara. Ja ovde samo apelujem da se primeni zakon.
Prema tome, ja sam utvrdio da je ovaj izveštaj falsifikovan, odnosno da su podaci netačni. Informaciju sam dobio od MUP-a Republike Srbije. Ne postoji, niti je postojao Aleksandar Vučić sa adresom Vardarska br. 7. Po izveštaju SNS on je priložio 350 hiljada dinara. Sada je, nažalost, samo prekršajna kazna. Po novom zakonu, ako se usvoji, tu će biti kazna zatvora do tri godine, a novčana kazna biće znatno veća i ja to pozdravljam. Šteta je samo što ste pomerili sa milion na dva miliona dinara. Možda je trebalo da razmislite i o tome da bude četiri ili pet miliona dinara. Dalje, ne postoji ni Slaviša Topalović koji živi u Vardarskoj br. 7. To je, takođe, bivši član SRS, koji je dao 323 hiljade i 950 dinara.
Međutim, ono što je još zanimljivije od ovog izveštaja jeste šta o ovom izveštaju i tačnosti ovoga izveštaja kaže zamenik predsednika SNS Aleksandar Vučić?
Hajde što ja to govorim, ja sam iz Srpske radikalne stranke, pa može neko reći, evo, on osporava zato što možda njih ne voli, što jednostavno nije tačno, oni su toliko beznačajni za mene, ali mislim da je veoma bitno ono što najbliži saradnik „Gandija iz Bajčetine” tvrdi o tome. Na pitanje novinara odakle Tomislavu Nikoliću, odnosno odakle Dragici Nikolić, koja je domaćica toliki novac, on je rekao – nije to pitanje da li je to novac od Dragice Nikolić ili bilo koga. Taj novac je doneo Tomislav Nikolić, ali nije mogao da napiše Tomislav Nikolić, pošto zakon ne odobrava više od 350.000, pa je morao da stavi i svoju decu i sve drugo. Voditelj kaže, prekršili ste zakon, a on kaže – pa, svi smo prekršili zakon, a mi ga nismo prekršili već sam upravo objasnio ljudima da smo morali da stavimo određene stvari da ne bismo prekršili zakon, a, dakle, reč je o gospodinu Nikoliću. E, sad, ko ovde laže, da li laže Vučić ili laže Nikolić, ili lažu obojica. To je nešto što javnost Srbije ima pravo da zna.
I pitanje zašto državni organi nisu pokrenuli postupak protiv Tomislava Nikolića koji je očigledno podneo razne izveštaje i zašto se ne utvrđuje poreklo novca koji je doneo Tomislav Nikolić. On ga je doneo, ali odakle ga je doneo. Odakle mu novac da za ovo da tri i nešto miliona, odakle mu za putovanje, odakle za finansiranje stranke, za odbore, za putovanja po inostranstvu, za avionske karte, za hotele?! Jasno je da je to nemoguće. Sada ima tu još jedno pitanje, a to je – kako je mogao Aleksandar Vučić koji je vrstan pravnik, on kaže da je bio jedan od najboljih u svojih generaciji na Pravnom fakultetu, na ovakav način pravno rečeno da zakopa svog predsednika stranke? On je direktno rekao da je ovo falsifikat, pitam se da li se tu u stvari ponavlja istorija iz Srpske radikalne stranke, i da li je Aleksandar Vučić opet poželeo da bude „kalif umesto kalifa”. Sada u toj emisiji Aleksandar Vučić je još rekao kako je opština Voždovac …
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sada još pet minuta govorite van dnevnog reda. Ako želite da primenjujem odredbe Poslovnika koje podrazumevaju moju obavezu da izričem kaznene mere ja sam na raspolaganju. Stvarno vas molim da prestanete da omalovažavate ugled Narodne skupštine govoreći o stvarima van dnevnog reda, da prestanete da omalovažavate svoju obavezu, smatrajući da vi možete da ne poštuje odredbe Poslovnika koji nas sve obavezuje da govorimo o dnevnom redu i smatrajući da ste drugačiji i u drugom položaju od bilo kog drugog poslanika. Dakle, zakon o finansiranju političkih aktivnosti, Predlog zakona, molim vas, o dnevnom redu.)
Hvala, gospođo Čomić, evo, preći ću na drugi Izveštaj, zapravo, to je Izveštaj koji je zvanično predat Skupštini, odnosi se na 2009. godinu i tu su iznosi, takođe, veoma veliki. Doduše, to društvo koje je navodno priložilo jeste nešto veće i ovoga puta one su ukupno za godinu dana, kako kažu, uspeli od priloga da skupe 8.919.000 dinara. Kada bih sada počeo da vam čitam ko je tu, evo, na primer Mirjana Marjanović, to je moja bivša sekretarica iz Srpske radikalne stranke ona je navodno dala…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, potpuno vas razumem zašto je tako važno, ali, sada poslednje upozorenje pre nego što i vi i ja učestvujemo u najneprijatnijem delu primene Poslovnika. Ne možete da omalovažavate ugled Narodne skupštine, ne možete da ne poštujete Poslovnik, ne možete da 25 minuta čitate izveštaje smatrajući to raspravom koja je tema dnevnog reda, a tema dnevnog reda je Predlog zakona o finansiranju političkih aktivnosti. Dakle, ili ćete ostatak vremena koje vam je na raspolaganju koristiti govoreći o zakonu, ili ćete mene prisiliti da primenjujem pravila i članove iz Poslovnika. Prijavite se da nastavite i koristite vreme.)
Gospođo Čomić, zaista se nadam da ćete mi omogućiti da do kraja ovo svoje izlaganje završim. Ukoliko izveštaj koji su stranke podnele, počevši od Srpske napredne stranke, koja je sama podnela ovom parlamentu, nije tema rasprave, iako ovo može da bude uvredljivo za bilo koga, onda je besmisleno da ja uopšte ovde više govorim. Svi oni imaju mogućnost da se obrate, da kažu da bilo šta nije tačno, ali, izvinite, molim vas, bilo šta što dođe kao zvanični dokument od državnih organa Republike Srbije ne može biti uvredljivo.
Govorim o sadašnjem zakonu, govorim i o zakonu koji ste sada predložili i koji hoćete da donesete i obrazlažem na koji način su zloupotrebljavane odredbe o prikupljanju sredstava za finansiranje političkih stranki, posebno u delu koji se odnosi na privatne izbore jer SNS nije bila na izborima, oni su poslaničke mandate pokrali i oni od države, dakle, od javnih izvora finansiranja Republike Srbije nemaju ništa.
Sada da se vratimo, dalje. Tomislav Nikolić je 2009. godine bio očigledno u nešto lošijem finansijskom stanju, pa je dao svega 110.000 dinara, ali su to nadoknadili drugi. Evo, tu je, na primer, Vuk Fatić koji je zaposlen u Narodnoj skupštini, on je dao 300.000 dinara i posle neko tvrdi kako su plate u Narodnoj skupštini male, a evo, vidite, kako pojedinci iz SNS i od tih malih plata mogu da uštede i to poprilično.
Tu je ponovo Dejan Matić, koga sam već pominjao kao vozača gospodina Vučića, pa je tu i Zlata Radovanović, pa je tu gospodin Igor Bečić, sa nekih 300.000 dinara, on, takođe izgleda ima dovoljno mogućnosti da vozi lep auto, doduše, nekada nije registrovan na njega, ima mogućnosti da kupi lepu kuću, da se lepo obuče, a da pri tom uštedi i ovih 300.000 dinara.
Pa, onda, dalje, tu je gospodin Mileta Poskurica sa 300.000 dinara, pa gospodin Gojko Radić, akademik iz Subotice, 321.000 dinara, pa i Brana Crnčević 342.000, 'ajde da ne komentarišem, ali mi smo dok je bio u Srpskoj radikalnoj stranci večito skupljali priloge da mu pomognemo…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, zbog vas, vas molim, da Branu Crnčevića ne komentarišete.)
Dobro, završio sam, neću ga više pominjati.
Zatim, dalje stoji ime gospodina Veroljuba Arsića, to je, takođe, veoma sposoban gospodin, on je sposoban, 294.000 dinara je uspeo da priloži SNS, ako znamo kakav životni stil ima, pa koliko ima bračnih obaveza, pa koliko ima vanbračnih obaveza i opet da uštedi 300.000 dinara. To je zaista za divljenje i možda bi trebalo razmisliti da njega predložite za nekog narodnog ministra informisanja.
Tu je Danijela Radić iz Subotice, pretpostavljam, Gojkova, bliski neki rod, sa 369.000 dinara. Pa je gospodin Mićo Rogović sa 350.000 dinara, pa Jelena Budimirović sa 400.000 dinara, pa Ljiljana Miladinović sa 387.000 dinara, Saša Maksimović sa 350.000 itd.
E, sad, u narednoj godini, to je 2010. godina, ukupno je skupljeno 13.979.000 dinara i upravo se tu pokazuje zašto sada Srpska radikalna stranka kritikuje Predlog novog zakona. U skladu sa postojećim zakonom vi ste imali ukupni limit koji se mogao prikupiti iz privatnih izvora. Taj limit za fizičko lice je bio deset prosečnih plata, to je oko 300.000 dinara. Vi to sada povećavate na 20 prosečnih plata! Limit za pravno lice je bio 100 prosečnih plata. Vi to sada povećavate na 200 prosečnih plata! Zašto? Da bi sada pojedinci umesto do sada 350 ili 400.000 mogli da uplaćuju po 700.000 ili 800.000. A da li ćete vi ikada ispitati poreklo tog novca?
I u 2010. godini se već to povećava, kao što sam rekao. Pa, evo, na primer gospodin Stefan Zankov uplatio je 401.000, on je rekorder, pa Dragan Čolić 350.000 dinara, pa Dragan Babić 380.000 dinara, pa Igor Bečić ponovo 50.000 dinara, jeste, doduše, nešto manje, ali se sve to kasnije ispravlja.
Onda kaže – Borislav Pelević 400 hiljada dinara, Nikola Petrović, on je veoma značajan, reći ću vam i zašto, kao i Goran Veselinović, 290, odnosno 300 hiljada dinara. Oni su značajni zato što su to ljudi koji su vlasnici preduzeća „Pravda pres” i preduzeća „Profajler tim”, a koji su istovremeno finansijeri SNS. Dakle, imamo jedan neprekinut niz od početka.
Prema tome, oni su osvojili vlast, brzometno zaključili ugovore sa visokim iznosima između „Profajler tima” i te dve opštine. „Profajler tim” ima nekoliko zaposlenih, to je bio ili jeste još uvek Aleksandar Vučić, to je Nebojša Stefanović, to su ova gospoda. Pa je tu Zoran Bašanović, estradni menadžer, sa 400 hiljada dinara, pa je tamo Milorad Arsić iz Požarevca, to mi je nešto poznato, pa je tu Darko Glišić sa Uba, pa je tu Radoš Ljušić, pa je tu Milosav Miličković, koga su, takođe, zaposlili u opštini Voždovac, pa je tu Dana Konstantinović i Aleksandra Pavićević, takođe, bivše sekretarice, sa po 200 hiljada dinara, pa je tu Damir Kovačević sa 350 hiljada dinara, isto zaposlen u opštini Zemun i, na kraju, Ljiljana Rogović iz Nove Varoši, kao još jedan dodatak.
Zašto je sada sve ovo značajno? Zato što vas upozoravam od početka da je Srpska Napredna stranka, stranka koja ima ogromnu medijsku moć. Mi svi veoma dobro znamo da se medijska moć kupuje isključivo novcem. Ne možete vi uticati na bilo koga ukoliko nemate novca i budite sigurni da toliki broj gostovanja i takav odnos prema njima, i u emisijama i u dnevnicima, ne može se obezbediti nikako nego novcem. Dakle, ni „Pink”, ni „Foks”, ni bilo koja komercijalna televizija koja živi od prihoda to nemaju.
Sad, da vidimo koliko zvanično novca, u skladu sa zakonom, ovo je veoma bitno, dobija SNS. Pa da vidite kolikom sumom novca oni postižu sve to, postižu sve te kampanje, postižu da dele naočare, postižu da dele veštačko đubrivo, postižu da obećavaju ovce i koze, sve to oni postižu! Evo, reći ću vam sa koliko novca: u 2008. godini, to je bilo ukupno 231.372 dinara. Ovo je podatak koji sam, u skladu sa Zakonom o dostojnosti informacija, dobio od ''Trezora'' Narodne banke.
Takođe, veoma je zanimljivo što i od ovoga novca koji su dobili, 231.372 dinara, na račun, na više od 90% tog novca nisu imali pravo. Ovo je ukradeni novac SRS. Podsetiću vas, dakle, ovo je novac koji je uplatila Skupština grada Subotica, gde SNS nije bila na izborima, nego je bila SRS. Skupština grada Novog Sada uplatila je 118.000, gde, takođe, nije bilo izbora, već su mandate SRS pokrali ovi iz SNS, pa će i ovaj novac morati da se vrati. U skladu sa ovim zakonom podigao sam tužbu protiv grada Beograda i dobio iznos od nekih pet miliona dinara, odnosi se na prethodni period kada je Bogoljub Karić ukrao nekoliko mandata SRS i kada su novac uplaćivali njemu, umesto nama. I to što se desilo tada, u skladu sa tom sudskom odlukom, desiće se i za sve ostale opštine.
Pogledajte dalje, u 2009. godini SNS je dobila svega 633.634 dinara. Primera radi, da bi građani Srbije znali koji je to red veličina i šta se može sa tim novcem uraditi, jedan bilbord na Dušanovačkom mostu, u kampanji za izbore na Voždovcu, koštao je 313.000 dinara. Prema tome, za ovaj novac mogli su platiti svega dva bilborda. Termin na TV B92 koštao je više od milion i 600.000 dinara, nisu mogli kupiti ni deset minuta, ali, predali su izveštaj, iako su koristili bilborde, plakate i te polusatne emisije na TV B92, koji, takođe, ovde imam, ali zbog vremena to sad neću čitati, gde kažu da je čitava kampanja koštala 60.000 dinara i da je to bilo sve. Mislim da je to vređanje zdravog razuma i mislim da je konačno vreme da krenu da reaguju državni organi.
E, sad, šta je ovde krajnje problematično? To je, što od velikog broja opština u kojima nisu održani izbori i u kojima SNS nikada nije podnela izbornu listu ova stranka dobija novac, i to je najbolji mogući pokazatelj da DS čini sve što može da pomogne SNS. A najbolji primer jeste opština Novi Beograd, gde smo mi preko suda uspeli da vratimo mandate SRS, koji su nam bili oteti i pokradeni protivzakonito. Prošlo je nekoliko sednica, istekao rok za žalbu na tu odluku suda, istekao rok za žalbu na odluku SO, koja je bila jednoglasna, a predsednik opštine Novi Beograd, koji je član DS, nakon donošenja odluke i Ustavnog suda, odlučio je, bez bilo kakvog akta, da dovede obezbeđenje da odbornike SRS spreči da uđu u salu i da pozove te odbornike kojima je prestao mandat sudskom odlukom i odlukom opštine Novi Beograd.
Da stvar bude gora, sve vreme je iz budžeta opštine Novi Beograd SNS uplaćivan novac. Mogu da vam pročitam, na primer, 13. februara, onda 13. marta, pa 21. maja, iznosi 13, 18, 19, 20, hiljada dinara itd. Od ovog prihoda koji su imali tokom 2009. godine veći deo otpada na prihode koji su, u skladu sa Zakonom, prihodi SRS, čije su liste osvojile mandate, o čemu je i Ministarstvo finansija dalo svoj nesporan stav.
Moram pomenuti još neke opštine, u Beogradu to su opštine Rakovica i Palilula, gde, takođe, veoma dobro funkcioniše, ta zaštita koju DS pruža naprednjacima.
U 2010. godini dobili su ukupno milion i 264.591 dinar. Za sve ove godine, dakle, za 2008, 2009, 2010. i 2011. godinu iz budžeta su dobili dva miliona i 928.803 dinara, a Toma sam, po rečima Aleksandra Vučića, dao je negde tri miliona i 700 hiljada dinara. E, to je razlog što ne smete ukidati odredbe ovog postojećeg zakona, koje kažu da političke stranke koje nemaju pravo na javne izvore finansiranja, jer nisu učestvovale u izborima, mogu prikupiti iz privatnih izvora do 5% sredstava koje iz javnih izvora dobijaju političke stranke, koje jesu učestvovale na izborima.
I onda ćete urediti političku scenu u Srbiji i onda će se znati ko može da izađe na izbore, a ko ne može. Nakon Zakona o izboru narodnih poslanika, koji ste doneli da biste legalizovali krađu mandata SRS, sad donosite zakon o finansiranju političkih aktivnosti, kojima želite da legalizujete neku buduću kampanju SNS. Kad prikupe desetine ili stotine miliona, jer nema više nikakvog ograničenja, sad mogu prikupiti i milijardu, a ne postoji politički sistem bez ograničenja, takva ograničenja postoje u evropskim državama, postoje u SAD, na koje se vi rado pozivate, postojala su i u Srbiji, ali, nažalost, više neće postojati ukoliko ovaj zakon bude usvojen.
Samo sam zaboravio da kažem, preko 700.000 dinara, to je suma novca što mora dobiti SRS.
Već sam govorio da se novcem ostvaruje medijski uticaj. Odakle SNS toliki novac?! Prema podacima koje sam dobio od „Trezora” NBS list „Pravda”, koji je nesumnjivo stranačko glasilo SNS, od septembra meseca 2008. godine, do kada nisu dobijali sredstva, biva izdašno finansiran od strane budžeta grada Beograda i od strane nekih javnih preduzeća u Srbiji. Primera radi, u 2008. godini, pošto se radi samo o kraju, dobili su iznos od milion i 669.464 dinara. Međutim, pošto je DS bila zadovoljna, pretpostavljam, time kako su obavili posao, u sledećoj godini se iznos povećava, i preduzeće ''Pravda pres'' iz budžeta grada Beograda dobija devet miliona i 859.254 dinara.
U 2010. godini iznos je nešto manji ili je manji budžet grada i to je ukupno 7.088.498 dinara. Do sada su dobili ukupno 18.661.879 dinara. E, da li vi meni sada možete da kažete da je ovo opoziciono list i da je ovo odnos prema stranci koju vi doživljavate kao nekakvu pretnju režimu DS. Pa, vi biste im isekli sve moguće izvore finansiranja da niste želeli od njih da napravite ovo kao što ste napravili.
Dakle, od samog početka vi ih finansirate i ono što je najzanimljivije, i mogu o tome da vam pokažem podatke, ponekad su dobijali i avansno milionske iznose. Onog trenutka kada je preduzeće „Pravda pres” palo u blokadu od 60 miliona dinara grad prestaje da uplaćuje na taj račun, jer bi onda poverioci bili obeštećeni i direktno bi prinudna naplata skinula to što legne, nego počinje da uplaćuje novčana sredstva preduzeću „Pravda plasman”, tom novoosnovanom preduzeću na koji idu prihodi, dok rashodi i dugovi i dalje stoje na preduzeću „Pravda pres”. Na taj račun je uplaćeno 7.088.000 dinara, međutim, to nije sve, moram da vas podsetim koliko je SNS bila zabrinuta za sudbinu „Telekoma”.
Znate, oni su tvrdili kako je „Telekom” izuzetno vredno preduzeće i kako se nipošto ne sme prodati, a, evo, mislim da sam utvrdio i zašto.
Preduzeće „Pravda pres” je tokom 2008. godine, kada su se gospoda, koja sede preko puta, odrekla zakletvi koje su položili u crkvi, kada su se odrekli ideologije stranke, kada su se odrekli Ratka Mladića, koga su nekada nazivali herojem, i Radovana Karadžića, pa kada su se odrekli „velike Srbije” i KiM, ali to još uvek ne smeju javno da kažu, „Pravda” je dobila 20.257.300 dinara od "Telekoma"; pa za 2009. godinu 18.786.600 dinara, pa za 2010. godinu 23 miliona dinara. Sve vreme govorim o opozicionim novinama koje su za tri godine od javnog preduzeća u većinskom vlasništvu Republike Srbije, a kojim upravljaju kadrovi DS, dobile, ni manje ni više, nego, iznos od 76.043.600 dinara. I, vi pričate o zaštiti interesa građana Srbije, pričate o pljački javnih preduzeća, o stranačkim kadrovima i kako ste, bože moj, vi ne znam koliko ugroženi.
Kada se saberu ovi iznosi koje ste dobili iz budžeta grada i od "Telekoma", to je ukupno iz budžeta…
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Informisana sam da ne govorite o dnevnom redu.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Budite sigurni da govorim. Dakle, upravo govorim, gospođo Đukić Dejanović, o načinu finansiranja političkih stranaka i to najkonkretnije moguće na osnovu podataka koje sam dobio u skladu sa zakonom koji ste vi doneli.
Prema tome, ukupan iznos koji ste dobili od grada Beograda i „Telekoma”, koji kontroliše režim, jeste 94.705.779 dinara. I vi tvrdite da ste opozicija i vi tvrdite da ste ugroženi?! Koliko ste ugroženi, iskoristite mogućnost, pa lepo napišite žalbu sudu za ljudska prava u Strazburu, vi sada u Evropi imate dobre pozicije, pa recite, evo, nas maltretiraju, dali su našem stranačkom listu 95 miliona dinara.
Ono što bi, takođe, trebalo ispitati, a to je ugovor koji SNS ima sa Vilijemom Montgomerijem, a koji je zvanično zaveden u Stejt departmentu još 6. juna 2010. godine. Predmet ugovora je lobiranje za mesečni iznos od 7.500 evra; prošlo je 12 meseci i to je do sada 90.000 evra, a vi ćete, naravno, reći kako se to ne plaća, zaključili ste, tobože, ugovor, ali nemate novca da plaćate. Ali, ja ću ponuditi građanima Srbije objašnjenje i za to, pa, neka oni procene.
Radi se o sledećem: kada bilo ko od zvaničnika, sadašnjih, bivših, lobističke kuće u Americi prihvati da lobira za nekoga, on američkoj državnoj administraciji, Stejt departmentu, mora dati taj ugovor, ali ukoliko prihod po tom ugovoru ostvaruje van teritorije SAD, on taj novac ne mora da prijavi.
Nemojte misliti, ja sam siguran da građani Srbije ne misle da je Vilijem Montgomeri, koji je veliki zločinac i koji je mnogo zla naneo srpskom narodu, svojevremeno je i Tomislav Nikolić govorio kako je on jedan od najvećih kriminalaca, pa su čak i američke državne službe morale da ga oteraju, da je on toliko dobar da sada SNS pokloni 90.000 evra i da radi za džabe, a ako se taj ugovor već ne realizuje, onda, treba, a tu je i gospodin Nikolić, da kaže, koliko je puta Vilijem Montgomeri posetio SNS.
Pre svega, zbog građana Srbije, napraviću jednu malu digresiju, gospodin Vilijem Montgomeri, pored toga što zastupa interese SNS, zastupa interese još jedne osobe, a to je hrvatski general Čermak. Vi znate da je troje ljudi, Ante Gotovina, general Markač, general Čermak, bilo optuženo pred Haškim tribunalom za genocid nad srpskim narodom tokom akcije „Oluja” i jednog od njih zastupao je ovaj koji zastupa i SNS, to su, otprilike, ti interesi. Ante Gotovina je dobio 20 godina….
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Finansiranje političkih stranaka…
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Evo, vraćam se, Markač je dobio 18 godina, a klijent zajedničkog patrona, SNS i njihovog generala, dakle, Čermak je oslobođen.
Ja bih pitao gospodina Nikolića da li je njega sramota, da…
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ne, ne možete se obraćati gospodinu Nikoliću, nego meni i parlamentu.